ivanic i dodik
Mladene Ivaniću,
 
svjestan sam da bi mi neki mogli spočitati neprofesionalnost i zaobilaženje bontona, ali ne zaslužuješ, čovječe, ni persiranje ni ono ispred – “gospodine”, pa ću stoga biti krajnje iskren i prema tebi i prema javnosti kada je u pitanju način obraćanja ovim povodom.
 
Dakle, danas si išao po svoje mišljenje kod svog ideološkog istomišljenika Milorada Dodika s kojim si se veoma lahko složio da, kao “šef države”, nećeš ići u Potočare 11. jula ove godine. Da podsjetim, tamo će, među ostalima, biti predsjednici Slovenije, Hrvatske i Crne Gore, ali ne i domaćin, odnosno predsjedavajući Predsjedništva zemlje u kojoj je, prema presudama relevantnih međunarodnih sudova, počinjen genocid nad preko 8 hiljada bošnjačkih civila. Sramna je, neljudska i nedržavnička tvoja odluka, Mladene Ivaniću! Razumijem, donekle, iako ne opravdavam, Tomu Nikolića koji neće doći s obzirom na njegovu ideološku i političku matricu te minuli rad iz ranih i srednjih devedesetih, ali kako da razumijem tvoj potez kojeg ne možeš prikriti nikakvim frazama da ne želiš sudjelovati “u politizaciji Srebrenice…” i sl.? Naravno, preostaje da se to iščitava da si, negirajući počinjeni i presuđeni genocid u Srebrenici zapravo, stao na stranu onih koji ga, upravo iz politikantskih i kojekakvih drugih razloga ili osporavaju ili stoje iza njega, s obje strane Drine, posebno s njene desne.
 
Bez obzira kako se politički i ideološki deklariraš, djelima dokazuješ da si izabrao stranu koja je osuđivana i osuđena od strane progresivnig dijela čovječanstva – stranu nacizma te da nisi legalista! I zato, javno zamjeram Senadu Hadžifejzoviću koji te je u nedavnom intervjuu sa Sejfudinom Tokićem, nakon njegovog inkriminiranog hapšenja u Banja Luci 22. maja ove godine, branio, a istovremeno javno odobravam istom tom Tokiću koji je rekao da “nema bitne razlike između tebe i Dodika…”, osim što ti svoju ideološku i političku matricu znaš iskazati “malo suptilnije”, ali, dodao bih, samo za lahkovjerni i slijepi kod očiju dio bošnjačkog korpusa te za tvoje političke partnere u Sarajevu.
 
Za velika djela trebaju veliki ljudi i veliki državnici. Ti, ne samo da nisi taj, nego daleko od toga u razmjerama svjetlosnih godina. Ne služi ni tebi kao ni funkciji predsjedavajućeg Predsjedništva BiH na čast što 11. jula ove godine, na 20-tu obljetnicu počinjenog genocida u Srebrenici, nećeš u Potočarima dočekati svoje kolege Boruta Pahora, Filipa Vujanovića i kolegicu Kolindu Grabar Kitarović, te mnoge druge goste iz svijeta, bez obzira koliko su neki od njih poželjni da se nađu tada i na tom mjestu.
 
Dakle, svojim djelima dokazuješ da si mali čovjek, Mladene Ivaniću, da nisi nikakav državnik, već uposlenik u Predsjedništvu BiH. Gore spomenuti tebi, onda, i nisu kolege, pa neka ti ovo bude blagi alibi što ih nećeš dočekati.
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

MEĐUNARODNI DAN BIJELIH TRAKA

Posted: 28. Maj 2015. in Intervjui

udik logo

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

MEĐUNARODNI DAN BIJELIH TRAKA

    Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije Brčko distrikt BiH (UDIK Brčko DC) obavještava javnost da će u nedjelju 31. maja 2015. godine održati uličnu akciju u povodu Međunarodnog dana bijelih traka. Polusatna aktivnost biće organizovana u 12 sati na Trgu mladih u Brčkom gdje će svi prolaznici imati priliku da uzmu bijelu traku i na taj način iskažu solidarnost sa svim žrtvama zločina počinjenih u Prijedoru.

Podsjećamo da su 31. maja 1992. godine vlasti bosanskih Srba u Prijedoru izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. To je prvi put da su nakon nacističkog proglasa iz 1939. članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.

UDIK svojom aktivnošću želi podsjetiti javnost na ovaj nemili čin koji je predstavljao početak kampanje istrebljenja nesrpskog stanovništva kroz otvaranje koncentracionih logora, masovne egzekucije, silovanja i razne druge zločine. Stavljanjem bijele trake odajemo počast svim nastradalima i iskazujemo solidarnost sa svim žrtvama kojima se negira pravo na sjećanje.

KOORDINACIONI ODBOR

Sarajevo, May 27, 2015

PRESS RELEASE

THE INTERNATIONAL DAY OF WHITE RIBBONS

    The Association for Social Research and Communications Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC) informs the public that on Sunday, May 31, 2015 will organize a street action on the occasion of the International Day of White Ribbons. Half-hour activity will be organized at noon on the Square of youth in Brcko, where all passers-by will have the opportunity to take the white armband and to express solidarity with all victims of crimes committed in Prijedor.

We remind that on May 31, 1992, Bosnian Serb authorities in Prijedor issued a decree through local radio for all non-Serbs to mark their houses with white flags or sheets and to wear a white armband if they were to leave their houses. This was the first time that after the Nazi edict of 1939 members of an ethnic or religious group in this way were marked for extermination.

With this street action UDIK wants to remind the public to this unfortunate act that was the beginning of a campaign of extermination of non-Serbs through the opening of the concentration camps, mass executions, rape and various other crimes. Putting white bands we will pay tribute to all the victims and express solidarity with all the victims who have been denied the right to memory.

COORDINATION COMMITTEE

Sarajevo, May 27,  2015

COMUNICATO STAMPA

LA GIORNATA INTERNAZIONALE DEI NASTRI BIANCHI

    L'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC) informa che a domenica 31 maggio, 2015 organizzerà una azione di strada, in occasione della Giornata internazionale dei nastri bianchi. L’azione durerà mezz'ora e sarà organizzata alle 12 sulla Piazza dei giovani in Brcko dove i tutti passanti avranno l'opportunità di prendere il bracciale bianco e per esprimere solidarietà a tutte le vittime di reati commessi a Prijedor.

UDIK vuole ricordare che a 31 maggio 1992 le autorità dei serbi bosniache a Prijedor hanno emesso un decreto attraverso radio locale per tutti i non – serbi per marcare le loro case con le bandiere bianche o fogli e di indossare un bracciale bianco se dovessero lasciare le loro case. Questa è stata la prima volta che, dopo l'editto nazista del 1939 i membri di un gruppo etnico o religioso in questo modo sono stati contrassegnati per lo sterminio.

Con questa azione di strada UDIK vuole ricordare al pubblico di questo sfortunato atto che è stato l'inizio di una campagna di sterminio dei non – serbi attraverso l'apertura dei campi, esecuzioni di massa, stupri e vari altri reati. Mettere i nastri bianchi sulle braccia noi rendiamo omaggio a tutte le vittime ed esprimiamo la solidarietà a tutte le vittime cui è stato negato il diritto alla memoria.

COMITATO DI COORDINAMENTO

Sarajevo, 27 Maggio, 2015

UDIK – SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Posted: 28. Maj 2015. in Intervjui

udik logo

UDIK PODRŽAVA HAPŠENJE ĐORĐA RISTANIĆA

 

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pozdravlja hapšenje ratnog gradonačelnika Brčkog Đorđa Ristanića. U više navrata podcrtvali smo važnost ovog dana, jer je bivši gradonačelnik izbjegavao procesuiranje.

Đorđe Ristanić (rođen 2. avgusta 1957. godine u Brčkom), koji je stalno nastanjen u Brčkom bio je alfa i omega prvih mjeseci ‘92-e u Brčkom. Poznato lice srpskog gradonačelnika sa TV-a ‘92 tvrdilo je zapadnim medijima: Ja čvrsto garantujem da u Brčkom nije ubijen nijedan civil od srpske ruke, nego je ubijen od muslimanskih i hrvatskih granata“. Odmah nakon ovih izjava američki listovi su objavili fotografije egzekucije Huseina Krše i Hajrudina Muzurovića u Zanatskom centru u Brčkom.

Ratni gradonačelnik je također “nekoliko dana nakon preuzimanja vlasti” saznao od načelnika policije u Brčkom da je formiran “sabirni centar Luka” u kojem su bili zatvoreni ljudi nesrpske nacionalnosti.

„Ne znam zašto je formiran. Samo mogu da pretpostavim da su to formirale srpske vojne snage. Sjećam se da je bilo civila u ograđenom prostoru, ali, prema mom mišljenju i mišljenju Ratnog predsjedništva, nisu postojali pravni razlozi da se ti ljudi tamo odvode. Da bi se neko zatvorio, mora biti procedura i optužba, ali toga nije bilo”, pravdao se Ristanić u predmetu protiv Radovana Karadžića u ICTY.

U logoru Luka, prema Ristaniću, logoraši su premlaćivani i zlostavljani. „Kasnije sam čuo i za ubistva u Luci, ali ne tokom rata. Tada sam znao da se ljudi maltretiraju, da ih se tjera da pjevaju. To se čak čulo i po noći u gradu, to horsko pjevanje“, tvrdio je Ristanić u ICTY.

Ovim činom država pokazuje mogućnost da radi one stvari za koje je odgovorna i da ih sprovodi onog momenta kada ima želju da to čini.

KOORDINACIONI ODBOR

  sejfo s ljiljanima u banja luci
Bio sam na putu na dan kada je u Banja Luci uhapšen Sejfudin Tokić, kao i nekoliko dana nakon toga, pa sam bio spriječen da napišem osvrt na tu temu. No, za istu (temu), nije kasno ni danas, pet dana poslije, jer je aktuelna koliko i agonija naše zemlje i bit će dok Bosne u stanju agonije bude bilo. A svaki konstruktivan pokušaj razbijanja te agonije vrijedan je pažnje i aktuelan je u svakom trenutku.
 
O satanizaciji Tokića
 
Neki iz sarajevskog medijskog i političkog establišmenta su isti dan potrčali da gest predsjednika Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda omalovaže, ospore…spočitavajući mu njegovu političku prošlost te tražeći od njega da “ne talasa”. Što se tiče svačije prošlosti, pa i Tokićeve, ona je iza njega i iza nas i svako, pa i on, Sejfudin Tokić, ima pravo na neko drugo i drugačije DANAS i SUTRA. Je li usamljen? Jeste, uglavnom. Je li don Kihot? Itekako jeste. Svi oni koji mu spočitavaju ovakav način djelovanja, odnosno javno pojavljivanje sa zastavom Republike Bosne i Hercegovine pod kojom je primljena u članstvo UN (dakle prije nametnutog rata u R BiH), su ili kolaboracionisti sa onima koji razvaljuju BiH od 90-tih na ovamo, ili su konformisti, ili su kukavice koje se boje reći pravu istinu, ma koliko i koga ona boljela. Uostalom, svi oni koji šute ili ga kritiziraju iz Sarajeva, Bratunca itd.., neka ponude drugo rješenje za prestanak ne bh. krize, nego bh. agonije ili, još bolje rečeno, realizacije nikad ad-aktiranog projekta uništenja BiH kao jedinstvene države. Ne mogu ga ni ponuditi jer ga jednostavno – nema! Ovaj Dejtonski ustav je, evidentno, karcinom po BiH, a palamuditi da treba neki novi – građanski Ustav je jednostavno šuplja priča za koju i njeni predlagači znaju da od nje nema ništa jer za njenu realizaciju treba koncenzus svih konstitutivnih naroda koji je moguć isto onoliko koliko da Vrbas potekne iz Banja Luke prema Jajcu, a ne prema znamenitim Laktašima, prema kojima oduvijek teče. 
 
Dodikovi Srbi o Tokićevom obilježavanju godišnjice prijema R BiH u UN – notorna zamjena teza
 
Tokića su uhapsili Dodikovi i Cvijanovićkini policajci jer je optužen za “krivično djelo izazivanja međunacionalne, međuvjerske i rasne mržnje…” a taj hrabri čovjek, koji već godinu dana živi u Banja Luci, je sa zastavom pod kojom je naša zemlja primljena u UN, obilježio 23. godišnjicu tog članstva. S druge strane, Ravnogorci paradiraju Podrinjem i Prijedorom kad god im se ćefne, kada sa kamama i u šubarama s kokardama prijete povratnicima u tim dijelovima manjeg entiteta i – nikom ništa. Dakle, optužnica protiv Tokića je notorna zamjena teza od strane Tužilaštva Rs-a. Ovdje je, zapravo, nešto drugo u pitanju: Dodik i društvo vrlo dobro prepoznaju značenje zastave R BiH pod kojom su svi narodi i građani R BiH ravnopravni na svakom pedlju zemlje, a pod dejtonskom, koju priznaju samo kad moraju, Bošnjaci i Hrvati nisu ravnopravni u Rs-u, a Srbi nisu ravnopravni u F BiH, a tzv. ostali nisu ravnopravni nigdje. I, k tome, u R BiH ne bi bilo ni Dodika, ni Izetbegovića, ni Čovića…zapravo, bilo bi ih, ali ne na ovim funkcijama, nego negdje drugdje….
 
Tokić prepoznaje projekat rušenja BiH
 
Sejfudin Tokić je javni djelatnik koji prepoznaje i javno upozorava na postojanje plana i s desna i s lijeva o konačnom dokusurivanju države BiH. Uostalom, i ptice na grani znaju da je F BiH pod kontrolom Čovića, a Rs, ta Sjeverna Koreja na Balkanu i Evropi, javno prijeti da će se otcijepiti od BiH. I, k tome, dok SIPA-u, Tužilaštvo BiH  i Ministarstvo sigurnosti kontroliraju Srbi, bajni bošnjački politički prvaci lansiraju toliko puta isprane i isprazne fraze da “međunarodna zajednica neće dozvoliti disoluciju BiH…, da je “pred nama mukotrpan proces pomirenja …”(Izetbegović), ne spominjući bitan uvjet za to – PRAVDU. Sve to Sejfudin Tokić vidi, čuje i javno upozorava šta bi se moglo desiti s ovakvom ustavnom konstrukcijom BiH i s ovakvim bošnjačkim političkim prvacima. Zato on smeta i Dodiku, i njegovom antipodu Čovicu te SDA.
 
Neprimjerene reakcije nekih bošnjačkih predstavnika
 
   Tokićev gest je naišao na buru reakcija. Dodikovu neću ni komentirati jer bi bilo degutantno. Ali, ono što više boli i zabrinjava jesu reakcije nekih Bošnjaka – javnih djelatnika. Naprimjer, Ramiz Salkić je zamjerio Tokiću na onakvom (sa legitimnom zastavom R BiH) obilježavanju 23. godišnjice prijema R BiH u UN. Uostalom, Salkić je potpredsjednik Rs-a pa takva reakcija nije nimalo čudna. Također boli i reakcija muftije banjalučkog koji je, doduše malo uvijeno i diplomatski, osporio Tokićev gest rekavši, između ostalog, da “mi imamo važnijeg posla…”  To u prijevodu znači da ne treba talasati, treba se miriti sa ovakvim stanjem, odnosno pristajati na robovsku poziciju Bošnjaka u manjem entitetu.
 
Mrka kapa – Izetbegović pobijedio
 
   Da će stanje bh. agonije potrajati, ukazuje i činjenica da je na jučerašnjem Kongresu SDA pobijedio Izetbegović, a ne Mehmedović. To znači da će najjača bošnjačka stranka, kakvu sebe vole predstavljati, i dalje ostati na putu kolaboracionizma sa osvjedočenim rušiteljima Bosne te na utabanim rodbinsko-jaranskim temeljima. S takvom strankom nema hajra! Još da dodam da Izetbegovićeva pobjeda, ma koliko štetna po Bošnjake i BiH, za analitičare koji realno prate stanje stvari nije i iznenađujuća, za razliku od nekih koji su najavili kako Babin sin “nema nikakvih šansi”. E, pa, takvi su doslovno promašili prazan gol sa pola metra!
 
Tokićevim putem, nema druge
 
Na kraju, Sejfudin Tokić je ličnim primjerom pokazao kojim putem treba ići. Ne samo scenom pokazivanja zastave, nego čovjek, kako rekoh, živi već godinu dana u toj Banja Luci i dijeli sudbinu tamošnjeg bošnjačkog naroda za kojeg ne haju ne samo banjalučki i eresovski vlastodršci, nego ni oni u Sarajevu, pa čak ni oni što obnašaju razne funkcije u manjem entitetu ili pak u nekim državnim agencijama stacioniranim u Banja Luci, a žive u Federaciji. A borba za Bosnu se treba i može nastaviti legalnim, legitimnim i pravnim sredstvima na način kako to preporučuje predsjednik Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda Sejfudin Tokić. Samo, za tako nešto, treba više praktičnih igrača. U institucijama sistema i izvan njih, pa i u medijima.
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

miroslav-matoševićOpćenito, Srednjobosanski kanton gledajući cjelokupno, veoma je atraktivna turistička destinacija koja pored bogate kulturno-povijesne ponude ima izniman i zimski turistički proizvod obzirom da na području Kantona postoji i radi 7 skijaških centara i skijališta……Vjerski objekti tri konfesije daju posebnu draž ovom području, od kojih su brojni i zaštićeni nacionalni spomenici…..Jedan od ključnih problema predstavljaju putevi do planinskih centara koji se redovno održavaju ali su u lošem stanju. Također većina centara zahtjeva i nova ulaganja u infrastrukturu (skijaška infrastuktura, bolja signalizacija i sl.)…..U prošloj godini na području Srednjobosanskog kantona zabilježeno je 194 034 noćenja. Ovdje je potrebno napomenuti da se još uvijek veliki broj gostiju ne prijavljuje tj. da se nalaze izvan sustava prijave i odjave turista, pa je brojka od 194 034 noćenja zasigurno i veća za 40 %. Prosječno zadržavanje gostiju je 4,93 ali to je rezultat prije svega ostvarenih noćenja koja se ostvare u banjskim centrima gdj su zadržavanja duža……Ove godine broj manifestacija je zaista velik, a znatno su unapređene u odnosu na ranije godine, tako da samo u 6. i 7. mjesecu imamo veliki broj kvalitetnih manifestacija……

Gospodine Matoševiću! Koliko općina čini taj Kanton (i koje su) i zašto je to područje po mnogima već prepoznato kao atraktivna turistička destinacija?

MATOŠEVIĆ:Srednjobosanski kanton/Kanton Središnja Bosna čini 12 općina: Fojnica, Kiseljak, Kreševo, Busovača, Vitez, Travnik, Novi Travnik, Bugojno, Gornji Vakuf-Uskoplje, Donji Vakuf, Jajce i Dobretići.

Većina ovih općina imaju svoje prepoznatljivosti i već su sada atraktivne turističke destinacije.

Općenito, Srednjobosanski kanton gledajući cjelokupno, veoma je atraktivna turistička destinacija koja pored bogate kulturno-povijesne ponude ima izniman i zimski turistički proizvod obzirom da na području Kantona postoji i radi 7 skijaških centara i skijališta. Također, s obzirom na bogatu povijest, konfiguraciju terena, klimu floru i faunu velike su mogućnosti razvoja vjerskog (Ajvatovica – najveće dovište muslimana u Europi i sv. Ivo u Podmilačju), sportskog, planininskog, ribolovnog i lovnog turizma te gotovo svih vrsta ekstremnih sportova: brdskog biciklizma, paragliding, rafting…

Za one koji ne poznaju taj dio naše zemlje, hoćete li reći kako doći do Travnika kopnenim ili zračnim putem?
 
MATOŠEVIĆ:Travnik je smješten u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine i do Travnika je moguće doći preko više magistralnih pravaca, najpristupačniji su: (GP)-granični prijelaz
travnik
Bihać(GP)–Banja Luka Donji Vakuf- Travnik  
Gradiška(GP)–Banja Luka- Donji Vakuf-Travnik
Slavonski Brod(GP)-Doboj-Zenica- Travnik
Kamensko(GP)-Livno/Tomislavgrad-Kupres-Bugojno-Travnik

Travnik ne posjeduje aerodrom i najbliži međunarodni aerodrom nalazi se u Sarajevu oko 80 km istočno od Travnika. Travnik je sa Sarajevom povezan veoma kvalitetnim autobusnim linijama.

 
Koji su to prirodni, privredni, društveni i ini resursi koji SBK/KBS čine jedinstvenom turističkom destinacijom?
 
MATOŠEVIĆ: Srednjobosanski kanton jedinstvenim čine njegov geografski položaj- centralni dio u Bosni i Hercegovini, specifičnost reljefa (brdsko-planinsko područje sa tri dominantne doline: Vrbaska, Lašvanska i Lepenička), specifična flora i fauna, termalni izvori, netaknuta priroda i prelijepa jezera, a kao posebnost i specifičnost možemo izdvojiti i njegove kulturno-povijesne elemente gdje su na svakom koraku u gotovo svakoj općini vidljiva obilježja istoka i zapada, tako da danas na području Srednjobosanskog kantona postoje brojni nacionalni spomenici kulture koji zasigurno ovo područje čine specifičnim. Vjerski objekti tri konfesije daju posebnu draž ovom području, od kojih su brojni i zaštićeni nacionalni spomenici.
guca gora
                                                     Samostan Guča Gora
Koje ste oblike turizma do sada razvili?
 
MATOŠEVIĆ:Najznačajniji oblici turizma koji su prisutni na Srednjobosanskom kantonu su:
Zimski turizam: najveća koncentracija skijališta u Bosni i Hercegovini obzirom na administrativnu podjelu: sedam skijaških centara i skijališta (SRC Vlašić-Travnik,
vlasic
RC Brusnica Vranica-Fojnica, SRC Raduša-Gornji Vakuf-Uskoplje, SKI Busovačka planina i Pridolci – Busovača, SKI Rostovo – Bugojno i SKI Ranča-Jajce,
Banjsko-lječilišni turizam: osnovu banjsko-lječilišne ponude na Kantonu čini općina Fojnica tj. RC Reumal i Aquareumal kao centri za liječenje i rekreaciju.U ova dva centra godišnje se ostvari oko 140 000 noćenja koje ostvaruju pored domaćih gostiju i gosti  iz Europe i zemalja Bliskog istoka.
reumal

Planinski turizam: Srednjobosanski kanton pretežito je brdsko-planinsko područje koje je obzirom na današnje standarde veoma privlačno radi svoj dobre očuvanosti i nataknute prirode. Prema pojedinim analizama Bosna i Hercegovina zauzima vodeće mjesto u svijetu po mogućnosti razvoja brdskog biciklizma te su u posljednjih nekoliko godina, obzirom na trend primijećene brojne aktivnosti vezane za razvoj ovog sporta i rekreacije. Također, na našim planinama veoma je atraktivno i planinarstvo – hiking gdje na svakoj općini postoji po nekoliko planinarskih domova i nekoliko planinarskih društava. Staze su obilježene i veoma atraktivne. Također na planini Vlašić postoji mogućnost i drugih rekreacijskih sadržaja koji su stvoreni u posljednjih nekoliko godina.

Lovni turizam: lovni turizam je nekada bio brend Srednjobosanskog kantona, a posebno općine Bugojno i Donji Vakuf gdje je u lovnom gazdinstvu Koprivnica lovio i Predsjednik Jugoslavije Tito. U ovom momentu na svakoj općini egzistira najmanje jedno lovno društvo sa svim potrebnim resursima (čeke. lovački domovi i sl). Specifičnosti su lov na vuka, medvjeda, lisicu, divlje svinje, srndaća i dr.

Kulturni turizam: kako sam ranije naveo, bogata prošlost ovih krajeva kreirali su i stvorili bogato kulturno povijesno nasljeđe u ovim prostorima: 3 franjevačka samostana-muzeja (Fojnica, Kreševo i Guča Gora) te brojne crkve nacionalni spomenici kulture, bogata islamska arhitektura džamije, turbeta, česme koje su također u najvećem broju nacionalni spomenici kulture, srednjovjekovna baština sa svojim starim gradovima i gradinama te nekropolama stećaka (Maculje na Rostovu, Guča gora, Brajkovići…). U ovom domenu najinteresantniji su gradovi Jajce, Travnik i Kreševo sa svojim starim gradovima i nacionalnim spomenicima.

Ribolovni turizam: dovoljno je reći da se ove godina na rijeci Vrbas (Donji Vakuf)  te na Velikom i malom Plivskom jezeru održava svjetsko prvenstvo u mušičarenju – flyfishingu pa da se stekne dojam o turističkim resursima ribolovnog turizma na rijekama. Na području Srednjobosanskog kantona postoje brojni, dobro uređeni ribolovni reviri i staze o kojima se brinu i gospodare ribolovna društva na svakoj općini.

Vjerski turizam: kada govorimo o vjerskom turizmu, tu se zaista nameću brojne i neograničene mogućnosti turističkog razvoja. Obzirom na specifičnosti tri religije koje su prisutne na ovom području, vjerska turistička ponuda nije samo značajna već i zanimljiva. Kao najznačajnije vjerske manifestacije nameću se svakako Ajvatovica (Prusac) kao najveće dovište muslimana u Europi,

ajvatovica_prusac_01

 te sv. Ivo u Podmilačju (Jajce) na kojima se okupi i po 100.000 ljudi.

Podmilacje

Da li aktuelni infrastrukturni objekti s kojima raspolazete zadovoljavaju potrebe turističke potražnje?
MATOŠEVIĆ:Po tom pitanju svaka destinacija je “priča” za sebe. Na planinskom centru Vlašić raspolažemo sa oko 11 000 ležaja u veoma kvalitetnim smještajnim objektima tipa hotela, motela, pansiona i privatnog smještaja tipa vikend objekti, dok su na drugim područjima smještajni kapaciteti znatno skromniji ali u skladu sa potreba i potražnjom. Jedan od ključnih problema predstavljaju putevi do planinskih centara koji se redovno održavaju ali su u lošem stanju. Također većina centara zahtjeva i nova ulaganja u infrastrukturu (skijaška infrastuktura, bolja signalizacija i sl.)
 
Koliko se turisti prosječno zadržavaju na području SBK/KBS, odnosno koliko je noćenja ostvareno, naprimjer, u prošloj godini?
 
MATOŠEVIĆ:U prošloj godini na području Srednjobosanskog kantona zabilježeno je 194 034 noćenja. Ovdje je potrebno napomenuti da se još uvijek veliki broj gostiju ne prijavljuje tj. da se nalaze izvan sustava prijave i odjave turista, pa je brojka od 194 034 noćenja zasigurno i veća za 40 %. Prosječno zadržavanje gostiju je 4,93 ali to je rezultat prije svega ostvarenih noćenja koja se ostvare u banjskim centrima gdj su zadržavanja duža.
 
Imate li usporedne pokazatelje o broju noćenja za prvo tromjesečje ove u odnosu na isti period prošle godine?
 
MATOŠEVIĆ:Radi se o neznatnom povećanju od oko 4 %, ali u ovoj godini je zasigurno puno veći broj gostiju nego u prošloj godini (iznimna zimska turistička sezona) ali jedna “nespretna” uredba Ustavnog suda dozvolila je mogućnost da se gosti-turisti ne prijavljuju od 31.01.2015.godine te su podaci u najmanju ruku skromni.
 
Svjesni smo ekonomske krize, pa i nekih drugih koje su dio bh. stvarnosti. Ipak, ulažete li i dalje u razvoj turističke privrede?
 
MATOŠEVIĆ:Na području Srednjobosanskog kantona bez obzira na ekonomsku situaciju i dalje se ulaže u turističke kapacitete i sadržaje. Primjer je svakako poduzeće Fis d.o.o. sa svojom turističkom ponudom (zabavni i rekreacijski sadržaji) na planini Vlašić. Samo u par zadnjih godina izgrađeni su kvalitetni smještajni kapaciteti i spa centri (Hotel Blanka Resort&Spa na Vlašiću sa 5 zvjezdica i Hotel “Central” u Vitezu), Etno selo Čardaci sa svojim vodenim parkom, znatna su ulaganja u sadržaje i u Jajcu na Velikom Plivskom jezeru u okviru Hotela “Plivsko jezero”,
plivska jezera
novoizgrađeni ski centar “Raduša”,  također u planu su i investicije u skijašku infrastrukturu – nove staze i moderni sustav vertikalnog transporta na Vlašiću, gotovo svi zimski centri u posljednje dvije godine opremljeni su sustavom za umjetno zasnježavanje, u okviru apartmanskog naselja Aquareumal trenutno se gradi novi smještajni objekt visoke kategorije, na Rostovu je već započela izgradnja novog rekreacijskog centra… Na primjer, samo Turistička zajednica SBK/KSB godišnje direktno izdvaja oko 120 000 KM samo za kulturnu i povijesnu baštinu na Kantonu, plus sredstva koja se ulažu u promociju naših resursa.

 Da li i kako, eventualno, u realizaciji vaših planova i projekata, participiraju institucije vlasti, kako na lokalnim nivoima tako i SBK, odnosno F BiH?
 
MATOŠEVIĆ:Turistička zajednica SBK/KSB ima veoma dobre odnose pogotovo sa lokalnim vlastima ali u zadnje vrijeme i privatnim sektorom. U realizaciji planova institucije vlasti najviše sudjeluju svojim grantovima koji su obzirom na ekonomsko stanje u državi u ovom momentu zaista skromni. Pokušavaju se realizirati određeni planovi zajedničkim aktivnostima, svaka institucija u domenu svojih ovlasti.
 
I, na kraju, idemo ususret ljetu 2015. Hoćete li najaviti neku manifestaciju u okviru vaših ukupnih turističkih aktivnosti na ljeto, naprimjer na Plivskim jezerima kod Jajca, u samome Jajcu pa i drugdje?
 
MATOŠEVIĆ:Ove godine broj manifestacija je zaista velik, a znatno su unapređene u odnosu na ranije godine, tako da samo u 6. i 7. mjesecu imamo veliki broj kvalitetnih manifestacija od kojih bi izdvojio:

-30.-31.05. Sajam turizma i poduzetništva “STEP 2015” u Jajcu;
-06.06.-14.06. Pozorišne/kazališne igre BiH u Jajcu;
-11.-14.06. Sajam obrta i turizma u Donjem Vakufu;
-15.05.-14.06. Ajvatovica – vjerska manifestacija (14.06.2015. centralna manifestacija);
-16. -22.06. Svjetsko prvenstvo u fly fishingu 2015 u Jajcu i Donjem Vakufu;
-24.06. Vjerska manifestacije Sv.Ivo u Podmilačju – Jajce ;
-7.mjesec – skokovi u vodu sa vodopada u Jajcu;
vodopad-skokovi
-03.07.-06.07. Moto susreti  (internacionalna smorta GREMIUM) oko 3000 učesnika – Vlašić;
-30.07.-03.08. 3FOK – Outdor foto i film festival u Kreševu….,te brojni drugi događaji i manifestacije manjeg karaktera.

 
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
 
MATOŠEVIĆ:
 
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (684)
vrbas-miso
 

C:\Users\Zijad\Pictures\Kiklop.png

Homerova Odiseja u verziji Rs

Kako Bošnjaci danas žive u tzv. Republici srpskoj? Zatvoreni u kavezu, u entitetskim logorskim žicama Republike srpske. Pod neizdrživom torturom srpskih okupacionih vlasti. Žive kao da su uhvaćeni u pećini jednookog i svako od njih u svakom trenutku može postati žrtva proždrljivog Kiklopa. Sa toliko životnog beznađa, sa kojim se danas nose bošnjački povratnici i Bošnjaci Rs, nisu se nosili ni Odisej i njegovi prijatelji u Homerovoj Odiseji. Nema nedelje, nema dana da se u nekom dijelu Republike srpske, sa istim ciljem a različtim izgovorom, radi progona Bošnjaka, izvrši policijska racija, provede neka policijska akcija u kojoj se po već poznatoj matrici hapse Bošnjaci i optužuju za terorizam. Četrnaestog maja policija je blokirala sve puteve u Cerskoj tražeći „islamske radikaliste“,  više desetina policajaca i saradnika učestvovalo je u raciji na Cazinskoj pijaci, jučer se nešto slično dogodilo na kapijama Dobija, a već sutra u nekom drugom dijelu Rs gdje se mogu prepoznati Bošnjaci. A jedina krivica većine njih, ali i većine Bošnjaka BiH, može biti to što se ne mogu i neće nikad pomiriti s činjenicom da se na bosanskoj zemlji na kaburima stotinu i više hiljada Bošnjaka pogubljenih na najsvirepiji način, uključujući i zločin genocida, može uz prećutnu saglasnost EU i UN podići i podržavati  genocidna tvorevina – Republika srpska.

Režim Rs održava se isključivo presijom i terorom. Policija i službe sigurnosti BiH haraju Bosnom. Akcije kodnih naziva se nižu kao niske gerdana… i niko im ni broja ne zna. Droga i terorizam su dovoljan argument za sve što se činilo i čini u nastojanju da se i ono malo izdržljivih Bošnjaka istrijebi iz Rs. Režim Rs predvođen Dodikom tako uspješno nalazi i proizvodi neprijatelje, skoro isključivo među Bošnjacima, da im nije do koljena ni jedan apsolutistički ni demokratski režim na ovim pa i drugim prostorima. Na Dodikovoj listi je 3.000 Vehabija, a kada pokupe te, jednooki ili bolje reći bezoki kiklop će tamaniti sve one do kojih dođe. I dok policija i službe sigurnosti siju strah među Bošnjacima, Dodik u Beogradu s Vučićem razrađuje „strategiju protiv terorizma“, koju su samo nekoliko dana ranije u SIPA dogovorili Dragan Lukač, Ministar unutrašnjih poslova Rs, Dragan Ribić, Kom. Spec jedinice, Goran Zubac, direktor, Đuro Knežević i Jovica Miroslavljević…A o kojem je “terorizmu“ mogla biti riječ, kad  se dogovara „na tajnoj večeri“ bez Bošnjaka, ako ne o Bošnjačkom.

