NA MINBERU OD SREĆE je jedno od onih umjetničkih ostvarenja koje je dotaklo moju dušu i moje srce. Vjerujući da će na isti ili sličan način doprijeti do duša i srca mnogih drugih, postavljam našu Azru sa njenom vrhunskom interpretacijom ove illahije (pobožne pjesme) na ovo - udarno mjesto, da traje i da nikad ne prestane. Zaslužila je ova mlada interpretatorka vrhunske autore poput Džemaludina Latića (tekst) i Eldina Huseinbegovića (aranžman i muzika), kao što su i oni
zaslužili upravo nju kao izvođača.
S ponosom i zahvalnošću,
Bedrudin GUŠIĆ
Naši stari i dobri ljudi bi govorili; „ Para vrti, što burgija neće „ ? Da nije ovo istina, zar bi „ Dnevni avaz „ danas u svome „ Biznis prilogu „ objavio ove lažne Gebelsove informativne dettalje o Aluminiju iz Mostara.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Isdtina je, da smo godinama, od Dejtona do današnjih dana, već slušali i čitali, u kontinuitetu ovu lažnu informativnu propagandu, iz kuhinje planetrnog kriminalca i nacionaliste Mije Brajkovića i njegovih saradnika, kao i svih „ grobara „ njegovih koalicionih partnera u pljački i kriminalu u ovoj firmi?
Evo, dolaze nam i nove snage u cjelovitoj pljački i kriminalu, kao i padu ovoga lažnog „ hercegovačkog giganta „ što nam je i jasan dokaz svih negativnih radnji i dešavanja u njoj i oko nje? Sada nam i ovi novi, koji se još uvijek vježbaju i treniraju nad Palestincima, da i nama prodaju „ muda za bubrege „ u sprezi i saučestništvu, upravo našim kriminalcima u vlasti i velikim nacionalistima, koji oplakuju i svoju sudbinu ispred „ zida plača „ u Jerusalemu ? Novac je u pitanju, jasnije rečeno, dolari su bitni u uplatama na račune HDZ-a i Dragana Čovića za ovaj i ovakav Aluminij, Milorada Dodika za njegovu vilu na Dedinju i konačnoza novine i novinare „ Dnevnog avaza „ za objavljivanjem ovakvih lažnih informacija, za našu suludu javnost, koja uopšte kupuje i čita ovakve bljuvotinje iz naše tmurne svakodnevnice ? Za naše građane, dobre poznavaoce ove cjelokupne „ kuplerajske rabote „ u i oko ove firme, veoma je znano da je kadar Fahrudinoj, ministar energetike Nermin Džindić, sa bivšim premijerom Fadilom Novalićem i ministricom Jelkom Miličević, upravo sačuvao ovu firmu od stečaja, kako na vidjelo ne bi izašle sve prljave i kriminalne radnje, a poslije toga sve što se tajnovito radilo i dogovaralo, mimo naše javnosti, samo je nastavak tajnovite kriminalne rabote? Čitajući i slušajući ovakve kriminalne bljuvotine, kao stručnjak koji je i gradio ovaj bivši gigant „ Energoinvest“ a u realizaciji ideja velikoga Emerika Bluma, školovani „ Pechiney“ ov saradnik i specijalizant u Francuskoj, očividac i veoma dobar istinski poznavalac svih dešavanja u gradu Mostaru i firmi Alumija , ne mogu da shvatim dokle nas prate ovakve gluposti, u državi bez pravne pomoći, istine i pravde ? Kako stati na put kriminalu i korupciji, u ovoj našoj nam jedinoj domovini, kada nas i dalje služe i prizivaju se dokazani fašistički elementi ili sada dokazani i prisutni nacionalistički elementi, ranije skrivani pod plaštom dobro namjernih i „ patriotskih kadrova „ ? Ko govori da je sada imovina bitna, po Dodikovom receptu, ali svi oni zaboravljaju na važnost zakona o porijeklu stečene imovine, kako bi se objelodanili naši kriminalci i lopovi, pa bi mnogo mlakše sa drugim problemima izašli na kraj ? Ne bi nam i sada, ovaj gospodin Amir Gross Kabiri, prodavao svoja „ muda za bubrege „ te iznosio svoje procjene o našim kavalitetnim kadrovima i našem dobrom potencijalu, kao i njegovim dobronamjernim željama za našu budućnost. Nije upoznat, gospodin Kabiri šta smo to mi sve proživjeli, koje golgote i provedeno vrijeme u zatvorima, koji upravo okružuju i ovu firmu Aluminij, pa bi kako izgleda trebali i nastaviti sa sudbinom Palestinaca u njegovoj domovini, a da on i njegovi kriminalni dobročinitelji, daruju mu našu firmu i njene potencijale ? Možda bi i novinaru „ Dnevnog avaza „ / E. Abazu / bilo poželjnije našoj javnosti, da je u svojim „ lažnim slavopojkama „ iznio i podatak, o strukturi tih zaposlenika od 370, jer nedaj Bože da je i poneki Bošnjak ili Srbin, kakav bi to bio interes HDZ-a i Hrvatske ?
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac! Žal je velika, za mnogo čime,ali Bosanac ostaje Bosanac, ponosan i prkosan, kao stameni „ kremeni „ kamen ? Kao rošeni Sarajlija, sa domaćim pravim odgojem i primjernim obrazovanjem, ušao sam u kolotečinu svih naših zbivanja i događnja, sa određenim životnim poukama i porukama i za dolazeće mlađe generacije ? Možda se i dovoljno, prisjetiti izgradnje dva velika industrijska kolosa, koje sam kao stručnjak, pored još četiri slična izgradio u našoj jedinoj i nedostižnoj domovini Jugoslaviji ? Da li sam kao brucoš u amfiteatru Elketrotehničkog fakulteta u Beogradu, na prvom susretu sa našim uvaženim profesorom matematike Dragoslavom Mitrinovićem i zanemario njegove prve upute, svima nama, da se na vrijeme opredjelimo za pravni fakultet,u blizini ili Teološki na Karaburmi ili će mo mnogi od nas i požutjeti, dok savladamo njegovu matematiku. Dakle, učili smo i mučili se, ali smo siguran sam danas, mogli i lakše i brže u našem, ovakvom izvitoperenom društvu, uz kriminal, mahinacije, uzurpacije, dikriminacije i tome sl. Uspjeli doći do ličnoga materijalnog dobra, sa kojim bi u našim penzionerskim danima, bez bilo kakve milosti, privodili naše staračke dane dostojanstveno i bezbolno ? Dok se u našem suludom i nacionalističkom sistemu vladavine i ogrijezlog kriminala i korupcije, krupne ribe placaju u moru ili sospstvenim bazenima ispred svojih vila,dotle se po mome Sarajevu i mojoj Bosni, love i neke ribice ili „ mace „ a štakori, pacovi i veliki kriminalci, poput vihora prolaze mimo našeg pravnog sistema, raznih tužilaštava i sudija ? Evo najboljeg i najvećeg primjera naše planetarne pljačke državne i radničke imovine, sa očevidnim kriminalom pojedinih induvidua, tako jasno i primjereno dokazanih na vidjelu, u našoj javnosti, u „ propaloj „ firmi Aluminiju iz Mostara ?
Njegovi „ grobari „ su već poodavno izbjegli sud prvde, a i posljednji „ mohikanci „ sa Fadilom Novalićem, Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević su isto tako izmakli, svojim prikrivenim grijehima, na veoma lak i perfidan način ?
Istina je, da se neki i vraćaju na mjesto pričinjenog zločina, poput Nermina Nikšića, koji je sa svojim jaranima i velikim kriminalcima i nacionalistima, Mijom Brajkovićem i Ivom Bradvicom, uspio zajednički protjerati i sve radnike srpske nacionalnosti, bez njihovog dioničarskog dijela i učešća u upravljanju ove njihove, bivše firme Aluminij ?
Oni bi sada zajednički trebali krenuti na „ zid plača „ u Jerusalem i ostaviti svoje želje i poruke, sadašnjim svojim poslovnim partnerima iz Izraela, kojima su i darovali svo naše dobro u zaostalim infrastrukturnim poslovnim i proizvodnim kapacitetima ove „ propale „ firme ?
OD ALUMINIJA KABIRIJU UZ BLAGOSLOV VLADE FBiH: Amir Gross Kabiri na preprodaji anoda iz mostarskog Aluminija zaradio milione KM, krivične prijave se kisele u Tužilaštvu HNK! Predsjednik Udruge malih dioničara Aluminija (DIAL) Zlatko Topić već dvije godine upozorava Vladu FBiH na ponašanje izraelskog poduzetnika Amira Grossa Kabirija koji od 2020. godine drma mostarskim Aluminijem nakon što je u aprilu te godine potpisan ugovor o zakupu na 30 godina s mogućnošću kupovine mostarskog Aluminija. s Aluminij Industries, podružnicom konzorcija MT Abraham Grupe – China Machinery Engineering Corporation (CMEC) – China Nonferrous Metal Industry's Foreign Engineering & Construction Co., Ltd. (NFC) koja je pod sankcijama Svjetske banke od 2018. zbog prevare u postupku energetske učinkovitosti projekta u provinciji Shandong u Kini. Topić je o svojim saznanjima koja idu u pravcu optužbi za teške prevare i vrlo ozbiljan kriminal obavijestio Vladu FBiH, ambasade SAD-a i Velike Britanije u BiH, a kako saznaje “Slobodna Bosna” podneseno je i nekoliko krivičnih prijava koje se već godinu kisele u ladicama Tužiteljstva Hercegovačko-neretvanskog kantona.
„Amir Gross Kabiri bio je poznat kao netko tko se bavi galerijama i slikama, ali ono što je važno reći za njega je da je 24. veljače nakon što su zaratili Rusija i Ukrajina otišao u Moskvu i tamo je bio 15 dana. Tada je iz Moskve “naručio” brod “Darina” koji je u Luku Ploče došao po anode koje je Kabiri kupio u Aluminiju po desetorostruko nižoj cijeni od one koju je platio Aluminij! Dakle, ovaj Nadzorni odbor je Kabiriju prodao 4.180 tona gotovih, pečenih anoda koje su bile spremne za elektrolizu i to za 72 dolara po toni, a Aluminij su koštale 700 dolara po toni, a sada bi po novim cijenama koštalo skoro 1.000 dolara po tonii! Kome je te anode dalje prodao ja ne znam. Prije nego su anode otišle iz Mostara o tome smo obavijestili SIPA-u, tužiteljstva i Vladu FBiH. Nitko nam nije vjerovao. Onda smo ponovo pisali SIPA BiH o tome da su anode spremne za prodaju i da to treba zaustaviti. Ništa nisu poduzeli. SIPA nam je odgovorila da to nije njihova nadležnost, nego Federalne uprave policije (FUP), a mi njima kažemo da smo svima, pa i FUP-u, pisali, a evo sada i vama. Poslije toga anode odlaze u Luku Ploče i mi opet upozoravamo da se ne dozvoli njihov transport izvan Luke. Međutim, dolazi ruski brod i odvozi anode u Anconu (Italija)“, kaže Topić za “Slobodnu Bosnu”.? Pitamo se, mi obespravljeni radnici ovoga giganta, koji smo gradili i u njemu radili, zašto se i danas pod ceradama dovozi sirovi aluminij iz Rusije i luke Ploče u pogone Livnice, tamo tope i proizvode Al. Legure, koje se prodaju na svjetskom tržištu. Upravo zahvaljujući i našim kadrovskim kriminalcima iz vlasti. Od Denisa Zvizdića i Fadila Novalića, koji su svojevremeno odobrili ovoj firmi ili HDZ-u, uvoz aluminija iz Rusije bez carinskih obaveza prema državi ? Dakle, učesnika i kriminalac iz ove „ aluminijske folije „ je pozamašan broj, čuvaju ih nacionalističke stranke i njeni „ foteljaši „ bu sistemu vlasti, a naše uspavano Tužilaštvo i sudski organi,se odlučuju na progone nekih naših „ maca „ kako bi miševi i krupni pacovi, mogli još dugo u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini, jedinoj nam domovini, poigrati nacionalistička kola uz gusle i orgulje, kako bi se čuli do Vladivostoka, Kremlja ili Budimpešte ? Građani se moraju upitati, dokle će mo slušati i gledati, ovaj naš smrad sa kriminalom i korupcijom, u totalitarno kontamiranom našem teritorijalnom prostoru, kojeg i dodatno truju i razno razni brižnici iz susjedstva i komšiluka, kao i međunarodne zajednice, često i nenajavljeni dolaze i prolaze, sa svojim lažnim obećanjima i vjerovanjima u bolje neko zajedništvo, da li sutra ili u mjesecu „ limburgu „ ?
Svjedočimo vremenu u kojem, kao na filmskoj traci, padaju maske jedna za drugom. Svoju masku je već 2. oktobra prošle godine skinuo Ivo Komšić. Jučer, gostujući na Centralnom dnevniku, je to samo potvrdio. Usput, da ne bi bilo zabune, ja sam od onih koji mjesecima unazad ne pratim CD i njenog voditelja iz principjelnih razloga i to mogu obrazložiti nekom drugom prilikom. A stavove Ive Komšića kod tog voditelja i na njegovoj televiziji su prenijeli kao transcrip mnogi portali koji su mi poslužili kao izvor za ovaj osvrt.
Dakle, znamo sve o tom Ivi Komšiću i njegovom odnosu prema Bosni, kako prije agresija na našu zemlju, tako i za vrijeme te godinama poslije. I ja sam ga, kao i mnogi drugi, doživljavao kao istinskog bosanskog patriotu. Imao sam prilike čak i obaviti intervju s njim u vrijeme kada je bio gradonačelnik Sarajeva. Dakle, takvu percepciju ovog sarajevskog univerzitetskog profesora i političara smo gajili godinama, decenijama unazad. Ja pripadam onima koji je tu percepciju gajio do 2. oktobra prošle godine kada je dotični podržao Schmidtove ad hoc izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona u izbornoj noći. Zna se u čiju korist a na čiju štetu je neonacist Schmidt to uradio i ne treba to više ponavljati. Pošto koristim logiku u viđenju događaja koji me se tiču u ovzemaljskom životu, i taj čin Ive Komšića sam shvatio kao svrstavanje na jednu stranu, a protiv one druge s kojom je BiH jedino moguća – one građanske. Naravno, i drugi koji su podržali takvu aparthejdsku Schmidtovu intervenciju su izabrali tu stranu kao i ovaj profesor iz njima znanih razloga, bez obzira kako se zovu – Dino Konaković, Nermin Nikšić, Vojin Mijatović, Edin Forto….Svi oni, kao i taj I. Komšić, su za daljnju etnonacionalnu podjelu BiH a protiv građanske, odnosno prtotiv uređenja naše države na isti način kako su uređene sve moderne zemlje u Evropi i svijetu.
I jučer je taj profesor iz Kreševa, godinama unazad žestoki kritičar Tuđmana, Bobana i sličnih, samo potvrdio da je okrenuo ćurak naopako i nalijepio metu na čelo najbrojnijeg naroda u BiH – Bošnjaka. Naime, govorio je o radikalizmu naroda nad kojim je izvršen genocid, brojni drugi zločini i kojemu se prijetilo potpunim istrebljenjem, odnosno nestajanjem. Usput je navodno govorio o “katarzi” Čovića, relativizirao ulogu njegovog antipoda – putinovca Dodika…, dakle, glavni problem su po Ivi Komšiću u Bosni Bošnjaci. Naša jedina “krivica”, kao što jedan drugi autor danas znakovito napisa jeste što, kao i Crnogorci, volimo svoju domovinu i što tu ljubav prakticiramo na iskren i civiliziran način. I što tu Bosnu kao jedino moguću doživljavamo na način da i dalje, kao stoljećima unazad, želimo istu graditi skupa sa svojim komšijama bez obzira kako se zovu i u šta vjeruju ili ne vjeruju. Da, to je izgleda naša jedina “krivica”.
Ne treba se praviti ćorav kod očiju i ne vidjeti kakvi su trendovi oko nas i šire, a oni su klerofašistički.Tim trendovima su, što se prostora zapadnog Balkana tiče, prepreka oni koji u BiH i Crnoj Gori naprimjer, samo vole svoje domovine i zalažu se za njihovo građansko uređenje. U vezi s tim postoje i opasni projekti o novoj arhitekturi tog dijela Evope o čemu sve glasnije govore poznati američki analitičari. S takvim opasnim trendovima se očigledno identificirao i Ivo Komšić, da li iz pragmatičnih ili ideoloških razloga, manje je bitno.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac!
Spomen-groblje je godinama na meti vandala i na kojem su nerijetko ispisavani fašistički simboli i poruke, u gradu koji je i dalje etnički podijeljen na bošnjački i hrvatski dio. Blajburg i ustaška mladež, još uvijek su sa nama ili u nama ? Obilježavanje Bleiburga u Stocu, pod patronatom HNS-a i HDZ-a BiH, 28 maja bila je” komemoracija na žrtve Blajburške tragedije i Kružnog puta hrvatskog naroda “, očiti je znak djelovanja pro-ustaških organizacija u BiH, a posebno u gradu Mostaru ? Zato i nije čudno, da iza njihovog zločestog nacionalističkog djelovanja, na licu mjesta ostaju i njihovi ustaško- fašistički simboli, još uvijek jasno i intezivno prikazivani na raznim fasadam id r. javnim mjestima u gradu i široj okolini Hercegovine ?
Svakako se u stopu prate, ovi „ udruženi zločinački partneri „ do koalicije u vlasti, što i nije čudno da se tako često u Višegradu ili drugim veliko srpskim destinacija okupljaju i četničke- ravnogorske horde zla, slaveći i rehabilitaciju svoga đenerala Draže Mihajlovića ili nekim drugim povodom svoje genocidne tvorevine RS-a ?
Višegradski Ravnogorski četnički pokret se postrojava u čast rehabilitacije Draže Mihajlovića ! Zaključak je za našu BiH javnostr, njene građane i narode, jedan i jedini sasvim jasan i razuman, da nam nema sreće u našem zajedničkom društvenom suživotu, sve dok nam u vlasti postoje i djeluju tako ekstremne nacionalističke stranke HDZ i SNSD, sa njihovim čelnicima,guslarom u opancima Miloradom Dodikom i lukavim „ samozvanim“ akademikom, orguljašem Draganom Čovićem ?
Naše „ ulizice „, po definiciji Meše Selimovića iz redova brojnih Bošnjaka, duboko su se uvukle u njihove stražnjice, radi brige postojanja i opstanka genocidnih tvorevina RS-a i zločinačke HB,a malo je brige za jedinu nam domovinu i njene poštene i patriotske građane ?
Otputovao sam za Banja Luku oavde iz Amerike 14. maja gdje sam stigao dva dana poslije, kasno popodne. Cilj su mi bile neke private obaveze i rjesavanje povezatih slučajeva, a usput i odlazak u Medžlis IZ da saznam više kakav je status dobijanja ili preuzimanja vlasništva nad parcelom zemljišta od 106 kvadratnih metara pored samog Medžlisa, na sjevernoj strani (do prema Gradskoj tržnici). Bio sam tamo samo 6 dana.
Po opštim uputama jedne osobe otišao sam na Mejdan do džamije Gazanferije i obližnje Medrese “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” gdje sam se selamio sa direktorom te školske institucije Murisom ef.Spahićem. Objasnio mi je gdje je sada sjedište Muftijstva i da bi tu eventualno mogao naći muftiju banjalučkog Nusreta-ef. Avdibegovića. Ostavio sam to za jedan drugi dan jer sam već kasnio na sastanak sa nekim ljudima. Sljedećih nekoliko dana sam bio veoma zauzet svojim poslovima i tek u sljedeći ponedeljak navratih u kuću-sjedište Muftijstva koja se nalazi na desnoj obali Vrbasa odprilike 70 metara uzvodno od gradskog mosta. Tu se nalazi i jedan od restorana na splavu. Nakon što sam objasnio zbog čega sam došao, fino odjeven službenik, jerovatno sekterat Muftijstva, mi reče da se pitanjem parcele bavi MIZ Banja Luka, čije je sjedište kod Ferhadije, te da mi oni mogu kazati više o trenutnoj situaciji na tu temu. Odmah se uputih tamo gdje zetekoh nekoliko učeniika banjalučke medrese. Rekoše mi da je glavni imam Muamer-ef. Okanović upravo negdje otišao, ali njegava hanuma je još uvijek tu i nešto radi. Pozvaše je i ona izađe u hodnik. Nakon selama ja joj se predstavih i rekoh razlog svoga dolaska. Veoma prijazna osoba, ona predloži da ona nazove imama i objasni mu moju namjeru da malo govorim s njim o predmetu parcele. Tako to i bi. Imam Okanović je to prihvatio i razgovarali smo nekoliko minuta preko telefona. U pitanju je privatna parcela, situacija nije jednostavna, a nastoji se postići prihvatljivo rješenje po pitanju cijene. Krajnji rezultat je neizvjestan pa se molimo dragom Allahu i nadajmo se najboljem ishodu u našim nastojanjima da se dobije (otkupi) parcela tog zemljišta. Moram spomenuti da se na prostoru Ferhadije skoro uvijek neko nalazi svakog dana: dzematlije, službenici, učenici Medrese, a i turisti su sasvim prisutni sve više i više. Svi se druže i idu da klanjaju u najvećoj dzamiji u Banja Luci. Zamolio sa učenike da ih uslikam ispred parcele za koju smo zainteresovani i rado su pristali. Bilo im je drago kada sam im rekao da je i moj babo, rahmetlija Husnija Todorovac, bio maturant Medrese prije mnogo godina (prije83-84 godine).
Upravo sam jučer našao na Feisbuku članak na portalu Slobodna Bosna o reisul-ulemi Huseinu-ef. Kavazoviću i njegovoj posjeti MIZ-u Banja Luka 24. maja i to me obradovalo. Reis je imao interesantan program posjete. Između ostalog, da li je dolazio radi ove parcele već objavljenih namjera, situacije sa hotelom Palas, ili nečeg drugog, ostaje pitanje i razlog za razmišljanje. Za sada džematlijama Banja Luke i muslimanima širom Bosne i Hercegovine ostaje da se nadaju najboljim novostima u našoj, donekle neodređenoj budućnosti.
Es-selamu-alejkum svima koje obuhvata ovaj slučaj, Poštovani reis efendija, poštovani muftija i imami, poštovani članovi uprave, Molim da se ozbiljno prihvate prijedlozi našeg hadžije Bedrudina Gušića, ratnog predsjednika ovog Medžlisa (sada izbjeglica), po pitanju kriminalne istrage povodom situacije kako je prodata vakufska imovina Hadži – Babin harem na Hisetima. Gdje su beneficije svega ovoga, i šta je sa novcem u iznosu od 1,214.000 KM za tu prodaju? Ovo bi SIPA mogla da ispita i preuzme u svoje ruke. Upravni odbor IZ-e je morao raditi transparentno i demokratski po svome pravilniku. Prava je sramota kako se odnosimo prema mezarima naših rahmetlija. Da li je stvarno bilo potrebno da uznemiravamo i razbacujemo njihove kosti? Nepoštivanje kulture, istorije, i vjerskih običaja nije dobar znak onoga šta mi treba da budemo – dobri muslimani i dobra ljudska bića. Bedrudin je predložio kako da se bar postupi sa mezarom vakifa rahmetli Hadži Huseina – Babe. Nadam se da će to biti prihvaćeno. Svi naši članovi bi vama bili zahvalni. Uz iskreno poštovanje ja vas sviju selamim,
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac ! Šta za mene znači izbor za počasnog člana Akademije, izuzetna je i nemjerljiva čast, koja mi je ovim činom ukazana, kao “ ortodoksnom “ Bosancu i Bosanskom Srbinu, koji je svoja patriotska osjećanja za jednu i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, godinama iskazivao svojim istinitim i objektivnim sadržajima sa preko 1000 obajvljenih kolumni ? Veritas amare est / da istina je bolna, ali kako i za koga ? Uvijek sam nastojao da dobro istinski očistim sopstveno srpsko dvorište, što bi naši stari govorili, pa da preko plota pogledam i dvorište komšije i susjeda ? Bio sam istinski borac protiv svih retrogradnih, nacionalističkih veliko srpskih ideja i lažnih nakana, protiv njihovih nedjela, sve do genocidnih činjenih zlodjela. Kao rođenog Sarajliju, odrastoga i odgojenog u ambijentu svih svojih divnih i nezaboravnih komšija, njihovih običaja i navika, uz suprotnosti sa ponašanjima i nacionalističkim navikama sadašnjih mojih susjeda u gradu Mostaru, učinili su od mene iskrenog i iskusnog svjedoka, odrednice i ocjena vrijednosti i jednih i drugih i trečih, u zajedničkom suživotu ? Moj domaći odgoj i obrazovanje, uz pomoć moje drage tetke, inače vešalice u hotelu Beograd u Sarajevu, dali su mi ljudsko dostojanstveni odgoj i civilizovano visoko intelektualno obrazovanje, u mome random i životnom vijeku ? Zato sam uvijek i bio u stanju razuma i ponašanja i prema drugom i različitom u svakome pogledu, iskreni , energični i trajni protivnik svih pojava nacionalizma, posebno u sopstvenom srpskome rodu, kojeg je naš književnik Dobrica Ćosić ispravno i veoma dobro okarakterisao ;
Upravo, uvijek sam cijenio i poštovao sve intelektualce, koji su u svome sopstvenom dvorištu “ čistili sve te nakaradne nacionalističke porive i nakane “, te su imali i parvo i mogućnost osvrtanja in a svoje komšije ili susjede ? Kao visoki intelektualac i svjetski čovjek sa više jezika, graditelj i professor koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka i kao veoma aktivni društveno- politički radnik, od parlamentarca Skupštine BiH SA Marin Dvora do Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, kao vijećnik Gradskog vijeća grada Mostara u dva saziva i njegov predsjednik / podpredsjednik, u borbi za jedinstveni Mostar, doživio bsam i životnu golgotu, kao trostruki prognanik u ovome gradu ? Dok su međunarodni fakturi bili brižni ovim slučajem i svojim hitrim dolaskom u Mostar, da mi ponude politički azil, u željenu zemlju Evrope ili Amerike, dotle je vispremi i izuzetno cijenjeni i poštovani gradonačelnik ovoga grada Safet Oručević, pozivom u svoj cabinet i odlučno reagovao; “ Milane ti nećeš nigdje ići iz ovoga grada, nego reci gdje hoćeš da te smjestim, jer sam bio zatočenik u hotelu “ Ero “
Istina je da je to bilo presudno i tako sam tad ai dan danas ostao u ovome gradu, za dobrobit i građana i grad ai jedine nam domovine Bosne i Hercegovine ? Zajednički smo se borili sa grupom građanske liste za “ jedinstveni grad Mostar “ i tada pobjedili protukandidate iz HDZ-a, ali nažalost, ne do kraja, jer su ostale neke nacionalističke snage, koji nam i dan danas čine probleme i smetnje u zajedničkom normalnom i dostojanstvenom suživotu, kakav je ovaj grad i nekada živio i razvijao se na dobrobit svih njegovih građana ? Još uvijek su u ovome gradu, udružene snage nacionalista veliko srpsko-hrvatskih, diktatora i doglavnika, sa Draganom Čovićem i njegovim “ blizancem rušiteljem “ svega dobroga u ovoj nam jedinoj domovini i ovome gradu Mostaru, sa “ dodikovcima “ i Miloradom Dodikom, kao koalicionim partnerima, kroje nam sudbinu nakaradnog suživota ? Veoma sam zahvalan Predsjedništvu, Senatu i Skupštini Bosanske akademije za nauku i umjetnost “ Kulin bana “ koja je prepoznala moje djelovanje, te u liku i djelima sagledala i uslove i podobnosti odluke za moje članstvo, kao počasnog člana, što sam ih nesebično zahvalan ? Uz iskrene čestitke za sve nove članove Akademije, garantujem i u nastavku sospstvenog djelovanja na promociji i očuvanju svih naših vrijednosti, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Kako to često zaboravljamo, ignorišemo realnost življenja i priklanjamo se mnogim ili čestim zabludama!
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac ! Postoje i određeni životni aksiomi, slični onim našim matematičkim i trajno dokazanim i važećim, koje smo tolike godine svoga školovanja uvijek učili i ponavljali i vječno se pridržavali, bez izmjena i promjena ? Tako su nam se, isto tako u našim životima i radu, ukorijenili i konkretni ideali sa idolima, njihovim stvoriteljima, sve do trenutaka lične spoznaje, da li je to i naša realnost ili su to i naše djelimične zablude ? Kada istinski, tako formirani čovjek ili ljudina, u odgoju roditeljskog doma i na svojoj ličnoj koži osjeti posljedice takvog promišljanja i vjerovanja, odlazi pred ogledalce i priupita se; „ Da li su ovo naše zablude, iluzije sa pomračenjem uma i razuma, ili je to naša realnost sa kojom trebamo nastaviti našu sudbinu i pomoriti se sa svim našim nedaćama „ ? Živio sam i odrastao bez roditelja, kojima se danas niti grobovi ne nalaze na vidiku, ali se odgajao, izrastao i školovao kod moje dobre i nezaboravljene tetke, sestre moga oca, koja nam je kao i svo0joj rođenoj djeci uvijek jednako i bez r5azlika,iskazivala svu svoju ljubav. Ljepotu življenja odnosa i poštovanja ? Odrastali smo odgojeni u duhu premisa sih ljudskih vrijednosti, postali smo i visoko obrazovani intelektualci i svoji porodični ljudi, naučeni i usmjereni na jedinom ispravnom putu, uvažavanja i poštovanja i svakog drugog i različitog i po vjeri, kulturi i različitim običajima suživota ? Imali smo sreću i zadovoljstvo, da smo u ta teška vremena, drugoga svjetskoga rata u borbi protiv fašizma, zadržali se i kretali na putu, kao maldež, omladinci i graditelji svega dobroga, našega idola i njegovog ideala, voljenog i dragog druga Tita i njegovog poštovanog primjenjenog, ali nažalost i ne sačuvanog „ bratstva i jedinstva „? Dok smo se zajednički, sa našim partizanima i njegovom državničkom komandom borili i izborili protiv fašizma i njegovih sluga, izrastale su i razvijale unutrašnje klice naših nacionalističkoh izroda i gena, koji su nam se u dolazećoj agresiji i u post agresivnom periodu, do današnjih dana, metastazirali i stvarali nam nepodnošljivi ambijent zajedničkog suživota ? Živjeli smo u zabludama da smo fašizam do temelja iskorijenili, međutim ostao je i pojavio „ nacionalizam „ kao ubica i rušitelj svega dobroga, što smo sa drugom Titom i njegovim istinskim patriotima godinama stvarali ? Evo nam i danas zabluda, sa kojima živimo u ilizijama ili sumrakom uma i razuma, da nismo saćuvali to „ bratstvo i jedinstvo kao zjenicu svoga oka „ kako nam je poručivao drug Tito, već smo tu vrijednost tekovine skrnavili, od Vukovara do Srebrenice, od Triglava do Đevđelije i do silnih stratišta, naših agresora i sa istoka i sa zapada ? Istina je, da je Haški međunarodni sud osudio dio pojedinaca udruženih zločinačkih poduhvata, da je pod krilaticom induvidualne odgovornosti izrekao i brojne dugogodišnje zatvorske kazne, za pojedinačnu aodgovornost, ali je ipak ostala nedorečena kolektivna mržnja među našim narodima ? Zato nam i ovdašnja naša razmišljanja i pojave raznih medijskih natpisa ili pojedinačnih lansiranih prijedloga, koji su „ tobožnji i lažni „ nastavak obnove ili širenja već uništenog „ bratstva i jedinstva „ među nama i na ovim našim teretorijama, velika zabluda ili iluzije pomračenog uma i razuma, mimo svake realnosti i osvjedoćenih vidljivih činjenica u našem svakodnevnom okruženju ?
Primjera je mnogo, ali ih svako može i treba iznositi i ukazivati iz ličnog ambijenta življenja i djelovanja, kao u mome slučaju „ mostarskog Sarajlije“ tj. rođenog u gradu Sarajevu, koji sam došao kao stručnjak u grad Mostar na izgradnju aluminijskoga giganta, ali sam se trebao iz njega vratiti u nekom „ kovčegu „ ako bih i bio pronađen u postojećim jamama rudnika uglja ili u blizini Goranaca , iznad Mostara ? Pored svega godinama pisanog i objavljenog, o brojnim autentičnim i istinitim slučajevima dešavanja u ovome gradu i okolini, kao živi svjedok i sudionik preživjele lične golgote, danas me uporno iritiraju i uznemiravaju , razne medijske laži i poruke u stilu i duhu, već odavno slušanog ili čitanog Gebelsovog informativnog sadržaja, sa već uveliko znanim zlotvorima ?
Posebno me iritiraju i nerazumni pridlozi ili razmišljanja i mnogih mojih, rekao bih bivših istomišljenika i saradnika, u našoj zajedničkoj borbi i djelovanju za „ jedinstveni grad Mostar „ ? Pitam se, šta se to dešava u njihovim glavama i razmišljanjima, ako smo i zajednički prolazili slične golgote i bivali očevidci neljudskih događaja na ovim prostorima, da se sada u njihovim memorijama mogu pojaviti i čipovi nerazumnoga sadržaja i značenja ?
Da li su u pitanju starosne godine, godine zaborava, da li neka bolest ili neka nova „ fotelja „ u pozicijama vlasti, to neka se sami odrede i preispitaju, ti neki moji bivši prijatelji i saradnici ? Iluzorni su prijedlozi koji se graniče sa pomračenjem uma i razuma, pored svakodnevnih činjenja i neprijateljskog djelovanja na naše vrijednsoti, naše vječne spomenike dostojanstvene prošlosti, našeg zajedničkog ljudskog dostojanstvenog suživota? Naš uzoriti Papa Franjo, lijepo je to rekao; „ Nikada manje vjere, a više vjernika na misama „ misleći vjerovatno i na brojne „ prefarbane crvendaće „ sa skrivenim članskim knjižicama iz Titovog vakta, a sada su u prvim redovima misa i Bogosluženja u Katedralama i Crkvama ?
Nisu nama u ovim našim uslovima suživota, mržnje i načina djelovanja u brojnim zlim slučajevima, nužni i potrebni ni križevi, ni krstovi, ni polumjeseci niti zvijezde, da nas lažno spajaju, već ljudskost, dostojanstvo, poštovanje, tolerancija, humanost i zajedničke sve pozitivne i dobronamjerne vrijednosti, u jedinoj i zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini ? Zastupnik u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine Sanel Kajan predložio je inicijativu podizanja polumjeseca i zvijezde na brdu Hum iznad Mostara, pored križa, jednake veličine. Inicijativu koju je Kajan objavio na Facebooku prenosimo u cijelosti. “Inicijativa: Pored križa na Humu u Mostaru podignimo polumjesec i zvijezdu. Jednake veličine! Inicijativa ima za cilj pokazati kako je Grad Mostar jedinstven, tolerantan i proeuropski. Ova inicijativa nipošto nije provokacija ili politički obračun s bilo kime. Pokažimo svima kako je Mostar jedinstven i tolerantan grad u stvarnosti, a ne samo na papiru i izgovorenoj riječi, te da smo usmjereni prema budućnosti izgrađenoj na suživotu, toleranciji i međusobnom uvažavanju.” Jedna je to od mnogih reakcija koju je izazvala odluka Gradske uprave Mostara o osvjetljavanju Starog mosta u bojama i grbu HŠK Zrinjski.? Citat (24sata.info)
Schmidtov najnoviji intrevju za FTV je najava novog udara na državu BiH i njenu imovinu u režiji OHR i Međunarodnog predstavnika. Svojim djelovanjem Schmidt nanosi nepopravljivu štetu državi BiH, vladavini prava i demokratiji.
Schmidtov zloslutni intervju
Vjerujem da ste svi vi koji koji ste gledali i slušali posljednji intervju FTV sa Međunarodnim predstavnikom g. Schmidtom, a volite svoju Bosnu, bez obzira gdje živite, ostali krajnje zabrinuti za sudbinu jedine nam domovine Bosne i Hercegovine. On ne staje, nastavlja dijeliti i razvlašćivati državu, snažiti etnički a razgrađivati građanski i multietnički karakter države i rastakati bazično vezivno tkivo BiH koje čini njena imovina.
Dok ste slušali njegove nebuloze, morali ste se zapitati šta je s tim čovjekom, je li svjestan šta govori, zna li šta hoće i kuda nas vodi? Vjerujete, zna dobro šta hoće, samo nema dovoljno celofana ili pak smišlja kako da to upakuje, da nam može opet podvaliti u ponoć kad utonemo u san ili u zoru dok još tvrdo spavamo, kao pri izmjeni Ustavnog zakona. Prilagodio se uhodanoj Dodikovoj i Čovićevoj taktici, po kojoj se korak po korak slama patriotski otpor, učvršćuju stečene i osvajaju nove pozicije u svim segmentima i na svim nivoima vlasti.
Međunarodna zajednica zastupljena preko OHR je ne samo dopustila već i pomogla da se granice entiteta Republike srpske potcrtaju i podebljaju, a granice “Herceg Bosne” ponovo ucrtavaju, iako znaju da su produkt stravičnih zločina, zločina genocida i UZP-a. Ostalo je nepoznato u kojoj mjeri je ostvarena Dodikova prijetnja, na koju nije bilo adekvatnog odgovora, o postavljanju entitetske policije na entitetske granice.
Uz pomoć i u sadejstvu sa MZ-om agresori na BiH Srbija i Hrvatska ušetali su u BiH kao u svoje dvorište, šepure se, sa izdajnicima zajedno kroje i prave vlast, određuju gdje će ko biti, šta će ko raditi, a MZ-a im sve bjanko odobrava, jer im nikad nije jasno i nedvojbeno rekla da njihovi potpisi na Dejtonskom sporazumu nisu potpisi garanata sporazuma već samo potpisi zaraćenih strana, koje su obavezne poštovati i ispunjavati odredbe sporazuma.
Od dana kad je pušten iz zatvora da umre od teške neizlječive bolesti, od strane lažljive MZ-e, koja se nikad tim povodom nije jasnije oglasila, Šešelj je postao zaštitni znak karaktera MZ-e. A pušten je da truje i razara i on to predano čini uz podršku vladajućeg režima i medija Srbije…
Schmidt ne ispunjava svoje obaveze koje ima kao Međunarodni predstavnik u BiH da upozori susjede da se ne miješaju u unutarnje stvari zemlje, da sankcioniše, smjeni Dodika, Čovića i druge koji rade protiv države, već povlađuje Čoviću, gladi ga i uzdiže, a Dodika uporno poziva na razgovor, spreman da mu ode i u Laktaše na krušku, kako bi ga odobrovoljio da podrži njegov mandat i omogući mu da još koju godinu prima basnoslovno visoku platu na račun bosanske sirotinje.
Dejton je samo istrošen papir
Dejton je rasturen…Vrijedio je 10 godina. Sada je samo istrošen papir. Služi samo za pokriće. Svako ga tumači kako mu odgovara, jer u njemu nije rečeno da je na državu BiH izvršena agresije, ko je bio agresor a ko žrtva, ko su zločinci a ko žrtve, ko treba platiti štetu državi i narodu…Kod toliko stručnjaka i pravnika, ključne njegove odredbe tumače se pogrešno, različito interpretiraju ili su nedorečene.
Za Schmidta nije država BiH jedina sigurna pravna kategorija, već su to “Rs, FBiH i Brčko distrikt, i oni ostaju”, a sa državom šta bude. Ako preživi, preživi…
Sa dolaskom Schmidta i njegovim interventnim mjerama, Bošnjaci su već postali balkanski Palestinci. Osnažio je SNSD-a i Dodika, izdigao i nadredio HDZ-u i Čovića, srušio SDA i gurnuo je na ivicu provalije da se truni i raspada, a ponizio većinske Bošnjake, učinio ih podložnim i gurnuo na periferiju…Sa vrha SDA stabla već se tresu grane i opada lišće, umjesto da behara i cvijeta. Alma Čolo je među prvima koja napušta brod koji pod udarima sve jačih i viših talasa pluta prema zalivu, da ne potone..
Srpski i hrvatski korpus su se objedinili, učvrstili i osigurali svoju nacionalnu ljušturu i sve razornije udaraju na naivan bošnjački stalež, koji još gaji iluziju o građanskoj i multietničkoj državi, u kojoj će svi biti jednaki i imati ista prava
Kroz izmjene Izbornog zakona Schmidt je učinio sve što su od njega očekivali da se HDZ-a uzdigne, nadredi većinskim Bošnjacima i postane dominantna.
Iako nije gorući i najveći, korupcija se označava kao glavni problem BiH, kao i kod nekih drugih država. Najveći problem su rastući nacionalizam, podmlađeni nacionalisti i šovinisti, koji su od 90-tih na svim nivoima i u svim strukturama vlasti. Najviše u upravi, policiji i službama sigurnosti. Korupcija je dobar izgovor da se pusti nacionalističkoj kliki da uz podršku susjeda nastavi destrukcijom države.
Pasivan odnos SAD prema aktuelnim zbivanjima u BiH je u dobroj mjeri rezultat toga što nemamo konkretnih i jasnih stavova i zahtjeva, ili ih ne iznosimo. Od SAD se mora otvoreno zahtijevati da pokrene izmjene Dejtonskog sporazuma sa kojima će biti ukinuti eniteti, državi vratiti status Republike, troglavo Predsjedništvo zamjeniti sa jednim predsjednikom, ojačati centralna vlast i smanjiti nivoi vlasti…Ma koliko to izgledalo bezizgledno, na tome treba istrajno raditi.
Posjeta Bećirovića SAD u februaru o.g. i razgovori sa američkim vlastodršcima samo nakratko je skrenula Americi pažnju na stanje u BiH i na Balkanu, ali nije promijenila njihov kurs, koji sve više razočarava sve nas koji u Americi vidimo pouzdanog prijatelja.
Schmidt se usmjerio na slabljenje države
Bilo bi dobro znati šta će zaključiti Schmidt kad posluša svoj intervju dat FTV 18.5. Da li on uopšte zna šta bulazni, šta govori?…Ni na jedno pitanje voditelja nije dao jasan odgovor. Dok ga slušate stičete dojam da toliko muti da ne zna ni šta je rekao niti šta želi reći.
Jedini jasan odgovor, koji s pravom plaši, je da državu treba razvlastiti i njenu imovinu podijeliti na enitete, kantone i opštine. Koja je to evropska zemlja koja nema svoju imovinu i koja je to na takav način uradila? On spominje Sloveniju, ali to ne posmatra kroz provedbu Zakona o sukcesiji, ne kaže da su u Sloveniji samo Slovenci, u Njemačkoj Njemci, u Belgiji Belgijanci, koji su bili i ostali svoji na svome, a u BiH Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Ostali, koje je on tako etnički markirao svojim izmjenama Ustava da ih ne treba ni crtati ni slikati.
Mada posebno naglašava “da je BiH nedijeljiva”, prvo što namjerava dalje uraditi, i na čemu radi, je razvlastiti državu njene najsigurnije osnove, njene imovine…
Umjesto da radi svoj posao, zaustavi Dodika, umiri srpske i hrvatske secesioniste, ograniči uticaj susjeda na unutrašnje odnose u zemlji, sankcioniše negiranje genocida, omogući provođenje sudskih presuda, zaustavi otimačinu i rasturanje državne i privatne imovine, on se usmjerio na jačanje etničkog nad građanskim i suprotno odlukama Ustavnog suda BiH na podjelu državne imovine entitetima.
Za Christina Schmidta, ali i za OHR, trebala bi biti porazna činjenica što ga nakon osporavanja od strane Rs sve manje uvažavaju i prihvataju ostali građani i politički subjekti BiH, osim HDZ-e i drugih stranaka sa hrvatskom većinom, kojima je do sada dao sve što je smio i mogao dati.
Uprkos ponovnom saopštenju američke ambasade “da je imovina BiH u vlasništvu države”, Schmidt prozvan Dodikovom prijetnjom i pod Čovićevim sedativima nastavlja sa trgovinom bh imovine i šalje Dodiku laskavu ohrabrujuću poruku “da je njegov prijedlog doprinos konačnom rješenju za “fer podjelu državne imovine”.
Iznuđivanje kompromisa za “fer” podjelu imovine
Svaki put kad opravdava svoje propuštene reakcije na pojave u kojima je morao reagovati a nije, Schmidt se predstavlja kao optimist koji želi kompromis, mada zna da nije moguć između zločinca i žrtve, između onog koji otima i onog koji brani svoje. Od bošnjačkih žrtava očekuje da prihvate kao konačno sve što im se 90-tih dogodilo i da nastave davati nove ustupke. Time želi reći da je za Bošnjake trajno izgubljeno okupirano područje Rs, da se Hrvatima treba priznati i dati isto pravo na područlju “Herceg Bosne”, pomiriti se time da neće biti obeštećenja oštećenih – ni države ni građana.
Za Šchmidta je kompromis podrška Dodiku da dovrši započeto i Čoviću da napravi veći korak u tom istom smjeru, uz pravo na preostalu imovinu, kao miraz.
Zna dobro da je Rs formirana na genocidu, da su Bošnjaci iz nje protjerani, da je agresor nagrađen sa 49% okupiranog teritorija, da pokušava prisvojiti imovinu i imovinska prava koja nije ostvario tokom agresije; zna da su formirali novi katastar i sve što su mogli nezakonito uknjižili na entitet i entitetske organe i institucije, da to obilato koriste, i sad im to treba aminovati i prepustiti u trajno vrasništvo, kao što je Srbija postigla na svom području u vrijeme Kraljevine SHS-a. I upravo to će Schmidtova komisija zatražiti od državnog Parlamenta do kraja ljeta. A to što podjelu imovine treba odobriti Parlament, u kojem je dovoljno uslovljenih i prodanih duša, ne ohrabruje niti uliva povjerenje, naprotiv plaši, jer smo svjedoci različitih podvala, naročito u režiji Schmidta i MZ-e.
Za njega Dodikove prijetnje sa odvajanjem Rs, sa kojim uslovljava dodjelu imovine, “nemaju nikakve veze” sa imovinom. Umjesto da traži striktno provođnje zakona (a zakoni u većini slučajeva postoje), i sankcioniše one koji ih krše, on kaže da “treba razgovarati o tome šta piše u kom zakonu”.
Zakoni se provode, o njima se razgovara u fazi pripreme i donošenja.
Umjesto da spriječi otimanje i rasturanje državne imovine i omogući državi BiH kao sukcesoru (po Zakonu o sukcesiji) da sa svojom imovinom raspolaže, Međunarodni predstavnik je spreman da imovinu države prenese na entitete i niže teritorijalne jedinice.
Po njemu treba izvršiti “fer podjelu državne imovine” i zato je formirao komisiju experata, koja je već održala par sastanaka, i odredio joj pravac u kojem treba djelovati. A taj pravac je – “to i to ima država, a te i te stvari idu enitetima, kantonima, opštinama”…hoće reći kao kao u Belgiji, Njemačkoj…, mada takva usporedba nema ništa zajedničko sa stanjem u BiH, u kojoj se imovina nemilosrdno otima i pljačka.
Iako postoji zakonska zabrana raspolaganjem državnom imovinom, po odluci Ustavnog suda BiH, imovina se slobodno i nekažnjeno otima i koristi, ne samo na području Rs, već i određenim regijama FBiH. To pokazuje i najnoviji slučaj Prozor- Rama..
Negiranje genocida bodovi za napredak i put za rehabilitaciju ratnih zločinaca
Schmidt se zadovoljava konstatacijom “da se Inzkov Zakon o negiranju genocida mora poštovati, i da svi moraju odgovarati po tom zakonu”, iako zna da po tom Zakonu niko do sad nije sankcionisan. Schmidt i Tužilaštvo ni prstom da maknu, mada je negiranje genocida viza za unapređenje. Oni koji ga krše ne samo da nisu kažnjeni, već su u pravilu nagrađeni boljim položajem i većom platom.
