Prof. Filip Ćorlukić, fizičar, inženjer, znanstveni istraživač, pisac i publicist: ZAOBILAZE ME U FORMALNO KRŠĆANSKOM BOZANIĆSTANU, ALI ME NE ZAOBILAZI SVEVIŠNJI !

Da bi se pročitao ukupan tekst, u kanonskom Evevanđelju treba pročitati četiri – redoslijedom, ali i donekle različitim izborom tema odvojene knjige, dok je u ovom sve sadržano u sve četiri knjige nalazi samo u jednoj. Ako je tekst nekog evanđeliste različit od odgovarajućeg teksta u glavnom nizu, tada se to može vidjeti na desmomlistu knjige….. Nakon Muhamedove smrti činjene su zbirke zapisa tih kazivanja, a bilo je i sporova koja je zbirka bolja. 20 godina nakon Muhamedove smrti III. Kalif je od postojećih zbirki  načinio službenu recenziju. To je zapravo danas službeni slijed kuranskih poglavlja, a i od tada se traži stvarni Vremenski ključ slijeda tih poglavlja…..U svim vjerskim zajednicama ima dobrih ljudi i vjernika, a razlog velikog djela naglašenog prilaza  razlikama je u neznanju…..Ja sam inženjer, a nakon spektakularnog uspjeha moje knjige „Kamo ideš čovječe“ stekao sam brojne prijatelje za koje prije nisam ni znao da postoje. Prije svega muftiju Islamske zajednice u Hrvatskoj, Ševku ef. Omerbašića, koji mi je kao dobar poznavatelj arapskog jezika aktivno pomagao u priređivanju moga prikaza Kurana…..Kad je već došlo vrijeme za dovršenje tiskanja, nazvao me je muftija Ševko Omerbašić i rekao da je kod njega bio jedan u Kaptolu visokopozicionirani svećenik i tražio da se zabrani objaljivanje Kurana, što je on odbio. Neću mu navesti ime jer je u međuvremenu umro, ali kad sam ga tada nazvao telefonski, predstavio sam se i rekao da on znade o komu se radi. Na to je on posprdno uzvratio: „Znadem ja kad si nešto u uredu Kršćanske sadašnjosti petljao o Evanđelju“. Taj bezobrazluk mi je zaista podigao tlak pa sa mu ljutito uzvratio.: „Slušaj pope, ako imaš nešto protiv moga djelovanja, sazovi društvo tvojih istomišljenika – ako ih imaš – pa da to rasčistitimo. Ako pak nećeš, ne spominji više moje ime“……

Filip Ćorlukić rođen je 1928. godine u selu Vrhovi kod Dervente. Diplomiravši fiziku, radio je isprva u vojnoj industriji, potom u industriji papira kao stručnjak za automatizaciju te u naftnoj industriji. Objavio je deset knjiga, među kojima se ističe uspješnica “Kamo ideš čovječe”, a “Quo vadis homo” zapravo je prošireno izdanje upravo te knjige. Od 1976. Ćorlukić je na popisu znanstvenih istraživača. Međutim, povod za ovaj intervju jeste njegova prije više od dvije godine objavljena knjiga OBJEDINJENO EVANĐELJE, što je samo po sebi izazov za novinara naspram sastavljača četiri knjige kanonskih Evenđelja u jednu knjigu, što niko prije a ni poslije njega učinio nije. Ali je i izazov porazgovarati s čovjekom koji je prije sedamnaest godina objavio knjigu prikaza Kur’ana, uz podršku renomiranih  islamskih autoriteta u Hrvatskoj i BiH, kao i nekih iz arapskih zemalja te kroz taj razgovor povlačiti paralele između svetih knjiga kršćanske provenijencije i Knjige kao posljenje Božije Objave koju slijede muslimani. No, iz prebogatog znanstveno-istraživačkog opusa objavljenog u njegovim knjigama, barem za mene koji je pročitao neke od njih, biser nad biserima jeste knjiga QUO VADIS HOMO. Razgovor na temu te knjige zaslužuje poseban intervju i on slijedi uskoro.  I još nešto, što ne mogu prešutjeti ma koliko izgledalo lično i neprofesionalno: bogatsvo je družiti se sa dobrim knjigama kao što su knjige ovog autora, ali je još veće bogatstvo, zapravo prava blagodat i Božiji dar, poznavati ga. Eh, to zadovoljstvo i čast imam.