Fašizacija započeta s Miloševićem nastavlja se u Rs  

Fašizacija Srba započeta s Miloševićem, nastavlja se sve otvorenije u Rs. Pod plaštom borbe protiv terorizma rade se fantomske stvari.  Glavni stubovi fašističkog režima Rs su policija i službe bezbjednosti, u kojima glavnu riječ imaju isti oni koji su učestvovali u zločinima i genocidu nad Bošnjacima, njihovi rođaci i njihov podmladak. Atakovanje na Bošnjake nastavlja se bezočnio i sve silovitije. Bošnjaci građani i bošnjačke patriote nisu više nigdje sigurni; progone ih i hapse bez ikakvog razloga, hapse ih na svakom mjestu i za sve. Ponovno preključer, upravo na Dan prijema BiH u UN i na dan kada se barjak države BiH zaviorio na platou UN, uhapšen je Sejfudin Tokić, Predsjednik Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda, jer se uz asistenciju Adnana Bajrića usudio pojaviti pred Skupštinom Rs ogrnut zastavom BiH na kojoj su ljiljani.U nemogućnosti da se ovo osiono inatno hapšenje na bilo koji način opravda, date su izjave, od onih lakonskih da za skup nije  pribavljeno odoborenje vlasti, do sarkastičnih da je Tokić sklonjen u zatvor radi njegove sigurnosti, kako ne bi bio napadnut od revoltiranih građana. Tek se iz saopštenja Okružnog tužilaštva Rs moglo jasno zaključiti da je Sejfudin Tokić uhapšen “zbog izazivanja vjerske i nacionalne mržnje, u cilju da se destabilizuje situacija u Rs”. A nalog  za hapšenje, kako se saznaje, dao je Dodik.

Za one koji o ovom slučaju nisu dovoljno informisani, podsjećamo da je Sejfudin Tokić uhapšen jer je došao u Banja Luku ogrnut legitimnom zastavom BiH sa ljiljanima, da obilježi dan kada je BiH pod tom istom zastavom primljena u UN i obilježi 23 godine od smrti 12 Banjalučkih beba, koje su 1992. izgubile život u  banjalučkom Kliničkom centru zbog nedostatka kisika, koji nije mogao biti transportovan zbog blokade puteva. A Tokić je uhapšen zbog nošenja zastave koja je ponos svih rodoljuba i patriota BiH, jer to je zastava koja simbolizira hiljadugodišnju tradiciju BiH i pod kojom je BiH oslobođena od srpskih i hrvatskih okupatora nakon raspada Jugoslavije. Na pitanja onih da li bi spska trobojka smetala u Sarajevu, odgovor  mnogih od nas morao bi biti “Da”, jer pod njom je napadnuta BiH, pod njom su izvršeni strašni zločini nad neSrbima, pretežno Bošnjacima, pod njom je počinjen genocid na Bošnjacima, a pod zastavom BiH, zvali je legalna, nelegalna, ratna  ili drugačije, BiH se samo branila od agresora.

U Banja Luci  nije nadanut samo Tokić. Napadnuta je BiH.

A u Banja Luci nije napadnut samo Tokić. Napadnuta je BiH. Napadnuti su imediji, napadnuta  je Face TV, čiji je reporter imao zadatak samo istinito informisati o događaju.

Posebna pozornost vlasti Rs prema Sejfudinu Tokiću usmjerena je od ranije, a pojačana je nakon njegovog učešća  na tribini Bošnjačke nacionalne fondacije u Sarajevu, na kojoj se raspravljalo o temi “Bošnjaci pod velikosrpskom okupacijom”. Tokić je tom prilikom konstatirao da se  u BiH vrši etnička podjela uz podršku Beograda i Zagreba i pozvao Bošnjake da se 22. maja okupe u Banja Luci pod zastavom BiH. Povod za ovu tribinu bilo je masovno hapšenje Bošnjaka u akciji “Ruben”, u kojoj je uhapšen 31 Bošnjak, a kratko po tom skoro svi su morali biti pušteni, jer nije bilo nikakvih dokaza o njihovoj izmišljenoj krivici.

Odmah nakon hapšenja Tokića, Dragan Lukač, Ministar unutrašnjih poslova Rs, oglasio se saopštenjem  u kome tvrdi “da nije bilo niti ima prekoračenja u ovlasti policije Rs”. Ni tom prilikom nije propustio naglasiti da još nisu završene provjere uhapšenih u akciji “Ruben” , što znači da se srpski teror potstaknut mržnjom, u cilju istrebljenja Bošnjaka, i dalje energično nastavlja. Pored 13 skupih službi sigurnosti najavljeno je i formiranje posebne Udarne grupe.  Posebno boli što se to sve i dalje, kao 90-tih godina, događa uz prećutnu saglasnost državnih vlasti i bošnjačkih političara.

Evidentni su pokušaji da se Tokićev patriotski čin predstavi na drugačiji način, kako bi mu se umanjio značaj. Neki ga zavu barjaktarom, jer se na “srpskoj zemlji” usudio stati pod domovinski stijeg,  patriotom koji je nepokolebljivo stao u zaštitu napadnutih Bošnjaka i došao braniti dostojanstvo BiH, dok neki iz Rs u njemu vide provokatora,  karijeristu i promašenog političara, i proglašavaju ga za  piromana koji je došao da izaziva požar i pali vatru. Činjenica je da se Tokić usudio sam suprostaviti srpskom hegemonizmu i fašizmu; sam je izišao i sam ostao, a svi mi bili smo samo publika u kojoj je neko aplaudirao a neko negodovao.

Policija Rs “obezbjeđuje” vjernike dok klanjaju u džamiji

Prema odnosu policije prema Bošnjacima, bošnjački vjernici koji odlaze u džamiju, trebali bi biti sretni, jer ih  policija Rs sada besplatno obezbjeđuje i čuva dok klanjaju, a sa uperenim cijevima ispraća dok odlaze kući. U ranijim režimima, uključujući komunistički, prostor oko džamije pripadao je samo onima koji su odlazili u džamiju, a doušnici i uhode su završavali ostalo. Kako sada izgleda, vlastima Rs nisu dovoljne uhode, kamere i sva druga savremena sredstva praćenja, već je potrebno prisustvo policije da utjera strah u kosti svakom onom ko se usudi ući u džamiju  u njoj klanjati namaz. Ako ne bude isti dan priveden i saslušan pod optužbom da dogovara terorističke akcije, može očekivati da se to dogodi u nekom kasnijem vremenu, kada se najmanje bude nadao, jer je njegovo ime ušlo u evidenciju policije Rs prvog dana kad je viđen u džamiji. A prebrojavanje postaje svakodnevnica.Službe sigurnosti i policija budno prate ko ulazi u bošnjačke džamije. Prije dva dana MUP Rs sa TV kamerama RTRS dočekao je na izlazu iz džamije vjernike Vlasenice, a nekoliko dana ranije slično nešto dogodilo se u Bosanskoj Dubici, nakon ikindija namaza.

Promocija četništva u Rs ozbiljna prijetnja miru i stabilnosti BiH

Promocija četništva je svakodnevna, a rabilitacijom četničkog vođe Draže Mihajlovića (kojom je zaprepašten sav miroljubivi svijet) postaje legalna, uznemirujuća i prijeteća. I dok se za nošenje zastave države BiH u Rs napada, prijeti, hapsi i optužuje, sa Trebevića skida zastava BiH, četnička šajkača, kokarda i nož u Rs  postaju omiljeni suveniri, kojima se sve učestalije kite mladi.

Bez imalo srama i odgovornosti za ono što su učinili u skoroj i nedavnoj prošlosti, ali sa više nove prijetnje, slavi se rehabilitacija četničkog vođe Draže Mihajlovića, Šešelj se šeta Srbijom – prkosi i likuje, četnici marširaju Bosnom, a četnička omladima s oduševljenjem promovira četničke simbole i pronosi četničku zastavu Vlasenicom…U takvoj klimi ko će od Bošnjaka Rs moći slobodno disati i imati miran san? Upitajte ih.

Prioritet bošnjačke strategije i dalje kadrovska problematika

I dok bošnjački stranački i vjerski lideri, kada u zaštitu države, zajedništva ili bošnjaštva treba energično reagovati, jedva smognu hrabrosti da nešto kroz zube promrse, dotle predsjednik Rs i njegove režimlije, kršeći sve zakonske i ustavne norme, nekažnjeno udaraju i ruše sve što predstavlja historisku i državotvornu vrijednost BiH. I pored više nego poznatog pedigrea Vojislava Šešelja, čija su nedjela cijelom svijetu poznata, Srbija ima snage i uzima za pravo da stane iza njega i štiti ga, a bošnjački lideri BiH nisu ustanju od rata do danas zaštiti malte ne ni jednu suverenu vrijednost države, ni jednog napadnutog patriotu.

U vrijeme kada Dodik u Beogradu sa Vučićem dogovara nove modalitete četničkog terora nad Bošnjacima i Bošnjačkim povratnicima Rs, bošnjački lideri i dalje udobno zavaljeni u svoje fotelje, bave se kadrovskom kombinatorikom, a na sve nesnošljiviji teror vlasti Rs reaguju samo radi reda. I u zvorničkom slučaju, bošnjački lideri su bez imalo provjere Nerdina Ibrića listom proglasili teroristom, a Dodiku nije trebalo nijedan argument da Tokića nazove “aktivistom islamske države”, kao što je napadaču na zvorničku policiju umjesto psovke instalirao “Allahu Ekber”, kako  bi individualan osvetnički čin mogao poturiti kao islamski terorizam. I ovom prilikom jedva da se oglasio Glavni odbor SDA da osudi učestalo neosnovano privođenje Bošnjaka i hapšenje Sejfudina Tokića. Reakcija aktuelnog reisa Kavazovića bila je ne samo mlaka, nevoljna i uspavljujuća, koja više potstiče nego što se suprostavlja neprijateljskim postupcima srpskih vlasti. Reis, kao da otkriva Ameriku, navodi da se hapšenjem podižu tenzije i zastrašuju povratnici, mada zna da sve i jedan povratnik u Rs živi u napetosti i stalnom strahu i da zadnjih mjeseci svaki od njih može očekivati da bude zbog nečeg uhapšen. Reis vlasti Rs naprosto “moli da prestanu uznemiravati povratnike i reducirati njihova prava “.  Od narodnog vjerskog vođe, kao od čuvara stada, očekuje se da bdije nad svojim stadom, da ga čuva, vodi i usmjerava. Još je manje shvatljiv i uvjerljiv bivši reis Mustafa Cerić, koji preko Vučića poziva Srbiju da urazumi Dodika, mada svak zna da je od Srbije sve krenulo. Ipak, oni su ma kako tako reagirali. Vođe političkih stranaka u kojima većinu čine Bošnjaci su uglavnom šutjele i usta otvarali samo po inerciji. Ako se Bošnjaci i dalje budu oslanjali na ovakve vođe, nestaće brzo i njih i vođa.

Bošnjaci Rs pod sistematskim sistemskim udarom

Rs je sve više kolijevka nacionalizma, leglo fašizma, u kojem se zločinci nadahnjuju mržnjom i iživljavaju nad bošnjačkim žrtvama. Bošnjaci Rs žive u atmosferi pritiska, prijetnji i straha. Kao u priči o jednookom Kikliopu, na ulicama gradova Rs nestaje jednog po jednog uglednog Bošnjaka, a Bošnjačka naselja Rs i danas se sve više prazne, jer sebi prepušteni bošnjački povratnici ne mogu se sami odbraniti od terora koji se nad njima svakodnevno provodi sa sve više netrpeljivosti i mržnje. Za teror i zločine nad Bošnjacima u Rs nema jednog krivca. Uz časne izuzetke krivci su svi: vlast, policija, tužilaštvo, sud… U policiji i vlastima rade i vladaju ratni zločinci, počinioci genocida nad Bošnjacima, ili njihova bliža rodbina, njihova djeca, a sada već i unuci. Zar nije apsurdno da se zvornički policajac, učesnik u Srebreničkom genocidu, pred očima srebreničkih žrtava i čitava svijeta, sahranjuje kao heroj uz sve vojne počasti, a da se ni jednom riječju ne pominje njegovo učešće u genocidu. A koliko je takvih u policiji i službama sigurnosti Rs? koji treba da uspostavljaju red, mir i da im mi nakon svega vjerujemo.

Tokić je pušten, ali je dobio više nego jasno upozorenje. Takvo je svojevremeno dobio i već davno zaboravljeni akademik S. Redžić, pa ga više među nama nema. Ovih dana u Ist. Sarajevu nađeno je i tijelo nestalog biznismena Nusreta Čauševića. I bez imalo dileme kažu, počinio samoubistvo. Njegova smrt se ne povezuje sa smrću njegova brata prije 10 godina, koji je skončao na sličan način. Pušteni su i Bošnjaci nedavno uhapšeni u akciji „Ruben“… Svaki od njih je načet. Šta je sa onima kojima svakodnevno ispred nosa poturaju duge cijevi? Šta sa onima koji već sutra mogu očekivati da budu uhapšeni, a da nisu nikad ni mrava zgazil? Hoće li i hjih na isti način zaštiti aktuelni i bivši reis, da li će i njima Bakir u ime SDA  ponuditii pravnu pomoć?!

Koliko će dugo Bošnjaci Rs moći podnositi teror režima Rs ?

Kao 90-tih godina, kada je teza razbijača Jugoslavije bila ugroženost i zelena transferzala, sada je glavno oružje razbijača BiH terorizam, a koji drugi nego islamski (Bošnjački).

A miru slobodi i suživotu u BiH veća je opasnost od policije i službi sigurnlosti Rs, nego od terora i terorista. Dok policija vrlo revnosno djeluje protiv sitnih kriminalaca i dilera droge, ispunjavajući preko plana svoj plan, ratni zločinci i dalje mirno spavaju. BH patriote u Rs provode besane noći, a počioci zločina likuju i sve organizovanije djeluju. Ovakva klima nije vladala ni u doba inkvizicije. Islamski radikalisti traže se i vide u svakom Bošnjaku. Samo u maju širom BiH  izvršena je desetina ataka na Bošnjake i njihovu sigurnost.

Može li se obuzdati srpski nacionalizam u BiH, može li se stati u kraj srpskom teroru nad Bošnjacima? Ostaje upitno, koliko će dugo Bošnjaci moći trpiti i podnositi teror vlasti Rs. Da li je došlo vrijeme da Odisej učini očajnički pokušaj da spasi sebe i one uz sebe, ili će se dopustiti jedookom Kiklopu da i dalje Bošnjačkim mesom utoljuje svoju nezasitost?

Pod zastavom BiH je mjesto za sve narode i građane BiH

Zastava BiH je simbol patriotizma, rodoljublja i nepobjedivosti u svakoj organizaciji, instituciji ali i u mnogim domovima u kojima žive državljani Bosne i Hercegovine. Pokušaj režima Rs da uništi zastavu BiH, da ubije duh Bosne,  i ovaj put se pokazao kontraproduktivan i vraća im se kao bumerang. Zastava BiH postaje simbol mladih Bošnjaka i Bosanaca širom svijeta. Nikada više od vremena odbrane BiH do danas nije se u BiH i svijetu zaviorilo više bosanskih zastava, kao ovih dana.

C:\Users\Zijad\Pictures\Zastava BiH s ljiljanima.png

Pod zastavom države BiH danas stojimo svi mi koji ovu zemlju osjećamo i doživljavamo kao svoju jednu jedinu, spremni da branimo njenu postojanost, nezavisnost, njen suverenitet i teritorijalni integritet.Vučiću bi bilo pametnije da prestane šurovati s Dodikom, da ukine Sporazum o paralelnim i specijalnim vezama sa Rs, pusti narode bh da se sami izmire, da povuče svoje špijune i obavještajce iz BiH i sa srpskim rodoljubima spašava sebe i Srbiju, jer ko god glavu gura u tuđu avliji, ostaće i bez svoje vlastite nafake. Bosna nikad nije bila dio Srbije, niti će biti. Bosna nikad nije bila jednonacionalna, već višenacionalna i multietnička i to će ostati. Vučiću se upravo sada pruža prilika da u tom pravcu napravi odlučne korake, da se riješi Šešelja i da ode u Srebrenicu, zatraži oprost od bosanskih majki i izvine se Bosni i Bosancima za zlo koje im je Srbija počinila.

Za mir na Balkanu, za bolji život u zemljama Balkana, suživot u Bosni i Hercegovini, potrebno je da Srbija i Hrvatska definitivno odustanu od svojih teritorijalnih pretenzija u BiH i povuku iz BiH ostatke svojih agresorskih snaga, žbire, špijune, uhode  i posvete se  saradnji i vraćanju međusobnog povjerenja. Možda je posjet Pape Bosni i Hercegovini dobra ako ne i posljednja dobra prilika za to.

Burlington, 25. Maja 2015

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

sdbih

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine je učestvovala na seminaru održatom u Štokholmu pod nazivom “Dijaspora – ključ Bosanko-Hercegovačkog ekonomskog razvoja” koji su aranžirali vrijedni, mladi ljudi iz APU- mreže (akademici, poduzetnici i umjetnici) u saradanji sa Sidom, Švedskom ambasadom u Sarajevu, SEEB-om, Geteborškim univerzitetom i Štokholmskom Trgovinskom komorom. Fokus seminara je bio na mogućnostima za Bosance i Hercegovce koji žive i rade u Šveskoj da etabliraju preduzeća  u Bosni i Hercegovini i na taj način doprinesu ekonomskom razvoju BiH. Zbog toga vas molimo da dragocjena iskustva sa ovog seminarija prenesete u Vašim medijama.

Interes za etabliranje firmi u  Bosni i Hercegovini u dijaspori širom Evrope je veliki zašto postoji veliki potencijal za ekonomski razvoj BiH.  U  Bosni i Hercegovini već postoje etablirane firme  iz dijaspore koje bilježe veoma dobre ekonomske rezultate poput “Teknika cinka” u Mostaru (Zinkteknik) , “Nirbo” u Jajcu,  “Prostor” u Sarajevu i niz drugih.  Sa etabliranjem  firmi u Bosni i Hercegovini , naši ljudi povlače i kapital stranih investitora koji pokazuje interes za ulaganje jer su troškovi proizvodnje niži u odnosu na druge evropske  zemlje.   Danas se startovanje i vođenje firmi radi na takozvanoj distanci gdje je matična firma u inostranstvu a b-h dijaspora obavlja djelatnost u BiH.  Firme koja investiraju  kapital u Bosnu i Hercegovinu  često se sreću sa problemom kvalifikovane radne snage zbog ćega moraju edukovati personal.  Ovo je posebno značajno na polju razvoja intelektualnog kapitala i prenosa znanja iz oblasti  nauke i najnovijih tehnologija.

Ovom prilikom apelujemo na Ministarstvo inostranih poslova Bosne i Hercegovine da preko B-H veleposlanstava u inostranstvu  pokažu proaktivniji odnos prema Trgovinskim komorama zemalja u kojima djeluju. Zabilježeni su primjeri B-H ambasada koji u zadnje tri godine nisu poslali ni jedan jedini e-mail Trgovinskim komorama a  gdje se mogu uspostaviti značajne poslovne relacije.   Dovoljno je reći da ambasade susjednih zemalja poput Srbije i Hrvatske imaju svakodnevne kontakte čime se preduzetništvu daje vjetar u leđa.

Za uspjeh na B-H tržištu dijaspora treba biti spremna da preuzme odgovarajuće rizike , pokaže strpljenje i kreativnost u poslovnim projektima. Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine ohrabruje  sve građane u dijaspori  koji žele etablirati svoje firme ili inostrana dioničarska društva u  Bosni i Hercegovini da to i učine  jer postoji veliki potencijal i porezki stimulansi države.  To pokazuje i iskustvo već etabliranih preduzeća iz dijaspore.

Mr. Sci Edin Osmančević, predsjednik

edin osmancevic

Bajro ef. DzaficImamo 11 257 članova Islamske zajednice. Brojno stanje Bošnjaka po opštinama je sljedeće: na području  Doboja  25  472, Doboj Istoka  10 579, Doboj Juga 3 697 i Usore  157, odnosno ukupno 39 905 Bošnjaka.….Mektebska nastava se odvija  u 32 mekteba sa upisanih   1 452 polaznika. Od ukupnog broja djece to je 53,77%. Sa ovim stanjem nismo, normalno, zadovoljni.Što se tiče sigurnosti,  ako pod ovim pojmom mislimo na fizičku sigurnost, onda je ona zadovoljavajuća.Međutim, postoji problem inspektora u MUP – ovima Republike Srpske koji  vrijeđanje putem grafita nikako da otkrivaju…..Najveće kršenje ljudskih prava je u obrazovanju. Radi se o organizovanom i planskom kršenju od strane Ministarstva obrazovanja u Republici Srpskoj.….Međunacionalni i međukonfesinoalni odnosi u Doboju,kada su u pitanju obični građanini, su sasvim solidni. Problem čine određene politike, konkretno sada u Doboju  dio odbornika iz SNSD-a koji  kreiraju politiku međunacionalne mržnje.….Moj odnos i Obrena Petrovića je  prijateljski. U stvari, još prije deset godina, mi smo  otvoreno počeli sarađivati u cilju  približavanja naroda i otvaranja  samog grada Doboja. Tada smo bili pioniri tog otvaranja. Nije nam bilo nimalo lahko – svi su nas napadali. Mene moji, njega njegovi. Mi smo izdržali…..Što se tiče  zemlje u Kotorskom, mogu reći samo da su  pogrešni ljudi vodili ovaj proces, na pogrešan način i izgubili spor…..Dnevni kapacitet kuhinje je 1 300 obroka  za kategoriju poplavljenih, bez obzira na nacinalnu i ideološku pripadnost. Što se tiče nacionalne strukture korisnika, u postotku to izgleda ovako:  80 % Srba, 15% Bošnjaka i 5 % Hrvata…..
Koliko džemata čini vaš Medžlis, da li su svi u jednom entitetu i koliko Bošnjaka-muslimana živi na tom području?
DŽAFIĆ: Doživio je sve podjele koje je  je doživjela i Bosna i Hercegovina u Dejtonu.Tako da se prostire na dva entiteta – Republiku Srpsku i Federaciju,  dva kantona – Zeničko- dobojski i Tuzlanski kanton, te četiri opštine – Doboj, Doboj Jug, Doboj Istok i Usoru. Na području Doboja ima 17 džemata sa sedamnaest džamija, Doboj Juga  2 džemata sa  četiri džamije, Doboj Istoka 9 džemata sa 10 džamija i na području Usore 1 džemat  sa jednom džamijom. Imamo 11 257 članova Islamske zajednice. Brojno stanje Bošnjaka po opštinama je sljedeće: na području  Doboja  25  472, Doboj Istoka  10 579, Doboj Juga 3 697 i Usore  157, odnosno ukupno 39 905 Bošnjaka.
A koliko Bošnjaka trenutno živi u samom gradu Doboju?
DŽAFIĆ:Na području Doboja ima 25 472 Bošnjaka.
doboj-dzamija-selimija                                                            Obnovljena Selimija džamija u Doboju
Kakva je situacija sa vjerskom poukom te vjeronaukom za djecu na području Medžlisa?
DŽAFIĆ: Mektebska nastava se odvija  u 32 mekteba sa upisanih   1 452 polaznika. Od ukupnog broja djece to je 53,77%. Sa ovim stanjem nismo, normalno, zadovoljni. Gledajući u prošlost po ovom pitanju stanje je bilo lošije. Svake godine povećavamo broj upisanih i kvalitet  nastavnog procesa. Rezultati  su vidljivi u  ovoj godini. Na provedenim takmičenjima smo 4. na području Muftiluka zeničkog a imamo i drugo mjesto iz discipline, Kur'an – stariji polaznici. Takođe imamo osvojeno 2. mjesto  polaznika mujezina na području  Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Kakav je položaj Bošnjaka na području opštine Doboj po pitanju sigurnosti te ljudskih prava?
DŽAFIĆ: Što se tiče sigurnosti,  ako pod ovim pojmom mislimo na fizičku sigurnost, onda je ona zadovoljavajuća.Međutim, postoji problem inspektora u MUP – ovima Republike Srpske koji  vrijeđanje putem grafita nikako da otkrivaju. Svi u Doboju, kao i u svakom drugom gradu, znaju ko piše uvredljive grafite. Međutim, kada se grafit pojavi i prijavi, mediji iz Republike Srpske ga ne evidentiraju a inspektori naprave namjerno traljav izvještaj  da se ne može protiv počionilaca  pokrenuti prekršajni ni krivični postupak.
doboj - grafit
Klasičan primjer je paljenje američke zastave u Doboju, na američkom kutku.  Inspektori su  došli a prije njih vjerovatno nekoga poslali da uklone materijalne dokaze i konstatovali da  nejmaju počinioca. Međutim, gradonačelnik je skinuo snimak kamere sa Hrvatskog doma  na kojoj se vide počinioci i odnošenje dokaza. Nakon slanja snimka američkoj ambasadi, počinioci su otkriveni.
Na ovo stanje je nabolje reagovao gradonačćelnik Doboja Obren Petrović, jasno kazavši na Al-džaziri da su  Bošnjaci i Hrvati ugroženi. Možemo mi prekriti grafite, ali ne možemo prekriti bol, strah i tugu u srcu čovjeka.
Ostali  elementi  sigurnosti su  relativni.Najveće kršenje ljudskih prava je u obrazovanju. Radi se o organizovanom i planskom kršenju od strane Ministarstva obrazovanja u Republici Srpskoj. Kada je u pitanju Islamska vjeronauka, dozvoljavaju da se prave kombinacije odjeljenja koje nisu nikako  u skladu sa pedagoškim standardima, a u Pravoslavnoj vjeronauci takve kombinacije nejma. Pedagoški zavodi na ovakvu praksu uopšte  do sada nisu reagovali. Ja sam u zadnja dva mjeseca reagovao na ovaj problem  i prema Ministarstvu i prema Rijasetu te stoga upravo imamo  u srijedu 27. 05. 2015. godine Savjetovanje  koordinartora  iz Republike Srpske  kod mene u Doboju.
Sa grupom nacionalnih predmeta je sasvim drugačija situacija. Nje nejma ili se bosanski jezik izučava kao dopunska nastava. Međutim, ministar Mutabdžija je za ovu školsku godinu donio plan u kojem treba da se izučava bosanski jezik, 5 časova sedmično. Ni jedna škola to ne izvodi niti iko na to reaguje a ovaj akt je zvaničan i svi su ga stavili u ladice samo za neku drugu upotrebu. Stoga sam pozvao u srijedu potpredsjednika Republike Srpaske Ramiza Salkića na ovo savjetovanje da i o tome razgovaramo.  Ovdje se radi o  rušenju identiteta naroda putem obavještajne metode „da  Vam drugi uči djecu onako kako on hoće“. Za ovo svi snosimo odgovornost a prvenstveno zvanična bošnjačka politika.
 
Kako ocjenjujete aktuelne međunacionalne i međukonfesionalne odnose u Doboju?
DŽAFIĆ:Međunacionalni i međukonfesinoalni odnosi u Doboju,kada su u pitanju obični građanini, su sasvim solidni. Problem čine određene politike, konkretno sada u Doboju  dio odbornika iz SNSD-a koji  kreiraju politiku međunacionalne mržnje.
 
Kakav je Vaš odnos sa predstavnicima drugih vjerskih zajednica na području opštine, te predstavnicima vlasti? Posebno, kakav je Vaš odnos sa načelnikom Obrenom Petrovićem?
 
DŽAFIĆ:U Doboju postoji Međureligijski odbor za saradnju  kao filijala Međureligijskog vijeća nan nivou Bosne i Hrecegovine. Članovi ovog MOS-a su predstavnici svih vjerskih zajednica  koji rade zajedno određene projekte, druže se  kao vid  pokazivanja i preporuke otvaranja vjerskih zajednica jednih prema drugima. Međureligijski odbor  ima ciljane grupe – omladinu i odrasle.  Međutim, i prije osnivanja ovog odbora mi smo imali projekat  pod nazivom, „Otvorena vrata Doboja“. Cilj ovog projekta  je da svi učenici osnovnih i srednjih škola obiđu sve vjerske objekte –   crkve, džamije, jevrejsku opštinu itd….,te da se upoznaju sa učenjem vjerskih zajednica  i enterijerima bogomolja.

Moj odnos i Obrena Petrovića je  prijateljski. U stvari, još prije deset godina, mi smo  otvoreno počeli sarađivati u cilju  približavanja naroda i otvaranja  samog grada Doboja. Tada smo bili pioniri tog otvaranja. Nije nam bilo nimalo lahko – svi su nas napadali. Mene moji, njega njegovi. Mi smo izdržali. Sada nas tapšaju po ramenima. On je pravi poliitčar koji želi dobro Bosni i Hercegovini i svim njenim građanima. Ogromnu pomoć je pružio  povratnicima u infarstrukturi, zapošljavanju, otvaranju privrednih objekata i izgradnji vjerskih objekata. On je prvi donio sredstva za gradnju Medžlisa iz svog džepa u iznosu od 5000,00 KM.

Doboj - gradonacelnik Petrovic

U javnosti je bilo nekih reakcija džematlija Kotorskog da im se, kako se navodi, od strane opštinskih vlasti oduzima zemlja, pa čak i vakufska, u svrhu gradnje nekih drugih objekata na tim parcelama. Da li su ti navodi tačni i šta, inače, imate reći na to?
DŽAFIĆ: Što se tiče  zemlje u Kotorskom, mogu reći samo da su  pogrešni ljudi vodili ovaj proces, na pogrešan način i izgubili spor. Ja  i gradonačelnik smo im nudili način na koji se mogao dobiti  dio zemlje. Međutim,  nisu slušali nas nego nekog drugog i to je završena stvar. Što se tiče vakufa,  na području mog Medžlisa, odnosno na području Doboja nije oduzet ni jedan centimetar zemlje. Nasuprot tome mi smo  u prošloj godini izvršili deeksproprijaciju, vratili  vakufsku parcelu u vlasništvo i posjed Islamskoj zajednici  u roku od  dvadeset dana. Dakle, kada se proces vodi na kvalitetan način, može se dobiti. Mada moram kazati da smo najviše problema u vraćanju ove zemlje imali sa Bošnjacima u Kotorskom – članovima  Mjesne zajednice Kotrorsko, koji su se opirali da potpišu izjavu da im zemlja ne treba, kako bi je vratili Islamskoj zajednici.
 
Prije godinu dana Doboj i njegova okolina je mnogo stradao od poplava. Kako su prošli u toj elementarnoj nepogodi objekti Islamske zajednice, naprimjer?
 
DŽAFIĆ: Na svu sreću u proteklim poplavama naši objekti nisu  značajno oštećeni.
 
Koliko je evidentirano korisnika “Narodne kuhinje” u Doboju i da li se radi samo o muslimanima?
 
DŽAFIĆ:Po izbijanju poplava Odlukom Rijaseta formiran je Operativni štab na čijem čelu  sam bio ja, glavni imam po položaju. Prikupili smo i podijelili svim poplavljenim, bez obzira na  nacionalnu pripadnost, oko 200 tona hrane. Smatrali smo da je ovo prva promtna pomoć i da će poplava  ostavit dugotrajne posljedice na stanovništvo. Od 1 997. godine  radim kao spoljni sardnik za potrebe NO „EmmausS – Forum solidarnosti iz Doboj Istoka,  na čijem čelu je Hamzalija Okanović iz Gračanice. Zajednički smo razgovarali i predložili gradonačelniku otvaranje „Narodne kuhinje.“ Od Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovinn tražio sam saglasnost za otvaranje kuhinje što sam i dobio. Ovo  je prva kuhinja koju je osnovala Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Nakon prihvatanja, potpisali smo ugovor o partnerstvu  o osnivanju „Narodne kuhinje: NO „Emmaus –Forum solidarnosti“,  grad Doboj i Medžlis Islamske zajednice Doboj. Ugovorom je precizirano da će kuhinja raditi za kategoriju poplavljenih u periodu od 01. juna 2014. do 31 maja 2 015. godine. Dnevni kapacitet kuhinje je 1 300 obroka  za kategoriju poplavljenih, bez obzira na nacinalnu i ideološku pripadnost. Što se tiče nacionalne strukture korisnika, u postotku to izgleda ovako:  80 % Srba, 15% Bošnjaka i 5 % Hrvata.
 
Ima nekih strepnji koje ste javno obznanili da bi “Narodna kuhinja” mogla prestati s radom 31. maja ove godine. O čemu se radi?

DŽAFIĆ: Ugovorom o osnivanju je određen rok  rada kuhinje za  poplavljene. Obzirom da  ima potrebe za kuhinjom, inicirali smo da ona i dalje radi za korisnike – građane koji su u stanju socijalne potrebe po jednim od osnova propisanim Zakonom o socijalnoj zaštiti. Klasifikaciju korisnika po prijavama  i izdavanje rješenja raditi će Centar za socijalni rad Doboj.Ova tri partnera koji su je osnovali ponudili su i drugim organizacijama i nevladinom sektoru da se  pridruže partnerstvu.Za sada je izvjesno da će nam se priključiti Katolička crkva i Crveni krts iz Doboja.

Uz mahsuze selame Vama, Vašim imamima i džematlijama, hvala Vam velika za ovaj razgovor.
 
DŽAFIĆ:
 
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (683)
plitvice-ferhadija

Stranka za BiH: SAOPŠTENJE

Posted: 25. Maj 2015. in Intervjui

s bih - logo

Datum, 25.05.2015.

Reakcija Gradskog savjeta Stranke za BiH Mostar povodom ukupnog stanja u Hercegovini: 

Posljednja dešavanja sa maturantima u Mostaru koji su pokazali nevidjen izliv nacionalizma prema drugom i drugačijem, samo su povod za reakciju Stranke za Bosnu i Hercegovinu na ukupno stanje u cijeloj Hercegovini, ne samo u njenom najvećem gradu.

Slatkorječivost o suživotu u Bosni i Hercegovini i brizi za standard njenih gradjana prvog čovjeka HDZ samo je lažna maska za stanje u zapadnom dijelu Hercegovine gdje Dragan Čović ima sve pod apsolutnom kontrolom. Da bi njegovi medijski nastupi imali minimum kredibiliteta, gospodin Čović bi mogao napraviti nekoliko jednostavnih poteza kojim bi pokazao da stoji iza onoga o čemu priča. U svim općinama zapadne Hercegovine gdje HDZ ima opštu kontrolu, rijetko gdje će se vidjeti zastava Bosne i Hercegovine. Broj zaposlenih Bošnjaka i Srba se može prebrojati na prste jedne ruke. O minimalnoj zastupljenosti pomenuta dva naroda na rukovodećim pozicijama u institucijama, policiji i javnim preduzećima zapadno od Neretve ne može se uopšte govoriti. U isto vrijeme HDZ vrši pritisak da postavlja svoje ljude u sve moguće institucije na svim nivoima države. Traži se paritet tamo gdje nema HDZ kontrolu, a tamo gdje ima čist je jednonacionalno stanje. Nije ni čudno što se može vidjeti tolika mržnja prema Bosni i Hercegovini od strane mladih ljudi iz zapadne Hercegovine, kad vlada čisti aparthejd gdje se djeca školuju po različitim programima i u jednonacionalnim školama.

