U svojoj hiljadugodišnjoj/ tisućljetnoj historiji/povjesti Republika Bosna i Hercegovina nije nikada bila prijetnja, niti je ispoljavala teritorijalne pretenzije po susjedne zemlje u okruženju. Naprotiv, bila je predmet njihovih dogovora, podjele i urota.
Da ni Srbija niti Hrvatska iskreno poštuju suverenitet Bosne i Hercegovine pokazuje i poslednji primjer izbora Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.
Izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izazvao je žestoke reakcije u Hrvatskoj i dijelovima BiH u kojima vlada HDZ te hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Andreja Plenkovića Najavljuju se protesti, šalju se izjave kako Komšić nije dobrodošao u Zagreb, pominje se ustavna dužnost o zaštiti Republike Hrvatske o Hrvatima u BiH.
Kada je SDP 2006. godine kandidirao Komšića za člana Predsjedništva, nije se mogla čuti nijedna zamjerka iz redova HDZ-a. Smatralo se kako Komšić nema nikakve šanse da ugrozi njihovog tadašnjeg kandidata Ivu Miru Jovića. Rezultati izbora pokazali su da su se u HDZ-u ozbiljno prevarili.
Komšić je slavio ubjedljivu pobjedu sa 116.062 osvojenih glasova ispred kandidata HDZ-a Jovića, koji je osvojio 76.681, te kandidata HDZ 1990 Bože Ljubića (53.325), Mladena Ivankovića Lijanovića 24.822 i Zvonka Jurišića iz HSP-a (20.350). Analizom izborne kampanje došli su do zaključka da je izborni poraz zapravo došao kao rezultat loše politike HDZ-a.
Komšić osvaja drugi mandat na izborima 2010. godine sa daleko većim brojem glasova.; 337.065 glasova, preko 200.000 više nego četiri godine ranije. Kandidatkinja HDZ-a Borjana Krišto osvojila je “samo” 109.758, kandidat HDZ 1990 Martin Raguž 60.266, a Jerko Ivanković Lijanović 45.397.
Osvajanje drugog mandata bila je inicijalna kapisla početka žešće HDZ-ve retorike prema Komšiću. Razlozi za otvoreni napad na Komšića kriju se u činjenici da je HDZ počeo gubiti suverenu vlast u svojim dotadašnjim najjačim uporištima.
Činjenica je da Komšić nijedan mandat ne bi mogao osvojiti bez bošnjačkih glasova. Statistika međutim takođe govori da je Komšić uspio osvojiti sasvim respektabilan broj glasova i u hrvatskom biračkom tijelu, pogotovo u Srednjoj Bosni.
Zašto izbor Željka Komšića smeta našim susjedima?
Izbor Željka Komšića je smetnja secionističkim politikama susjeda pri ćemu su preferirani pobjednici poslednjih izbora trebali biti Čović-Dodik. Ovaj tandem je trebao da ubrza ono što Republika Srbija i Hrvatska nisu postigle agresijom u poslednjem ratu.. Deytonsko uređenje se koristi kao instrument potkopavanja bosanskohercegovačke državotvornosti od strane naših susjeda čiju su paradoks ljudi poput Čovića i Dodika, osvjedočeni mrzitelji države koju predstavljaju., Zbog toga nije nimalo čudno što se susjedi otvoreno miješaju u izborni proces u Bosni i Hercegovini i njene unutrašnje interese. Potpredsjednik HDZ-a Hrvatske Milijn Brkić je izdao uputstvo za pripremu izbora u BiH i registraciju birača koji glasaju putem pošte. Za koordinatora aktivnosti je postavio direktora u Hrvatskim poštama Maria Bebića tako da su hrvatski poštari glasački materijal predavali „trećim licima“. Za ove izbore Čović i Brkić „registrirali“ su 10 hiljada više birača nego 2014.
Dogovor Dodik- Čović je sijamski bliznac dogovora iz Karađorđeva Tuđman-Milošević. Dragan Čović, kandidat Hrvatske demokratske zajednice za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz hrvatskog naroda, osvojio je najveći broj glasova u opštinama sa većinskim srpskim stanovništvom u Federaciji Bosne i Hercegovine. Po čemu je to Čović „zadužio“ Bosansko Grahovo, Glamoč, Drvar? Ovaj „izborni inžinjering“ je odlika rada kartelskih organizacija ali i argumenat da se zaustavi Čovićevi maksimalistički zahtjeva u pregovorima oko izmjena Izbornog zakona. Očigledno je da jedini dobar Izborni zakon za Dragana Čovića i HDZ onaj koji bi im garantovao izbornu pobjedu bez obzira na osvojeni broj glasova.
Željko Komšić može biti iskra nade i opstanka upravo za hrvatski narod na cijeloj teritoriji Bosni i Hercegovini. Za trend ubrzanog isljevanja Hrvata iz BiH nije kriv Komšić već prije svega Čovićeva dosadašnja politika u kojoj cvjeta korupcija, podmićeno pravosuđe i birokracija.
Mr. sci. Edin Osmančević
bedrudingusic 