Za Schmidta ni Inzkov Zakon o negiranju genocida nije kako treba, što znači da se ne treba primjenjivati, već o njemu razgovarati. Umjesto da ga primjeni, prije svega u slučaju kontinuiranog negiranja genocida od strane Dodika, a sada i od Predsjednice FBiH Lidije Bradare i Ministrice za kulturu i sport Sanje Vlaisavljević, on te slučajeve ne tretira ( jer “on nije jedini za to zadužen”),
već ih prepušta zaboravu i žrtvama da se one bore sa tom pošasti. On smatra da bi sve bilo završeno, kada bi se počinioci zločina po odsluženju kazne htjeli primiriti i izvini, bez obzira kakva su zla počinili.
A poziv Predsjednice FBiHBiH Lidije Bradare i Ministrice za kulturu i sport Sanje Vlaisavljević za rehabilitaciju ratnih zločinaca, od kojih najveći broj nije još otkriven i sankcionisan, uz slavopojke Dariju Kordiću, nisu nikakvo “socijalno pitanje”, kako tvrdi Schmidt, već dodatak soli na rane žrtvama, zbog čega je on dužan djelovati, a ne prenosti odgovornost na druge. Zahtjev za njihovu smjenu je više nego obaveza kako Visokog predstavnika, tako i premijera FBiH Nermina Nikšića. A to što im to neće dozvoliti Dragan Čović, pitanje je ne samo za njih.
Schmidtove zloslutne poruke
Dejtonskim sporazumom nije rečeno da je na BiH izvršena agresija, da su je počinili Srbija i Hrvatska, da su ponovo otvoreni logori smrti, da je raseljena preko polovina stanovništva, da su stravični zločini počinjeni širom države, a u Podrinju genocid, da je BiH danas država sa najviše masovnih grobnica u Evropi koje se još pronalaze i otkopavaju,…ali je rečeno da država BiH nije Republika, da se uspjesi agresora nagrađuju, da je Rs Republika samo za Srbe, da se prognani Bošnjaci mogu vraćati ako smiju i ako imaju gdje, jer njihovo uživaju drugi…Schmidta se poslali da nam to potvrdi.
I nakon 30 godina poslali su Schmidta da nam kaže da su SNSD-a i HDZ-a sa Dodikom i Čovićem partije koje treba da vladaju, da država nema pravo na svoju imovinu i pravo na obeštećenje, da njena imovina pripada entitetima i nižim teritorijalnim jedinicama…., da lideri sa crnih lista mogu obavljati najvažnije funkcije u državi, da zločince treba rehabilitovati, a da je za žrtve najbolje da se pomire sa stanjem i okrenu budućnosti…u kojoj će se ponovo susresti sa prošlošću, ako se ne probude.
Međunarodni predstavnik Christian Schmidt svojim djelovanjem nanosi nepopravljivu štetu državi BiH, vladavini prava i demokratiji. Schmidt je grobar građanske multietničke Bosne i Hercegovine.
Pod pojmom kompjuterskog šaha podrazumevamo oblast koja je deo naučne discipline kojoj je ime veštačka inteligencija. Kompjuterski šah se bavi izgradnjom programa i sistema koji automatski igraju šah, poštujući šahovska pravila. Današnji moderni šahovski programi se izvršavaju na različitim računarskim sistemima, pa i na standardnim personalnim računarima. Oni su proizvod visoke tehnologije s obzirom da u sebi objedinjavaju brojne teorijske i implementacione tehnike. Pri tome se koriste i matematička teorija, baze podataka, programiranje, različiti hardveri (jednoprocesorski ili višeprocesorski sistemi), softveri (počev od operativnih sistema, do namenskih algoritama) … Pristup kompjuterskom šahu imaju široki slojevi potencijalnih vrhunskih eksperata u ovoj oblasti, od talentovanih pojedinaca koji mogu da razvijaju programe na svojim kućnim računarima, pa do ozbiljnih naučnih timova na fakultetima i institutima. Šahovski programi majstorske snage rade na procesorima mobilnih telefona, PalmTop i LapTop računarima, specijalizovanim šahovskim mašinama, kućnim računarima, standardnim PC računarima, višeprocesorskim serverima, sve do nivoa superkompjutera. Ulaskom najveće svetske kompjuterske kompanije IBM u oblast kompjuterskog šaha i izgradnjom, u to vreme, najjačeg kompjutera na svetu IBM Deep Blue koji je u meču u maju 1997 god. pobedio svetskog šampiona Garija Kasparova, otvorena je nova era u razvoju kompjuterskog šaha.
⦁ Istorijski razvoj računskih šahovskih mašina
Razvoj kompjuterskog šaha, kao oblasti veštačke inteligencije, datira od pojave elektronskih računskih mašina. Ipak, jedan interesantan pokušaj konstruisanja automata zabeležen i pre toga, 1769. godine. Naime, nemački inženjer Baron Wolfgang von Kempelen se te godine pojavljuje sa svojom znamenitom mašinom «turčin» (slika 1). U mašini je zapravo bio sakriven neki šahovski majstor koji je razmišljao o potezima. Prevara je otkrivena kada je jednom prilikom došlo do požara u prostoriji u kojoj se nalazio «turčin». Šahista je u strahu iskočio iz svog zaklona u uređaju.
Slika 1 Prva šahovska mašina.
Za datumski početak ozbiljnog razvoja kompjuterskog šaha se može uzeti 1946. godina, kada engleski matematičar Alan Tjuring prvi put povezuje mašinsku inteligenciju sa problemom mašinskog igranja šaha. Od tog samog početka do današnjih dana u žiži interesovanja, kako opšte tako i stručne javnosti, je bilo pitanje: Može li mašina svojim “intelektom“ nadmašiti čoveka? ili pojednostavljeno: Može li kompjuter pobediti svetskog prvaka u šahu? Zaplovimo malo kroz istorijat kompjutrskog šaha, pominjući samo neke, najznačajnije, momente iz njegove burne istorije. 1948 – Napravljen je kompjuter UNIVAC, najjači kompjuter toga doba i prvi kompjuter u komercijalnoj upotrebi. Neki tadašnji teoretičari su smatrali da ako se programira da igra šah, može pobediti svakog igrača na svetu. To, naravno, nije bilo tačno. Prvobitne mašine, kasnije se pokazalo, su imale snagu šahovskih početnika. 1950 – Alan Tjuring je napisao prvi šahovski program. Iste godine on je postulirao Tjuringov test i predložio da šah bude jedan od osnovnih medija za testiranje veštačke inteligencije. Konkretno, ako u toku šahovske partije čovek-šahista ne može da odredi da li igra sa drugim čovekom-šahistom ili pak sa kompjuterom, u slučaju da partiju igra kompjuter, on prolazi test veštačke inteligencije. 1950 – Claude Shannon je opisao principe izgradnje šahovskog programa u radu pod nazivom “Programming a computer for playing chess”, štampanom u časopisu Philosophical Magazine, Series 7, Vol. 41 (No. 314, March 1950). Ovo je bio prvi rad o kompjuterskom šahu. 1959 – Neki programeri kompjuterskih šahovskih programa su predvideli da će kompjuter biti svetski šampion pre 1970. 1968 – Internacionalni šahovski majstor David Levy je objavio čuvenu opkladu u 3.000 dolara, da ga ni jedan šahovski program ne može pobediti za 10 godina. Prvobitna opklada je zapravo bila sa John McCarthz-jem u toku trajanja konferencije o mašinskoj inteligenciji na Stenford-u, ali je kasnije proširena. (Videće se kasnije šta je bilo sa opkladom.) 1970 – Održano je prvo kompjutersko prvenstvo u Nju Jorku. Prvo mesto zauzeo je program Chess 3.0 koji je radio na CDC 6400 kompjuteru. Program je napisan od strane Slate, Atkin i Gorlen sa Northwestern Univerziteta. Šest programa je učestvovalo u prvenstvu koji je ogranizovala asocijacija ACM Association for Computing Machinery i Montz Newborn. Ostali programi koji su učestvovali su DALY CP, J Brit, COKO III, SCHACH i Marsland CP. 1974 – Svetski šampion u dopisnom šahu, Hans Berliner piše svoju doktorsku tezu “Chess Computers as Problem Solving.”. Ovo je prva doktorska disertacija napisana na temu kompjuterskog šaha. 1977 – Michael Stean postaje prvi velemajstor koji je izgubio od kompjutera, doduše u brzopoteznoj partiji. 1977 – Konstruisan je prvi paralelni šahovski sistem BELLE koji je koristio specijalno dizajniran hardver (slika 2). Brzina mašine iznosila je 160000 pozicija u sekundi. Korišćeno je preko 1700 integralnih kola. Ovaj kompjuter izradio je Ken Thompson. Kasnije je mašina korišćena za izgradnju baze završnica. Cena mašine je bila 20000 dolara.
Slika 2 Višeprocesorski šahovski sistem BELLE.
1977 – Zvanično je osnovana Međunarodna organizacija kompjuterskog šaha (International Computer Chess Association). 1977 – Im David Levy je igrao protiv prvog kompjutera (Kaissa) u okviru opklade. Pobedio je i dobio opkladu iz 1968. godine. 1978 – BELLE pobeđuje na devetom ACM kompjuterskom šampionatu u Vašingtonu, DC. 1978 – Devid Levy pobeđuje program MacHack u dve partije i potvrđuje svoj stav u vezi opklade iz 1968. godine. 1980 – Edward Fredkin osniva nagradni fond (Fredkin Prize) za kompjuterski šah. Nagrada od 100.000 dolara ide prvom programu koji pobedi svetskog šampiona u šahu. 1980 – program BELLE pobeđuje na jedanaestom ACM kompjuterskom šampionatu u Nešvilu. 1981 – Program CRAY BLITZ pobeđuje na državnom šampionatu Misisipija sa savršenim 5-0 rezultatom, sa rejtingom 2258. U četvrtoj rundi pobeđuje Joe Sentef-a (2262) i postaje prvi kompjuter koji je u regularnim uslovima pobedio šahovskog majstora i dostigao majstorski rejting. 1982 – Kompanije koje proizvode šahovske mašine beleže prodaju od preko 100 miliona dolara. 1985 – Gari Kasparov igra protiv 15 najjačih šahovskih kompjutera u Hamburgu u Nemačkoj, i dobija svaku partiju, sa rezultatom 32-0. 1988 – Mašina i program pod nazivom DEEP THOUGHT (slika 3) i velemajstor Tony Miles dele prvo mesto na U.S. Open
šampionatu. DEEP THOUGHT dostiže rejting 2745.
Slika 3 CHIPTEST – Osnovni hardverski elemenat DEEP THOUGHT mašine.
1989 – DEEP THOUGHT pobeđuje na 6. Svetskom kompjuterskom šampionatu u Edmontonu sa 5-0 rezultatom. Zatim, iste godine, DEEP THOUGHT dobija velemajstora Roberta Birna u partiji u meču sa njim. Mašina dostiže 2 miliona pozicija u sekundi. U martu 1989 Gari Kasparov dobija DEEP THOUGHT u meču, pobedom u 2 partije. DEEP THOUGHT dobija internacionalnog majstora Dejvida Levija (onog, koji je svojevremeno dobio opkladu) sa 4-0. Programski tim DEEP THOUGHT-a izjavljuje da će kompjuter postati svetski šampion u naredne 3 godine. 1989 – IBM počinje da radi na mašini Big Blue. Kasnije projekat prerasta u DEEP BLUE. 1992 – Kasparov igra sa programom Fritz 2 na 5 minuta u Cologne u Nemačkoj. Kasparov dobija meč sa 6 pobeda, 1 remijem i 4 poraza. Ovo je prvi put da je kompjuterski program pobedio, u nekoj partiji, svetskog šampiona, doduše u brzopoteznoj partiji. Mart 1993 – Velemajstor Judit Polgar gubi od kompjutera DEEP THOUGHT u 30 minutnoj partiji. 1994 – Kasparov gubi od programa Fritz 3 u Minhenu na blic turniru. Program je takode pobedio velemajstore Ananda, Šorta, Geljfanda i Kramnika. Velemajstor Robert Hibner je odbio da igra. Meč je izgubio sudijskom odlukom, što se po prvi put desilo. Kasnije, Kasparov je odigrao i drugi meč protiv Fritz-a koji je dobio sa 4 pobede i 2 remija, bez poraza. Februar 1996 – Gari Kasparov pobeđuje IBM-ov kompjuter DEEP BLUE sa rezultatom 4-2 u Filadelfiji. DEEP BLUE je dobio prvu partiju, čime je postao prvi kompjuter koji je pobedio svetskog šampiona u normalnim turnirskim okolnostima. Mašina je obrađivala 50 milijardi pozicija na svakih 3 min, prema Kasparovu koji je mogao da obrađuje svega desetak pozicija za isto vreme. DEEP BLUE se sastojao od 200 procesora. April 10 – 17 1996 – Održan je 11. AEGON turnir (Mankind vs Machine) u Hagu u Holandiji. Učestvovalo je 50 šahovskih majstora, internacionalnih majstora i velemajstora kao i 50 šahovskih kompjutera. Najbolji rezultat postigao je velemajstor Yasser Seirawan sa 6 pobeda iz 6 partija. Najbolji kompjuter je bio QUEST (verzija Fritz-a) sa 4.5 poena iz 6 partija i rejtingom 2652. Kompjuteri su pobedili u ovom velikom meču osvojivši 162.5 poena prema 137.5 poena koliko su osvojili šahovski majstori. Maj 1997 – Održan je istorijski meč u kome je IBM Deep Blue (usavršena verzija programa i kompjutera iz 1996. godine – njegov neslužbeni nadimak je bio Deeper Blue) pobedio Gari Kasparov-a u meču od 6 partija (rezultat: 3.5 – 2.5) u New York-u (Slika 4). Ovo je prvi put u istoriji da je kompjuter pobedio šahovskog šampiona u klasicnom šahu u regularnim turnirskim uslovima. DEEP BLUE je koristio masivnu paralelizciju na bazi 30- pinskih IBM RS-6000 SP procesora povezanih sa 480 šahovskih čipova, specijalne namene u VLSI tehnologiji. Mogao je da evaluira 200 milijardi pozicija u sekundi.
Slika 4 Šahovski meč Gari Kasparov – DEEP BLUE.
1997 – Nagradu od 100.000 dolara iz fonda Fredkin Prize iz 1980. godine, osvajaju konstruktori DEEP BLUE mašine (koja je pobedila Svetskog šampiona u šahu Garija Kasparova u standardnim turnirskim uslovima) Feng Hsu, Murraz Campbell, and Joseph Hoane. 1999 – Najjači šahovski kompjuteri, prema SSDF rang listi, su: Hiarcs 7.0, koga slede Fritz 5.32, Fritz 5.0, Junior 5.0, Nimzo 98, Hiarcs 6.0, Rebel 9.0, MChess Pro 7.1, Rebel 8.0, i MChess Pro 6.0 Maj 2002 – Meč između velemajstora Mihajla Gurevića i programa Junior 7 održan je u Grčkoj. Junior je pobedio sa 3 pobede i jednim remijem. Jula 2002 – 10. Svetski šampionat u kompjuterskom šahu održava se u Maastricht-u. Šampion je DEEP JUNIOR posle pobede u play-off meču protiv SHREDDER-a. Oktobra 2002 – Kramnik igra 4-4 u meču protiv DEEP FRITZ-a u Bahreinu, sa po dve pobede za oba protivnika. 2003 – Kasparov igra meč protiv Deep Junior-a 7 u New York-u. Meč je završen remijem, sa po jednom pobedom za svakog protivnika. Ovo je prvi put da je šahovski meč održan pod patronatstvom FIDE. Na programu Deep Junior njegovi autori Amir Ban i Shay Bushinsky su radili 10 godina. Program računa 3 miliona pozicija u sekundi do dubina 15 poteza. 2003 – Kasparov igra protiv X3d Fritz-a u New Yorku. Meč je završen nerešeno 2-2. Fritz je dobio 2. partiju a Kasparov treću. Prvi put je igrano na virtuelnoj, 3D šahovskoj tabli. 2003 – Prema SSDF rang listi, nabolji šahovski programi su: Shredder 7.04 (2810), Shredder 7.0 (2770), Fritz 8.0 (2762), Deep Fritz 7.0 (2761), Fritz 7.0 (2742), Shredder 6.0 (2724), i Chess Tiger 15.0 (2720). 21-27 juni 2005 – Održan je meč između najboljeg engleskog velemajstora Adamsa (2723) i paralelnog šahovskog kompjutera Hydra u 6 partija (slika 5). Meč je završen pobedom kompjutera 5.5 prema 0.5, što je najveća pobeda neke mašine nad vodećim svetskim velemajstorom.
Slika 5 Završni momenti u meču meca Adams-Hydra.
Novembar 25 – 2 decembar 2006 – Održan ponovo meč između Vladimira Kramnika i DEEP FRITZ-a u Bonu (Nemacka), ali za razliku od onog meča iz 2002. godine, sada (ojačani) DEEP FRITZ dobija dve partije uz 4 remija i dobija meč sa 4 – 2. ⦁ Analiza postojećeg stanja u kompjuteskom šahu Sa porastom snage hardvera i novih tehnologija u računarskoj tehnici, nastao je proces širenja teoretskih i pratičnih znanja koja su potrebna za izgradnju jakih šahovskih mašina. Pravci razvoja su direktno sledili razvoj hardvera. Najvažniji impulsi za oblast kompjuterskog šaha su prodori u mikroelektronskoj tehnologiji. Pojava sve bržih procesora je direktno uticala na porast šahovske snage programa. Sa druge strane, na teoretskom nivou su se usavršavali sve bolji algoritmi za pretragu stabla, pored osnovne ALFA-BETA tehnike pronađena je klasa PVS i null-move algoritama. Sa treće strane, usavršavanje memorija i periferijskih uređaja je omogućilo razvoj baza podataka tipa Ken Thomson i Nalimov kojima se može pristupati u realnom vremenu, čime se ekstremno pojačala igra kompjutera u mnogim tipovima završnica. Na današnjem nivou, možemo biti veoma zadovoljni globalnim stanjem u kompjuterskom šahu. Od više stotina šahovskih programa koji su razvijeni, par desetina ima velemajstorski rejting. Odigrani su mnogi mečevi sa vrhunskim svetskim šahistima. Svetska šahovska federacija FIDE je u novom Pravilniku predvidela mogucnost nadmetanja sa šahovskim mašinama, tako da se veliki mečevi, sa igračima koji pripadaju vrhunskoj klasi od prvih 20-tak na svetu, organizuju pod pokroviteljstvom FIDE. Postoje nekoliko kompanija koje se bave kompjuterskim šahom na tržišnoj osnovi. Najznačajnije kompanije koje se bave razvojem šahovskog softvera su: ChessBase, LokaSoft i Arena. Nekoliko vrhunskih profesionalnih programa, koji su usavršeni do nivoa jakog velemajstora, mogu se instalirati na bilo kom standardnom PC računaru. Operativan je šahovski superkompjuter Hydra, naslednik IBM Deep Blue mašine. Svake godine se održava svetsko šahovsko prvenstvo u kompjuterskom šahu, sa mogućnošcu pristupa amaterima i profesionalcima iz čitavog sveta. Brojne su konferencije i radovi na temu kompjuterskog šaha.
Evo nam, upravo nove vlasti u vladi Federacije, sa poslušnicima i „ ulizicama „, bez znajnja i kompetencija za neke oblasti. Primjeri su brojni, za svakoga od izabranih ministara, reklo bi se ponešto, ali primjeri premijera Nermina Nikšića, ministra vanjskih poslova Edina Konakovića i ministra za energetiku, industriju i rudarstvo Vedrana Lkaića, su očiti primjeri njihove hrabrosti sa licemjerstvom i drskošću, preuzimanja nepodobnih fotelja, za njihove bolesne ambicije.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Nisu dorasli svome pozivu, bez obzira na neke njihove diplome bez odgovarajućeg iskustva ili konkretne njihove poštene namjere, već viđene iz dosadašnjeg perioda u vlasti ? Tako se premijer Nermin Nikšić, stari- novi premijer, vraća ponovno u fotelju vlasti, koju je sramotno i za javnost viđeno i poznato, kriminalni sistem djelovanja u firmi Aluminij, sa planetarnim kriminalcem i velikim nacionalistom Mijom Brajkovićem, u zajedničkoj diobi finansijskoga kapitala tzv. radničkoga od 44%, u vidu dionica ? Podjelili su Hrvatima obilatan iznos, Bošnjacima djelimično po sedam dionica , radnicima srpske nacionalnosti „ duplo golo „ ? Upravo, nadajući se da će za novog ministra energetike, industrije i rudarstva doći zaista, veoma iskusan i sposoban novi ministar, koji će moći znalački i hrabro ući na kapiju ove „ tobožnje „ propale firme, ili istinski pokrenuti i stečajni proces, a ne nastaviti i činiti kriminalne propuste i njihovih prethodnika Fadila Novalića i Nermina Džindića, kao da im je sve to babovina ? Ostaje nam „ ludom vjerovanje „ čitajući biografiju, sa radnim „ sposrtskim iskustvom „ bez industrijskog djelovanja u dosadašnjem periodu, da bi se mogao uhvatiti u koštac sa „ lukavim latinima „ iz HDZ-a i lične poslušnosti ili ulizničkog ponašanja prema Neki ? Da li će se istinski, novi ministar Vedran Lakić, emocijonalno odnositi i prema svojim koalicionim partnerima, kadrovima HDZ-a i SNSD-a, kakav mu je bio i tematski magistarski rad, ili će mu Dragan Čović i jarani, možda ponuditi i neko dodatno angažovanje u „ Športskom klubu „ Zrinjski „, kako bi zajednički sa Izraelcem Amirom Grossom Kabirijem, konačno iskoristio u cjelokupnu infrastrukturu, preostale firme Aluminija ? Da li će se i dalje Izraelski dolari, slijevati na žiro račun HDZ-a ili za najam vile na Dedinju, njihovoj ambasadi u Beogradu, za guslara iz Laktaša i „ rušilačkog blizanca „ Draganovog, Milorada Dodika tzv. „ putinovca „ ? Naša javnost, treba da zna, da su svi prethodnici vlada Federacije, od premijera do miniostara za energetiku, istovjetno ponašali, do konačne propasti i pada tzv. „ hercegovačkog giganta „ na položaj patuljka, sa planetarnim kriminalom i gubicima od pola mikijarde maraka, kao da je „ vuk pojeo magarca „ ostali su grobari ?
Sa poštovanjem i izuzetkom, jednog od bivših ministara gospodina Reufa Bajrovića, koji je jedini uletio i sagorio u ovoj firmi Aluminij, poput ptice Feniksa iz pepela, od strane HDZ-a, želeći uvesti u firmu „ depolitizaciju“ odnosa i poslovanja firme ? Dakle, nije bio ničiji poslušnik niti „ ulizica „ već su ga namjerno njegovi nadređeni htjeli, neupućenog ubaciti među hrvatske jastrebove, lopove i kriminalce, od Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih saradnika do Dragana Čovića i njegovih „ uvlakača u stražnjicu ličnu i HDZ-a „ ?
Aluminijski jastrebovi i njihovi „ čistokrvni „ hranioci ! Zato i ovoga puta, kako sam to svojevremeno pisao i ministru Reufu Bajroviću, ponavljam i novom ministru Vedranu Lakiću; Poštovani ministre energetike, industrije i rudarstva u Vladi Federacije, gospodine Vedrane Lakiću, naši stari mudri ljudi bi govorili; „Ptica koja visoko leti nisko pada„ a posebno ako je golubica i ako se nađe iznad jastrebovog gnijezda.Pišem ti na samom startu tvoga imenovanja, veoma kritično i sa dobrim namjerama, sa pozicije iskusnog i prekaljenog privrednika i stručnjaka, u želji da te tako mladog i pametnog ali i neiskusnog malo i usmjerim ili podučim, da si ptica golubica u jatu jastrebova ili jagnje koje je zalutalo u jazbinu vukova, te kako se trebaš ponašati na izazovnoj funkciji, veoma kompleksnoj u našim mafijaškim i kriminalnim uslovima privređivanja.
Bijela golubica visoko leti dok je jastrebovi ne ulove ! Nažalost, naš mlađani ministar Reuf bio je sam , pa je naivno dirnuo u ovo jastrebovo gnijezdo, koje su svojevremeno njihovi bojovnici agresorskim pohodima osvojili, uzurpirali, protjerali i diskriminirali sve ostale, koji su bili bez „ čistokrvne„ Isusove krvi Oca nacije, Poglavnika i njihovih doglavnika i drugih mafijaša i kriminalaca koji su se u međuvremenu već 20 godina kotili u svojoj jazbini. Domaće vlasti i pojedinci u njoj, kao ulizice i podaničko- poltronski elementi, tapšali su ih i, povlađivali, a za to vrijeme međunarodni faktori nijemo su posmatrali našu radničku golgotu, pogotovo Bošnjaka i Srba, skrojenu u duhu i prema zakonima Herceg- Bosne, sa ciljem realizacije strateškog interesa Hrvatske u firmi Aluminij. Odlepršali su jastrebovi, preko Jadrana do Pantovčaka i Zagreba, sa ulovom i dragocjenostima ove nam domovine i njene radničke klase, bez odgovora i kazni za svoja nedjela, a nama radnicima , posebno srpske nacionalnosti, ostala je već punih osam godina, da se povlačimo po sudovima, tražeći svoja prava u dionicama ili bilo kakvom obeštećenju.
Evo, ovih dana otišao je i Fadil Novalić i ministar Nermin Džindić i Jelka Miličević, ta podanička trojka HDZ-a i njihovih koalicionih partnera u vlasti, bez odgovornosti i službenog nužnog stečaja u firmi Aluminij, sa nekim tajnovitim mešetarenjem unutar same firme i ustupanja postojeće infrastrukture , nekim Izraelcima, Kinezima i sl. kriminalcima, a „ dolarska cisterna „ ulazi na vrata HDZ-a i njihovih podanika ?
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac ! Istina je, veliki je doprinos i mnogih naših medija, bilo štampanih isto tako i televizijskih, kada pišu i zaluđuju našu javnost, sa događajima i lažnim informativnim detaljima o sadržajima od životnoga značaja za naše građane. Primjeri su brojni, ali bih se dotakao samo nekoliko detalja, iz sopstvenog radnog i životnoga iskustva, imajući u vidu samo istinu koju iznosim. Priznajem, da me često i ovoga puta iniciraju natpisi i sadržaji iz pera „ mlađanih „novinara, koji, upravo radi sopstvene mladosti i nisu doživljavali ili spoznali mnoge detalje i sudbina nas starijih sugrađana? Kao dječak toga vremena , godina drugog svjetskog rata, rođeni Sarajlija sa Vratnika, ostale su mi slike i sjećanja na viđene povješane na Marijinom dvoru u Sarajevu, kako su građani govorili “Luburić je objesio 55 Sarajevskih antifašista,28. ožujka 1945. godine, prema naređenju ustaškog upravitelja Sarajeva Maksa Luburića, obješeno je na Marijin Dvoru 55 građana Sarajeva. Bilo je to točno sedam dana uoči bijega ovog zločinca pred partizanskim jedinicama koje su nadirale u grad. Od 18. veljače do 4. travnja Luburić je sa svojim ustašama provodio najgori teror nad građanima Sarajeva te pobio najmanje 783 stanovnika Sarajeva” / citat Vijesnikov kalendar /? Dakle, njegove ustaše su pogubili naše ilegalce, patriote ili simpatizere, antifašiste našeg partizanskog oslobodilačkog pokreta, u borbi protiv fašizma i njihovih sluga ? Spoznao sam da su to zločinačka djela Vjekoslava „ Maksa „ Luburića, ustaški časnik, zapovjednik Koncentracijskog logora Jasenovac i aktivist u hrvatskoj političkoj emigraciji. U Skenderiji u Sarajevu bila je poznata „Vila Luburić „ je naziv ustaškog logora za likvidaciju Srba i Židova u toku Drugog svjetskog rata u Sarajevu, tokom okupacije NDH. Činjenica je, da su i mnogi njegovi sljedbenici, kao ustaški zlikovci, poradi svojih nedjela i funkcija koje su obavljali u njihovim redovima, imenovani ličnostima i nosiocima, naziva mnogih ulica na dijelovima hrvatskog agresorskog djelovanja, na teritorijama, gdje im je ortodoksna nacionalistička stranka HDZ, od poglavnika , njegovih doglavnika i bojovnika HV i HVO-a, do ovih dana, bila aktuelna i u Mostaru i dijelovima Hercegovine ? Iako, evo ovih dana „ Dnevni avaz „ piše svojoj čitalačkoj javnosti ;
Svakako me je ovo inspirisalo ili potsjetilo na brojne užase, kao rođenog Sarajliju i mostarskog Sarajliju, kao dugogodišnjeg njegovog stanovnika, koji sam kao stručnjak došao u ovaj grad da gradim veliki „ Energoinvest „-ov aluminijski kompleks, te da doživim neviđenu ljudsku golgotu, upravo od sljedbenika istih ovih suludih i povampirenih ustaških nasljednika ? Postavljajući pitanje, mojim Sarajlijama, nije li ostao zaista jedini problem ili pitanje ulice „ Mustafe Busuladžića „, kako bi se uporedio sa protjeranim fašistima iz Mostara, rekao bih im, blago njima u kakvim zabludama žive i djeluju ? Zašto ? Neosporno je pitanje, koje me je odmah natjeralo da na kompjuteru pročitam i sljedeće ; “ Мустафа Бусулаџић био је исламски теолог и исламистички активиста. Један је од идејних твораца панисламистичке организације Млади муслимани и нацистичке пропаганде коју је спроводила Ханџар дивизија током Другог свјетског рата. Као истакнути чиновник НДХ, одговоран је за страдање на хиљаде Срба и Јевреја у Сарајеву.“/ Википедија / ? Nema sumnje, ukoliko je sve ovo napisano istinito, nužno je i ukloniti naziv po njegovom imenu i prezimenu, ali trebamo znati, da istinski u gradu Mostaru, ovim učinjenim činom niti iz daleka nije protjeran fašizam, kako se to navodi u našim medijima ? Mislim, da tako nešto, prema ličnom iskustvu i saznanjima, jedan dopisnik „ Dnevnog avaza „ iz Mostara, ovo ne bi nikada napisao. Primjera radi, naša javnost je dobro informisana o vandalskom činu skrnavljenja našeg spomenika antifašističke borbe tzv. „ Partizanskog spomenika „ koji je zločinački devastiran, a ovih dana, povodom dana pobjede 09.maja , ali kojeg fašizma, dočekao nas je na ulazima i novi-stari“ fašistički dekor „ ?
U gradu Mostaru, već mjesecima se nisu pronašli ti mostarski „ fašistički huligani „ a to je „ ustaška mladež „ pod istinskim nazivom, koja permanentno uništava sve iz naše svijetle prošlosti i borbe protiv fašizma i njihovih ustaških i dr. Kvislizniških hordi zla, na svim prostorima ove naše domovine ? Treba javnost zanti, da smo mi još uvijek daleko od „ jedinstvenog grada Mostara „ jer istinski postoji istočna i zapadna strana grada u svakome pogledu, recimo u dvojnim institucijama našeg djelovanja i građanskih potreba; dva vodovodna sistema, dvije elektroprivrede, dvojne komunalne usluge,škole sa dva obrazovna programa pod jednim krovom i kada se nazove hitna pomoć na 124 pitanje je „ kome pripadaš „ sačekaj prebaciću vas i brojni slični primjeri ? Dakle, od onog Pedy Ešdaunovog prijedloga statu i postrojenih jedinstvenih jedinica Vatrogasaca, nema ništa, izbačena je i Centralna zona u gradu, želi se povratak na prethodnih sistem opština, a sramotno je i bezobraznluk da naši građani čuju i u Gradskom vijeću trebaju razmatrati i prijedlog ukidanja ulice po nazivu, našeg voljenog i dragog druga Tita , što prestavlja vrhunac cinizma, ekstremizma, fašizma i neprijateljskog djelovanja ?
Krajnje je vrijeme da mostarskim vandalima i vandalizmu bude kraj. Razaraju našu slavnu prošlost, sadašnjost u kojoj pokušavamo da se uzdignemo i budućnost kojoj težimo.
Mostarski vandali i vandalizam su sjeme i plod kontinuiranog podvajanja nacionalnih vrijednosti, sijanja mržnje i pojačanih secesionističkih težnji, koje su se zadnjih 15 godina iz entiteta Rs prelile na područje Federacije koje pokriva HDZ-a
Ovih dana mostarski vandali su ponovo napali kompleks partizanskog groblja u Mostaru i na ulaznoj kapiji ostavili grafite fašističkih simbola, sa kojima nas još jednom žele potsjetiti da su tu među nama, da fašizam nije uništen, da se ne samo ponovo koti negdje oko nas, već tinja i izrasta u našim njedrima.
Ko su mostarski vandali ne zna se ni nakon niza počinjenih zlodjela u nizu minulih godina, mada se može pretpostaviti, ako se poveže vrijeme, mjesto i obim počinjenog vandalizma? Samo, nema to ko učiniti; oni koji su to dužni ne žele ili ne smiju.
A kompleks partizanskog groblja u Mostaru, kao i mnogi drugi spomenici kulture na području BiH, je česta meta vandala od 1990-tih do danas.
Potcjenjivanje tuđih i nadređivanje svojih vrijednosti, ignorisanje pravednih zahtjeva građana, podrivanje državnog jedinstva, integriteta i suvereniteta, rušenje demokratije, rad sa mladima u dvije škole pod jednim krovom…je model koji razara a ne stvara.
Partizansko spomen groblje u Mostaru- nacionalni spomenik prve kategorije
Partizansko spomen groblje u Mostaru je memorijalni kompleks posvećen poginulim partizanima u NOP-u. Izrađen je 1965.g. na inicijativu Džemala Bijedića, po zamisli beogradskog arhitekte Bogdana Bognanovića, u znak sjećanja na narodno oslobodilačku borbu, herojsku odbranu Jugoslavije i heroje koji su dali svoje živote za ovo što mi danas imamo.
Spomenik je remek djelo naše arhitekture. Otvorio ga je 25.9.1965. predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito. Čine ga četiri povezane terase na kojima je 630 kamenih nadgrobnih ploča oblikovanih kao presječeno deblo, sa uklesanim imenima poginulih boraca. Na najvišoj terasi je fontana u obliku zupčanika, koji simbolizira pokretačku snagu.
Na groblju je sahranjeno oko 500 posmrtnih ostataka partizanskih boraca iz Mostara i okoline, među njima 13 narodnih heroja. Godine 2006. Mostarsko spomen- groblje proglašeno je nacionalnim spomenikom BiH.
Iako je to nacionalni spomenik prve kategorije, rušen je, skrnavljen, devastriran više puta od 1992. Više puta je vršena sanacija i obnova. Prvi put temeljitije maja 2005.g. povodom 60-godišnjice pobjede nad fašizmom. Prilikom obnove 2018. poboljšan je pristup i prohodnost, osvjetljen i postavljen nadzor, ali se pokazalo da ni to nije bila dovoljna zaštita od vandala.
Učestali napadi na mostarsko spomen obilježje
Devastracije nacionalnih spomenika, ispisivanje uvredljivih poruka i fašističkih simbola traju već 30 godina.
Prva devastracija Partizanskog groblja u Mostaru dogodila se 14.2.1992, uoči Dana oslobođenja grada, kada je na groblju aktivirana eksplozivna naprava.
Mostarsko Spomen područje je ponovo napadnuto uoči Dana državnosti BiH 24.11. 2019, kada je polomljeno više kamenih ploča i nekoliko postolja iščupano iz zemlje.
Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine u Mostaru ponovo je devastriran 10.4.2020.g.
Spomen groblje u Mostaru ponovo je napadnuto 7.1.2022., a po tom fatalno devastrirano u noći 14.6. 2022.g. Bio je to do tada najveći organizovani napad na ovo spomen groblje. Uništeno je svih 700 kamenih spomen- ploča sa imenima poginulih partizana, koji su svoje živote dali za ovo što vandali danas uživaju.
Spomen- ploče su iščupane, polupaane, razbijene na hiljade komadića.
Taj vandalizam nije bio samo nečiji hir, već dobro planirana akcija, za koju je trebalo dosta izvršilaca alata i vremena. Kao ni prethodnih 30 godina, istraga nije otkrila ni počinioce ni trag koji bi do njih mogao dovesti.
Ništa se nije promijenilo ni nakon protesta građanskih protesta zbog ignorisanja i nekažnjavanja počinilaca, koje su organizovali antifašisti Mostara.
I nije se stalo samo da tome. Pravoslavno groblje oskrnavljeno je 10.7. 2022.g., a 7.12.2022.g. napadnuta je Saborna crkva, simbol Mostara.
Ovo je terorizam koji je morao biti otkriven, zaustavljen i sankcionisan već u prvom pokušaju da se ponovo ubiju oni koji su nam svojim životima dali pravo na život. Nažalost, još uvijek, ni nakon 30 godina, nema nikakvih informacija o stanju istrage i počiniocima. Umjesto da budu zaustavljeni i sankcionisani, neuspješnom potragom, našim nemarom i pomirljivom šutnjom ohrabreni su da smionije idu dalje.
Umjesto da vandali budu otkriveni i privedeni pravdi, ovih dana, tačnije u jutro 12.5.2023.g. na ulazu u Spomen područje ponovo su osvanuli iscrtani fašistički simboli.
Neuspješna potraga za vandalima
Kroz sav protekli period moglo se zaključiti da istrazi za vandalima nije cilj otkriti već, moglo bi se reći, prikriti imena počinilaca. Jer kako povjerovati da se nakon toliko upada u mostarsko partizansko groblje i sa takvim obimom pričinjene štete, koja se ne može počiniti neprimjetno i bez buke, sa takvom mrežom osiguranja sve do danas nije mogao otkriti ni jedan počinilac, ni jedan trag u dolasku i odlasku. Za mnoge od nas, koji pratimo te procese, svrsishodnije bi bilo umjesto daljeg traganja za vandalima, kritiku i potragu preusmjeriti na lokalnu policiju i pravosuđe, na koje se s pravom sumnja da prikrivaju počinioce.
Istražni organi su mogli otkriti trag vandala već od prvog slučaja prije pet godina, kada je 20-tak maskiranih spodoba napalo grupu studenta iz Hrvatske, Srbije i BiH, koji su 24.11.2017. doši za Dan državnosti položiti cvijeće u spomen palim herojima iz Drugog svjetskog rata. Umjesto da im se pruži zaštita, iz policije su im poručili da nisu ni trebali posjećivati groblje. Od tada je ovaj nacionalni spomenik BiH stalna meta vandala ili bolje reći organizovanog sistematskog vandalizma, kreiranog mržnjom, iz istog centra, sa tačno određenim ciljem.
Nakon 30 godina neuspješne potrage za vandalima sve je manje strpljenja i vjere da će devastracija Partizanskog spomen groblja u Mostaru biti zaustavljena, a počinioci biti privredeni pravdi.
Neće biti izneđađenje, da se jednoga dana, kada se promijeni vlast, otkriju centri u kojima se pripremao i iz kojih se usmjeravao vandalizam, a u nekom od uticajnih političara i njihovih bližih saradnika prepoznaju vandali, koji ne samo što nanose nepopravljivu štetu, već remete mir, svađaju i truju narode, koji su nekada tako skladno živjeli.
Šta bi moglo biti sljedeće?
Stepen strpljena je prelio svaku čašu. Nakon svih ovih napada, zaista se s punom ozbiljnošću i odgovornošću treba upitati šta je sljedeće? Sasvim je jasno da su u istom slijedu ovih događaja buđenja četništva i ustaštva, vojne parade i ubrzano naoružavanje susjeda, murali Ratka Mladića i Draže Mihallovića širom Srbije i Rs,…izlivi i širenje mržnje kroz poruke, pjesme i prijetnje sa sportskih terena…
Fašizam se ponovo koti po Evropi.
Zato su spomenici poginulim u antifašističkoj borbi važniji i potrebniji danas, nego u vrijeme kada su podignuti. Ako ih budu posjećivali naši mladi, više će ih ostajati u zemlji nego odlaziti iz nje.
Izražavanje žaljenja i verbalne osude odgovornih za sve što se događa toliko su isplakane i prazne, da u njih više niko ne vjeruje, niti se od njih nešto očekuje. Od nadležnih organa i institucija traži se i očekuje energičnije i djelotvornije djelovanje. Čak su i protesti građana imali mali ili nikakav učinak..Dokaz za to je što svih minulih godina, od kada se vanadalizam ponavlja, još niko za počinjeno nije otkriven niti priveden, što upućuje na zaključak da se za počinioce zna, da su dio projekta, ali su pod zaštitom moćnika, ili su njihov proizvod…
Mostarsko spomen groblje među najugroženijim mjestima evropske kulturne baštine
Prema ocjeni organizacije Evropa Nostra, koja predstavlja Europski glas civilnog društva iz 40 zemalja, partizansko groblje u Mostaru uvršteno je u 7 najugroženijih mjesta kulturne baštine u Evropi i treba mu posebna zaštita. Značajno je za cijelu BiH, a dobilo je i podršku Evropske komisije za obnovu. Simbolički ga prepoznaju kao mostarski “Grad mrtvih koji gleda grad živih.”
Istraga je u toku, a do sad se nije desilo da počinioci budu uhvaćeni, i strpani u zatvor. Umjesto da se to desi i na to stavi tačka, vandali ostaju stalna prijetnja ne samo spomenicima kulture, već i građanima Mostara, posebno onima koji pokušavaju antifašizm suprostaviti fašizmu.
Kako je moguće da kraj takve mreže sigurnosti, kraj toliko policije i krim službe, ni za duže od 5 godina od kad su intezivirani napadi na Partizansko spomen groblje u Mostaru nije nađen ni najmanji trag iz kojeg dolaze i kojim se vraćaju vandali? A oni su tu, svakodnevno među nama. Njihovi tragovi postoje samo ih kriju neki od onih koji bi ih trebali otkriti.
Nije iznenađenja da kod nas ima i onih koji u djelima vandala ne vide dubinu zla već herojske podvige.
Vlada FBiH je prošle godine obezbjedila 200.000 KM za obnovu, sanaciju i revitalizaciju Partizanskog spomen-groblja u Mostaru. Za ponovnu obnovu potrebna su znatna sredstva, ali i više naše pažnje, zahvalnosti i poštovanja prema onima za koje je spomenik podignut i njihovim djelima, koja su nam obezbjedila trajnu osnovu za mir, ljubav, sreću i blagostanje u našoj zemlji i zemlji naših djedova i pradjedova.
Partizansko spomen groblje u Mostaru bilo je i biće sigurna barijera fašizmu i nepresušan izvor nadahnuća za sve nas koji volimo svoju zemlju i koji smo je spremni braniti ne samo od aveti fašizma, već i od nas samih.
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Čitajući ovih dana „ Dnevni avaz „ i slušajući druge medije, imao sam priliku pročitati i sljedeće naslove;
Priznajem da me isto iniciralo, kao rođenog građanina moga rodnoga Sarajeva, danas mostarskog Sarajliju, Bosanca ili Bosanskog Srbina, da se istinski obratim sa gornjim pitanjem, mojim Bosancima i komšijama Bošnjacima i mojim Sarajlijama ? Kako to i napisa jedan pisac ; „ Da onaj koji stoji na brdu više vidi nego onaj pod brdom „ ,a ja sam se rodio na Vratniku i ispod zidina Jajce kasaren redovno prolazio do moje realne gimnazije, dok se nisam otisnuo u svijet mnogih životnih spoznaja i dostignuća ?
Da li će mo se pozabaviti sa „ konstitutivnim fašizmom „ ili će mo svi odreda u ribolov za velikim ribama ili će mo se zadržati i zadovoljiti sa „ malim macama „ dok nam nacionalistički „ jastrebovi „ uzurpiraše , opljačkaše i urušiše i našu sopstvenu i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu ? Dok su nam agresorski profiteri i veliko srpsko hrvstski nacionalisti jačali svoje genocidne i zločinačke tvorevine, Republiku srpsku i Herceg Bosnu, lansirali nam lažne demagoške tirade informativnog karaktera Gebelsove doktrine, prema scenariju i uputamo svojih mentora iz Karađorđeva, ovi nam „ muzičari „ uz gusle i orgulje, sa njihovom melodijom, izgradiše i svoje hacijende ?
Dragan u Mostaru izmjeni vodotok rijeke Radobolje, a jaran mu Milorad na Dedinju u svojoj vili ubire dolare iz Jerusalema i priprema lažni „ srpski svet „ po uputama mentora ! Kako i na koji način, niko se u ovoj našoj državi ne priupita, jer u istoj još uvijek, nažalost, nije saživjela naša pravna država, sa istinskim i poštenim tužilaštvom i sudstvom ? Ostali smo još uvijek na starinskoj ideološkoj uputi ili poukama sa porukama ; „ Kadija te tuži, kadija te sudi „ ? Odakle su i koji su optuženi i čije su to pravne institucije, sa tužiocima i sudijama, očito je u našoj državi sa brojnim primjerima, upravo iz sredina ili teritorija, naših agresorskih osvajača i okupatora, kako iz RS-a isto tako i Kantona Herceg Bosne?
Konstitutivni nacionalisti i braća „ blizanci rasturači „ domovine nam Bosne i Hercegovine, Dragan i Milorad ! Ribe su ovo naše velike, koje nam stalno „ gude „ i udaraju u orgulje, jer su sa svojim lažima tobože ugroženi, otuđili bi državnu imovinu a državu bi rastočili, u svoje nacionalističke teritorije, osvojene genocidnim i zločinačkim djelovanjima ? Istina je, dragi moji Bosanci, Sarajlije i komšije Bošnjaci, naši stari su govorili da se ribe uvijek čiste od glave, što je istinito, ali ih i u našoj domaćoj praksi treba otpočeti uklanjati od ovih krupnih riba ? Zato i odgovor naših građana, na gornje upite, bio bi jasan i jedinstven; „ Neka ti sljedeći, upravo i budu ove naše krupne ribe, poput Dragana Čovića i Milorada Dodika i inih njihovih saradnika „ i istomišljenika ? Naša građanska javnost treba da zna, da su ove „ ribe „ već poodavno uništile i rasturile i brojne naše velike industrijske gigante, poput Aluminija, Sokola, Energoinvesta, Šipada, Zraka i brojne druge, radi kriminalnog djelovanja istih i kadrova njihovih nacionalističkih stranaka, HDZ-a i SNSD-a, lično Dragana Čovića i Milorada Dodika ? Dakle, još uvijek „ velike naše ribice „ plove Neretvom do Jadrana, preko Čiova do Pantovčaka ili druge putem Vrbasa i Drine do Dedinja, istovremeno ubirući i dolare iz Izraela, sa svojim žrljama ostavljenim na zidovima plača iz Jerusalema ?
Dolari iz Jerusalema do Aluminija i HDZ-a za Dragana Čovića i za vilu na Dedinju i Milorada Dodika ? Zato, ostavite nam „ male mace „ u Bošnjaka i Bosanaca, a okrenite se u lov na „ velike ribe „ od kojih će istinski i građani i država ovakva Bosna i Hercegovina imati veće koristi ? Nedirajte nam veličine naše, koji su branili i brane svoju i našu domovinu, naše patriote i dostojanstvenike, koje građani i narod bira i vjeruju u njih, jer vide i njihova djela ?
Moj Vratnik pjeva, a Sarajevo bez Vratnika neće moći, kao što i moje Sarajlije i Bosanci neće dati niti svoga uvaženog Reisa i Gradonačelnika Starog grada, oni su i naši „ Valteri „? Tom istom SKAY-u, skidamo kape i molimo se dragom Allahu / Bogu, ako istinski krene čistiti sve naše „ ribe „ od glave, sa teritorija naših nacionalista, dušmana i neprijatelja ?
„ Otac lijepe njihove „ poglavnik Franjo Tuđman, scenarista iz Karađorđeva je odlučio; Aluminij Mostar je strateški interes Hrvatske ?