Stranka za Bosnu i Hercegovinu poziva tzv. probosanskohercegovačke partije na vlasti da pokrenu procese koji će mijenjati ovu sliku i trenutno stanje. Demokratska Fronta je pokrenula zanimljivu inicijativu da se postavljaju sposobni kadrovi u preduzeća koja oni kontrolišu, bez obzira na stranačku, nacionalnu i bilo kakvu drugu pripadnost. Bili su kategorični u svom stavu da će se gledati samo na kvalitet. Tu je došlo do sukoba oko postavljanja upravnih odbora i direktora u kompanijama za koje je HDZ smatrao da su, ne znamo po kojem receptu, isključivo njihove, poput Elektroprivrede u Mostaru ili HT Eroneta. Vladu Federacije BiH je blokirao HDZ nakon takvih, kako su rekli, isključivih stavova, a život u većem bh. entitetu je apsolutno paralizovan. SDA, kako smo doznali iz medija podržava više HDZ nego DF stavove.

Stranka za Bosnu i Hercegovinu, Gradsko vijece Mostar, predlaže riješenje kako bi i gradjani Mostara i Hercegovine, dobili prostora da iskažu svoje sposobnosti. Predlažemo imenovanje nacionalno mješovitih upravnih odbora i  imenovanje direktora u svim federalnim firmama u BiH i to prema popisu iz 1991. godine. Time će i gradjani Hercegovine i Mostara, prije svega dobiti priliku da iskažu svoje sposobnosti. U suprotonom prema dosadašnjem principu u Sarajevu se postavljaju Bošnjaci, a u Mostaru Hrvati. Iako ne želimo vjerovati u takve namjere, ali po ovome su gradjani Mostara koji žive istočno od Neretve, ignorisani od strane HDZ-a, a zaboravljeni od strane Sarajeva.

Molimo medije da pokrenu ove osjetljive ali životno značajne teme i istraže gore navedeno. Bojimo se da i oni koji se u medijima zaklinju da se bore za ravnopravnost naroda, borbu protiv fašizma i jednaku zastupljenost, svojim nemarom samo doprinose tom stanju ne ulazeći u suštinu. Relaksacija odnosa medju narodima u BiH neće se desiti prihvatanjem aktuelnog stanja, nego hrabrom i odlučnom borbom suprostavljanju aparthejdu i segregaciji na prostoru cijele Države Bosne i Hercegovine.

Gradski savjet Stranke za BiH Mostar

 

Tuzla: 24.05.2015. godine

Saopćenje povodom obilježavanja 20. godišnjice stradanja civila na tuzlanskoj Kapiji

    Sasvim je sigurno da će 25. maj 1995. godine za Tuzlu i njene stanovnike ostati vječno upisan kao dan velike tragedije. Ono što nisu uspjeli 15. maja 1992. godine, sljedbenici velikosrpske politike počinili su 25. maja 1995. godine. Ubijena je 71 osoba, a njih blizu 200 je ranjeno. Bio je to, zaista, bolan trenutak istine za slobodarsku Tuzlu. Ponovo smo se uvjerili da agresor neće prezati od svih sredstava da bi postigao svoje ciljeve.

    Pripadnici tzv. vojske Republike Srpske toga dana sa Ozrena ispalili su projektile koji su napravili tragediju koju Tuzla i cijela Bosna i Hercegovina ne smiju nikad zaboraviti. U agresiji na Bosnu i Hercegovinu najviše su stradali civili. Više od 100 hiljada ljudi koji nisu bili pripadnici vojnih formacija izgubili su svoje živote. Mnogi bosanskohercegovački patrioti ni dan danas ne mogu da vjeruju šta su to napravile paravojne formacije nastale od bivše zajedničke JNA. Vojni eksperti kažu da je to bila četvrta vojna sila po svojoj opremljenosti i ljudstvu u Evropi. Opomene su Bosancima i Hercegovcima upućivane tokom 1990-te i 1991-e godine.

    Poznati tuzlanski novinar i publicista, Rifat Hasković, objavio je u novinama „Oslobođenje“, 25.oktobra 1991. godine, tekst pod naslovom „General obećao glad, genocid i „krv do koljena“. Ovdje se radi o generalu Savi Jankoviću, jednom od vodećih oficira sarajevske armijske oblasti u sastavu bivše JNA.

    Tuzla i Tuzlanski kanton, odat će na skroman način, dostojnu poštu svim ljudima stradalim na Kapiji, i svim civilima koji su bili žrtve agresije na međunarodno priznatu državu Bosnu i Hercegovinu. Ovaj dan treba obilježiti ne samo na Kapiji u Tuzli, već naprotiv, i u drugim općinama Tuzlanskog kantona.U svim školama i na Univerzitetu u Tuzli potrebno je održati čas historije kako bi pripadnici mladih generacija znali tačnu istinu o 25. maju na tuzlanskoj Kapiji.

    Nebrojano puta, uvjerili smo se kako sude sudije u Srbiji, sudije Haškog tribunala. Poznato je kako su srbijanski vojni eksperti u Mačvi napravili improvizaciju tuzlanske Kapije. Predstavnici i sljedbenici politike agresije na BiH i danas ne miruju. Stalno provociraju različitim incidentima. Postavlja se pitanje: „Dokle tako?“

    Ovog 25. maja, Tuzla i Tuzlanski kanton trebaju odati dužno poštovanje ljudima koji su stradali na Kapiji, kao i svim drugim žrtvama agresije na BiH. Kapija mora ostati vječna opomena, sjećanje koje ne smije biti prekinuto. Ne smijemo dozvoliti da se ovakvi tragični događaji iz prošlosti Bosne i Hercegovine zaboravljaju.

                                                                                                     Press služba KV S BiH  TK-a

U okviru programa obilježavanja dvije decenije od genocida u Srebrenci, a uz zajedničku saradnju
sa internacionalnom humanitarnom ogranizacijom «Labdoo» (www.labdoo.ch i www.labdoo.org)
i Fondacijom “La Terra Nostra” (www.laterranostra.ch)
GLAVNI ODBOR MATICE BOSNE I HERCEGOVINE
P   O   Z   I   V   A
sve članove i simpatizere, kao i sve građane Bosne i Hercegovine širom svijeta da svojom
pomoći doprinesu edukaciji novih generacija Srebrenice.
To se može učiniti na dva načina:
1) Doniranjem/ uručivanjem kvalitetnog Laptopa sa Vašim imenom i e-mail adresom na slijedećim adresama:
  • Firme Treusem GmbH, Stauffacher, Badenerstr. 15, 8004 Zürich – ulaz između Starbucks i Interdiscount (gdje je ulaz za Inlingua) kod firme Treusem GmbH (iznajmljene prostoriije kod Intrust AG). Potrebno je se najaviti kod gospođe Semaden (044 299 23 06) koja radi srijedom i petkom (9.-12. i 13.-16. sati).
  • Firma ERPsourcing AG, Neue Winterthurerstr. 81-83, Wallisellen – odmah pored prodajnog centra Glatt (Glattzentrum), radnim danima od ponedjeljaka do petka (9.-12. i 13.-17. sati).
  • Firma SAP AG, Althardstrasse 80, Regensdorf – radnim danima od ponedjeljak do petka (9.-12. i 13.-16.30 sati).
2) Novčanom uplatom – kako bi se osigurao transport opreme do Srebrenice i bio uplaćen prevoz djece povratnika, koja iz okolnih sela dolaze u edukativni centar „Nova Kasaba“ u Srebrenicu za najmanje godinu dana. Uplate se mogu izvršiti na račun Matice Bosne i Hercegovine, sa naznakom „Djeci Srebrenice“.
Svi račiunari i dobrovoljni prilozi biti će direktno predati savjetu roditelja ove škole.
Humanitarna akcija traje od 20.5.2015 do 20.6.2015. godine
MATICA BOSNE I HERCEGOVINE
Bleicherweg 64a, 8002 Zürich, Schweiz
Zürcher Kantonalbank, Postfach, 8010 Zürich
Broj konta: 1100-0010.067
BC/Kliring broj banke: 700
IBAN: CH89 0070 0110 0000 1006 7
SWIFT: ZKBKCHZZ80A
Glavni odbor Matice Bosne i Hercegovine

udik logo

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

GODIŠNJICA OD MASAKRA NA TUZLANSKOJ KAPIJI

 Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) obavještava javnost da će u ponedjeljak, 25. maja 2015. godine, održati stajanje u povodu godišnjice od masakra na tuzlanskoj Kapiji. Polusatno stajanje će se obaviti u 09:30h na Solnom trgu u Tuzli nakon čega će aktivisti UDIK-a obaviti polaganje vijenca na Kapiji.

UDIK podsjeća da je prije dvadeset godina, tačnije 25. maja 1995. Godine, Vojska Republike Srpske ispalila sa položaja na planini Ozren granatu na tuzlansku Kapiju, mjesto okupljanja mladih u Tuzli. U ovom zločinu ubijena je 71 mlada osoba. Prosjek godina ubijenih bio je 23, a najmađa žrtva imala je samo dvije godine.

Svojim činom stajanja i polaganjem vijenca UDIK želi podsjetiti javnost da još uvijek ima onih koji pamte ovaj zločin na tuzlanskoj Kapiji, jer i nakon dvadeset godina postoji negiranje ali i slabo djelovanje Tužilaštva o ovom slučaju. Na to ukazuje i činjenica da je do danas za ovaj zločin osuđena samo jedna osoba, Novak Đukić, koji se trenutno nalazi u Srbiji i izbjegava izdržavanje zatvorske kazne.

KOORDINACIONI ODBOR

Sarajevo, May 23, 2015

PRESS RELEASE

THE ANNIVERSARY OF THE MASSACRE AT KAPIJA IN TUZLA

 The Association for Social Research and Communications (UDIK) informs the public that on Monday, May 25th, 2015, will organize the standing with the aim to mark the anniversary of the massacre at Kapija in Tuzla. Half-hour standing will be organized at 9.30am on the Square in Tuzla after which activists of UDIK will lay a wreath at the Kapija.

UDIK reminds that twenty years ago, precisely on May 25th, 1995, the Army of the Republic of Srpska fired a grenade from positions on Mount Ozren to Kapija, the place where young people in Tuzla were gathering. In this terrible crime was murdered 71 young people. Average age of the victims is 23 and the youngest victim was only two years old.

With this act of standing and wreath laying UDIK wants to remind the public that there are still those who remember the crime at Kapija in Tuzla, because after twenty years there is still denial or the poor operation of the Prosecution on this case. This is indicated by the fact that until today for this crime was convicted only one person, Novak Djukic, who is currently in Serbia and avoid serving a prison sentence.

COORDINATION COMMITTEE

Sarajevo, 23 maggio 2015

COMUNICATO STAMPA

L'ANNIVERSARIO DEL MASSACRO DI KAPIJA A TUZLA

 L'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione (UDIK) informa il pubblico che il lunedi, 25 maggio 2015, organizzerà una azione di strada in ocasione del'anniversario del massacro di Kapija a Tuzla. L'azione durerà mezz'ora e sarà organizzata alle 09:30 ore in Piazza a Tuzla, dopo che gli attivisti di UDIK deporranno una corona al Kapija.

UDIK ricorda che 20 anni fa, precisamente il 25 maggio 1995, l'Esercito della Repubblica di Srpska ha sparato una granata da posizioni sul monte Ozren al Kapija, il luogo dove i giovani a Tuzla stavano radunando. In questo terribile crimine sono stati uccisi 71 giovani. L'età media delle vittime è di 23 e la vittima più giovane aveva solo due anni.

Con questo atto UDIK vuole ricordare al pubblico che ci sono ancora quelli che ricordano questo teribile crimine a Kapija a Tuzla, perché dopo 20 anni ancora c'è la negazione ma anche l'insufficiente funzionamento della Procura su questo caso. Ciò è indicato dal fatto che, fino ad oggi per questo crimine è stata condannata una sola persona, Novak Djukic, che è attualmente in Serbia ed evita scontare la pena.

COMITATO DI COORDINAMENTO

 

 

 

sdbih

Saopćenjem  Agencije za statistiku BiH  da bi  početak objave konačnih rezultata popisa stanovništva u BiH mogao bi biti prolongiran je tragikomičan i ima svoju političku pozadinu   u cilju  promjene etničke slike Bosne i Hercegovine.

Saopćenje je neosporan  dokaz  da se popis stanovništva pretvorio u process manipulisanja istraživačkim projektom i  rezultatima ispitivačke grupe.  Ovakav rezultat je logičan slijed procesa izmjena  Zakona o popisu stanovništva, donešenih odlukom Paralamentarne skupštine u februaru 2012 godine ,  gdje entitetima je aminovana mogućnost manipulacije uzorkom. I prije nego što je popis sproveden, upozoravali smo da Zakon o popisu stanovništva, eliminiranjem člana 48  promovira entitetsko glasanje  i  odslikava regionalne umjesto državnih interesa.  Zakon je bio izraz megalomanskih interesa vodećih političkih stranaka  kako bi se  protjerana bosansko-hercegovačka populacija iz RS-a označila kao “nerezidentna” i  isključila iz ukupnog broja stanovnika ćime bi se potvrdili rezultati etničkog čišćenja i genocida u Bosni i Hercegovini.

Čak i takva jednom ustanovljena pravila za izvođenje rezidenta i pravila za uključivanje/isključivanje određenog broja popisnica u procesu obrade podataka prije sprovođenja popisa se žele ponovo izmjeniti kako bi se se smanjio ukupan broj prognane populacije koja se odazvala popisu.  Zato je i opravdanje po kojem “prijedlog programa nije usvojen jer tri statističke institucije nisu postigle saglasnost o setu pravila za određivanje statusa rezidenta (stalnog stanovništva) koji će se koristiti tokom obrade podataka popisa” totalno kontradiktoran i neprofesionalan .  Prebacivanjem  vrućeg krompira u ruke Vijeću ministara BiH i Međunarodnoj monitoring misiji se  nastavlja beskorpulozna igre bez granica manipulisanja sa prognanom populacijom.

Sasvim je jasno da iza ovakvih mešetarskih igara danas  stoje predsjednica Vlada RS-a  Željka Cvijanović kao i predsjednik manjeg B-H entiteta Milorad Dodik sa ciljem  da se jednom zauvjek iz etničke slike entiteta koga predstavljaju izbrišu građani nesrpske nacionalnosti, kao da tamo i nikad nisu živjeli. Vlast RS-a je poslednjim mjerama pod plaštom borbe protiv terorizma,  nezakonitim privođenjima i pritiscima na povratnike jasno otkrila svoju političku strategiju diskriminisanja ove populacije sa ciljem očuvanja rezultata etničkog čišćenja iz zadnjeg rata.

Pretpostavka reintegracije Bosne i Hercegovine , ali i njeneg opstanka je absolutno i neupitno  pravo protjerane populacije  na održiv povratak na svoja predratna ognjišta, zagarantovanim Konvencijom o ljudskim pravima i Aneksom 7 Dajtonskog sporazuma.  To je realnost od koje povratnička populacija nikad neće odustati , niti je ko može spriječiti pri čemu cjelokupna B-H javnost  treba da stane u njihovu zaštitu i snažnije podrži njihov povratak.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Pismo Vijeću Evrope

Posted: 20. Maj 2015. in Intervjui

Mi dole potpisani/e, odgovorni/e i zabrinuti/e građanke i građani Bosne i Hercegovine i Evrope, zaštitnici/e i promotori/ce ljudskih prava, izražavamo zabrinutost činjenicom da će političari iz Bosne I Hercegovine 19. maja 2015. godine preuzeti predsjedavanje Vijećem Evrope.

Razlog za zabrinutost dolazi iz činjenica da su ovdašnji lideri ti koji godinama dosljedno ne sprovode važne odluke Evropskog suda za ljudska prava zbog čega je BiH zaleđen proces daljih integracija ka EU, ali i reforme koje su neophodne za razvoj ove zemlje. Samo jedan od primjera je neispunjavanje odluke Evropskog suda u slučaju Sejdić i
Finci protiv Bosne i Hercegovine (broj 27996/06 i 34836/06 od 22.decembra 2009. godine). Pod sličnim okolnostima nedavno je donešena I presuda u slučaju Zornić (broj 3681/06 od 15 jula 2014), ali ni ova nije provedena. Komitet ministara Vijeća Evrope vršeći svoju nadzornu funkciju u smislu člana 46. stav 2. Konvencije, usvojio je tri privremene rezolucije koje se odnose na ne provođenje presude Sejdić i Finci (vidi dokumente br. CM/ResDH(2011)291, CM/ResDH(2012)233 I CM/ResDH(2013)259). Samo zbog neispunjavanja ovih presuda, a za što su odgovorni ovdašnji lideri, Bosna i Hercegovina je trebala biti isključena iz Vijeća Evrope. Umjesto toga, oni koji su odgovorni imat
će priliku da predsjedavaju tijelom čije odluke ne poštuju.

Istovremeno, niz drugih problema Bosnu i Hercegovinu stavljaju u poziciju zemlje koja teško može biti primjer poštivanja odluka Vijeća Evrope kojim će predsjedavati od 19. maja. U oblasti borbe protiv korupcije, oni čiji je to bio posao u BiH donosili su odluke kojima je tek djelimično ispunjeno pet od 22 preporuke iz trećeg kruga evaluacije Grupe zemalja protiv korupcije Vijeća Evrope (GRECO), a koje se odnosi na inkriminaciju korupcije i unapređenj zakonodavstva iz oblasti finansiranja političkih partija. Rok koji je dat za ispunjavanje ovih preporuka je bio 31.3.2015.

U posljednjem zvaničnom Privremenom izvještaju o usklađenosti za BiH, GRECO navodi da je je kategorizirao vrlo nizak nivo usklađenosti s preporukama kao „globalno nezadovoljavajući“. Prvi izvještaj iz Trećeg kruga evaluacije objavljen je još 2011., a nakon gotovo četiri godine, BiH nije ispunila ni petinu preporuka. Uskoro će uslijediti
četvrti krug evaluacije koji se odnosi na preporuke vezane za sukob interesa, imovinske kartone, transparentnost, itd., gdje je BiH posebno u zaostatku i čak je u posljednjih nekoliko godina u potpunosti derogirala zakonski okvir.

Za nerješavanje ovih pitanja u BiH na prvom mjestu su krivi oni koji obnašaju funkcije moći, odnosno političari u ovoj zemlji. Njihova neodgovornost spram građana, te međunarodnih partnera, dovela je zemlju u jednu od najtežih kriza nakon rata koji je okončan 1995. godine. Danas se građani BiH suočavaju sa kolapsom zdravstvenog I obrazovnog sistema, pravosuđe je u ozbiljnoj krizi, industrija koja je opstala nakon rata ubijen je kriminalnim privatizacijama koje su ostavile na desetine hiljada radnika u vrlo nezavidnom položaju. Takva situacija dovela je do dva velika vala protesta, u ljeto 2013. I proljeće 2014., a protesti obespravljenih radnika dešavaju se širom zemlje već godinama.

Istovremeno, mediji u ovoj zemlji sve su češće na udaru onih na vlasti, za što je najbolji primjer javni servis kojem prijeti gašenje jer ovdašnje vlasti se nikada nisu uspjele dogovoriti o važnosti digitalizacije. Uz to, pritisak na medije u BiH je svakim danom sve veći, o čemu su u više navrata upozoravale međunarodne organizacije koje nadziru stanje medijskih sloboda, uključujući i Ured ambasadora za slobodu medija OSCE-a.

Konačno, svjesni da je ovu odluku o predsjedavanju BiH Vijećem Evrope nemoguće ukinuti i pored svih ovih činjenica, koje su samo dio, moramo dodati da smo izuzetno zabrinuti činjenicom da će ovim tijelom u naredih šest mjeseci predsjedavati osoba koja javno veliča ratne zločince, te time negira međunarodni sud koji je osnovao UN. S obzirom
da trenutno OSCE-om predsjedava Srbija, i također političar koji glorifikuje osobe koje su počinile ratne zločine i negira međunarodni sud, vjerujemo da Evropa šalje vrlo zabrinjavajuće signale svojim građanima.

Podsjećamo, gospodin Mladen Bosić, je organizovao doček Momčilu Krajišniku, osobi osuđenoj za najteže ratne zločine počinjene na prostoru Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Na tom javnom skupu negirale su se odluke i zaključci međunarodnog suda, što je nedopustivo. Neprihvatljivo je da se politički stavovi koji doprinose ksenofobiji nacionalizmu i fašizmu budu nagrađeni, a to se upravo radi imenovanjem gospodina Bosića za predsjedatelja Vijeća Evrope.

Isto tako je apsurdna situacija u kojoj Vijećem Evrope predsjedava zemlja u kojoj se krše osnovna ljudska prava njenih građana.

Sve činjenice koje smo naveli sigurno su poznate donosiocima odluka u EU, te zbog toga smatramo da je izuzetno zabrinjavajuće što su donijeli odluku da se liderima BiH dopusti da predsjedavaju ovim tijelom. Vjerujemo da na ova način EU nagrađuje sav njihov nerad I djela koja bi u većini zemalja članica bila procesuirana. Istovremeno, nagrađajući ovdašnje političke elite, kažnjavaju se građani čiji protesti i upozorenja ne samo da su ignorisani unutar BiH, nego i od EU zvaničnika koji i dalje imaju važnu ulogu u BiH.

Gorana Mlinarević
Nidžara Ahmetašević
Emir Hodžić
Aida Spahić
Zoran Ivančić
Nela Porobić Isaković
Goran Bubalo
Hana Obradović
Lejla Huremović
Nermina Trbonja
Refik Hodžić
Tanja Miletić Orućević
Franjo Sarčević
Dražen Crnomat
Sabina Šabić
Srđan Šušnica
Asim Mujkić
Igor Štiks
Centar za ustavne i upravne studije iz Sarajeva
Centar za mlade Kvart, Prijedor
Feministički antimilitaristički kolektiv
Udruženje Tranzicijska Pravda
Sarajevski otvoreni centar
Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH
Udruženje Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu
Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BH)
CODA – Otvoreni univerzitet Sarajevo
Oštra nula, Banjaluka

ravnogorci
Kakve će posljedice proizvesti ova sudska tačka na “i”, kada se radi o Draži, na region, odnosno bivše ex-yu republike i odnose Srbije s njima?

KAPIČIĆ: Već je proizvela i u Srbiji, o regionu da ne pričamo, sve te reakcije nisu vidljive u dnevnoj štampi ili TV, ali danas u eri interneta ne može se ništa sakriti! Ratovi devedesetih, strašni zločini, genocid u Srebrenici, sve te duboke rane ponovo su otvorene ovim činom. Družine koja se danas raduju u Srbiji, falsifikatori dalje i skorašnje istorije, sami su se razotkrili dokazavši da su nepopravljivi, da nemaju savesti, da su bili i biće baštinici lika i nedela Draže Mihailovića i njegovih instrukcija datih 20.12.1941.g. njegovoj “slavnoj” vojsci o čemu Đeneral Čiča u tački 5. kaže: “Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa”!

 Konkretnije, da li će presuda Višeg suda u Beogradu od 14. maja ove godine biti vjetar u jedra pripadnicima Ravnogorskog pokreta u Bosni, naprimjer, koji vrlo često, posebno u istočnom dijelu naše zemlje, paradiraju sa svim svojim obilježjima uz uobičajenu retoriku, prizivajući reprizu 1992., 1993…?

 KAPIČIĆ: Rado bi oni opet pevali refren i opet će i opet će… ali nemaju zloupotrebljenu ratnu mašineriju JNA-e iz devedesetih, materijalno su devastirani od svih tih njihovih patriota, zbog toga EU, Amerika i Rusija, svi koji baštine antifašizam su ti koji bi se morali oglasiti povodom sramnog revizionizma i falsifikovanja istorije od inspiratora klanice devedesetih na prostoru Balkana!

 Srbija nikako da se suoči sa vlastitom prošlošću, posebno onom iz 90-tih prošloga stoljeća. Ali, 14. maja ove godine se službeno suočila sa prošlošću od prije 70-ak godina na, rekao bih, najgori mogući način, kako po nju samu tako i po okruženje. Da li će presuda o Draži, ovakva kakva jest, otežati toj zemlji i njenom društvu konačno suočavanje s prošlošću iz 90-tih?

 KAPIČIĆ: To suočavanje sa prošlošću bilo bi kada bi se prikazala i osudilia sva zverstva koja su četnici činili i pre 70.g i ova iz 90-tih, kada bi rekli da se genocid nad muslimanima iz Drugog svetskog rata ponovio u Srebrenici. Poenta je u tome što oni ne žele da se suoče, jer kada bi se suočili ne bi bilo rehabilitacije kvislinga i zločinaca iz Drugog svetskog rata, ne bi bilo povratka imovine Karađorđevićima i potomcima saradnika okupatora. Rehabilitacijom Draže oni rehabilituju i Mladića i Karadžića, tako su rehabilitovali i svu tu politikantsku scenu, čast retkim izuzecima iz devedesetih, SPC, SANU, Francusku 7 , koje su zdušno učestvovale u raspirivanju mržnje i ratovima u Jugoslaviji po Memorandumskom projektu koji je sledio krvave stope Draže Mihailovića i njegovih četnika na putu ka Velikoj Srbiji!

 Na samom kraju, očekujete li sada zbijanje redova svih antifašističkih snaga ne samo u Srbiji, nego i u regionu, kao jedini adekvatan odgovor na presudu koja je bila tema našeg razgovora?

 KAPIČIĆ: Naravno da očekujem, u Srbiji su se mnogi oglasili i osudili anticivilizacijski povratak u mračno doba kokarde i kame pod firmom pravnih propusta, u regionu imate takođe veliki broj antifašista koji se protive povampirenju poraženih snaga iz Drugog svetskog rata, to nas može i mora ponovo ujediniti da bi sprečili krvoproliće u budućnosti. Ovo poslednje kao što se sada jasno vidi od Vardara pa do Triglava poslužilo je i donelo dobro samo politikantima i ratnim profiterima koji su opljačkali sve narode i narodnosti bivše Jugoslaije.

 Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

 KAPIČIĆ: Hvala i Vama.

 RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (682) 
vrbas-miso

 

s bih - logoSarajevo,18.05.2015.godine

S A O P Ć E NJ E

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić reagovao je na analizu stanja na Balkanu koju je napisao Edward P. Joseph, a koja je objavljena u američkom Foreign Affairsu. U analizi se navodi da “se BiH raspada” te kako u junu prilikom objave rezultata popisa može doći do narušavanja kohezije u BiH jer će svaka nacionalnost tvrditi da je oštećena zbog sistemskih propusta.

Ovdje je interesantno nekoliko stvari. Jedna je da s pažnjom treba tumačiti sve sto piše u Foreign Affairsu, pa tako i ovu analizu stanja u BiH. Druga je da je čudno da nema nikakve reakcije od strane DF-a i SDA, kao u ostalom što se ne reaguje ni na druge prijetnje ili nagovještaje rasturanja suvereniteta i integriteta zemlje. I na kraju reagovao je predsjedavajući Predsjedništva Ivanić koji kaže “da misli da to nema veze sa istinom”.

Za one koji znaju čitati izmedju redova iz gore navedenog sasvim je jasno da se stanovništvo Bosne i Hercegovine medijski priprema na rezultate popisa. Kao što smo ukazivali bezbroj puta do sada, napravljeno je nekoliko nepravilnosti od samog početka. Prije svega Stranka za Bosnu i Hercegovinu do 2010. godine se energično suprostavljala da se stanovništvo uopšte izjašnjava etnički. Nakon  toga su koalicioni partneri SDA i SDP prihvatili ovakav popis gdje najbrojniji narod u BiH nije imao svog predstavnika, nego ga je zastupao Damir Hadžić, ministar SDP-a koji se nikad nije izjašnjavao kao Bošnjak. Već od donošenja Zakona, kao i uspostavljanja sistema popisivanja stvari su krenule naopako.

Nakon popisa, kad se vidjelo da će broj Bošnjaka preći procenat koji smeta mnogima, onda se počela mijenjati metodologija kako bi se povratnici razdvajali na rezidentne i nerezidentne kao i niz drugih nepravilnosti. Ivanić sada kaže kako ne vjeruje da saopštavanje rezultata može “izazvati neke nerede ili terorizam” dok njegovi partneri na državnom nivou šute. Možda oni vjeruju?

Jasno se mora reći javnosti da patriote Bosne i Hercegovine, Bošnjaci, bosanski Srbi, bosanski Hrvati, Jevreji i ostali gradjani, koji su odbranili zemlju od najvećeg terorizma i genocida nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, nisu bili teroristi ni za vrijeme agresije kad su ubijane stotine hiljada civila. Časno su branili zemlju, dostojanstvo i civilizirane vrijednosti. Danas se terorizam želi povezati samo sa jednim narodom, i dovesti ga pred zid da se i izražavanje gradjanskog nezadovoljstva, gradjanska hrabrost i aktivizam bilo koje vrste prikaže kao terorizam. To je apsolutno neprihvatljivo od strane slobodnog gradjanina koji je temelj državnost i nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Stranka za Bosnu i Hercegovinu oštro osudjuje svaki terorizam koji dolazi od bilo koga i čini se bilo kome. Medjutim ne smijemo zaboraviti da je terorizam i terorisanje povratnika po manjem i siromašnijem bh. entitetu od strane policijskih struktura tog dijela BiH koje su u Presudi o genocidu označene kao saučesnici. Terorizam je i ubijanja civila na pijaci Markale u ratu kao i na mnogim drugim mjestima, ubijanje nevinih mladih ljudi u Tuzli 25. maja, ubijanje nevine djece, žena i staraca. Terorizam su i sistematska silovanja. Terorizam nad slobodoumnom javnosti na prostoru svih zemalja bivše Jugosavije je i rehabilitacija dokazanog fašiste Draže Mihajlovića.

Terorizam se ne može pripisati jednom narodu, nego teroristima koji ga planiraju, pripremaju i izvode. Na kraju pozivamo državne institucije da tačno definišu šta je terorizam i šta je ugrožavanje sigurnosti i izazivanje mržnje. Da li su na istom nivou svatovi sa zastavom Bosne i Hercegovine pod kojom je primljena u Ujedinjene nacije, i četnici koji redovno paradiraju Srebrenicom, Višegradom i Banja Lukom i smatraju se Udruženjem gradjana?  Je li terorizam ubistvo povratnika u Prijedoru, isto kao i policajca u Zvorniku, ili možda nisu? Pozivamo slobodnu javnost Bosne i Hercegovine da se otvore ozbiljne rasprave na ove teme, jer u protivnom naše društvo ide u krivom smjeru.

                                                                                                                   Stranka za Bosnu i Hercegovinu

s_ordanoski-220-1314000338Dakle, iako srećom niti jedan civil nije poginuo u ovoj bezbednosnoj operaciji, a grupa bandita je na kraju razbijena, cela operacija lici na pravi fijasko u fazi praćenja, planiranja i izvođenja bezbednosne konfrontacije. Ko stoji iza kriminalaca? Onaj ko je imao dovoljno para da ih plati, dovoljno kanala da ih kontaktira i dovoljno moći da spreči drugačiji, pravovremeniji i efikasniji razvoj ove kumanovske drame….. Osim što je bila antimakedonska, ova akcija je u velikoj meri i antialbanska u svojoj političkoj suštini, jer ona delegitimira albanske napore za stabiliziranje Zapadnog Balkana i za građenje partnerskih odnosa sa Zapadom….. Zbog geo-strateškog položaja Makedonije u samom centru Zapadnog Balkana, kao i zbog 25-godišnjeg nezatvorenog pitanja makedonskih evro-atlantskih integracija, zbog grčkog veta na makedonsko ime, povremeno, Makedonija je plodno tlo za testiranje regionalne stabilnosti i odnosa regionalnih i kontinentalnih sila….. Albanske partije, kao i sami albanski građani, su imali vrlo uzdržane i konstruktivne reakcije, bez niti jednog incidenta na terenu i sa jasnim porukama kriminalnoj grupi da nisu zainteresirani da ih podrže ili da im se priključe na terenu…..U narednih nekoliko nedelja očekujem demisioniranje vlade g. Gruevskog i formiranje privremene tehničke ili ekspertske vlade čiji će zadatak biti da u roku od 12-18 meseci pripremi izvođenje fer i demokratskih izbora, kako bi smo došli do političke vlade sa jasnom evro-atlantskom orijentacijom i uverljivim demokratskim kapacitetom…..
Gospodine Ordanoski! Razgovaramo dan nakon što je ministrica unutrašnjih poslova Makedonije Gordana Jankulovska saopćila da je u cjelodnevnoj subotnjoj akciji razbijanja terorističke grupe u kumanovskom Divljem naselju poginulo 5 policajaca a više od 30 ranjeno. Na konačne službene informacije o ukupnom broju poginulih i ranjenih na obje strane te civila, trebamo još pričekati. Da li Vi raspolažete informacijama ko su pripadnici te terorističke grupe i ko, eventualno, stoji iza njih?

ORDANOSKI: Nakon desetak dana od kumanovskih događaja, na neka od pitanja imamo jasnije odgovore, a neke su dileme još nejasnije. Na primer, jasno je da je grupa koja je upala u Kumanovo bila praćena mesecima od strane makedonskih tajnih službi i da je njena „udarna“ sila bila sastavljena od, uglavnom, iskusnih kosovskih vojnih veterana koji su prošli razna bojišta balkanskih i drugih ratova. S druge strane, nejasno je kako je dozvoljeno da se grupa od 40-tak plaćenika komotno “ulogori”, sa vrlo ozbiljnim naoružanjem, u gusto naselje Kumanova, a da na to nije ranije reagovano. Nejasno je kako je makedonska policija napravila akciju u kojoj je izgubila 8 svojih specijalaca, a 37 je ranjeno, ako je već imala inicijativu i faktor iznenađenja na terenu. Nejasno je kako je MUP Makedonije oficijelno tvrdio da je pobijeno 14 “terorista”, da bi se nakon celih šest dana od događaja ta cifra korigirala na 10, a da im je i jedan od uhapšenih “terorista” trkom pobegao i navodno prešao na kosovsku stranu granice (?!) prilikom uvida na terenu gde je pokazivao lokaciju skrivenog oružja korišćenog za napad… Dakle, iako srećom niti jedan civil nije poginuo u ovoj bezbednosnoj operaciji, a grupa bandita je na kraju razbijena, cela operacija lici na pravi fijasko u fazi praćenja, planiranja i izvođenja bezbednosne konfrontacije. Ko stoji iza kriminalaca? Onaj ko je imao dovoljno para da ih plati, dovoljno kanala da ih kontaktira i dovoljno moći da spreči drugačiji, pravovremeniji i efikasniji razvoj ove kumanovske drame.