Prilikom našeg posljednjeg susreta u Tvome stanu u Puli, 21. jula ove godine, poklonio si mi pet vrijednih knjiga, od čega tri vlastite. Tada si me podsjetio na moj adet (običaj) da sam uvijek zainteresiran, ne samo zbog sebe, nego i mojih čitatelja, da razgovaram za javnost sa osobama koje su netom izdale knjigu. A Tvoja najnovija knjiga OBJEDINJENO EVANĐELJE je bila i najavljena u našem prethodnom intervjuu, a izišla je iz štampe neposredno nakon toga. Dakle, šta su bili Tvoji motivi da se nakon 1996., kada je prvi objavljeno Tvoje OBJEDINJENO EVANĐELJE, upustiš u izdavanje ove verzije, objavljene, kao što rekoh 2016., odnosno 20 godina poslije izdavanja prve verzije?

ĆORLUKIĆ: U mojim komparativnim istraživanjima povijesnog  fenomena stalnog postojanja religijâ koje sam započeo prije više od 40 godina, posebnu mi je teškoću predstavljala činjenica da se Evanđelje sastoji od odvojenih zapisa četvorice evanđelista, koji sadržajno nisu potpuno jednaki ni po izbiru niti po redoslijedu tema. Nakon puno godina našao sam izvrsno, tzv. sinoptičko rješenje da se tekstovi četvorice evanđelista mogu čitati kao slijedom tema jedinstvena knjiga. Radosno sam to ponudio za objavljivanje Institutu Kršćanska sadašnjost. No svećenici (čudnih nazora!) su se snažno usprotivili, a vjerojatno ista ekipa je desetak godna kasnije upropastila realiziranu nakladu. Razloge za to ne treba tražiti u vjeronaku, nego u psihologiji, ili možda određenije u: psihijatriji.

 U čemu je suštinska razlika između Tvog prikaza OBJEDINJENOG EVANĐELJA i kanonskog?

ĆORLUKIĆ:  Da bi se pročitao ukupan tekst, u kanonskom Evanđelju treba pročitati četiri – redoslijedom, ali i donekle različitim izborom tema odvojene knjige, dok je u ovom sve sadržano u sve četiri knjige nalazi samo u jednoj. Ako je tekst nekog evanđeliste različit od odgovarajućeg teksta u glavnom nizu, tada se to može vidjeti na desmomlistu knjige.

 “Nakon dvije tisuće godina, sada se Evanđelje prvi puta može čitati kao jedinstvena knjiga”, stoji u predgovoru iste. Da li je u knjizi zadržana cjelovitost sadržaja u potpunosti a šta se, kao fakultativno, nudi čitatelju u usporednim tekstovima?

ĆORLUKIĆ: Apsolutno! Ništa nije ispušteno. No,ima samo jedna razlika na str. 21: U originalnom  tekstu Luka 50 piše: Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima koji ga se boje – što je meni u kontekstu cijelog Evanđelja bilo neprihvatljivo. Stoga sam se obratio dragom pater Tomi (dr Tomislav Šagi Bunić) i pitao ga što to zapravo znači. On mi je mirno odgovorio da je ta besmislica ostala u Evanđelju zato što bibličari ne proučavaju povjest. Naime, hebrejska riječ (rekao mi je koja) je dvoznačna: znači bojati se nečega, ali: i biti svjestan nečega budući da su se Židovi strašno bojali Boga, kad su u trećem stoljeću prije Krista prevodili Bibliju na grčki jezik opredjelili su se za ovo prvo značenje – a to su prihvatili i svi bibličari sve do sada.

U skladu sovim saznanjem ja sam se opredjelio za tekst: Luka 50:  

Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima koji su ga svjesni.

Prije nego povučemo neke paralele između pojedinih knjiga čiji si autor, sa religijskom tematikom, vratimo se nekih sedamnaest godina unazad kada je objavljena Tvoja knjiga Kuran: s vremensko-tematski raspoređenim poglavljima. Ne radi se, zapravo o prijevodu istog, nego o prikazu, s komentarima, zar ne?

ĆORLUKIĆ: Ne radi se o prijevodu, a ja i ne znam arapski. U tematskom smislu, Kuran je izrazito nesređena knjiga – a to je i razumljivo obzirom na način njegovog nastajanja. Tijekom dugog vrmena Muhamed je u svojevrsnom transu primao informacije od anđela Gabrijela (arapski: Džibril) a to je i pamtio i glasno kazivao, a mnogi su to pamtili i dalje prenosili (kurra – kazivači).

Šta im je, po Tvojoj percepciji, suštinski zajedničko a šta različito?

ĆORLUKIĆ: Zajedničko je vjerovanje u jednog Boga, a različiti su načini i pristupi prilazu  tumačenju svetih knjiga. Nakon Muhamedove smrti činjene su zbirke zapisa tih kazivanja, a bilo je i sporova koja je zbirka bolja. 20 godina nakon Muhamedove smrti III. Kalif je od postojećih zbirki  načinio službenu recenziju. To je zapravo danas službeni slijed kuranskih poglavlja, a i od tada se traži stvarni Vremenski ključ slijeda tih poglavlja.