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Poglavnik je ovu stratešku ideju, koja je dio njegovog scenarija agresije na Mostar, a po kojoj su njegove i strateške firme Aluminij, Soko i ine, mogao realizirati preko svojih “čimbenika,“ i podanika ali i poltrona iz vlasti Federacije koji ne mogu biti amnestirani od saučesništva u svim kriminalnim radnjama.
Doglavnici, kriminalci i veliki nacionalisti, Mijo Brajković i Ivo Bradvica i ini njihovi saradnici istomišljenici, kao i „ ulizice „ kadrova političara Bošnjaka, istinski grobari ove firme, stupaju na scenu ?
Doglavnici “ oca nacije“ revnosno su izvršavali svoje zadatke iz dobro naučenog scenarija, od uzurpacije i diskriminacije,majorizacije i do neviđene planetarne pljačke državne imovine i totalnog ignorisanja svih radničkih prava radnika nehrvata. Najveći kriminalac Mijo Brajković i njegov nasljednik iz novijeg doba Ivo Bradvica, sa svojim brojnim saradnicima, obilato su iskoristili pasivan odnos državnih vlasti i na osnovu zakona svoje famozne Herceg Bosne, a uz pomoć korumpiranih pravosudnih organa na opštinskom nivou, uspjeli su u provedbi svojih kriminalnih i diskriminatorskih poduhvata, u okvirima i za dobrobit svoje “čistokrvne“ nacije. Za to vrijeme, nas obespravljene radnike, Bošnjake i Srbe, svi premijeri u Vladama Federacije su lagali i obmanjivali lažnim uvjeravanjima da rade na rješenju naših problema. Međutim, Bičakčić, Behmen, Branković, Hadžipašić, Mujezinović, svi do Nikšića, zajedno sa svojim ministrima , posebno Hećom i Trhuljem, lagali su nas i samo lagali, a u principu nisu ništa ni radili. Istina je da je premijer Behmen pokušavao formirati neki Nadzorni odbor, koji, nažalost, nije smio priviriti ni na kapiju Aluminija. Iako kaže narodna: “ O mrtvima sve najbolje,“ ne možemo se oteti utisku da je i rahmetli premijer Hadžipašić i ponajviše “ušićario“ jer je po želji i volji pljačkaša, iz reda bojovnika sa Brajkovićem i Bradvicom, načelno dogovorio rasturanje državne imovine na štetu države i radnika, a u korist hrvatske komponente, u odnosima 44% : 44% : 12 %, ali zašto baš tako i na kojim osnovama, ostalo je za dragog Allaha/ Boga, koji jedino zna i koji je “šićar“ bio za takve nerazumne ustupke. Njegov kolega, premijer Branković, bio je iskren i javno je isticao da je ovo oko Aluminija sve rezultat političkog kompromisa, u što nikada nismo ni sumnjali, kao što nismo mogli posumnjati da je i on dobro “brkove omastio“ zakuhanom kašom… Međutim, njihovi nasljednici i borci “za državu i čovjeka,“ premijer Nermin Nikšić i ministar Erdal Trhulj, nastavili su po istom principu u realizaciji “hadžijine“ prljave ujdurme. Poput totalnih diletanata, nalazeći i svoje interese, napravili su kardinalne poteze, pa se ispostavilo da su svi njihovi prethodnici napravili dobro ništa ne čineći, od ovoga što su oni učinili. A možda su ne čineći, pripremali teren za učinjeno ? Možda ?!! Jer, ovi su jednostavno kapital od 44% nazvan, tzv. nenominirani ili radnički kapital, podastrli na stol nacionalistima da ga podijele prema svojim aršinima i to, kao što sam više puta isticao, obilato Hrvatima, mrvice Bošnjacima a Srbi su totalno “ sahranjeni“ zbog njihovog “ratnog doprinosa“ artiljerijom sa Čobanovog polja i sa fortica Podveležja, 1992. godine U dosluhu, Neka i Zlajo, sa ministrom Trhuljem, idu i dalje i shodno svojoj proklamovanoj borbi za “ čovjek i državu“ obećavaju ovim istim “čimbenicima“ da će im subvencionirati cijenu potrošnje električne enrgije, na račun države i sa grbače njenih građana. Da ironija našeg bijednog suživota, u ovoj našoj surogat Federaciji nema kraja, upravo je nagovještaj, koji se i realizirao, da stari, sada novi premijer Vlade bude opet Nermin Nikšić ? Da li će mu sada, ovi novi uzurpatori i vlasnici propale firme Aluminij, prekrštene u Aluminij Industie, sa Amirom Grossom Kabirijem, Izraelcem ( Jevrejom ) omogućiti povratak i ulazak u bivši Aluminij, sa cjelovitom sačuvanom infrastrukturom, koje samovoljno ili dogovorno sa HDZ-om i Draganom Čovićem obilato iskorištavaju ? Da se radi sve, pod velom tajni, već poodavno ustrojeno i primjenjljivano od strane najvećeg nacionaliste i kriminalca Mije Brajkovića, bitno je da „ dolari „ ove Jevrejske drućine isto tako lukavo, licemjerno i veoma tajnovito ulaze na žiro račune najveće agresorske hrvatske stranke HDZ-a i njihove zločinačke tvorevine Herceg Bosne ?
Šta je uradila „ trosturska aspiratorska „ kriminalna trojka u orethodnoj staroj vladi sa Fadilom Novalićem, Jelkom Miličević i Nerminom Džindićem, suvišno je bilo šta napisati i dodati, jer su i vrapci na našim granama, slušali tolike pjesmice i njihove tužne melodije, na temu Aluminija?
Jednostavno, radi svojih fotelja i interesa koje su obilato koristili sa svojim koalicionim partnerom, HDZ-om i njegovim „ nebeskim diktatorom „ kod Hrvata ovoga grada Mostara i „ hercegovačke „regije u kojoj su gospodari, sa pridolazećim vagonima“ Jevrejskih dolara“ ? Normalno je, da nisu htjeli izvršiti nužni stečaj u firmi Aluminij, kako svi kriminalci iz aluminijskog kola, prema izvještajima finansijske policije, ne bi izlazili u javnost ili zauzimali prostore u kazamatima Vojkovića, Zenice ili KPD-a u Mostaru ?
Da ne bih mnogo toga ponavljao, jer sam na ovu temu ispisao par stotina objavljenih kolumni, pio mnogim medijima i portalima, upravo se radi o liku i nedjelu bivšeg i aktuelnog premijera vlade Federacije Nermina Nikšića.
Isti je svojom poslovnom politikom, sa planetarnim kriminalcem i velikim nacionalistom. tadašnjim direktorom Aluminija, kao i njegovim jaranom Mijom Brajkovićem, obezbjedio mu i zvanično sva financijska sredstva tzv. neniomiranog ili radničkoga kapitala od 44%koji je bio namijenjen da se radi obeštećenja dodijeli svim radnicima Aluminija, radi doživljene agresije.
Na ovaj način drug Nermin Nikšić, sa lažnim sloganom u to vrijeme “borca za čovjeka i državu”, dao svoju saglasnost podjeli novih dionica prema mjerilima Mije Brajkovića, po kojima su njegovi Hrvati dobili obilate iznose, Bošnjacima je dodijelio po mizernih sedam dionica.a radnicima pravoslavne vjeroispovjeti – Srbima dodijeljeno je, dominskim rječnikom rečeno, “duplo gholo”.
Ovim činom i konačno su Srbi isključeni iz nadzora poslovanja dioničarskog društva ili bilo kakvog docnijeg uptavljačkog poslovanja ove firme, koja je i svoj poznati način i konačno doživjela svoju propast i krah, te je od “lažnog Gebelsovskog giganta” postala “hercegovački patuljak”, čiji su radnici na koljenima pred filijalom HDZ-a uzvikivali Draganu Čoviću: “Lopove, lopove…”, a pred vladom Federacije molili pomoć.
Međutim, stara srpska uzrečica kaže: “Kasno Marko (vjerovatno Kraljević) na Kosovo stiže”.
Isto tako stara narodna poruka govori: “Sa kime, onakav si”, ništa čudno, ali istinito, zašto bi i Nermin Nikšić bio drugačiji od velikog kriminalva Mije Brajkovića i njegovih saradnika.
“Aluminij” iz Mostara premijerova i ministrova sapunica!
Piše: MR. MILAN JOVIČIĆ, mostarski Sarajlija / inžinjer iz Aluminija/
“Ovo je vrijeme lažne gospode, lažnih diploma i teških neradnika, a ono je bilo vrijeme ljudi, rada i radnika”/ prof. E.Bajtal /? Evo, došla nam je nova vlada Federacije sa starim- novim premijerom Nerminom Nikšićem. Upravo je čovjek sa iskustvom i mahinacijama iz “ aluminijske folije “, jer ih je naučio od jarana, planetarnog kriminalca, lopova i velikog nacionaliste. Gospodario je u uzurpiranom “ hercegovačkom gigantu “ godinama, od uzurpacije i osvajanja u sgresorskom period, kao jedna od zapadnih država Hrvatska sa svojim HV i domaćim HVO bojovnicima ,sve prema ideoloiškoj matrici “ oca nacije” njihovog đenerala Franje Tuđmana ? Isti, na ponovnom pokretanju proizvodnje u pogonima Aluminija, u aprilu 1957 god. veli ; “ Aluminij je strateški interes Republike Hrvatske “ ? Shvatio je to njegov “ doglavnik “ i planetarni kriminalac i nacionalista, tadašnji direktor Mijo Brajković, koji je već “ prije zore i bijeloga dana evo Jure i Bobana “ po Čitluku i okolini, u rudarskim čizmama po boksitu pjevušio uveliko ustaške pjesme, kako to hercegovci vele, korijeni su mu poznati ustaški ? Dakle, slutio je on i naslutio dolazeće “ U “ dane icrnu sudbinu i ovoj državi i posebno, nama radnicima Srpske nacionalnosti ? Odmah je na ulazu u firmu, ispisao crnim grafitom ; “ Srbima i psima ulaz zabranjen u firmu “?
Nije mu bilo teško, da poslije planirane agresije na Bošnjake, od 09.maja 1993 godine i progona mnogih u njihove logore od Heliodroma u Mostaru, zloglasnog Dretelja do Ljubuškog i inih destinacija, na ulazu i grafitnu poruku doda i Bošnjacima ?
Dakle, sve bilo i prošlo uz pomoć i HDZ-ovih koalicionih partnera godinama, u kojima je on „ harčio „ državnu imovinu i radio po svojim zamišljenim šemama, uz pomoć i domaćih „ grobara i ulizica „u vlasti Federacije , kada na scenu stupa i njegov jaran Nermin Nikšić kao premijer vlade Federacije ? Jaran Nermin svome Miji, ortodoksnom ustaši i kriminalcu, tada dodjeljuje tzv. radnički kapital firme od 44%, koji isti dijeli svojim radnicima Hrvatima veoma obilno, ponekim Bošnjacima po sedam dionica, a radnike srpske nacionalnosti, za sva vremena, u saradnji sa svojim Nekom udaljava iz firme za sva vremena, bez ikakvoga obeštećenja za svoj dugogodišnji rad i stvaranje ove firme ? Evo, ovih dana, povratkom na mjestozločina, tj. Na ponovnu poziciju premiejra vlade Federacije, ovaj Neka, bivši borac ; „ za državu i čovjeka „ kakav mu je bio slogan u predizbornoj kampanji, nigdje niti riječi više ovoga puta, još uvijek o propaloj firmi Aluminij, gubicima od pola milijarde, niti o obeštećenju radnika srpske nacionalnosti ? Da ga bude sram i stid, isti sa svojom vladom evo najavljuje,
sa novim koalicionim partnerom, jer je stari Mijo davno utekao u lijepu njihovu i placa se negdje po Jadranskom moru od Čiova do Pantočaka ?
Odmah bi Neka i njegova vlada izvršila smjene starih direktora, koji ne pripadaju njihovim strankama . Da li će se konačno početi otvarati kriminalna aluminijska folija i iz Nerminovog „ kukavičijeg jajeta „ početi uzgajati neki novi pilići ? Kako čitam u današnjem „ Dnevnom avazu „ veliki spisak državnih firmi u kojima bi se izvršila smjena direktora, ali je simptomatično i sramotno da se firma Aluminij nigdje ne spominje, iako je Federacija sa kapitalom od 44% većinski njen vlasnik? Dakle, nigdje ne žele navesti njihovu sramotu i veliku izdaju kadrova Bošnjaka, posebno Nermina Nikšića, Fadila Novalića , Nermina Džindića i inih njihovih ministara u dogovoru sa nacionalistima iz HDZ-a, kao sa Draganom Čovićem, Jelkom Miličević i inim kadrovima koji su godinama u kriminalu ove firme. Nisu nikako htjeli ići u stečaj firme, radi saznanja koji su to kriminalci doveli firmu do propasti, a mogli su je ustupiti Jevrejima iz Izraela, kako bi istinski i naše „ Palestince „ obespravljene Srbe i Bošnjake eleminisali iz dioničarskog dijela i radničkih prava ? Možda će nas donekle zadovoljiti istinski moto uvaženog profesora Esada Bajtala, čiji se glas često čuje, sa zahvalnošću ?
Švicarske organizacije “Survivants du génocide de 1995” i “Solidarité avec la Bosnie” su proslijedile pismo Majki Srebrenice Univerzitetu u Beču, u kojem se traži javno izvinjenje od Univerziteta. Pismo ističe da je Univerzitet u Beču bio umiješan u negiranje genocida, što je potvrđeno slučajem profesora Manoscheka. Majke Srebrenice zahtjevaju javno izvinjenje od Univerziteta u Beču.
Cijeli tekst:
Poštovani rektore Schütze,
Godine 1992. kada je počela agresija na Bosnu i Hercegovinu, Međunarodna zajednica je uskratila Bosni i Hercegovini pravo na samoodbranu. Bosni je nametnut embargo na oružje. Kada su Bosanci uspjeli pružiti neki otpor, oni su razoružani od strane Međunarodne zajednice i obećana im je sigurnost u sigurnim zonama pod zaštitom trupa UN-a. Unatoč navodnoj ulozi trupa UN-a u zaštiti prava Bosanaca na život, oni su završili masakrirani uz pomoć UN-a. Trupe UN-a čak su pomogle snagama Srba tako što su identificirale i odvojile muškarce od njihovih obitelji, olakšavajući njihovo pokolj. Pravo na život se nije primjenjivalo na Bosance.
Dostojanstvo je pravo osobe da bude cijenjena i poštovana zbog sebe same i da se tretira etički. Pravo na dostojanstvo žrtava genocida u Srebrenici je sada povrijeđeno od strane Univerziteta u Beču.
Vaš prethodnik, rektor Engl, obaviješten je od strane Instituta za istraživanje genocida Kanada da je Sveučilište u Beču bilo umiješano u Bosanski Genocid. Međutim, odgovor koji je primljen od rektora Engla nije bio potpisan i nedostajala mu je osnovna etika pisanja pisama. Zabrinjavajuće je da je Univerzitet u Beču napisao tako manjkav i uvredljiv dokument o najvećem zločinu – genocidu. To pismo nije samo bilo formalno uvredljivo, nego i činjenično pogrešno. Prema članku u austrijskom listu Falter, profesor Manoschek sada više ne smije predavati na Univerzitetu u Beču zbog negiranja genocida.
To pokazuje da je izjava bivšeg rektora Engla činjenično pogrešna, jer dokazuje da se negiranje genocida ranije predavalo na Sveučilištu u Beču.
Mislimo da se mora poštivati pravo na dostojanstvo bosanskog naroda. Stoga zahtijevamo javno izvinjenje Univerziteta u Beču žrtvama genocida u Srebrenici.
Dakle, pišem vama lično, drugovi Denise i Željko, kao sadašnjim članovima „ troglavog „ Predsjedništva, tzv. Republike Bosne i Hercegovine ? Odmah vam priznajem, što ovo pismo upravo piše moja ličnost Bosanskog Srbina, rođenog Sarajlije i iskrenog patriote naše jedine domovine Bosne i Hercegovine ? Povoda za sadržaj ovakvoga pisma ima razloga i mnogo više, ali bih se zadržao na ovdašnje trenutne aktivnosti vaše, na sramotu i domovine koju prestavljate i brojnih njegovih sugrađana, koji su vam dali svoje glasove, za fotelje koje na takvom važnom nivou zauzimate? Naime, da je riječ o tzv. „ troglavom Predsjedništvu „ poput ergele konja, gdje su jedna mazga, jedan lipicaner i jedan normalan konj, upregnuti i tegle u različitim pravcima, bez koristi, nekog efekta ili društvene koristi za našu domovinu i njene građane. Istina je, da svaki od vas na svoj način razmišljanja i ponašanja, djelujete manje ili više sramotno za državu i narode čiji ste prestavnici i lični izbor u „ ćoravim glasačkim kutijama „ ? Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović u četvrtak putuje u zvaničnu posjetu Zagrebu, saznaje BHRT. On će se sastati sa premijerom i predsjednikom Hrvatske, Andrejem Plenkovićem i Zoranom Milanovićem. Teme sastanka biće odnosi dvije zemlje, unapređenje saradnje i aktuelna politička situacija u regionu. Ovo je prva posjeta člana Predsjedništva Bećirovića od stupanja na dužnost?.
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Nije nam čudno, druže naš Denise, da Miloradova „ darodaljka „ putuje o trošku države u Ameriku na sjednicu Vijeća u UN , bez saglasnoti i zajedničkog stava tog vašeg „ Troglavog predsjedništva „ i tamo sramoti i vas i državu Bosnu i Hercegovinu. Nije nam niti bitno, šta to ona tamo govori, jer veoma smo upućeni u sve dosadašnje sadržaje stavova i mišljenja njenoga despota i diktatora Milorada Dodika, kojemu se već godinama duboka uvukla u njegovu stražnjicu i spašava ga od hemeroida, zbog njegove dugogodišnje fotelje, a možda i ne može uticati na njegovu umobolnu veliko srpsku memoriju i pamet, ukoliko je i posjeduje ? Poštovani Denise, ovom prilikom ti se obraćam kao građanin svoje voljene i jedine domovine, kao i drugi brojni, koji su redovno davali izborne glasove i tebi i tvome bivšem stranačkom drugu i jaranu, Željku Komšiću , upravo pred tvoj najavljeni odlazak u Zagreb ? Da znaš, da smo mi građani Mostara i šire Hercegovine, koji su još uvijek pod „ ustaškom čizmom „ čimbenika HDZ-a i njihovih kadrovskih struktura, koji upravo u liku i djelima našeg Željka Komšića sagledavaju i njegovu dosadašnju ulogu, na braniku naše domovine od Dragana Čovića i njegovih ideologa i sljedbenika ? Priznajemo, da nam nije bilo tog „ zlatnog ljiljana „ i dokazanog patriote naše i svoje jedine domovine, „ rušilačka braća blizanci „ guslar iz Laktaša i ovaj orguljaš iz mostaRSKIH Bara, već poodavno bi totalno urušili i sve vrijedne ostatke ove nam lijepe ponosne i prkosne, Bosne i Hercegovine ? Isto tako, znamo mi, kao njeni građani, da je grad Tuzla i ta šira regija oduvijek bila prepoznatljiva kao radno ustrojena i domoljubiva klasa vrijednih ljudi i njenih kadrova, odakle i sam lično dolaziš i činiš nam dio ,istina ovakvoga nakaradnog Predsjedništva, ali ne i vašom krivicom, već te naše tzv. „ jako brižne međunarodne zajednice „ što je upravo, dobro došlo i našim postojećim nacionalistima, koji nikada nisu imali iskrene namjere o jedinstvenoj zajednici svih naroda i ostalih, a o građanskoj državi da i ne govorimo ?
Svakako, lijepo vas je bilo slušati i gledati na zajedničkoj promociji slavlja 09.maja ove godine kod vječne vatre sa polaganjem cvijeća, jer u vašu ljubav i patriotizama prema našoj domovini nikada nismo sumnjali, vi to redovno i dokazujete ? Međutim, dragi naš druže Denise, kao znatno starija osoba i bivši parlamentarac u Titovo vrijeme Skupštine BiH u Sarajevu i Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, mogu i želim da te lično na ovaj način i naslovim i da ti ovoga puta i zamjerim za tvoj odlazak u Zagreb, kod Zorana i Andrije, bez svoga bivšeg staranačkog kolege i jarana, kao i ovdašnjeg zajedničkog člana ovoga „ nakaradnog troglavog Predsjedništva „? Zašto ? Upravo, ti druže Denise morao si shzvatiti i dobro spoznati svu pozitivnu ulogu druga Željka Komšića i u prethodnom njegovom izboru i djelovanju, protiv ovih naših Hercegovačkih i HDZ- ovih jastrebova, te njihov atak na Željka, sa proglašenjem njegove ličnosti kao „ personom non grate „ u ovim njihovim okupiranim prostorima ? Isto tako, morao si shvatiti i ulogu druga Željka u vremenu, kada je trebalo „ vaditi vrelo kestenje iz vatre „ u pridruživanju u zajednici sa strankom SDA i onim nacionalistima, da ga je kao i njegovu stranku to ovoga puta skupo stajalo ? Bio si u SDP-u, možda i sada, kada je drug Željko predlagao istinski probosanski ili patriotski blok, u cilju željene prethodnice građanskoj državi, koju smo inače željeli i zagovarali, da je među prvim strankama bili SDP-ovci i njihov predsjednik Nermin Nikšić ? Sve u svemu, bez daljeg velikog opterećenja i pojašnjavanja sasvim jasne situiacije u našim zločestim vremenima i današnjeg stanja u državi, morao si i dobro sagledati uslove i prilike, da li u ovome trenutku sam, lično odlaziš na bilo kakve razgovore u Zagreb, a posebno bez hrvatskog člana Predsjedništva u BiH, JEDNOG I JEDINOG DRUGA Željka Komšića ? Evo, danas čitam u „ Dnevnom avazu „ i skandalozne izjave ambasadora BiH U Hrvatskoj, gospodina Vranješa, koji te optužuje za tvoju srbofobiju i šovinizam, jer ga nisi uključio u protokol, svoje lične posjete Zagrebu ? Piše „ Dnevni avaz „To su skandalozne izjave „ Optužuje ga ambasador Vranješ !
Zar, ovo nije dokaz inače vaše nakaradne politike u vanjskoj cjelokupnoj našoj prestavi u međunarodnoj zajednici, sve dok vi budeti odabirali slali u svjetske destinacije; svoje velike i nebeske Srbe, Hrvate i Bošnjake, a ne patriote i domoljupce, ove nam naše jedine domovine Bosne i Hercegovine ? Prema saznanjima, mnogi od njih su i požurili da obezbjede i njihove „ putovnice ili pasoše „ jer im sopstvena domovina nije pouzdani zaštitnik ili domaćin? Sramno i bestijalno, bez obzira na uticaje međunarodne zajednice, šta to vi raditi i u Predsjedništvu, kao i svim drugim državnim institucijama ? Kao rođeni Sarajlija, bio sam gimnazijalac prestižne sarajevske realne gimnazije, zatim student i inžinjer Beogradskog Univerziteta i Elektrotehničkog fakulteta, a u Jugi sam gradio i izgradio, kao stručnjak svoga poziva, šest kolosalnih privrednih giganata ? Bio sam i član SKJ do njenog postojanja, dakle onog istog čiju ste imovinu i8 logistiku, upravo vi“ jamili „ mislim na Zlatka i sadašnjeg Neku, te ste se počeli šepuriti poput „ paunova „ šarenije krila, dok se naši „ hercegovački jastrebovi „ kao i „ velikosrpski guslari „ igraju i gude iste nacionalističke igre i pjesme, od Blajburga do Ravne gore, od Zagreba do Beograda ili od nemila do nedraga, što bi naši stari pametni govorili ? Zato, neka vam je sretno i berićetno, ali, naš druže Denise, budi oprezan, da kao naš rah. Babo ne bi u Zagrebu, prikačili ti neku lentu sa odlikovanjem ?
Predsjedništvo BiH je najviši izvršno-politički organ i skupni poglavar države Bosne i Hercegovine. Čine ga 3 člana: po jedan Bošnjak, Hrvat i Srbin (nema pripadnika drugih naroda- Ostalih). Od kada je formirano ne funkcionira skladno i sukladno. Ili ga treba zamjeniti sa jednom glavom ili mu dodati i glavu Ostalih.
Predsjedništvo BiH sa Vijećem ministara čini državnu izvršnu vlast
Sastav, izbor, nadležnost, odlučivanje Predsjedništva uređeni su Dejtonskim Ustavom BiH, Izbornim zakonom i Poslovnikom o radu Predsjedništva. Mandat članova Predsjedništva traje 4 godine, s pravom na dva uzastopna mandata. Po odluci Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE) mandat članova Predsjedništva od 1996 do 1998. trajao je samo dvije godine. Po načelu rotacije predsjedavajući Predsjedništva mijenja se svakih 8 mjeseci. Plata članova Predsjedništva je oko 6.000 KM mjesečno.
Članovi Predsjedništva iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda biraju se na području FBiH, a član Predsjedništva iz reda srpskog naroda bira se izravno u entitetu Rs. Ovakvim načinom izbora onemogućeno je Bošnjacima i Hrvatima s područja Rs i Srbima s područja FBiH da biraju svoje predstavnike u Predsjedništvo BiH, što predstavlja diskriminaciju. Još je nepovoljniji položaj Ostalih, koji ni na koji način ne mogu biti birani. Mada postoje presude Ustavnog suda po kojima su ove anomalije trebale biti otklonjene, već preko 13 godina postoje otpori da se provedu.
Nadležnost Predsjedništva BiH
Predsjedništvo BiH:
1. Vodi vanjsku politiku BiH
2. Zastupa državu u međunarodnim organizacijama i institucijama
3. Imenuje dvije trećine ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH sa teritorije FBiH
4. Pregovara o sklapanju, ratifikaciji i otkazivanju međunarodnih ugovora BiH, uz pristanak Parlamentarne skupštine
5. Izvršava odluke Parlamentarne skupštine
6. Predlaže godišnji Budžet Parlamentarnoj skupštini, po preporuci Vijeća ministara i podnosi godišnje izvještaje o troškovima Predsjedništva
7. Po ukazanoj potrebi koordinira rad sa međunarodnim i nevladinim organizacijama
8. Imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara, uz odobrenje Parlamentarne skupštine
8. Vrši i druge poslove po zahtjevu Parlamentarne skupšine, uz pristanak entiteta
Predsjedništvo izražava i osigurava interese i ravnopravnost tri konstitutivna naroda.
Uloga i značaj Predsjedništva BiH u vanjskoj politici ograničeni su zbog izraženih unutarnjih protuvriječnosti, u velikoj mjeri uslovljenih lošim ustavnim rješenjima, koja proizilaze iz Dejtonskog ustrojstva države.
Vanjska politika BiH
Vanjska politika je politika koju jedna država vodi prema drugim državama, radi zaštite svojih interesa, a izražava se kroz deklaracije, sporazume, službene izjave…Odluke iz domena vanjske politike donose se u ministarstvu vanjskih poslova ili u parlamentu i preko misija u drugim državama.
Vanjska politika BiH su aktivnosti koje BiH kao nezavisna, suverena i međunarodno priznata država provodi preko svojih nadležnih institucija radi ostvarivanja postavljenih ciljeva, kroz saradnju na bilateralnom, regionalnom i globalnom planu sa suverenim državama i drugim međunarodnim organizacijama i subjektima, po principima Povelje UN i drugim principima međunarodnog prava.
Vođenje vanjske politike BiH je u isključivoj nadležnosti Predsjedništva BiH.
BiH je jedina zemlja u okruženju koja nema Zakon o vanjskim poslovima.
Sastav Predsjedništva BiH u prethodnim mandatnim periodima:
1996 – 1998 Prvi saziv od 13.10. 1996 do 12.10.1998. Alija Izetbegović (SDA), Krešimir Zubak (HDZ BiH), Momčilo Krajišnik (SDS).
1998-2002 Drugi saziv od 13.10.1998 do 28.10.2002: Alija Izetbegović (SDA) 13.10. 1998 do 14.10.2000, Halid Genjac (SDA) od 14.10. 2000 do 30. 8.2001, Beriz Belkić (SBiH) od 30.8. 2001 do 20. 10. 2002.g, Ante Jelavić (HDZ BiH), od 13.10.1998 do 7.8.2001, Jozo Križanović (SDP BiH) od 7.8. 2001 do 20.10.2002, Živko Radišić (SP RS).
2002 – 2006 Treći saziv od 28.10.2002 do 6.11.2006: Sulejman Tihić (SDA), Dragan Čović (HDZ), Ivo Miro Jović (HDZ BiH), Mirko Šarević (SDS), od aprila 2003. Borislav Paravac( SDS).
2006 – 2010 Četvrti saziv od 6.11.2006 do 17.11.2010: Haris Silajdžić (S BiH), Sulejman Tihić (SDA) Željko Komšić (SDP BiH), Nebojša Radmanović (SNSD).
2010-2014 Peti saziv od 17.11.2010 do 17.11.2014: Bakir Izetbegović (SDA), Željko Komšić (SDP BiH), Nebojša Radmanović (SNSD).
2014 – 2018 Šesti saziv od 17.11.2014 do 20.11.2018: Bakir Izetbegović (SDA), Dragan Čović (HDZ BiH), Mladen Ivanić (PDP).
2018 – 2022 Sedmi saziv od 20.11..2018 do 16.11.2022: Šefik Džaferović (SDA), Milorad Dodik (SNSD), Željko Komšić (DF).
2022 – 2026 Osmi saziv od 16.11.2022 do…2026: Denis Bećirović (SDP), Željka Cvijanović (SNSD) Željko Komšić (DF).
Aktuelni sastav Predsjedništva BiH
Predsjedništvo BiH za mandatni period 2022- 2026. konstituisano je 16.11.2022.g. u sastavu: Denis Bećirović (SDP), Željka Cvijanović (SNSD), Željko Komšić (DF). Prva predsjedavajuća, i prva žena, po sistemu etničke rotacije je Željka Cvijanović. Njenom izboru nije smetalo, iako je pod sankcijama V. Britanije zbog podrivanja stabilnosti, funkcionalnosti i pravnog okvira BiH. Izrazila je potrebu za dijalogom i mostovima saradnje. Za Komšića je prioritet jedinstvo države, a za Bećirovića euro- atlanske integracije i očuvanje vrijednosti demokratskog društva.
Neke aktivnosti članova Predsjedništva u tekućem mandatnom periodu
Kako će djelovati troglavo Predsjedništvo BiH već se pokazalo u njihovim prvim nastupima i postupcima.
Sva tri člana Predsjedništva nastupaju zajedno i vode u istom pravcu samo kad su nečim uslovljeni. Umjesto da su jedinstveni u odlučivanju, jer predstavljaju državu i zastupaju interese države, njihovi stavovi su pretežno u omjeru 2:1 ili dijametralno suprostavljeni. Prema do sada viđenom, moglo bi se reći da su Željko Komšić i Šefik Džaferović u prethodnom mandatu imali u više suglasja, nego što ga u ovom imaju Željko Komšić i Denis Bećirović.
Na početku mandata lako su se složili samo u odluci da svih troje odu na predsjednički doručak u Ameriku, gdje su se zajedno susreli sa dužnosnicima predsjednika Bidena, a po tom odvojeno sa predstavnicima raznih nevladinih udruga.
Članovi Predsjedništva 15.2.2023. posjetili su Brisel, a 25.2. 2023.g.na poziv predsjednika Recepa Erdogana bili u radnoj posjeti R Turskoj.
Na vanrednoj sjednici 20.3.2023. Predsjedništvo je utvrdilo Prijedlog zakona o budžetu institucija BiH i međunarodnih obaveza za 2023.g. sa dva glasa “Za”, a jedan “Protiv”. Komšić je bio protiv zbog povećanja plata dužnosnicima i zbog toga što nisu predviđena sredstva za nabavku opreme za oružane snage BiH.
Bez obzira što potiču iz reda bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda članovi Predsjedništva bi morali jednako zastupati sve narode i građane BiH, ali se to do sada ne ostvaruje. Kako reče g. Komšić po njegovom sjećanju to se dogodilo samo jednom. Stavovi članova Predsjedništva su u više slučajeva ne samo suprostavljeni, već često i kontradiktorni. Rezultat toga više je individualnih nego zajedničkih aktivnosti članova predsjedništva, što često nije u korist zemlje.
Odmah po stupanju na funkciju predsjedavajuće Željka Cvijanović je 23.11.2022. zajedno sa Dodikom otišla u zvaničnu posjetu Srbiji, sastali se sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem, a već 23.1. 2023.g. posjetila je Budimpeštu i sa predsjednicom Mađarske Katalin Novak razgovarala o evropskoj perspektivi i ekonomskim pitanjima. Kratko po tom, 22.2.2023. sastala se u New Yorku sa generalnim sekretarom UN Antoniom Guterresom, a po tom posjetila Sloveniju i sastala se i sa predsjednicom Slovenije Natašom Pirc Musar.
Cvijanovićka, kao predsjedavajuća Predsjedništva BiH, službene goste BiH primala je pod grbom Rs, što je neprihvatljivo i izazvalo negodovanje. Negodovanje javnosti izazvale su njene izjave- “da su Srbi gradili Sarajevo, a onda protjerani i ubijani”…
Cvijanovićka je odmah po stupanju na funkciju po uhodanoj Dodikovoj matrici nastavila raditi na slabljenju države koju predstavlja, vodi i kojoj predsjedava. Kao odgovor Bećiroviću zbog slanja medicinskog Tima oružanih snaga u pomoć Turskoj, nakon zemljotresa, oglasila se 8.2.2023. zahtjevom za ukidanje Službe za odnose s javnošću. Osudila je i Bećirovićevu podršku Mili Đukanoviću u drugom krugu predsjedničkih izbora u Crnoj Gori.
Predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović predstavlja državu, a negira Dan nezavisnosti BiH. Povodom obilježavanja 1. marta 2023.g. izjavila je: “Nije moj praznik i ne primam čestitke povodom ovog morbidnog datuma.”
Cvijanovićka je 16.3.2023. posjetila Zagreb i sastala se sa predsjednikom Zoranom Milanovićem i premijerom Andrejom Plenkovićem, da potvrdi, ojača i osigura savez Dodika i Čovića.
Po povratku sa konsultacija u Beogradu i Zagrebu Cvijanovićka je krenula po svijetu lobirati za podršku za priznanje Rs, kada se stvore uslovi da se Rs izdvoji.
Posjet Azerbejdžanu 13.4.2023. iskoristila je kao pripremu terena da se interkonekcija istočni gasovod preko Bugarske registruje kao projekat u vlasništvu entiteta Rs, umjesto da bude pod državnim patronatom.
Predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović je 19.4.2023.g. u Sarajevu ragovarala sa ambasadorom NDR Alžir Toufikom Milatom, a 25.4.2023.g. bila je u zvaničnoj posjeti Republici Kubi, gdje se sastala sa predsjednikom Kube Miguel Dijaz Kanelom i ministrom javnog zdravlja Joseom Angelom Portalom Mirandom.
Predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je 24.4. 2023. u Beogradu prisustvovala vojnoj vježbi vojske Srbije, koja je sudjelovala u okupaciji BiH 90-tih, što je naišlo na širu osudu.
Željko Komšić je voljom građana dobio četvrti mandat u Predsjedništvu BiH. Zagovornik je građanske države, u kojoj se prava neće moći ostvarivati na osnovu stranačke ili etničke pripadnosti, nego na osnovu ličnog kvaliteta i profesionalnog doprinosa. Njegov patriotizam je za mnoge primjer i izazov, ali za neke in zavist. Zapaženi su njegovi istupi pred UN-a 24.9. 2019, 22.9.2021, kada je otvoreno govrio o propustima Međunarodne zajednice u BiH i pristrasnom radu Visokog predstavnika Schmidta.
Član Predsjedništva Denis Bećirović se 16.1.2023.g. sastao sa generalnim sekretarom NATO Jens Stoltenbergom i pri tom najavio intenzivniji put BiH u NATO.
Neki od prvih poteza Denisa Bećirovićabili su formiranje Savjeta za ustavno-pravna pitanja, Savjeta za vanjsku politiku i Savjeta za ekonomska pitanja.
Denis Bećirović je 21.2. 2023. podnio zahtjev Ustavnom sudu BiH da utvrdi da li je Zakon o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti u entitetu Rs u skladu sa Ustavom BiH? Od Zapada je zatražio ubrzani ulaz BiH u NATO, zbog čega ga je napala Cvijanovićka…
Zbog Dodikovog istrajnog napada na državnu imovinu i zloupotrebe prava na imovinu Bećirović se obratio Pravobranilaštvu BiH i zatražio da se izjasne šta je urađeno po pitanju zaštite državne imovine BiH, što nije naišlo na odobravanje Cvijanovićke, kao ni njegova
osuda Odluku predsjednika RS-e Milorada Dodika o prekidu odnosa sa diplomatama SAD i Velike Britanije.
Bećirović se suprostavio nastojanju iz Rs da se Kalabukov pozove na proslavu 1. Marta- Dana nezavisnosti, dok traje agresija na Ukrajinu…
Prilikom posjete Washingtonu u martu 2023.g. Bećirović je pozvao na uvođenje sankcija Dodiku. Tom prigodoom Bećirović je razgovarao sa predstavnicima Kongresa Bošnjaka svijeta (KBS) i predstavnicima neprofitnih organizacija koje okupljaju prijatelje BiH.
Član Predsjedništva BiH Denis Bećirović je 25.4.2023.g. razgovarao sa ambasadorom SAD u BiH Michaelom Murphyem o aktuelnoj situaciji u BiH, a 26.4. 2023. se sastao sa komadantom EUFOR-a u BiH generalmajorom Helmutom Habermayerom i 27.4.2023. sa šefom delegacije EU u BiH Johannom Sattleroom, te ambasadorom Ujedinjenog Kraljevstva V. Britanije i Sjeverne Irske u BiH Julianom Reillyem.
Obzirom da nema uporište u pravosuđu i državnim institucijama, član predsjedništva Denis Bećirović se pokušava oštrim porukama i deklarativnim izjavama suprostavliti stalnim nasrtajima Dodika, Čovića ojačanim iz susjedstva na suverenu, cjelovitu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu…Nažalost, takve poruke na jedno uho uđu na drugu iziđu, što znači da pažnju treba usmjeriti na državne institucije, prisiliti ih da rade svoj posao i za neodgovornost i neposluh tražiti odgovornost čelnika, ali i izvršioca u tim organima.
Članovi Predsjedništva BiH prihvatili su poziv za učešće na samitu država i vlada u Reykjaviku, konferenciji UN o manje razvijenim zemljama u Dohi, konferenciji UN o akciji “Voda za održivi razvoj” u New Yorku i sastanku NAM kontakt- grupe u Bakuu.
Značajan korak ka kretanju u EU je kandidatski status koji je 15.12.2022. dodjeljen BOsni i Hrecegovini, uz uslov da ispuni 14 ranije postavljenih uslova.
Predsjedništvo je 30.3.2023.g.razmatralo pitanja državnih granica i tom prigodom donijelo odluku o rješavanju pitanja granice BiH sa Hrvatskom.
Sva tri člana Predsjedništva sastali su se 11.4. 2023.g. sa Predsjednikom Azerbejdžana Ilham Aliyevim, koji je boravio u posjeti našoj zemlji, a 13.4. imali su susret sa Ministrom vanjskih poslova Kraljevine Španije Hose Manuel Albaresom i potpisali Memorandum o razumijevanju i saradnji sa Španijom, koja će uskoro predsjedavati sa Evropskom unijom. Tokom aprila usvojili su i više važnih odluka i potpisali 13 ugovora o kreditima i grantovima.
U ime Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović prisustvovali su 5. Maja 2023.g.u Sarajevu persformansu- Danu sjećanja na 1601 ubijeno dijete pri opsadi Sarajeva, a predsjedavajuća Predsjedništva Željka Cvijanović je to ignorisala…
Vanjska politika Predsjedništva, koja se dijelom realizira preko Ministarstva vanjskih poslova i preko diplomatske mreže, već u početku mandata dobila je udarac odbijanjem 18 ambasadora (po zahtjevu ministra Konakovića) da obilježe 1. Maj – Dan nezavisnosti BiH, a predsjedavajuća Ž. Cvijanović riječima “Nije moj praznik, ne primam čestitke” odbila je čestitanja i na najprimitivniji način osramotila državu koju predstavlja.
Stupanjem na dužnost Ministra vanjskih poslova Elmedin Konaković je preuzeo kormilo i bjesomučno saminicijativno krenuo dogovarati zajedničke sjednice vlada i iz više razloga osporavane ekonomske projekte sa državama koje su izvršile agresiju i do danas se nisu ogradile od ciljeva agresije.
Prvi sukob Konakovića sa Željkom Cvijanović izbio je zbog toga što je Sven Alkalaj, veleposlanik BiH pri UN-a, po Konakovićevim instrukcijama glasao za Rezoluciju kojom je osuđena ruska agresija na Ukrajinu.
Naravno, ovo su samo neke aktivnosti članova Predsjedništva BiH koje ostvaruju zajedno ili individualno.
Poseban izazov za Predsjedništvo BiH u aktuelnom trenutku predstavljaju prijetnje Dodika sa izdvajanjem Rs, ako im se onemogući dalja pljačka državne imovine i Čovićev zahtjev za imovinske ustupke i izmjenu Izbornog zakona po njegovom modelu. Obzirom da se projekti od državnog interesa ne mogu realizirati bez saglasnosti Predsjedništva BiH, na članove Predsjedništva vrši se snažan pritisak da dadnu suglasnost za gradnju istočne interkonekcije plinovoda u vlasništvu Rs i južne interkonekcije pod uslovima postavljenim od strane Drgana Čovića..Iz datih izjava Ministra vanjskih poslova Konakovića može se zaključiti da je izdajnička Trojka to već dala. Naravno, svako ulaganje u ekonomiju zemlje je od koristi, ali se prije svega mora znati “ko kosi, a ko vodu nosi”. Ako ovo ode pod vodu, kao sve do sada, onda je sva državna imovina na doboš…
Diplomatska mreža BiH
Značajnu ulogu u vođenju vanjske politike ima diplomatska mreža. Čine je ambasade, konzulati i stalne misije BiH. Madat ambasadora traje 3 godine.
Diplomatija je oblik državne djelatnosti usmjerene na odnose sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama. To je spoljna politika države predstavljena kroz sposobnost, znanje, vještinu i metode komuniciranja i održavanje međudržavnih odnosa s drugim subjektima međunarodnog prava. Kroz nju se ostvaruju vanjskopolitički ciljevi država kao osnovnih subjekata međunarodnog prava u međunarodnoj zajednici.
Diplomatija je umijeće onoga što se želi dobiti u skladu sa diplomatskim pravom, koje se temelji na postulatima, normama i pravilima, koja proizilaze iz Bečke konvencije o diplomatskim odnosima (1961), Bečke konvencije o konzuklarnim odnosima, Bečke konvencije o specijalnim misijama…a manifestuje se kao bilateteralna (između dvije zemlje) i multilateralna (između više subjeklata međunarodnog prava) diplomatija.
Bosna i Hercegovina ima u svijetu 58 diplomatsko – konzularnih predstavništava (DKP). Nakon otvaranja generalnog konzulata u Novom Pazaru, prošle godine otvoren je i osmi generalni konzulat u Rijeci.
Veleposlanici po izboru članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine:
Hrvatski član Predsjedništva Željko Komšić izabrao je: Dragana Mihaljevića za velepooslanika u Turskoj, Sven Alkalaj je veleposlanik u SAD, šef misije pri NATO je Vanja Filipović, veleposlanik u Jordanu je Slavko Matanović, Dario Novalić u Sloveniji, šef misije BiH u međunarodnim organizacijama smještenim u Austriji je Danka Savić, a veleposlanik u Japanu je Mato Zeko.
Srpska članica Predsjedništva Željka Cvijanović izabrala je: Milorada Živkovića za Rumuniju, Biljanu Gutić Bjelica za Mađarsku, Aleksandra Vranješa za Srbiji, Sinišu Bencun za Austriju. Šef misije BiH u UN u Ženevi je Bojan Vujić, šef misije BiH pri EU Obrad Kesić. Siniša Berjan je veleposlanik u Kini, Dragan Vuković u Gračkoj. Veleposlanik u Sjevernoj Makedoniji je Dragan Jaćimović, Boro Bronza u Švicarskoj, Koviljka Špirić u Poljskoj.
Veleposlanik u Izraelu je Duško Kovačević, Aleksandar Bogdanić u Kanadi, Aleksandra Micić u Bugarskoj, a
diplomata Bojan Đokić u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Tatjana Telić je konzul u Chicagu, a Vera Sajić konzul u Stuttgartu.
Veleposlanici po izboru bošnjačkog člana Predsjedništva Denisa Bećirovića: Njemačka- Damir Arnaut, Velika Britanija – Osman Topčagić, Belgija – Erol Avdović, Ujedinjeni narodi – Zlatko Lagumdžija, Vijeće Evrope – Haris Bašić, Italija – Amira Arifović Harms, Danska – Anesa Kundurović, Hrvatska- Elma Kovačević-Bajtal.
Bosna i Hercegovina ima diplomatske odnose sa 183 države članice Ujedinjenih nacija, a komunicira se i sa preostalih 9, sa kojima još nisu formalno uspostavljeni diplomatski odnosi, a to su Butan, Papua Nova Gvineja, Lesoto, Madagaskar, Nauru, Palau, Mikronezija, Kiribati i Centralnoafrička republika.
Diplomatska predstavništva (Ambasade i Generalni konzulati) BiH u svijetu:
Azija : India New Delhi- Muhamed Čengić, Indonezija Jakarta- Mehmed Halilović, Iran Teheran – Samir Veladžić, Israel Tel Aviv- Duško Kovačević, Japan Tokyo- Siniša Berjan, Jordan Amman- Mato Zeko, Katar Doha- Haris Lukovac, Kina Peking- Tarik Bukvić, Kuvajt Kuvajt- Sanjin Halimović, Malezija Kuala Lumpur- Senaid Memić, Pakistan Islamabad- Sakib Forić, Saudijska Arabija Rijad- Muhamed Jusić, UAE Abu Dhabi- Šerif Mujkanović
Evropa : Austrija Beč – Kemal Kozarić, Belgija Bruxelles- Ivana Robović, Bugarska Sofija- Zdravko Begović, Crna Gora Podgorica- Branimir Jukić, Češka Prag- Martina Mlinarević, Danska Kopenhagen- Emir Poljo, Francuska Pariz- Kemal Muftić, Grčka Atina- Milica Ristović- Krstić, Holandija Haag- Mirsada Čolaković, Hrvatska Zagreb- Aleksandar Vranješ, Italija Rim- Slavko Matanović i gen. Konzulat Milano- Draga Mihaljević, Mađarska Budimpešta- Biljana Gutić Bjelica, Sjeverna Makedonija Skoplje- Dragan Jaćimović, Norveška Oslo- Nedim Makarević, Njemačka Berlin- Jadranka Winbow i gen. konzulati Frankfurt- Lučiano Kaluža, Munchen- Vera Sajić, Stuttgart- Began Muhić, Poljska Varšava- Koviljka Špirić, Rumunija Bukurešt- Slaviša Čeranić, Rusija Moskva- Željko Samardžija, Slovenija Ljubljana- Milorad Živković, Srbija Beograd- Aida Smajić, Španija Madrid- Danka Savić, Švedska Stockholm- Elvira Dilberović, Švicarska Bern- Boro Bronza, Turska Ankara- Adis Alagić i gen. Konzulat -Siniša Mihailović, Ujedinjeno Kraljevstvo London- Vanja Filipović, Vatikan Vatikan- Igor Žontar
Okeanija: Australia Camberra- Mirza Hajrić
Sjeverna Amerika: Kanada Ottawa- Marko Milisav, SAD Washington- Bojan Vujić i gen. Konzulat Chicago- Elvir Resić
Ovim pregledom nisu obuhvaćene promjene koje su izvršene u posljednje vrijeme.