KUmanovo_sukobi_03

Da li se ovi događaji u Kumanovu od 9. maja mogu dovesti u bilo kakvu vezu sa antivladinim protestima u Makedoniji koji traju već nekoliko dana?

ORDANOSKI: Mogu, posredno, jer pritisak na makedonsku vlast je iz dana u dan sve veći, a Makedonska vlada je u velikoj propagandnoj defanzivi. Moguće je da se nekome videlo zgodno da pokuša da promeni temu: da se od svakodnevnih afera za kriminal, korupciju, nameštanje izbora i falsifikovanje izbornih rezultata, reketiranja, raznoraznih pritisaka, gušenja sloboda i političkih zatvorenika, predje na temu međuetničkih sukoba i konfrontacija, dobro poznate balkanske refrene za skrivanje kriminala svih vrsta.

Da li je upad i djelovanje ove terorističke grupe u interesu Albanije ili Kosova, naprimjer? Ako nije, u čijem je, onda?

ORDANOSKI: Osim što je bila antimakedonska, ova akcija je u velikoj meri i antialbanska u svojoj političkoj suštini, jer ona delegitimira albanske napore za stabiliziranje Zapadnog Balkana i za građenje partnerskih odnosa sa Zapadom. Ko god da stoji kao inspirator kumanovskog incidenta mora da je imao i ovaj aspekt u obziru. Ova događanja su odmah aktivirala “velikoalbanska” scenarija pre svega u srpskim političkim krugovima, kao evergrin tema tamošnje politike, ali i kao preovladjujući način na koji značajni deo srpske javnosti posmatra makedonski multietnički politički model.

Antivladini protesti, dešavanja u Islamskoj zajednici Makedonije i ovi jučerašnji događaji u Kumanovu se skoro pa vremenski podudaraju. Da li je to puka koincidencija ili dio nekakvog ili nečijeg plana, bilo izvana ili unutar same Makedonije?

ORDANOSKI: Bilo kakva politička nestabilnost bilo kuda, u principu, otvara prostor za svemoguće političke mešetare i oportuniste koji bi hteli da na marginama, ili u samom centru dešavanja, avansiraju svoje interese. To je, naravno, slučaj i sa Makedonijom. Na primer, nakon 25 godina ćutanja za vreme cele makedonske državne nezavisnosti, sada je Ministarstvo vanjskih poslova Rusije za samo dva-tri meseca oficijelno reagiralo čak četiri puta sa  saopćenjima za javnost povodom događanja u zemlji, uključujući i reakciju samog ministra Lavrova koji je, nedavno, za vreme oficijelne posete Beogradu, imao upadljivo duži odgovor na novinarsko pitanje vezano za Makedoniju. Zbog geo-strateškog položaja Makedonije u samom centru Zapadnog Balkana, kao i zbog 25-godišnjeg nezatvorenog pitanja makedonskih evro-atlantskih integracija, zbog grčkog veta na makedonsko ime, povremeno, Makedonija je plodno tlo za testiranje regionalne stabilnosti i odnosa regionalnih i kontinentalnih sila. Do sada različite provokacije, pa i bezbednosne krize, nisu bile dovoljne za dezavuiranje zelje makedonskih građanja za izgradnju demokratskog sistema koji bi se priključio evropskoj političkoj arhitekturi i evro-atlantskom bezbednosnom sistemu.

Kako ocjenjujete reakcije političkih stranaka na događaje u Kumanovu, posebno partije Albanaca u vlasti? Jesu li reakcije bile adekvatne, odnosno primjerene samim događajima?

ORDANOSKI: Albanske partije, kao i sami albanski građani, su imali vrlo uzdržane i konstruktivne reakcije, bez niti jednog incidenta na terenu i sa jasnim porukama kriminalnoj grupi da nisu zainteresirani da ih podrže ili da im se priključe na terenu. Mislim da su i Albanci potpuno svesni da je ovo bila antialbanska provokacija, bez razlike na to ko su bili plaćeni “izvođači radova” u samom kumanovskom naselju. Ta provokacija i u tom smislu nije uspela.

Kako procjenjujete daljnji razvoj političke i sigurnosne situacije u Makedoniji – hoće li ići u smjeru eskaliranja ili smirivanja?

ORDANOSKI: U narednih nekoliko nedelja očekujem demisioniranje vlade g. Gruevskog i formiranje privremene tehničke ili ekspertske vlade čiji će zadatak biti da u roku od 12-18 meseci pripremi izvođenje fer i demokratskih izbora, kako bi smo došli do političke vlade sa jasnom evro-atlantskom orijentacijom i uverljivim demokratskim kapacitetom.

protesti u makedoniji

I, na kraju, da li bi ovi događaji od 9. maja u Kumanovu mogli na neki način dodatno homogenizirati pripadnike pojedinih etničkih grupa u Makedoniji ili pak makedonsko društvo u cjelini?

ORDANOSKI: Mogli bi, ako se nastavi sa ovakvim provokacijama, jer nema međuetničkih odnosa koji mogu da zadrže stabilnost ukoliko destabilizacija traje uporno i intenzivno. Mislim da do toga ipak neće doći jer za takvo nešto ne postoji ozbiljna domaća i međunarodna podrška i ozbiljni destruktivni resursi. Naravno, to znači da se i politička inicijativa ne sme prepustiti radikalnijim ili avanturizmu sklonim nacionalnim političkim igračima. Čini mi se da je makedonsko društvo preživelo i veća i mnogo ozbiljnija iskušenja, pa će tako preživeti i ovu političku krizu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (681)

vrbas-miso

Filipova knjiga(Preneseno sa portala http://www.croatia.ch)

Vojvodjanski klub

  1. maj 2015. godine

Sudskom odlukom o rehabilitaciji Draže Mihajlovića

završen je proces oficijelne afirmacije četničke ideologije u Srbiji

Odluka o rehabilitaciji četničkog generala Draže Mihajlovića predstavlja finalizaciju procesa koji je otpočet izjednačavanjem učesnika II Svetskog rata koji su se borili protiv fašističkih okupatora i onih koji su se borili na njihovoj strani,  te samim donošenjem Zakona o rehabilitaciji.

U okvirima ovog procesa izvršena je politička i javnomnjenjska amnestija zagovornika četničke ideologije, čime je i sama ta ideologija postala moralno i politički prihvatljiva. O posledicama ovog procesa najbolje svedoči činjenica da je, upravo zahvaljujući  globalnoj društvenoj rehabilitaciji  četničkog pokreta i bilo moguće  da četnički vojvoda Tomislav Nikolić  s  punim pravom predstavlja antifašističku Srbiju na paradi povodom Dana pobede u Moskvi.

Međutim, to što je država Srbija prihvatila rehabilitaciju četničkog pokreta, a sada i njegovog vođe Draže Mihajlovića, osim što predstavlja čin prekrajanja istorije i podršku ratnim zločinima koje su četnici pod vođstvom, uz blagoslov i na osnovu direktne nadredbe Mihajlovića počinili nad građanima Srbije, predstavlja i oficijelnu, od strane pravnog i političkog sistema Srbije podržanu –  afirmaciju ideologije četništva.

Zato je danas, samo 6 dana nakon obeležavanja 70 godina od oficijelne evropske pobede nad fašizmom,  neophodno podsetiti javnost Srbije koji su to bili oficijelni ciljevi četničkog pokreta u Srbiji. Uz oružanu borbu protiv antifašista, odnosno partizana, ciljevi četničkog pokreta za koje je general Mihajlović davao jasne i nedvosmislene naredbe, zahtevajući od podređenih njihovu realizaciju su bili: zalaganje za etnički čistu veliku Srbiju, koja obuhvata Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu,  Srem,  Banat i Bačku i zalaganje za “etničko čišćenje” teritorije velike Srbije “od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata”, uz poseban naglasak na  “čišćenje Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Mislimanskog i Hrvatskog življa” (navodi  iz naredbe Komande četničkih odreda, broj 370, od 29. decembra 1941, koju je potpisao “Komandant, Đeneralštabni general Dragoslav M. Mihajlović”).

Činjenica da, pravno gledano, jučerašnja sudska odluka ne negira zločine, niti kolaboraciju Mihajlovića sa fašističkim okupacionim snagama, ne menja suštinu, odnosno činjenicu da ovakva, formalna, rehabilitacija na bazi nepravilnosti i nedostataka u sudskom procesu, u političkom i javnomnjenjskom smislu znači potpunu moralnu i političku rehabilitaciju jednog od najžešćih zastupnika ideje velike Srbije, “etničkog čišćenja” i etnički “čiste Srbije”, u ime koje je lično Mihajlović naređivao ubijanje svih “nesrpskih elementa” na teritorijiji “velike Srbije”.

Nije bez značaja i nije dobro da se zaboravi da su upravo predsednik i premijer ove države zastupali iste te ideje devedesetih, uključujući i onu “za jednog  Srbina 100 Muslimana”, čime su te ideje, naknadno, dobile svoju zvaničnu političku potvrdu. Danas, kada govorimo o demokratskom i evropskom prestrojavanju gospode Vučića i  Nikolića, mnogi u Srbiji neće da vide da se nisu promenile njihove ideje, već se promenila država Srbija, koja je zvanično rehabilitovala četničkog komandanta i ideologiju četništva, a time i sve četničke vojvode i istomišljenike, od 1941. do danas.

Za Vojvođanski klub

Predsednica dr Branislava Kostić

   

 stasa zajovicBiljana Kovačević Vučo je bila jedna od najvažnijih pravnica, jedna od najvećih braniteljki ljudskih prava u Srbiji.….Da, mi ćemo kao i svakog 11. jula, i ove godine biti u Srebrenici. Tamo ćemo ići, kako sa našim aktivistkinjama iz mreže Žena u crnom iz Srbije, tako i sa aktivistkinjama naše međunarodne mreže Žena u crnom, pre svega iz Italije i Španije.….Što se tiče društva u Srbiji, ono nije napravilo niti jedan korak kako bi preuzelo odgovornost za počinjeni genocid u Srebrenici…..Haški tribunal je napravio propust kada je u pitanju slučaj Vojislava Šešelja, jer je očigledno optužnica koju je pripremilo tužilaštvo nije dovoljna za njegovu osudu. Takođe, mislim da on nije trebalo da bude pušten na slobodu, zato što nije poštovao pravila suda da kada bude pušten na slobodu, ne može da se bavi političkom delatnošću…..Stav Žena u crnom jeste da je Srbija stalno na tom opasnom putu da klizne iz svetovne u teokratsku državu, budući da je u društvu jako jak uticaj Srpske pravoslavne crkve. Ona je bila ta, koja je uz Srpsku akademiju nauka i umetnosti podržavala rat, a sada u miru, podržava progon svih drugačijih i različitih, tu pre svega mislim, na neheteroseksualnu populaciju……Ćutanje je važno, jer smatramo da je ono često glasnije od reči. Takođe, slažemo se sa vama da bi bilo jako dobro za postizanje kako pravde, tako i pravednog mira u regiji, da političari iz Srbije, ali i iz regije treba da posećuju Memorijalni centar u Potočarima i ćute, što zbog stida, tako i zbog odgovornosti……

 
Mnogo toga je aktuelno a što bi moglo biti tema našeg razgovora ali osjećam ljudsku i profesionalnu potrebu da najprije evociramo uspomene na pokojnu Biljanu Kovačević  Vučo baš ovdje i sada u povodu 5-te godišnjice njenog odlaska. Kako se Vi sjećate tog velikog borca za ljudska prava, ili – suborca?
 
ZAJOVIĆ: Biljana Kovačević Vučo je bila jedna od najvažnijih pravnica, jedna od najvećih braniteljki ljudskih prava u Srbiji. Ona je u svoj odnos sa Ženama u crnom utkala kako svoj profesionalni pravni angažman, tako i svoju aktivističku strast. Sarađivala je sa nama na Izradi zakona o prigovoru savesti, koji bi omogućio civilno služenje vojnog roka, zajedno sa njom mi smo pokretale brojne kampanje protiv nekažnjivosti, protiv poricanja genocida u Srebrenici itd.
 
Srebrenica je, ipak, tema nad temama. 11. aprila ste u Knez Mihajlovoj organizirali stajanje i ćutanje u povodu 20 godina genocida u tom bosanskom gradiću. Kako je protekla ta manifestacija u pogledu odziva i je li bilo incidenata?
 
ZAJOVIĆ:Protest povodom dvadeset godina od genocida u Srebrenici, u Knez Mihailovoj ulici je protekao u miru, uz redovno policijsko obezbeđenje. Na protestu je bilo 35 aktivistkinja mreže Žena u crnom iz par gradova u Srbiji i Vojvodini.
 
Siguran sam da ćete se i predstojećeg 11. jula naći u Potočarima. Da li ćete tada biti sami ili u društvu sa nekim drugim aktivistima iz Srbije, BiH.., regiona? Kako ste inače osmislili obilježavanje te jubilarne, ali tužne godišnjice?
 
ZAJOVIĆ: Da, mi ćemo kao i svakog 11. jula, i ove godine biti u Srebrenici. Tamo ćemo ići, kako sa našim aktivistkinjama iz mreže Žena u crnom iz Srbije, tako i sa aktivistkinjama naše međunarodne mreže Žena u crnom, pre svega iz Italije i Španije. Mi ćemo 10. jula ove godine, imati protest ispred Predsedništva Srbije sa zahtevom da se 11. juli proglasi Danom sećanja na genocid u Srebrenici. To će biti u 1h, dok ćemo u 20h na Trgu Republike imati performans u crnini i ćutanju.
 
Godinama ste insajder kada je u pitanju obilježavanje najvećeg genocida počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata – onog u Srebrenici. S druge strane, oficijelne vlasti Srbije, pa i šira javnost, tu srebreničku pretužnu priču koju su meritorne medjunarodne pravne institucije okvalificirale genocidom, drugačije tretiraju. Primjećuje li se, ipak, nekakav pozitivan pomak u pogledu odnosa službene i “neslužbene” Srbije prema Srebrenici? Je li Srbija i njeno društvo napravila barem jedan korak naprijed da se suoči sa istinom iz ne tako davne prošlosti, posebno onom od prije 20 godina?
 
ZAJOVIĆ: Što se tiče recepcije genocida u Srebrenici, vlasti u Srbiji su se menjale, ali se odnos prema počinjenom genocidu nije menjao, i on se kretao od poricanja preko minimiziranja do relativizovanja. Što se tiče društva u Srbiji, ono nije napravilo niti jedan korak kako bi preuzelo odgovornost za počinjeni genocid u Srebrenici.
 
Kako komentirate akciju novinara Dušana Mašića – da 7000 ljudi legne ispred Skupštine za Srebrenicu?
 
ZAJOVIĆ: Akcija novinara Dušana Mašića je pozitivan korak i kao takav on može da bude dobar gest u restorativnoj pravdi. Međutim, pored kratkoročnih akcija, potrebno je preuzimati kontinuirane zahteve ka kažnjivosti negiranja genocida u Srebrenici. Sporan je međutim broj ljudi, budući da je Međunarodna zajednica utvrdila da su u genocidu ubijene 8.372 osobe.
 
Prisustvovali ste 3. aprila ročištu u Višem sudu u Beogradu u postupku rehabilitacije Draže Mihailovića. Kakve utiske ste ponijeli? Da li je u pitanju isključivo pravni proces ili sva ta priča o rehabilitaciji đenerala Draže ima političku i ideološku pozadinu?
 
ZAJOVIĆ:Utisci koje sam ponela sa suđenja za rehabilitaciju Draže Mihailovića::: Naravno da priča o rehabilitaciji nema samo pravni nivo, čak naprotiv, proces rehabilitacije ima jasnu političku i ideološku pozadinu (pošto je ovaj razgovor vođen prije nekoliko dana jučer, 14. maja 2015., je stigla vijest iz Beograda da je Draža Mihailović rehabilitiran, op. B.G.).
 
Vojvoda Šešelj je također jedna od tema koju ne bi imalo smisla zaobići. Zaista, kako komentirate – prvo njegovo privremeno puštanje na slobodu, njegovo djelovanje na slobodi te zahtjev Haga da ga se vrati tamo?
 
stasaZAJOVIĆ: Haški tribunal je napravio propust kada je u pitanju slučaj Vojislava Šešelja, jer je očigledno optužnica koju je pripremilo tužilaštvo nije dovoljna za njegovu osudu. Takođe, mislim da on nije trebalo da bude pušten na slobodu, zato što nije poštovao pravila suda da kada bude pušten na slobodu, ne može da se bavi političkom delatnošću. Podržavamo zahtev Haškog tribunala da se on što pre vrati tamo, da mu se nastavi proces i da se on što pre okonča, nadamo se, osuđujućom presudom, budući da znamo koju je on involviranost imao u počinjene ratne zločine, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, ali i u Vojvodini.
 
 Pošto participirate u Koaliciji za sekularnu državu, znači li to da smatrate da Srbija nije sekularna država?  Šta za Vas i Vaše aktivistkinje, zapravo, znači sekularizam?
 
ZAJOVIĆ: Stav Žena u crnom jeste da je Srbija stalno na tom opasnom putu da klizne iz svetovne u teokratsku državu, budući da je u društvu jako jak uticaj Srpske pravoslavne crkve. Ona je bila ta, koja je uz Srpsku akademiju nauka i umetnosti podržavala rat, a sada u miru, podržava progon svih drugačijih i različitih, tu pre svega mislim, na neheteroseksualnu populaciju. Za Žene u crnom sekularizam predstavlja potpunu odvojenost crkve od države, što podrazumeva hitno isključivanje veronauke iz školskog obrazovanog programa.
 
stasa-1Jedna od vaših konstanti djelovanja jeste i antifašizam. Kako realizirate na terenu taj angažman i da li vas pri tome iko ometa ili napada?
 
ZAJOVIĆ: Što se tiče naših antifašističkih akcija, one su za nas jako vazne, jer su Žene u crnom antifašistička grupa, koja svake godine obeležava, kako 09. maj, tako i 09. novembar, kao važne međunarodne datume antifašističkog karaktera. U tim našim akcijama, kao i u ostalim, imamo problema. 09. novembra 2012. godine fašistička organizacija Naši, je sastavila spisak „mrzitelja Srba“ na kome su se našle i Žene u crnom.
 
Ćutanje je jedan od vaših prepoznatljivih načina djelovanja na protestima. Pošto sam jedan od onih koji smatra da ćutanje u nekim konkretnim situacijama može biti rječitije od bezbroj riječi, fraza.., rečenica, neću vas onda ni pitati zašto ćutite, ali Vas, za kraj, hoću pitati: mislite li da bi i svi ostali, posebno domaći i ini inozemni političari te činovnici, trebali ćutati svakog 11. jula ispred Memorijalnog centra u Potočarima? Zar se uopće moze išta reći tada i tim povodom a da je dovoljno i da nije – suvišno?
 
ZAJOVIĆ: Pored naših tela kojima mi izgrađujemo svoju politiku protesta, i crne boje kao obavezne na svim našim akcijama komemorativnog tipa, koristimo još i ćutanje. Ćutanje je važno, jer smatramo da je ono često glasnije od reči. Takođe, slažemo se sa vama da bi bilo jako dobro za postizanje kako pravde, tako i pravednog mira u regiji, da političari iz Srbije, ali i iz regije treba da posećuju Memorijalni centar u Potočarima i ćute, što zbog stida, tako i zbog odgovornosti.
 
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
 
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (680)
vrbas-miso

sdbih

Odluka Višeg suda u Beogradu  da rehabilituje Dražu Mihailovića je sramotni čin koga se cjelokupna srbijanska javnost  treba da stidi jer  se njome ponižavaju  sve pale žrtve  fašističkog terora na području Balkana,  od Drugog svjetskog rata pa do poslednjeg odbrambenog rata u Bosni i Hercegovini.

Rehabilitacijom ratnog zločinca u čije ime su počinjeni najokrutniji zločini na području Bosne i Hercegovine, nastoje se stvoriti uslovi kojima će se, kao naredni korak  sprovesti revizija historijskih činjenica i opravdati ratni zločini počinjeni u ime četničkog pokreta.

Razlozi rehabilitacije Draže Mihajlovića koje se navode u javnosti poput činjenice da mu nije bilo omogućeno pravo na odbranu,  te da nije vidio odvjetnika do početka suđenja  su manipulativni sa ciljem da se kod javnosti stvori utisak nevinosti i opravdanja odluke.

U isto vrijeme ovo je odluka koja će zasigurno opteretiti odnose susjednih zemalja jer se njome potkopava proces pomirenja i razvoja uzajamnog poverenja.

Ova odluka je takođe poziv svim građanima, nevladinim organizacijama i zajednicama u Bosni i Hercegovini da na temelju antifašističkih vrijednosti proizašlih iz proteklog odbrambenog  rata u BiH  kao  i tekovina NOVJ-a se udruže, dignu svoj glas i bore protiv historijske revizije kojim se nastoje rehabilitirati genocidi, fašistički zločini  i omalovažiti žrtva fašističkih terora.

Mr.Sci. Edin Osmančević, predsjednik SD BiH

edin osmancevic

 

 

 

—————————————————————————————————————————————–

udik logo

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

REHABILITACIJA DRAŽE MIHAILOVIĆA

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) oštro osuđuje odluku Višeg suda u Beogradu koji je rehabilitovao komandanta Kraljevske vojske u otadžbini, generala Dragoljuba Dražu Mihailovića i vratio mu građanska prava koja su mu bila oduzeta u političko – ideološkom procesu jugoslovenskog komunističkog režima 1946. godine.

Iz tog razloga, UDIK smatra da je ovo ponašanje Višeg suda u Beogradu mnogo opasnije nego što se može posmatrati iz neke druge pespektive, jer rehabilitacija Draže Mihailovića je nastavak grubog prekrajanja historije, relativizacije antifašističke borbe i herojske žrtve svih koji su poginuli boreći se protiv okupatora i kolaboracionista. Mihailoviću je suđeno zbog saradnje sa okupatorom i ratnih zločina počinjenih prema civilnom stanovništvu, pa je današnja rehabilitacija ujedno i gruba nepravda prema žrtvama četničkih zločina i njihovim potomcima.

Pod simbolima četničkog pokreta ubijani su civili u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tokom krvavog raspada bivše Jugoslavije, tako da je ova rehabilitacije nepravda prema svima onima koji su u ratovima tokom mračnih devedesetih  ostali bez najmilijih, upravo od raznih paravojnih formacija pod četničkim zastavama.

KOORDINACIONI ODBOR

——————————————————————————————————————————————

KOMENTAR:

Naravno, pridružujem se osudi rehabilitacije četničkog vođe iz Drugog svjetskog rata koji je, kao što je poznato, kolaborirao sa Hitlerovim nacistima, odnosno okupatorima Jugoslavije. Ovo je, po meni, sada službena lična karta Srbije i njena viza na putu za EU. Pošto u svakom zlu ima i dobra, ja ga ovdje vidim u činjenici da je uistinu dobro da su sve maske pale i karte posložene na stol pa Evropa, ako hoće takvu Srbiju – eno joj, neka izvoli. Ovo je istovremeno i izazov svim antifašistima sa prostora bivše SFRJ da zbiju redove u borbi protiv aktuelnog fašizma na našim prostorima, ali i protiv revizije povijesti.

Bedrudin GUŠIĆ

amer-jerlagic

U BiH se desio genocid, a dobar dio onih koji su učestvovali u njemu su još na slobodi i rade u sistemu i strukturama manjeg bh. entiteta. Svakodnevno hodaju pored žrtava i samim tim se vrši ponižavanje. Neki od njih su, čak i u policiji. Ovdje želim staviti poseban akcenat da sve to ne opravdava nikoga da uzme pravdu u svoje ruke i oduzme nekome život. Nažalost i to se desilo u Zvorniku, s tim što još uvijek istraga nije završena i ne znaju se pravi razlozi takvog čina…..Taj nesretni događaj najviše je iskoristio Dodik i krenuo u sistematsko hapšenje Bošnjaka povratnika. To mu je došlo kao voda na mlin…..Vidio sam da je SDA ponudila da će platiti advokate. To je isto kao da dok pada kiša zaljevate baštu. Zakonska je obaveza da država privedenim mora obezbjediti advokate ako nisu u stanju obezbjediti sami sebi…..Treba se vršiti pritisak da se uspostave policijske strukture prema popisu iz 1991. godine…..Međunarodna zajednica i Incko moraju ozbiljnije djelovati u cilju stabilizacije prilika u BiH, jer bojim se, da se nedjelovanjem stvari mogu oteti kontroli. Vidljivo je da je u Vijeću Sigurnosti UN-a Ruski ambasador imao vrlo subjektivan nastup braneći politiku Banjalučkog despota. Stoga je sasvim jasno ko ga podržava i ohrabruje u destruktivnom djelovanju……Mislim da Kumanovo i BiH nemaju nikakve direktne veze. Ali razvoj situacije u Makedoniji može poslužiti destruktivnim snagama u BiH da iskoriste priliku i naprave poteze koji neće biti razumni……Još uvijek tzv. probosanska politika vjeruje da će neko doći i spasiti nas u slučaju problema. To tako ne funkcioniše. Onaj ko ne pomogne sebi, neće mu ni drugi pomoći…..Po prvi put u post-Daytonskoj BiH imamo slučaj da koalicioni partneri u vlasti ne priznaju jedni druge!?! Šta onda možemo očekivati od njih? Astronomi imaju jednu izreku koja kaže: ”Što je veći mrak, to se bolje vidi”…..

Gospodine Jerlagiću! U posljednje vrijeme neki događaji koji su se desili u zemlji, u vezi s njom te u regionu, zahtijevali su i zahtijevaju adekvatan i pravovremen odgovor svih bh. političkih faktora, međunarodne zajednice (OHR, naročito), akademske zajednice, te javnosti. Međutim, mnogi odgovori su izostali, barem oni pravi. Jedan ste od rijetkih bh. političara koji je javno reagirao. U ovom razgovoru dotaknut ćemo se nekih od vrućih bh. tema. Prvo, kako komentirate nedavno masovno hapšenje Bošnjaka-povratnika u manjem entitetu i šta je bio stvarni cilj akcije pripadnika MUP-a Rs-a?

JERLAGIĆ: Kao što sam rekao i ranije u medijima, stvari treba vratiti na početak. U BiH se desio genocid, a dobar dio onih koji su učestvovali u njemu su još na slobodi i rade u sistemu i strukturama manjeg bh. entiteta. Svakodnevno hodaju pored žrtava i samim tim se vrši ponižavanje. Neki od njih su, čak i u policiji. Ovdje želim staviti poseban akcenat da sve to ne opravdava nikoga da uzme pravdu u svoje ruke i oduzme nekome život. Nažalost i to se desilo u Zvorniku, s tim što još uvijek istraga nije završena i ne znaju se pravi razlozi takvog čina. Ima raznih nagađanja, ali ja se ne bih time bavio. Taj nesretni događaj najviše je iskoristio Dodik i krenuo u sistematsko hapšenje Bošnjaka povratnika. To mu je došlo kao voda na mlin. U trenutku kada ima formalnu vlast, bez novca, sa privredom pred kolapsom i totalnim mrakom, ostala mu je jedino entitetska policija da sa njenim pendrekom dokazuje domoljublje.

Osjećao sam dužnost kao čovjek, patriota i predsjednik političke partije da reagujem, da dam podršku načelniku Srebrenice i povratnicima. Pozvao sam i međunarodnu zajednicu i domaće aktere da učine sve da se zaustavi pritisak na povratnike. Ne vidim da se ista ozbiljno poduzelo. Ciljeva može biti više. Osnovni je zastrašivanje povratnika i skretanje pozornosti sa katastrofalne ekonomske situacije u manjem i siromašnijem dijelu BiH. Ovim potezima Dodik se obračunava indirektno i sa Bosićem i Ivanićem pokazujući kako on jedino vodi brigu o tom entitetu, dok oni sjede u Sarajevu. Ovaj drugi dio je interesantniji za entitetski obračun tzv. srpskog političkog bloka.

Ko treba i može da štiti Bošnjake u Rs-u ako su izloženi represalijama policije i obavještajnih agencija manjeg entieteta? Zapravo, povratnici u taj entitet, ne samo Bošnjaci, ne trebaju deklarativnu, nego konkretnu zaštitu. Može li se ona osigurati?

JERLAGIĆ: Vidio sam da je SDA ponudila da će platiti advokate. To je isto kao da dok pada kiša zaljevate baštu. Zakonska je obaveza da država privedenim mora obezbjediti advokate ako nisu u stanju obezbjediti sami sebi. I onda se neko javlja da će obezbjediti advokate. Oprostite na komentaru, ali to je smješno i bacanje prašine u oči običnom svijetu. Nisam vidio nijednu ozbiljnu političku reakciju, pritisak na policiju manjeg i siromašnijeg bh entiteta. Sjetite se hapšenja Ganića. Dr. Silajdžić je tada podigao međunarodnu zajednicu na noge, tražio izvinjenje od Britanskog ministra vanjskih poslova, vršio pritisak na Srbiju, i na kraju uz pravnu podršku i borbu Ganić je pušten. Dakle mi imamo institucije sistema i partije koje su dobile podršku građana kako bi im učinili život sigurnijim, prosperitetnijim, boljim u svakom smislu. Ovo je bio mali test i neka građani ocjene djelovanje vlasti. Treba se vršiti pritisak da se uspostave policijske strukture prema popisu iz 1991. godine. Također i sve ostale javne institucije, opštine, bolnice, škole itd…Neka se zaposle prema nacionalnom sastavu iz 1991. i rješićemo pola problema. Ako povratnici u mjestima boravka  nađu ljude iz svog naroda u svim nabrojanim institucijama osjećat će se sigurnijim i situacija će biti relaksiranija.

Iako ste se javno oglasili i u povodu Nacrta Zakona o javnosti rada neprofitabilnih organizacija u Rs-u, hoćete li i za moje čitatelje pojasniti svoj, odnosno stav S BiH po tom pitanju? Hoće li doista EU dozvoliti na svojim granicama instaliranje “Sjeverne Koreje”?

JERLAGIĆ: U tom dijelu naše države već su godinama pod kontrolom mediji kao sto su TV, novine, radio stanice itd. Vidjeli smo kako je prosla BN televizija kad se otela kontroli. Zatim je Banjalučki despot uveo kontrolu facebook-a i internet medija uopšte. Volio bih da mi neko u slobodnom svijetu objasni kako se to zove?! Je li to podrška evropskim integracijama, slobodi medija i građanskog djelovanja. I na kraju, kad ga niko nije zaustavio na prvim koracima, on ide dalje. Zadnji potez, nakon hapšenja povratnika, uslijedio je prijedlog zakona za kontrolu nevladinog sektora. Dakle, jasno je da se na granici Evropske unije slobodno razvija Sjeverna Koreja sa despotom na čelu. On ni na tome neće stati, pogotovo jer je iz  Sarajeva preblag odgovor.

Danas je Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko predstavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda redovni izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini. To je bila uobičajena dijagnoza stanja bez prijedloga kako reagirati na pojave navedene u Izvještaju, odnosno kakvu terapiju primjeniti. Komentar?

JERLAGIĆ: Valentin Incko izvršava politiku Međunarodne zajednice, tačnije članica Vijeća za implementaciju mira. Ja sam uvjeren da će nakon Ukrajine i Evropa gledati malo opreznije na ovaj region i dešavanja u našoj zemlji. Dodik i njegov pristup unose nemir u regiju, posebno destabilizujući BiH. On time crpi sve građane BiH, a na kraju će najviše ekonomski i politički stradati oni nad kojima ima kontrolu, a to su njegovi glasači i građani manjeg i siromašnijeg dijela BiH. Međunarodna zajednica i Incko moraju ozbiljnije djelovati u cilju stabilizacije prilika u BiH, jer bojim se, da se nedjelovanjem stvari mogu oteti kontroli. Vidljivo je da je u Vijeću Sigurnosti UN-a Ruski ambasador imao vrlo subjektivan nastup braneći politiku Banjalučkog despota. Stoga je sasvim jasno ko ga podržava i ohrabruje u destruktivnom djelovanju.

Nedavni sukobi u Kumanovu (Makedonija) poslužili su ministru unutrašnjih poslova Rs-a Draganu Lukaču da izjavi kako je moguće da se zbivanja u toj zemlji prošire i na BiH. Da li je navodna bojazan tog ministra utemeljena ili ona ima neku drugu svrhu i pozadinu?

JERLAGIĆ: Mislim da Kumanovo i BiH nemaju nikakve direktne veze. Ali razvoj situacije u Makedoniji može poslužiti destruktivnim snagama u BiH da iskoriste priliku i naprave poteze koji neće biti razumni. Mene je strah da katastrofalna ekonomska situacija ne bude razlog za vlasti iz Banjaluke da namjerno skrenu pozornost sa bankrota i počnu proizvoditi nemire. To je mogući scenario i zato moramo svi biti oprezni.

Dodik i dalje drsko maše sa Deklaracijom SNSD-a, kako bh. političkim faktorima, bh. javnosti, tako i OHR-u, odnosno međunarodnoj zajednici. Da li je do sada bilo dovoljno adekvatnih, ne samo reakcija, nego i poteza od strane onih kojima maše, posebno od strane stranaka na vlasti i OHR-a?

JERLAGIĆ: Vjerovatno da je bilo, ne bi mi ni postavili takvo pitanje. Istina je da Dodik  konstantno provocira i da ne treba na svaku reagovati, ali isto tako, ne smije se ni spavati. On ide dalje i dalje dok oni koji su se kleli u patriotizam i narod šute i bave se unutarstranačkim prestrojavanjima. Mi se moramo uvijek prvo oslanjati na svoje kapacitete, znanje i iskustvo pa tek onda na prijatelje. Još uvijek tzv. probosanska politika vjeruje da će neko doći i spasiti nas u slučaju problema. To tako ne funkcioniše. Onaj ko ne pomogne sebi, neće mu ni drugi pomoći. Moramo ovdje biti vrlo oprezni i agresivni i kad je domovina, Bosna i Hercegovina u pitanju nema kompromisa. To mora biti jasno svakome.

Dodik i društvo su odavno izišli iz okvira Aneksa IV Dejtonskog sporazuma. Nije li vrijeme da se to od strane građana BiH i politickih faktora koji se deklariraju kao probosanski konačno i službeno konstatira i vrati se Ustav R BiH u funkciju?