Do kakvih si spoznaja i zaključaka došao nakon proučavanja Biblije i Kur’ana? Šta im je, po Tvojoj percepciji, suštinski zajedničko a šta različito?.

 ĆORLUKIĆ: Nakon Muhamedove smrti činjene su zbirke zapisa tih kazivanja, a bilo je i sporova koja je zbrka bolja. 20 godina nakon Muhamedove smrti III. Kalif je od postojećih zbirka zapisanih kazivanja načinio službenu recenziju. To je zapravo i danas službeni slijed kuranskih poglavlja, a od tada se traži stvarni Vremenski ključ slijeda tih poglavlja.

Da li, po Tvojim saznanjima, vjerske zajednice koje slijede Bibliju i Kur‘an, u svojim misijama dovoljno artikuliraju svojim vjernicima te sličnosti među svetim knjigama, ili se uglavnom ili isključivo insistira na razlikama?

ĆORLUKIĆ: U svim vjerskim zajednicama ima dobrih ljudi i vjernika, a razlog velikog djela naglašenog prilaza  razlikama je u neznanju.

Veoma je trnovit put bio koji si morao proći da Tvoji prikazi Evanđelja i Kur’ana ugledaju svjetlo dana, odnosno iziđu iz štampe. Hoćeš li za moje čitatelje ispričati, ako treba i opširno, putešestvje od nastanka ideje o štampanju prikaza tih dviju svetih knjiga do realizacije? S kim i kada si dogovarao njihovo izdavanje, ko Ti je sve bio pri ruci u tom znanstvenom pohodu a ko Ti je stajao na putu kao prepreka?

ĆORLUKIĆ: Ja sam inženjer, a nakon spektakularnog uspjeha moje knjige „Kamo ideš čovječe“ stekao sam brojne prijatelje za koje prije nisam ni znao da postoje. Prije svega muftiju Islamske zajednice u Hrvatskoj, Ševku ef. Omerbašića, koji mi je kao dobar poznavatelj arapskog jezika aktivno pomagao u priređivanju moga prikaza Kurana.

Naš najveći poznavatelj povijesti kršćanstva, prorektor zagrebačkog  Teološkog fakulteta i podpredsjednik Akademije znanosti dr Šagi Bunić sam me je potražio i postali smo prijatelji. Kad sam ga jednom prigodom pitao ima li smisla da se ja kao kršćanin upuštam u istraživanja o Kuranu, on mi je sasvim ozbiljno odgovorio :“Trebate, jer to Bog od Vas traži“. Veličanstveno!

Pitao sam i arapskog muslimana jer u to vrijeme je u Zagrebu bilo nekoliko sirijskih studenata od kojih su neki znali da se bavim Kuranom. A bilo je i raznih delegata iz arapskih zemalja, pa su me ti studenti odveli jednomu od njih. Bio je to vrlo krupan čovjek, u onoj bijeloj dugačkoj haljini, a kad sam ga upitao da li da se upustim u objavljivanje, on mi je snažnim glasom odgovorio:

Kad dođeš pred Allaha, on će ti reći:

Robe moj. Dao sam ti sposobnost, dao sam ti znanje i dao sam ti ideju. Ako to učiniš uzet ću te sebi, a ako ne učiniš: u džehenem  (pakao) s tobom!

Odlučio sam učiniti. Preko pater Tome sam upoznao dr Josipa Turčića, osnivača i direktora instituta  Kršćanska sadašnjost u okviru kojega sam Ministarstvu znanosti prijavio znanstveno istraživanje redoslijeda kuranskih poglavlja. On je želio objaviti ne samo Evanđelje, nego u Kuran, što je naišlo na neočekivane teškoće. Hajde da upotrijebim simboliku: „Umiješao se vrag osobno“!

Kad sam nakon nekog vremena došao u prostorije Kršćanske sadašnjosti, preda me je izašao jedan svećenik. Rekao mi je da neki svećenici pružaju snažan otpor objavljivanju mojih knjiga, pravdajući to zauzetošću na pripremama objavljivanja Jeruzalemske Biblije – pa mi je predložio da povučem rukopise – što sam i učinio.

No ja se ne predajem lako. Uskoro sam potpisao ugovore s moćnim zagrebačkim nakladnikom “Mladost”. Budući da sam prijavio znanstvena istraživanja, Ministarstvo znanosti je u znak materijalne pomoći za Kuran osdobrilo 40, a za Objedinjeno evanđelje 10 tisuća dolara.

No, ni Iblis- Lucifer ne miruje. U varijanti tadanje privatizacije propao je nekada moćni nakladnik “Mladost”, povukavši za sobom i 50.000 dolara uplaćenih za moje knjige.