Države koje imaju misije u Bosni i Hercegovini
Trenutno se u glavnom gradu BiH Sarajevu nalaze 44 ambasade, a nekoliko država neretidentno pokriva teritoriju BiH iz svojih ambasada, kao iz Beča, Budimpešte…
Ambasade u BiH imaju: Austrija, Azerbejdžan, Brazil, Bugarska, Crna Gora, Češka, Egipat, Francuska, Grčka, Holandija, Hrvatska, Indonezija, Itran, Italija, Japan, Katar, Kina, Kuvajt, Libija, Mađarska, Malezija, Malta, Norveška, Njemačka, Pakistan, Palestina, Poljska, Rumunija, Rusija, San Marino, Saudijska Arabija, SAD, Sjeverna Makedonija, Slovačka, Slovenija, Srbija, Španija, Švedska, Švicarska, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Vatikan…
Pojedine ambasade imaju i Urede i misije u Sarajevu: Ukrajina, Belgija i Evropska unija, a u drugim bh gradovima- Banja Luci: Francuska, Njemačka, SAD, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo.
Generalne konzulate imaju u Banja Luci: Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Mađarska, Srbija, u Tuzli- Hrvatska, u Mostaru: Hrvatska, Srbija, Turska, i ured ambasade u Mostaru.
Misije BiH u Međunarodnim organizacijama
OSCE: Beč- Siniša Bencun, EU Bruxelles- Emina Merdan, Vijeće Europe Strasbourg: Ivan Orlić, NATO Bruxelles- Mitar Kujundžić, Ujedinjeni narodi New York City: Sven Alkalaj, Ujedinjeni narodi Ženeva: Nermina Kapetanović.
Mreža diplomatsko- konzularnih predstavništava BiH širi se u još 10 zemalja: Albaniju (Tirana), Azerbejdžan (Baku), Slovačku (Bratislava), Maroko (Rabat), Alžir (Alžir), Tunis (Tunis), Keniju (Najrobi), Brazil (Brazilija), Hrvatska (Rijeka), Srbija (Novi Pazar).
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Nažalost, ali je istinito jer pišem samo istinite događaje, tako sam i zaražen, odgojen i obrazovan sa takvim spoznajama ? Da bi moje rođene Sarajlije, kao i moji Bosanci, mogli razumjeti i shvatiti ovaj hercegovački mentalitet, dovoljno upoznati i naše „ hercegovačke jastrebove „ od Dragana Čovića do Nermina Nikšića, kao ine njihove istomišljenike, trebao bi proživjeti na ovim prostorima godinama, kao što je i moja životna sudbina bila predodređena tolike godine boraviti u gradu „ slučaja „ Mostaru ? Istina je, da sam došao u Mostar godine 1970 na kamen temeljac izgradnje aluminjskog kompleksa „ Energoinvest“ -a, kako ga je zamislio genijalac Emerik Blum. Međutim i druga je istina aktuelna, da sam se trebao i varatiti iz Mostara, u nekom HDZ-ovom kovčegu, ukoliko bi me pronašli ili u jezeru rudarske jame, koju sada pretražuju ili negdje iz jama u Gorancima? No kao dugogodišnji stručnjak svoga poziva i veoma aktivni društveno politički aktivista, od parlamentarca Skupštine BiH ili parlamentarca Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu ili kao vijećnik Gradskog vijeća Mostara i njegov predsjednik/ podpredsjednik u postdejtonskom periodu, nakon doživljene golgote, zahvaljujući nekoj nebeskoj vili, izbjegao sam zloćudnu zamisao, upravo tih istih čimbenika , kao Bosanski Srbin, mnacionalističke ili ustaške stranke HDZ-a i njenoga rukovodstva ?
Upravo ovdje su i živjeli „Bijeli orlovi- supov „i, živjeli su u Blagaju iznad Tekije, do njihovog trovanja Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova.? Jedna od najimpresivnijih kolonija je bila ona iznad Tekije u Blagaju. U Blagaju je došlo do trovanja supova 1991 god, kada je čovjek, da bi odbranio svoje stado koza od vukova, otrovao jednu kozu u nadi da će otrovati vuka. Međutim, otrovao je skoro sve supove koji su nastanjivali to područje. Naše orlove, lešinare sa državnih jasala ili sa grbača našeg naroda, još niko nije uspio da „ otruje „, nažalost oni su nas evo već 30 godina u kontinuitetu trovali i totalno zatrovali ? Iako je Haški sud procjenio da su zločesti induvidualci činili velike zločine i da zato odgovaraju, donekle se i možemo složiti i prihvatiti tu konstataciju, ali nam je kolektivna ili narodna odgovornost učinila i kolektivnu mržnju, gdje se narodi međusobno mrze, nije nam rečeno ko za to odgovara. Ili, još bliži primjer, su naše svakodvne zamjerke induvidualnim političarima, ortodoksnim nacionalistima i rušiteljima našeg zajedničkog dobra, od Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i inih, upravo je odgovornost na njihovim glasačima ili narodima kojima pripadaju. Zato su nam aktuelne i razne demagoške floskule i sulude tirade, gdje se konstatuje da narodi nisu krivi za sva zlodjela i zločine, počinjene od strane pojedinaca njihovoga roda i poroda ? Nije ih teško sve prepoznati i zaista ih svrstati u prave lešinare, jer dok stalno povećavaju svoje plate do nebeskih visina,većina, bez stida i srama, naši građani su sve siromašniji i ogorčeniji, na cjelovitu našu društvenu zajednicu, a posebno foteljaše iz Parlamentarnih fotelja, kojima su dali svoje glasove i povjerenje ? Ovi naši „ „orlovski lešinari“, istovremeno su postali i nacionalistički elementi veliko srpsko- hrvatske oligarhije, sa skrivenim „ crvenim knjižicama „ koje su mnogi od njih skrivali u vremenima agresije, lupali se u sopstvena prsa o velikom svome patriotizmu, istovremeno gazeći i uništavajući i naše tekovine zajedničkog suživota, naše ideale i idole ? Evo ih, trenutno sadržanih i zadržanih u našoj nedavno formirtanoj vladi Federacije,a sljedbenici su svojih dokazanih konvertita i kriminalaca iz redova svojih mentora i ideologa, prethodnoga ružnoga vremena agresije na našu jedinu domovinu BiH ? Nužno nam je mnogo i vremena i prostora, da o njima svima ponešto istinski i kažemo ili napišemo, ali su mi lično trenutno veoma aktuelni naši tzv. „hercegovački jastrebovi „ poput onih gore istih Blagajskih, kao stari- novi premijer vlade Federacije Nermin Nikšić i predsjednik ekstremne nacionalističke „ ustaške „ stranke HDZ-a, orguljaš iz mostarskih Bara, Dragan Čović ? Šta reći ili napisati svakome od njih, knjige i knjige, ali upravo mi mostarci, bili rođeni ili pridošli, upravo i najviše dovoljno ih poznajemo, a posebno moja ličnost, koji sam ih osjetio i na svojoj koži u trenutnim zlobnim situacijama. Primjeri su brojni, ali ću samo navesti neke od njih, jer njihovo licemjerstvo, demogaški nastupi i tirade iz Gebelsove doktrine, laži i bolesne ambicije za fotelje, upravo se i graniče sa njihovim krajnje nemoralnim potezima i njihovim vrlinama. Recimo, da smo kao radnici srpske nacionalnosti, od strane bivšeg premijera i „ lažnog borca za čovjeka i državu „ SDP-ovca Nermina Nikšića, kako mu je i glasio predizborni slogan, imao je svoje velike jarane, ortodoksne nacionaliste, kriminalce i uzurpatore od Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih do Dragana Čovića. Planetarnom kriminalcu i lopovu Miji Brajkoviću ustupio je finansijski kapital tzv. radnički u firmi Aluminij za podjelu dionica, koje je isti samovoljno obilato dodjelio svojim Hrvatima, Bošnjacima po mizernih sedam, a sve Srbe je najurio bez obeštećenja i dioničarskih prava u upravljanju firmom, za sva vremena. Ništa čudno niti novo, ako se zna da je isti sa svojim „ ikebanama „ i saradnicama otuđio i prisvojio svu imovinu bivšeg SKJ, da ima njihovu logistiku i da se u ova kokuzna vremena, može šepuriti SDP-ovom logistikom, poput pauna raširenih krila. Nije nikakvo čudo, što je isti sa svojim saradnicima odbio i ponudu istinskog Bosanskog patriote Željka Komšića, da se svi oni, kao „ fol „ patriote ili probosanske orijentisane snage za građansku državu, organizuju u jednu istinsku cjelinu, sa novim rukovodstvom:? Lažni patriota i fol probosanski „ čimbenik „ Ni9kšić je sa svojom svitom, višegodišnjim foteljašima po raznim parlamentima i državnim institucijama, sve to ignorisao i odbio, da bi u sadašnjem trenutku sa ostalim minornim strankama i razno-raznim konvertitima, učinio i vidljivi razdor među Bošnjacima, a priklonio se ekstremnim nacionalistim strankama HDZ-u i SNSD-u, koji im odgovaraju ? Isti ih sada i dokle će to biti, vodaju i prevode žedne preko vode, da li Neretve, Radobolje, Bosne ili Vrbasa, do cjelovite propasti sopstvene domovine Bosne i Hercegovine i njenih vrijednosti ? Kako bi im sada tako lako i uslužno odlazili na noge, da li Edin Konaković kod Milorada Dodika, da li Nermin Nikšić na sajamski igrokaz HDZ-a i Dragana Čovića, a recimo gospodin Edin Forto nas odlično podučava sa hrvatskim jezikom i sl. Kada je u pitanju Dragan Čović, po slici i djelima vidljivi „ blizanac rasturač „ guslara iz Laktaša Milorada Dodika, sa razlikom, svoga „ latinskoga „ umjeća, lukavosti i licemjerstva, dok mu jaran izgovara uvijek; „ što na umu, to na drumu“, kako bi to naši stari govorili, dotle on to lukavo radi i provodi u djela iste zamisli i svoja nedjela ? Sa istom ideologijom i nacionalističkim nakanama, ustaško- četničke ideologije i razmišljanja, istomišljenici su, ali njegovom lukavstvu je dobra spoznaja teško stati u kraj ? Despoti su i ortodoksni diktatori u svome rodu, kojem pripadaju, možda su i nasljednici ili svojih agresorskih mentora ili aktuelnog Vladimira Putina, pa su i jedini ortodoksni brižnici i čuvari svojih genocidnih i zločinastih tvorevina u našoj jeidnoj domovini Bosni i Hercegovini, koju rastaču u svakome pogledu ?
Evo ih, lider SNSD-a Milorad Dodik, HDZ-a BiH Dragan Čović, SDP-a Nermin Nikšić i njihovi koalicioni partneri sastali su se u Sarajevu i potpisali su smjernice, načela i ciljeve u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022-2026. godina. Dodik je rekao da je cilj ovih dokumenata efikasno formiranje vlasti na zajedničkom nivou. Na neuobičajeno brz način za BiH došlo je do dogovora – rekao je Dodik, a Dragan Čović izjavljuje da će za šest mjeseci dogovoriti izmjene izbornog zakona, djelimično Ustava i poraditi zajenički na popravci dobrih međusobnih odnosa. Šta još reći ili napisati na sve ove tvrdnje, već starinski odgovor; “ Da Bog da kćeri, da te aga uzme ako cigani oko kuće hodaju “ ?
Dok su im naši “ grobari iz aluminijske folije “ proteklih tridesetak godina bili na usluzi u opstanku i jačanju njihovih tvorevina RS-a i HB, od sada im Nermin Nikšić sa svojom novom vladom, može da brine o njihovim veliko srpsko hrvatskim interesima, u svim sferama njihovog djelovanja u jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini ?
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac!
Djela su ovo moga rada, uma i razuma, kao stručnjaka i diplomiranog inžinjera elektrotehnike ? Aluminijski kompleks, sa Tvornicom glinice, elektrolizom aluminija, tvornicom anoda i livnicom, tehnološka je cjelina na lokalitetu Baćevića, nekoliko kilometara od centra grada Mostara ? Svakako, kao veoma iskusni inžinjer, a malo ih je u struci koji se mogu pohvaliti da su izgradili ovakvih šest industrijskih objekata, tri u Bosni i Hercegovini i tri u Republici Srbiji . Danas sam penzioner, koji istinski uživa u penzijama iz moje jedine domovine Bosne i Hercegovine i iz Republike Srbije, za razliku od većine mojih kolega penzionera ne mogu se požaliti ? Prema starinskom običaju i pitanjem ; „ Pitala starost, šta je radila mladost „ upravo je ovo slika i prilika, pouka i preporuka svim intelektualcima šta i kako raditi i obrazovati se, da bi u starijim danima imali i sigurnu egzistenciju ? Uz napomenu, da je svaki od objekata ili fabrika i neka nova tehnologija, ali i novi završeni studij iz prakse, koji sa osnovnim stečenim znanjem i ovim radnim i životnim iskustvom čini cjelovitog, radnog i umnoga intelektualca, u svakome pogledu ? Takom sam gradio i izgradio i Rudnik i Termoelektranu Gacko od 300 MW, u cilju proizvodnje 1.650 GWh električne energije godišnje, što je bilo sasvim dovoljna količina za potrebe cjelovitog Aluminijskoga kompleksa u Mostaru ? Uz izgradnju ovih objekata, svakako sam već kao stručnjak svoga poziva kompleksne automatizacije tehnoloških procesa, učio i završio i magistarski studio, a magistarski rad je bio sa temom ; „ Organizacija izgradnje Termoenergetskog bloka u Gacku od 600 MW „ Nažalost i nije realizovano, dolaskom na vlast agresora, okupatora i uzurpatora, tipa švercera sa Beogradskih ulica i guslara iz Laktaša, velikosrpskog nacionaliste Milorada Dodika, koji je ignorisao već potpisani ugovor sa firmom ČEZ ? Šta, upravo i očekivati od naše privrede i njenoga razvoja, dok su nam još uvijek u vlasti takvi veliko srpsko hrvatski nacionalistički elementi, tipa guslara Milorada Dodika i njegovog „ blizanca rastzrača „ Dragana Čovića.koji nam pišu scenarije i prezentiraju neke tobožnje sajmove privrede, na lokacijama koje su „ uzoravali „ svojim projektilima i granatama sa Čo9banog polja, sa Podveležja i brda HUM ? Dosadili su oni i uzoritom Papi Franji, koji ih evo šalje u p.m. odakle su se i okopilili.
A Papa Ivan Pavao II im poručuje:
Radio sam kao stručnjak, intenzivno, kao vodeći projektant razvoja Aluminija na pripremi izgradnje novih fabrika finalne proizvodnje sa aluminijskim proizvodima, od valjaonice do krajnjih proizvoda, cijele lepeze,što je sasvim stručno i ekonomski valoriziralo i cjelovitu potrošnju električne energije sa cijenama, za potrebe pogona Aluminija, kao najvećeg potrošača.
Svakako u pozadini svega ovoga uspješnog i lijepog, stao je naš moćni i svjetski poznati i priznati giganta, naš „ Energoinvest „ sa genijalcem generalnim direktorom i umnim strategom Emerikom Blumom i sa brojnim izvrsnim kadrom, svih profila ? U Republici Srbiji radio sam na izgradnji velikog metalurškog kombinata u Smederevu, sa visokom peći i čeličanom, dok sam u Rudarsko topioničarskom bazenu Bor u Boru gradio elektrolizu elektroliskog bakra i novu zlataru ? Dakle, sve su to neke nove i različitehnologije, koje sam kao izvrsni automatičar uvijek i redovno morao dobro naučiti i razumjeti, kako bi se i cio tehnološki proces dotične fabrike mogao uspješno realizirati i voditi uspješno proces proizvodnje ? Svakako, uporedo sam sa izgradnjom vršio i obuke, odnosno odgovarajuće specijalizacije, u Francuskoj, velikom Sovjetskom Savezu, u Njemačkoj i drugim svjetskim destinacijama ? Kao izvrsni poliglota, sa znanjem i mnogih stranih jezika, sa svojim stručnim i radnim iskustvom i uspješno završenim elektrotehnilkim fakultetom Univerziteta u Beogradu, učestvovao sam i na obrazovanju generacija elektrotehničara, od kojih su mnogi i krenuli mojim stopama i postali stručnjaci, kao i moja profesorska zamjena u školovanju budućih generacija , što se neobično radujem i ponosan sam na njih ? Bio sam istovremeno i društveno politički veoma aktivan, tako sam u mandatnom periodu 1986/ 90 godine, bio i Republički BiH I Savezni parlamentarac u skupštini SFRJ u Beogradu ? U postdejtonskom periodu u gradu Mostaru bio sam u dva mandatna perioda vijećnik Gradskoga vijeća grada, a u periodu 2000/04 bio sam i predsjednik / podpredsjednik Gradskoga vijeća Mostara ? Nažalost bez osjećaja i poznavanja prilika, ne znajuči u kakvu „ ustašku jazbinu „ dolazim, na temeljac izgradnje aluminijskoga kompleksa, u periodu agresije sa istoka i zapada, sve je ružno isplivalo na površinu nsvih spoznaja i zahvaljujući nekoj nebeskoj vili jedva sam sačuvao i sopstvenu glavu na ramenu ? Hrvatska nacionalistička stranka HDZ i njihovi bojovnici i kadrovi, rabeći ustašku ideologiju iz NDH vremena, kao i svoga „ oca nacije „ Franje Tuđmana, nisu nikada bili za „ jedinstveni grad Mostar „ i za nužno zajedništvo, činili su zla objelodanjena Haškim procesom i UZP ( udruženim zločinačkim poduhvatom ), tako da su i svi Srbi bili protjerani iz firme Aluminij, a u gradu Mostaru je ostala diskriminacija i majorizacija njihovih zahtjeva i prohtjeva u svakome pogledu ? Zatrte su staze ovog slobodarskoga grada i sve što je bila svetinja i ljudska poruka sistema i vakta druga Tita i njegovih boraca i oslobodioca od fašizma, devalvirano je i apsolutno uništeno, sa pojavom i naziva ulica ustaških zlotvora iz fašističkog doba ? Evo, konačno i ovih se dana prikazuje“ igrokaz međunarodnog sajma privrede „ u organizaciji i po scenariju nacionalista iz HDZ-a, koji su upravo i urušili ili uzurpirali ili doveli do kraha i propasti, sve ove nekadašnjue velike privredne objekte koje smo gradili i u njima proizvodili ? Pitamo se samo, čemu se nadati i šta još očekivati za našu budućnost u organizaciji ovih i sličnih njima agresivnih i nacionalističkih čimbenika ?
Sutra nam je 05.maj 2023 godine kada nam pristižu nešto uvećane penzije / mirovine, tako da nas aktuelni međunarodni sajam privrede u Mostaru, koji je u toku, samo podsjeća na “ umirovljenje “ ili bolje reći istinsko umiranje, naših velikih privrednih objekata, firmi Aluminija i Sokola u Mostaru, koje smo lično gradili i proizvodili ? Bili su to naši “ AS “ -ovi u svakome pogledu, koji su nam obezbejđivali porodičnu egzistenciju hiljada i hiljada porodica, koji su doprinosili državnom boljitku i aktuelnoj privrednoj svjetskoj afirmaciji, sa svojim proizvodima ? U Mostaru, njihovim proizvodnim halama, se nekad proizvodilo gotovo sve: Od sapuna do zrakoplova( aviona ), dijelovi za autoindustriju, hladnjaci, akumulatori,super kvalitetna glinica, sirovi aluminij, anode za elektrolizu aluminija, samo su dio asortimana koji je izašao iz nekadašnjih mostarskih tvornica.?- Dva kolosalna industrijska giganta tzv. „ hercegovački divovi „,koji su proizvodili, što bi naši stari govorili sve od „ igle do aviona „ potonuše u nedavnu prošlost i trajni zaborav ? Upravo ovdašnje održavanje Međunarodnog sajma privrede,poštovani sugrađani moji Bosanci i Sarajlije kao i šira javnost na vaše saznanje čini i prestavlja, glavni igrokaz veliko hrvatske nacionalističke stranke HDZ-a i njihovog rukovodstva, sa maticom iz Zagreba, goste iz Srbije i Hrvatske, sa partnerom iz Izraela ? Možda im je i zgodno mjesto, probuđene njihove savjesti, da su istinski prestavnici svojih agresorskih scenarista i idola, kao i bojovnika, koji su zajednički u rušilačkim pohodima i zločinačkim nedjelima, učinili zla čovječanstvu i našim građanima, te ih je nečista savjest okupila, baš na ovome prostoru kobnih događaja ?
Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac ! Istina je, da smo još na kamen temeljac budućeg aluminijskog kompleksa stigli kao stručnjaci, moja malenkost kao inžinjer u Aluminij, a moja pok. Supruga, kao diplomirani ekonomista u veliki Soko, gdje smo doprinosili svojim znanjem i stečenim iskustvom, razvoju ovih firmi ? Samo su ovo neka prisjećanja, ovom prilikom, jer sam pratio cijelu ceremoniju ovoga igrokaza, da se radi ljudskog i dostojanstvenog prisjećanja nigdje i nikada, nije spomenu ovaj Aluminij u neposrednoj blizini, niti Soko, u čijim se uzurpiranim i okupiranim halama od strane nacionalističke hrvatske stranke i njenoga rukovodstva, već godinamam od agresije i postdejtonskogt perioda upravlja kriminalnim radnjama i raznim mahinacijama i manipulacijama ? Ne i slučajno, ove godine su pronašli i dobroga partnera, koji je već okupirao u saradnji i dogovoru sa HDZ-om i Draganom Čovićem i susjedne pogone i svu infrastrukturu „ fol „ propale firme Aluminij ? Možda im je i krajnja namjera, da nas sve u skorijem periodu i svrstaju sve među Palestince, sa izvinjenjem ovome narodu ? Nije bez razloga i nedavno, ovaj „ hercegovački jastreb „ njihov akademik i orguljaš Dragan Čović, sa svojim „ blizancem rušiteljem „ guslarom iz Laktaša i bio na zidu plača u Jerusalemu, te oplakivali su svoju sudbinu ili sudbinu i nadanja za svoje genocidne i zločinačke tvorevine ? Većina domaćih učesnika mu svojim demagoškim besjedama, iskoristili su priliku da u svojim politikantskim besjedam, zadovolje i svoga domaćina, našeg diskriminatora i uzurpatora, da poneštoprozbore o izbornom zakonu, legitimnom prestavljanju istih u organima vlasti i posebno Predsjedništvu BiH ? Istina je i činjenica koju prenosi „ Večerni list „ iz Zagreba, upravo istinska razmišljanja partnera u vlasti, konstatacijom; „Nova Vlada mora popraviti standard ljudi te odnose Hrvata i Bošnjaka “ / Večernji list Istina je, da su se višegodišnje zastave vezane još početkom devedesetih godina na stadionu Koševa u Sarajevu, vremenom su se razvezale, partneri su se sukobili i nastavili sa svojom silnom i ubitačnom agresijom, posebno građane i stanovništvo ovoga sajamskog grada Mostara i Hercegovine, upravo gdje i danas vladaju “ Hercegovački jastrebovi “ i čimbenici HDZ-a ?
Iskoristio je ovu priliku da Dragan Čović uputi i svoje lažne “ latinske “ demagoške hvalospjeve; “ Predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH Dragan Čović izrazio je očekivanje da će odnose Bošnjaka i Hrvata uspjeti popraviti partneri u vlasti koji su danas izabrali novu Vladu Federacije BiH, a što su redom pozdravile i međunarodne administracije koje djeluju u BiH. – Primarno moramo vratiti povjerenje između hrvatskog i bošnjačkog naroda – rekao je Dragan Čović. On je dodao da vjeruje kako će novi partneri uspjeti izgraditi nove odnose dva naroda i pojasnio kako su ga teško poremetile stranke koje su danas otišle u opoziciju. Čović je naveo da će test odnosa biti prestanak prakse preglasavanja Hrvata u državnom Predsjedništvu BiH te entitetu Federaciji BiH. – Usvajanje Izbornog zakona bi relaksiralo odnose i osiguralo legitimno političko predstavljanje u Predsjedništvu BiH i domovima naroda “ / istaknuo je Čović./HMS/ ? Da, možda bi imalo smisla slušati i ovakve Gebelsove tirade i poruke, kada se svi ovi ne bi zalagali nza ravnopravnost Hrvata i Bošnjaka, ali svakako bez Srba, što je upravo i firma Aluminij očiti dokaza ove realnosti, gdje su radnici Srpske nacionalnosti najureni iz firme, bez ikakvih obeštećenja i svojih dioničarskih prava. Upravo je to uradio, stari- novi premijer Nermin Nikšić, sa svojim jaranom i pajdašem, velikim kriminalcem i nacionalistom Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i inim njihovim saradnicima. Sve je rađaeno i odrađeno pod dirigentskom palicom njihovog “ hercegovačkog jastreba “ samozvanog akademika i čelnika HDZ-a Dragana Čovića ? Srbima je ostala jedina solucija, da se godinama potucaju po sudovima, gdje tužilaštvo i sudstvo još uvijek rade po principu od starina ; “ Kadija te tuži, kadija te sudi “, što će sve biti aktuelno do uspostave pravičnog državnog pravnog sistema ? Nije li se ciljano i premijer Natanjahu svojim video linkom obratio skupu riječima ; “Kako Izrael vjeruje u budućnost i vjeruje u izraelsku suradnju sa svakom od zemalja u regiji jugoistočne Europe: Ovo će učiniti velike stvari za naše zemlje i naše ljude. Radujem se susretu sa svakim od vas kako bismo dalje razvijali ovaj nevjerojatan sajam”.Govorio je o antisemitizmu i naglasio;
“Znam da ste svi predani borbi protiv ove pošasti. Ali posebno želim zahvaliti i mom prijatelju Draganu Čoviću. Prošlog lipnja ste u Jeruzalemu obećali ukloniti nazive ulica u Mostaru koje su dobile imena po osobama povezanima s holokaustom i to obećanje ste ispunili. Cijenim Vaš čin koji služi kao primjer mnogima diljem svijeta. Zahvaljujem svima i uvjeren sam da će ovaj Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru potaknuti nova partnerstva”, rekao je izraelski premijer. Možda je i velika šteta ili zabluda da se gospodin Natanjahu nije pojavio u Mostaru, te uvjerio i svojim očima, da su još uvijek “ ustaški “ natpisi u ovome gradu aktuelni, što je dokaz da je hvaleći Dragana Čovića po tome pitanju u velikoj zabludi, a obilaskom Partizanskog spomenika, gledajući stravične “ ustaške “ prizore, radi njegove osjetkjivosti za našu domovinu i međusobnu saradnju, možda bi ga i srce izdalo ? Predsjednica Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto istaknula je kako je Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru simbol zajedničkog opredjeljenja za razvoj gospodarstva Bosne i Hercegovine, ali i cijele regije. „Mostarski sajam je svojom dugogodišnjom tradicijom postao mjesto susreta svih stručnih sudionika u gospodarstvu naše domovine, susjednih zemalja, ali i šire, čemu svjedoče sve češća partnerstva s međunarodnim korporacijama i državama“, kazala je gđa Krišto. Interesantna je činjenica da ni ovom prilikom nije samo aktuelna privreda ili, kako to naglašava Borjana Krišto “ gospodarstvo “, mada bi u našem prevodu bilo adekvatno “ siromaštvo “, na večeri u Mostaru prisustvuje i Johann Sattler, te ambasadorica Izraela Galit Peleg. Povod je “Mostarski sajam”, ali je jedna od tema i izmjena Izbornog zakona BiH. Podsjećamo, danas u Mostaru boravi i Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik Europske unije za dijalog između Beograda i Prištine i druga regionalna pitanja Zapadnog Balkana te se sastao sa predsjedavajućom Vijeća ministara BiH Borjanom Krišto, te federalnim premijerom Nerminom Nikšićem. Krišto je, nakon sastanka sa Lajčakom, kazala “da je prioritet, najkasnije u narednih šest mjeseci, izvršiti ograničene izmjene Ustava BiH i cjelokupnu izmjenu izbornog zakonodavstva na način da se osigura stvarna ustavna ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda”, hic da li su ovdje uključeni i svi Bosanski Srbi, a ne samo “ dodikovci “ ?. “ On u Mostaru boravi povodom održavanja 23. privrednog sajma, a u istu svrhu u Mostaru borave i zvaničnici susjedne Hrvatske, kao i premijerka Srbije Ana Brnabić. Iako se ranije očekivao dolazak izraelskog premijera Benyamina Netanyahua, on je ipak svoj dolazak u Mostar otkazao. Ljetnikovac Radobolja u vlasništvu je kompanije Editus City Group, čiji su osnivači, prema podacima Registra poslovnih subjekata, Vesna, Nino i Mario Slezak, odnosno supruga i sinovi mostarskog biznismena Dinke Dike Slezaka. Dinko Slezak je, ranije su pisali mediji, bio vlasnik kladionica Derby Bet Shop i Intersport. Ove kladionice, prema Porezne uprave FBiH, po osnovu neplaćenog poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada državi duguju 40 miliona KM” / Istraga. Portal / ? Svakako su ovi detalji veoma interesantni za širu Bosansko- hercegovačku javnost, posebno za moje Bosance i Sarajlije, koji nisu upućeni u moć i djelovanje HDZ-a i njegovih kadrova i poslušnika na ovim prostorima grada Mostar ai šire Hercegovine, da je primjera radi moćni Dinko Slezak gradio i mnoge objekte samovoljno po Mostaru, recimo zgradu vlade Federacije koju je istima prodao i mnoge druge objekte, da je upravljao kladionicama, ali je suština da je punio i kasu HDZ-a. Kao predsjednik / podpredsjednik Gradskog vijeća i vijećnik dva saziva u postdejtonskom period, apsolutno sam bio nemoćan bilo šta regulisati u sistemu djelovanja i majorizaciji HDZ-ovih kadrova, a Koliko sam spoznao i bio u toku, niti naš Parlament bilo koji, državni ili Federacije, po pitanju kladionica i sl.
Da li će se konačno početi otvarati kriminalna aluminijska folija i iz Nerminovog „ kukavičijeg jajeta „ početi uzgajati neki novi pilići ?
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
„ Hercegovački jastrebovi „ koji ovih dana iz uzurpiranih sala Sokola i blizine opljačkanog Aluminija, prodaju Bosancima „ muda za bubrege „ a svijetu poručuju, sa sajma, o našim Palestincima, logorašima i Srbima iz Aluminija, o jeftinoj radnoj snazi ? Premijeru Vlade Federacije, gospodine Nermine Nikšiću, istina je, obraćajući se otvorenim pismom radnicima Aluminija, od kojih mnogi nisu tako načitani i obrazovani, a još manje su voljni, onima koji znaju i umiju, da presaviju tabak i da Vam konkretno, otvoreno i sa jasnim argumentima odgovore, vi im pokušavate Vašim argumentima podmetnuti kukavičje jaje. Prije svega, u pismu radnicima konstatujete: “ Stavovi onih koji su šutili dok su se dešavale brojne zloupotrebe, Vladu ne obavezuju niti će jeftini populizam kojim se služite pomoći bilo kome, a ponajmanje Aluminiju d.d. i njegovim radnicima za koje se tobože brinete”. Gospodine premijeru Nikšiću, sve ovo ukazuje da ste se konačno i Vi probudili iz dubokog sna, jer, ili ste bili gluhi i niste osluškivali višegodišnji eho i vapaj nas obespravljenih radnika ili ste totalno iskvarili Vašu dioptriju te ste nerado čitali moje brojne članke ( više od 50 članaka ) objavljenih od Dejtona do današnjih dana, na temu problematike koju Vi djelimično dotičete u Vašem otvorenom pismu radnicima Aluminija. Već i po Sarajevu, gdje boravite i radite, kruži anegdota sa kletvom za radnike “Da Bog da, imali ista prava kao obespravljeni radnici Aluminija iz Mostara,“ jeste li je čuli?!! Očito je, da ste neposredno od finansijske policije, koja je napokon ušla u ovu “Utvrdu“ bojovnika, čimbenika i diskriminatora, došli do nekih pokazatelja i rezultata u vezi s gubitkom i mešetarenjem u poslovanju, poklonima i slično, te ih djelimično iznosite, ali čuvate što dalje od šire javnosti, jer ste, vjerovatno i rezultate rada i analize, naručili za ličnu upotrebu.. Ne ulezi vraže, rekli bi naši stari, gospodine Nikšiću, niti jednom činjenicom niste se dotakli i uloge i krivice svih prethodnih Vlada Federacije i njihovih premijera. Pitam Vas, zar se mogu amnestirati gospoda Bičakčić, Branković, Behmen, rahmetli Hadžipašić, te na kraju i Vi neposredno, za sva vaša nečinjenja da država i njene institucije normalno uđu u “Utvrdu zvana Aluminij jamljenu od uzurpatora, bojovnika i kriminalnih čimbenika? Zar se možete amnestirati od krčmljenja državnog kapitala, odrađenog na osnovama totalno devalviranog početnog bilansnog stanja i ukupne vrijednosti kapitala firme poslije Dejtona? Sve je rađeno i odrađeno na nivou mjesne zajednice Rodoč ili Baćevića, preko opštine Jugoistok i sa zakonima famozne i agresorske Herceg-Bosne. Gdje su za to vrijeme bile i šta su radile Vaše pravne institucije sistema, od sudstva, tužilaštva i Vaših ministara u vladama Federacije? Na kraju svega ovoga, kao “biber po pilavu,“ i onih bijednih 44% vrijednosti kapitala, namijenili ste ravnopravno svim radnicima, pa i nama obespravljenima, koji se u postdejtonskom periodu borimo uzaludno za naša radnička prava. Ali, stavili ste ih na trpezu već dokazanih “halapljivih aždaja“ da ih raskrčme opet po svojim diskriminatorskim i nacionalističkim aršinima. Vaš veliki i neposredni uspjeh u svemu ovome je dokazano ignorisanje i otpisivanje radnika srpske nacionalnosti, čime ste sasvim jasno iskazali i stav vaše stranke koja je došla na vlast pod sloganom “za dobro čovjeka“ ali bez Srba, izuzev pojedinih ikebana, koje čuvate u vašim stranačkim vrtovima kvazidemokratije. Zato nam ostaje žal, u svemu ovome, što su se na koncu i Vaši sunarodnjaci, radnici Bošnjaci, pomirili sa ovom čudnovatom i nehumanom diobom, ćute i miruju, jer su vođeni poltronima, ulizicama, beskičmenjacima i podaničkim elementima, kako u svome sindikatu, isto tako i u strukturama vlasti.Šta reći do, Aferim, neka im je na pomoći dr5agi Allah a premijer Nermin Nikšić, zna se za koga navija ! Dakle, gospodine premijeru Nikšiću, svi ste vi podjednako odgovorni za situaciju i nastale probleme u firmi Aluminij, kao i agoniju naših obespravljenih radnika. Dokazali ste da jednostavno niste dorasli lukavoj i licemjernoj politici i svim aktivnostima kriminalaca i čimbenika u primjeni i postdejtonskoj realizaciji recidiva ideologije “Oca nacije“ putem izvršilaca Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Mladena Galića, Vlade Božića, Jure Muse i inih saradnika u rukovodstvu ove firme, koji su, upravo, godinama mešetarili i mešetare i čine što hoće i žele! U pismu dalje konstatujete: „Ako tu dodamo da su u vremenu “blagostanja” kupovani i dijeljeni stanovi zaslužnima, ako su se kupovale skupocjene umjetnine, te besramno vrijedni pokloni za partnere (na poklone utrošeno preko milion konvertibilnih maraka ), ako su kupovani stanovi po euro metropolama i u sumnjivim zamjenama davani zaslužnima, ako su isplaćivane otpremnine u protuvrijednosti dvogodišnje plaće, iako pravilnici kažu da se isplaćuju tri mjesečne, te niz drugih stvari za koje očekujem da što prije nadležni istražni organi utvrde precizne dijagnoze.“Ako, ako, ako… Dakle, činjenice ukazuju, da ste veoma olako i jednostavno ispustili kriminalce, tipa Brajkovića, Bradvice, Galića i inih odgovornih realizatora takvog stanja, da napuste i firmu i zemlju, a da ne pokrećete i njihovu krivičnu odgovornost, pa sve to, blago rečeno, što ste konstatovali, dolikuje malim guštijerima, a ne uskocima i poskocima. Zašto se ne ugledate i na hrvatski USKOK, pa će te sve te i takve “male Sanaderčiće,“ sa njihovim umjetninama, moći procesuirati, što je nužno i opravdano. Naši bi pametni stari govorili: “Poslije boja kopljem u trnje,“ pa je zato i vaše ponašanje u tome stilu, jer, tobože, sve to Vi i Vaši saradnici niste znali, valjda, misleći da bi radnici kojima se obraćate, mogli uzburkati istu krvnu grupu. Njima, uzurpatorima je svo vrijeme bilo dobro, jer su se naslađivali, uživajući u kreaciji svojih zajedničkih diskriminatorskih poslastica na koži obespravljenih radnika Bošnjaka i Srba. Upravo mnoge činjenice ukazuju, da su jedino svojim lukavstvom, a vašim neznanjem, uspjeli s godinama da vas uvuku u svoje “strujno kolo“ iz koga nikako da se iskoprcate, pa ste poput ulovljene ribe u ribarskoj mreži. Kako se vi isključivo bavite političkom ekonomijom, a nikako i ekonomskom politikom zemlje, ne može vam biti jasno da je električna energija ili struja zlato koje je štetno ulagati u slične elektrolize, samo radi izvoza sirovog aluminija. To je pogubno i za naprednije zemlje i ekonomije. Uporno lansirate tezu o, tobože, velikom izvozniku, a niti jednom analizom niste prezentirali pokazatelje uvoza i drugih pratećih uslova i mjera. Nažalost, nema više umnog rukovodioca Emerika Bluma i mnogih njegovih kadrova, koji je imao viziju sveukupne aluminijske industrije u zemlji, uz to sa pokazateljima, koji su ukazivali na opravdanost postojanja ove industrije. Danas, paušalno i neupućeno, vi govorite o nekom generatoru razvoja Hercegovine i šire, a niste u stanju riješiti mnoga politička pitanja, koja lansiraju i vode čimbenici ove firme. Nikada se niste zapitali ni šta je sa hercegovačkim rudnicima boksita, njegovom eksploatacijom, kao i drugim tehničko-tehnološkim mogućnostima razvoja i izgradnje tvorničkih kapaciteta, po tom osnovu. Vjerujemo, da vas postojeće “strujno kolo“ veoma plaši da iskoračite iz njega i da zato ne gledate sopstvenim očima na cjelovitost ove problematike. Postoje u zemlji stručnjaci svih profila, a posebno ekonomske struke, za jednu sveukupnu vrijednu, autentičnu i stručnu analizu, koja bi vam mogla poslužiti za razrješenje ovog gordijevog čvora, koji je izlazak iz postojeće krize. Što prije to uradite, moći ćete saznati stanje i mogućnosti perspektivnog razvoja aluminijske industrije u zemlji, kako vas ne bi, u kontinuitetu i svakodnevno, opterećivale dnevno političke začkoljice i dočekivali neargumentovano prezentirani kojekakvi strujni udari. Na kraju Vašeg pisma, gospodine Nikšiću kažete: “Pomoć svakoga ko u tome želi učestvovati je dobrodošla, ali stavovi onih koji su šutili dok su se dešavale brojne zloupotrebe, vjerujem da je svima jasno, Vladu ne obavezuju niti će jeftini populizam kojim se služite pomoći bilo kome, a ponajmanje Aluminiju d.d. i njegovim radnicima za koje se tobože brinete”. Želim Vama i Vašem “cestovnome ministru“ za energetiku, industriju i drugo, jasno poručiti da nikada u svojoj praksi nisam bio ćutolog, pa i onda kada me je u više navrata i glave trebalo koštati. Nisam nikakav diletant, naprotiv veoma sam stručan i kompetentan sagovornik na temu problematike aluminija i struje, a populizam mi je najmanje bio potreban. Moja praksa i životno iskustvo privrednika i graditelja, političara, profesora i poliglote, a iznad svega istinskog patriote zemlje Bosne i Hercegovine, obavezuju me. Vaši stavovi i ponašanja u rješavanju problematike obespravljenih radnika, jednostavno su me angažovali da iz inata prema svima vama, drznicima, da pomognem mojim bivšim radnim kolegama, mojim sunarodnjacima, čije porodice u većini slučajeva nemaju obezbijeđenu egzistenciju, jer ste ih tako bezočno i bezkrupulozno eleminisali sa evidencije dioničara, a nikakvi drugi porivi ili opredjeljenja me ne vode, bar je svima onima koji me odlično poznaju, to jasno. Davno je napisao veliki Aleksa Šantić: “Mene sve rane moga roda bole i moja duša s njim pati i grca“ tako je i sa mnom !
Tačno.net, 10.3.2014 ./ Iz moje knjige PROGNANIK U SVOME GRADU, radi prisjećanja / ?
Kao stručnjak, gradio sam šest velikih industrijskih objekata u Jugi, između ostalih i Aluminij i Termoelektranu Gacko.
Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Nažalost, prvu su uzurpirali i njome upravljali „ ustaški nacionalisti „ sa kadrovima HDZ-a, a drugu su okupirali veliko srpski nacionalisti „ četnici „ sadašnji „ dodikovci „ iz stranke SNSD-a ? Istina je da su prvi protjerali i sve Srbe iz uzurpirane firme, a drugi su protjerali i sve Bošnjake iz firme i grada Gacka ? Bosanci moji dragi, moje Sarajlije i poštovani Bošnjaci, uveliko se priča da su Mostarci skloni liskalucima, ali su „ hercegovci pod upravom HDZ-a i Dragana Čovića „ lukaviji hiljadu puta i žedne da vas prevedu preko izmjenjenog toka rijeke Radobolje ? Istina je, da još uvijek nismo stvorili pravnu državu sa tužilaštvom i sudstvom, tako da sva stečena blaga kriminalnim radnjama, agresijom i uzurpacijom, još uvijek nisu predmet, niti mogu biti, aktuelni za ispitivanja porijekla imovine ?
Međutim, da znate da se ne možete i približiti toj rijeci, od brojne policije, čuvara teško stečenog blaga i „ zlatne hacijende „ ovog čelnika HDZ-a, koji se toliko, bolesnom ambicijom lažno bori za autentični boravak u Predsjedništvu , naše domovine jedine Bosne i Hercegovine, uz pomoć „ rušilačkog blizanca „ guslara iz Laktaša i konkretnih Bošnjaka „ ulizica „ koji su mu sve ove godine, u kontinuitzetu , kao koalicioni partneri činili ustupke ? Grad Mostar i firme Aluminij i Soko, jedinstveni su primjeri planetarrne pljačke i „ akademske hajdučije „ ovoga čelnika HDZ-a, koji Gebelsovim informativnim metodama i širi lažne demagoške tirade o ugroženosti Hrvata na ovim prostorima, čak do Sabora Republike Hrvatske i Evropskih parlamentaraca ? Po onoj narodnoj ; „ Lopovi uvijek trče i viču držite lopova „ a i sam je lično u tome kriminalnom kolu laži ? Zapravo, ko provodi uzurpaciju, dikkriminaciju i diktaturu u ovome gradu i hercegovačkim prostorima gdje je HDZ u većini, jasno je i čuvenim jastrebovima iz Blagaja, koji su već poodavno i napustili svoje prebivalište kraj Tekije ? Čuveni, slavni i jedinstveni tjednik u vremenu diktature „ oca nacije „ Franje Tuđmana „ Feral Tribune „ iz Splita javno je objavio i moju ličnu golgotu, kao izabranog vijećnika Gradskog vijeća grada Mostara, docnije i predsjednika / podpredsjednika istoga vijeća, kada sam prognan, kada mi je stan u DUMU uzurpiran i kada sam trebao okončati i svoj život u jezeru Rudnika uglja u Vihovićima ili u nekim jamama Goranaca, iznad Mostara ? Bila su to nedjela nacionalističkih čimbenika ili bojovnika HDZ-a ili kako je to tjednik Feral iz pera svoga novinara, sa lica mjesta, odmah i konstatovao ; No sve ču ovo prepustiti vremenu istine, istorije i ako Bog da stvaranju pravne države, neka se pozabave svim ovim događanjima , ali za našu javnost da se zna, da mi je i međunarodna elita, koja je tada navraćala u grad Mostar i zainteresirala se za ovaj slučaj, iznašla riješenje u neposrednoj ponudi „ političkog azila „ u željenu zemlju, ipak sam se zadržao u ovome gradu do današnjih dana, gdje sam i obrazovao generacije stručnjaka elektro struke, jer je na ulazu u firmu Aluminij bio grafit sa natpisom ; „ Srbima i psima ulaz je zabranjen „ ? Povratkom moga stana u godini 2000- toj u DUM se nisam više vraćao, već sam izvršio zamjenu i preseljenje u Centralnu zonu grada Mostara ?
Radi šire javnosti i mojih Bosanaca, sve sam ovo napisao u knjigama koje su već poodavno promovisane, a u pripremi je preko 1000 objavljenih kolumni sa aktuelnim sadržajima i isključivom istinom i samo istinom, što će biti u skorije vrijeme i promovisano ? Kao inicijalna kapisla, ovoga trenutka bila mi je i današnja informacija da se ponovno oglasim sa ovim sadržajem, svakako informacija o trenutnoj posjeti starog- novog premijera vlade Federacije Nermina Nikšića ovogopdišnjem sajmu privrede, njegovom jaranu Draganu Čoviću, kao i jednom od domaćina prestavnika iz Izraela, a zašto ? Drugar Neka, „ borac za državu i čovjeka „ kako im je svojevremeno bio i predizborni slogan, svome jaranu i pajdašu planetarnom kriminalcu i nacionalisti Miji Brajkoviću je lično, kao premijer tih godina, dostavio radnički kapital od 44%, koji je isti u vidu dionica, po svojim mjerilima podjelio Hrvatima obilato, Bošnjacima mizernih po sedam dionica, a svim Srbima tzv „ duplo golo „ i tako su zajednički za sva vremena protjerali radnike srpske nacionalnosti iz firme Aluminij bez ikakvog obeštećenja, kao i radničkih dioničarskih prava u sistemu upravljanja firmom ? Svakako je interesantna i druga istina događanja u firmi Aluminij, da famozni trojac Fadila Novalića, pod uticajem HDZ-a i Dragana Čovića nikada nije htio zvanično pristupiti procesu stečaja, ali su oplakujući i svoju sudbinu i sudbine RS-a i HB-a na zidu plača u Jeruzalemu, ovoga puta i pozvali iste Izraelce da budu i domaćini ovoga sajma, kako bi se i konačno dogovorili oko pljačke i svih tajnih aktivnosti ove firme, što im u ovome slučaju u nastavku „ ulizivačke „ politike, može pomoći i drug Neka ?
Poštovani moji Bosanci, moje Sarajlije i građani, ove nam sjajne po prirodi date jedne i jedine domovine Bosne i Hercegovine, vama se svima obraćam ovim sadržajem i idejom zajedništva ili jedinstva. Kao mostarski Sarajlija, Bosanac ili Bosanski Srbin, upravo vam se i javljam iz grada Mostara, koji je već poodavno grad „ slučaja „ ili slika i neprilika nacionalizma, netrpeljivosti, netolerancije, diskriminacije na nacionalnoj osnovi i primjer nejedinstva u svakom pogledu. Božija ili Allahova darivanja prirodne ljepote i topline, sunca i mirisa behara raznih cvjetova i voćki, koje krase njegovo podneblje i čine ga turistički atraktivnom destinacijom, ali ne i lažnom prestavkom i slavopojkama svih ovih turista koji kroz njega prolete ili mu se navraćaju i drugim prilikama.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Ko je od nas čitao mnoge svete knjige, od Kurana, Jevanđelja i ostalih, morao je biti nadahnut i veoma zadovoljan njihovim porukama ljepote suživota, poštovanja, humanosti, dobročiniteljstva, ljubavi i vjere u sve naše različitosti, za dobro mira, srećnog, dostojanstvenog i lagodnog sućivota ? Zato se i nameće pitanje, da li nam je garancija svega ovoga naša domovina Bosna i Hercegovina, kao građanska država ili neka nacionalistička država, gdje se upravo i nalazimo na njenom tragu i putu ? Upravo nam i dođoše, neki novi „ nacionalisti „ već viđeni i dokazani čimbenici i lažni „ borci za državu i čovjeka „ ali kakvu državu i kojega čovjeka ? Tako, veliki hrvatski nacionalista i dokazani kriuminalac Dragan Čović iz Zagreba poručuje; „ Bosna i Hercegovina kao građanska država, Islamska je država „.
“ Predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH Dragan Čović izrazio je očekivanje da će odnose Bošnjaka i Hrvata uspjeti popraviti partneri u vlasti koji su danas izabrali novu Vladu Federacije BiH, a što su redom pozdravile i međunarodne administracije koje djeluju u BiH. – Primarno moramo vratiti povjerenje između hrvatskog i bošnjačkog aroda – rekao je Dragan Čović. On je dodao da vjeruje kako će novi partneri uspjeti izgraditi nove odnose dva aroda i pojasnio kako su ga teško poremetile stranke koje su danas otišle u opoziciju. Čović je naveo da će test odnosa biti prestanak prakse preglasavanja Hrvata u državnom Predsjedništvu BiH te entitetu Federaciji BiH. – Usvajanje Izbornog zakona bi relaksiralo odnose i osiguralo legitimno političko predstavljanje u Predsjedništvu BiH i domovima aroda – istaknuo je Čović./HMS/” ? Kakos u to naši stari govorili , “ Daj Bože kćeri da te aga uzme, ako cigani oko kuće hodaju “ ? Nisam siguran, ali mngo toga znam i još više pamtim ?Kao dječak i gimnazijalac odrastao i odgajan u divnoj patrijahalnoj kući i porodici svoje tetke i tetke, bez roditelja, nastradalih od ustaške keme, sa današnjim nepoznavanjem niti njihovoga groba, ali kao dolazeći stručnjak u grad Mostar, sa izvrsnom spoznajom i osjećanjima “ ustaškog djelovanja “ i ponašanja ?
Iako je višegodišnji slogan u Bošnjaka dugo glasio o jedinstvu, ko je koga izdao i ko su izdajnici a ko patriote oven am jedine zajedničke domovine, prepustimo istoriji ? Nažalost, oni moji vrli i dobri i pošteni, humani, tolerantni i merhametli Bošnjaci, kao prijatelji i prve komšije sa Vratnika, nisu više aktuelni, pregazilo ih je vrijeme, odnosi i ponašanja, izdalo ih je vjerovanje u čovjeka i sve one dobre Allahove poruke i preporuke ? Neki novi “ klinci “ priklonili su se nacionalistima bilo iz redova veliko srpskih ili veliko hrvatskih nacionalističkih elita, koji imaju i svoju drugu ili rezervnu domovinu, da li “ ustašku “ Hrvatsku ili “ četničku “ veliku Srbiju ? Nažalost, ostao sam i postao u svojim idealima i sa svojim idolima dostojanstveno nepopravljivi Bosanac, sa svim svojim intelektualnim vrijednostima u valikom svijetu, stručnjak neizmjernih razmjera, graditelj i professor generacija stručnih i uspješnih kadrova, poliglota i roditelj sa djecom i uunucima, rođenim Bosancima, a danas Švicarcima i Kanađanima ? Najveći sam prijatelj, zaljubljenik i poštovalac, svoje rodne grude ili domovine, jedne i jedine, moje Bosne i Hercegovine ? Toliko godina imam, pamćenja i sjećanja na pretek, umijeća i znanja i suviše, životnoga iskustva još ponajviše, kao visoki intelektualac, svjetski čovjek, poliglota, roditelj i profesor generacija stručnjaka, da bih pored već promovisanih knjiga trenutno mogao izdati i brojne sadržaje, več objavljene u mnogim kolumnama naših portala na internetu ? U današnje vrijeme usavršene tehnologije informativnih misli, često predavanih „ čipova „ mojim učenicima elektrotehnike iz predmeta mikroelektronike, rekao bih da bi sve ovo stalo na nekoliko čipova kapaciteta „ giga ili tera „ bajta, što bi bilo prihvatljivo za istoriju istinitih spoznaja našim mlađanim generacijama ? Ostaje mi istinska žal, čemer i tuga, za istinskom jedinstvenom snagom u našoj zajedničkoj Bosansko-hercegovačkoj zajednici, bez obzira o kojem je narodu ili vjeri riječ, jer su ojačale, probudile se i apsolutno metastazirale u našem društvu ubitačne nacionalističke klice, iz nedavne prošlosti i posebno miz vakta ustaško- četničkih veliko srpsko hrvatskih ideologija, sa Blajburga i Ravne gore, iz Argentine, Čilea, Australije i povratnika iz cijeloga svijeta ?
Djela su ovo mojih intelektualnih spoznaja i pregalačkog rada i doprinosa rodnoj grudi ? Da, spremni su nas žedne preko svih naših rijeka prevoditi, jer nismo ništa dovoljno mnaučili ili iskusili, tako nam i naša narodna deviza ; „ Bilo i neponovilo se „ nije realna i ništa nam ne garantuje za našu sudbinu i budućnost ? Da li će mo mi Mostarci i sa našim Aluminijem, uskoro i postati svi Palestinci ili sa Termoelektranom u Gacku biti Rusi, ostaju nam nadolazeći „ fol „ privredni sajmovi, sa našom domaćom nacionalističkom elitom i našim gostima iz Izraela i Ruske Federacije ili nekog trećeg „ je..noga „ svijeta ?
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac ! Iz višegodišnje kriminalne „ aluminijske folije „ odlaze pojedine dokazane kriminalne nacionalističke krtice, koji su rovarili, urušavali naše stvaralačko dobro u firmi Aluzminij, sa planetarnom pljačkom i diskriminacijom radnika srpske nacionalnosti, bez odgovornosti i sustizanjem zaslužene kazne, radi pravde i istine ? Još uvijek duboko uvučen u stražnjicu Dragana Čovića i njegovog HDZ-a, u odbrani interesa njihove Herceg Bosne,uz diskriminaciju radnika srpske nacionalnosti u propaloj firmi Aluminij ? Bosancima i mojim Sarajlijama neka je na sreću i zadovoljstvo izborom njihovog premijera Vlade Federacije, a Mostarci i Hercegovci veoma dobro znaju njegovo ponašanje i jaranski odnos sa kriminalcima HDZ-a i posebno bivšim jaranima, „ ustaškim nacionalistima „ Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i mnogim njihovim istomišljenicima ?
Osma Vlada Federacije Bosne i Hercegovine osnovana je 17. marta 2011, a za predsjednika je izabran Nermin Nikšić. Vladu je izabrao osmi saziv Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Mandat Vladi istekao je 11. februara 2015, ali je Vladi produžen mandat zbog neustavnosti u izboru članova Vlade? Evo ga, opet se jučer ( 28.aprila 2023 god. )vratio naš Neka na poziciju premijera Vlade Federacije, dakle na mjesto zločina sa firmom Aluminija u Mostaru, gdje je sa svojim jaranom „ planetarnim kriminalcem i nacionalistom „ Mijom Brajkovićem, uspio najuriti sve radnike srpske nacionalnosti bez obeštećenja i njihovih dionica za koje su imali sva radnička prava, kao i Hrvati i Bošnjaci ? Upravo, ovaj borac „za državu i čovjeka„ ponajmanje ima pravo da ukazuje ili kritikuje svog nasljednika, premijera Vlade Federacije, gospodina Fadila Novalića, jer ako je isti, kako veli neka žrtva SDA-a i HDZ-a, mora priznati da smo svi mi radnici nehrvati,nas Srba preko hiljadu, u firmi Aluminij, njegova istinska žrtva. Njegov diskriminatorski odnos prema radnicima srpske nacionalnosti, kao i sramni čin prema svojim sunarodnjacima, radnicima Bošnjacima, ogleda se u njegovim mizernim mrvicama dioničarskog udjela, kao i poltronsko- podanički ili uličarski karakter odnosa prema radnicima Hrvatima, koje je obilato nagradio, dovoljna su ocjena za kriminalno, mafijašku i lopovsku kvalifikaciju njegove ličnosti. Kakva li je ironija i licemjerstvo sadržano u njegovoj konstataciji o dobroti Titovog vremena, jer kaže: „ Evropskoj komisiji i premijeru smeta navodno naslijeđe titoizma, s jedne strane, nimalo im se ne gadi da rasprodaju javna dobra koja su izgrađena u tom za njih mračnom periodu „. Očito je ovdje riječ o zamjeni teza, jer je neposredno Nermin Nikšić, kao premijer prošle Vlade i njegova stranka SDP kao čuvar „ države za čovjeka„, doprinijela i neposredno učestvovala u rasturanju državne imovine u firmi Aluminij, prihvatila sve oblike diskriminacije radnika na nacionalnoj osnovi, i svojim je prikrivenim postupcima amnestirala sav kriminal odbjeglih kriminalaca i lopova od Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Mladena Galića do inih njihovih čimbenika. Sa druge strane, kao gromoglasna kvazisocijaldemokratska i mutnoetnička stranka prisvojili su svu imovinu bivšega SKJ i očigledno su skrenula sa puta istinske socijaldemokratije , ravnopravnosti svih njenih članova ili građana i naroda u ovoj nam našoj Bosni i Hercegovini.Da je to tako , šteta je već učinjena ali i izašla na vidjelo bez dokazivanja, u vidu diskriminacije radnika srpske nacionalnosti pod njihovim „ crvenkastim plaštom „. Nikako mi nije svrha bilo kakve odbrane premijera Fadila Novalića, na šta sam u više navrata i ranije ukazivao, ali je činjenica da je isti zalutao u fotelju koja mu ne pripada ili na funkciju za koju je potrebna čestitost, poštenje, intelektualne vrline i potencijal istinskog privrednika, a nikako nekog „ kvazirealnog sektora, a ponajmanje ulizica ili poltrona ostrašćenih kvazistranačkih, kleronacionalističkih ideologija i njihovih vođa. Svakako, u ovoj tragikomičnoj i tužnoj „ plejadi„ svih aktera na ovim funkcijama, ne smijemo zaboraviti niti Edhema, Nedžada, Ismeta, Ahmeta, Neku i ine njihove ministre,kao i njihove kriminalne jarane Miju, Ivu, Vladu i ine, u vrzinom kolu „ ulizica„, čuvara hemeroidalnih pojava. Svi su oni dokazane ulizice, baš onakve kakve je definisao Meša Selimović u romanu „Tvrđava“. Svi su oni „ grobari „ u kriminalnom aluminijskom lancu, do konačne propasti i pada našeg „ hercegovačkog giganta „ čije ostatke i cjelovitu infrastrukturu danas ohlako iskorištavaju neki Izraelci i Kinezi, upravo zahvaljujući i kriminalnom „ trojcu „ iz dosadašnje aktuelne vlade Fadila Novalića.
Sa imenovanjem nove vlade Federacije, odlaze i oni nekažnjeni, za planetarnu pljačku u Aluminiju, za ogromne gubitke u firmi, za sveukupni kriminal po nalazima i finansijske policije i njihovih nalaza, uz aminovanjem njihovih Kantonalnih sudskih instanci, po principima ; „ Kadija te tuži, kadija te sudi „ ?
Zahvaljujući nekim internetskim portalima, kojima se, inače , zahvaljujem, ovi moji argumentovani sudovi moći će biti dostupni dijelu naše javnosti, za razliku od brojnog dijela čitalaca medijskih listova, poput „ Oslobodjenja„ kome je pokrovitelj SDP ili „Dnevnog avaza„ koji se samo bavi Bakirom i njegovom politikom. Veoma je teško naći medijsku kuću koja bi objavljivala moje tekstove. Sasvim razumijem naručioce i mentore određenih ideoloških shvatanja, u interesu tiraža i prodaje lista. Ali, kome je danas u našim uslovima potrebna istina!. Krajnje je vrijeme i postavlja se susštinsko pitanje, da li stari- novi premijer vlade Nermin Nikšići njegov novi ministar energetike i industrije, imaju namjeru da se svojski i istinski pozabave svim posljedicama kriminala u ovoj firmi ? Kako je i zašto, bez stečajnog postupka, famozni trojac Fadila Novalića sve ovo prepustio HDZ-u i Draganu Čoviću, sa mafijaškim radnjama i dogovorima sa Izraelcima i Kinezima, koji sada koriste cjelovitu infrastrukturu našeg dobra u firmi, te proizvode legure u livnici sa ruskim sirovim aluminijem ? Svakako su u svemu ovome, za javnost, kumovali i Denis Zvizdić i Fadil Novalić, odobravajući firmi uvoz ruskog aluminija bez carinskih obaveza, te nije niti čudno da se isti transportuje iz luke Ploče do livnice transportuje prekriven ceradama ? Ostalo je još samo pitanje, da li će Federacija, kao većinski vlasnik od 44% kapitala, sa novom vladom i „ drugom „ Nekom kao premijerom, sada od ovoga kapitala istinski obeštetiti radnike srpske nacionalnosti, uz saglasnot i srdačnu podršku i „ srpske ikebane „ novog podpredsjednika Igora Stojanovića, kako se ovi radnici ne bi vucarali po našim sudovima već desetak godina, što javnost treba znati ?
Nakon izmjena Izbornog zakona izvršenih 2. oktobra, sa kojima je eliminisao SDA, DF i Bošnjake, svu vlast u entitetu Rs ostavio SNSD i Dodiku, a u FBiH svu vlast dao HDZ i Čoviću, Međunarodni predstavnik C. Schmidt je novim odlukama donesenim 27.4. iz vlasti potpuno eliminisao Bošnjake, vlast nad FBiH dao Zagrebu, a vlast nad Rs dao Beogradu. Građani nezadovoljni takvom odlukom morali su ponovo na ulice Sarajeva, da traže spas za sebe i državu.
Schmidtova deblokada izbornog procesa u FBiH
Nakon 6 mjeseci od provedenih izbora u BiH se nakon intervencije Međunarodnog predstavnika C. Schmidta stvaraju uslovi za formiranje vlade FBiH ( sa kojom će nakon nepunih 9 godina biti zamijenjena vlada sa Fadilom Novalićem na čelu), ali po ukusu Čovića i Dodika i narudžbi Hrvatske, a ne po volji građana.
Sve se odvija u dogovoru sa Vladom Hrvatske, po režiji HDZ BiH i Dragana Čovića, uz osluškivanje SNSD-a i Dodika. Kada nisu uspjeli pokušaji da se zaobiđe potpredsjednik vlade FBiH Refik Lendo, koji nije dao svoj potpis na prijedlog Predsjednice FBiH Lidije Bradare i potpredsjednika Igora Stojanovića, izvršen je pritisak od strane koalicije HDZ-e i izdajničkog dijela Osmorke na Međunarodnog predstavnika g. Schmidta da interveniše. Schmidt je krivce za blokadu prepoznao u stranci SDA i Lendi, koji zastupa Bošnjake i stranku, pa im je indirektno uputio prijetnje, koje nisu urodile plodom. Lendo je ostao pri stavu da najbrojniji Bošnjaci ne smiju biti izbačeni iz vlasti.
U očekivanju Schmidtove intervencije većina stranaka, uključujući i Trojku, insistirala je na dugoročnom rješenju za deblokadu izbornog procesa, koje će važiti i u buduće, samo je HDZ-a sa Čovićem insistirala, izričito zahtijevala, na kratkoročnom rješenju, za ovaj izborni tok.
Sve do izlaska Schmidta sa novim odlukama izdajnička Trojka je bila protiv jednokratnog rješenja, a odmah nakon njegova saopštenja izrazili su zadovoljstvo sa njegovom odlukom, koja im osigurava udobne dobro plaćene stolice. O svom izgubljenom kredibilitetu, razmišljače kasnije.
Schmidt je već ranije pripremio svoju odluku, ali je čekao sa objavom dok mu Čović ne dadne na znanje da je učvrstio koaliciju i obezbijedio dovoljan broj glasova za imenovanje vlade. Na ovu činjenicu malo je ko obratio pažnju. Kad je shvatio da Osmorka nije pouzdana, da iz nje istupaju NES i Stranka za BiH, Ogrešević i Efendić, Čović se okrenuo prema HDZ 1990, koja se dobivši tražene ustupke priključila vladajućoj koaliciji – HDZ BiH s a Trojkom. Time je Čović proširio, ujedinio hrvatski blok u FBiH, učinio ga sigurnijim i jačim nego Dodikov u Rs. Pristupanjem HDZ 1990. koaliciji HDZ i Trojki pretpostavlja se da je koalicija osigurala parlamentarnu većinu od 50 glasova, sa kojom će moći izglasati Vladu. Time će HDZ-a i Čović dobiti punu dominaciju u Federaciji, kao što je SNSD-a i Dodik imaju u Rs.
SDP-a i NIP su slagali narod, rekli su da neće podržati jednokratna rješenja, kojima se obezbjeđuje dominacija HDZ-e, ali su prekršili obećanja. NES i Stranka za BiH, Ogrešević i Efendić, ostali su dosljedni svojim principima i pokazali da su za BiH, da im ništa nije važnije od države. Posebno priznanje predstavniku Bošnjaka g. Lendi, koji je odolio svim pritiscima, prijetnjama i ostao dosljedan stavovima.
HDZ BIH sa Čovićem nezaobilazan faktor
U nastojanju da spriječe ad-hoc rješenja, sa kojima HDZ-a ostaje nezaobilazan faktor u formiranju vlade Federacije, građani su dva puta izašli na proteste pred zgradu OHR, istakli svoja neslaganja i zahtjeve, zatražili Schmidtovu ostavku. Ali to Schmidta nije odvratilo od namjere, da HDZ-u i Čovića učini nezamjenjivim. Pristupio je usklađivanju Ustava po željama HDZ-e i Čovića. Umjesto da ispravlja greške koje je počinio izmjenama Izbornog zakona 2. Oktobra, on je novim izmjenama 27.4. nastavio istim putem, sa isključiviom ciljem da većinske Bošnjake učini manjinskim, ponizi ih i podredi Srbima i Hrvatima, potvrđenim neprijateljima BiH Dodiku i Čoviću.
Prema prvim komentarima Schmidtovih odluka, njegova kratkoročna i dugoročna rješenja za deblokadu izbornog procesa su diskriminatorska. Sa njima HDZ-a trajno ostaje nezaobilazna u vlasti, a razvlašćeni većinski bošnjački narod je odbačen i postaje manjinski. Volja Bošnjaka je zaobiđena. Kroz to se, po nekima, dolazi do uvjerenja da Schmidt mrzi Bošnjake. Njegovi metodi su fašistički. Ovo je nastavak agresije na BiH drugim sredstvima. Od Bošnjaka se prave Palestinci. Bošnjačkom narodu se poručuje da ovo nije više njegova zemlja, da se pomiri da će drugi sa njima vladati ili da se iz nje sele…
Skidamo kapu g. Reufu Bajroviću, ministru energetike, koji se prvi odgovorno oglasio i suprostavio Schmidtovim nametanjima. Ovo je po njemu klasičlan apartheid. Ovo je crni dan za Bošnjake. Od člana Predsjedništva BiH očekuje da progovori. Zabrinjava ga njegova uzdržana reakcija na objavu Visokog predstavnika. Svi koji u Parlamentu dignu ruku za tu vlast biće izdajnici i ostaće Čovićevi taoci.
Istupi Nermina Nikšića, predsjednika SDP-e, kojem je namjenjeno mjesto premijera Federacije, izazivaju grč u stomaku. Meni, koji sam cijeli život demokrata i pobornik socijaldemokratije, toliko je ogadio sebe i poljuljao vjeru u SDP BiH, da ga ne moji gledati. A vjerujem i mnogi od vas. Iz usta mu zaudara. Toliko lamprda, da ne zna ni sam šta govori, ali zna šta želi, a želi sigurnu i dobro plaćenu obećanu fotelju još makar naredne 4 godine.
Nikšić, Konaković, Forto i svi drugi iz izdajničke Trojke moraju shvatiti da danas na sjednici Parlamenta odlučuju o budućnosti svoje i naše države Bosne i Hercegovine.
Danas je opredjeljivanje za BiH ili protiv BiH. Ako vlada bude izabrana sa 50 ruku, svi koji budu glasali za prijedlog Bradare i Stojanovića su izdajnici, a svi koji budu šutjeli su saučesnici.
Zbog ustupaka datih HDZ 1990 predsjednica Federacije Bradara je morala imena nekih ministara zamijeniti sa drugima. HDZ 1990 postao je dio vlade FBiH sa ministarskim mjestom u zdravstvu. Time je ranije uspostavljena većina na federalnom nivou sa NES i Strankom za BiH zamijenjena drugom, u kojoj je sada HDZ 1990. NES i Stranka za BiH, koji su odbili etničlki princip, povukli su se iz koalicije i neće participirati u vlasti.
Podsjećamo da se blokada FBiH pokušala prevazići preko Ustavopravne komisije FBiH, koja se sastala i svoje zaključke uputila Schmidtu, na osnovu kojih je on zauzeo određeni stav i najavio svoje obraćanje za 27.4., koje se očekivalo sa velikim interesovanjem. Pretpostavljalo se da će Schmidtove odluke biti privremene i samo za ove izbore, da će po njima SNSD-a i Dodik imati apsolutnu vlast u Rs, a HDZ-a i Čović u FBiH. Oni su dobili sve. Nakon svega, očekivanja nekih su da bi se vlada FBiH mogla formirati već u ponedeljak, 1.Maja, čime bi se stvorio povoljniji ambijent u kojem će se moći razgovarati o boljim stvarima.
Nažalost, Trojka je ostala na svom izdajničkom putu, a to znači da podržavaju mnoge stvari sa kojima se ni oni ne slažu, kao što su usporavanje puta u NATO, izdvajanje Rs koje najvaljuje Dodik, arhiviranje sudskih procesa i presuda, negiranje genocida i nagrađivanje onih koji su ga počinili.. Umjesto da su u startu postavili jasne uvjete sa kojima će građanski princip biti iznad etničkog, prihvatili su etnički princip, koji nas zatvara u torove i vodi u sunovrat.
Schmidtovo obraćanje
U svom obraćanju Schmidt je rekao da je vodeći princip za njegovo djelovanje ono što je najbolje za ovu zemlju i sve njene građane. Rekao je da ne djeluje u prilog ili protiv bilo kog naroda ili političke stranke, što se ne može potvrditi datim rješenjima. Naglasio je da se mora poštovati princip konstitutivnih naroda, i da ni jedan konstitutivni narod nije napadnut. U svom obraćanju prije tri sedmice Schmidt je uputio posljednji poziv političarima da brzo formiraju vladu FBiH. Za te tri sedmice puno se toga dogodilo, ali se ništa nije promijenjeno. Osim prijedloga Predsjednice FBiH nije dobio druge prijedloge, ali ni taj nije imao podršku jednog od podpredsjednika. Etnički sastav u tom prijedlogu bio je 8 Bošnjaka, 5 Hrvata i 3 Srbina. Bilo je rasprava, ali ne i napretka u rješavanju spornih pitanja. Bilo je i prijedloga o vanrednim i privremenim izborima, koji su jedino pravo ustavno rješenje, koje bi se moralo akceptirati.
Schmit je još rekao da je na djelu politički zastoj, da se volja birača posljednjih izbora mora se poštovati, jer to je suština demokratije, i da je to razlog što je donio odluku o deblokadi FBiH, sa kojom želi okončati zastoj izbornog procesa i omogućiti Predstavničkom domu FBiH da glasa za novu vladu. Odluku je donio jer Ustav ne daje prave odgovore na ovu situaciju. Pozvao je stranke da nađu trajno rješenje i parlamentarce da donesu izmjene, kojima će se spriječiti budući zastoji. Uveo je zaštitnički mehanizam za prevazilaženje zastoja, koji će stupiti na snagu samo ukoliko Parlament ne postigne dogovor u roku od godinu dana. Rekao je da mehanizam podrazumjeva transparentan proces predlaganja i razradu, u cilju poštivanja konstitutivnih naroda i ukidanja diskriminacije Ostalih. Uputio je i poziv i civilnom društvu i lokalnim organima da dadnu svoje prijedloge za poboljšanja. Od političara traži da ostave po strani stranačke interese, a štite interese države. Poziva predstavnike u Domu naroda da glasaju o vladi.
Izmijenio je krivični zakon u cilju integriteta, podmićivanje uključio u krivično djelo, što treba da bude upozorenje za podmićivanje i “prevrtače”, a ohrabrenje za one koji žele fer igru. Rekao je da Evropska unija čeka na BiH, da je cilj ovih mjera i prevencija korupcije, da je potrebno učiniti više za integritet izbornog procesa, i zato poziva poilitičare da se posvete svom poslu. Schmidtova odluka stupila je na snagu 27.4. 2023.g.
Prijedlog Lidije Bradare polazište za Schmidtovu interventnu Odluku
Po Schmidtovoj Odluci premijer, potpredsjednici i ministri Vlade po prijedlogu predsjednice Federacije BiH Lidije Bradara od 30.3. i izmjeni od 27.4. 2023. smatraju se imenovanim i trebaju ih potpisati potpredsjednici Federacije. Vlada Federacije biće imenovana na sjednici Predstavničkog doma 28.4. kada je potvrdi većina glasova Zastupničkog doma FBiH, za koju se vjeruje da postoji.
Parlament FBiH se obavezuje da pokrene izmjene Ustava FBiH, koje će osigurati izbor Vlade Federacije, a ako do 1.5. 2024. ne odluči o izmjeni Ustava, po posebnom amandmanu raspustiće se zakonodavno tijelo Federacije.
Po predloženim izmjenama Ustava FBiH Predsjednik Federacije će nakon konsultacija sa predsjedavajućim i potpredsjednicima oba doma, šefovim klubova i potpredsjednicima Federacije odrediti kandidata za premijera, koji ima šansu da dobije podršku Parlamenta FBiH, a koji je dužan u roku od 15 dana izvjestiti predsjednika o formiranju Vlade Federacije.
Vladu Federacije imenuje predsjednik Federacije u dogovoru sa oba potpredsjednika Federacije u roku od 30 dana od dana izbora predsjednika i dva potpredsjednika, a Vlada je izabrana kada je potvrdi većina glasova Zastupničkog doma Federacije. Ako predsjednik Federacije ne imenuje Vladu Federacije, uz suglasnost oba potpredsjednika, ima dodatnih 30 dana da ponovi postupak, a ako ni tada ne imenuje Vladu, prijedlog prosljeđuje Parlamentu Federacije sa jednim potpredsjednikom. Vlada se smatra izabranom kad je potvrdi većina glasova Predstavničkog doma.
Ovo su samo osnovni fakti iz Schmidtove Odluke za deblokadu izbornog procesa, o kojima će više reći pravni timovi prilikom njihove razrade i primjene.
Svojom interventnom odlukom Schmidt ni ovaj put ne tretira Republiku srpsku, koja je mnogo ozbiljniji gorući problem, nego zastoj u formiranju vlasti FBiH. Nije tačna njegova konstatacija da nijedan konstitutivni narod nije napadnut, napadnuti su i degradirani Bošnjaci.
Prema prvim komentarima Schmidtova intervencija je novi udar na ustavni sistem BiH. Prema nekim saznanjima Schmidta je podržao američki državni sekretar Antony Blinken.
Predsjednik Rs M. Dodik komentarisao je samo dio odluke o entiteskom kaznenom zakonu i rekao da se neće primjenjivati u RSs, jer Schmidta ne smatraju legitimnim.
Zbog Odluke Schmidta bh građani ponovo negoduju. Izašli su na proteste pred zgradu Parlamenta u Sarajevu i protestuju. Traže građansku BiH i protive se Vladi koja im se nameće.
Postaje očigledno da se Bošnjaci zatvaraju u geto, a od BiH se pravi Palestina. Izdajnici ovog naroda moraju se upitati ko su i šta su. Ovo je palestinizacija naroda nad kojim je ne tako davno počinjen genocid. Degradiranje Bošnjaka neće učiniti ni druge bh narode sretnim.
Priča o BiH mora promijeniti tok
Schmidt se nije usudio intervenisati u Rs, koja se vraća na 90-te. A morao je i dužan je. Priča o BiH mora promijeniti tok. Već nakon 10- godišnjice Dejtona uočeno je da je Rs ključni problem države. Počelo se otvorenije govoriti o ukidanju Rs, nakon čega su Srbija i Rs uz pomoć lobija uspjeli okrenuti stvar, pa se umjesto o ukidanju Rs iz vladajućih krugova Rs počela poturati teza o nemogućnosti opstanka BiH…Vremenom im se, iz pozadine, pridružio Čović i njegova HDZ-a. U Međunarodnoj zajednici brzo su zanemarili činjenicu da je Rs stvorena na zločinima, logorima, silovanju, progonima, genocidu i da kao takva ne može opstati, jer ohrabruje potencijalne agresore, ruši vjeru u mir, UN-e, EU…i svijet vraća u bezakonje i mrak srednjeg vijeka. Međunarodna zajednica do sada nije smogla snage priznati da je stvaranje Rs sa stusom Republika, prefiksom Srpska jedna od najvećih grešaka MZ-e od završetka II svjetskog rata do danas. Zaboravili su i na Herceg-Bosnu. Nije li konačno došlo vrijeme da MZ-a ispravi greške, pomogne izmjenu ustava, koje će omogućiti ukidanje bh entiteta i objedinjavanje bh teritorija i izbor jednog predsjednika umjesto troglavog predsjedništva?
Do sada se svaki put potvrdilo da su secesionisti uvijek za evropska rješenja kad im koriste, a kad nisu u njihovom interesu onda ih odbacuju.
Ako je cilj MZ-e udar na bh nacionalizme i nacionaliste, onda to mora da bude udar ne samo na SDA, već i na SNSD-a i HDZ-u…što je jedna od poruka i potpredsjednika FBiH Refika Lende da je spreman podržati vladu FBiH u kojoj neće biti SDA, ali ni HDZ-a.
Prije više godina Rs je potcrtala entitetske granice, na koje je bilo negodovanja, ali se stišalo i tako ostalo. Sada ponovo najavljuje otcjepljenje, spajanje sa Srbijom i na te granice dovodi policiju i ko zna kakve sve snage.
Schmidt je ostao dosljedan dogovoru sa hrvatskom vladom da HDZ-i i Čoviću obezbijedi dominaciju u FBiH i
pomogao da se uspostavi parlamentarna većina, a pri tom ignorisao bošnjačku većinu i obezbijedio uslove da se zaobiđu SDA i Lendo. Kuda sve to vodi, vidjedće se uskoro?
I dok traje sjednica Parlamenta, na kojoj se bira nova nametnuta neustavna vlada FBiH, u Sarajevu ispred zgrade Parlamenta FBiH traju protesti nezadovoljnih građana. Bosna i Hercegovina je opet osuđena da se o njenoj daljoj sudbini odlučuje na ulicama Sarajeva, jer Parlament kakav je sada za to nije ni spreman ni opredijeljen. Većinu u njemu interesuju samo stolice, a država je zadnja rupa na svirali.
Sada je stvarno gotovo. Zastupnički dom FBiH je preglasavanjem imenovao oktroiranu, izdajničku, nenarodnu i, što je najbitnije, antibosansku a proendehazijsku Vladu tog bh. entiteta. Na snagu, jer drugačije nisu ni mogli. Uz potporu onog neonaciste Schmidta koji se, by the way, od svog dolaska do danas nije bavio ničim drugim osim ispunjavanjem zahtjeva službenog Zagreba i realizirajući do u detalje scenarij američkog državnog sekretara Antony Blinkena, to što Dodik ruši Državu na dnevnoj osnovi, Švabo se pravi da ne čuje i da ne vidi. A to praktično znači da se realizira pakleni američki plan o tri uvećane države na zapadnom Balkanu sa centrima u Beogradu, Zagrebu i Tirani, o čemu sam pisao jučer. A što se Bosne tiče, to znači da je Federacija data pod kontrolu suvremene endehazije, odnosno proustaškog režima u Zagrebu. I to u konačnici znači da Bosne i Hercegovine, kao cjelovite i građanske države ima da ne bude.
“Čestitam” svima koji su danas glasali za ovakvu Vladu, da Bog da im se sjeme zatrlo! “Čestitam” i svim ministrima u toj Vladi, prije svih svome sugrađaninu Vojinu Mijatoviću koji će imati čast da u tom društvu sjedi sa notornom ustaškinjom Sanjom Vlaisavljević i drugarski mu predlažem da kada god pođe u Sarajevo na sjednicu te Vlade neka ponese iz Banja Luke čvaraka i uruči Sanji, jer se javno žalila da toga nema u Sarajevu. Naravno, moje “čestitke” idu i Igoru Stojanoviću koji je danas izvalio takvu glupost da je to za psihijatriju, a rekao je da su današnji protesti u Sarajevu antigrađanski! To reče on čija je partija ušla u prljavi deal sa proustaškim HDZ-om i pročetničkim SNSD-om! I ostade živ. Ako, ako, neka je, samo neka pod hitno traži najbolju psihijatrijsku kliniku u Bosni ili drugdje. “Čestitam” i svim tzv. građanima koji podržavaju ovakvu izdajničku Vladu!
Posebno “čestitam” onoj dvojici ponajvećih izdajnika- Nikšiću i Konakoviću i poručujem im neka se dogovore koji će od njih dvojice imati “čast” da posljednji ugasi svjetlo u kući zvanoj Bosna i Hercegovina. Njima dvojici naročito sjeme se zatrlo!
Kao i drugi bh. patrioti, sa strahom sam iščekivao najavljivani potez Christiana Schmidta vezano za tzv. deblokadu formiranja Vlade FBiH. Ako je i kod mene bila zehra nade da čovjek koji se odaziva na visoki predstavnik u BiH i koji bjelodano mrzi Bošnjake-muslimane i koji, kao što je općepoznato, baštini neonacističku ideologiju, ipak neće posegnuti za još jednim antiustavnim činom u posljednjih šest mjeseci i ta nada je u meni utihnula nakon nedavne objave snimka razgovora između notornog Dragana Čovića i mađarskog ministra vanjskih poslova Pétera Szijjárta kada se taj dvojac složio da bh. izborni zakon treba biti zasnovan “na kršćanskim osnovama”. Tada mi je, naime, konačno bilo jasno da će taj Schmidt ipak opet presjeći na štetu, prije svega Bosne i Hercegovine i najbrojnijeg naroda u njoj – bosanskih muslimana, a u korist kršćanskog dijela BiH, Regije i Evrope. Da, u pitanju je nastavak križarskih ratova samo drugim sredstvima, dragi moji! Ovoga puta protiv bosanskih muslimana!
Dakle, da podsjetim, neonacist Schmidt je danas obznanio svoju odluku kojom će se formirati Vlada FBiH onako kako su to svojim potpisima pogurali Hrvatica Lidija Bradara i Srbin Igor Stojanović, a stav predstavnika Bošnjaka, kao najbrojnijheg naroda u zemlji i u FBiH se ne pika. U konkretnom slučaju, da posebno naglasim, Lendo ne predstavlja SDA u izvršnoj vlasti Federacije, nego Bošnjake kao etničku skupinu u FBiH i koji čine 74% ukupne populacije u tom entitetu.
Ko je čuvao leđa Schmidtu?
Pa, prije svih američki ambasador u Sarajevu Michael Murphy koji slijedi nedavno objelodanjeni projekt od strane Janoša Bugajskog o stvaranju tri velike države na zapadnom Balkanu sa centrima u Beogradu, Zagrebu i Tirani a na račun Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i dijela Sjeverne Makedonije. Nije mu bilo teško gurati Schmidta da uradi ovo što je danas uradio jer očigledno ima problema i sa islamofobijom, na personalnom nivou. Naravno, tu je bio i britanski ambasador u Sarajevu Julian Reilly te nezaobilazni šef ureda delegacije EU Johann Sattler. I, naravno, glavni Schmidtov savjetnik u ovoj još jednoj prljavoj antibosanskoj i antibošnjačkoj raboti bio je hrvatski premijer Andrej Plenković.
Kvislinzi?
Onaj smrad od Nikšića, prije svih, potom onaj jalijaš Konaković, pa onaj sterilni Forto, pa Sabina Čudić – kćerka oficira KOS-a i ostali lideri stranaka koje su ušle u koaliciju sa HDZ-om i SNSD-om, uključujući cjelokupno njihovo članstvo. Kvislinzi su i svi oni na bh, političkoj sceni koji su šutili uoči i nakon donošenja Schmidtove odluke, prije svih Denis Bećirović i svi članovi tzv. bh. akademske zajednice koji su sa tribina gledali kako se čereči vlastita država i kako se Bošnjaci jednom fašističkom intervencijom na Ustav FBiH od strane visokog predstavnika pretvaraju u evropske Palestince. Kvislinzi su i svi mediji u tom Sarajevu koji su ili podržavali nametanje oktroirane Vlade FBiH ili jednostavno nisu se tome usprotivili. A mogli su i morali su.
Lendo ne treba biti fikus – treba dati ostavku na dužnost potpredsjednika FBiH
Upravo tako, jer čemu i kome biti fikus?! To bi bio moralni i časni čin predstavnika Bošnjaka u izvršnoj vlasti FBiH. U suprotnom, postavlja se pitanje i njegovog kredibiliteta i uloge u kojoj ga se ništa ne pita. Naprotiv, grubo ga se zaobilazi. Neonacista Schmidt, promotor suvremenog križarskog rata u BiH, je ovom odlukom osim što je institucionalno uveo embargo na sudjelovanje Bošnjaka u izvršnoj vlasti FBiH, istovremeno ponizio i tog Lendu i sve nas koje on predstavlja. Udario nam je na čast i ponos, bezobrazno, grubo.. primjenjujući “kršćanska načela” kako su zacrtali ona dvojica s početka ovog osvrta – Čović i Orbanov ministar vanjskih poslova.
Kao što reče Bajrović, “svi koji sutra budu glasali sa ovakvu Vladu u Zastupničkom domu FBiH će u historiji BiH biti označeni kao izdajnici”
I ovoga puta se slažem sa časnim Reufom Bajrovićem koji je među prvima i na pravi način reagirao na odluku visokog predstavnika da se u FBiH ima formirati oktroirana (čitaj: kvislinška) Vlada. I koji je pozvao sve poslanike u Zastupničkom domu FBiH da glasaju protiv imenovanja ovakve, silom nametnutre Vlade i to po privremenoj suspenziji Ustava većeg bh.entiteta.U protivnom, bit će prepoznati u historiji kao izdajnici Domovine, njenog najbrojnijeg naroda i svih građana naše zemlje kojima je građanska Bosna i Hercegovina na srcu. No, odmah da kažem, “daj Bože šćeri da te aga uzme…” jer već daanas smo svjedočili likovanju unutar izdajničke Trojke i njihovih simpatizera. A prekjučer smo svjedočili da je na protestima ispred OHR-a bilo samo nekoliko stotina ljudi koje su kao vanzemaljce posmatrali brojni drugi iz obližnjih kafića.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Vozovi prolaze, od luke Ploče do firme Aluminij, dovozeći sirovi aluminij iz Rusije, u interesu HDZ-a sa Draganom Čovićem, dok Rusi u Ukrajini svakodnevno ubijaju nevino stanovništvo. Američki dolari cure na račune HDZ-a, a pogoni i cjelokupna infrastruktura države i njihovih napuštenih radnika, kao da nikada nisu niti postojali i sospstvenim sredstvima, znanjem i umjećem godinama gradila i upravljala ovom firmom.
Bitno se praviti naivan i slijep, te cjelokupni transport aluminija iz luke Ploče, noću pod ceradama prevoziti u pogone postojeće livnice , ove neke nove livnice? Čiji li je ostao i postao ovaj „ Aluminij Industries „ sa Jevrejom Amirom Grossom Kabirijem ili nekim mafijašima iz Paname ?
Sumnjam da će ovaj diktator, agresor i ubica Palestinaca doći uu Mostar ? Zbog kakvih je “vrijednosti” Izrael našao dodirne tačke s Čovićem i Dodikom? “ Je li zaista neko misli da su bošnjački političari u sadašnjosti trebali ići u Izrael i ljubiti Zid plača kao Čović i Dodik i da bi zbog toga izostala podrška Izraela politici negatora ili zagovornika Genocida (jer ga slave kao vlastiti trijumvirat) koja je preživjela na tlu Evrope? Naime, toliko odsustvo temeljnog morala koje pokazuje Izrael, čak i prema Jevrejima u BiH koji su na strani građanskog koncepta i apeliraju na vlastitu diskriminaciju od zakona koje provode i predlažu srpsko-hrvatske politike, vrlo je jasna indicija da je riječ o puno dubljem problemu – makijavelizam i odsustvo bilo kakve empatije od države i naroda koji je preživio Holokaust i koji širom svijeta aktivno promiče borbu protiv antisemitizma, a istodobno provodi politiku podrške politikama koje negiraju Genocid. Izreka Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj svoju istinitost pokazala je u odnosima Izraela s pojedinim političkim predstavnicima bosanskohercegovačkih Srba i Hrvata, odnosno kroz antidržavno djelovanje Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ranijih godina naša javnost je bila upoznata s nastojanjima Dodika da svoj utjecaj i položaj Rs učvrsti kroz saradnju s Izraelom. Izgleda da nije imao mnogo uspjeha na tom polju. Međutim, njegov politički partner iz Mostara, koji baštini očito vještiju diplomatiju, ali i podršku kroz platformu Katoličke crkve, izgleda, mnogo je uspješniji. Da bismo razumjeli svu apsurdnost onoga što je kulminiralo saopćenjem podrške izmjenama izbornog zakona iz Ambasade Izraela u Tirani, baš po željama tandema Čović-Dodik, potrebno je da se podsjetimo na stradanja Jevreja na teritoriji NDH-a i gotovo 100 posto čišćenja Srbije od prisustva Jevreja tokom Drugog svjetskog rata, a zatim na ponovljene nacističke metode kroz Genocid nad Bošnjacima u manjem entitetu i paradržavnu tvorevinu Herceg-Bosnu i UZP nad Bošnjacima, što je potvrđeno haškim presudama. Makijavelistički pristup u politici okupio je bivše dželate i žrtve oko zajedničkih interesa, što se najbolji vidi kroz oživljavanje mostarskog Aluminijskog kombinata kapitalom iz Izraela. Da su politika, kapital i sport vrlo unosna kombinacija, možemo vidjeti kroz dešavanja u zapadnom Mostaru nakon pokretanja proizvodnje u “Aluminiju”. Naime, direktor “Aluminij Industries” Amir Gross Kabiri kroz sponzorstvo HŠK “Zrinjski” postaje potpredsjednik kluba te u fabrici na čijem ulazu nije takvo davno pisalo “zabranjen ulaz Srbima, muslimanima i psima” otvorio je galeriju čije umjetnine vrijede 300 miliona KM. Amir je ranije postao i predsjednik Jevrejske opštine Mostar i pokrenuo je zaboravljeni projekt izgradnje sinagoge ili jevrejskog kulturnog centra.” ” / završen citat Sanadina Volodera / ?
Nisu li sa razlogom i Čović i Dodik posjetili ZID PLAČA,kao sveto mjesto u Jeruzalemu, kako bi ostavili poruke i poželjeli da genocidna Republika Srpska i zločinačka Herceg Bosna, jednoga dana postanu priznate države u svijetu i da imaju svoju jaku aluminijsku industriju, upravo na sadašnjim položajima uzurpirane firme Aluminija u Mostaru ? Da li će svome domaćinu i gostu sajma, istinski prezentirati i svoje agresorske , uzurpatorske i diskriminatorske aktivnosti, preduzete u prethodnom i sadašnjem vaktu, kako bi i njegovi Palestinci saznali sa kime imaju posla ?
Nisu li sa razlogom i Čović i Dodik posjetili ZID PLAČA,kao sveto mjesto u Jeruzalemu, kako bi ostavili poruke i poželjeli da genocidna Republika Srpska i zločinačka Herceg Bosna, jednoga dana postanu priznate države u svijetu i da imaju svoju jaku aluminijsku industriju, upravo na sadašnjim položajima uzurpirane firme Aluminija u Mostaru ? Da li će svome domaćinu i gostu sajma, istinski prezentirati i svoje agresorske , uzurpatorske i diskriminatorske aktivnosti, preduzete u prethodnom i sadašnjem vaktu, kako bi i njegovi Palestinci saznali sa kime imaju posla ?
Na scenu su stupili odani poltroni i “ ulizice “ Dragana Čovića, famozna trojka; Fadil Novalić, Jelka Miličević i Nermin Džindić, koji bi istina, što prije i napustili svoje fotelje i pobjegli u zaborav, prije odlaska u zaslužene kazamate svoje zaslužene odgovornosti ?
Da li će i kada će doći to vrijeme, ostaje nam da se vidi, jer se upravo i lome koplja u strukturama domaće vlasti za smjenu i novu vladu Federacije, u kojoj nažalost ima i starih elemenata sa Nerminom Nikšićem, koji zaslužuje isti tretman za svoja nedjela u firmi Aluminij ?
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac ?
Visoki sam intelektualac, magistar elektrotehnike, svjetski čovjek, poliglota, profesaor koji je obrazovao generacije stručnjaka elektro profila, graditelj šest kolosalnih proizvodnih fabrika u bivšoj Jugi. Danas penzioner Republike BiH, moje jedine voljene domovine, kao i Republike Srbije, gdje sam gradio i Smederevski kombinat, elektrolizu bakra i zlataru u Boru i bio Bosanskohercegovački delegat u Saveznoj Skupštini SFRJ u Vijeću Republika i pokrajina. Teško se odlučih, da u ovome veoma sumornom trenutku, punom apsurda sa dimnim zavjesama, u okruženju naših domaćih neprijatelja, kako ustaško- četničkih nacionalističkih recidiva, srpskohrvatskih izroda, isto tako i „ ulizica „ u Bošnjaka, želim nešto napisati našoj široj javnosti i građanima. Međutim, kako sam neosporno čovjek od istine i prezentiram samo istinu, u tome duhu i sadržaju želim i osvjetlili postojeću maglu, ubitačnu i štetnu, nadvijenu nad našom zajedničkom sudbinom.
Kao rođeni Sarajlija, odrastao sam i vaspitavao u domu voljene i drage moje tetke, koja nas je sa svojom djecom prihvatila i odgajala, radeći kao vešalica hotela Beograd u Sarajevu, te od nas sviju oformirala istinske ljudske i humane, pametne i razumne , visokoobrazovane ljude, dosotjne svakog dostojanstva, odnosa i ponašanja. Ovi naši aveti, nacionalisti, izrodi i veliko srpsko hrvatski recidivi zaostalog nacionalizma, njihovih iskazanih mentora i agresora na našu domovinu i sve njene tekovine i vrijednosti, iaoko su bili Titovi đaci i studenti, okrenuše „ ćurak istine „ kao nasljednici svojih prethodnika, u sasvim pogrešnom i razaračkom putu. Da, oni su ti, koji su upravo u sadašnjim trenutcima, ili punih 30 godina, krojili nam nakaradnu nacionalističku sudbinu, kako bi nam i ovih zajedničkih prazničnih dana prikazivali svoje zlobne igrokaze, iz prošlosti ili vremena 90-tih godina.
Sljedbenici su oni svojih ubitačnih nacionalističko fašističkih ideologija, od Mihajlovića Draže, Ante Pavelića, Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i brojnih novo komponovanih agresorskih zlotvora iz agresorskog perioda, kao i njihovih istomišljenika. Umjesto, da su se kao visokoobrazovani kadrovi, besplatno školovani u Titovom vremenu i njegovim ideološkim shvatanjima sa partijom SKJ, čiji su i članovi biri, okrenu istini i pravdi, zajedničkom suživotu sa tolerancijom i poštovanjem drugoga i različitoga, svoje zatrovene „ ćurke „ su sasvim okrenuli u nastavku pogrešnog i ubitačnog puta, od Blajburga i Ravne gore, misleći9 da će dogurati i do Kremlja ili Budimpešte ili njihove p.m. koja ih je takve izrodila. Kakve li ljudske ironije i gluposti, životinjskih apsurda i ovih svečarskih dana, kada se odaje sjećanje na žrtve Jasenovca, a negira nedavni genocid u Srebrenici ili zločinački poduhvati na ostalim dijelovima domovine, da se stočarsko- svinjarski životinjski veliko srpski guslar na javnoj govornici oglašava sa svojim pamfletima.