JERLAGIĆ: Politika je puno kompleksnija nego što se misli i jedno su želje, a drugo mogućnosti. Stvari se trebaju postaviti onakvima kakve jesu. U uređenim državama prvo ide pravo i zakon, pa tek onda politička snaga iza koje stoje znanje, tehnologija, vojska itd. Nažalost, u bosansko-hercegovačkom slučaju politika, a posebno međunarodna, je sa svim tim segmentima bila jača od prava. Jer da nije tako, onda je pravno neprihvatljivo mjenjanje struktura kao što je to urađeno u BiH. Sila je, prema tome, promijenila pravo i situaciju na terenu.

Pravna, pa i politička borba za Bosnu i Hercegovinu će biti duga i teška i moramo se na to spremiti. Trebamo se boriti i zalagati glasno, jasno i bezkompromisno za Bosnu i Hercegovinu, državu  univerzalnih vrijednosti, jednakosti za sve njene građane, državu prosperiteta, mira itd…Naš glas mora biti jači od onih koji se pozivaju na kojekakve deklaracije. Zato me zabrinjava šutnja i nikakav stav od zvaničnika koji bi to trebali raditi.

Kako komentirate dosadašnji učinak koalicijskih partnera na državnom, federalnom i kantonalnim nivoima?

JERLAGIĆ: Do sada imamo ”fantastične” rezultate na kadrovskom polju. U prvih 7 i po mjeseci od izbora raspoređena su ministarstva i sad se sprema teren za nadzorne i upravne odbore, direktore. Već je tu napravljena blokada zbog naivnih poteza nekih ministara koji misle da sve to funkcioniše tako lako. Po prvi put u post-Daytonskoj BiH imamo slučaj da koalicioni partneri u vlasti ne priznaju jedni druge!?! Šta onda možemo očekivati od njih? Astronomi imaju jednu izreku koja kaže: ”Što je veći mrak, to se bolje vidi”. U mraku koji su nam proizveli za manje od osam mjeseci, svi smo se uvjerili u njihovu nesposobnost, nestručnost i nekompetentnost. Očekujem da će se u narednom periodu još više lomiti koplja oko ostalih pozicija, kao što očekujem svaku opstrukciju od strane HDZ-a BiH i dalje lobiranje na traženju trećeg entiteta i tzv. ”hrvatskog” TV kanala. Tek tada će nastati zastoji. Nažalost, očekujem i pasivan odnos tzv. probosanskih partija i opšte razočarenje građana.

U jeku posljednjih turbulencija u BiH i u vezi s njom, čelnici SDA izjavljuju da se osjećaju opušteno pred njihov Kongres. To me lično podsjeća na onu – “kuća/selo gori a baba se češlja…” Komentar?

JERLAGIĆ: Eto Vi ste dali i pitanje i odgovor. To je nažalost tako. Šta se dešava unutar SDA, to je njihov problem, ali je problem što je država paralizovana dok se kongres i očekivani rezultat tog kongresa ne realiziraju…Nije to nikakva snaga na koju su se pozivali, nego egoizam i odsustvo senzibiliteta prema narodu i potrebama države. Još bih dodao na kraju, da su država i narod puki taoci kongresa SDA.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

JERLAGIĆ: Hvala i vama i pozdrav vašim čitaocima.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (679)

vrbas-miso

sdbih

Javno osuđuiemo medijski napad predsjednika RS-a Milorada Dodika na  predsjednika Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda Sejfudina Tokića.

Napad na gospodina Sejfudina Tokića ocjenjujemo kao Dodikov napad na sve povratnike u manji bosansko-hercegovački entitet sa ciljem da se spriječi njihov povratak, pravo na slobodu i djelovanje u sredini u kojoj rade i  žive.  Svojim staljinističkim manirima Dodik sve više nas podsjeća na sjeverno-korejskog predsjednika Kim Jonga  izgubivši osječaj realnosti za prostor i vrijeme u kome živi i djeluje.

Izjava je tim više neprimjerna jer  predstavlja svojevrsnu prijetnju,  huškanje  i degradiranje ličnosti  gospodina Tokića, njegove familije  i svih onih koji misle drugačije.

Stranka dijaspore BiH smatra da je legitimno pravo svakog patriote BiH da slavi i obilježava 22. maj, dan prijema i punog međunarodnog priznanja države BiH jer to predstavlja s jedne strane najveću pobjedu naše države i najveći poraz neprijatelja BiH koji je vjekovima pokušavaju podijeliti i uništiti. Zbog toga pozivamo sve naše građane u domovini i dijaspori da 22 maja na svoje domove izvise zastave  BiH  i  masovnim izlazkom na ulice u gradovima u kojima žive  javno proslave ovaj dan.

Svako miješanje i uplitanje  MUP-a RS-a sa ciljem spriječavanja ove manifestacije moglo bi imati nesagledive  posljedice  destabilizacije  javnog reda i mira u regionu.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Pismo Papi Franji

Posted: 13. Maj 2015. in Intervjui

Zna li Papa Franjo da ga u Sarajevu dočekuju isti oni koji dočekuju i slave ratne zločince?
Pročitajte pismo Papi iz Bosne i Hercegovine.

Objavljeno na http://pismopapi.net

Dragi Papa Franjo,

duboko smo ohrabreni Vašom skorašnjom posjetom našoj državi. U njenoj najavi je naznačeno da dolazite da potaknete njegovanje dobra i pomognete konsolidaciji bratstva i mira, i zbog toga smo bili slobodni da Vam se obratimo. Kao građani Bosne i Hercegovine, želimo s Vama podijeliti ono što možda nećete čuti od političara i drugih službenika. Obraćamo se Vašoj Svetosti sa najvećim poštovanjem u želji da iznesemo nekoliko problema za koje vjerujemo da su od goruće važnosti za Bosnu i Hercegovinu i njen narod.

Katolička tiskovna agencija je uz najavu Vašeg dolaska dodala i slijedeću izjavu: “(Njegova svetost) će također doći u državu obilježenu velikim etničkim i religijskim razlikama, koje su bile ključan faktor u nedavnom ratu.” Mi smatramo da je ova rečenica krajnje problematična i da ne odgovara istini.

Ova velika etnička i religijska raznolikost je u stvari nešto na šta smo ponosni, i što smatramo velikom prednošću i bogatstvom za našu državu i društvo. U srž našeg kulturnog bića čvrsto je utkana tkanina različitih etniciteta i religija; mi ne bismo živjeli u skladu sa našim identitetom da u njemu nema prostora za druge. Iako također uključuje konflikte, patnje i prisilne migracije, naš multietnički i multikonfesionalni identitet je zaista naše prirodno stanje. I ne samo u našem slučaju – Bosna i Hercegovina je dio Evrope u kojoj muslimani, hrišćani (katolici i pravoslavci), jevreji i mnogi drugi žive zajedno već vijekovima. Naša tragedija je da je ova raznolikost korištena kroz čitavu istoriju kao izgovor, tj. kao dimna zavjesa, da bi se otela zemlja a ljudi opljačkali po principu “divide et impera”. Zloupotrebljena je od onih koji grabe moć i služe specifičnim interesima i nemilosrdnim osvajačima – od lokalnih političkih, i ponekad svećeničkih, elita.

Rani post-socijalistički period u Bosni i Hercegovini također se ogleda u dva snažna i povezana procesa: „nacionalizaciji sakralnog“ i „sakralizaciji nacionalnog“. U isto vrijeme religija je revitalizirana, što se shvatilo kao politička činjenica – religija je ispolitizirana kroz etnicizaciju. U toku ovog procesa, „poimanje“ religije se nažalost suzilo: religija je usmjerena i reducirana na etnicitet, umjesto prema svojim prirođenim univerzalnim karakteristikama, svojstvima i misiji; čime su dakle etnički i religijski identiteti postali jedno te isto.

Održivo i pravično političko rješenje ne može se zasnivati na vještačkoj podjeli naših ljudi, ustanovljenoj i provođenoj od strane onih koji im ne žele dobro. Mi želimo da nastavimo graditi naše društvo na snažnim temeljima našeg zajedničkog kulturnog koda, etike i morala. Moramo obrazovati ljude, promovirati mir i pomirenje, i bespoštedno raditi na pravdi i rekonstrukciji tragično potrgane tkanine društva. Osjećamo se veoma osnaženi činjenicom da je Vaša Svetost ponudila pomoć pri tome.

Bosna i Hercegovina treba svu pomoć koju može dobiti u mučno sporom procesu ponovne izgradnje povjerenja među svojim etničkim grupama. Iskreno suočavanje sa zvjerstvima počinjenim u toku rata je ključan element tog procesa. Takvo suočavanje zavisi od kraja poricanja i opravdavanja zločina počinjenih od strane onih sa „naše“ strane; od priznanja i iskrene osude tih zločina, od pravne i moralne odgovornosti. Međutim, mi još uvijek svjedočimo glorifikaciji pojedinaca koji su, iako proglašeni krivim i osuđeni za ratne zločine, svejedno slavljeni kao heroji i mučenici. Da bi Bosna i Hercegovina postala „normalna“ zemlja, moramo izvršiti temeljito uklanjanje takvih nacionalističkih spektakla iz javnog prostora. Moramo eliminisati fašističke pojmove iz politike, obrazovanja, medija i ulice. To je najmanje što naša zemlja zaslužuje, nakon što je tako veliki broj osoba ubijeno, ranjeno, silovano, zatočeno u koncentracionim logorima i iseljeno na osnovu njihove etničke pripadnosti.

Dozvolite nam da ilustriramo zašto ovo smatramo fašističkom logikom i ponašanjem kroz nesretan nedavni primjer. U prilogu (Slika 1), možete vidjeti kako Dragan Čović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji će biti Vaš domaćin u toku Vaše posjete Sarajevu, te Marinko Čavara, trenutni predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, javno dočekuju osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića1, koji se vratio iz stranog zatvora nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne od 25 godina zatvora. Nakon velike javne svečanosti na ovoj fotografiji, uslijedila je Sveta misa i govor kojeg je Kordić održao sa oltara (Slika 2). Nije se mogla čuti niti jedna riječ kajanja, nije bilo katarze niti tako potrebne metanoje.

Ljudi poput Kordića možda ne razumiju takve koncepte, ali pripadnici klera koji su ga dočekali i proslavili njegov povratak iz zatvora, pogotovo tokom njegovih posjeta Zagrebu (gdje je Kordića dočekao biskup Vlado Košić iz Siska) i Mostaru, sigurno moraju. Umjesto toga, odabrali su da počinitelje zločina oslobode optužbi, tako ih pretvorivši u mučenike. Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, dr. fra Miljenko Šteko omogućio je Kordiću institucionalnu podršku, pa čak i prostor da drži ogled o svom „iskustvu vjere“. Osobe druge etničke pripadnosti ovo shvataju kao oblik poricanja njihovih patnji i veličanje zločina počinjenih nad njima. Njihove rane ne zacjeljuju, već se produbljuju.

Ovo nije ni u kojem smislu jedini primjer podržavanja ratnih zločinaca od strane svećenstva, već samo najnoviji. Niti je ovo fenomen specifičan za Katoličku crvku u Bosni i Hercegovini. Njihove kolege iz Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice su također javno izražavali podršku za one koji su osuđeni ili optuženi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Previše je članova svećenstva u svim religijskim skupinama koji ne služe svom narodu, već svojoj naciji.

Vrlo smo tužni zbog činjenice da će isti ti ljudi koji su radosno dočekali ratne zločince biti među onima koji će dočekati Vas i poželjeti Vam dobrodošlicu u Bosnu i Hercegovinu.

U posljednjih hiljadu godina, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini je bila suštinski dio onoga što je naš identitet. Doprinos Crkve, njenih svećenika i vjernika u našem duhovnom, kulturnom i naučnom napretku je neizmjeran.

Puni smo zahvalnosti za svu pomoć koju su Crkva i njeni ljudi pružili nama u toku rata. Većina njih su bili u najmanju ruku heroji. Uvijek ćemo se sjećati Gabrielle Moreno Locatellija, pacifiste i studenta iz Lombardije, člana „Beati i costruttori di pace“-a, koji je izgubio život u Sarajevu tokom opsade grada. Građani ove države su vječno zahvalni na podršci koju su dobili od Pape Ivana Pavla II, koji je tokom rata neprestano govorio o Bosni i Hercegovini i dizao svoj glas protiv nacionalizma. Zato je od presudne važnosti da ova generacija svećenstva odgovori na poziv na istinski mir i pomirenje.

Najsvetiji Oče, svaka Vaša riječ i gesta će duboko odjeknuti u našem društvu i u svijetu. Radujemo se što ćemo Vas dočekati i ukazati Vam poštovanje u našoj državi. Osjećamo se blagoslovljenima što je Vaša Svetost odabrala da posjeti Sarajevo. Čvrsto vjerujemo da Vaša posjeta može označiti početak ere istinskog mira i pomirenja, na dobrobit generacija Bosanaca i Hercegovaca.

Sa dubokim poštovanjem i uz sve druge dobre želje Vašoj Svetosti,

Aleksandar Brezar, prevodilac, novinar, scenarista

Aleksandar Hemon, pisac, dobitnik nagrade McArthur Genius

Alen Voloder, programer

Brano Jakubović i Vedran Mujagić , članovi „Dubioze Kolektiv“

Damir Arsenijević, profesor na Univerzitetu De Montfort i Univerzitetu u Tuzli,

Dino Abazović, profesor, sociolog

Franjo Šarčević, matematičar, aktivista

Gorana Mlinarević, pravnica za međunarodna ljudska prava,

Ines Tanović Sijerčić, aktivistkinja, istoričarka umjetnosti

Jasmila Žbanić, rediteljica, dobitnica nagrade Zlatni medvjed na Berlinaleu

Kumjana Novakova, filmski festival ljudskih prava „Pravo ljudski“

Nidžara Ahmetašević, novinarka

Refik Hodžić, novinar, aktivista

Sabina Šabić, mirovna aktivistkinja, producentica

Saida Mustajbegović, sociologinja, novinarka

Saša Stanišić, pisac, dobitnik nagrade Sajma knjiga u Leipzigu

Ulvija Tanović, prevoditeljica

Zoran Herceg, umjetnik, aktivista

Zoran Ivančić, mirovni aktivista

1 Na osnovu njegove pojedinačne kriminalne odgovornosti (Čl. 7 § 1 Statuta ICTY-a), Kordić je proglašen krivim i osuđen od strane ICTY-a po sljedećim tačkama optužnice: teška kršenja Ženevskih konvencija (Čl. 2 Statuta ICTY-a: hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvararnje civila); kršenja zakona ili običaja ratovanja (Čl. 3 Statuta ICTY-a: protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih institucija); zločini protiv čovječnosti (Čl. 5 Statuta ICTY-a: progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje).

Displaying

 

slika2

 

ZAJEDNO

✡ • ☪

International Multireligious

and Intercultural Center (IMIC)

Obala Kulina Bana 39

71000 Sarajevo  BiH

Phone/Fax :++387 33 440 904, ++387 33 232 310

E mail : zajedno@imic.ba

http://www.imic.ba

 

Glavni imam srebrenički

Damir ef.Peštalić

Cijenjeni i dragi efendijo!

Nisam imao vremena da se prije sretnemo i da ti pojasnim što želimo postići ovom neoubičajenom judeo-krščansko-islamskom Službom Božje Riječi.

IMIC od 1991. i BEMIC od 2012 kao i Oči u oči od 1996. (uglavnom muzikom judeo-kršćansko-islamskom) žele upriličiti judeo-krsćansko-islamsku Službu Božje Riječi, koja može bit:

  1. a) interreligijska
  2. b) multireligijska
  3. c) kao performans.
  4. a) interreligijska je kad zvanični predstavnici to upriličuju-recimo Međureligijsko vijeće, ali nisu to još stavili na dnevni red, jer se Srpska pravoslavna crkva boji svojih ekstemista, inače drugima je to pihvatljivo.

Zato smo mi NVO-e koji su utemeljene  na judaizmu, kršćanstvu i islamu (kod nas su to poznati teolozi bez šiita) iz nužde privremno odlučili da upriličimo multireligijsku Službu Božje Riječi koju prihvaćaju naši islamski teolozi ukoliko je to recitiranje Kur′ana (učenje) i ukoliko se uči konsekutivno i jasno razlikuje svako od svakoga. To je uobičajeno u Americi kod svih zajedničkih nastupa. Mi sma zato molili Sabihu da ti proučiš Fatihu i da je ona prevede na bosanski i na engleski, da se izrecitara iz Tanakhe Davidov psalam br.63 “Bože ti si Bog moj, tebe jedino tražim” i perikopa iz Evanđelja o izgubljenom sinu.

Kad smo u sarajevskom pozorištu to upriličili kao performans 2001 godine prigodom Dana BiH Reis Ul Ulema Cerić je reagirao, ali nije imao principjelnih primjedbi. Inače ajete iz Kur′ana je izabrala članica IMIC-ovog Direktorija dr.Zilka Spahić-Šiljak, islamska teologinja.

Poslije 11.septemra 2001. u ovakvoj Službi Božje Riječi u New Yorku sudjelovalo je pored ostalih pet islamskih grupa. Dakle, moramo navikavati sve da prihvate Objavu naših triju monoteističkih religija judaizma, kršćanstva i islama i da smatraju da je normalno kad se one uprilučuju i bez adekvatnih vjerskih službenika, jer Bog je dao Objavu i prije nego su oni postojali. Važna je Božanska poruka mira.

Maksuz selam

    Član Direktorija  IMIC-a:

Marko Oršolić

Sarajevo, 08.05.2015.

U Sarajevu je 07.05.2015.god. završen rad četverodnevne međunarodne konferencije Regionalni dijalog Evropa – Bosna i Hercegovina, koja je okupila lidere, aktiviste, mirotvorce, kreatore politike, akademike i mlade ljude iz 18 zemalja.

Zbog rastućeg nasilnog ekstremizma i širenja nasilne ideologije, organizatori konferencije “Medica” Zenica, Institut za mir i pravdu iz San Dijega i Mreža religijskih i tradicionalnih mirotvoraca su, kao primarni cilj konferencije, postavili borbu protiv nasilnog radikalizma.

Tokom četverodnevne konferencije učesnici su posjetili Sarajevo, Tuzlu, Srebrenicu i Zenicu s fokusom na sagledavanje izazova i novih perspektiva u Bosni i Hercegovini po pitanju pomirenja, te identifikovanju uloge žena u izgradnji dijaloga i pomirenja. Na tematskim sesijama učesnici su govorili i o regrutiranju mladih osoba iz BiH, kako bi se pridružili različitim gupama u konfliktnim područjima. U otvorenim diskusijama došlo se do zaključka da su nasilne ideologije svojstvene gotovo svim većim religijskim tradicijama i ciljnim manjima iz gotovo svih vjera.

U utorak (05.05.2015.) učesnici su posjetili Identifikacijski centar (ICMP) u Tuzli. Tokom posjete Srebrenici, obavljena je zajednička judeo – kršćansko- islamska molitva za nevine žrtve genocida. U molitivi su aktivno sudjevoli srebrenički imam Damir Peštalić, fra Ivo Marković, fra Marko Oršolić, John Nicholas, Edita Pršić, Aleksandar Žolja i Sabiha Husić.  Nakon zajedničke molitve učesnici su razgovarali sa predstavnicima udruženja i religijskih zajednica, kao i preživjelim žrtvama genocida. Ideja organizatora bila je suočavanje učesnika konferencije sa skorom historijom BiH kako bi bolje razumjeli posljedice rata i nove trendove nasilja kojima podliježe i BiH.

U srijedu (06.05.2015.) konferencija je nastavila svoj rad u “Medici” Zenica. U diskusiji učesnici su razmijenili mišljenja o doprinosu žene u izliječenju i pomirenju u postratnom periodu. Među ženama mirotvorkama, koje su govorile o procesima pomirenja, u svakodnevnom životu, našle su se, između ostalog, Nada Golubović, Rahela Džidić, Sabiha Husić, Besima Borić,   Rada Žigić. Tokom razgovora žene mirotvorke iznijele su svoja viđenja trenutnih izazova ekstremizma, ali i općenito o ulozi žene mirotvorke u postratnoj BiH.

Mi u BiH, smo bez obzira na sve poteškoće političke prirode, i dalje zainteresirani da prenosimo dio naših iskustava i da razgovaramo o pozitivnim i dobrim iskustvima, ali   i da pričamo o onome što su posljedice rata, jer je to dio našeg života”, rekla je Sabiha Husić, direktorica “Medice” Zenica, rezimirajući rad četverodnevne međunarodne koneferncije Regionalni dijalog Evropa – Bosna i Hercegovina.

Evo fotki:

Medica Zenica Regionalna konferencija (1)Displaying

Displaying Displaying

Displaying

SAOPŠTENJE STRANKE ZA BiH

Posted: 12. Maj 2015. in Intervjui

amer-jerlagic

Sarajevo, 12.5.2015.

Prije nekoliko dana, a nakon hapšenja povratnika u manjem bh. entitetu, upozorio sam javnost Bosne i Hercegovine da situacija nije nimalo bezazlena. Nažalost moje tvrdnje su se obistinile jer se ne staje sa pritiskom na povratnike u ovom djelu Bosne i Hercegovine. To je vidljivo i iz aktivnosti Vlade Republike Srpske koja u Parlamentarnu skupštinu  RS-a šalje Nacrt Zakona o javnosti rada neprofitabilnih organizacija.  Prema tom Zakonu Ministarstvo pravde manjeg entiteta bi postalo suvereni kontrolor nevladinog sektora. Sasvim je jasno da se pod plaštom ovog Zakona želi napraviti dodatni pritisak na povratnike pogotovo na organizacije kao što su  “Prvi mart”  i slične.

Pozivam sve predstavnike vlasti,  nevladin sektor sa teritorije cijele BiH, međunarodne organizacije i institucije u zemlji da se oštro suprotstave ovakvoj kontroli građanskog djelovanja i organizovanja.
Nakon uvođenja cenzure na društvenim mrežama i u medijima u ovom entitetu, što je nevidjena diktatura u slobodnom svijetu, dolazi do apsolutne kontrole bilo kakvog djelovanja i organizovanja običnih građana. Jos uvijek želim vjerovati da Evropska unija neće dozvoliti da se na njenoj granici rađa nova Sjeverna Koreja sa malim diktatorom koji u Evropi bez granica pravi sve više zidova.

Amer Jerlagić, predsjednik Stranke  za Bosnu i Hercegovinu

SAM_3142

   Navikne insan i na prostorima gdje nas, nakon što nas iščupaše iz zavičajnih korjena i presadiše diljem ove planete, ne samo na prostor (uži ili širi) u kojem se kao živi, nego i na ljude s kojima radiš (ili si radio), komšiluk (makar to nije ni “k” od našeg poimanja komšiluka), a i na ljude na koje si upućen, iz ovih ili onih razloga.

   Dakle, i ovdje sam se trudio da imam jednog ljekara opće prakse što duže, jednog automehaničara i – jednog bricu. Moj i naš prvi ljekar opće prakse je umro prije 10-ak godina i sada smo kod njegovog nasljednika u jednoj te istoj ordinaciji, dugogodišnji moj automehaničar – Čileanac Alberto, je otišao prije mjesec dana pa sada moram tražiti drugoga, a brico… Eh, to i jeste tema ove priče. Naime, nakon lutanja sa bricama prvih godina ovdje, prije petnaest godina sam konačno našao onog pravog – ovdašnjeg “Smaju Ramića”. Našao sam Pola (Paul) koji, ne samo što mi je najbliži, nego se radi o čovjeku koji, kada mu sjedneš na stolicu, uvijek ima neku priču, pita za zdravlje, ponudi po đahkad i kafom (ako je on već pije) i uradi posao profesionalno i kvalitetno a da mu ti ništa ne objašnjavaš. Dječake koje bi ošišao redovno bi ponudio čokoladom ili bombonama. Njegova brijačnica je puna fotografija iz prošlosti, žuti mačak koji se mota mušterijama oko nogu ili skokne im u krilo, je dio ambijenta. Pune su rafe i kojekakvih suvenira među kojima su dominirale šoljice raznih veličina i dezena. Naravno, potrudio sam se da mu prije neku godinu donesem jednu iz Sarajeva i proširim mu asortiman.

     Koliko je Pol bio popularan i kod drugih mušterija (koristim baš ovaj naš – arhaični izraz, kako bi me bolje razumjeli) svjedoči i činjenica da kada jedan od njegovih pomoćnika završi sa svojim mušterijom prije nego Pol sa svojim, pita: “Ko je na redu, izvolite…”? Vrlo često se dešavalo da dobije odgovor od mnogih-takvih: “Hvala, ja čekam na Pola”! U početku mi je bilo nelagodno zbog pomoćnika, ali sam se brzo navikao jer sam se uvjerio da je i njemu tako nešto normalno.
 
    I, nanizah petnaest punih godina kod Pola. U povodu nekoliko posljednjih dolazaka u njegovu brijačnicu zbog šišanja primjetio sam da je puno izgubio na vagi – postao je “kost i koža”, što bi se kod nas reklo. Naravno, bilo bi neumjesno da ga bilo šta pitam, ali sam ga posljedni put, prije nekih 1,5 mjesec, zamolio da se slikamo “za uspomenu”. Nisam siguran da je razumio moje namjere.
 
   Jutros sam ponovo bio tamo. U radnji su bila dva njegova pomoćnika. Pitah jednog od njih za Pola i on mi reče: “Nema ga više, penzionisan je”. Nije on bio za penzije jer je prešao tek neku preko pedeset. Vjerovatno je njegova bolest, o kojoj nije govorio ali je njegov izgled govorio, zapravo, sve, je ubrzala njegov definitivni odlazak.
 
    Mladić me je ošišao a da nije riječ progovorio osim kada  me je pitao kako ovo, kako ono…, a ja mu morao objašnjavati šta će i kako će, maltene, crtati mu. Ali, ja ću i dalje dolaziti u tu radnju na šišanje, ne zbog blizine i kvaliteta usluga, nego zbog uspomene na Pola. A sjeta će trajati dugo….
 
   Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
 

udik logo

NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI GENOCID U SREBRENICI – PAMTIMO!

    Ove godine se navršava 20 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata.

Oružane formacije Republike Srpske na čelu sa haškim optuženikom Ratkom Mladićem su 11. jula 1995. godine okupirale Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Režim Slobodana Miloševića pružio je cjelokupnu vojnu, logističku, finansijsku i političku pomoć u izvršenju genocida.

Prema zvaničnim podacima ubijeno je 8372 osoba bošnjačke nacionalnosti, dok porodice potražuju oko 10.000 ljudi.

Genocid jeste najteži oblik krivičnog djela koji može pogoditi jednu etničku, nacionalnu i vjersku grupu, i ne smije nikada biti ostavljen na marginama društvenih aktivnosti. Svako njegovo negiranje ili zataškavanje prijeti ka ponavljanjem novom genocidu. Osuda genocida nad Bošnjacima u Srebrenici kroz Europsku deklaraciju i institucionalno prihvatanje iste predstavlja jedan od faktora stabilizacije i svijetlije budućnosti Bosne i Hercegovine, koja se mora suočiti sa vlastitom prošlošću na način da će uspostaviti sistem u kojem niti jedan narod na njenoj teritoriji neće više nikada biti doveden pred neki novi genocid.

Genocid koji u terminološkom smislu potiče od grčke riječi „genos“, što znači rod ili pleme, i latinske riječi „occidere“ što znači ubiti, a podrazumjeva potpuno ili djelomično istrebljenje određene nacionalne, vjerske i kulturne skupine. Bošnjaci Srebrenice su bili izloženi potpunom uništenju, iz jednog prostog razloga, nacionalni i vjerski identitet Bošnjaka muslimana nije odgovarao tadašnjim vojnim i političkim strukturama.

Upravo iz navedene činjenice proizilazi obaveza usvajanja  Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, kako više nikada Bošnjaci ali i drugi narodi ne bi bili izloženi novom genocidu. Pravna maksima da krivično djelo genocida ne može nikada zastariti, daje institucionalnu, moralnu obavezu na donošenje i usvajanje ovog Dana, koja će predstavljati jednu vrstu zaštite Bošnjaka, ali istovremeno i osudu istog zločina. Duh navedeng Dana mora biti biti usmjeren na poštivanje i zaštitu ljudskih prava.

    Kao organizacija civilnog društva, tražimo da se 11. juli proglasi kao Dan sjećanja na  žrtve genocida u Srebrenici. Zaboravljanje zločina, prvi je korak ka njegovom ponavljanju, a žrtvama je zaborav teži čak i od samog zločina. Očekujemo zato da poslanici Skupštine Brčko distrikta BiH postupe onako kako ih obraz i čast obavezuju, da podrže našu inicijativu, te na taj način pokažu da nam je svima u zajednici važno i da nam je u interesu pravilno interpretiranje prošlosti radi budućih generacija u ovom gradu. S tim u vezi molimo Vas da kao zakonodavno tijelo Brčko distrikta BiH, a u skladu sa svojim nadležnostima usvojite  Europsku deklaraciju o genocidu u Srebrenici, kojem će se 11. juli proglasiti Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Molimo Vas da u skladu sa navedenom molbom o usvajanju Deklaracije kao i proglašenju 11. jula Danom sjećanja  na žrtve genocida u Srebrenici date prijedlog na skupštinsku proceduru kako bi Brčko distrikt BiH usvojio ovaj važan čin za sebe, svoj grad i građane, jer bez pravilnog suočavanja s prošlošću, te izgradnje pravednog mira nema iskrene i poštene budućnosti u ovom gradu.

Koordinator UDIK-a

M.P.                                               ___________________

Edvin Kanka Ćudić

Vojvodjanski klub

OBELEŽAVANJE DANA POBEDE NAD FAŠIZMOM

    POLAGANJEM VENACA NA SPOMEN OBELEŽJE “SLOBODA” NA IRIŠKOM VENCU   

Vojvođanski klub će obeležiti  Dan pobede nad fašizmom  polaganjem venaca na spomen obeležje “Sloboda” na Iriškom  Vencu, 9. maja u 13h.

Pored obeležavanja Dana pobede, ovim želimo da odamo poštu vojvođanskim antifašistima, partizanima i partizankama, skojevcima i civilima koji su svoje živote ugradili u našu slobodu. Takođe, želimo da manifestujemo svoje opredeljenje za antifašizam, a protiv prekrajanja istorije i zanemarivanja časnih ljudi na koje treba da budemo ponosni.

Spomen obeležje na Iriškom Vencu je odabrano upravo zbog njegovog zanemarivanja i devastacije čiji smo svedoci mesecima unazad (i na koje smo u više navrata reagovali).

Zajedno sa Vojvođanskim klubom, u obeležavanju Dana pobede nad fašizmom na Iriškom Vencu će učestvovati: Pokrajinski odbor Saveza antifašista, Udruzenje antifašista Novog Sada, Društvo za istinu o NOB i Jugoslaviji – Odbor za Vojvodinu, Vojvođanski građanski centar i Fonacija za zaštitu zavičajnog nasleđa Podunavskih Švaba “Zavičajna kuća”, Sremski Karlovci i građani Vojvodine.

Poziv za obeležavanje Dana pobede upućen je i prijateljskim antifašistički opredeljenim političkim strankama koje deluju u Vojvodini: Demokratskoj stranci, Ligi socijaldemokrata Vojvodine, Liberalno demokratskoj partiji, Savezu  Vojvođanskih Mađara i Vojvođanskoj partiji, čije prisustvo takođe očekujemo.

Detaljnije informacije o ovoj i drugim akcijama Vojvođanskog kluba možete naći na našem sajtu (http://vojvodjanskiklub.rs/)

S poštovanjem
Dr Branislava Kostić,
Predsednica Vojvođanskog kluba

Telefon: 0631844006

Branislava Kostic

 

aleksandar krausNajviše delujemo kroz objavljivanje naših stavova u medijima, pre svega u dnevnom listu Danas. To su uglavnom reakcije na pojave revizije istorije, rehabilitovanje četničke ideologije i njenih nosilaca, a pre svega, najavljene rehabilitacije Draže Mihailovića….. Svim nacionalizmima u bivšim jugoslovenskim republikama bio je potreban ili neko drugi da za sve bude kriv, ili svima predhodni režim, jer je to bilo najlakše. Prvo je nekadašnje antifašiste Milošević preveo u nacionaliste, a kasnije su i razni demokratski antikomunisti samo dovršili započeto.…..Na našim tribinama ima pojava nasilničkog ponašanja od desničarskih grupa. Zabeležen je slučaj fizičkog napada na narodnog heroja Jovu Kapičića, neki dan je Vojislav Šešelj vrlo grubo izvređao Stašu Zajević iz Žena u crnom.….Većina sadašnjih članova Saveza jesu levičari koji su bili protiv Miloševića. Mi smatramo da je Jugoslavija bila neobično veliki potencijal za dalji razvoj i da su ga birokratizovani republički aparatčići na čelu sa Miloševićem svesno rušili zarad sopstvenog opstanka na vlasti i pljačke kroz tzv. tranziciju…..Mlada generacija neće imati gde da odlazi, već će morati da se hvata u koštac, i da svoju sudbinu hvata u svoje ruke, a to znači političku borbu, tj. i antifašističku borbu…..Verujem da će progresivne snage Planete i u ovoj epohi smoći mudrosti i snage za novi uspešan otpor….

Danas se u Moskvi okuplja skalamerija evropskih birokrata da obilježi 70-tu obljetnicu, kako oni kažu, “pobjede nad fašizmom” a u tom društvu će se naći i jedan Mile Dodik, osvjedočeni negator genocida u Srebrenici, bh. političar koji skoro da je amnestirao ratne zločince-fašiste Mladića i Karadžića i čija policija, upravo ovih dana, karadžićevskim metodama vrši masovni lov na Bošnjake-povratnike diljem manjeg entiteta. Našao bi se tu, siguran sam, i vojvoda Šešelj da je imao pasoš i da nije nedavno operiran. No, ja sam danas imao pametnijeg posla: razgovarao sam sa čovjekom koji se, skupa sa članovima i aktivistima Saveza, donkihotski bori protiv fašizma u Srbiji, odnosno protiv nemani nad kojom navodnu pobjedu obilježavaju oni u Moskvi.

 Kada je osnovan Savez i gdje sve djelujete?