Nije još gotovo. A nakon dosta godina uspio sam za obe knjige potpisati ugovore sa zagrebačkim Nakladnim zavodom “Matica hrvatska”. Kao nekadašnji tehnički direktor, od zagrebačke tvornice papira  tiskari je ispručeno 5 tona papira. Direktor mi je pokazao već gotovu prekrasniunaslovnu stranicu knjige.

Na žalost, kad sam vidio gotovu knjigu, zaprepastio sam se. Potpuno izmjenjene  i u sivo-crnoj boji deprimirajuće korice knjige, a korice knjige, uvodni tekstovi povećani i pomiješani, ali je izostavljena stranica s potpisom bibličara u kojoj on hvali moj rad.

Od urednika sam pismeno zahtijevao da objave moje pismo, ali sam  naglasio da to ne tražim po sili Zakona, nego tražim kao katolik od katoličkog tjednika  u skladu s kršćanskom etikom. Nisu objavili.

Nakon nekog vremena na čelo NZMH je došao drugi čovjek, koji je uskoro počeo s pripremama za objavljivanje Kurana. Kad je već došlo vrijeme za dovršenje tiskanja, nazvao me je muftija Ševko Omerbašić i rekao da je kod njega bio jedan u Kaptolu visokopozicionirani svećenik i tražio da se zabrani objaljivanje Kurana, što je on odbio. Neću mu navesti ime jer je u međuvremenu umro, ali kad sam ga tada nazvao telefonski, predstavio sam se i rekao da on znade o komu se radi. Na to je on posprdno uzvratio: „Znadem ja kad si nešto u uredu Kršćanske sadašnjosti petljao o Evanđelju“. Taj bezobrazluk mi je zaista podigao tlak pa sa mu ljutito uzvratio.: „Slušaj pope, ako imaš nešto protiv moga djelovanja, sazovi društvo tvojih istomišljenika – ako ih imaš – pa da to rasčistitimo. Ako pak nećeš, ne spominji više moje ime“. 

Posebno me zanima, a vjerujem i moje čitatelje, mišljenje dr. Enesa Karića o Tvome prikazu Kur’ana. Kako se on odredio?

ĆORLUKIĆ: On mi je svojim činom povratio vjeru svetu u ljudskost ljudi. Dok mi neki katolički svećenici osporavaju pravo da čak i da učinim nešto korisno za bolje razumijevanje Evanđelja, Enes Karić, pripadnik druge, muhamedanske vjerske sljedbe, čak i ne obraća pažnju, jer smatra normalnim moja redefiniranja mnogih riječi i pojmova u Kuranu, nego je oduševčlen mojim trudom i uspjehom na približavanju vremenskom ključu objavljivanja: “Tvrdim da je prava sreća da je Filip Ćorlukić došao na ideju da sačini jedan takav prijevod Kur ana u skladu sa približno vjerovatnim teorijama o vremenskom slijedu njegova priopćavanja.“

 Šta je bilo presudno da si, nakon toliko opstrukcija i diskvalifikacija od strane crkvenih pa i političkih autoriteta, što je trajalo godinama, ipak uspio u dvije godine objaviti tri knjige? Koje su se kockice u toj priči posložile?

ĆORLUKIĆ: Knjiga: “Kamo ideš čovječe“, posredno. Jedan vrlo visokopozicionirani gospodarstvenik je na godišnjem odmoru  pročitao tu knjigu. Potražio me, postali smo prijatelji, a on je imao i prijatelja nakladnika – koji je knjigu objavio. I takve se stvari događaju: kao u priči.

Da li se u protekle dvije godine Katolička crkva u Hrvatskoj javno ili barem prema Tebi kao autoru očitovala o OBJEDINJENOM EVANĐELJU i kako komentiraš taj njihov odnos?

ĆORLUKIĆ: Religijsko-filozofski primitivitam.

 Jesi li barem neposredno razgovarao sa nekim svećenicima o knjizi i kakav je, eventualno, njihov “privatni” stav o istoj?

ĆORLUKIĆ: Ne. Mislim da me zapravo izbjegavaju.

Imaš li saznanja kakav je interes knjiga izazvala kod samih građana, bez obzira da li se deklariraju kao vjernici ili ne?

ĆORLUKIĆ: Malo ko znade za nju, a jedan me je bosanski svećenik-franjevac nazvao telefonski i u svome oduševljenju tvrdi da sam svetac.

Kakav je Tvoj današnji kršćanski status u “formalno kršćanskom Bozanićstanu”, kako u našim privatnim razgovorima nazivaš katolički dio Hrvatske?

ĆORLUKIĆ: Nikakav. Imam, dojam da me zaobilaze, ali me ne zaobilazi Svevišnji.

Hvala Ti velika za ovaj razgovor.

ĆORLUKIĆ: Hvala Tebi na trudu. Malo sam ostario – pa sam imao  problema s kompjuterom, a samim time i Ti samnom.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (995)