SKRNAVIO JE DAN SJEĆANJA NA JASENOVAC „ Milorad Dodik je održao govor na Dan sjećanja na žrtve Jasenovca te je tom prilikom po ko zna koji put negirao genocid u Srebrenici. Uslijedila je odmah i reakcija iz Memorijalnog centra Srebrenice. Umjesto da istinski ovaj dan bude prilika za sjećanje na nevine žrtve Jasenovca, Milorad Dodik je mikrofon iskoristio da gazi po žrtvama Srebrenice i negira genocid, to najviše govori o njegovom odnosu prema sjećanju na Jasenovac . Majke Srebrenice i prestavnici Memorijalnog centra su ove godine bili u Jasenovcu, gdje su se poklonili žrtvama ovog zloglasnog logora. ⦁ Bošnjaci su učinili sve da multietnički dijalog o prošlosti zaživi fokusiran na činjneice i žrtve „ /Emir Suljagić /
Normalno se moram priupitati, koji je ovo Srbin, odakle je i koja ga je majka okopilila, jer dok sam lično kao Bosanski Srbin i student Beogradskog univerziteta, četiri godine u brigadi „ Nikola Tesla „ redovno gradio autoput od Ljubljane do Đevđelije, on je švercovao cigarete „ ronhill „ po Beogradskim ulicama. Dok sam gradio Termoelektranu Gacku i proizvodio struju za našu zajednicu, on je u agresorskim trenutcima sa svojim razbojnicima isto okupirao, uništio ugovor sa ČEZ- om za drugu fazu izgradnje, ali mu je na kriminalan način ostala vila na Dedinju. Dok sam gradio brojne fabrike po Srbiji kao stručnjak svoga poziva, on se bogatio u svojim Laktašima, podrumima, torovima, svinjarnicima i sl. Dok sam u Saveznoj Skupštini prestavljaju našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, on se poput „ krtice sa crvenom knjižicom SKJ „ skrivao i rovario u redovima velikosrpskih agresorskih elemenata, u dosluhu sa svojim psihijatrom Radovanom i razbojničkim „ đeneralom „ Ratkom. Nažalost, što mu iz cijele ergele Srbijanskih konja, „ lipicaner „ Aleksandar Vučić sa sltkoriječivim osmjehom i tapšanjem po ramenima stalno govori ; „ Hajde sokole naš, Crkva naša i ja lično smo uz tebe“ do nekoga novoga „ Kosovskoga boja „ ? Pitam se, gdje im je pamet i razum, gdje im je njihovo ljudstvo i čovjekoljubivost, kakvi li su to oni Srbi, ili sam možda ja „ ciganin „ ( ja im se izvinjavam ) što ne razumijem njihov jezik. Prisjetimo se, da je, ma koliko osporavana književnik Dobrica Ćosić, upravo istinu isipisao.
Dobrica Ćosić: “LAŽ JE U SAMOM BIĆU SRBINA” Dobrica Ćosić, ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike. Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u ‘Deobama’. Partizanski borac i politički komesar, književnik koji se politici Josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije suprostavio prvo tajno zbog smjene njegovog prijatelja i suborca Aleksandra Rankovića, a zatim i javno kad je krajem svibnja 1968. godine,na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. Centralni komitet SK Srbije odbio je takve tvrdnje. Ćosić napušta Partiju i postaje disident. Sljedeći veliki apsurd je, period i odnosi, ceremonije pohoda i sjećanja na velike žrtve Jasenovca i istovremena velika vojna parada veliko srpske vojne sile u Beogradu, gdje prisustvuju i naši prestavnici u vlasti, bez ikakve saglasnosti ili dogovora.
Vojna parada Republike Srbije u Beogradu,sa prisustvovanjem i političkog i vrha manjeg bh. entiteta RS. Pored, veliko srpskih silnih apsurda i gluposti životinjskoga sindroma, mora se napomenutu i dobra vijest i činjenica da je cijeli vrh Republike Hrvatske, dostojanstveno prisustvovao i odao dodtojanstveno sjećanje na nevine žrtve ustaško fašističkog režima u Jasenovcu. Bravo! Državni vrh i predstavnici manjina odali počast stradalima u Jasenovcu Kolonom sjećanja od Memorijalnog muzeja do spomenika Cvijet kod kojeg su položili ruže, državni vrh, predstavnici nacionalnih manjina, antifašisti, preživjela zatočenica Nevenka Končar i članovi porodica stradalih odali su počast žrtvama ustaškog logora Jasenovac, prenosi Hina. Prethodnih godina predstavnici jevrejske nacionalne manjine komemorirali su zasebno, prošle godine to je učinio i predsjednik Republike Zoran Milanović, a ove je godine na komemoraciji u povodu 78. godišnjice proboja posljednjih zatvorenika iz ustaškog logora bio cijeli državni vrh, zajedno s predstavnicima svih manjina te predstavnicima antifašista.
Posebno je zapaženo i pohvalno, bez obzira na razno razne diskusije i kontradiktornosti, da se ovih dana žustro raspravljalo o kažnjavanju i uklanjanju ustaškog pozdrava „ ZA DOM SPREMNI „ kao i drugih neprihvatljivih ustaških ideoloških poruka iz zločestoga doba. Hvala im. U svemu ovome, nikako se ne smije amnestirati i neka negativna uloga Bošnjaka, kao koalicionoh partnera u vlasti sa HDZ-om i SNSD-om. Siguran sam da je u tome Mostar i Hercegovina najbolji primjer tih odnosa i podaničko „ ulizničkog „ karaktera kadrova i politike SDA i Bakira Izetbegovića, a slučajevi su brojni, iziskivali bi i vremena i silnog prostora. Prije svega, činjenice sa lica mjesta govore, što je istina, da je Mostar postao „ poluustaški grad „ sa brojnim njihovim ulicama, koje su navodno tek nedavno, formalno i uklonjene, a da se ne govori o pohodima isvečanostima zločinačke Herceg Bosne. Zašto su nestali brojni veliki giganti u Mostaru i Hercegovini, od Aluminija, Sokola, Hepoka i inih objekata i subjekata. Ko koga diskriminira u ovome gradu i hercegovačkoj regiji, gdje su kadrovi HDZ-a dominantni. Zašto Gradonačelnik grada Mostara mora stalno biti iz redova HDZ-a, ili čemu vode toliki napori i neistine o ugroženi hrvatskoga naroda u ovim dijelovima BiH, ako je istinski proces majorizacije i diskriminacije očit na djelu u brojnim primjerima. Kako to da komesar policije mora biti iz HDZ-a a ustaško- fašistička divljanja po spomenicima iz naše slavne oslobodilačke prošlosti u borbi protiv fašizma, žele da da se do temelja sravne. Nedavni prijedlozi u Gradskome vijeću da se ukine i ulica druga Tita, graniči sa ideotizmom i vulgarnim nacionalističkim htijenjima, njegovih sunarodnjaka. Po njima istorija nije nikakva nauka, jer je oni ispisuju i od njih potiče, a imao sam priliku da na seminaru međunarodnom u Švicarskoj, prisustvujem sa divnim i poštenim Hrvatima Franjom Komaricom, fra Petrom Anđelovićem i brojnim drugim i da poslušam njihova divna ljudska i neprevaziđana Božija shvatanja i poruke. Upravo, ovih prazničnih dana, imali smo nprilike slušati brojne vjerske vjerodostojnike, od uvaženog Pape Franje, reisa Kavazovića, patrijahra Portfirija i druge, koji su nam upravo i prenosile poruke iz svetih knjiga, da li Kurana, Jevanđelja ili drugih, gdje je svaka poruka Bogom ili Allahom data, za svako poštovanje i primjenu. Moram priznati, da se u ovim krajevima u periodu agresije hrvatskih snaga, upravo neizmjerno osjetila vjera i poštovanje istinskih i pravih vjernika, ,koji nisu niti pomišljali, niti činili zla nad zaostalim Srbima, brojnim Bošnjacima i ostalim. Pitam se, čemu laži i bolesne ambicije i Dragana Čovića, da tako sistematski i intezivno upućuje kritike i govori o nekoj ugroženosti Hrvata u BiH, posebno ako je ovaj hercegovački teritorij u pitanju. Sakrio je Dragan Čović svoju „ crvenu knjižicu „ sa jaranom Mijom Brajkovićem i inim svojim pajdašima, a da je bio iole bolji đak iz istorije čitao bi Titove poruke;/ prenos sa portala /. Položaj Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice potvrđen je 25. novembra 1943. godine na osnivačkom zasjedanju ZAVNOBIH-a u kafani porodice Gašić u Mrkonjić Gradu, neposredno pred drugo zasjedanje AVNOJ-a. Zasjedanje je počelo u 19 sati, a završeno je slijedećeg dana 26. novembra u 4 sata ujutro. Na zasjedanju je učestvovalo 247 delegata iz svih krajeva Bosne i Hercegovine, a njih 173 je imalo pravo glasa. Od 173 delegata koji su imali pravo odlučivanja njih 46 su bili Bošnjaci različite socijalno-ekonomske strukture od liječnika, veterinara, teologa, vjeroučitelja do pravnika, profesora, težaka i zemljoradnika. Na zasjedanju je donesena Rezolucija u čijoj se petoj tački kaže: „Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino političko predstavničko tijelo ZAVNOBIH hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska, bude slobodna i zbratimljena Bosna i Hercegovina, u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine učestvovat će ravnopravno s ostalim našim narodima u izgradnji Jugoslavije.“ Istaknti bošnjački pjesnik Skender Kulenović je prisustvovao Prvom zasjedanju ZAVNOBIH-a i tom događaju posvetio je novinsku reportažu objavljenu u „Oslobođenju“ decembra 1943. godine u kojoj između ostalog kaže: „Večeras, 25. na 26. novembra, u jeku krvavih bitaka od Soče do Đevđelije, Bosna i Hercegovina, u Mrkonjiću, nekoliko desetina kilometara od švapskog garnizona u Banjoj Luci, ostvaruje san svojih najboljih sinova: ona izabire svoje zemaljsko vijeće. Herceg Bosna progovorila je iz svoje mučne i tegobne prošlosti, iz svoje krvave jučerašnjice i današnjice, progovorila je o svojoj budućnosti iskreno, jasno i odlučno, kako se nikad dosada nije moglo ni zamisliti… Mi smo klicali i izlazili u novembarsku noć. Mrak i magla ležali su na zemlji. Bilo je pred svitanje. Zaista, okrvavljena i izmučena Herceg-Bosno, to je bilo pred tvoje svitanje.“
Zato, zapitajte se vas dvojica “ nebeskih svetaca “ koji ste u visinama, a kako in a koji način ste se tamo našli to vi samo znate, šta vam je raditi i kako misliti da ovome napaćenom našem građanbskom društvu bude sve bolje i dostojanstveno zajedničko življenje. U suprotnom, veoma brzo će te shvatiti, biće kasno, da će i vasa djeca i buduća pokoljenja čitati istinitu istoriju, a vi će te biti smješteni u redovima najvećih svjetskih i domaćih zlikovaca. Nećete morati ni dokazivati vase diplome, poput naše Sebije ili inih profitera koji sui h obezbjedili u periodu agresije, a Bogami vam neće pomoći ni rukoljubi uvaženog Pape Franje niti patrijahra Portfirija.
Ko drugom jamu kopa, sam u nju pada. Ako ludom nogom staneš na tuđi prag, vratiće ti se to kao bumerang.
Ovih dana ponovo se u javnosti proširila vijest da je Grupa bivših visokih funkcionera Njemačke nezadovoljna radom Visokog predstavnika Christiana Schmidta u Bosni i Hercegovini podnijela zahtjev Bundestagu – Vanjsko političkom odboru njemačkog Parlamenta, da se Christian Schmidt pozove na odgovornost zbog netransparentnog rada. Saslušanje je zakazano za 21. Juna 2023.godine.
Podsjećamo da je Christian Schmid 27.5. 2021.g. na osnovu kanditature Njemačke na poziciji visokog predstavnika zamijenio Valentina Inzka, koji je na toj funkciji proveo skoro 12 godina. Imenovali su ga ambasadori zemalja članica Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC), ali imenovanje da danas nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a.
Od Schmidta se očekivalo mnogo
Od Schmidta se očekivalo mnogo, prije svega da učvrsti teritorijalni integritet države, urazumi ili smijeni vodeće lidere nacionalističkih stranaka i zaustavi ekstremno seperatističko djelovanje srpskog i hrvatskog separatizma, koji zadnjih 15 godina uduženo djeluju na rušenju države Bosne i Hercegopvine. Očekivalo se da smjenama neposlušnih podstakne rad pravosuđa u borbi protiv korupcije, koja je zahvatila sve pore političkog, privrednog i društvenog života Bosne i Hercegovine. Umjesto da zaustavi separatizam, kojim je država ozbiljno uzdrmana, oborena na koljena, zaustavi Dodika koji je nastavio sa otimačinom državne imovine i zaprijetio otcjepljenjem, Schmidt je u dogovoru sa državnim vodstvom Hrvatske izmjenama Izbornog zakona BiH u korist ekstremne HDZ-e pomogao dalji proces razgradnje BiH države.
Otvoreno se počelo govoriti o podršci nekih vodećih zemalja EU, pa i SAD, stvaranju velike Srbije, velike Hrvatske, po konceptu iz 90-tih, pa čak i velike Albanije (što je po mnogima samo paravan ). Nakon Orbanove objave o 2 miliona bh Bošnjaka, kao rizičnom faktoru za Evropu, angažovano se počelo djelovati u korist srpskih i hrvatskih nacionalista, na štetu Bošnjaka.
Glavni izgovor je da treba promijeniti postojeću vlast, koja već 8 godina radi u tehničkom mandatu, što je interes svih, ali ne na neustavan način, kako pokušava HDZ-a sa Trojkom +, uz intervenciju Međunarodnog predstavnika i podršku uticajnih ambasada, prije svega američke.
Potiskivanje Bošnjaka sa političke scene
Izmjenama izbornog zakona, koju je je Schmidt izvršio u izbornoj noći 2. Oktobra 2022.g.,vodeća bošnjačka stranka SDA je gurnuta sa političke scene, mada je imala najveću podršku građana, a omogućeno i podržano nacionalistima HDZ-e i SNSD-a potpuno preuzimanje vlasti na federalnom i državnom nivou. Svemu tome je kumovao Schmidt. Naravno, ne sam već u dosluhu. I nije se na tome zaustavio. Umjesto da interveniše i popravi makar posljednju grešku koju je napravio izmjenom Izbornog zakona, on i dalje pritišće SDA i Bošnjake u njoj da se povuku i prepuste vlast najvećim otvorenim neprijateljima BiH Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću da rastoče državu i pripoje je Srbiji i Hrvatskoj. Na tom planu podršku im daju lideri nekih stranaka Osmorke.
Zahtjevi za smjenu C. Schmidta
O Schmidtu se raspravlja od od njegova imenovanja 2021.godine. Pokazalo se da njegovi izlivi bijesa nisu uzrokovani nedostatkom spremnosti političkih lidera da sarađuju, što bi moglo biti opravdavajuće, već zato što želi ispuniti obećanja data vladi Hrvatske i nekim članicama EU da hrvatskoj manjini da svu vlast u FBiH, a separatistima u Rs omogući da ostvare sve pretpostavke potrebne za osamostalenje, uključujući prisvajanje državne imovine i državnih resursa, planina, rijeka, gradova, sela, svega što je na na zemlji i pod zemljom na okupiranom području BiH na kojem je uspostavljena genocidna Rs.
Schmid je razočarao i iznevjerio sve one koji su se nadali da će se obračunati sa srpskim i hrvatskim nacionalistima i separatistima, koji pred njegovim očima i očima svijeta rade na rušenju države, a on ih ne sprečava.
Podsjećamo da je još u februaru ove godine Grupa bivših diplomata i stručnjaka za Balkan uputila zahtjev Komitetu za vanjske poslove njemačkog Bundestaga za smjenu Schmidta, jer promovira nacionalističke snage i štiti one koji rade na uništavanju države BiH, čime nanosi trajnu štetu mirovnom procesu u BiH.
Zahtjev Njemačkoj za smjenu Schmidta podnio je i biviši zamjenik Carlosa Westendorpa Hans Schumacher zbog govora u Budimpešti, kada ubistvo preko 8.300 Bošnjaka Srebrenice u julu 1995. nije nazvao genocidom, već zločinom u “stilu genocida”, što je suprotno odlukama mdeđunarodnih sudova i podilazi onima koji genocid negiraju.
Umjesto da bude saslušan odmah nakon izborne noći 2. Oktobra, njegovo saslušanje pred Vanjsko političkim odborom Bundestaga zakazano je tek za 21. juni 2023.g.
U svim prilikama, kada se utvrdi da je neko odgovoran ili se pojavi sumnja da pravi nepopravljivu štetu, poziva se odmah na odgovornost i smjenjuje.
Ako Schmidt zaista ne zadovoljava, ako se nije pokazao uspješnim u obavljanju funkcije koja mu je povjerena (a u to smo se mogli uvjeriti), zar nije trebalo već mnogo ranije pokrenuti postupak za njegovu smjenu i zamjeniti ga s drugim, već čekati da napravi nepopravljivu štetu. Dejtonskoj BiH treba OHR, treba međunarodni predstavnik, ali onaj koji neće biti pristrasan i koji će se zalagati za jedinstvenu, nezavisnu, suverenu, građansku, demokratsku Bosnu i Hercegovinu.
Pri svemu ovom treba imati u vidu da Schmidta od prvog dana njegova dolaska ne priznaju vlasti Rs na čelu s Dodikom, navodeći razlog što njegovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN. Ustvari, oni ne žele ni jednog, jer im smeta da ostvare svoje seperatističke težnje. To ga je već u startu oslabilo, učinilo nesigurnim, ali umjesto da se nametne pravim rješenjima, on se opredijelio na podilaženje Dodiku i servisiranje Čoviću.
Dejtonskoj BiH treba Međunarodni predstavnik
Naravno prisustvo OHR i Visokog predstavnika u BiH je neophodno, neophodno sve dok se ne zaustave i obuzdaju srpski i hrvatski separatizmi i ispune aneksi Dejtonskog ugovora, uključujući i aneks VII o povratku prognanih. Ali Bosni i Hercegovini treba međunarodni predstavnik koji će biti nepristrasan, pravedan i odlučan da očuva teritorijalni integritet BiH i odbrani njenu nezavisnost i suverenitet.
Za obavljanje funkcije Međunarodnog predstavnika u BiH potrebna je odlučnost, nepristrasnost i takt, a g. Schmidt nije pokazao puno od toga. To se moglo vidjeti već pri njegovom histeričnom istupu u Goraždu, ali i kasnije kroz izliv njegova bijesa pred zgradoim OHR-a, zbog čega su građani Sarajeva i drugih gradova morali izići na proteste pred zgradu OHR-a i poslati poruke upozorenja.
Deblokada ili blokada izbornog procesa?
Schmidt je “iznuđene” izmjene Izbornog zakona u korist Dragana Čovića pokušao opravdati uklanjanjem blokada, ali se pokazalo da je izborni proces u BiH još više usložnio, pa se ni 6 mjeseci nakon završenih izbora ne može konstituisati valast na federalnom nivou, mada je Čović u fotelje već smjestio saradnike kojima je obećao vlast, Borjanu Krišto, Marinka Čavaru, Lidiju Bradaru, a za ministre postavio i neke osuđenike sa crnih lista. Osjeća se toliko jakim moćnim, ali i obavještenim, da je uvjeren da će Schmidt umjesto trajnog rješenja za deblokadu vlasti uvesti kratkoročno, koje će važiti samo za ovaj izborni tok, čemu se protive svi osim HDZ-e. Ako to uradi na takav način, Schmidt će ozbiljno ugroziti pravni poredak BiH.
Umjesto da izmjenom Izbornog zakona deblokira državu, kako je najavio, Schmidt je u dogovoru sa Hrvatskom pomogao hrvatskom separatizmu. Učinio je trajno dominantnom HDZ-u, a Dragana Čovića promovisao u gospodara FBiH.
Prema priznanju premijera Hrvatske Plenkovića, Schmidt je u saradnji sa Hrvatskom promijenio Izborni zakon BiH, ali u korist hrvatskih separatista, o čemu je dao lažne podatke Odboru britanskog parlamenta, što s ne može zanemariti.
Prema očekivanjima nekih Schmidt će ponovo na zahtjev Hrvatske i pod pritiskom SAD-a promijeniti Izborni zakon BiH u korist etno-nacionalista, što je suprotno građanskoj orijentaciji i demokratiji. Većina u BiH želi državu po mjeri drugih demokratskih europskih država, u kojoj se poštuju građanska prava i u kojoj neće biti diskriminacije ni po kom osnovu.
Bosna je sita Christiana Schmidta
Schmid je razočarao i iznevjerio sve one koji su se nadali da će se obračunati sa srpskim i hrvatskim nacionalistima i separatistima, koji pred njegovim očima i očima svijeta rade na rušenju države, a on ih ne sprečava.
Nije reagovao na brojne zahtjeve za procesiranje Dodika zbog negiranja Srebreničkog genocida, za smjenu načelnika Srebrenice Grujičića zbog ugošćavanja ratnih zločinaca, za smjenu Bradare zbog promovisanja zločinca D. Kordića i negiranja zločina u Ahmićima, niti na zahtjeve za smjenu Ljubomira Borovčanina iz Streljačkog saveza Rs. Psi laju, karavane prolaze. Ne reaguje Schmidt, niti djeluje BiH pravosuđe.
Činjenice i istine se negiraju i iskrivljuju svakodnevno. MZ-a, Schmidt i pravosuđe ne reaguju. Zastupnici Rs iz pozicije i opozicije ponovno napuštaju državni Parlament, jer ih probosanske snage sprečavaju da legalizuju otimačinu državne i druge imovine, a OHR, Schmidt, MZ-a i bh pravosuđe šute. Dodik nas ponovno vraća na 1992, a svi međunarodni faktori ništa ne preduzimaju, a znaju da se ovakva BiH se ne može sama odbraniti ni u institucijama, ni u parlamentu, jer njima vladaju Dodik i Čović uz asistenciju Srbije i Hrvatske.
Svjesno ili nesvjesno, Schmidt je profanisao sebe, poljuljao vjeru u MZ-u i nanio veliku štetu demokratskom procesu i građanskoj opciji BiH. Umjesto da oslabi i pomogne eliminaciju separatizama, on ih je ojačao. Umjesto da građane oslobodi etničkih okova, on ih je učvrstio i zatvorio u etničke torove. Zato mora da ode, jer bolje nikakav nego ovakav.
Bosna je sita Christiana Schmidta. I kad ode, moći će da shvati da se zlo zlim a dobro dobrim uvijek kao bumerang vrati.
Ezan sa džamija, je glas islama iz naših duša koji nas prožima, nadahnjuje i zbližava, dok nas poziva i postrek nam daje, da čuvamo našu vjeru, tradiciju i običaje. Dok se svijetlost džamijskih minareta širi diljem svijeta, pitamo se zašto i kome to može da smeta?
Minulih ramazanskih i ovih bajramskih dana kandilji sa naših džamija imali su i imaju poseban sjaj, šire međusobnu ljubav i bude u nama poseban osjećaj, koji se rađa i traje, snaži u nama vjeru i potsticaj daje. A kad se začuje glas imama, znamo da je to za ljubav i dobrobit svima koji su s nama, uz nas i pored nas.
I kome to u Bosni ili bilo gdje može da smeta, kad je božijim nurom obasjana cijela naša planeta?
Ezan je mnogo više nego poziv na molitvu
Ezan je poziv kojim mujezin poziva vjernike na namaz- molitvu. Učenje ezana je čast koja pripada mujezinu.
Prvi ezan proučen je u Medini, a proučio ga je Bilal ibn Rebbah, kojeg je Muhammed a.s. odbarao za mujezina, a bio je poznat po lijepom glasu. Od tada je ezan postao nezamjenjiva komponenta islamske vjere i kulture. Uči se melodično isključivo na arapskim jezikom ovim riječima:
“Allahu ekber, Allahu ekber. Allahu ekber, Allahu ekber. Ešhedu en la illahe illelah, Ešedu en la illahe illelah. Ešedu enne Muhammeden resulullah, Ešedu enne Muhmmeden resulullah. Hajje ales-salah, Hajje ales-salah. Hajje alel-felah, Hajje alel-felah. Allahu ekber, Allahu ekber. La illahe illellah.”
Prevedeno na bosanski jezik to znači:
“Allah je najveći. Svjedočim da je Muhammed Božiji poslanik. Dođite na namaz. Dođite na spas. Namaz je bolji od spavanja. Allah je najveći. Nema Boga osim Allaha!”
Ezan se uči i prilikom olujnog nevremena, kad pada grad…da zaštiti i odbrani. Do pojave ozvučenja na džamijama mujezin se penjao na munaru da uči ezan, da se bolje i dalje čuje, a sada se to najčešće uči iz unutrašnjosti džamije.
Ezan se uči pet puta dnevno, od sabaha koji počinje svitanjem zore, do jacije koja nastupa potpunim smračenjem.
Ezan je melodičan sklad. Svaki put ga iznova slušate i svaki put vam donosi neki novi blaženi osjećaj.
Ezan nije samo poziv na molitvu; to je i iskazivanje pokornosti Uzvišenom Allahu uz strahopoštovanje u nama, sa našim ispravnim ciljem za mir, spas, ljubav i za sve naše radnje i djela. Zato je vrijednost ezana i mujezina koji ga uči nezamjenjiva.
Ezan sa bosanskih džamija
Džamije su imperativ, ako nema džamija nema ni muslimana, nema ni ezana sa džamijskih minareta. To su bolje od muslimana shvatili oni koji su rušili i palili naše bogomolje i koji još uvijek žele razoriti Bosnu i Hercegovinu i očistiti je od Bošnjaka.
U vrijeme Titove Jugoslavije 46 godina smo živjeli zajedno i nikad nisam čuo nekog da kaže da mu smetaju crkvena zvona, a javljala su se svakodnevno i učestalo sa pravoslavnih i katoličkih crkvenih tornjeva. Ne samo da nisu smetala, i kad te u toku noći probude, bilo prijatno nagađati šta nam to javljaju ( koji je to događaj koji će sviju radovati) i brojati otkucaje da saznaš koje je doba noći, da bi mogao nastaviti svoj nedosanjali san.
Glas ezana sa bosanskih džamija, koji je tokom agresije utihnuo na području koje sada pokriva Republika srpska, obnovom džamija ponovo je oživio i podsjeća naše progonitelje da tu još uvijek ima muslimana i ljuti ih što nas nisu sve uspjeli istrijebiti, ali im je i nagovještaj da nismo odustali od rodne grude i da bi joj se mogli početi masovnije vraćati.
Režimu Rs smeta ezan sa bošnjačih džamija
Tokom agresije na BiH, gdje god su mogli, temeljito su očistili područje Rs od svega što je bilo bošnjačko i prekrajaju ga po modelu “srpskog sveta” u kojem će svi osim Srba biti višak i balast. Krupne stvari su riješili agresijom, zaposjeli teritorij nad kojim apsolutno dominiraju, pa sad pokušavaju legalizovati pravo na imovinu koju su do sada prisvojili i koriste. Ostaje im još pospremiti neke sitnice, kao što je – utišati glas sa obnovljenih bošnjačkih džamija, pa da potpuno ovladaju okupiranim područjem BiH, na kojem je uspostavljena genocidna Rs.
Predsjedniku Rs Miloradu Dodiku smeta ezan sa ljepotice Ferhadije, koja je ponovo srce Banja Luke, iz koje su istrijebili muslimane, zaposjeli i uživaju sve vrijednosti na tom području do tada stvorene. Smetamo mu mi Bošnjaci i naše džamije. Za njega imami koji uče ezan “arlauču”, a Srbima koji su podigli svoja imanja na porušenom i otetom bošnjačkom, i žive u blizini džamija, kaže -“padaju cijene nekretnina koje se nalaze u blizini džamija”. Malo su profitirali pljačkom i otimačinom, pa im sad treba ekstra profit i renta za oteto.
Netrpeljivost i mržnju prema islamu i muslimanima Dodik je često opravdavao isticanjem prijateljskog odnosa sa nekim Bošnjacima. Ako zaista ima takvih dobro bi im bilo da pročitaju roman “Sarajevski rulet”.
Zato i nije iznenađenje što se nakon Dodikovog “arlaukanja” prije nekoliko dana oglasio i načelnik opštine Vlasenica Miroslav Kraljević, kojem se sudi za počinjene ratne zločine, što je izazvalo buru ne samo bošnjačkog negodovanja, jer njegova reakcija nije ni slučajna ni pojedinačna, već izraz opšteg nastojanja vlasti Rs da na teritoriju Rs zatru i dokrajče sve što odiše muslimanskom vjerom, tradicijom, kultrurom i običajima.
Obilježavanje 30. godišnjice od zločina HVO u Ahmićima i ove godine nas je potsjetilo šta je bio okidač da se rušenjem džamija glas ezana u BiH zauvijek utiša.
I dok se širom Evrope različitosti u vjeri, kulturi i tradiciji sve više cijene i prihvataju, u Dejtonskoj BiH se etnički boje i odvajaju. Od nedavno se vrijeđanje muslimana i islama sankcioniše se i u Crnoj Gori, a u Rs takvima raste popularnost.
A u jednoj od sudskih parnica, koju je pokrenuo jedan bračni par u Njemačkoj sa tvrdnjom da ih ezan uznemirava, Visoki upravni sud u Minhenu ispravno je presudio da učenje ili emitovanje snimka učenja ezana predstavlja vjersku slobodu.
I gdje god su mogli i koliko su mogli spriječili su obnovu i izgradnju džamija, koje su tokom agresije prve popalili i porušili…Bošnjaci su ih u rekordnom vremenu obnovili. Obnovu su bili dužni platiti oni koji su ih rušili, iz opštinskih budžeta, ali ih MZ-a nije ni na to obavezala.
Džamije bile prve na udaru agresora
Džamije su bile prva prepreka i prva meta srpskom agresoru za stvaranje etnički čiste Rs. Do agresije na BiH u BiH su bile 1.144 džamije. Tokom agresije porušeno je 614 džamija, od toga 534 na području koje sada pokriva Rs. Do sada su obnovljene 452 i izgrađeno novih 367. Još nije obnovljeno 57 džamija i 44 mesdžida. Obnovu džamija finasirali su građani, pomagala dijaspora, a samo jedan dio finansiran je sredstvima Islamske zajednice i pomognut donacijama nekih arapskih zemalja i Turske.
Odgovornost MZ za urbicid
Međunarodna zajednica je odgovorna ne samo što nije spriječila urbicid, razarenje vjerskih objekata, već i zbog toga što nije prisilila počinioce da svojim sredstvima plate štetu koje su počinili.
Međunarodna zajednica i EU nisu finansirali ni pomogli obnovu uništenih vjerskih objekata, niti su prisili agresore da ih o svom trošku obnove, ali su dopustili da budu uništeni. Na to je u jednom svom intervjuu datom austrijskom mediju 2004.g. potsjetio Reis dr. Mustafa ef. Cerić riječima “ EU nije dala ni centa za obnovu džamija porušenih u ratu”…
Bošnjaci nisu nikad rušili crkve niti bilo koje vjerske objekte koji pripadaju drugim vjerskim konfesijama. Naprotiv, u više BiH gradova u kojima su bili dominantni Bošnjaci na samo nekoliko stotina metara izgrađene su crkve, đžamije, sinagoge i drugi vjerski objekti…
Rušenje džamija u ratu kao i nastojanje u miru da se utiša glas ezana sa obnovljenih džamija dio je istog plana koji ima za cilj da ograniči uticaj Islama i zatre glas ezana sa bosanskih džamija.
Svima kojima smeta ezan, smetaju i džamije, a kome smetaju džamije, smetaju i muslimani.
Kao što vam je poznato, Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je u izbornoj noći, 2. oktobra prošle godine, izvan svojih ovlašćenja i protivno Dejtonskom sporazumu, kao i Ustavu entiteta FBiH, nametnuo izmjene Ustava i izbornog zakona tog bh. entiteta i to na način da je ojačao etnonacionalističku implementaciju izbornih rezultata, pogodujući naročito jednoj političkoj opciji u BiH – HDZ-u. Isto je u nekoliko svojih izjava potvrdio i predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković. Mnogi objektivni analitičari iz svijeta su takav koncept izmjena bh. izbornog zakonodavstva s pravom nazvali uvođenje aparthejda u BiH. Mi bismo dodali općepoznatu činjenicu da je tim svojim potezom Visoki predstavnik nagradio presuđeni ‘udruženi zločinački poduhvat’ i omogućio njegovo ostvarivanje ‘olovkom’!
Podsjećamo da je Christian Schmidt zbog takve odluke pretrpio brojne kritike u Briselu i Berlinu, naprimjer.
Žalosno je da ste mu, umjesto da se vi i vaše Vlade pridružite tim kritikama i najoštrije suprotstavite takvom njegovom potezu, zapravo dali punu podršku. Time niste doprinjeli rješavanju političke i ustavno-pravne krize u BiH, nego upravo njenom daljem produbljivanju i dodatnoj eskalaciji.
Također ste svojom podrškom toj odluci Visokog predstavnika u BiH zapravo ignorirali nekoliko presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koje godinama čekaju na svoju implementaciju.
Visoki predstavnik C. Schmidt je nametanjem rasističkog izbornog zakona u izbornoj noći prekršio Annex 10 Dejtonskog mirovnog ugovora. Obzirom da je jedan od kriterija američkog State Departmenta za stavljanje pojedinaca na ‘crnu listu’ i antidejtonsko djelovanje, primjereno bi bilo da i njega stavite na tu svoju ‘crnu listu’. A možda biste mogli razmotriti i to da li je na toj ‘crnoj listi’ mjesto i onima koji su podržali taj njegov antidejtonski potez!
Sada svjedočimo vašem izravnom miješanju u rasplet aktuelne političke krize u BiH i to na način da potencirate (i otvoreno pomažete i savjetujete) svoje ‘favorite’ u formiranju Vlade Federacije BiH, dajući još jednu podršku Christianu Schmidtu da nametne privremene izmjene Ustava Federacije BiH kako bi se izabrala ta Vlada i njen premijer. U toj svojoj ‘interventnoj demokraciji’ želite postići taj svoj cilj po svaku cijenu, pa i po cijenu da se zaobiđe potpis predstavnika najbrojnijeg naroda u BiH – Bošnjaka.
Vaše uplitanje u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine je neprihvatljivo i suprotno je uzusima međunarodnog prava. Posebno je razočaravajuće da podržavate one političke subjekte u BiH koji baštine tekovine presuđenog udruženog zločinačkog pothvata, genocida i drugih zločina počinjenih u BiH u periodu 1992-1995! Podržavate, naprimjer, one pojedince koji ratne zločince iz redova svojih etničkih skupina u BiH otvoreno i s ponosom tretiraju i slave i danas kao “nacionalne heroje”.
Jednako tako podržavate one političke opcije i njihove lidere koji su se svrstali na stranu Rusije u povodu agresije te zemlje na Ukrajinu, pa čak i odlikuju ruskog predsjednika Vladimira Putina i to u situaciji kada ga je cijeli demokratski svijet izolirao. Teško nam je povjerovati da niste svjesni da podržavanje takvih bh. lidera zapravo jazom otvara vrata širenju ruskog uticaja na zapadnom Balkanu, pa i u Bosni i Hercegovini čiji je konačni cilj destabilizacija tog regiona.
Nemoguće je razumjeti zašto podržavate takve koncepte a ne one koji se zalažu za građansko uređenje Bosne i Hercegovine, onakvo kakvo postoji u demokratskom svijetu gdje spadaju i vaše zemlje?
Je li moguće da niste svjesni da bi privremenom izmjenom Ustava FBiH od strane Christiana Schmidta, za koju opciju javnost već zna da stojite iza nje, bio učinjen još jedan presedan u međunarodnom pravu? I da bi to realno moglo rezultirati eskalacijom političke i ustavno-pravne krize u BiH!
Uporno se zalažete za projekat Open Balkans, što nije ništa drugo do rebrendirani naziv za ‘Veliku Srbiju’, u koji po svaku cijenu nastojite ugurati i našu zemlju.
Odlazite u Srbiju da bi razgovarali o situaciju u našoj zemlji! To je ‘dopustivo’ koliko i kada bi Argentinski ambasador u Americi išao predsjedniku Meksika da razgovara o političkoj situaciji u USA. Jeste li svjesni da time gazite suverenitet naše zemlje, međunarodno priznate države i članice UN i šaljete jasnu poruku i zemljama- agresorima na našu zemlju da je to sasvim prihvatljivo?
Milorad Dodik, kojeg ste doveli na vlast na tenkovima, i čije ponašanje, drskost, primitivizam, negiranje genocida, izazivanje etničke mržnje, tenzija i netrpljeljivosti kao i korumpiranost tolerirate, sada je krenuo u secesiju. Umjesto konkretnih i urgentnih poteza, bavite se konstatacijama kao da naša javnost to što govorite i sama već ne zna! Zašto ne podržite Visokog predstavnika, C. Schmidta da upotrijebi Bonske ovlasti i odmah smijeni Dodika i sve one u politici koji ga podržavaju, na način na koji ste ga brzinom svjetlosti podržali kad je nametnuo rasistički izborni zakon u entitetu FBiH?!
Bojazan da bi se veoma ozbiljna politička kriza u kojoj se, zbog svega navedenog, našla naša drzava mogla pretvoriti u nešto što je još gore a čemu smo svi svjedočili ranih 90-tih prošloga stoljeća, je sasvim realna.
Pošto ipak želimo da vjerujemo da vama i vašim Vladama takav razvoj događaja u našoj zemlji nije u interesu, od vas tražimo da svojim autoritetom djelujete na Visokog predstavnika da odustane od nametanja izmjena Ustava FBiH, odnosno od oktroirane Vlade tog bh. entiteta.
Od vas dalje tražimo i da se založite da Visoki predstavnik u BiH nametne implementaciju svih presuda Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura na cijeloj teritoriji naše države, što bi automatski riješilo političku i ustavno-pravnu krizu u BiH i uspostavilo vladavina prava u istoj.
Također, tražimo od vas da djelujete na Visokog predstavnika da upotrijebi Bonske ovlasti i odmah smijeni Milorada Dodika sa njegove političke pozicije, kao i sve njegove političke saradnike koji ga podržavaju, te da im zabrani bavljenje politikom.
I konačno, tražimo da se trupe misije ALTHEA u našoj zemlji, ili NATO trupe (koje su po Dejtonskom ugovoru zadužene za mirovni aspekt tog ugovora) rasporede na području Brčkog te na drugim kritičnim tačkama unutar naše zemlje.
GRUPA GRAĐANA ZA GRAĐANSKU, SLOBODNU I JEDINSTVENU REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU:
1. Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist
2. Dženana DELIĆ, profesor Poslovnih studija i prava (u penziji)
Mazohistički bi sada bilo govoriti o političkoj krizi u Bosni i šire jer, da se ne lažemo, tema svih tema jeste sigurnost, odnosno pitanje hoće li biti rata ili neće? Sve drugo jeste gubljenje vremena i odvlačenje pozornosti od realnog stanja na terenu. A realno stanje jeste da je vojnom paradom u Batajnici pod nazivom “Granit-23”, Srbija zapravo odaslala poruku svojim komšijama, prije svega Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji da će “srpski narod braniti u tim državama”, po istoj matrici kao i 1992. kada je “bio ugrožen” na prostorima bivše SFRJ pa smo svjedočili kako su ga branili i ko je platio najveću cijenu toga.
Dakle, suvereno je pravo svake zemlje, pa i Srbije, da se naoružava, ali u konkretnom slučaju postavlja se pitanje ko bi to mogao napasti tu Srbiju? Nikad, a možda ni tad, ama ni u teroriji ne postoje šanse da je napadne neko od njenih susjeda. Previše imamo iskustva iz povijesti da možemo ovo zveckanje oružjem iz Batajnice shvatiti kao prijetnju nekim novim ratom u Bosni, odnosno na zapadnom Balkanu. Nasljednik Miloševića Vučić se pobrinuo i za odgovarajuće društvo koje je s njim pratilo paradu – bio je tu i nasljednik Karadžića, odavno zakrvavljenih očiju Dodik, a i njihov brat po ideologiji, ultradesničar i ksenofob Viktor Orban. Bioje tu i Andija Mandić, uz SPC glavni Vučićev izvođač radova u Crnoj Gori. Opravdano su bili odsutni Putin i Lukašenko! I to treba shvatiti kao poruku i Regionu, ali i Zapadu. A Zapad, kao i 1992., izražava “zabrinutost”. Ako, ako…Dok balkanska kuća haman ponovo gori, “baba (Zapad) se češlja”!
U ovoj priči svakako ima mjesta i za bh. dritanoide, prije svih Konakovića i Nikšića koji su, kada su pravili koaliciju sa Bajom iz Laktaša rekli da se “Dodik promijenio”. Jeste, u pravu su bili, promijenio se ali na gore! Sada je najveća opasnost po mir u Bosni i Hercegovini što potvrđuje ne samo izjavom u Batajnici da je “Vojska Srbije spremna da brani naš narod gdje god on bio”, nego je najavio da će policija Rs-a stati na međuentitetsku liniju. Drugim riječima, izravno prijeti ratom. A hoće li ga biti, zavisi hoće li se neko drugi još pitati za to osim Putinovog glavnog igrača na zapadnom Balkanu i njegovog drugog mentora iz Beograda. Na kraju, violio bih čuti Dinu i onog smrada od Nikšića šta imaju za reći poslije najnovijih ratnih truba u koje ovih dana puše njihov koalicioni poartner – onaj “koji se promijenio”.
Za nezaposlene postoji biroi rada, za alkoholičare postoje klinike za odvikavanje od alkohola ali za one koji su u problemima sa kreditima – ko pomaže njima?
I dužnici su ljudi zar ne? Upravljanje tokom svog novca nije samo stvar privatne ekonomije već odražava način kako pojedinac upravlja svojim životom. Pitanje svih pitanja je da li je korektno i ispravno svu odgovornost za financijsku nesolventnost jednog dužnika prebaciti samo na njegova pleća? Naravno da nije! U svakom društvu, pa tako i kod nas postoje različite percepcije kako se gleda na dužnike. Neki ih osuđuju nazivajući ih „respikućama“ nesposobnim da organizuju svoj život i planiraju ličnu ekonomiju, dok drugi pokazuju veći stepen razumijevanja. Različiti stavovi jesu posljedica (ne)informisanosti različitih aktera u društvu, odnosno stepena njihove spoznaje kako funkcioniše privatna ekonomija i kreditno tržište. Stanje prezaduženosti ne podrazumjeva samo odgovornost dužnika već i kreditnih organizacija koji su dužnika doveli u takvo stanje. Indolentnost društvene zajednice da im se pomogne u saniranju dugova vode ka samoizolaciji i vegetiranju vlastitim životom. Društvo kao cijelina ima odgovornost, ne samo da pomogne ovoj kategoriji ljudi pružajući im mogućnost za ekonomsku rehabilitaciju, nego i da djeluje preventivno kako bi se spriječilo njihovo prezaduživanje! Proces sanacije dugova ne podrazumjeva oprost istih već servisiranje njihove otplate u vremenskom roku od 3-5 godina gdje se dužnicima osigurava zadržavanje egzistencijalnog minimuma dok se otplata vrši „viškom“ sredstava, odnosno iznosa iznad egzistencijanog minimuma. Nakon isteka ovog roka ukoliko dužnik ne vrati preostali dio duga, isti se otpisuje. Takva win-win strategija je od koristi svi akterima od dužnika, povjerioca, kreditnih organizacija pa do društvene zajednice. Osjecaj beznađa i nemoći pojednica da utiče na svoju ekonomiju je destruktivna po svakog jer utiče na životni kvalitet stvarajući stanje društvene izolacije i modernog ropstva. U našoj državi ima mnogo pojedinaca i porodica koji su zatvorenici jedne teške ekonomske situacije iz koje nema izlaza bez aktivnijeg učešća druđtvene zajednice. Ponuda kredita u BiH je danas velika. Reklame, kako one koje dobivamo putem pošte tako i teve-reklame, se posebno intenziviraju pred godišnje odmore i praznike kada potreba za novcem je najveća. Ponekad je dovoljno odgovoriti na telefonsku ili mailponudu mikrokreditne organizacije pa da se na bankovnom računu nakon nekoliko minuta deponira novac. U potrebi za novcem često se zaboravlja na činjenicu da je upravo kamata faktor koji utiče na troškove kredita što, posebno u vremenu njihovog rasta kakvo je danas, vodi do nelikvidnosti dužnika. Što znači biti „prezadužen“? Prezaduženost je stanje u kojem jedna osoba ne može otplatiti svoje dugove. Problemi koji nastaju kao posljedica prezaduženosti su dugoročni. Stanje prezaduženosti podrazumjeva veliku psihosocijalnu patnju ne samo onoga ko ima dugove već i za njihovu rodbinu. Koji su razlozi nastanka prezaduženosti? I nauka je saglasna da nijedan čovjek ne želi dospijeti u stanje prezaduženosti i da u svakom čovjeku postoji jedan psihološki nagon koji ga „tjera“ da bude ekonomski neovisan. Često, stanje prezaduženosti ne ovisi o samo jednom pojedinačnom slučaju već su u pitanju veliki broj isprepletanih faktora. Svaki čovjek može dobiti otkaz sa posla, razboljeti se i ostati nemoćan za dalji rad. Lični ekonomski bankrot može proizići i kao posljedica razvoda braka. Zajedničko im je nedostatak ekonomski marginala da se uredno nastavi servisiranje kredita. Konsekvence prezaduživanja? Psihofizička oboljenja Veza izmedu dužničkog stanja i psihofizičkih oboljenja je očita . Dužnik je pod stalnim ekonomskim stresom. Simptomatične su bolesti poput srčanih oboljenja i oboljenja krvnih sudova, visokog pritiska , čira na želudcu, te depresije, agresivnosti , iritacije, nesanice, pasivnosti,osjećaja napuštenosti i drugih psihooboljenja. Statistika ukazuje da je broj samubistava kao posljedica prezaduživanja takođe u rapidnom rastu. U odbrani od traume , dužnici često razvijaju mehanizam odbrane ili „bijega“ od problema koji se manifestira u osjećaju lažne bezpomoćnosti, nadi da će im , možda, igra na sreću donijeti riješenje problema ili neko drugi platiti njihov dug . Dužnik odgovornost prebacuje na drugog, postaje pasivan i svoj teret ne tako rijetko pokušava riješiti upotrebom narkotika. Za porodicu Problem dužnika se često prenosi na cijelu porodicu .Koliko je djece u takvim porodicama pogođeno danas niko ne zna. Životni standard pada i često je pretočen u puko preživljavanje. Za društvo Dužnici manje konzumiraju, rade u manjem obimu kao posljedica psihofizičkih oboljenja te na taj način doprinose u manjem obimu poreskim uplatama u državnu kasu. Njihove potrebe za zdravstvenom njegom, socijalnom pomoći , te pomoći za nezaposlene rastu što dodatno opterećuje budžet. Insitucionalna odgovornost Zašto u BiH još uvijek nije donešen Zakona o sanaciji kredita (Zakon o bankrotu) kada se zna da bi mogućnost proglašenja ličnog bankrota mogao biti posljednji spas za sve veći broj zaduženih građana? Da li ikoga od nadležnih u organima vlasti je briga o ovoj kategoriji ljudi? Da li je naše društvo, u ovom vremenu grubog kapitalizma, totalno izgublilo osjećaj empatije, razumjevanja i solidarnosti? Nepostojanjem ovog Zakona financijski nesolventni dužnici su ostavljeni na milost i nemilost povjeriocima, bankama i kreditnim institucijama. Dužnik bukvalno može bit izbačen na ulicu, ostajući bez imovine čime mu se ugrožava njegovo osnovno pravo na život. Odgovornost bi trebala ležati prije svega na općinama/komunama. Njihova uloga u podršci saniranja dužništva je centralna kako bi on bio efektivan i ciljan na rezultat koji se želi postići. Donošenje zakona o saniranju dužništva zahtjeva i preformulisanje i pojašnjenje odgovornost svake bh. opštine/komune gdje bi se prethodno donešeni Zakon, rehabilitacija dužnika i preventiva u smislu pružanja savjeta o upravljanju privatne ekonomije stavili u fokus. Razloge zašto ovaj Zakon još nije vidio svijetlo dana treba tražiti, prije svega u sprezi političkog i financijaskog lobija kojem nije u interesu njegovo donošenje. Neosporno je da je cijena nedjelovanja vlasti u BiH ogromna po čitavu društvenu zajednicu. PS Autor članka je savjetnik pri Geteborškoj komuni za Budžet i sanaciju dužništva.
Večeras (17. aprila 2023.) je Lejletu-l-kadr, noć želja, dova i nade, za stare i mlade. Velična ove noći sadržana je u objavljivanju Kur’ana, najveće milosti i posljednje objave koju je Bog poslao ljudima. To je noć “bolja od hiljadu mjeseci” u kojoj muslimani mole za oprost svojih grijeha i traže milost Božiju na oba svijeta.
Bože milostivi, učini da samo tebi služimo! Da se grijeha klonimo! Da istinu govorimo! Da dobra djela činimo! Da se tuđeg haka klonemo.
Ne dozvoli da nas zavara uspijeh, niti poraz baci u očaj. Nauči nas da je tolerancija najviši stupanj moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti!
Bože pravedni, kada se mi ogriješimo o ljude, podari nam snagu izvinjenja! A kada se ljudi o nas ogriješe, podari nam snagu oprosta!
Prije 30 godina u Ahmićima pored Viteza počinjen je jedan od najokrutnijih ratnih zločina na prostorima nekadašnje Jugoslavije. U ranim jutarnjim satima, 16. aprila 1993, napad na selo Ahmiće izvele su lokalne postrojbe HVO-a.
Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu navodi da je u Ahmićima ubijeno 116 ljudi, 24 je ranjeno, uništeno 169 kuća te dvije džamije. Za zločin protiv čovječnosti u Ahmićima MKSJ je sudio 13 Hrvata iz Srednje Bosne. Za sudjelovanje u donošenju odluke o napadu na Ahmiće, potpredsjednik HDZ-a Bosne i Hercegovine Dario Kordić osuđen je na 25 godina zatvora. Među ostalim, osuđeni su Drago Josipović, Vladimir Šantić, Miroslav Bralo i Paško Ljubičić.
Haški sud je ustanovio da je zločin počinjen u okviru međunarodnog oružanog sukoba u koji je bila umiješana Hrvatska, preko kontrole nad HDZ-om BiH i HVO-om. Pravomoćno je potvrđeno da je “Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om“, te „rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a.“
Zločin u Ahmićima sudski je procesuiran. Sudilo se organizatorima, zapovjednicima i neposrednim počiniteljima, no on ostaje trajna mrlja i sramota Republike Hrvatske.
Hrvatska treba pokazati spremnost da se iskreno i bez ostatka suoči sa počinjenim zločinima, te preuzme odgovornost za prošlost. Samo činovima solidarnosti kroz jasne inicijative koji imaju za cilj razumijevanja uloge Republike Hrvatske u ratu protiv Bosne i Hercegovine, moći ćemo reći da se Hrvatska konačno distancira od imperijalne politike Franje Tuđmane.
Zato zahtijevamo od predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Vlade Republike Hrvatske da se javno distanciraju od ratnih zločina počinjenih u naše ime te prekinu sustavnu politiku relativizacije, negiranja i umanjenja ratnih zločina. Tražimo jasno formuliranu ispriku i imenovanje jedne ulice ili trga u Zagrebu po žrtvama Ahmića. Tek kad ratni zločin u Ahmićima postane dijelom hrvatskog obrazovnog sustava, biti ćemo u mogućnosti reći da smo na tragu pravde, odgovornosti i izgradnje mira. Krivnja za zločin je individualna, ali istina o ratnim zločinima kolektivna je, naša, odgovornost.
U subotu 15. aprila 2023. na Trgu bana Josipa Jelačića, u 12:00 sati organiziramo prosvjedno stajanje u znak sjećanja na žrtve Ahmića. Istog dana, u 17:00 sati u zagrebačkom Kulturno-informativno centru (KIC) organiziramo prikazivanje video dokumentacije koja je dio interaktivnog narativa Ahmići – 48 sati pepela i krvi, produkcija SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu. Prikazivanju će uslijediti razgovor koji će moderirati novinarka Snježana Pavić, a sudionici i sudionice su Mina Vidaković, SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu, mirovna aktivistkinja Ana-Marija Raffai, Regionalna adresa za nenasilno djelovanje (RAND), filozofkinja i sveučilišna profesorica Nadežda Čačinovič, te profesor povijesti Marko Fuček.
Centar za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb
Centar za građansku hrabrost, Zagreb
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), Sarajevo
Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb
U slici i riječi, želim javnosti servirati istinu o našim aktuelnim kriminalcima u vlasti, koji su upravo na svome kriminalnom putu uništili naše privredne gigante, koje sam u svojoj inžinjerskoj radnoj obavezi i gradio . Kako živimo u našoj tmurnoj svakodnevnici, sa politikantiman i papcima u parlamentarnom i drugim društveno političkim zbivanjima, sa lažnim diplomama, sa histerijom i međusobnom mržnjom, upravo se i zaboravlja na ove naše privredne gigante, koji su bili garancija i uzdanica naše veoma uspješne ekonomije i zajedničke dodtojne egzistencije. Kao stručnjak u oblasti automatizacije brojnih tehnoloških procesa, redovno visoko obrazovani magistar tehničkih nauka, inžinjer elektrotehnike, poliglota, profesor i graditelj brojnih objekata i fabrika na teritoriji cijele Juge, mnogo toga lijepog i korisnog bih mogao ispisati za naše mlađe generacije. Svakako i dva velika, izuzetna i značajna industrijska kompleksa u našoj domovini, bili su Aluminij ili aluminijski kompleks u Mostaru i Rudnik i Termoelektrana u Gacku. U našem znanom i opisanom agresorskom periodu, na našu domovinu, gradove Mostar i Gacko, te na firme i njihovu uzurpaciju, u postdejtonskom periodu, pojavili su se i naši ubitačni nacionalisti, diktatori i diskriminatori, sa melodijama gusala iz Laktaša i Miloradom Dodikom, te orguljaš iz Mostara Dragan Čović. Ovi nacionalistički elementi, sa svojim torovima i brojnim kadrovskim nacionalistima u vlasti iz stranačkih okvira HDZ-a i SNSD-a, nastavili su realizaciju u mirnodobskom periodu, nedovršenog scenarija mentora Tuđmana i Miloševića, sa uzurpacijom, diskriminacijom i sospstvenim upravljanjem poslovanja ovih firmi. U svemu tome, intezivno u kontinuitetu su im bili na usluzi koalicioni partneri „ ulizice „ u Bošnjaka, tzv. „ grobari „ kriminalnog puta.
Došao sam u Mostar godine 1970, kao rođeni Sarajlija, poslije završenih fabrika elektrolize bakra i nove zlatare u Rudarsko topioničarskom bazenu u Boru ( istočna Srbija ), na kamen temeljac Aluminija ( tvornica Glinice ).
Ove veoma značajne objekte za proizvodnju aluminija i električne energije, gradio sam sa velikim tehničkim iskus5tvom, željama i nastojanjima, da učinimo nešto dobro i za sopstvenu domovinu i za bolju egzistenciju njenih građana, nažalost do perioda uzurpacije od strane nacionalista sa istoka i sa zapada, kao i njihovih domaćih izroda, koji su se otpočeli „ kotiti „ i bogatiti na raćun svojih građana i državnoga materijalnog dobra. Svakoga od njih, danas mislim da znaju i da su za njih čula i djeca iz vrtića, polazeći od „ grobara „ do velikih šefofa i diktatore nacionalista u HDZ-u i SNSD-u, sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom. Njihove velelepne vile, u mostarskim Barama na izmjenjenom slivu rijeke Radobolje i na Dedinju, rezultat su njihovog kriminalnog i lopovskog pljačkaškog djelovanja, po onoj Rojsovoj uzrečici; „ Ko je šta jamio, jamio je „ .
Da, ovi su ti u vlasti, perjanica i sljedbenici svojih mentora u stvaranju genocidnih i zločinačkih tvorevina, Republike Srpske i Herceg Bosne, od Tuđmana i Miloševića do brojnih sljedbenika sa Radovanom, Bobetkom i ostalim istomišljenicima i nacionalistima.
Ko je i mogao sanjati, da ću kao stručnjak svoga poziva i intelektualnog kapaciteta i graditi ove objekte, za neke buduće kriminalce, švercere, diskriminatore i lopove, koji će uzuurpirati sva ta dobra u sospstvenu korist, nikada se i ne bih prihvatio ovoga posla ? Dok je akademik Dragan „ harčio „ i još uvijek „ harči „ po Mostaru i Hercegovini, dotle je njegov „ brat blizanac „ kao rušitelji jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, guslar Milorad Dodik u crno zavio sve njegove Gačane, a dobre i vrijedne Bošnjake su protjerali, ugasio im je svaku nadu u izgradnji druge faze Termoelektrane od 600 MW, koja bi bila i uzdanica egzistencije svih građana i Gacka i okoline. Raskinuo mje već potpisani ugovor sa firmom ČEZ, ali je ipak na kriminalan način zadržaom nsvoju velelepnu vilu na Dedinju? Možda se i nadati pravnoj državi BiH, u kojoj će se ovaj kriminal rasvijetliti, a „ zaslužni „ se useliti u nove kazamate Vojkovića, Zenice ili Mostara. Dok ovaj velikosrpski diktator iz Laktaša u Beogradu ubire dolare za svoju vilu od ambasade Izraela, dotle njegov „ blizanac rušitelj „ Dragan iz Mostara, ubire te dolare za HDZ, od partnera iz Izraela,za korištenjem cjelokupne infrastrukture Aluminija, posebno sa proizvodnim pogonom Livnice.
Za našu široku javnost i posebno za moje Bosance, nije li vam čudna informacija o zajedničkoj kolektivnoj ostavci rukovodstva Elektroprivrede Herceg Bosne. Ovo je očiti znak da se iza brda, što stari govorili ; „ Nešto opasno valja „, istina je koju treba razumjeti i prihvatiti kao našu realnost. Svakako je u centru zbivanja nacionalistička stranka HDZ-a sa „ lukavim latinom „ diktatorskog profila Dragan Čović, kao i njegov „ rušilački brat blizanac „ guslar iz Laktaša Milorad Dodik. Razlika je u njima, što je ovaj hercegovački samozvani akademik, orguljaš Dragan mnogo lukaviji od svoga ugursuza i jarana Milorada, radi sve tiho i lukavo na duže staze, a guslar to gudi gramoglasno svoje jedne te iste melodije ili što bi opet naši stari pametni govorili, kod njega je ; „ Što na umu to na drumu „.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Poštovani moji čitaoci, svakako je ovo za vas iznenađujuća vijest, nije joj ravna već godinama lansirana lažna informativna propaganda iz Gebelsovog medijskog prostora, kada je bio u pitanju mostarski Aluminij i njihovo poslovanje, kao i diskriminacija radnika nehrvata. Zato i ova cijela problematika u vezi je sa padom ove firme od „ hercegovačkog giganta ili diva “ do nivoa patuljka? Sve rađeno po scenariju nacionalističke stranke HDZ-om i njihovim kadrovima, ali u interesu hrvatskoga roda ili „ lijepe njihove Hrvatske „ . Sveukupni kriminal i prljave radnje odvijale su se godinama zapakovane u „ aluminijskoj foliji „ uz prećutnu saradnju i podržavanjem kadrovskih struktura u Bošnjaka, kao dosljednih grobara ovoga aluminijskoga giganta.
Dugogodišnja planetarna pljačka u firmi Aluminij, rezultirala je i najvećim gubitkom na našoj sveukupnoj privredi na nivou države, a po zacrtanom scenariju nacionalističke politike HDZ-a i njihovih kadrova, sve je bilo u njihovim okvirima i međusobnim dogovorima ili „ presipanjem iz šupljeg u prazno „ što se i najgore odrazilo na poslovanjem i EPHB, koji su isporučivali velike količine električne energije ovoj mostarskoj elektrolizi aluminija. Poznato je da su pored gubitaka firme od cca pola milijarde maraka, sigurno bili i ostali dužni EPHB najmanje par stotina miliona, što je u okvirima HDZ-a i javna tajna. Dakle, kriminalni trojac vlade Federacije sa Fadilom Novalićem, Jelkom Miličević i Nerminom Džindićem sve je prikrivao i ne bez razloga do današnjeg dana nisu donosili odluku o nužnom stečajnom postupku, ali sve u dogovoru sa HDZ-om i Draganom Čovićem.
Ovaj „ kriminalni trojac „ udovoljavao je čimbenicima HDZ-a i Drganu Čoviću, sa upravljačkim pravima u firmi, kao i nadolazećem kriminalu uvođnjem stranih uzurpatora sa Izraelcima i nekim Kinezima, da bi neki dolari i dalje kapali na njihov konto račun. O naplatama, cijenama i isporukama malo je ko mislio o istome, a iz zatvorenog sistema poslovanja, na kapaljku su pristizale informacije do zvaničnih institucija države, meritornih za ovu problematiku. Čemu sada, ova kolektivna smjena i ostavke, čudno, smiješno i žalosno, nigdje se ne ističu i pravi razlozi, jer njihov „ hercegovački diktator“ orguljaš Dragan Čović sa svojim „ ulizicama „ sve to drži u strogoj tajnovitosti. Diktator ovoga podneblja iz zločinačke zajednice Herceg Bosne može sada i žedne preko vode i rijeke Radobolje, kojoj je i tok mijenjao, da ih prevodi i da radi što hoće, po ugledu i na „ brata razarača blizanca „ guslara Milorada iz Laktaša. Tako, dok se „ kum „ EPHB sa hidroelektranom „ Mostar „ koju je darivao istoj zajednici, Edhem Bičakčić vucara negdje po udruženju CIGRE, dotle ovi po Mostaru i Herceg Bosni sa Akluminijem mogu igrati poznatu igru, tzv. „ čigru „ . Kako je akademac sa HDZ-om u starom sazivu svih vlada Federacije bio u kriminalnom aluminijskom lancu, kao grobari, sa ovim ulizicama još lakše će i bolje profitirati u novijem sazivu vlade Federacije, sa Nerminom Nikšićem dokazanim jaranom i prijateljem najvećeg kriminalca Mije Brajkovića, koji su zajednički i najurili sve Srbe iz firme, a evo sada imaju Jevreje. Ovaj stari „ lisac „ kod latina,veoma laganopronalazi poslove i fotelje za svoje stare nekadašnje zvijezde na državnom nivou, od Čolaka, Lovrinovića, Gudeljević do inih, logično je očekivati da će još lakše udomiti i ostale iz Federacije, sa dobrim platama i sjajnim pozicijama. Nije on dokazani „ blećak „ da godinama ne zna uzimati u vlasti resore finansija i pravde, dakle sve u svoje ruke, pa ko onda može procesuirati sve kriminalce i lopove, a firma Aluminij i Soko su ogledni primjeri naše privrede i njenoga kriminala i pljačke ? Upravo u HNK radeći po principu naših stari ; „ Kadija te tuži, kadija te sudi „ oslobađaju se redom dokazani kriminalci, a krivične prijave već mgodinama jednostavno nestaju ili izhlape popot alkahola kod pijanaca. Svakako i dolaskom Nermina Nikšića za premijera vlade Federacije, koji je već ispekao ovaj kriminalni zanat kod Mije Brajkovića, šta očekivati od svega ovoga što je nekom vlasništvu Federacije, kao firma Aluminij ili EPHB, sa njihovim kriminalcima i lopovima. Državo draga i jedina nam domovino BiH, kome si i jedina, čemu li se nadaš sa ovom bagrom iz „ aluminijske folije „.
Da li su stranke sakupljene oko SDP-e nakon Dodikovih jučerešnjih izjava o spremnosti za secesiju RS-e počele shvatati s kim su se spanđali, u težnji da im Čović i Dodik dadnu dio vlasti?
Dodikove otvorene prijetnje secesijom i poziv Hrvatima da mu se pridruže ne mogu se drugačije okarakterisati, nego kao pokušaj državnog udara. U svakoj drugoj državi bio bi automatski stavljen iza rešetaka.
Dominacija Srbije i Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom
Dejtonskim sporazumom uspostavljen je mehanizam koji Srbiji i Hrvatskoj (susjedima koji su 90-ih izvršili agresiju na BiH) omogućuje stalni nadzor nad svim zbivanjima u BiH, a preko nacionalnih stranaka (SNSD-a i HDZ-e) i punu dominacija nad političkim i društvenim zbivanjima. To se posebno posljedično osjeća zadnjih 15 godina, od kada su se protiv BiH urotile HDZ-a predvođena Draganom Čovićem i SNSD-a, predvođen Miloradom Dodikom, aktivno podržani od Hrvatske, Srbije i dijela EU.
Država BiH je već 30 godina obučena u Dejtonsku luđačku košulju, zarobljena nacionalističkim strankama i ograđena nezasitim pohlepnim komšijama. Srbija i Hrvatska svih postdejtonskih godina upravljaju ključnim političkim i privrednim procesima koji se odvijaju u BiH, potkradaju državne resurse i usmjeravaju ih prema svojim interesima. Vladaju zemljom i nebom Bosne i Hercegovine. Ako su SAD zaista prijatelj BiH, a to su pokazale u mnogo slučajeva, krajnje je vrijeme da pokrenu proceduru za izmjenu Dejtonskih rješenja, koja su se pokazala kontraproduktivnim.
HDZ i SNSD drže sve poluge vlasti
Nakon općih izbora provedenih 2. Oktobra 2022.g. i podrške koju im je izmjenama Izbornog zakona pružio Međunarodni predstavnik Schmidt, HDZ-a i SNSD-a su dobili priliku ne samo da potisnu na periferiju bošnjačku SDA, već i postanu dominantna vlast na federalnom i državnom nivou. Čović drži sve poluge vlasti u FBiH, mada još nije dovršena njena konstitucija, a Dodik je dominantan i neprikosnoven u Rs. Po logici vlastodršca za partnera u vlasti odabrali su šarenu Trojku transformisanu u Osmorku, predvođenu bolesnim karijeristima Elmedinom Konakovićem i Nerminom Nikšićem, a u njihovoj sjeni i Edinom Forto, za koje su pouzdano znali da njihovi stranački lideri nestrpljivo očekuju svoj dio vlasti, da će biti poslušni i da poslušničko savezništvo neće uslovljavati ni sa čim, osim pozicijama u vlasti koje su im obećali u naknadu za podaništvo i izdaju. Na toj osnovi stvorena je antidržavna izdajnička osnova, najveća nakon izdaje Fikreta Abdića iz 90-tih godina prošlog vijeka.Težnja da sjedne na tron države Fikreta je dovela u Sarajevo, a Trojka proširena na Osmorku nakon 30 godina zaputila se u pohode u Mostar da ljube skute Čoviću i Laktaše da grle i tapšu po ramenu Dodu…Zaboravljajući pri tom da ruka pružena neprijatelju počinje da se suši prije nego osjeti stisak…Tako su se na tragu podaništva i izdaje našli upravo oni za koje se nakratko povjerovalo da će ispraviti greške koje je u proteklom periodu pravila bošnjačka SDA, narodu vratiti povjerenje i zemlju makar malo pomjeriti ka građanskoj. Umjesto toga dozvolili su da glas jednog Hrvata vrijedi koliko pet Bošnjačkih. Time je Osmorka došla u priliku da dovrši ono što Fikretu nije uspjelo prije 30 godina.
Bošnjaci potisnuti na margine
Na posljednjim opštim izborima, provedenim u BiH 2. oktobra 2022.g., začinjenim namještenim tenderima Međunarodnog predstavnika Schmidta dodatnom dozom blokada i podjela, koje pogoduju bh neprijateljima, srpski i hrvatski secesionisti Dodik i Čović uz podršku SDP-e i njenih satelita izbacili su iz vlasti najveću bošnjačku stranku SDA i probosansku DF (koje su na izborima osvojile neuporedivo najviše glasova) i prigrabili svu vlast na državnom i federalnom nivou. Zapelo im na završnoj etapi pri formiranju Federacije, pa se ne libe kršiti Ustav samo da ostvare postavljeni cilj. A cilj im je podijeliti i rasturiti državu. I to im tolerišu Schmidt i dio MZ-e, jer žele Bošnjake vidjeti na koljenima. Optužbe protiv SDA, ma koliko bile opravdane, ne mogu se svoditi samo na SDA, koja je samo participrala u vlasti koju i danas drže Srbija i Hrvatska preko svojih ekspozitura, uz podršku uticajnih zemalja MZ-e.
Zablude Osmorke
Osmorka je kao lug u oči glasačima bacila neke “programske osnove” uz zavjet dokazanim neprijateljima zemlje da će sva sporna pitanja, od suštinskog značaja za opstanak i dalji put Bosne i Hercegovine, za koja nema suglasnosti, ostati pod tepihom, neće se spominjati niti stavljati na dnevni red. A to im se počelo razbijati o glavu već pri prvim koracima zajedničkog hoda sa neprijateljima države, a događat će se učestalo, mnogo bolnije i posljedičnije, dok god traje to bolesno savezništvo.
Stiče se dojam da je Trojka spremna popustiti u svemu i preći preko svega samo da se dograbe vlasti i njeni lideri sjednu u svoje fotelje. Nikšić se nije libio ni pod zastavom Herceg- Bosne sa Čovićem potpisati Sporazum, koji ne sadrži ništa od ključnih stvari za BiH državu…, i dati saglasnost na izbor ministara od kojih su mnogi sa crnih lista i kriminalnog milijea i podržati izbor Karadžićevog zaštitnika Marina Vukoju (kadar HDZ) za sudiju Ustavnog suda BiH.
Da bi pokazao svoju vazalsku poslušnost i stekao podršku svojih novih suradnika, novopečeni Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković nije ni zagrijao fotelju, a već je poletio u zagrljaj komšiluku sa podaničkim obećanjima, zaboravljajući da su to 90-tih bili agresori na BiH, koji ni za jotu nisu odustali od svojih ratnih ciljeva.
Od Bošnjaka se traži da sve zaborave
Po modelu vlasti u kojoj Čović i Dodik drže sve konce u rukama, a koji bezuslovno podržava Osmorka, od Bošnjaka se traži i očekuje da se i dalje kriju pod pseudonimima i drugim imenima, šute o svemu što se dogodilo 90-tih i izvinjavaju za zločine koje su nad njima počinjeni…Zločinci i zločini počinjeni nad Bošnjacima od 1992-1995. prepuštaju se zaboravu, a sve veći broj onih koji su Bosnu branili i odbranili trune i umire u evropskim zatvorima i zatvorima Srbije, jer su se usudili suprostaviti agresiji.
I dok se na sjelima i mitinzima širom etnički očišćene Rs pjeva “Spremte se spremte četnici” i na stadionima kliče osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću, a širom Beograda i Rs rade i obnavljaju njegovi murali, budući premijer FBiH Nermin Nikšić i ministri Hurtić, Konaković, Forto…okreću glavu, uvlače vrat i prave se da ne vide što svi vide i ne čuju što svi čuju. Prepustimo njima da odgovore na pitanje da li je to kada cijeli stadion na utakmici “Rudar – Borac” aplaudira zločincu Mladiću i šalje poruke mržnje… pojedinačna, grupna ili kolektivna odgovornost ?…
Dodikovo antidržavno djelovanje
Dodik iz dana u dan nastavlja negiranjem genocida (bez reakcije iz OHR i Tužilaštva), vrijeđanjem i blaćenjem Bošnjaka, provocira i napada, ruši ustavno uređenje i otvoreno nastavlja sa pripremama za otcjepljenje, pregovara sa državama koje će ih priznati kad se izdvoje, a oni (kao da se ništa ne događa) s njim dogovaraju upravljanje državom i projekte po njihovom izboru…Važno im je da svakog mjeseca na račun uredno sjedne ministarska plata, deset puta veća od one koju za svoj rad prima sirotinja raja.
Ne smeta im saradnja sa Bradarom, kojoj je idol Dario Kordić, a koju je Čolić ustoličio prije nego je iko za nju podigao ruku. Prebrzo su zaboravili ili nisu ni vidjeli bijes (sa kojim će se još mnogo puta susresti) u njenim očima, kada se uplašila da bi joj obećana vlast mogla izmaknuti.
Nije ih previše zabrinuo linč na kozaračkog imama Amira Mahića, ni napad na bošnjačke povratnike u Višegrad, jer to su uobičajene pojave u Rs, koje će kao i sve ranije uskoro biti zaboravljene, mada ostavljaju trajne posljedice. I ko su još, nakon toga, ti hrabri bošnjački povratnici koje će zavičajna ljubav navesti da sve što su nakon progona stvorili ostave, stave glavu u torbu, krenu na put povratka i iz pepela podižu ono što bi im već sutra moglo završiti u plamenu ili postati plijen onih istih, koji su im 90-tih razorili i uzeli sve što su imali?
Dodik prijeti izdvajanjem Rs, ako mu neko dirne u imovinu koju je oteo i koju otima od države. Uprkos presudi Ustavnog suda vlada Rs rastura nepokretnu državnu imovinu, knjiži je i prenosi u vlasništvo krajnjim korisnicima, iako je imovina pod zabranom raspolaganja…Zvaničnici Rs prkosno ističu da je državna imovina već uknjižena u katastarske knjige Rs.
Već dugo se pitamo gdje su i šta rade odgovorni nadležni državni organi? Zar nije bilo vrijeme preduzeti mjere da se zaustavi pljačka i spriječi otimačina, ili će se reagirati tek onda kada to postane kasno i izlišno? Zar nije bila obaveza Tužilaštva da procesira Dodika i državnog Pravobranilaštva da od prvog slučaja uzurpacije, još prije 10 godina, stane u zaštitu države i obavijesti javnost o preduzetim mjerama?
Trojki ne smeta, pa nas ubjeđuju da to prihvatimo, da niko od nas ne smije spominjati svoja i naša stradanja, počinjeni genocid i njegovo negiranje, uništenu i otetu imovinu, i da nam bude normalno i prihvatljivo da već preko pet godina Streljački savez Rs vodi osuđeni ratni zločinac Ljubomir Birovčanin ?…Da li treba da se pomirimo s tim da Bošnjaci i dalje budu glineni golubovi na njihovim treninzima?
Pakt sa đavolom
Pod izgovorom da nas vode u bolju budućnost Osmorka je sklopila pakt sa đavolom, pala mu u zagrljaj, samo da dobiju podaničke fotelje, gubeći iz vida da time zemlju puštaju niz vodu, verifikuju rezultate agresije po kojima je sve što je bilo samo naše ili naše i njihovo zajedničko, da je to sada samo njihovo, a to znači gradovi i sela, polja, šume, jezera i rijeke, svi resursi na zemlji i u njoj…
Sile nas da još jednom, deseti jedanesti put, prihvatimo i zaboravimo kuće i nastambe koje smo za svoje familije gradili, preduzeća i ustanove u kojima smo radili i prihvatimo…da to nije više ni naše ni zajedničko, već je samo njihovo…
Sve po planu Beograda i Zagreba
A sve to, uz podršku dijela MZ-e, u detalje su isplanirali Beograd i Zagreb. I do sada im je sve po planu…Što nisu ostvarili agresijom 90-tih, ostvaruje se u uslovima prividnog Dejtonskog mira. I misle da nisu daleko od cilja…
Osmorka je predala u ruke najvećih neprijatelja ne samo državu, već sve nas u njoj i sve nas van nje…Svi Dodikovi i Čovićevi izabranici već su zauzeli svoje pozicije i primili prvu mjesečnu platu, za koju rudari rade skoro godinu dana.
Otuđena i diplomatska mreža
Šta je preduzeo novopečeni Ministar vanjskih poslova Konaković protiv 18 ambasadora koji su odbili njegovu naredbu za obilježavanje 1. Maja Dana nezavisnosti BiH ? Da li i to ostaje u domenu pitanja koja će se ostvaljati po strani i držati pod tepihom, jer za njih nema niti će biti suglasnosti?…
Šta mogu očekivati građani BiH, šta država, kad dvije trećine vlasti u njoj drže njeni javno deklarisani neprijatelji, kad dvije trećine diplomatske mreže koja je predstavlja u svijetu protiv nje radi i lobira?
RS je još uvijek logor za povratnike
Svijet treba da zna da je Republika srpska najveći logor za bošnjačke povratnike u Evropi, da žive u uslovima apartheida. Nemaju sigurnosti ni ekonomske egzistencije. U svakom gradu Rs je dozvoljeno vrijeđati Bošnjake, prijetiti im, uzurpirati i otimati njihovu imovinu. Ograđeni su entitetskom žicom, 24 sata pod paskom policije.
Svi koji žele više istinitih saznanja o zbivanjima 92-95 treba da pogledaju izjavu Zorana Vuletića od 22.2.2022.g u emisiji “Crveni karton” u kojoj se govori o bombardovanju Dubrovnika, Vukovara, govori o Sarajevu, Srebrenici, stradanjima nevinih i pravim razlozima bombardovanja Srbije…
Potrebno je instituciono djelovanje umjesto deklarativnog izjašnjavanja
Građanima BiH je puna kapa deklarativnih izjava koje povodom raznih opasnih događaja sa štetnim posljedicama daju Međunarodni predstavnik, OHR i predstavnici stranih ambasada, a ne čine ništa da se događaji spriječe i sankcionišu.
Deklarativne izjave i saopštenja koje preko medija daju domaći političari su toliko isplakana, da nam se od njih muči. Od njih očekujemo i tražimo da se obraćaju institucijama države, da traže odgovornost onih koji ih vode, a kada ne izvršavaju svoju dužnost da preduzimaju potrebne mjere. Tako treba da postupaju i građani individualno i udruženo. Podrška građana aktivnim političarima, koji se zalažu za državu, je od presudne važnosti. Mora biti stalna, vidljiva, pravovremena i prepoznatljiva. OHR, Međunarodnog predstavnika i druge predstavnike MZ-e treba svakodnevno pritiskati opravdanim zahtjevima, a ako ne bude odgovora onda moramo svi na ulice. Svi u BiH i svi u dijaspori. Dijaspora se mora udruženo i usmjerenije oglašavati na jezicima država u kojima borave i tražiti njihovu podršku.
Već 30 godina od kada je okončana agresija i uspostavljena Dejtonska BiH država i građani trpe konstantne udare u zemlji i izvana, a to se zadnjih godina događa na dnevnom nivou. Osim nekoliko uglavnom neuspješnih protesta, bez dovoljno kritične mase prisutnih, odgovori su slabi, neuvjerljivi, već treći dan zaboravljeni, što uduženim neprijateljima omogućuje da načine korak više.
Dodik se ne zaustavlja
Dodik se ne zaustavlja. U izjavi datoj jučer za beogradsku Politiku najavio je secesiju Rs i raspad BiH, ako se usude dirnuti u imovinu koju je oteo i koju otima od države, i pozvao Hrvate da zajedno napuste Bosnu i Hercegovinu. A čija je zemlja – toga je država. Njegova izjava je direktna prijetnja i udar na BiH. Za takvo djelovanje ne treba istraga. Odmah lisice na ruke. Mlako i retorički odgovorio mu je njegov saradnik predsjednik SDP-e Nermin Nikšić i još neki. OHR i Međunarodni predstavnik mučki šute. U nastojanju da sruši državu BiH i izdvoji Rs, Dodik gubi iz vida da svi u svijetu znaju da je Republika srpska genocidna tvorevina, nastala na progonu Bošnjaka i zločinima počinjenim nad Bošnjacima i Hrvatima i da takvu tvorevinu, u kojoj je više masovnih grobnica nego bilo gdje u svijetu, iz kojih se još uvijek vade i identifikuju tijela Bošnjaka, neće niko priznati. Iako su duboko zagazili u izdaju, stranke Trojke/ Osmorke ovim su dobile priliku da uvjerljivije nego ikad do sada uvide i shvate da se sa dokazanim neprijateljima države ne može praviti vlast.
Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju! A Nikšiću, Konakoviću, Forti …razbijaju se od prvog dana od kada su se spišali s Dodikom i Draganu Čoviću predali ključeve od glavne ulazne kapije u Bosnu i Hercegovinu.
“Bože, daj nam snage i sabura i pameti do kabura”.
Da li smo zaboravili istinski na bliže svoje, kako rodbinu, isto tako i na naše komšije i susjede i na cio svijet ? Da li su se naši golubovi mira, sreće i ljubavi i trajno pretvorili u jastrebove i crne orlove, koji nam stalno nadlijeću iznad naših glava i upozoravaju nas, da se svi zajedno nađemo ispred ogledalca i priupitamo se za sospstvene promjene, kako induvidualne isto tako i za kolektivne ?
Piše:Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Danas mi je veoma teško ili nemoguće, u ovoj našoj tmurnoj svakodnevnici i shvatiti sva ova različita nakaradna dešavanja, kako u našoj domovini Bosni i Hercegovini isto tako i u bližem i daljem okruženju. Koga li nam pozvati u pomoć, ako ne u ove dane zajedničkih praznika i posta, Gospoda Boga i dragoga Allaha ili neke nebeske vile, kako ko i u šta lično vjeruje, od dana Ramazana i Bajrama, do Uskrsa i Vaskrsa ili Pesaha, do svih sveca, ili se pozabaviti i osloniti, što bi naši stari govorili , „ Use i svoje kljuse „. Kako nas je ranijih godina ubijao prokleti fašizam, danas smo pod udarom još žešćeg i ubojitog nacionalizma i njegovih sluga? Došli su nam na red i naši domaći „ foteljaši „ koji ne misle na svoje građane i birače, već na lične interese i ličnu korist od pozicija u vlasti gdje se nalaze, da li su to Parlamenti, Skupštine ili bilo koje državne institucije i njihova rukovodna mjesta ? Ne ulazeći dalje u duboku genezu ovih svih nakaradnih pojava i brojnih primjera, kao čovjek, visoki intelektualac, sa izuzetnim životnim i radnim iskustvom, veoma aktivni i društveno- politički aktivista od Republičkog do Saveznog parlamenta, Gradskoga viujeća grada Mostara i vijećnika, mnogo toga bih mogao istinski opisati i razaslati poruke suživota, mira i ljubavi, poštovanja i uvažavanja i svakoga drugoga i različitoga, putem ovih naših lijepih golubova. Bez pameti i saznanja, sa radnim i životnim iskustvom, teško je doći i do razuma i ljudskoga ponašanja u svakoj nam prilici , na različitim nam životnim stazama. Kao ljudsko biće, što je i rijetkost, mogu se i pohvaliti da sam završio, dokazano, „ sedam fakulteta „ i to onaj jedan istinski obrazovni Elektrotehnički u Beogradu, te novih šest tzv. radnih u izgradnji i šest velikih industrijskih objekata, gdje je svaki od njih mi omogućio sva saznanja u tehnološkoj proizvodnji; željeza i ćelika, bakra, zlata i srebra, glinice i aluminija, kao i električne energije. Svakako, uz ova tehnološka saznanja, koja čine i po jedan cjeloviti studij obrazovanja, sticajem okolnosti mi je obezbjedio i konkretno različito jezičko obrazovanje do poliglote i profesora, koji je obrazovao generacije stručnjaka elektrotehnike. Suština je i osnovnog porodičnog odgoja i vaspitanja, što me formiralo kao istinskog čovjeka u svakome pogledu, do ljudskoga karaktera i ponašanja, što sam iskazivao u svim prilikama i položajima sopstvenoga djelovanja, te otuda mi danas nikako nisu razumne i shvatljive mnoge okolnosti i ponašenje pojedinaca, od nacionalista do foteljaša , kriminalaca, lopova i razno raznih profitera. Pitamo li se, kao ljudi i građani ove nam jedine domovine, kome i jeste jedina, zašto dozvoljavamo toliku nerazumnu borbu za novu vlast i fotelje, bez društvenog interesa. Pitamo li se,koliko je ubitačno i neprimjereno često i očito nacionalističko djelovanje pojedinaca i stranačkih politika HDZ-a, SNSD-a i sličnih njima. Kome je potrebna nakaradna filmska prestava oko lažnih diploma, zvanja i položaja, nefunkcionaln9h respiratora i brojnih drugih spoznaja i demagoških tirada. Zašto se zaboravlja uništavanje velikih firmi i fabrika, milionski gubici i štete sa Aluminijem, Sokolom, fabrikama duhana i drugim firmama, a sudstvo i tužilaštvo nerade svoj posao, već odlaze u politikanstvo i usmjeravaju vodu na pogrešne mlinove? Sve ovo skupa i zajednički sa vlašću obezvrijeđuju našu građansku i ljudsku egzistenciju, do nerazumnog i najnižeg nivoa ljudskog dostojanstva i bitisanja. Zašto se konačno ne urazumimo i sami, sa sopstvenim radom, dobrom voljom, umom i razumom, ne započnemo riješavati našu zajedničku sudbinu, a ne da se vječno oslanjamo na neke strane i međunarodne usluge, koje su često i ne dobronamjerne ?
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, B,osanac !
Nekada je vrsni naš novinar a sadašnji advokat, Senad Pećanin bio jedan od rijetkih koji je otišao u firmu Aluminij i obavio intervju sa kr0imi0nalcem i nacionalistom Mijom Brajkovićem, tadašnjim direktorom firme. Osnovna je istinita činjenica, da je tom prilikom i zaključio te objavio da je u Aluminiju izvršena planetarna pljačka, kao i diskrimanacija radnika na nacionalnoj osnovi. Svakako je to Mijo radio sa svojim saradnicima uz potporu „ ulizica „ kod Bošnjaka i sveukupnih grobara, iz kriminalnog alumi8nijskog kola, do današnje vlade Federacie, premijera Fadila Novalića i ministara Nermina Džindića i Jelke Miličević.
Dakle, koalicioni pratneri u vlasti, kadrovi HDZ-a i SDA, sa poslušnicima, ulizicama i kriminalcima, dozvolili su u kontinuitetu propast i konačni pad ove firme, a radnike su ostavili na ulicama i bez egzistencije brojnih porodica. Dakle, kriminalac do kriminalca, brojni i dokazani, da bi se o svakome od njih mnogo toga konkretnog moglo ispisati, ali ostavimo to za neku istoriju istine. Dok kriminalni trojac u sadašnjoj vladi Federacije, premijer Novalić i ministri Džindić i Jelka Miličević, pod uticajem rukovodstva HDZ-a i Dragana Čovića, kao i SDA i Bakira Izetbegovića, nisu htjeli nikako ići u proces stečaja u ovoj gubitničkoj firmi, što je bilo i normalno, kako bi i sva „ govna „ isplivala na površinu, te se nešto počistilo i vjerovatnoća je postojala da se i dalje nastavi sa nekom proizvodnjom.
Ova kriminalona trojka, odlučuje da se sve prekrije uvođenjem nekih novih investitora iz Izraela, sa upotrebom i korištenjem cjelokupne infrastrukture ove bivše firme i obezbejdi njihov rad u proizvodnom pogonu livnice, a u kasu kriminalnog i lopovskog stranačkog finansijskog lobija HDZ-a i koga još, do daljnjeg će pristizati i kapati neki novi dolari. Dok se sa novim „ kriminalnim kaubojima „ u vlasti vlade Federacije pripremaju Nermin Nikšić i drugi, da preuzmu kormilo i zasjednu u fotelje, bez obzira što je svojevremeno Nermin Nikšić kao premijer vlade, učinio kriminalnu radnju sa jaranom Mijom Brajkovićem, dodjelio mu i podjelio dionice Hrvatima obilato, Bošnjacima djelimično po mizernih sedam, a Srbe je najurio iz firme za sva vremena, bez ikakve nadoknade. U cjelovitoj kriminalnoj ujdurmi priprema dolaska nove vlasti, bitno je i istinito, da su ih „ lukavi latini „ iz HDZ-a sa Draganom Čovićem, već žedne preveslali preko rijeke Radobolje, kojoj je i sam Čović već ranije mijenjao tok, radi svoje hacijende. Znali su oni već veoma dobro, u kome grmu leži zec, pa su ustartu formiranja vlasti uzeli ministarstva finansija i pravde. Upravo i cilj im je bio, da se nikada i ne dođe do pravde i istine i da postojeći državni pravni sitem države, sudstvo i tužilaštvo, ostane sa starinskom porukom ; „ Kadija te tuži , kadija te sudi „, kako bi se zataškali svi kriminalni njihovi vinovnici. Naša javnost treba i mora znati, da se nisu svojevremeno mnogi od ovih kriminalaca, od Jelke Miličević, Borjane Krišto i inih njihovih kadrova, odricali i svoje imovine stavljaući je pod „ hipoteku garancije „ suđenom kriminalcu Draganu Čoviću, kao bivšem ministru finansija. Evo, upravo ovih dana lijepo t, „ Bo mpišu mediji, „ BOSNA“nezavisni informativni medij, o sljedeećem; “ I STRANAČKI ŠEF JE TRI PUTA OPTUŽEN I OSLOBOĐEN: Ko je Čovićeva odana Jelka Milićević i šta ih povezuje tako snažno Milićević slovi za jednu od najodanijih partijskom šefu Draganu Čoviću, te stoga i ne čudi što je on tokom procesa u predmetu “Resporatori” ne samo kao predsjednik HDZ-a, već je u tu funkciju stavio i svoje privatno udruženje HNS, kontinuirano ponavljao, čime je vršen indirektni pritisak na pravosuđe, da je njegova miljenica “uvrštena u optužnicu iz nečijih političkih potreba”.
Založila imovinu za Čovića
Milićević slovi za jednu od najodanijih partijskom šefu Draganu Čoviću, te stoga i ne čudi što je on tokom procesa u predmetu “Resporatori” ne samo kao predsjednik HDZ-a, već je u tu funkciju stavio i svoje privatno udruženje HNS, kontinuirano ponavljao, čime je vršen indirektni pritisak na pravosuđe, da je njegova miljenica “uvrštena u optužnicu iz nečijih političkih potreba”. Milićević je 2006. godine založila svoju imovinu za kauciju kako bi Čović bio pušten iz zatvora, te stoga i ne čude šefove izjave kojima amnestira odanu mu Milićević jer je došlo vrijeme da se oduži za sve što je činila za njega u proteklih 15-ak godina. Čović je tada bio nepravosnažno osuđen na pet i po godina zatvora zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, korupcije i drugih sličnih krivičnih djela u vrijeme kada je bio federalni ministar finansija Federacije BiH, ali advokatski tim uspio je pobiti tu presudu te je on i oslobođen. Tadašnji predsjednik Federacije BiH Niko Lozančić i još 11 ministara ili visokih dužnosnika HDZ-a među kojima i Milićević založilo je svoju imovinu kao jamstvo za puštanje na slobodu Dragana Čovića. To su učinili tadašnja federalna ministrica pravosuđa i potpredsjednica HDZ-a BiH Borjana Krišto, prvi čovjek HNK Miroslav Ćorić, mostarski poduzetnik Dinko Slezak, nekadašnja ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Mila Gadžić, član Središnjeg odbora HDZ-a Vlado Čuljak, bivši zamjenik federalnog revizora Brana Kolobarić te Milićević koja je u to vrijeme bila članica Komisije za procjenu imovine poduzeća Soko.
Kriminal u Soko Mostar
Milićević je bila i član Upravnog odbora Agencije za bankarstvo BiH. Kao članica Komisije za procjenu imovine preduzeća Soko čiji je direktor nekada bio Čović, spominjana je u kontekstu afere Soko, a u vezi sa zloupotrebom službenog položaja i ovlaštenja uz Josipa Gojaka i Branka Kolobarića. Od ranije je poznato iz iskaza Kemala Čauševića, nekadašnjeg direktora UIOBiH, da je prodajom nekretnina kompanije Soko Čović napravio milionski kriminal, odnosno oštetio državni budžet. Milićević je bila direktor finansija u prvoj kompaniji. Godinama su se uz privatizaciju Sokola vezale brojne afere, mediji su pisali da je vođena istraga protiv čak 40 osoba, da bi se kasnije ta brojka smanjila na 11, među kojima se spominjalo i ime Jelke Milićević. Optužnica je na kraju podignuta protiv četiri osobe, koje su potom oslobođene, a Milićević je u tom procesu imala status svjedoka. Prije 18 godina, tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio je sa funkcije člana Predsjedništva BiH lidera HDZ-a Dragana Čovića, koji je bio optužen za kriminal i korupciju. U novembru 2006. godine Sud BiH nepravosnažno je osudio Dragana Čovića na pet godina zatvora jer je kao ministar finansija FBiH zloupotrijebio svoj položaj i omogućio firmama porodice Lijanović iz Širokog Brijega da izbjegnu plaćanje više od 1,8 miliona KM carinske takse. Sud BiH se, nakon provedenog žalbenog postupka, u junu 2008. proglasio nenadležnim. Predmet je ustupljen Tužilaštvu Kantona Sarajevo, a suđenje nikada nije nastavljeno. Indikativno je da su u ovom slučaju, kako su tada mediji objavljivali, nestali originalni dokumenti iz tužilačkog spisa, u začaranom krugu Sud BiH – Tužilaštvo BiH – Tužilaštvo KS.
Bičakčić i Čović
U aprilu 2009. godine, Edhem Bičakčić i Dragan Čović optuženi su da su u periodu od 1999. do 2000. godine zloupotrijebili svoj položaj federalnog premijera i zamjenika premijera i ministra finansija. Optužnica ih je teretila da su odobrili dodjelu sredstava iz budžeta FBiH za 1999. i 2000. godinu za rješavanje stambenih pitanja uposlenika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH, čime su navodno pribavili drugom korist u iznosu od 3.671.398,76 maraka, čime su nanijeli štetu budžetu FBiH. Godinu dana kasnije, u aprilu 2010. godine, Sud BiH oslobodio ih je optužbi, a u januaru 2011. godine potvrđena je oslobađajuća presuda, piše Faktor.ba. U januaru 2010. godine, pred Kantonalnim sudom u Mostaru teretio se zajedno sa još šest optuženih da je tokom 1999. godine djelujući u svojstvu zamjenika federalnog premijera i ministra finansija zloupotrijebili svoj položaj u procesu prijenosa većinskog vlasničkog udjela HPT d.o.o. Mostar u preduzeću Eronet d.o.o. Mostar vrijednog 4.674.059,50 KM na tri privatna preduzeća: Hercegovina osiguranje d.o.o. Mostar, Alpina Comerc d.j.o. Široki Brijeg i Croherc AG d.j.o. Mostar. Naravno, kao i u prethodnim slučajevima i u ovom je Čović bio “nevin”. U junu 2011. godine, Kantonalni sud u Mostaru oslobodio je sve optužene od krivice, a u martu 2013. godine i Vrhovni sud FBiH potvrdio je oslobađajuću presudu. Iako je nadležnim tužilaštvima dostavljana dokumentacija, Čović nikada nije odgovarao za slučaj mostarskog kombinata Soko. / završen citat /. Ništa čudno niti novo, u sadašnjim okolnostima je cjelovito sudstvo i tužilaštvo veoma upitno, posebno ako sudi svim ovim čimbenicima, recimo u Knatonalnom HNK Hercegovine,koji bez pogovora, apriori već oslobađaju i najveće kriminalce Miju Brajkovića, Ivu Bradvicu i ine. Da i naša javnost i građani znaju, šta očekivati i sa ovom novom našom vlasti, ako nam već dokazani pojedinci imaju svoga udjela u prethodnim kriminalnim radnjama.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Danas je 06 april, dan za prisjećanje jednoga Sarajlije, koji se rodio, hodio i odrastao ispod zidina ovoga zdanja, tzv. Jajce kasarne na Vratniktu. Upravo sa ovoga mjesta, njemački oficir svome jaranu drugom oficiru, u filmu „ Valter brani Sarajevo „ pokazuje na grad Sarajevo, a panorama je izvrsna i kaže mu ; „ DAS IST SARAJEVO „ ! Da, istina je sa činjenicama, da su naši brojni Valteri u doba fašizma i borbe protiv istih, znali i umjeli u ilegali, u kontinuitetu urušavati brojne njihove nakane u gradu Sarajevu i tako doprinositi cjelovitoj odbrani svih naših teritorija od tog fašizma, ali ih u gradu nisu uspjeli pronaći. Međutim, danas kada se prisjećamo oslobođenja moga Sarajeva, istinski nam nedostaju ovi naši novi „ Valteri „ protiv domaćeg nacionalizma i brojnih nacionalista, koji su često i gori od prohujalog fašizma.
Nacionalisti i nacionalizam, ubitačniji je i gori od fašizma ! Uljuljkan je naš velikosrpski nacionalista i guslar iz Laktaša Milorad Dodik, od svojih glavnih mentora i ljudskih izroda iz agresorskog perioda na naš grad, jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu i njene građane. Kao mlađani dječak od osam godina, veoma se rado prisjećam trenutka i dana, kao i godine, ulaska naših oslobodioca , upravo kroz Višegradsku kapiju na Vratniku. Uoči ovoga datuma, tj 05 aprila 1945 godine, naše vrle komšije Muslimani ( Bošnjaci ) našu srpsku porodicu iz naše kuće, u neposrednoj blizini kasarne, povukli su u svoje odaje radi određene sigurnosti i zaštite. Tih dana, u kasarni se zadržala grupa ustaša, vjerovatno sa zadatkom da izvrše neke nečasne radnje sa određenim srpskim stanovništvom prije povlačenja, međutim iznenadio ih je prijevremeni i neočekivani, raniji ulazak oslobodilaca uoči 06. aprila, na Vratnik i ovu kasrnu. Ustaše, koje su u međuvremenu pobjegle u podzemni tunel koji se nalazi ispod do Bentbaše, navodno su kasnije likvidirani ? Sutri dan, prvoga dana oslobađanja, naša Vratnička raja je među prvima ušla u Jajce kasarnu, a sa njima i ja kao klinac sa svojom braćom, te smo tom prilikom svaki od nas ponešto uzimali od predmeta, moj brat bicikl, neko pištolj ili druge predmete koji su bili na dohvat ruku. Prisjećajući se tih trenutaka, u današnje vrijeme, sam se morao odmah sjetiti i svoga uvaženog profesora matematike pok. Dragoslava Mitrinovića, sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, koji nam istina i nije ovo nikada ispričao za života, već je saznanje docnije uslijedilo od njegovih bliskih saradnika, da je isti bio partizan u 16. Muslimanskoj brigadi i da je sa njom isti ušao u Sarajevo, kroz ovu Višegradsku kapiju. Kakve li životne slučajnosti i ljudskih sudbina, o kojima bi se još mogle i knjige ispisatim kao interesantni događaji i slučajevi ? Ovom priliko se zaista moram prisjetiti i dobrih naših komšija, sa kojima smo zajednički živjeli i drugovali, dijelili zajedničko i dobro i loše, ali se ne mogu zaboraviti i mnogi dobri ljudi iz toga vakta. Imali smo porodičnu kuću na broju 04 ulice izlazeće na Vratnik, a na broju 03.preko puta stajala je divna starica , nena Fata, koja bi u svome zaru sa feredžom, na izlaznim vratima znala samo ispružiti ruku poštaru, koji bi joj donosio penziju. Bilo je to ipak vrijeme zajedništva, dobrih međuljudskih odnosa, poštovanja drugoga i različitog i po vjeri i po drugim običajima, gdje su i zar i feredža i hidžab bivali sadržajni i lijepo se nosili i poštovali, bez ikakvih riječi ili upita, kako i zašto, da se i ne govori o drugim stvarima zajedničkog slavlja ili tugovanja. Evo se nalazimo i u vremenu Ramazana i drugih običaja posta, bilo nadolazećeg Uskrsa ili Vaskrsa ili Pesaha ili majskog Đurđevdana, te mirisa jorgovana iz avlija i zajedničkih prazničnih susreta i veselja, uz kurbane, baklave, sarmu i brojne druge specijalitete. Stari naši bi govorili, sve bilo i ne ponovilo se, ali nažalost mnogo toga lošijeg i užasnijeg se opet ponavljalo, upravo sa zlodjelima naših brojnih nacionalističkih elemenata i njihovog scenarija agresije sa istoka i zapada, do užasnog nezapamćenog genocida i zločinačkog poduhvata. Dakle, nastupio je nacionalizam, ubojiti od fašizma, a nacionalistički elementi i dan danas su akteri i naše ovdašnje vlasti, bilo da su u stranačkim torovima HDZ-a ili SNSD-a i njihovim istomišljenicima. Nedostaju nam zaista, naši brojni „ Valteri „ iz onoga vakta borbe protiv fašista, a građani su ošamućeni i uljuljkani od neke „ miline preživljavanja „ poput Jazavca Petra Kočića. Moje posebno prisjećanje svih tih trenutaka, svakako je kulminiralo slijedom neljudskih događanja u gradu Mostaru, dana 09.maja 1993 godine, kada su bojovnici HV i HVO—a i njihovi čimbenici, „ sabahile u zoru „ sa maskama uletili u stubišta i stanove i otpočeli izvođenje svojih komšija, uglavnom Bošnjaka i ponekog Srbina, odvodili ih na igralište pod Bijelim brijegom, a docnije u brojne logore po Hercegovini.
Toga dana se, dakle, zastava SDA- HDZ-a sa nekada Koševskog stadiona razvezala, a zajedništvo i prijateljstvo se kao ptica Feniksa iz pepala, raspršilo u zagađenu atmosferu. Što nam je to sve trebalo, a krajnje je vrijeme da svi induvidualno i zajednički odemo pred ogledala i da se priupitamo, da li trebamo i moramo mijenjati i svoje memorijske čipove sopstvene, te okrenuti se svemu onome što su poruke u ove dane iz Jevanđelja, Kurhana i svih drugih svetih knjiga, kao naši životni postulati ili matematički aksiomi.
U ovoj bh. firmi počinjen je najveći privredni kriminal: Da li se Aluminij d. d. trebao ugasiti? Da li je naša javnost dovoljno istinski informisana, šta nam je to uradila prethodna vlast Federacije, sa svim prethodnim „ grobarima Aluminija „ ?
Ako je zaista, Fadil Novalić sa svim svojim akterima i kriminalu aspiratora, godinama gušio i uništavao naše građane, a milione finansijskih sredstava stavljao u njihove vlastite džepove, kako stranačke isto tako i induvidualne, zašto bi se javnost zainteresovala za milionske gubitke i konačni propast ove velike firme.
Zašto bi i famozna trojka, ovoga istoga Fadila Novalića, od Nermina Džindića do Jelke Miličević, sada već kasno vadila „ kestenje iz vatre „ kada propada država, zašto da ne propadne firma Aluminija iz Mostara ? Naša javnost je već zaboravila, kada je bio optužen za kriminalne radnje njihov mentor Dragan Čović, da je ova ista Jelka Miličević istovremeno stavila hipoteku na svoju imovinu, kako bi ga oslobodila odgovornosti. Da li ova trojka i sada stavljaju svoju neposrednu imovinu, za hipoteku i garanciju, za respiratore i propast ove firme iz Mostara ? Možda se opet, na vrijeme pobrinuo ovaj isti mentor da sa „ bratom blizancem „iz Laktaša, zajednički posjete „ zid plača „ u Izraelu, te da im ovi „ Jevreji „ priskoče u pomoć.
Naša šira javnost nije dobro upućena, kakve su poruke na „ zidu plača „ ostavili ovi naši dušmani i rušitelji jedine nam domovine, kao i firme Aluminija, Sokola i ine. Prije svega, zaželjeli su da im Izraelci ( Jevreji ) sa Amerikancima, pomognu da očuvaju svoje stečene genocidne i uzurpatorske teritorije RS-a i Herceg Bosne, a da im gospodin Amir Gross Kabiri sa svojom svitom preuzme preostalu infrastrukturu Aluminija i da ponešto dolara usmjeri u kasu HDZ-a i Dragana Čovića.
Zato i nije bez razloga dotični gospodin dobio poruku od bivših radnika ove firme Amir Gross Kabiri dobio poruku da napusti Aluminij- ugovor ti je .. Kako to navode mali dioničari tzv. udruga DIAL u svome pismu Vladi Federacije ; „ Mali dioničari su naveli u jednom od svojih priopćenja kako je ”gospodin Kabiri, trebao i bio obvezan da prije pokretanja proizvodnje uredi ugovorne odnose s vjerovnicima koji imaju hipoteku nad ljevaonicom, a to su JP EP HZHB i banke. Navedeno znači da je morao ugovoriti s JPEPHZ otkup duga od Aluminija”. Dalje se u pismu ističe i sljedeće ; ”Odgovorno tvrdimo da Najmoprimac nije ispoštovao uvijete i obveze koje su definirane u članku 12. Ugovora o najmu, a to i dokazujemo: – Sam članak 12 Ugovora je najbitniji članak cjelokupnog Ugovora jer se člankom definiraju uvjeti i obveze koje Najmoprimac mora ispuniti, a da bi sam ugovor stupio na snagu.“ Dalje se u pismu tvrdi ; “ Da bi gosp Kabiri zaključio sporazume sa vjerovnicima Aluminija koji imaju zalog na Ljevaonici, a to su JP EP HZ HB i jedna ili dvije banke, on je morao otkupiti dug (Elektroprivrede i banaka koje imaju zalog na Ljevaonici) i dogovoriti način otplate – to je značenje ovog drugog dijela čl 12. Gosp Kabiri to nije uradio tj nije ništa ispoštovao u svezi članka 12. vezano za ispunjenje uvijeta i obveza koji su bili mandatorni i obligatorni da Ugovor o najmu stupi na snagu. U Gospi. Amir Gross Kabiri,- MORAO si i TREBAO ispuniti drugi dio članka 12. tj obvezu definiranom u istom, jer jer su u prvom dijelu čl 12 obveze a) i b) neispunjive. Tako da si imao jedinu mogućnost da ispuniš drugi dio čl 12 – a nisi- stoga Ugovor nije na snazi i ništavan je.. U Gospi. Kabiri, Ugovor o najmu Ti je ništavan i nezakonit po više osnova!!! Gosp Kabiri kao i tadašnji direktor, tadašnji Nadzorni odbor, te Vlada na čelu sa Premijerom i Resornim ministrom – su sa ovime u izravnom počinjenju kaznenih djela. (teška kaznena djela iz područja gospodarskog kriminala).“. Suština ovoga problema je u činjenici da mešetarenje, te korištenje nezakonito cjelokupne infrastrukture Aluminija, ja svakako na kriminalnom dogovoru i realizaciji na relaciji sa HDZ-om i Fadilom Novalićem sa naše strane i Izraelaca, koje prestavlja ovaj mangup Kabiri. Činjenica je da se koristi dio postrojenja tzv. Livnica u cjelovitom kompleksu firme, da se u njoj topi sirovi aluminij koji se doprema iz Rusije, kao i da se isti doprema iz luke Ploče u noćnom transportu sa prekrivkama, ceradama, vjerovatno radi javnosti. U livnici se dobivaju određene legura aluminija i iste prodaju na tržište Evrope ili gdje sve, teško je to dokučiti, ali u kasu HDZ-a „ kapljaju „ dolari, slični onima, koje prima i jaran „ blizanac rušitelj „ guslar Iz Laktaša Milorad Dodik, na konto korištenja vile na Dedinju za Izraelsku ambasadu. Na kraju ove balade, za našu javnost, kao izvrsni poznavalac cjelovite rašomojade sa kriminalnim radnjama u firmi Aluminij, koju sam od kamena temeljca i gradio,pisao sam svojevremeno i Fadilu Novaliću i Denisu Zvizdiću, da se nikako ne dozvoli ovoj firmi uvoz aluminija iz Rusije, bez carinskih džbina, međutim isti su ostali gluhi i dozvolili su, te su isti u kriminalnom kolu svih „ aluminijskih grobara „.
Sramna afera Pazarić ogolila je neviđeni kriminal i srednjovjekovnu torturu osoba sa poteškoćama u razvoju i ujedno sudbinski vezala dvije hrabre bosanskohercegovačke žene Ines Kavalac i Indiru Alikaflić. Indira je predsjednica humanitarne organizacije Naša djeca (Våra barn) u Štokholmu i BiH, dugogodišnja aktivistica i humanistica dok je Ines majka djeteta rođenog sa dijagnozom cerebralne paralize i direktorica Udruženja porodica djece i osoba sa poteškoćama u razvoju „Dajte nam šansu“. Ove dvije sjajne žene je upravo ujedinila borbenost, optimizam i odlučnost da mijenjaju bosansko-hercegovačko društvo nabolje i uhvate se u koštac sa konzervativnim i stereotipnim pogledima koja onemogućavaju inkluziju jednog od najranjivijih slojeva naše populacije u društvo a time i ostvarivanja njihovog osnovnog ljudskog prava na rad i život. Biti roditelj dijeteta sa posebnim potrebama nije lako. Jer kako reče Ines Kavalec: „ Kada saznate da jeste roditelj djeteta sa poteškoćama, zapravo da je uspostavljena dijagnoza ili da se sumnja na odstupanje psihofizičkog razvoja vašeg djeteta je jedan šok. U tom trenutku se morate pomiriti sa samim sobom, pa i sa gubitkom jednog sna. Svi mi, a pogotovo mi žene koje imamo urođeno majčinstvo, sanjamo kako ćemo imati uspješnu djecu. I onda se desi nešto o čemu niste ni pomislili, dobijete dijete sa poteškoćama u razvoju i tada ulazite u potpuno jedan nepoznat svijet. Tada ste ljuti, tužni, bijesni, tad mislite i da niste dovoljno jaki da budete roditelj djeteta sa poteškoćama u razvoju. Jer to nije samo borba za djecu s poteškoćama, odnosno osobe s invaliditetom, već za opstanak cijele porodice. Imati člana sa teškoćama u razvoju jeste da cijela porodica trpi i da je cijela porodica sa poteškoćama u razvoju, samo zato što sistem otpočetka ne prepoznaje i ne podržava porodice koje imaju člana sa teškoćama u razvoju. Moja borba traje već trinaest godina u tom smjeru, na način da negdje sistem želimo ukazati da je porodica ključ opstanka djeteta s teškoćama u razvoju i da nemamo ništa od toga ako sve pružimo djetetu, a ništa ne pružimo porodici.“ Zajedno sa drugim roditeljima Ines je uzela stvari u svoje ruke , zasukala rukave što je 24 marta 2011 godine rezultiralo osnovanjem udruženje simboličkog imena „Dajte nam šansu“. To je prvo udruženje ovog tipa u BiH i kao neprofitna, nevladina, altruistična organizacija objedinilo je porodice djece i osoba sa poteškoćama u razvoju , bez obzira , dob, stepen i vrstu poteškoća. Njihov angažman je najbolji primjer da BiH jednog dana može biti osviješćeno društvo koje prepoznaje potrebe porodica djece i odraslih osoba sa poteškoćama u razvoju i sistemski ih rješava uvažavajući njihovo dostojanstvo, različitosti i mogućnosti. A historijski gledano biće bosansko-hercegovačkog društvo se upravo temelji na takvim vrijednostima tolerancije, uvažavanja drugog i drugačijeg, empatije i razumjevanja u smislu kao „kad na sebe obujueš tuđe cipele i u njima hodiš da shvatiš koliko je u njima teško hodit“. Prvi Servis centar otvoren je 28. maja 2014. godine, uz podršku USAID-a i Općine Novi Grad, a sa zvaničnim radom počelo se 2. juna iste godine, u naselju Alipašino polje, u sarajevskoj općini Novi Grad. U decembru 2017. godine, ovoren je i Servis centar “Dajte nam šansu 2” u općini Stari Grad Sarajevo, Obala Kulina Bana 28. Usluge Centra su besplatne. Cilj je promovirati potrebu za Servis centrima u zemlji, ali i djelovati na području izmjena i dopuna zakona koji su u vezi sa porodicama osoba i djece sa poteškoćama u razvoju pri ćemu se teži ka tome da postanu referentni centar za ove porodice, i sva pitanja koja se tiču problematike sa kojom se susreću. Širok je spektar usluga podrške Servis centra „Dajte nam šansu“: Psihološka podrška i edukativno-suportivne radionice, Boravak – kratki, cjelodnevni, Kratki predah Mobilni tim Socio-medicinske usluge Pravna i informativna podrška Radno okupaciona usluga za sve uzraste Interventa usluga Opservacija Podrška na terenu, u domu porodice Više o ovim aktivnostima može se pročitati na njihovoj webbstranici http://www.dajtenamsansu.org . Vrijedni rad članova ovog udruženja prepoznala je i Uprava Grada Sarajeva. Bivši gradonačelnik Sarajeva, Abdulah Skaka, je 7 septembra 2020 godine Udruženju dodijelio Zlatnik Grada Sarajeva za doprinos u oblasti podizanja kvaliteta života porodica koje imaju djecu / osobe s poteškoćama u razvoju / invaliditetom. Također Udruženje je prepoznato kao udruženje od značaja za Kanton Sarajevo te je Općina Novi grad dodijelia plaketu priznanja za rad od važnosti za općinu a Plaketa je dodjeljena i od Kantona Sarajevo. Važno je istaći da rad ne bi bio moguć bez podrške brojnih javnih institucija, domaćih i stranih organizacija, poslovnih kompanija i dobrih osoba voljnih da pomognu realizaciju naše vizije, naših ciljeva, ali u međuvremenu i onog glavnog – svakodnevnih operativnih akitvnosti koje su od centralnog značaja za naše korisnike i korisnice. Ines Kavalac nam je predstavila projekat buduće uspostave „Edukativnog centra“ koji će se implementirati uz podršku Međunarodne organizacije, Vlade KS Općine Novo Sarajevo i privatne kompanije Hifa Petrol, a koji će biti smješten u prostorijama bivšeg novosarajevskog vrtića „Ciciban“. Naime udruženje je prepoznalo devastirani objekat vrtića „Ciciban“ na području Općine Novo Sarajevo kao najadekvatniji za uspostavu jednog ovakvog centra, nakon čega je Udruženje odmah uputilo inicijativu JU „Djeca Sarajeva“, premijeru Kantona Sarajevo i resornom kantonalnom ministrastvu da se ovaj objekat vrtića stavi na raspolaganje Udruženju „Dajte nam šansu“ a da će Vlada Kantona Sarajevo i Općina Novo Sarajevo dati punu podršku za provođenje daljih aktivnosti na realizaciji ovog projekta. Završni radovi na rekonstrukciji objekta trebali bi biti gotovi do septembra ove godine što će u znatnoj mjeri olakšati rad udruženja. Njihovoj rad je podržala između ostalih i humanitarna organizacija „20 kruna za čovjeka“ iz Švedske na čijem se čelu nalaze Emira Havdić Ćof, Narcisa Jonson i Larisa Ćof kao i gospodin Per Vannesjö zajedno sa suprugom Binellom Nezić Vannesjö, vlasnikom tri industrijska koncerna iz Västeråsa. Njihovi članovi su sakupili 162 000 švedskih kruna koje će donirati centru te u maju obezbjedili studijsku posjetu renomiranim instutucijama u Švedskoj koji rade sa djecom sa posebnim potrebama za 6 članova osoblja od kojih je 1 iz udruženja „Naša djeca“ Priča o udruženju „Dajte nam šansu“ zaslužuje pažnju bh. zajednice jer nas uči, kako lijepo reče Ines, da „ne zaboravimo i zapostavljamo nikoga u vremenu potrebe“. Iako je njen sin Denis preminuo u 20 godini života Ines kaže da su ljudi i uposlenici servisnog centra njena druga porodica , koja sa ljubavlju radi svoj posao u podršci svim mamama, očevima, supružnicima, bračnim parovima koje imaju djecu sa poteškoćama u razvoju. Denis je bio i ostao mami Ines životni i motivacioni pokretač. Poželimo im našu punu podršku na putu izgradnje pravednijeg i humanijeg bh. društva!
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
U stara dobra vremena, kao izuzetni stručnjak svoga poziva automatizacije tehnoloških procesa, gradio sam kao inžinjer šest velikih industrijskih objekata na destinacijama naše lijepe Juge. Govorili bi često naši stari; „ Ako laže koza, ne lažu rogovi „ te u ovome mome slučaju i moja zaostala vizit karta, poslije ustaških progona u sopstvenom stanu grada Mostara, sačuvana je vizit karta iz ove firme, gdje se može pročitati mnogo toga. Prije svega, vidi se da je firma „ Aluminij „ bila u sastavu velikog i moćnog svjetskog giganta „ Energoinvest „ a iz Sarajeva. Svakako, ideja i gradnja aluminijskoga kompleksa je bila zamisao i djelo, umnogo i veoma sposobnog direktora Emerika Bluma, a brojni kadrovi iz njihovih projektnih biroa, kao i njihove fabrike, neposredno su uzeli učešća u izradi dokumentacije i projekata, izradi i isporuci opreme, izgradnji i montaži na licu mjesta, ali sve uz tehničku ispomoć francuske firme „ Pechiney“ -a. Naši kadrovi u pripremi za vođenjem proizvodnih procesa, obavili su i svoju specijalizaciju u njihovim firmama u Francuskoj, veoma uspješno i kvalitetno. Uporedo sa upoznavanjem sa tehnološkim procesom svi su morali učiti i naučiti francuski jezik, na Univerzitetu u Montpeljeju, tako su imali i uspješnu komunikaciju sa francuskim stručnjacima, kadrovima, kao i sa odgovarajućom tehničkom literaturom ? Izuzetan je to bio uspjeh i dostignuće u kadrovskoj pripremi, tako su ti kadrovi docnije i bili veoma traženi u mnogim mfabrikama ove firme „ Pechiney“ od Austaralije i Francuske, do mnogih Afričkih zemalja, koji su se bavili aluminijskom industrijom. Imao sam čast i zadovoljstvom, da sam lično učestvovao u izgradnji od kamena temeljca, godine 1970 godine, do perioda agresije na grad Mostar i ovu firmu. Kao vodeći projektant u razvoju, docnije sam imao priliku biti upućen u sve planove i pripreme u daljoj izgradnji proizvodnih procesa, pored glinice, elektrolize, livnice i fabrike anoda, do novih fabrika finanalne proizvodnje, svakako sa valjaonicom i drugim proizvodima. Kao dobri poznavaoci tehno-ekonomskih prilika i uslova u transparentnom kompleksnom lancu proizvodneje, znali smo da valorizacija utroška znatne količine električne energije za proces elektrolize, upravo i zahtjeva širu lepezu i potreba u proizvodima finalnog karaktera. Upravo je i naš sektor razvoja, sa brojnim iskusnim kadrovima, uz pomoć i „ Energoinvest“-a kontinuirano i intezivno smo radili na brojnim novim projektima, a određene smo već bili doveli do konačnog potpisa i početaka njihove realizacije. Nažalost, nadolazeća agresija sa istoka i zapada, u istim nakanama su nas onemogućili, a konačna uzurpacija ove firme od strane hrvatskih snaga i njihove osvajačke politike i nakana, kao interesa Hrvatske, kako to izjavi njihov „ otac nacije „Franjo Tuđman u Mostaru, na početku ponovnog otvaranja daljeg procesa proizvodnje aluminija.
Nažalost, već dobro znanom agresijom, o čemu je već mnogo toga istinski mnapisano i objavljeno, na djelu se godinama u ovoj firmi odvijala i planetarna kriminalna pljačka, od veoma znanih ljudi, u zajedničkom koalicionom sporazumu i aktivnostima sa našim „ grobarima u aktuelnoj vlasti „. Njihova zloglasna imena i uzurpatorska djelovanja, u ovome cjelovitom kompleksu i procesu proizvodnje, svakako su na kraju imale za cilj i uništavanje državne i radničke imovine, što je rezultiralo i propašću ove nekada veoma uspješne firme, koja je od „ hercegovačkog giganta „ spala na temelje najnižeg „ patuljka „. O svakom od njihovih učesnika, njihovih kriminalnih radnji, pljačke i diskriminaci8je i na nacionalnoj osnovi, pisao sam i govorio već godinama, ali bi se mogle i brojne knjige napisati, ali kako bi govorili naši stari ; „ Poslije boja, koplja u trnje „
Ovi su svakako nasljednjici naših „ grobara „ i njihovih kriminalaca i nacionalista, uzurpatora i diskriminatora iz hrvatskoga HDZ-a.
Kao što je u vrijeme agresije na naš gard Mostar i našu domovinu BiH, general „ crnokošuljaša „ Blaž Kraljević znao govoriti, kako je on za ovu istu Bosnu i Hercegovinu, možda u tome ima i istine, ali svakako bez Srba u njoj, što je činjenica sa njegovim djelovanjem na ovim prostorima. Isto tako i HDZ-ovi sljedbenici sa Draganom Čovićem i njihovim bivšim mentorima i kriminalcima, Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i inim saradnicima, da i moni su svi bili za ovu njihovu firmu Aluminija, ali svakako, opet bez radnika srpske nacionalnosti ,a slično to sada radi i njihova udruga dioničara DIAL, sa predsjednikom Zlatanom Topićem. Evo, poslije toliko vremena, sada su se našli da i oni piskaraju pisma, kome i zašto, iako su do sada ćutali i niti jednim svojim gestom ili izjavama nisu dali podršku svojim radnicima Srbima, koji su ostali bez svojih dionica i prava da učestvuju kao dioničari upravljanjem svoje firme, koju su gradili i proizvodili u njoj. Udruga malih dioničara Aluminija d. d. (DIAL) tvrdi da je u ovoj firmi počinjen najveći privredni kriminal u našoj državi, u koji su uključeni i brojni političari u Federaciji BiH, preciznije, oni koji obnašaju ili su obnašali izvršnu vlast, gore navedeni grobari . DIAL je udruga koja djeluje duže od 10 godina, broji više od 200 članova, malih dioničara Aluminija, a veoma je aktivna u borbi da se firma sačuva, vrati u ruke dioničara, restrukturira, a po potrebi privatizira zakonskim rješenjima, ali ne i sa svojim radnim kolegama Srpske nacionalnosti. Činjenice ukazuju, da smo svi zajednički postali “ Palestinci “ koje moramo mtrpjeti i šutiti i ne gledati šta se to dešava u našem okruženju,na prostorima cjelovite infrastrukture Aluminija, samo u interesu Izraelaca- Jevreja sa Amirom Grossom Kabilom i interesima HDZ-a sa Draganom Čovićem, ali uz pomoć famozne trojke, Novalića, Džindića i Jelke Miličević.. Nisu bez razloga Dragan Čović i Milorad Dodik posjetili “ zid plača “ u Jerusalemu i šta su tamo napisali ili izrekli u svojim željama.
Evo, rasturili sui najveću našu hercegovačku firmu Aluminij, u dogovoru sa “ ulizacama “ u Bošnjaka, istu prepustili Jevrejsko0m lobiju, ali ipak ponešto kaplje na žiro račun HDZ-a. Vila sa Dedinja, u korištenju ambasade Izraela, isto tako ponešto dolarski kaplje na račun guslara Milorada Dodika. Sve su ovo istinite činjenice, iako i nova naša “ osmorka “ svu pravnu vlast, ka oi finansije dodjeljuje HDZ-u i njihovim kadrovima, sve u cilju zataškavanja i nemogućnosti, ako ikada saživi naša pravna država da se pravedno i istinski povede sudski process protiv svih ovih najvećih kriminalaca i lopova, koji se godinama zamotavaju u “ aluminijske folije “. Nije niti čudno, ako se na majskom sajmu privrede u Mostaru pojavi i “ kauboj “ iz Izraela, gospodin Natanjaju, discriminator i ugnjetač Palestinskog Naroda, kako bi se susreo i upoznao sa našim “ nacionalističkim kaubojima “ Čovićem i Dodikom, u uzurpiranim i opljačkanim prostorima i Sokola i Aluminija. Možda će ih dočekati is tari- novi premijer Nermin Nikšić, nalazeći se na mjestu zločina, prema radnicima Srpske nacionalnosti ? Uskoro će te gtledati i ovaj film , SRETNO!!!
Kada naša javnost pročita „ Dnevni avaz „ ili posluša Nermina Nikšića u njihovim govorima i pisanijama, ukoliko nisu neposredno uključeni u našu realnost svakodnevnice, mogu i povjerovati lažima ili tendencioznim tiradama.
Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Ovakve skandalozne izjave Nermina Ni8kšića, ukoliko su istinite, a piše Fahrudinova novina, ironija je života i lakomislene nedolične informacije, za našu javnost koja nije realno upoznata sa činjeničkim događajima. Nikakvo čudo nije, da to upravo prenosi „ Dnevni avaz „ i da Neka tako nešto izjavi, za predloženog kandidata za ministra u vladi Federacije, gospodina Anela Kljaku ? Zašto ? Prije svega kao dobar poznavalac i dotičnih ličnosti i neposrednih događaja, u vezi njihovih aktivnosti i trenutnih pozicija, kao i pripadnosti pojedinim strankama, veoma meritorno i istinito, mogu našoj javnosti prenijeti istinitu priču i saznanja? Kao neposredni profesor Elektrotehničke škole u Mostaru, na istočnoj i zapadnoj strani grada, Anel Kljako je bio moj izvanredni učenik, pametan i vrijedan, odgojen i vaspitan po istinitom i realnom bontonu ponašanja, istinski o njemu sve najljepše. Njegovo angažovanje u gradu Mostaru, na društveno- političkom terenu, kao član stranke SBB, čiji sam osnivač u ovome gradu i lično učestvovao i pripadao, kao i njegovo daljnje napredovanje, koje sam pratio, može biti izuzetno i pohvalno? Docnije, šta se dešavalo unutar stranačkih aktivnosti i odnosa, nije mi bilo poznato, a još manje razlozi njegovog napuštanja ove stranke? Mogu, mirne duše i sa moralnom odgovornošću uvijek napisati, da je moj učenik Anel Kljako uvijek bio dobar, uljudan i pristojan omladinac, izrastao u ozbiljnog čovjeka, pametan i dobro nam prispio u našu zajednicu, daj Bože da nam je još više ovakvih ? Lažne su i nedolične priče u kontekstu njegovih krađa na izborima, što nikako njemu nije niti bilo potrebno, jer isti je svojom aktivnošću i racionalnim dobronamjernim pristupima u aktivnostima naših pozitivnih stremljenja, bio uvijek prihvatljiv, podoban i rado viđen kod građana ovoga grada, otuda je samo slika i prilika za predsjednika Ogreševića i njihovu stranku, koji su Anela predložili za ministra. Sa ovoga stanovišta, iskrene čestitke tim članovima i rukovodstvu NES-a, koje je i prepoznalo vrijednost ovoga kandidata? Realnije i uputnije je svakako bilo, da se „ Dnevni avaz „ sa mišljenjima Fahrudina Radončića, više kritički oglasio i osvrnuo na nedolično ponašanje i djelovanje samoga Nermina Nikšića, u prethodnom njegovom statusu premijera vlade Federacije, odnosa i ulizničke politike sa HDZ-om, kriminalcima, uzurpatorima i lopovima, od Mije Brajkovića, Ive Bradvice i sve do Dragana Čovića , kao i njegov stav „ srbomrzca „ koji je sve Srbe iz Aluminija protjerao bez ikakvog obeštećenja. Naime, dok je dijelio državnu i radničku imovinu i zvanično sa ovim kriminalcima, finansijski kapital od 44% je darivao Miji Brajkoviću, koji je u vidu dionica obilato darivao svoje Hrvate, mizerne dionice po sedam je dodjelio dijelu Bošnjaka, a sve Srbe je ostavio na cjedilu, bez dionica i bilo kakvog dioničarskog udjela u vlasti firme ? Zašto, ne reći ili napisati o krađama u Mostaru HDZ-ovih čimbenika i ponekog Bošnjaka, iz ostalih stranaka u navedenim izbornim krađama, ili zašto to u ovome gradu Mostaru Gradonačelnik ne može nikako biti iz reda Bošnjaka, već godinama, ili neki Srbin nedaj Bože ? Neka javnost iz BiH i moga rodnoga Sarajeva, znaju iz prve ruke, sa istinom i informacijama, da je nama u našoj vlasti, politici i svim drugim društveno -političkim aktivnostima, u našim Parlamentima, u Gradskom vijeću grada Mostara, naša domovina jedna i jedina, procvjetala bi i prije proljeća ? Njihovi dogovori i sporazumi, sa HDZ-om i SNSD-om, tim nacionalističkim i rušilačkim strankama, vode nas samo dublje u ambis propasti, bijede i siromaštva naših građana, koji često i ne misle svojim glavama, čitajući i slušajući ovakve laži i demagoške stavove ? Sve čestitke mome sjajnom učeniku, visokom intelektualcu i građaninu ovog uzavrelog grada, Anelu Kljaki na mjestu ministra u novoj vladi Federacije, sa žaljenjem da na čelu ima „ ulizicu „ iz reda Bošnjaka, velikog jarana i prijatelja sa planetarnim nacionalistima, kriminalcima i pobjeglim lopovima,Mije Brajkovića i inih HDZ-ovaca koji su „ hercegovački div „ firmu Aluminij doveli na status patuljka.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Da li treba tražiti istinite i bolje informacije o planetarnoj pljački, uzurpaciji i kriminalu u nekedašnjoj kolosalnoj firmi velikog „ Energeinvesta „ tzv. Aluminiju iz Mostara. Kao stručnjaka svoga poziva i magistra elektrotehnike, došao sam na kamen temeljac ove firme iz RTB Bor, u Mostar, na izgradnju velikog aluminijskog kompleksa, osmišljenog od genijalnog Emerika Bluma, generalnog direktora „ Energoinveasta „. Bio sam na specijalizaciji kod svjetske aluminijske firme u Francuskoj, „ Pechiney“-a i učio francuski kjezik na Univerzitetu u Montpeljeju ! Usavršavao sam se i kod firme „ Siemens“-a u Njemačkoj, već sa znanjem njemačkog jezika. Međutim, promjenom svih društveno- političkih prilika, raspadom Jugoslavije i nastalom agresije na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, dolaze na vlast nacionalisti iz svih redova veliko srpskih i hrvatskih, spremanih rovova, sa istoka i zapada, te unutrašnji vlastodršci u vlasti kao islamske „ ulizice „ po romanu Meše Selimovića, u koaliciji sa „ ustaškom „ veliko hrvatskom nacionalističkom HDZ strankom i njenim čimbenicima. Uzurpiraše sve državne i radničke vrijednosti ove firme, te sa Bičakčićem i svim vladarima do Nermina Nikšića, sa HDZ-om , Brajkovićem i njihovom svitom saradnika, otvoriše veliku kriminalnu „ Pandorinu kutiju „ do gubitaka od pola milijarde maraka ? Što je i najteža okolnost, protjeraše sve Srbe iz firme, bez i jedne dionice, a oni rasparčaše taj kapital od 44% po dogovoru i na svoj način, obilato hr4vatskim radnicima, Bošnjacima po mizernih sedam dionica. Dakle, pod nadzorom i uz odobrenje tadašnjeg premijera Nermina Nikšića i ministra Erdala Trhulja, odobrava se i nadležnoj agenciji vrijednosnih papira, da ozvaniči sav dioničarski igrokaz, na ovaj krajnje kriminalni prilaz i riješenja. Da bi nam se, evo opet vinovnici ovih dešavanja i svi njihovi grobari u cijelom periodu informativne Gebelsove propagande, stvaranja „ hercegovačkog diva „ od gorostasa do patuljka i njihove zajedničke propasti. Dakle, vraća nam se i Nermin Nikšić i Erdal Trhulj, a famozna trojka naših „ islamista ulizica „ čine i potpisuju sporazum u Mostaru, sa najvećim hrvatskim ustašom, nacionalističkih gena i korijena, onih sa Blajburga i povratnika iz Argentine, Čilea, Australije i nezaboravljene NDH tvorevine, odnosno zločinačke Herceg Bosne.
Sačuvaj nas Bože i Sv. Oče Papa Franjo, ovih nacionalističkih uljeza, koji su se na sirotinji našoj toliko i obogatili, da su preuzeli i svu vlast u Federaciji, sa svojim „ islamskim ulizicama „ ili grobarima, te rade po svojim zakonima i njihovim aršinima.
Aluminijsko kriminalno kolo i dalje ostaje u opticaju, između ustaških nacionalista HDZ-a i islamskih ulizica, ali ovoga puta sa Nerminom Nikšićem i Erdalom Trhuljem i dalje se sa sudskom pravdom i istinom, nije otvorio i procesuirao kriminelni lanac firme Aluminija u Mostaru.
Da li će i kada će, teško je reći ili očekivati, jer su se kriminalci pobrinuli da resorna ministarstva pravde i finansija i dalje budu u nadležnosti ovih bivših kriminalaca, koji su se i pobrinuli da sva kriminalna dokumentacija za njihova kriminalna nedjela miščezne iz sudskih arhiva, poput ptice Feniksa? Bez istinske pravne države, nema niti pravičnog riješenja, jer princip sa kojim se služi aktuelna vlast ; „ Kadija te tuži, kadija te tuži „ već je poznata i prisutna i u slučajevima vođenih protiv najvećih kriminalaca Mije Brajkovića i Ive Bradvice, na sudu HNK, gdje su oslobođeni svake odgovornosti ? Posebnim sporazumom o aktuelnom sazivu nove vlasti u Federaciji,tako je smišljeno kriminalac Dragan Čović i ciljano atakovao na resorna ministarstva pravde i mfinansija, što mu je omogućena i dalja pljačka, kriminal i bogaćenje ? Uzaludni su i svi vapaji, notorne činjenice i obimi izvršenih pljački i očitog kriminala ove firme, nedostatni su interesa i pozicija htijenja hrvatskih nacionalista i islamskih ulizica u novoj vlasti Federacije ? Ostaje nam, da budemo „ istinski Palestinci „ jer u cijeloj ovoj ujdurmi traži se i uvlači i neki Izraelsko jevrejski lobi, pod plaštom spasioca, uostalom kako su to u svojoj poruci na zidu plača u Jerusalumu ostavili napisanu poruku i „ rušilačka braća blizanci „ Dragan Čović i Milorad Dodik ? Evo, uskoro na Sajam privrede u Mostar dolazi i njihov gazda Natanjahu, kako bi dogovorili neke stvari,“ potihonko „ što bi govorio njihov prijatelj iz Kremlja ? Evo, ovih dana i novinar „ Oslobođenja „ Jelena Milanović, nešto piše o ovome Aluminiju ; “ Kompletna imovina Aluminija d. d. Mostar je data u najam firmi Aluminij Industries d. o. o. na čijem čelu se nalazi Kabiri i to na period od 30 godina. Najamnina plaćena Aluminiju će kroz tri godine akumulirati novi gubitak od oko 48 miliona KM. Aluminij je poligon nezakonitih radnji od Vlade FBiH (čitaj Fadil Novalić) koja ga je “vrlo čudnom” odlukom dala u najam Aluminij Industries d. o. o. Mostar, nezakonitih radnji Nadzornog odbora i uprave Aluminija, te nezakonitih radnji najmoprimca Amira Grossa Kabirija koji nije ispoštovao Ugovor o najmu, a koji sve ovo naziva poslovnom operacijom koju radi sa političarima SDA i HDZ-a BiH. Ključno pitanje je zašto je Aluminij d. d. Mostar dat u najam, kada su postojale sve tehničko-tehnološke pretpostavke da sve ovo što sada radi Amir Gross Kabiri radi sam Aluminij d. d. bez posrednika i zašto Aluminij Industries d. o. o. obavlja poslove umjesto Aluminija d. d. Mostar, navodi se u pismu rukovodstvima Parlamenta i entiteta. Dioničari su još krajem januara kada se desio pokušaj zasjedanja Skupštine u saopštenju upozorili da je “bez saglasnosti Vlade FBiH i NO Aluminija Kabiri prenio vlasništvo firme koja je najmoprimac imovine Aluminija d. d. u ilegalnu zonu, tj. državu Panamu”.
Sada, ustvari, nitko ne zna tko je stvarni najmoprimac Aluminija, jer je nepoznato tko se krije iza firme u Panami koja je vlasnik Aluminij Industries, istakli su dioničari iz DIAL-a./ završen citat /. Ostaje nam, da se vidi da li će “ zločinci sa mjesta zločina “ iz ranijeg perioda, novi stari premijer Nermin Nikšić i njegov minister Erdal Trhulj, zaista i nešto konkretno i pošteno pokrenuti u io ko Aluminija u Mostaru.
NISMO LI JEDAN ROD, AKO NAM JE ŠAHOVSKA TABLA ISPRED ? Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Ovih dana, imali smo priliku pratiti srpski igrokaz u narodnoj skupštini u RS-u. Da li je suština svih ovih dokumenata osmišljena sa ciljem, da njihov guslar Mića iz Laktaša i postane diktator „ srpskog sveta „ po uzoru na Slobodana Miloševića . Ako je ovo istinita konstatacija, uglednog Univerzitetskog profesora filozofije, sa Banjalučkog fakulteta, Miodraga Živanovića, treba mu i vjerovati; Kako to u intervjuu veli profesor za Milorada Dodika; „ On ništa ne radi bez interesa.Ti dokumenti su samo jedna fasada, a Dodik hoće nešto drugo. Ja to govorim zato što ga dobro poznajem. On na ovaj način hoće da legalizuje diktaturu. To je njegov cilj. Neće se on puno baviti medijima i novinarima, ovaj zakon služi samo za zastrašivanje, što je, također, neljudski, ali njegov krajnji cilj je legalizacija diktature „ / završen citat M.Ž. /. Upravo me, ova lična konstatacija Profesora, odmah posjeti na vilu sa Dedinja, ovoga „ velikoga Srbina „ kojii dan danas gusla po Beogradu i Srbiji sa svojim novim mentorom i jkaranom Aleksandrom Vučićem. Činjenice znane kažu, da lični interes i vila imaju blisku vezu sa prekidom ugovora sa firmom ČEZ za gradnju druge faze Termoeklektrane u Gacku, od 6oo MW, kao i sa padom i kriminalom u bankama Republike srpske. Ako ikada saživi naša pravna država i jedina nam domovina Bosna i Hercegovina, svakako će mo dobiti istinite odgovore i na ova pitanja. Istovremeno me, poštovani profesor Živanović posjeti i na moga Beogradskog Univerzitetskog profesora, veoma cijenjenog i nadaleko čuvenog profesora matematike Dragoslava Mitrinovića, koji nas je upravo, nas preko 500 brucoša odlikaša iz cijele Juge, na prvom susretu i njegovom času u amfiteatru Elektrotehničkog fakulteta, lijepo zamoli da mnogi od nas pređemo na Pravni fakultet u nedalekoj blizini, jer će mo ga lakše završiti nego savladati matematiku. Upravo i danas u ovome našem turobnom vaktu,istinski moramo konstatovati, da upravo takvi, kao što je pravnik Aleksandar Vučić i njegov savjetnik „ politikant „ sa sličnih studija iz Beograda, zajednički se veoma drsko, bezobrazno i krajnje nedolično odnose i ponašaju, svojim izjavama i aktivnostima, prema našoj domovini i njenim građanima. Ovi sada stvaraju veliki nebeski „ srpski svet „ sa SPC i njenim visokim vjerodostojnicima, a nikako se ne prisjećaju svoga pisca i stvoritelja nekog „ memoranduma „ uoči agresije i na našu domovinu, ali kada su u pitanju i ovi njegovi Srbi, tu je bio iskren i istinit, što mu treba priznati.
Dobrica Ćosić: “LAŽ JE U SAMOM BIĆU SRBINA” Dobrica Ćosić, ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike. Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u ‘Deobama’. Partizanski borac i politički komesar, književnik koji se politici josipa Broza Tita i Komunističke partije Jugoslavije suprostavio prvo tajno zbog smjene njegovog prijatelja i suborca Aleksandra Rankovića, a zatim i javno kad je krajem svibnja 1968. godine,na sjednici Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije izjavio da se nad Srbima na Kosovu vrši teror i nasilje, a da to čine Albanci koji sudjeluju u kosovskoj vlasti. Centralni komitet SK Srbije odbio je takve tvrdnje. Ćosić napušta Partiju i postaje dissident” / citat sa Interneta /.. Kao rođeni Sarajlija i student profesora Mitrinovića, sa današnje distance, spoznaja i brojnih informacija, veoma voljno i sa zadovoljstvom ističem i posebnu njegovu ulogu ne samo našem pristupu ozbiljnih studija i matematičkih aksioma, ali kao čovjek nije nama studentima nikad isticao i svoj doprinos i ulogu u oslobađanju one države od fašizma. Ovim želim istaći da je professor bio jedan od stariješina u 16 Muslimanskoj brigade, koja je uoči 06 aprila 1945 godine i ušla, oslobodila moj grad Sarajevo. Kako se toga sada lijepo prisjećam, kao klinac u to vrijeme, partizani su ušli kroz Višegradsku kapiju na mome Vratniku i nešto ranije, od neprijateljskog očekivanja. Zašto sve ovo ističem, upravo iz saznja i današnjeg ponašanja ovih novokomponovanih naših dušmana i velikih nacionalista, jer je grupa “ ustaša “ ostala u Jajce kasarni, da izvrše neka nedjela, ali su našu porodicu i ranije naše komšije Muslimani ( sadašnji Bošnjaci ) ipak na vrijeme povukli u svoje odaje da nas zaštite od tih izroda. Nažalost, dolaze nam na svijetlo dana i kroje našu sudbinu upravo nacionalisti i sljedbenici tih pritajenih poriva mržnje i nemogućih dobrih međuljudskih odnosa, stvaranja bolje budućnosti i zajedničkog suživota, bez obzira kojem rodu i porodu pripadamo ? Kada se, ovom prilikom i sadržajem kojeg pišem i ističem, prisjetim lijepih trenutaka uz kaficu i razgovore sa uglednim sportskim trenerom Miljanom Miljanićem u restoranu “ Madera “ na Tašmajdanu, u neposrednoj blizini Pravnoga fakučlteta. Isto tako, moja prisjećanja i druženja uz pokoji viski, u sarajevskom hotelu “ Evropa “ sa našim uglednim filmskim stvaraocem, rah. Hajrudinom Krvavcem- Šibom, koji bio i mangažovan na izradi filma višegodišnje izgradnje Rudnika i Termoelektrane Gacko ( može se i danas pogledati na You Tube ). Zato se i danas pitam, čemu su sve težili svi nacionalistički izrodi ovoga svijeta, a o nekima od njih je i ova priča , Kao osmogodišnji tehnički direktor Termoelektrane u Gacku od 300 MW, sa mojim magistarskim radom na 600 MW, drugi blok, iste ove termoelektrane, pitam se nije li se mogla i trebala izgraditi, na vrijeme, za dobrobit svih građana ne samo Gacka, već cijele Hercegovine. Na kraju krajeva, ostaje nam i veliko ali iskreno pitanje, da li će se pojaviti neki naši “ vukovi “ koji će statin a kraj ovome velikosrpskom ovčaru i guslaru Miloradu Dodiku, preko Romanije, od Laktaša i Dedinja, do Mostara i mostarskih Bara, u posjeti svom jaranu i “ blizancu rušitelju “ orguljašu Draganu Čovićujedine nam naše domovine Bosne i Hercegovine.
bedrudingusic 