KRAUS: Savez antifašista Srbije je osnovan 1994. godine kao Društvo za istinu o NOB i Jugoslaviji, pa se kasnije, 2006-e od tog društva odvojio kao samostalna organizacija. Društvo deluje na teritoriji Srbije, tj.pretežno u Beogradu i Vojvodini, a znatno manje u unutrašnjosti Srbije. Naše akcije su uglavnom u vezi sa današnjim stanjem u Srbiji i regionu, kao i prognozama za budućnost. To je i bio osnovni razlog razdvajanja dva udruženja.

Koliko vas ima u Beogradu, odnosno Srbiji?

KRAUS: U Beogradu nas ima oko 200 članova, a u Srbiji oko 500.
 
Koji su oblici vašeg djelovanja?
 
 KRAUS: Najviše delujemo kroz objavljivanje naših stavova u medijima, pre svega u dnevnom listu Danas. To su uglavnom reakcije na pojave revizije istorije, rehabilitovanje četničke ideologije i njenih nosilaca, a pre svega, najavljene rehabilitacije Draže Mihailovića. Objavljujemo posebna izdanja knjiga, povremeno izdajemo svoj list i često održavamo tribine.
 
Ako postojite vi, kao antifašisti, znači da oko vas ima i fašizma. U kakvim oblicima ga vi prepoznajete u vašim sredinama?
 
 KRAUS: Da, oko nas ima sve više i više pojava fašizma, manje ili više javno ispoljavanog. Prepoznajemo ga po, već pomenutoj, rehabilitaciji ekstremističkih ideologija, kojoj država ne samo da ne staje na put, već i doprinosi donošenjem odgovarajućih zakona. U takvom ambijentu sve češća su i javna nasilnička ponašanja, pa i fizički napadi.
noz_zica
 
Beograd, kao i drugi gradovi bivše SFRJ je imao mnogo ulica koje su nosile imena narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata, odnosno antifašista. Međutim, danas više nije tako, ne samo u Beogradu, nego i u mojoj Banja Luci i drugdje. Ko je to”protjerao” tolike antifašiste iz beogradskih i drugih gradova nekadašnje zajedničke nam domovine? Kako ih vratiti, ako ne sviju, barem veći broj njih?
 
KRAUS: Jedna od naših ranijih aktivnosti se baš i odnosila na menjanje naziva ulica i skrnavljenje spomenika. Nije teško odgovoriti ko je menjao nazive ulica, rušio spomenike i krojio istoriju po potrebi svojih dnevnih politika. Žestoki antikomunizam i proglašavanje celog socijalističkog perioda  za veliku grešku, ima ogromnog udela u pojavama o kojima sada govorimo. Svim nacionalizmima u bivšim jugoslovenskim republikama bio je potreban ili neko drugi da za sve bude kriv, ili svima predhodni režim, jer je to bilo najlakše. Prvo je nekadašnje antifašiste Milošević preveo u nacionaliste, a kasnije su i razni demokratski antikomunisti samo dovršili započeto. Povratak pravog antifašizma u Srbiji neće biti moguć bez prave katarze , kao i pojave istinske partije levice, kojoj bi antifašizam bio normalni sastavni deo identiteta.
 
Da li su antifašisti samo izgubili mnoge svoje ulice u Beogradu, u Srbiji ili i relevantno mjesto u tamošnjem društvu?
 
KRAUS: Odgovor nije jednostavan. Vodi se veliki rat u vezi sa revizijom istorije. Upravo ovih dana jako je in biti antifašista na rečima, i istovremeno se praviti lud na očigledno povampirenje fašizma. Veliki broj ljudi ne izlazi na izbore, ekonomska kriza je velika. To pogoduje i fašizmu, ali i jačanju borbe protiv fašizma. Sadašnja konfuzna situacija ne može još dugo trajati. Slobodan sam da verujem da će se antifašističke snage organizovati za neizbežnu borbu u budućnosti.
 
Napadaju li vaše aktiviste na terenu i ko ih, eventualno, napada?
 
KRAUS: Verbalni napadi su svakodnevni. Na našim tribinama ima pojava nasilničkog ponašanja od desničarskih grupa. Zabeležen je slučaj fizičkog napada na narodnog heroja Jovu Kapičića, neki dan je Vojislav Šešelj vrlo grubo izvređao Stašu Zajević iz Žena u crnom.
 
Da li je policija bila  uvijek korektna i profesionalna u povodu održavanja vaših protestnih skupova ili drugih drugih vaših javnih aktivnosti ili….?
 
KRAUS:Da, do sada sa policijom nije bilo problema. Ako aktivnost redovno prijavimo, dobijemo odgovarajuću zaštitu.
 
Gdje vi crpite svoj ideološki ego koji vam je podloga za aktivno djelovanje na terenu, a gdje oni protiv kojih protestirate ili dižete svoj glas? Je li i vaš i njihov ideološki kod povezan sa porodičnom tradicijom ili su i drugi faktori utjecali da ste vi aktivni antifašisti a oni ono drugo?
 
KRAUS: Većina sadašnjih članova Saveza jesu levičari koji su bili protiv Miloševića. Mi smatramo da je Jugoslavija bila neobično veliki potencijal za dalji razvoj i da su ga birokratizovani republički aparatčići na čelu sa Miloševićem svesno rušili zarad sopstvenog opstanka na vlasti i pljačke kroz tzv. tranziciju. Protokom vremena to postaje sve jasnije i očiglednije i tu se nalazi i izvor našeg sadašnjeg aktivnog antifašizma. Na drugoj strani su oni koji su podlegli tim nacionalizmima, a u Srbiji, pre svega Miloševićevoj ratnoj politici, pa su se sledom događaja našli i kao tzv. tranzicioni dobitnici, tj. pljačkaši, te je sada i njima potreban aktivni politički okvir ili platforma za odbranu i očuvanje stečenih pozicija.
 
“Fašizam juče, danas – ne i sutra”, znakovit je naslov jedne vaše tribine od prije nekoliko godina. Kako i s kim do toga “sutra” i koliko je ono realno daleko od vas i sviju nas u regiji?
 
 KRAUS: Nije sutra tako daleko kako se čini. Svetski kapitalizam je svakim danom sve očiglednije u sve većoj krizi. Ne ulazeći sada dublje u tu važnu ekonomsku vezu kapitalizma i fašizma, na našim prostorima, tj. u celom regionu, ne samo ex-ju. , već i celog Balkana, pa i tzv. periferije Evrope, napetosti rastu, bukvalno na dnevnom nivou. Mlada generacija neće imati gde da odlazi, već će morati da se hvata u koštac, i da svoju sudbinu hvata u svoje ruke, a to znači političku borbu, tj. i antifašističku borbu.
 
I, za sami kraj: vi obilježavate 9. novembar kao Dan borbe protiv fašizma. A da li obilježavate predstojeći 9. maj kojeg Evropa i dio svijeta zovu Dan pobjede nad fašizmom? Da je fašizam pobijeđen, kako tvrdi Evropa, zar bi bilo razloga i za vaše postojanje, zar ne?!
 
 KRAUS: Danas i sutra, i svih ovih dana, obeležavamo kraj Drugog svetskog rata i pobedu nad fašizmom. Doduše, sada je jasno da je tada izvojevana presudna pobeda za jednu epohu razvoja civilizacije, ali izazovi traju i sada je na redu novi epohalni izazov globalizacije i vladavine neoliberalnog kapitalizma, tj. novog izvora fašizma. Verujem da će progresivne snage Planete i u ovoj epohi smoći mudrosti i snage za novi uspešan otpor.

 

Hvala vam velika za ovar razgovor. Smrt fašizmu….!

 KRAUS: Hvala Vama i srdačan pozdrav. Sloboda narodu!
 
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (678)
vrbas-miso

 

Dan pobjede nad fašizmom

Posted: 8. Maj 2015. in Intervjui

sdbih

9 maja Dan pobjede nad fašizmom, koristimo kako bi skrenuli pažnju javnosti da BiH još nije donijela Zakon protiv upotrebe fašističkih obilježja, jer u Paralamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine ne postoji politička volja za njegovim usvajanjem što je paradoks neprimjeran za antifaštištičke tradicije zemlje koja je dala velika broj žrtava u odbrani ove ideje!  Licemjerna opstrukcija donošenja ovog zakona leži u nastojanjima pojedinih parlamentarnih  stranaka u čijim političkim programima se zagovara  rehabilitacija ratnih zločinaca i revizija nepobitnih  historijskih činjenica iz Drugog svjetskog rata.

Na 27. juli 1941. godine, Dan ustanka naroda BiH protiv fašizma i okupatora ustale su da se bore sve narodne mase, bez obzira na političko opredjeljene, ime i prezime. Na zasjedanju ZAVNOBiH -a 1943. godine je proglašena jasna deklaracija kojoj se zabranjuje rad svim fašističkim organizacijama i pokretima. Danas imamo pokrete koji veličaju Dražu Mihajlovića,  koji dižu njegove spomenike, imamo  gradove poput Mostara i Banjaluke koji još nose imena ulica fašističkih zlotvora.

Građani Evrope obilježavaju 9. maj raznim manifestacijama i smotrama, duboko svjesni da su fašističke ideje vaskrsnule, mnogo jače nego tridesetih godina prošlog vijeka kad je Adolf  Hitler bio na vrhuncu političke moći. Danas u Evropskom parlamentu sjedi gotovo jedna četvrtina poslanika koja dolazi iz stranaka sa faštističkim i nacističkim  korijenima.

Svjesni ovih činjenica pozivamo sve građane BiH, političke stranke bez obzira na njihova politička opredjeljenja , te nevladine organizacije da dignu svoj glas u borbi protiv fašizma, netolerancije,  rasne,  vjerske mržnje i diskriminacije.

Ideje antifašizma, kao zalog mira i prosperiteta, moramo njegovati   jer nam one nisu vječno date u nasljeđe!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

 

Sarajevo, 07.05.2015.godine

SAOPĆENJE

Jerlagić poziva Komšića i Izetbegovića da učine sve kako situacija u RS ne bi izmakla kontroli

Pritisak na povratnike mora stati, a aktuelna vlast umjesto podjele fotelja osigurati mir u zemlji. Najoštrije osuđujem hapšenje povratnika u Srebrenici, pogotovo način na koji je to izvedeno, a koji je usmjeren prije svega na zaplašivanje povratnika.

Pozivam aktuelne vlasti, a prije svega gospodu Komšića i Izetbegovića da učine sve kako bi uspostavili mir u zemlji i vratili sigurnost među povratnike i sve stanovnike u manjem bh. entitetu. Ako se ozbiljno ne pozabave aktuelnim događajima u Podrinju, situacija može izmaći kontroli i narušiti mir i stabilnost u zemlji.

Posljednji događaji u Zvorniku i Srebrenici moraju se najozbiljnije razmotriti i ne smiju se prepustiti neprijateljima Bosne i Hercegovine da uzimaju inicijativu dok se u Sarajevu dijele fotelje državnih kompanija. Situacija nije nimalo bezazlena. Nadam se da odgovorna gospoda iz vlasti prati pisanja medija i pumpanje situacije i dovođenje bh. patriota u defanzivan medijski položaj uz nametanje krivnje.

Sasvim je jasno da je događaj u Zvorniku najviše štete donio Bosni i Hercegovini, a oni koji je svakako ne vole koriste situaciju sa postignu zaplašivanje povratnika.

Svima je jasno da je Srebrenica posebno osjetljivo mjesto i ovakve akcije samo dodatno komplikuju situaciju. Stranka za Bosnu i Hercegovinu daje punu podršku načelniku opštine Srebrenica Ćamilu Durakoviću i očekuje da konkretnu pomoć smirivanju tenzija daju predsjednici, prije svega SDA i DF-a, koji bi odlaskom na teren i aktivnim djelovanjem u institucijama države mogli puno više učiniti nego što to sada čine.

Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu

Amer Jerlagić

amer-jerlagic

 

ferhadija1sr8
ALI, USPRAVILA SE NJENA KOPIJA KOJA OPOMINJE – DA NE ZABORAVIMO PROŠLOST, A DA GLEDAMO U BUDUĆNOST
  
Pisati o onome što se 7. maja 1993. godine desilo u Banja Luci i s Banja Lukom (jer, rušenje Ferhadije je ipak bila prekretnica mnogo čega u tom gradu), je za mene, kao svjedoka i sudionika istog istovremeno nanovo izazovno, ali i uz dozu rizika da bi moglo biti patetično, iliti toliko puta već rečeno i napisano da se nema više šta dodati.
 
Ipak, to je dio moga duga
 
  Ali, čak i ako sam svjestan ovog drugog, dužan sam napisati nekoliko rečenica u znak sjećanja na jedan od najtragičnijih dana u novijoj historiji grada Banja Luke. Dužan sam to zbog same Ferhadije koju srušiše pripadnici vojske na čijem je čelu bio ratni zločinac Ratko Mladić, policije na čijem je čelu bio drugi jedan takav – Stojan Župljanin, a sve to po projektu ratnog zločinca Radovana Karadžića i njegove političke, medijske i “intelektualne” subraće na Palama, Banja Luci i Beogradu. Dužan sam se sjetiti tog 7. maja i zbog svih Banjalučana svih nacionalnosti te vjerskih i nevjerskih uvjerenja, koji su nosili Ferhadiju u svojim srcima i s pravom je smatrali jednim od simbola Grada u trajanju od 414 godina.
ferhadija
Mnogi su se divili toj ljepoti arhitekture iz perioda Osmanskog carstva, a među njima, uz opasku da mi oproste brojni drugi što ih imenom i prezimenom neću spomenuti, naročito dvojica i mojih suvremenika, Banjalučana par excellence, obojica sada pokojni –  Aleksander Aco Ravlić i Anto Ćosić. Dakle, dužan sam i zbog njih i ovoga puta javno se sjetiti dana kada je prije 22 godine ubijena Ferhad-pašina džamija u Banja Luci.
 
Prošlost ne možemo promijeniti, ali…..
 
Puno detalja sam zapisao i objavio kao svjedok tog događaja (kao i onog drugog, istovremenog – rušenje Arnaudije), neposredno nakon što se desio te u danima kasnije i ne bih sada o njima. Neka bude napisano samo prethodnih nekoliko rečenica u znak sjećanja na taj dan koji je umnogome odredio sudbine kako Banja Luke tako i njenih domicilnih žitelja. Prošlost ne možemo promijeniti, ali ne smijemo je zaboraviti. Zarad istine i bolje budućnosti, barem za one koji će je dočekati.
 
Kopijom Ferhadije, Banja Luka ponovo kao na starim razglednicama
ferhadija - obnovljena
 
Uspravila se kopija Ferhadije i s njom se Banja Luka vratila svojim razglednicama iz ne tako davne prošlosti. Vratila se djelimično svojoj originalnosti, barem vizuelno. A da li se vratila i suštinski, to je već drugo pitanje. Jer, grad ipak čine njegovi ljudi! To je, zapravo, već do samih žitelja Banjaluke, kako onih unutra, tako i svih nas koji smo negdje drugdje, barem fizički. Posebno je do onih koji se pitaju o tom gradu. Ako mu žele dobro, potrudit će se da i uspravljena kopija najpoznatije banjalučke džamije bude vijesnik nekog istinskog banjalučkog proljeća, ma koliko ono trajalo, ali neka samo započne. Neka ga dožive barem oni poslije nas, ako već nećemo mi.
 
Nisam pozvan, ali dolazim
 
I, na kraju, neslužbeno saznajem da će otvorenje nove Ferhadije biti ovoga ljeta. Iako nepozvan, potrudit ću se da budem tamo. Da, iako sam u vrijeme kada je srušena Ferhadija i ostalih 15 banjalučkih džamija i o čemu sam svjedočio na razne načine, pa i video zapisom, bio neki faktor u IZ Banja Luka, mene ne zovu nikad na otvorenja, pa ni na ovo. Oni koji se danas o tome pitaju vjerovatno smatraju da sva priča o tamošnjoj Islamskoj zajednici, pa i Ferhadiji, počinje negdje nakon Dejtona, odnosno s njima. Eno im! Ali, moram javno kazati, s velikom gorčinom u sebi, da sam stoprocentno siguran da takav odnos prema svojim prethodnicima nema nijedna druga vjerska zajednica u Gradu, pa i cijeloj BiH. No, i pored njihove bahatosti, ja sam bio i ostao dio te priče o Ferhadiji i dio nje same, a ona dio mene, pa ću, ponavljam, otići – nepozvan, ako Bog da! Uostalom, i danas sam aktivni član te Zajednice.
 
Bedrudin GUŠIĆ
Aras - posjeta 5. maja 15.
EDUKATIVNI PROJEKTI, UZ OSTALE VIDOVE POMOĆI, KAO PRIORITET
 
   Jučer (5. maja 2015.) Bošnjačku zajednicu Bostona i njegove regije posjetio je dr. Aras Konjhodžić, predsjednik The Federation of Balkan American Associations (FEBA), sa suradnicima. Radilo se o redovnoj-rutinskoj posjeti čelnih ljudi ove asocijacije u sklopu realizacije njihovih projekata, kao i spremnosti iste da ponude i druge vidove pomoći i ovoj bošnjačkoj zajednici u Americi.
 
Bošnjačka zajednica je bila predstavljena dvojicom članova Džematskog odbora, te nekim aktivistima FEBA-e sa ovog područja.
 
   aras - predsjedavaPrioritetna tema je bila edukativni programi ove asocijacije koju ista realizira putem svojih 6-7 kampova u BiH i Turskoj, gdje se pruža mogućnost našim potencijalnim studentima, bilo onima u zemlji ili u USA,  da nakon sto prođu kroz edukativne programe putem ljetnih kampova, ostvaruju benefitse za prijemne ispite za upise na fakultete ili koledže. Neki od takvih kampova su: “Study abroad”, pri Mevlana univerzitetu u Konji (Turska), zatim u Podrinju, koji djeluje pod naslovom “Back to Bosnia”, SAT u Bihaću, u trajanju od pet sedmica (20. jula-26. augusta). U sklopu ovih projekata nudi se i mogućnost našoj omladini za stažiranjem u nekim oblastima i institucijama kao što su bolnice, obrazovne i financijske institucije, mediji i sl.
 
   Na spomenutom radnom sastanku razgovarano je i o potrebama ovog džemata za prostorijama za obavljanje vjerskih dužnosti, te angažiranja imama. FEBA je i za ove potrebe iskazala svoju spremnost da pomogne.
 
   Predstavljen je i novi koordinator te asocijacije za Boston (Muhidin).
 
   Nakon sastanka upriličena je večera. A poslije večere gosti i neki pripadnici ovdašnje Zajednice su posjetili hadždži Safeta Jonuza, donedavnog predsjednika Džematskog odbora i uvaženog ovdašnjeg džematliju.
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

NOVI NAPAD NA AKTIVISTE UDIK-a

Posted: 6. Maj 2015. in Intervjui

      udik logo

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) obavještava javnost da su dana 6.5.2015. godine napadnuti aktivisti udruženja prilikom prolaska ulicom Grbavička u Sarajevu pri čemu je N.N. lice iz restorana – praonica „Bosna“ najprije verbalno napao koordinatora Ćudića, a potom i kamenicama gađao Edvina Kanku Ćudića. N.N. lice je aktiviste UDIK-a vrijeđalo riječima: „jebem vam familiju“, „pobićemo vas pederi“, „Ćudiću, jebaću ti majku pedersku“, „izdajnici“, „strani plaćenici“, „pederi, sve vas treba pobiti“, a na upozorenje aktivista da će obavijestiti policiju o ovakvom ponašanju, N.N. lice je odgovorilo: „Jebala vas policija.“

U 15:10h policijsko vozilo Novog Sarajeva je obavilo uviđaj pri čemu su svi okupljeni tvrdili da se događaj dogodio ali da oni ne poznaju tog čovjeka.

UDIK podsjeća da ovo nije prvi napad ove godine na aktiviste udruženja i ističe da još uvijek nije dostavljena policijska zabilješka od napada koji se dogodio 26. februara 2015. godine, te da je ovaj čin politički motivisan jer je N.N. osoba poznavala prezime koordinatora UDIK-a te jasno stavila do znanja da sigurnost aktivista UDIK-a nije zagarantovana u ovom gradu.

KOORDINACIONI ODBOR

Sarajevo, 6th May 2015

NEW ATTACK ON ACTIVISTS OF UDIK

The Association for Social Research and Communications (UDIK) informs the public that on May 6, 2015 the activists of UDIK were attacked when they were going down the Grbavicka street in Sarajevo. N.N. was in front of the restaurant – laundry „Bosnia“ and first verbally attacked the coordinator Ćudić, and then he threw stones at Edvin Kanka Ćudić. N.N. offended activists of UDIK with words: “Fuck your family”, “we will kill you fagots”, “Ćudić, I'll fuck your mother, fagot”, “traitors”, “all gays should be killed,” and when the activists warned him to inform the police about this behavior, N.N. replied: “To the hell with police.”

At 15:10pm police of Novo Sarajevo was at this place were the attack happened and persons who were there said that the attack occurred, but nobody there doesn't know that person.

UDIK recalls that this is not the first attack on the activists of UDIK in this year and informs that has not yet submitted a police record of the attack that took place on February 26, 2015. UDIK informs that this act is politically motivated because the N.N. knew surname of coordinator of UDIK and N.N. made it clear that safety of activists of UDIK is not guaranteed in this city.

COORDINATION COMMITTEE

Sarajevo, 6 Maggio 2015.

IL NUOVO ATTACCO AGLI ATTIVISTI DI UDIK

L'Associazione per la Ricerca Sociale e della Comunicazione (UDIK) informa il pubblico che a 6 maggio 2015  è successo l'attacco agli attivisti di UDIK quando loro andavano sulla via Grbavička a Sarajevo dove N.N. era davanti al ristoran    te – bucato „Bosnia“, e N.N. prima ha attaccato verbalmente il coordinatore Cudic, e poi ha lanciato le pietre contro di Edvin Kanku Cudic. N.N.  ha isnultato gli attivisti di UDIK con le parolacce: „vaffancullo“, „ti uccideremo fascine“, „Cudic, ti fotto la tua madre, frocio“, „traditori“, „faremo uccidere tutti i froci“, e all'avvertimento degli attivisti di informare la polizia su questo comportamento, N.N. ha risposto: „Al diavolo voi e la polizia“.

Alle 15:10 la polizia di Novo Sarajevo è arrivata. Tutta la gente che stava li ha detto che si è successo l'attacco ma loro non conoscono l'uomo.

UDIK ricorda che in questo anno questo non è il primo attacco agli attivisti di UDIK e ginforma che non ha ancora presentato una fedina penale dell'attacco che ha avuto luogo il 26 febbraio 2015, e che questo attacco è politicamente motivato perché N.N. sapeva il cognome di coordinatore di UDIK e N.N. ha messo in chiaro che la sicurezza degli attivisti di UDIK non è garantita in questa città.

COMITATO DI COORDINAMENTO

 

natasa k.NVO Green Home je osnovana prije 15 godina kao neprofitna organizacija koja ima za cilj zaštitu životne sredine i prirodnih resursa, te ostvarenje koncepta održivog razvoja Crne Gore u praksi. Organizaciju su osnovali studenti završnih godina bioloških studija koji su imali želju da se aktivno angažuju u očuvanju i unapređenju životne sredine i pomognu razvoj civilnog društva da djeluje u ovom pravcu…..Kroz projekte trenutno pomažemo izradu Studije izvodljivosti za proglašenje dva zaštićena područja kao spomenika prirode – rijeke Cijevne i Šaskog jezera i pomažemo izradu plana upravljanja za Nacionalni park Skadarsko jezero zajedno sa partnerima iz Svjetske unije za zaštitu prirode i NVO INCA iz Albanije…..U želju za brzom zaradom i kratkoročnim koristima, zaštita životne sredine se predstavalja prvenstveno kao biznis barijera, a zatim i kao dekoracija za deklarisanje u raznim strateškim i planskim dokumentima, a nikako kao stvarni ulazni parametar, po kojem će se procjenjivati i održivo razvijati naša zemlja…..Zaštita prirode definitivno nije u prioritetima državne vlasti, osim u dijelu koji je vezan za predpristupni proces Crne Gore ka EU zbog čega se složene obaveze moraju jednom početi poštovati a država nastaviti sa usaglašavanjem sa evropskim pravnim tekovinama…..Zbog ove specifične situacije ne postoji siguran mehanizam da se nadležne institucije u Crnoj Gori  natjeraju da spriječe propadanje Ulcinjske solane ali je sigurno da država već trpi međunarodne negativne kritike i gubi značajno na međunarodnom političkom rejtingu. Pažnja i pritisak evropskih  zvaničnika je ogromna, zbog čega bi nas nepažljivo vođenje politike u zemlji moglo dovesti u ozbiljne poteškoće…..

Kada je osnovana vaša nevladina organizacija i šta su joj temeljni ciljevi, misija te vizija? Ko su bili njeni osnivači?

KOVAČEVIĆ: NVO Green Home je osnovana prije 15 godina kao neprofitna organizacija koja ima za cilj zaštitu životne sredine i prirodnih resursa, te ostvarenje koncepta održivog razvoja Crne Gore u praksi. Organizaciju su osnovali studenti završnih godina bioloških studija koji su imali želju da se aktivno angažuju u očuvanju i unapređenju životne sredine i pomognu razvoj civilnog društva da djeluje u ovom pravcu.

Green Home je posvećena promociji i sprovođenju ekoloških principa koji bi osnažili održivu budućnost i vodili ka socijalnom i ekonomskom unapređenju  društvenih zajednica u našoj zemlji. U dostizanju ovoga posvetili smo se radu sa različitim interesnim stranama kako bi osnažili saradnju i zajednički rad ka postizanju održive budućnosti i široke prepoznatljivosti Crne Gore kao ekološke države.

Za organizaciju možemo reći da je orjentisanja na monitoring ekoloških politika, lobiranje i zastupanje najboljih rješenja, dok se većina naučnih istraživanja koje pomažu ovaj proces, sprovodi sa visokostručnim saradnicima na eksternom nivou.

 Vi ste koordinatorka jednog od dva programa Organizacije. Šta je cilj Programa za zaštitu životne sredine?

KOVAČEVIĆ:Program za zaštitu životne sredine ima za cilj promociju i pružanje podrške inicijativama u oblasti zaštite prirode i održivog korišćenja prirodnih resursa. On podrazumijeva rad na zaštiti biodiverziteta i održivog upravljanja prirodnim resursima i uglavnom se sprovodi na nivou unapređenja javnih politika u oblasti životne sredine i onom drugom koji je vezan za rad sa pojedincima, društvenim grupama i lokalnim zajednicama.

Obzirom da smo organizacija pretežno zavisna od projektnih donacija, aktivnosti nažalost variraju i dobijaju svoj puni zamah zavisno od finansija koje ih podržavaju. Ipak se trudimo da damo svoj maksimalni društveni doprinos u zaštiti životne sredine na nacionalnom nivou, pa su se tako tokom 2014. godine u fokusu programa našle aktivnosti rješavanje sukoba u polju prostornog planiranja, nelegalnih aktivnosti na  vezane za zaštitu biodiverziteta u području Skadarskog jezera ali i aktivnosti iz oblasti uticaja zagađenja na životnu sredinu i zdravlje ljudi, kao i promocija i jačanje zdravstvenog turizma kao jedan od načina održive upotrebe prirodnih resursa. Kroz projekte trenutno pomažemo izradu Studije izvodljivosti za proglašenje dva zaštićena područja kao spomenika prirode – rijeke Cijevne i Šaskog jezera i pomažemo izradu plana upravljanja za Nacionalni park Skadarsko jezero zajedno sa partnerima iz Svjetske unije za zaštitu prirode i NVO INCA iz Albanije. Pratimo stanje i problematiku prekomjerne upotrebe prirodnih resursa npr. krivolov zaštićenih i lovnih divljih vrsta, uticaj emisija zagađujućih materija u vazduhu u Pljevljima, neplanska upotreba slatkovodnih resursa za razvoj hidroenergetskih objekata i sl.

Kako vidite odnos vlasti, pa i ukupnog društva Crne Gore prema zaštiti životne sredine, naročito u kontekstu prioriteta? Konkretno, u kakvoj je poziciji zivotna sredina i njena zaštita u odnosu na ekonomski razvoj zemlje?

natasa k. - 2KOVAČEVIĆ:U Crnoj Gori je još uvijek na snazi neodrživa razvojna paradigma, pri čemu je prioritet dat haotičnom i neodrživom ekonomskom razvoju, dok su drugi parametri, kao što su životna sredina, društveni i socijalni aspekt obezvređeni do te mjere da se nerijetko ni ne razmatraju kod pojedinih razvojnih planova. Poslednji nacionalni izvještaj Crne Gore o sprovođenju konvencije o biodiverzitetu navodi eksplicitno da je u sektoru energetskog razvoja i izgradnje, najslabije uvrštena komponenta uticaja ovog razvoja na biodiverzitet i životnu sredinu. Ovo je slučaj i kod najnovijeg plana istraživanja nafte i gasa iz podmorja, izgradnje drugog bloka TE Pljevlja ili plana izgradnje četiri visoke HE na Morači. U ovim slučajevima je riječ o zastarjelim tehnologijama koje se planiraju ili prljavim izvorima energije, bez ikakvog inventivnog razmišljanja ili ulaganja sredstava i vremena u alternativna zelena rješenja.

U želju za brzom zaradom i kratkoročnim koristima, zaštita životne sredine se predstavalja prvenstveno kao biznis barijera, a zatim i kao dekoracija za deklarisanje u raznim strateškim i planskim dokumentima, a nikako kao stvarni ulazni parametar, po kojem će se procjenjivati i održivo razvijati naša zemlja.

Strateška i procjena uticaja na životnu sredinu koji bi trebali biti ključni mehanizmi za filterisanje neodrživih planova i projekata, ne ostvaruju svoju svrhu, dok je prostorno planiranje nedostatno i podložno uticajima interesnih grupa i na državnom i nivou lokalnih samouprava. Loš kvalitet podataka koji se primjenjuju prilikom izrade planova i projekata kao i njihov nedostatak, posebno za mikrolokacije u oblasti biodiverziteta, prirodnih karakteristika i sl. dopušta nedopustive zloupotrebe kod strateških i procjena uticaja na životnu sredinu.

Zbog ovoga danas imamo uništen Petrovac sa jezivim hotelima u izgradnji na samoj obali, divljom i neplanskom gradnjom unakaženu Budvu kao prestolnicom turizma ili druge primorske gradove. Analize važećih prostorno-planskih dokumenata pokazuju da je čak 46% površine obalnog pojasa širine 1 km planirano za izgradnju, sa planiranim stambenim kapacitetima od 600.000–800.000 stanovnika i dodatnim turističkim kapacitetima od 350.000 turističkih ležaja do 2020 godine što je ekstremno predimenzionisano, osim ako država ne planira da preseli sve građane države na primorje a o pritiscima na životnu sredinu ne moramo ni govoriti. Napominjem da su svi ovi planovi prošli stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu i odobreni kao valjani i bez spomenutog uticaja.

Crna Gora je na putu prema EU. Da li i koliko ta činjenica daje za pravo nekom optimističkom gledanju u budućnost kada je zastita životne sredine u vašoj zemlji u pitanju? Da li će Brisel snažnije pritisnuti crnogorske vlasti u nekoj fazi pregovora da se odgovornije odnose prema zaštiti životne sredine?

KOVAČEVIĆ: Zaštita prirode definitivno nije u prioritetima državne vlasti, osim u dijelu koji je vezan za predpristupni proces Crne Gore ka EU zbog čega se složene obaveze moraju jednom početi poštovati a država nastaviti sa usaglašavanjem sa evropskim pravnim tekovinama.

Momenat kada Brisel snažnije pritiska crnogorske vlasti je već nastupio objavljivanjem  izvještaja sa analitičkog screeninga u kojem su navedena početna mjerila koje Crna Gora mora ispuniti da bi se otvorilo pregovaračko poglavlje 27 – Životna sredina. Bez izvršenja mjerila nema otvaranja pregovaračkog poglavlja a bez njegovog otvaranja i zatvaranja nema pristupa EU.

U proteklih nekoliko godina, nadležne institucije u Crnoj Gori su imale priliku da razumiju složenost transpozicije i primjene evropskih pravnih tekovina. Čini se da sada već nije upitno. Problem je u nedovoljnoj posvećenosti i stalnom pokušaju da se izbjegnu obaveze koje se sukobe sa neodrživom razvojnom vizijom pojedinih interesnih grupa i pojedinaca.

Sigurno da u oblasti zaštite životne sredine ima prostora za ispitivanje koruptivnih radnji, posebno kad je riječ o sektorima koji planiraju, upravljaju i daju u koncesije prirodne resurse, bave se prenamjenom zemljišta i slično. U posljednjem izvještaju o napretku, Evropska komisija je otvorila mogućnost otvaranja klauzule o balansu, koja predstavalja blaži oblik suspenzije pregovora koji se manifestuje u blokadi otvaranja novih pregovaračkih poglavlja, dakle ono što bi moglo da se desi sa poglavljem 27, životna sredina, ukoliko nema dovoljnog progresa u poglavljima 23 i 24. Ta dva poglavlja su vezana za sveobuhvatnu borbu protiv korupcije i jačanje efikasnosti i nezavisnosti pravosuđa.

Nekada se dešava da tijela EU preuzimaju rješavanje problema u našoj zemlji. To je sada slučaj u pregovaračkom procesu. Otvaraju se pitanja i stalno se vode razgovori na tu temu. To se obično radi kada se procijeni da pitanje nije moguće adekvatno riješiti u nekoj državi. Prosto se traži neki optimalni način kako da se sprovede neka mjera, odnosno kako da se taj problem riješi.

Koje biste od značajnijih projekata – završenih i onih koji su u toku, izdvojili?

KOVAČEVIĆ:Green Home trenutno realizuje oko deset projekata na različitim temama od edukacije najmlađih o reciklaži otpada do kampanjskih projekata za održivu hidroenergiju ili uticanje na smanjenje zagađenja vazduha iz rada termoenergetskog postrojenja Pljevlja I i II.

Izdvojila bih projekat „4M ili Monitoring, menadžment i mapiranje prekograničnih morskih Natura 2000 područja“ koji će započeti ovih dana a vezan je za mapiranje staništa u podmorju šest crnogorskih gradova i tri hrvatska lokalna obalna područja. Cilj ovog dvogodišnjeg projekta je da se ojača baza podataka za marinska staništa i vrste koje su od važnosti za evropsku zajednicu kroz istraživanje podmorja, te poboljšaju kapaciteti za monitoring morske trave (Posidonia Oceancia) u prekograničnom dijelu Crne Gore i Hrvatske. Projekat je podržan kroz IPA program prekogranične saradnje Crna Gora – Hrvatska, a realizuje se u saradnji sa Agencijom za zaštitu životne sredine i NVO Med Cem na crnogorskoj strani i NVO Sunce i Javnom institucijom za upravljanje prirodnim vrijednostima Dubrovačko neretvanske županije sa hrvatske strane.

Početkom aprila održana je Međunarodna konferencija o zaštiti ulcinjske Solane. Šta su bili njeni zaključci i da li je i ko dobio neki “domaći zadatak” u vezi s tim?

KOVAČEVIĆ:Prilično je ohrabrujuće to što se desilo na posljednjoj Međunarodnoj konferenciji o zaštiti Solane koja se održala 9. aprila. Vlada se obavezala da obezbijedi 165.000 eura bude li uspostavljena najdalje do polovine juna, dok će lov na teritoriji Solane biti u potpunosti zabranjen. Znajući kakva je bila situacija do sada i da se radi o privatnom posjedu, pitanje je koliko će uspjeti da se uspostavi ovaj način rada javnog i privatnog partnerstva, da ovo područje i dalje ostane zaštićeno.

Na konferenciji su učestvovali članovi Parlamenta odbora EU i Crne Gore za stabilizaciju. Bili su prisutni ambasadori. Jako velika međunarodna pažnja je fokusirana na ovo područje. Treba nešto ovako da se desi, da bi na kraju i naše institucije reagovale, da bi se krenulo u neko rješavanje problema. Želimo da budemo optimistični, ali teško da vjerujemo da će da se desi neka značajnija investicija. Čak ostaje da vidimo da li će ovih 165.000 eura biti uloženo za ispumpavanje slatke i upumpavanje slane vode na površini Solane.

Šta ako se Država i Vlada ogluše na zahtjev upućen sa te Konferencije?

KOVAČEVIĆ:Ako bi smo birali koje je to područje na prostoru Jadrana, Balkana i cijelog Mediterana najekskluzivnije stanište za posmatranje, onda bi sigurno ulcinjska Solana ušla u najuži izbor.

Ipak se radi o privatnom posjedu i postoji mehanizam gdje privatni vlasnik uvijek može da ograniči pristup, kao što je to i sada slučaj, nekim turistima koji bi dolazili da posmatraju ptice, da uživaju u ovom prostoru i svakako da se na jedan bolji i drugačiji način valorizuje ovaj prostor. Nije tajna da određene interesne grupe na ovom prostoru pokušavaju da urade prenamijenu zemljišta u stambene jedinice, što bi donijelo neke kratkoročne koristi. Šta bi to značilo na dugoročnom nivou i za biodiverzitet ovog prostora, to je svakako već rečeno više puta na samoj Međunarodnoj konferenciji.

Zbog ove specifične situacije ne postoji siguran mehanizam da se nadležne institucije u Crnoj Gori  natjeraju da spriječe propadanje Ulcinjske solane ali je sigurno da država već trpi međunarodne negativne kritike i gubi značajno na međunarodnom političkom rejtingu. Pažnja i pritisak evropskih  zvaničnika je ogromna, zbog čega bi nas nepažljivo vođenje politike u zemlji moglo dovesti u ozbiljne poteškoće.

Koliko budžetskih sredstava Vlada Crne Gore izdvaja za zaštitu životne sredine, naprimjer?

KOVAČEVIĆ:Koliko je zaštita prirode visoko na agendi crnogorske Vlade, može se vidjeti iz preskromnih budžetskih izdvajanja za životnu sredinu, koji iznose oko 0,12 posto na godišnjem nivou, što je u odnosu na zemlje EU, koje izdvajaju oko dva posto, značajno ispod prosjeka. Broj sprovedenih tužilačkih istraga za kršenja odredbi zakona iz oblasti životne sredine je ekstremno mali. Nijedan proces za ozbiljno kršenje navedenih odredbi nije okončan, što zapravo ukazuje da je stepen sprovođenja zakona jako nizak.

Ko su vam partneri u zemlji, regionu pa i šire?

KOVAČEVIĆ: Green Home je strateški partner Svjetskog fonda za prirodu (WWF) od 2003 godine i djeluje kao kontakt na nacionalnom nivou za ovu prestižnu organizaciju još od 2003 godine. Već dugo godina sarađujemo sa velikim brojem drugih međunarodnih organizacija u regionu kao što su IUCN, CEEWEB, BankWatch, MIO-ECSDE, Friends of the Earth, kao i sa nevladinim organizacijama iz regiona i šire. Na nacionalnom nivou djelujemo kao tehnički sekretarijat za neformalnu mrežu Natura 2000 info centar koja okuplja 37 ekoloških nevladinih organizacija, dok smo na regionalnom nivou članice upravljačkog tijela za SEE NET mrežu.Smatramo da je saradnja sa svim društvenim strukturama i na svim nivoima neophodna za razvojne procese zbog čega gradimo dijalog i partnerstvo sa javnim i privatnim sektorom, obrazovnim i naučnim institucijama i sl. Imamo dobru komunikaciju sa tijelima EU obzirom da sam ispred organizacije članica pregovaračke radne grupe za poglavlje 27 – Životna sredina, kao i Foruma za životnu sredinu i klimu koji na regionalnom nivou okuplja ekološke NVO radi uspostavljanja dijaloga na nivou Evropska Komisija, nacionalna Ministarstva i civilno društvo, a vezano za probleme sa kojima se kao društvo susrećemo u procesu pristupanja EU tj. sprovođenja evropskih pravnih tekovina u oblasti zaštite životne sredine.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

KOVAČEVIĆ: 

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (677)

vrbas-miso

sdbih

Informacija o mogućem odlaganju radioaktivnog otpada na lokaciji na samoj granici Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom je kršenje  direktive Parlamenta EU o strožijem regulisanju odlaganja nukleranog otpada zbog ćega zahtjevamo od vlasti BiH da hitno reaguju. U direktivi EU se jasno kaže da svaka članica EU mora definisati i donijeti  programe koji osiguravaju  uslove  u kojima će se radioaktivni otpad odlagati bezbjedno i sigurno. Ova direktiva je donešena u junu mjesecu 2011 poslije nesreće u Fukushima u Japanu kad se od članica zahtjevaju strožije i jasnije direktive.

Način na koji Hrvatska tretira odlaganje radioaktivnog otpada najbolje odslikava da ne postoji hrvatska  nacionalna politika i dugoročna  riješenja ovog problema i da se može najkraće opisati kao ad-hoc taktika. Ukoliko se pokaže da su planovi Republike Hrvatske tačni, zahtjevamo od B:H vlasti da prijavi susjednu državu EU-i za kršenje pomenutog sporazuma na koji se obavezala nakon ulazka.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

DUBIČKI GRANIČNI PRELAZ

Posted: 5. Maj 2015. in Intervjui

Dubički most  na rijeci Uni između Hrvatske i Bosanske Dubice  oduvijek je bio a sada je više nego ikad iskra života za građane i gradove Bosansku i Hrvatsku Dubicu. Zbog njegove strateške važnosti dva puta je rušen i obnavljan u toku posljednje agresije na BiH, a prije dvije godine, ulaskom Hrvatske u EU ovaj most je postao nepremostiv betonsk zid između dvije države, između dva grada blizanca. Most poznat pod imenom “Most Bratstvo- Jedinstvo “ postao je logorska žica, jer sada umjesto da spaja razdvaja dvije države, dvije Dubice, koje su stoljećima živjele kao jedan grad i dva naroda koji su historiski uslovljeni jedan sa drugim.

dubica-m-002Dubički most “Bratstvo-Jedinstvo”za Bosansku i Hrvatsku Dubicu oduvijek žila kucalica odlukom Evropske unije postao logorska žica

EU nas neće osloboditi logorske žice, dok narod masovno ne izađe na ulice.

Ulaskom Hrvatske u  EU zatvoren je granični prelaz između  Bosanske i Hrvatske Dubice, čime je zadan smrtni udarac razvoju ovih područja . Preko mosta mogu prelaziti samo rijetki građani sa specijalnim propusnicama koji žive na udaljenosti od granice 5 km, a posjeduju imovinu na drugoj strani granice. EU je svojom odlukom ovaj most svrstala u četvrtu, posljednju kategoriju graničnih prelaza, što u stvarnosti znači zatvorila ga za saobraćaj, a time obe Dubice, Bosansku i Hrvatsku, osudila na izumiranje. Jer bez mosta kroz ove gradove se ne putuje, ne prevozi roba, ne susreću ljudi, a sve više proizvodnih, uslužnih, servisnih i trgovinskih radnji se zatvara ili  je već pod kilitom.

Između BiH i Hrvatske je 50 graničnih prelaza

Granica između BiH i Hrvatske duga je 932 km. Nakon ulaska Hrvatske u EU između BiH i Hrvatske je stavljeno u  promet 50 graničnih prelaza, od čega 45 cestovnih i 5 željezničkih. Promet na tim prelazima odvija se po Šengenskom sporazumu, koji predviđa 5 kategorija  prelaza, od kojih su četiri za cestovni a jedan za željeznički promet.  Svi cestovni prelazi osim prelaza IV kategorije, koji služe isključivo za prelazak osoba sa mjestom stanovanja u pograničnoj zoni ( u kojem je prelaz između Bosanske i Hrvatske Dubice) rade 24 h, bez ograničenja.  Po odluci Vijeća ministara BiH od 3.maja 2012. godine, prelaz preko mosta “Bratstvo – Jedinstvo” između Bosanske i Hrvatske Dubice, zajedno sa još 9 graničnih prelaza, svrstan je u kategoriju III – za putnički saobraćaj za osobe i putne prtljage, ali je posebnim ugovorom koji je nakon toga zaključen između Hrvatske i BiH ovaj most spušten u posljenju kategoriju, kategoriju IV, samo za prelazak osoba koje imaju mjesto stanovanja u pograničnoj oblasti.

Sa ugovorom između Hrvatske i BiH pooštren je granični režim i decidno određeno preko kojih će se prelaza vršiti koja vrsta prometa.U prvu  kategoriju cestovnog prometa svrstani su prelazi preko kojih se odvija promet robe i putnika koji podliježu graničnom inspekcijskom pregledu. Samo su dva takva prelaza: Gradiška – Stara Gradiška i Bijača Nova Sela. U drugoj kategoriji cestovnog prometa su 4 prelaza preko kojih se odvija prevoz voća i povrća koje podliježe kontroli: Orašje –Županja, Izaćić- Ličko Petrovo Selo, Gorica-Vinjani Donji i Ivanica-Gornji Brgat. U trećoj kategoriji cestovnog prometa je 10 prelaza: Brčko-Gunja, Šamac-Slavonski Šamac, Brod-Slavonski Brod, Gradina-Jasenovac, Velika Kladuša-Maljevac, Strmica-Strmica, Kamensko-Kamensko, Osoje -Vinjani Gornji, Neum 1-Klek, Neum 2-Zaton Doli. U 9  cestovnih prelaza koji služe samo za prelaz putnika su prelazi: Kostajnica-Hrvatska Kostajnica, Novi Grad-Dvor, Ripač-Užljebić, Prisika-Aržano, Orahovlje-Orah, Crveni Grm -Mali Prolog, Zvirići-Prud, Doljani-Metković, Trebilja-Čepikuće. U malograničnim cestovnnim prelazima, preko kojih se može samo sa specijalnim  propusnicama (za građane unutar 5 km od granice) je 20 prelaza, među kojima je  prelaz  Kozarska/Bosanska Dubica-Hrvatska Dubica. Sa ovim je Dubički most umjesto pupčana veza i mjesto druženja mladih, mjesto zaljubljenih,. ..postao logorska žica koja razdvaja dva logora, u kojima mogu preživjeti samo najizdržljiviji.

Ukidanjem graničnog prelaza Bosanska i Hrvatska Dubica gurnute u izolaciju

Mnogi katolici Hrvatske Dubice posjeduju zemljište na području Bosanske Dubice, a određen broj građana Bosanske Dubice je stekao posjede na području Hrvatske Dubice, naročito uz rijeku Unu, gdje su pred rat izgrađene i prve vikendice u vlasništvu Bosanaca. Nekolicina građana Bosanske Dubice, koji su protjerani iz svojih domova, po uspostavi mira nastanilo se u Hrvatrskoj Dubici, gdje i danas žive. Po uspostavi Dejtonskog mira obnovljen je most između dvije Dubice i uspostavljen promet, tako da su, iako uzdražno, građani dvaju Dubica mogli međusobno komunicirati i obilaziti svoja imanja, porodice i prijatelje. Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju ukinut je granični promet, što je obe Dubice gurnulo u potpunu izolaciju, otežalo im obnovu i privredni napredak. U ovakvim okolnostima svi oni koji preko Dubice putuju u Hrvatsku ili iz Hrvatske u BiH moraju granicu preći kod Jasenovca ili ići na granični prelaz Kostajnica, što znači da zaobilaze Dubicu i prave neuporedivo više sati vožnje i više pređenih kilometara.

Građani obe Dubice protestuju protiv odluke EU

Građani obe Dubice na razne načine protestuju jer su nezadovoljni sa kategorizacijom graničnog prelaza, koji im je sada omča na vratu. Svi pokušaji da se nešto promjeni do sada su ostali bez uspjeha. Organizacija žena “Putevi mira“ najavila je protesno okupljanje za 29. Aprila, ali je na zahtjev službe sigurnosti zbog Dana žalosti protest otkazan i biće održan narednih dana. Protestu su se  ispred dubičkog mosta trebali pridružiti i drugi građani Dubice s ciljem da se još jednom vlastima BiH, Hrvatske i administraciji EU ukaže na značaj ovog mosta za društveni i privredni život Bosanske i Hrvatske Dubice i uputi upozorenje  sa zahtjevom  da se izvrši prekategorizacija ovog mosta i da mu se udahne dah života koji mu je zatvaranjem mosta za malogranični promet oduzet. Iako su protesti otkazani skupila se nekolicina građana, među njima članice organizacije “Putevi mira” i njihova predsjednica g. Ćima Zdenac, koja je za TV mrežu dala kraći intervju i najavila novo protesno okupljanje.

Prema nedavnoj izjavi načelnika opštine Kozarska Dubica, ova općina je imenovala svoje članove u zajedničku komisiju koja zajedno sa članovima komisije iz susjedne Hrvatske Dubice treba da podnese svoje zahtjeve državnim organima BiH i Hrvatske, a preko njih administraciji EU u Briselu. O svemu je svojevremeno upoznat i bivši hrvatski predsjednik Josipović. Nažalost, ovo se preduzima tek sada, a  most je već dvije godine mrtav. Pri tome treba imati u vidu da ovo pitanje nije jedino koje dvije države trebaju dogovorno riješiti. Postoji još 12 graničnih tačaka koje čekaju dogovor.

Dubički most se koristi kao oružje porotiv Bratstva-Jedinstva

Nakon raspada Jugoslavije  “Bratstvo – Jedinstvo ” nije više u modi. Za mnoge je postalo nepopularna kategorija, pa čak i nesvarljiv termin. Na primjeru dvaju Dubica može se zaključiti da se most “Bratstvo- Jedinstvo“ sada čak koristi protiv Bratstva -Jedinstva,  jer je do rata bio kičma dvaju gradova, krvotok dvaju država za ova područja, a sada ne služi ni bratstvu ni jedinstvu, već je  prvo iskorišten kao oružje za obe agresorske snage ( koje su ga svaka rušile) a sada je postao oruđe protiv B-J sa kojim se vješto koristi ne samo Hrvatska strana već i EU.

Treba imati u vidu da ovaj granični prelaz nije na livadi, niti na raskrsnici dvaju puteva, ili bilo gdje odakle se samo odlazi a ne ostaje. Ovaj most je od njegova postanka  glavna ulica, šetalište dvaju gradova naslonjenih na obale Une, na kojem se u ljubavi i zajedništvu mrijestio život. A sad se tu umire. Umiru dva grada i sve ono što ih držalo u zagrljaju i njihove građane ispunjavalo zadovoljstvom.

Zato je za gradove Bosansku i Hrvatsku Dubicu i njihove građane obnova graničnog prometa preko mosta “Bratsvo-Jedinstvo“  životno pitanje.  Preko ovog mosta ne prelaze samo vozila i ljudi, već dolazi kapital. Bez mosta nema investicija, nema razvoja, nema svjetla na gradskim ulicama dvaju Dubica. Bez mosta gradovi ostaju u mraku, a mrak se taloži i ostaje u ljudima. Trenutni status graničnog prelaza za dvije Dubice je smrtna presuda. Omča je na vratu, samo je pitanje vremena kada će se stegnuti do kraja.

Ako dvije opštine prihvataju same organizirati i iz ubranih prihoda plaćati graničnu službu, u interesu ne samo građana obe Dubice, već u interesu regije i dviju država, Hrvatske i BiH, zašto im to EU ne bi trebala omogućiti. Ali EU je u mnogo slučajeva do sada pokazala  da nema dušu. Ona ne zna šta ljudima znači život. Slijepi Brisel, gluha EU.

U takvoj situaciji građanima Bosanske i Hrvatske Dubice ne ostaje ništa drugo već da zajedno protestuju na ulicama svojih gradova i na beživotnim lukovima mosta, koji se nekad zvao most “Bratstvo Jedinstvo”, ponovno grade zajedništvo i traže svoja vjekovna prava.

Burlington,  Maja 5,2015

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

 

sdbihNa današnji dan navršava se 35 godina od smrti Josipa Broza Tita. Uspomena na njegov rad i djelo se mora sačuvati  i njegovati jer današnja  iskustva poslijeratnih jugoslovenskih republika na najbolji način pokazuju koliko je bio u pravu . Danas kad je je privatizacijom radnička klasa obespravljena i pokradena a seljačka gazdinstva na pragu bakrota Tito će  kao vizionar ostati prepoznat  po svojoj paroli ” Fabrike radnicima, zemlja seljacima!”

Vrijednosti Titovog učenja zasnovane na  principima zajedničke egzistencije, međusobnog  uvažavanja,  mulikulturalnosti, slobodama, solidarnosti i jednakosti bile su osnove na kojima je pobjeđen fašizam i nacizam ali i vaspitane mnoge ratne i  poslijeratne generacije građana na području bivše Jugoslavije.

Zajedno sa Winstonom Cerčilom,  koji je izuzetno uvažavao Tita i  doprinos NOVJ, Tito je ostavio svoj neizbrisivi trag u borbi protiv fašizma i nacizma. Tito je ostao zapamćen kao jedan od najpoznatijih svjetskih lidera, koji je za vrijeme višedecenijske vladavine zemlju izveo iz tzv. sovjetskog bloka i bio jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih zemalja

Preporod  Republike Bosne i Hercegovine, ekonomski i industrijski procvat, visoko-školovani stručnjaci i tehnološki razvoj  vezan je za period kad je Josip Broz  Tito bio predsjednik  bivše, zajedničke dr Tito je ostavio svoj neizbrisivi trag!ave  Jugoslavije!

Bivša Jugoslavija, u periodu njegovog predsjednikovanja je bila preteča današnje Evropske unije iz čijeg iskustva  su osnivači evropske zajednice crpili inspiracije.

200 stranih delegacija koje se poklonilo s kovčegu Josipa Broza, 7 maja 1980 u tadašnjem saveznom parlamentu, a dan kasnije na Dedinju, u Kući cvijeća, uz prisustvo 209 delegacija iz 127 zemalja i 700.000 pojedinaca koji su došli da ga isprate pokazuje na najbolji način veličinu njegovog djela!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Sloboda medija

Posted: 3. Maj 2015. in Intervjui

sdbih

Indeks o slobodi medija (World Press Freedom Index), prema kojem se BiH nalazi na 66 mjestu, kada se radi o slobodi medija dok se 2006. godine nalazila na 19., a 2010. na 47. mjestu, na najbolji način odslikava stanje u medijima u BiH! Nakon 2006. godine  kompletan zakonski i institucionalni okvir zaštite slobode izražavanje se počeo sistematski urušavati, tako da se može reći  da  je u BiH na djelu samo  deklarativna  sloboda izražavanja. Novinar u BiH  mora biti zaštićen i prije svega ohrabren da radi svoj posao a ne u interesu politike i poslodavaca koji štite političare.

Fizički napadi na novinarske ekipe BNTV i TVSA, sudska zabrana objavljivanja informacija za FTV, upad policije u redakciju portala Klix, uskraćivanje akreditacije novinarima BN televizije za ulazak u Palatu predsjednika Republike Srpske i verbalni napad na urednike portala Tačno.net, samo  su dio od 400 registriranih slučajeva kršenja slobode izražavanja i individualnih prava novinara, od 2006. do danas.

Stanje u  medijima  danas može se definirati kao kombinacija cenzure, autocenzure i ignorantskog odnosa vlasti prema svakom novinaru ili mediju koji je dublje i na kritički utemeljeniji način želi da osvijetli B-H realnost. Društvo u kome  licemjerni političari BiH  koriste 3 maj, Dan medijskih sloboda kako bi se  istakao njegov značaj, a istovremeneno  napadaju novinari , po njima se pljuje, izbacuju  iz sala, zabranjuje ulaz vulgarno  i prostački  se ponaša nije slobodno društvo. Medije u BiH oblikuju interesi politike i krupnog kapitala u kojima su pritisci utkani u sistem, manje vidljivi, prepoznatljivi i pogubni za budućnost slobode medija.

Istina je pravo stanje i mjera stvari, koliko god ona odgovarala ili ne aktuelnoj političkoj vlasti. B-H novinari moraju ostati dosljedni kodeksu svoje profesije primjenjujući slobodu govora i krititički osvrt na društvo. Stanje u kojima novinari obavljaju svoju profesiju zarad plate i u interesu političara nije prirodno i normalno stanje novinarskog poziva te duboko vrijeđa integritet ove  djelatnosti vrijedne poštovanja.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

tokicRezolucija SNSD-a je sastavni dio projekta uništenja BiH i pripajanja njenih djelova Srbiji koji su u periodu 92-95 pokušali provesti režim iz Beograda, na  čelu s ratnim zločincem  Miloševićem i tzv.vodstvom bosanskih Srba, predvođeno ratnim zločincima Karadžićem i Mladićem. Suštinski, usvajanje navedene Rezolucije od vladajuće stranke u RS-u znači otkazivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i bošnjački narod i sve patriote bi se trebali prema tome odnositi na takav način…..Međunarodna zajednica imala je obavezu putem ureda OHR-a oštro sankcionisati sve one koji su učestvovali u donošenju Rezolucije a bošnjački narod i sve patriote, s obzirom da to nije učinjeno, imaju legitimno pravo proglasiti važeći Ustav RBiH koji je bio važeći 22.05.1992 godine prilikom prijema BiH u punopravno članstvo UN-a…..Navedena Rezolucija neminovno vodi do izbijanja novog rata i ukoliko srpski protagonisti takve politike ne nestanu sa političke scene ili ne budu uklonjeni od strane OHR-a, obnova ratnih sukoba u našoj državi je neminovna…..Proglasio bih ukidanje entiteta jer su oni sastavni dio međunarodnog aranžmana i Dejtonskog  sporazuma koje vodstvo Srba na najdirektniji način usvojenim dokumentom objavljuje da nema namjeru više poštovati……Bosansko proljeće  – buđenje nacionalne svijesti Bošnjaka i svih patriota se dešava i naravno da će ono trajati duže nego što bih lično želio…..Na žalost, na moj dobronamjerni poziv koji je iniciran stotinama reakcija banjalučkih Bošnjaka muftija Kozlić nije dao javno objašnjenje. Ja sam čak i službeno zatražio razgovor sa predsjednikom Medžlisa u terminu koji je prihvaćen s njegove strane ali on je u posljednji trenutak imao “neodložno važne ” obaveze…..

Gospodine Tokiću! Na mnogo tema iz Vašeg javnog angažmana, kako jučer, tako i danas, bih mogao s vama razgovarati, ali sam limitiran, kao i Vi, vjerovatno, prostorom i vremenom. Stoga, dotaknut ćemo se samo nekih od njih (tema) uz nadu da ćemo u vremenu ispred nas imati prilike razgovarati i na druge. Započnimo ovaj razgovor s najsvježijom – upravo donešenom Deklaracijom SNSD-a o samostalnosti Rs-a. Hoćete li je, u najkraćem, komentirati?

 tokic-1TOKIĆ: Rezolucija SNSD-a je sastavni dio projekta uništenja BiH i pripajanja njenih djelova Srbiji koji su u periodu 92-95 pokušali provesti režim iz Beograda na  čelu s ratnim zločincem  Miloševićem i tzv. vodstvom bosanskih Srba predvođeno ratnim zločincima Karadžićem i Mladićem. Suštinski, usvajanje navedene Rezolucije od vladajuće stranke u RS-u znači otkazivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i bošnjački narod i sve patriote bi se trebali prema tome odnositi na takav način. Na žalost, usvajanje Rezolucije dolazi u vrijeme nejedinstva bošnjačkih političara koji su dobili preovlađujuću podršku na posljednjim izborima pri čemu je SDA sama duboko podjeljena i uglavnom usmjerena na borbu za funkcije na predstojećem stranačkom Kongresu i uspostavi vlasti na nivou države, entiteta i kantona. Mislim da su srpski političari smišljeno odabrali baš  ovaj trenutak te da na pokušaju ostvarenja onoga što nije uspjelo Miloševiću i Karadžiću danas potpuno sinhronizovano rade Nikolić i Vučić iz Srbije i Dodik i Ivanić unutar BiH.

Konkretno, da li i ko treba službeno reagirati na Deklaraciju još uvijek vodeće političke stranke u manjem entitetu?

 TOKIĆ: Međunarodna zajednica imala je obavezu putem ureda OHR-a oštro sankcionisati sve one koji su učestvovali u donošenju Rezolucije, a bošnjački narod i sve patriote s obzirom da to nije učinjeno imaju legitimno pravo proglasiti važeći Ustav RBiH koji je bio važeći 22.05.1992 godine prilikom prijema BiH u punopravno članstvo UN-a.

Da li, po Vašem viđenju, ovaj akt SNSD-a može prouzrokovati i neke druge posljedice u BiH, ne samo političke?

TOKIĆ: Navedena Rezolucija neminovno vodi do izbijanja novog rata i ukoliko srpski protagonisti takve politike ne nestanu sa političke scene ili ne budu uklonjeni od strane OHR-a, obnova ratnih sukoba u našoj državi je neminovna. Bošnjački narod nema pravo ponoviti naivnost iz 92. i slušati razne političare, eksperte i analitičare koji umanjuju značaj suštine Rezolucije a to je nestanak BiH, a naš narod ne smije dozvoliti da ostane bez svoje države jer ćemo tada ostati bez budućnosti i mi i naša pokoljenja.

Kakav biste Vi, lično, ponudili odgovor na rukavicu koju su danas (razgovor vođen 25. aprila 2015.) iz Istočnog Sarajeva Dodik i društvo bacili bh. javnosti, institucijama BiH, političkim strankama pa i međunarodnoj zajednici?

TOKIĆ: Proglasio bih ukidanje entiteta jer su oni sastavni dio međunarodnog aranžmana i Dejtonskog  sporazuma koje vodstvo Srba na najdirektniji način usvojenim dokumentom objavljuje da nema namjeru više poštovati.

A da li je pravi odgovor na sve i dosadašnje bh. muke kao i ovu provokaciju Dodika i njegovog SNSD-a, proglašenje Aneksa IV Dejtonskog sporazuma ništavnim te vraćanje legalnog i legitimnog Ustava R BiH u funkciju?

TOKIĆ: Da.

Prošle godine ste se iz Sarajeva preselili u Banja Luku, izjavivši tim povodom da je to “sastavni dio bosanskog proljeća…” Da li se to proljeće desilo i ako jeste da li još traje?

Ttokic-2OKIĆ:Bosansko proljeće – buđenje nacionalne svijesti Bošnjaka i svih patriota se dešava i naravno da će ono trajati duže nego što bih lično želio. Moramo imati u vidu da našem narodu preko 100 godina nije dozvoljeno da se naziva i izjašnjava svojim imenom Bošnjaci niti da svoj jezik naziva bosanski. U više od 100 godina Bošnjaci su bili preokupirani opredjeljenjem da li su za Tursku ili Austriju, Srbiju ili Hrvatsku i mislim da smo u vremenu kada se pripadnici našeg naroda i sve patriote okreću sebi, svojoj državi i svojoj budućnosti. Dolazi vrijeme u kojem Bošnjaci moraju definisati svoje nesporne strateške ciljeve kako graditi državu, ojačati identitet naroda i prestati naivno čekati da Srbi i Hrvati zavole Bosnu kao što je mi volimo. Sudbina Bosne, to bi svaki Bošnjak morao da zna ma gdje živio,  je isključivo u rukama našeg naroda.

Znamo koliko su Bošnjaci u Rs-u ustavno “ravnopravni”. Da li je takva situacija i na samom terenu – u Banja Luci i ostalim dijelovima tog entiteta?

TOKIĆ:Bošnjaci u manjem BH entitetu izvrgnuti su dugogodišnjoj sistematskoj drastičnoj diskriminaciji te pokušaju nasilne srbizacije i pravoslavizacije. Na žalost, svojim nečinjenjem navodni dugogodišnji tzv. predstavnici našeg naroda u institucijama entiteta RS, poput A. Osmanovića, R. Salkića, S. Bratića, Dž. Selmana, M. Mulaomerovića i drugih, postali su pomagaći takve srpske politike, u suštini potpuno ideološki obojenom četništvom.

Da li je, po Vašem viđenju izbliza, Koalicija “Domovina” do sada opravdala povjerenje svojih birača kao i predizborna obećanja?

TOKIĆ:Ne. Koalicija Domovina je osmišljena prevara Bošnjaka u RS-u i dijaspori od strane poznate bošnjačke oligarhije kako bi mogla nastaviti svoje višedecenijsko profiterstvo i komformizam na račun bošnjačkog naroda.

Nedavno ste, kao član Islamske zajednice Banja Luka, uputili javni poziv muftiji banjalučkom da se odredi na tvrdnje nekih da se dešavala i dešava rasprodaja vakufske imovine u Banja Luci. Pokušao sam i ja razgovarati s nadležnima u banjalučkom Medžlisu i Muftijstvu, ali se ne javljaju. Dakle, zašto ste Vi reagirali javno prema banjalučkom muftiji i kakve do sada informacije Vi imate vezano za sve glasnije priče o rasprodaji vakufske imovine u tom gradu?

TOKIĆ:Na žalost, na moj dobronamjerni poziv koji je iniciran stotinama reakcija banjalučkih Bošnjaka, muftija Kozlić nije dao javno objašnjenje. Ja sam čak i službeno zatražio razgovor sa predsjednikom Medžlisa u terminu koji je prihvaćen s njegove strane, ali on je u posljednji trenutak imao “neodložno važne ” obaveze.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (676)

vrbas-miso

akbar_ahmed_mainOno što karakterizira Bosance je fini balans između tradicije i modernizma, piše profesor i autor više od 20 knjiga. Duh znanja gori u Bosancima kao postojana svijeća u noći koja zrači nadu, znanje i vjeru, piše Ahmed. Evropa se danas suočava sa velikom krizom zbog svojih muslimanskih zajednica, ali vjerujem da Evropljani mogu mnogo toga da nauče od male Bosne, smještene u zabačenom dijelu kontinenta, napisao je Akbar Ahmed, šef Islamskih studija na Američkom univerzitetu u Washingtonu i autor više od 20 knjiga.

U tekstu za Huffington Post, najčitaniji portal na svijetu, Ahmed navodi kako se i Evropljani i muslimani danas osjećaju kao pod opsadom:

„Gdje god da pogledaju, Evropljani su suočeni sa strašnim pričama o nasilju koja se povezuju sa muslimanima – ubistva zaposlenika Charlie Hebdoa u Parizu, iza kojih je uslijedio napad u Kopenhagenu; muslimani koji napadaju članove jevrejske zajednice u školama, muzejima, čak na pijacama; i muslimani u Velikoj Britaniji koje osuđuju i zbog iskorištavanja mladih djevojaka za seks, stvarajući od njih ovisnice o drogama i piću, i zbog strategija „trojanskog konja“ napravljenim da preuzmu škole i nametnu islamsku agendu.

Zauzvrat, muslimani se također osjećaju kao da su pod opsadom. Desničarske stranke dramatično su razvile negativan fokus na muslimane… Naprimjer, spašavanje imigranata na moru opisuju kao otvaranje vrata „milionima“ potencijalnih terorista. Velika okupljanja koja broje i 25.000 ljudi, organizovala je Pegida protiv muslimana. Žene pod hidžabom i džamije, na koje se gleda kao na simbole islama, učestalo se napadaju. Tri džamije su bile mete čak i u tradicionalno mirnoj Švedskoj. Zbog negativnog izvještavanja o njima, muslimani gledaju na medije kao na jednostrane i pristrasne.

‘Bosnaci su model za svijet’

Usred ove ružne konfrotacije šta nas Bosna može naučiti? Kako bih to otkrio posjetio sam Bosnu sa svojim istraživačkim timom na novom projektu „Put u Evropu“, u koju sam došao sa drugog kontinenta da proučavam islam u Evropi. Otkrili smo da nas je Bosna naučila kako da preživimo mržnju, čak i genocid. Bosanci su to uradili upijajući duh ilma (koji se prevodi kao življenje prema i u duhu znanja) koji je produbio saosjećanje i razumijevanje Drugih i intelektualnu znatiželju za svijet oko nas.

Ono što karakterizira Bosance je fini balans između tradicije i modernizma, između duhovne pouzdanosti i intelektualne poniznosti, između islamske prošlosti i moderne evropske misli. To nije lagano napraviti u bilo kojoj zajednici, ali za Bosance, koji su preživjeli pustošenje rata, genocida i izdaju komšija, to je dokaz i trijumf duha ilma.

Taj duh gori u Bosancima kao postojana svijeća u noći koja zrači nadu, znanje i vjeru. Uvijek ću se sjećati boli na licu Hatidže Mehmedović, majke iz Srebrenice koja je pokazivala na grobove svog supruga i dva sina u ljeto 2014. i govorila, dok se borila da ne pusti suzu, ne o osveti nego o pravdi.

Dr. Amineh Hoti, članica našeg istraživačkog tima, najbolje je opisala osjećaje cijelog tima o Bosancima: „Bosanci su među najdostojanstvenijim ljudima koje sam upoznala – oni su inteligentni, pametni, velikodušni, nježni i opraštajući – ljudi koji cijene znanje (ilm), poštovanje Drugog (adab) i humanost. Poznato je da nije postojao nijedan akt osvete od rata i agresije nad njima. Bosanci su primjer za muslimane (učeni i mnogi od njih su hafizi i znaju Kur'an napamet), a također su primjer za Evropljane (žive po standardima njihovih visokih vrijednosti kao što su ljudska prava, demokratija i intelektualna tradicija). Pod rizikom njihovog romantiziranja, Bosanci su model za ostale muslimane, svijet i čovječanstvo.“

Izvor: Agencije

Prvi maj

Posted: 30. April 2015. in Intervjui

sdbih

Prvi maj – Međunarodni praznik rada obilježava se uvijek sa ciljem da se ukaže pažnja javnosti na radnička prava i položaj onih koji daju najveći doprinos u ekonomskom razvoju jedne zemlje. Ovu priliku koristimo da ponovo istaknemo da danas u našoj domovini egzistira pola miliona nezaposlenih, 300.000 penzionera koji žive na ivici egzistencije, te na proces produbljivanja socijalnih razlika. Preko milion BH građana nema razloga za slavlje jer im prihodi ne omogućavaju život dostojan čovjeka.

Položaj radnika u svijetu se generalno pogoršava kao posljedica ekspanzije i promjena  globalne ekonomije,  težnje kapitalista za maksimiranjem profita i smanjenja troškova proizvodnje procesom efektivizacije proizvodnog procesa.  Radnici se sve više i više dovode u najamni položaj, zbog čega im se nude podanički Zakoni o radu i radnom odnosu te  rast plata ne prati rast realnih  troškova života.

Ovakva kretanja zahtjevaju od radnika odlučniju borbu za svoja prava i bolju organizovanost kroz stvaranja zajedničkih interesnih sindikalnih organizacija na području cijele BiH. Sve dok ih politika bude dijelila, njihov  rad će biti obezvređen, postajući lak plijen onih koji su ranijom privatizacijom i kriminalom uništili brojne privredne subjekte.

Apatija u kojoj se danas nalazi radnička klasa BiH nema opravdanja. Pozivamo ih da u ime svoje djece i budućih naraštaja uzmu  veću odgovornost i veće učešće u vlasništvu dioničkog kapitala preduzeća gdje bi bili više pitani kad je riječ o  poslovnim strategijama i planiranju.   Članovi naše stranke će Prvi maj obilježiti tradicionalnim učešćem   u protestnim povorkama širom evrpskih metropola.
Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

udik logo

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE ZLOČINA POČINJENIH U LOGORU „LUKA“ U BRČKOM

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije Brčko distrikt BiH (UDIK Brčko DC BiH) obavještava da će u ponedjeljak 4. maja 2015. godine održati stajanje u povodu obilježavanja godišnjice zločina počinjenih u logoru „Luka“ u Brčkom. Stajanje će se obaviti u 9 sati na Trgu mladih u Brčkom.

Logor Luka je otvoren 4. maja 1992. godine u Brčkom a formiran je od četiri sabirna centra u gradu: Hotel Posavina, DTV Partizan, Hadži-pašina džamija i Policijska uprava Brčko. U ovom zloglasnom logoru počinjeni su stravični zločini. Upravnik logora Goran Jelisić zvani Adolf priznao je krivnju u Haškom tribunalu i osuđen je na 40 godina zatvora. Trenutno služi kaznu u zatvoru u Italiji. Branko Pudić osuđen je na godinu dana zbog zlostavljanja zatvorenika u ovom logoru dok je Monika Simonović, poznata i kao „žena monstrum“, osuđena na 2,5 godine zatvora.

UDIK svojim činom stajanja želi odati počast svim žrtvama koje su nasilno odvedene, mučene na razne monstruozne načine a potom i streljane. Želimo podsjetiti, ali i upozoriti javnost da se ovakvi zločini ne smiju nikada zaboraviti.

KOORDINACIONI ODBOR

Brcko DC BiH, April 30, 2015

PRESS RELEASE

THE ANNIVERSARY OF THE CRIMES COMMITTED IN THE CAMP “LUKA” IN BRCKO

          The Association for Social Research and Communications Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) on Monday, May 4, 2015 will mark the anniversary of the crimes committed in the camp „Luka“ in Brcko.  The standing will be organized at 9 am at the Square of Youth in Brcko.

The camp „Luka“ was opened on May 4, 1992 in Brcko and it is constituted of four centers in the city: Hotel Posavina, DTV Partizan, Haji Pasha's Mosque and the Police Department of Brcko. In this infamous camp were committed heinous crimes. Camp commander Goran Jelisic called Adolf pleaded guilty at The Hague tribunal and was sentenced to 40 years in prison. He's currently serving a sentence in prison in Italy. Branko Pudic was convicted to one year for abusing prisoners in the camp while Monika Simonovic, also known as the “female monster”, sentenced to 2.5 years in prison.

With the act of standing, UDIK wants to pay tribute to all the victims who were forcibly abducted, tortured in various monstrous ways and then shooting. We want to remind and warn the public that these crimes must never forget.

COORDINATION COMMITTEE

Brcko DC BiH, 30 Aprile 2015

COMUNICATO STAMPA L’ANNIVERSARIO DEI CRIMINI COMMESSI NEL CAMPO “LUKA” A BRCKO

L'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) informa che al lunedi 4 maggio, 2015 organizza una azione di strada in occasione del'anniversario dei crimini commessi nel campo di “Luka” a Brcko. L’azione sarà realizzata sulla Piazza della Gioventù a Brcko alle 9.

Il campo “Luka” è stato inaugurato al 4 maggio 1992 a Brcko ed è costituito da quattro centri di raccolta in città: Hotel Posavina, DTV Partizan, la Moschea di Haji Pasha e il Dipartimento di Polizia di Brcko. In questo campo infame sono stati commessi crimini efferati. Comandante del campo Goran Jelisic chiamato Adolf ha dichiarato colpevole al Tribunale dell'Aia ed è stato condannato a 40 anni di carcere. Attualmente sta scontando una condanna in carcere in Italia. Branko Pudic è stato condannato a un anno per abusi sui prigionieri nel campo, mentre Monika Simonovic, anche conosciuta come ” il mostro femminile”, è stata condannata a 2,5 anni di carcere.

Con questo atto di stare in piedi UDIK vuole rendere omaggio a tutte le vittime che sono state forzatamente rapite, torturate in vari modi mostruosi e poi riprese. Vogliamo ricordare, ma anche avvertire il pubblico che questi crimini non devono mai dimenticare.

COMITATO DI COORDINAMENTO

zvornikIako mi pomalo termin “osuda/osuđujem(o)” već ide na džigere, jer mi djeluje više politički a manje iskreno (to je, uostalom, pravni termin i zna se ko osuđuje, odnosno donosi presude), u nedostaku boljeg termina u ovom trenutku, pridružujem se javnoj osudi terorističkog napada na Policijsku stanicu u Zvorniku od prije dva dana. Naravno da suosjećam sa porodicama Dragana Đurića i Nerdina Ibrića. I, naravno da sam ohrabren reakcijama političkih subjekata u samome Zvorniku, Rs-u, uključujući i onakvog Dodika,  te na nivou BiH u kojima se poziva na prisebnost te daljnje njegovanje međukomšijskih odnosa kako na lokalnom nivou, tako i u cijeloj BiH. To je u svakom slučaju za pozdraviti.
 
Dan žalosti
 
Dok pišem ovaj osvrt i u Rs- i u F BiH je Dan žalosti. I neka je. Međutim, ne mogu a da ne primjetim da kada se desio jednako tragičan teroristički napad na Policijsku stanicu u Bugojnu od prije pet godina, ne sjećam se da je u F BiH bio proglašen Dan žalosti (izvinjavam se ako griješim!), a sjećam se sa sigurnošću da nije bio proglašen u manjem entitetu. Zašto je tome tako?!
 
Može li bez ideološke oblande?
 
   Istražni organi kažu da rade svoj posao i očekujemo rezultate njihovih radnji. Da li ćemo ih dobiti i hoće li biti potpuni, to je već veliko pitanje? Naime, mnogo toga što je bitno za ovu tragičnu priču otići će u kabur sa tijelom, može se reći, samoubice Nerdina Ibrića. Od, recimo, njegovih motiva koji su odveli njega u sigurnu smrt te onoga kojeg je ubio – Dragana Đurića. Da li je osveta motiv i da li je jedini? To je, po meni, ključno pitanje. Istražni organi će vjerovatno doći do nekih kopči koje povezuju Ibrića sa ovima ili onima, te na bazi toga možebitno izvući neke zaključke. Ali, pošto je ubica/samoubica mrtav, ne mogu doći do ključnih motiva njegovog čina.
 
Terminologija ranjenih policajaca
 
  Dvojica ranjenih policajaca su hvala Bogu van životne opasnosti, taman toliko dobro da su mogli u kamere i mikrofone brojnih medija sjetiti se detalja, posebno onoga da je jedan od tragičara ove priče Nerdin Ibrić, prije pucanja uzvikivao “Allahu ekber”!  S druge strane, postoje navodi da nije izgovarao tekbir, kako tvrde ranjeni i što su prenijeli brojni domaći i regionalni mediji, nego da im je opsovao mater. Šta je od toga dvoje tačno? Ako je ono prvo, onda po ne znam koji put javno izjavljujem da su tekbir i čin kojeg je počinio počinitelj nespojivi. Ko god da uradi ubistvo ili samoubistvo, to je antiislamski čin i ne može ga uraditi u moje ime, niti u ime bilo kojeg istinskog muslimana na ovome svijetu. I, tačka!
 
O “štetama” islamu i muslimanima
 
“Ubiše” se mnogi bh. zvaničnici iz političkog i vjerskog života kada tvrde da teroristički akti, kao ovaj u Zvorniku, najviše štete prave islamu i narodu iz kojeg je počinitelj. Ne slažem se s tom tezom!
Islamu se ne može napraviti šteta, ma ko to pokušavao i ma kojim metodama. Islam se može prihvatiti ili ne prihvatiti, tumačiti ispravno ili neispravno, ali ako ga se ispravno tumači onda njemu svi teroristi ovoga svijeta i svi antiislamisti (a ima ih, itekako) ne mogu nanijeti štetu. Analogno tome ne može se nanijeti ni šteta iskrenim muslimanima-mu'minima. Može se stvoriti kriva slika kod nedobronamjernih, ali pošto su oni takvi (nedobronamjerni), oni će uvijek raditi na tome da naude muslimanima na ovaj ili onaj način, pa šta onda možemo kada u takvom svijetu (i vremenu) živimo!
 
O Lazanskom
 
Ne može se u ovoj tragičnoj priči iz Zvornika mimoići ni vaskrsnuli i opskurni Miroslav Lazanski, vojni analitičar koji je do ranih 90-tih medijski djelovao u Zagrebu, da bi se prodao Miloševiću kako bi odradio za njega veliki dio ratnohuškačkog posla uoči njegovih krvavih pohoda na Hrvatsku, BiH i Kosovo. Evo, dakle, taj, pomalo zaboravljeni Lazanski je vaskrsnuo upravo sada kada treba nešto i za nekoga odraditi na temu aktuelne antiislamske kampanje. Rođen je čovjek da radi samo prljave poslove i to ti je.
 
O vehabijama
 
Ne može ni bez vehabija, jer se spominju u širem kontekstu priče o terorističkom napadu na Policijsku stanicu u Zvorniku. Vidjet ćemo, kao što rekoh, do kakvih će nalaza doći istražitelji, ali ako u ovome ima i vehabijskog masla, onda ću kazati da je to još jedan u nizu belaja koje nam prave pripadnici selefijskog pokreta u BiH. BH društvo se već godinama suočava sa posljedicama njihovog bitisanja i načina djelovanja u našim sredinama. Da li ikoga, međutim, zanimaju uzroci, pozadina… Da li ikoga danas zanima ko ih je instalirao u BiH a ko im je širom otvorio vrata rekavši” Bujrum, vi, novi muslimani, u naše džemate…”? Kakva podvala, a kakve posljedice!
Neprimjerene poruke iz Beograda
Danas se u Beogradu Milorad Dodik sastao sa predsjednikom i premijerom Srbije. Nikolić je poručio da će “…. Srbija pomoći Srpskoj u borbi protiv terorizma, jer Srpska sama nije dovoljno snažna da se izbori sa ovim problemom….” Ovo je po meni veoma neprimjerena, pa čak i opasna izjava predsjednika Srbije. Naime, ako se pažljivo iščitava, može se lahko uočiti kako se grubo isključuje država Bosna i Hercegovina, suverena i međunarodno priznata država, čiji je Rs samo jedan dio, odnosno entitet. Zar ne bi bilo primjerenije da je prvi čovjek Srbije rekao da će njegova zemlja, u sklopu regionalne suradnje u borbi protiv terorizma, pomoći svome zapadnom susjedu – Bosni i Hercegovini, kojoj je, inače, toliko toga i dužna iz dalje ili bliže prošlosti?! Ili, zar se ne može uzeti Nikolićeva izjava i opasnom, jer, bez obzira što njegova zemlja ima Sporazum o paralelnim vezama sa manjim bh. entitetom, on (Sporazum) ne uključuje i prisustvo bilo čijih vojnih, obavještajnih ili policijskih snaga na teritoriji BiH, odnosno Rs-a, a pod onim Nikolićevim “pomoći”, može se podrazumjevati i tako nešto. Znate kako se kod nas u narodu kaže: “Koga su zmije ujedale, i guštera se boji”! Ovakva izjava sa najvišeg mjesta u susjednoj Srbiji zaslužuje, u najmanju ruku, oštar diplomatski demarš prema Ambasadi Srbije u Sarajevu. Ali, tu ima jedan mali problem: nema ko to da učini!!!
Dodikove izjave nakon sastanka u Beogradu ne bih sada komentirao zbog lične higijene.
 
Bedrudin GUŠIĆ
bg-vlasinje

udik logo

Brčko distrikt BiH, 22.4.2015.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

PROMOCIJA KNJIGE „20 GODINA POSLIJE: NOVINARI O RATU U BiH“ I OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE PADA MOSTA NA RIJECI SAVI

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) obavještava javnost da će u srijedu 29. aprila 2015. godine održati promociju knjige „20 godina poslije: Novinari o ratu u Bosni i Hercegovini“, autora Edvina Kanke Ćudića i Jusufa Hafizovića. Na promociji, pored autora, o knjizi će govoriti i Edin Jašarević, profesor bosanskog jezika, te Alma Muratović Kajević, novinarka BDC televizije. Promocija će se održati u prostorijama Islahijeta sa početkom u 19 sati.

Narednog dana, 30. aprila 2015. godine, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije Brčko distrikt BiH (UDIK Brčko DC BiH) će obaviti polaganje vijenca na Savskom mostu u povodu godišnjice pada mosta na rijeci Savi. Podsjećamo da je na taj dan prije 23 godine srušen granični most između BiH i Hrvatske, a tim činom je započela i okupacija grada Brčkog.  Prema mnogim svjedočenjima odgovorni za rušenje ovog mosta bio je Goran Jelisić. Međutim, ta informacija do danas još nije potvrđena. Jedna od najodgovornijih osoba za ovaj zločinački čin jeste Đorđe Ristanić koji je tada bio predsjednik Kriznog štaba SDS-a a kasnije i gradonačelnik Brčkog. On je i danas na slobodi.

Pored polaganja vijenaca, UDIK Brčko DC BiH će održati i stajanje na Trgu mladih sa početkom u 10 časova. Ovim stajanjem UDIK poziva vlasti u Brčko distriktu BiH, Tužiteljstvo i druge odgovorne institucije u tom gradu da procesuiraju sve one koji su odgovorni za nestale civile sa Savskog mosta u Brčkom.

KOORDINACIONI ODBOR

Brcko DC BiH, April 22, 2015

PRESS RELEASE

BOOK PROMOTION AND ANNIVERSARY OF THE FALL OF THE BRIDGE ON THE RIVER SAVA

    The Association for Social Research and Communications (UDIK) informs the public that on Wednesday, April 29, 2015, will organize the promotion of the book “20 years later: Journalists about the war in Bosnia and Herzegovina”, authors Edvin Kanka Cudic and Jusuf Hafizovic. At the book promotion also will be present Edin Jasarevic, a professor of Bosnian language, and Alma Muratovic Kajevic, journalist of BDC TV. The promotion will be organized in the Islahijet starting at 7pm.

Next day, on April 30th, 2015, the Association for Social Research and Communications Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) will lay a wreath on the Sava Bridge, on the occasion of the 23th anniversary of the fall of the bridge on the river Sava. UDIK reminds that on that day 23 years ago the border bridge between Bosnia and Herzegovina and Croatia was demolished and with this act began the occupation of the city of Brcko. According to many testimonies the responsible for the demolition of the bridge was Goran Jelisic. However, this information is not yet confirmed. One of the most responsible people for this criminal act is Djordje Ristanic who then was a president of the Crisis Staff of the SDS and later the mayor of Brcko. He is still at large.

In addition to the laying of wreaths, UDIK Brcko DC BiH will organize the standing on the Square of Youth starting at 10 am. With this standing UDIK calls on the authorities in Brcko DC BiH, Prosecutor's Office and the other responsible institutions in the city to prosecute all those responsible for missing civilians from the Sava Bridge in Brcko.

COORDINATION COMMITTEE

Brcko DC BiH, 22 Aprile 2015

COMUNICATO STAMPA

PROMOZIONE DEL LIBRO “20 ANNI DOPO: GIORNALISTI SULLA GUERRA IN BOSNIA-ERZEGOVINA” E L’ANNIVERSARIO DELLA CADUTA DEL PONTE SUL FIUME SAVA

L'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione (UDIK) informa il pubblico che al mercoledì 29 aprile 2015, organizzerà la promozione del libro “20 anni dopo: giornalisti sulla guerra in Bosnia-Erzegovina”, degli autori Edvin Kanka Cudic e Jusuf Hafizovic. Alla promozione, oltre all'autori, del libro parlerà anche Edin Jasarevic, un professore di lingua bosniaca, e Alma Muratovic Kajevic, il giornalista della televisione BDC da Brcko. La promozione sarà organizzata al Islahijet a partire dalle 19.

Il giorno seguente, il 30 aprile 2015, l'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) organizzerà la posa della corona in occasione della ricorrenza della caduta del ponte sul fiume Sava. Ricordiamo che in quel giorno 23 anni fa il ponte di confine tra la Bosnia-Erzegovina e Croazia era demolito, e con questo atto è iniziata l'occupazione della città di Brcko. Secondo molte testimonianze responsabile della demolizione del ponte era Goran Jelisic. Tuttavia, questa informazione è fino ad oggi non è ancora confermata. Una delle persone il più responsabile di questo atto criminale è Djordje Ristanic che era  presidente del personale crisi della SDS e poi sindaco di Brcko. Lui è ancora in libertà.

Oltre alla posa di corona, UDIK Brcko DC BiH organizzerà un’azione di stradasulla Piazza della Gioventù a partire dalle 10:00. Con questo atto UDIK invita le autorità a Brcko District,L’Ufficio del Procuratore BiH e le altre istituzioni competenti in città a perseguire tutti i responsabili per la mancanza dei civili dal ponte Sava a Brcko.

COMITATO DI COORDINAMENTO

 

SD BiH: Osuda terorističkog čina

Posted: 28. April 2015. in Intervjui

sdbih

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje teroristički akt počinjen u Zvorniku te pozivamo sve građane na mir, suzdržanost i  toleranciju. Porodicama žrtava ovog gnusnog nasilja izražavamo najdublju sućut.  Vjerujemo da će specijalni tim za istragu terorističkog napada sprovesti detaljnu radnje na rasvjetljavanju  terorističkog napada sa ciljem da se utvrde motivi.

Najoštrije osuđujemo sve preduhitrene izjave kojima se želi dati politička konotacija ovog događaja poput izjave vojnopolitičkog komentara Miroslava Lazanskog, poznatog po svojim neprijateljskim stavovima prema državi Bosni i Hercegovini. On je naime ovaj događaj iskoristio kao direktan napad na manji  RS i njeno postojanje. Događaj je tim tragičniji kad se zna da je počinioc ovog gnusnog djela povratnik čijeg oca su pripadnici VRS-e i paravojnih jedinica iz Srbije ubili u Bijelom potoku 1992 godine na lokaciji Bijelog Potoka.

Nesumnjivo je da poslije ovog događaja sve vlasti na entitetskom i državnom nivou moraju preispitati i sagledati svoju odgovornost te da se rad policijskih, obavještajnih i kontraobavještajnih službi mora objediniti i koordinirati sa državnog nivoa.  Zasigurno je da se više ne mogu dugoročno potcjenjivati niti problemi povratnika  i teškoće na koje nailaze u entitetima gdje se njihova prava flagrantno krše!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

ilir gasiMisija Slavko Ćuruvija fondacije je doprinos razvoju slobodnog, nezavisnog novinarstva u Srbiji, kao jednog od ključnih uslova razvoja demokratskog društva i izgradnje njegovih institucija…..Ipak, smatramo da je naš najvažniji partner javnost Srbije, jer mediji postoje zbog nje i ne mogu biti bolji niti slobodniji dok javnost to od njih ne zatraži, i dok ne bude bila spremna da se bori za njihovu slobodu…..Takođe, ovog leta upisaćemo prvu generaciju Škole digitalnog novinarstva Slavko Ćuruvija fondacije, kroz koju će desetak mladih novinara i novinarki učiti o tome kako je Internet promenio novinarstvo, i kako mogu da iskoriste tu promenu da slobodnije, kvalitetnije, lakše i bezbednije obavljaju svoj posao…..Naravno, odluka Apelacionog suda je veoma značajna jer omogućava da počne suđenje za ubistvo koje se dogodilo pre čak 16 godina. Iako je na očigledan način važno za zatvaranje jednog veoma mračnog poglavlja iz naše prošlosti, suđenje može imati značajnu ulogu u našoj budućnosti – u smislu iskazivanja spremnosti države da se posvećeno bavi pitanjem bezbednosti novinara, i, šire, pitanjem slobode medija u Srbiji…..Nijedna postpetooktobarska vlast nije mogla ni smela da negira značaj koji je Slavko Ćuruvija imao u srpskom novinarstvu, što ne znači da su se prema medijima odnosili u skladu sa njegovim principima. Tako je i sada…..Krajem prošle godine, novinari „Cenzolovke“ pregledali su sve naslovne strane 10 srpskih dnevnih novina koje su objavljene tokom 2014. godine. Premijer Vučić našao se na njima ni manje-ni više nego 877 puta. Od toga – samo 6 puta u negativnom kontekstu. Da li Vam to ostavlja utisak slobodnog, nezavisnog novinarstva?

Gospodine Gaši! Kada je osnovana Fondacija i ko su bili inicijatori njenog osnivanja?

GAŠI:Slavko Ćuruvija fondacija je osnovana u novembru 2013. godine. Osnivači su njegova deca Jelena i Rade. Pridružila im se i Vukosava Crnjanski, osnivačica organizacije CRTA, koja je i predsednik upravnog odbora Fondacije.

Koji su glavni planovi Fondacije?

scf-logo-mala1GAŠI: Misija Slavko Ćuruvija fondacije je doprinos razvoju slobodnog, nezavisnog novinarstva u Srbiji, kao jednog od ključnih uslova razvoja demokratskog društva i izgradnje njegovih institucija. Drugim rečima, naš posao je da omogućimo medijima da rade u što slobodnijem okruženju, kako bi oni što uspešnije obavljali svoj posao – a to je pravovremeno, objektivno i potpuno informisanje javnosti o svim pitanjima od značaja za nju. Naši planovi vezani su za različite vrste podrške medijima i novinarima, ali i za razvoj debate u našoj javnosti o situaciji u medijima danas, o njenim uzrocima i posledicama, o tome kakvi mediji su nam potrebni, zašto su mediji važni i kako svi zajedno možemo da poboljšamo tu situaciju.

Ko su vaši partneri?

GAŠI:Fondacija traži i nalazi partnere na različitim stranama – među donatorskim organizacijama, među medijima, medijskim udruženjima i nevladinim organizacijama, kao i u akademskoj zajednici. Ipak, smatramo da je naš najvažniji partner javnost Srbije, jer mediji postoje zbog nje i ne mogu biti bolji niti slobodniji dok javnost to od njih ne zatraži, i dok ne bude bila spremna da se bori za njihovu slobodu.

Na koje oblasti rada ste naročito fokusirani, odnosno hoćete li reći nešto o tzv. Programima podrške?

GAŠI:U načelu govoreći, Fondacija ima tri oblasti delovanja: doprinos razvoju lokalnih medija, podrška istraživačkom novinarstvu i obrazovanje mladih novinara i studenata novinarstva.

Za podršku lokalnim medijima odlučili smo se zato što je situacija u “lokalu” neuporedivo teža od one u nacionalnim medijima – bilo da govorimo o finansijskoj situaciji, tehničkoj i kadrovskoj opremljenosti medija, produkcijskom kvalitetu ili pritiscima na novinare. Ova podrška je do sada realizovana kroz produkcijske donacije za 11 lokalnih radio i TV stanica; za jesen planiramo konkurs za Internet i štampane medije, na kome će produkcijske donacije biti uvezane sa mentorskom podrškom medijima i novinarima u oblasti istraživačkog novinarstva. Nedavno smo organizovali i studijsko putovanje za menadžere tri lokalna medija u Dansku, čije su teme bile ekonomska održivost i razvoj digitalnih medija. Verujem da će ove dve teme igrati sve veću ulogu u radu Fondacije.

Takođe, ovog leta upisaćemo prvu generaciju Škole digitalnog novinarstva Slavko Ćuruvija fondacije, kroz koju će desetak mladih novinara i novinarki učiti o tome kako je Internet promenio novinarstvo, i kako mogu da iskoriste tu promenu da slobodnije, kvalitetnije, lakše i bezbednije obavljaju svoj posao.

Na kraju, neke naše aktivnosti odvijaju se i van tri navedene „fokus tačke“ – ako zaključimo da postoji dobar razlog za to. Odličan primer je Cenzolovka, sajt o slobodi medija koji je nastao kao direktan odgovor na brojne slučajeve u kojima je postojala sumnja da je došlo do cenzure medijskog sadržaja, a danas predstavlja jedno od retkih mesta u srpskom Internet prostoru gde se slobodno diskutuje o svim temama od značaja za stanje medija u Srbiji.

11. aprila se navršilo 16 godina od ubistva osnivača “Dnevnog telegrafa”, prvog nezavisnog dnevnika u Srbiji, te osnivača magazina “Evropljanin”, Slavka Ćuruvije. Kako ste vi u Fondaciji obilježili ovu, 16. po redu tužnu godišnjicu te kakvo je mjesto u srbijanskom, pa ako hoćete i u regionalnom novinarstvu, po vama, pozicionirao sebi pokojni Slavko Ćuruvija?

GAŠI:Godišnjica smrti Slavka Ćuruvije je svih ovih godina bila rezervisana za njegovu porodicu i oni je uvek obeleže van očiju javnosti. Ove godine, kao Fondacija, radili smo na organizaciji praćenja i izveštavanja sa suđenja optuženima za njegovo ubistvo, koje će početi u junu.

slavko curuvijaZašto je Ćuruvija progonjen i zašto je ubijen?

GAŠI:Na spomen ploči, na mestu njegovog ubistva, piše: Ubijen zbog oštre, kritičke reči.

Puno je bilo periperija oko potvrđivanja optužnice protiv četvorice pripadnika Resora državne bezbednosti. Nedavno ju je Apelacioni sud potvrdio, što znači da je ista postala pravosnažna. Kako komentirate Odluku Apelacionog suda te kako je ista primljena u tamošnjoj javnosti?

GAŠI:Naravno, odluka Apelacionog suda je veoma značajna jer omogućava da počne suđenje za ubistvo koje se dogodilo pre čak 16 godina. Iako je na očigledan način važno za zatvaranje jednog veoma mračnog poglavlja iz naše prošlosti, suđenje može imati značajnu ulogu u našoj budućnosti – u smislu iskazivanja spremnosti države da se posvećeno bavi pitanjem bezbednosti novinara, i, šire, pitanjem slobode medija u Srbiji.

Što se tiče reakcije javnosti, moj utisak je da je ona obeležena, s jedne strane, povikom “konačno!”, a s druge – sumnjom da će postupak, kao i onaj za ubistvo Zorana Đinđića, stati na nivou neposrednih izvršilaca, odnosno da neće dovesti do nalogodavaca ubistva. U svakom slučaju, prvo ročište je zakazano za 1. jun, a u toku suđenja ćemo videti u kojoj meri je ta sumnja bila opravdana.

Mediji su prenijeli da ubice Ćuruvije prijete Legiji i svjedocima, dok je MUP Srbije tako nešto demantirao. Da li ste vi u Fondaciji došli do relevantnih dokaza šta je od ovoga dvoga, zapravo, istina?

GAŠI:Fondacija se ne bavi prikupljanjem dokaza, jer to je posao istražnih organa i oni su dužni da ga obavljaju. S druge strane, zahtevamo od države da sve pojedinosti u vezi sa ubistvima novinara i napadima na novinare u Srbiji budu detaljno ispitane i predočene javnosti, pomno pratimo sve događaje u vezi sa ovim slučajem i redovno ćemo objavljivati izveštaje sa suđenja optuženima za ubistvo Slavka Ćuruvije. Smatramo da je važno da javnost dobije potpune informacije o svemu što je od značaja za razumevanje toka i ishoda procesa.

U Beogradu postoji ulica Slavka Ćuruvije te spomen ploča na mjestu gdje je ubijen. Znači li to da u Beogradu i Srbiji ovih godina pušu potpuno novi – demokratski vjetrovi u odnosu na vrijeme u kojem je djelovao ovaj veliki novinar i čovjek i koji je najvišom cijenom platio svoj novinarski i ljudski stav?

GAŠI:Spomen ploču je postavilo Nezavisno udruženje novinara Srbije 1999. godine, samo par meseci posle ubistva Slavka Ćuruvije, dakle dok je još na vlasti bio Slobodan Milošević. Ulica mu je dodeljena mnogo godina kasnije, kada je gradonačelnik Beograda bio Dragan Đilas (Demokratska stranka). Nijedna postpetooktobarska vlast nije mogla ni smela da negira značaj koji je Slavko Ćuruvija imao u srpskom novinarstvu, što ne znači da su se prema medijima odnosili u skladu sa njegovim principima. Tako je i sada.

Ćuruviju je ubila država kojoj nije odgovarao poslenik javne riječi koji je samo držao do temeljnih principa profesije, odnosno koji se borio za slobodno i nezavisno novinarstvo. Da li su danas u Srbiji novinari i novinske kuće potpuno slobodni i nezavisni?

GAŠI:Odgovoriću Vam jednim primerom. Krajem prošle godine, novinari „Cenzolovke“ pregledali su sve naslovne strane 10 srpskih dnevnih novina koje su objavljene tokom 2014. godine. Premijer Vučić našao se na njima ni manje-ni više nego 877 puta. Od toga – samo 6 puta u negativnom kontekstu. Da li Vam to ostavlja utisak slobodnog, nezavisnog novinarstva?

Želim vam puno uspjeha u radu, da put prema zacrtanim ciljevima bude što manje vijugav i da ostvarujete misiju kojom će biti zadovoljna demokratska javnost u toj zemlji, pa i šire, te posebno kojom bi, hipotetički, bio zadovoljan čovjek čije ime nosi vaša Fondacija. Hvala za ovaj razgovor.

GAŠI:Hvala vam na mogućnosti da Vašim čitaocima izložimo razloge za postojanje i planove Slavko Ćuruvija fondacije.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (675)

 

zahtjev...logo

PROGLASITE KONAČNO DEJTONSKI USTAV NEVAŽEĆIM I VRATITE USTAV R BiH U FUNKCIJU

   Kako je bilo i najavljeno, Dodik i njegovi partijski drugovi su danas donijeli Deklaraciju o samostalnosti Rs-a, čime su ne samo izišli iz okvira i ovakvog Dejtonskog ustava, nego i zatrubili ratnim sirenama baš onako kako je to činio njihov ideolog – ratni mega-zločinac Radovan Karadžić prije 24-25 godina. Treba li, naime, podsjećati da je svaka najava separacije dijela jedne države zapravo otvoreni poziv na rat!?

   Neki bh. politički faktori su do ovog momenta osudili Deklaraciju, neki će to u istom žargonu najvjerovatnije učiniti poslije njih. No, ne pripadam sorti ljudi, posebno onih pri javnom angažmanu, koji se zadovoljava jalovim osudama, nego zalažem se za konkretnu akciju. Dakle, Deklaracija Dodikovih stranačkih separatista je prvo udar na suverenitet i teritorijalni integritet države BiH pa eto tebi, glavni tužioče Gorane Salihoviću, idealne prilike da, kada već znaš budžetskim parama kupiti auto od preko 100.000 KM za potrebe Tužilaštva i najavljuješ bez imalo srama kupovinu još takvih, pravdajući tezom da “kriminalci ne mogu biti jači od države…”, da braniš tu istu državu od onih koji su javno obznanili da će je razvaliti. Eto ti prilike da podigneš optužnicu protiv Dodika, Radmanovića, Cvijanovićke i ostalih Milinih stranačkih vedeta.
     Istovremeno, Deklaraciju SNSD-a, umjesto osude, treba uzeti i kao idealno nabačenu loptu svim parlamentarcima u oba doma Parlamentarne skupštine BiH iz bh. političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanske, da pokrenu inicijativu za proglašenje Dejtonskog ustava nevažećim pošto je najjača politička stranka iz Rs-a, na čelu sa njenim predsjednikom i predsjednikom manjeg entiteta, izišla iz njegovih okvira te vrate Ustav R BiH, koji je izvanparlamentarno derogiran, u funkciju.
 
   Pozivam i predsjednike svih drugih političkih stranaka koje za sebe kažu da su probosanske da na djelu to potvrde, a jedino djelo koje  je u ovom trenutku pravi odgovor na Deklaraciju SNSD-a jeste da se pridruže jednom svebosanskohercegovačkom frontu sa ciljem proglašenja Dejtonskog ustava nevažećim, te vraćanja legalnog i legitimnog Ustava R BiH u funkciju.
 
   Znam da će mnogi kazati da je ovakvo zalaganje utopija, ali ja im unaprijed poručujem da je sve drugo prazna priča i ide u korist štete po BiH i njene lojalne narode i građane.
 
   Dobro ste primjetili, nisam prozvao ni međunarodnu zajednicu budući da smatram da je loptica, u konkretnom slučaju, u domaćim rukama, posebno onih koji stoluju u gradu koji je zapadno od grada iz kojeg je nabačena lopta ili zatrubile nove ratne sirene – Istočnog Sarajeva….
 
   Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso