Pismo Vijeću Evrope

Posted: 20. Maj 2015. in Intervjui

Mi dole potpisani/e, odgovorni/e i zabrinuti/e građanke i građani Bosne i Hercegovine i Evrope, zaštitnici/e i promotori/ce ljudskih prava, izražavamo zabrinutost činjenicom da će političari iz Bosne I Hercegovine 19. maja 2015. godine preuzeti predsjedavanje Vijećem Evrope.

Razlog za zabrinutost dolazi iz činjenica da su ovdašnji lideri ti koji godinama dosljedno ne sprovode važne odluke Evropskog suda za ljudska prava zbog čega je BiH zaleđen proces daljih integracija ka EU, ali i reforme koje su neophodne za razvoj ove zemlje. Samo jedan od primjera je neispunjavanje odluke Evropskog suda u slučaju Sejdić i
Finci protiv Bosne i Hercegovine (broj 27996/06 i 34836/06 od 22.decembra 2009. godine). Pod sličnim okolnostima nedavno je donešena I presuda u slučaju Zornić (broj 3681/06 od 15 jula 2014), ali ni ova nije provedena. Komitet ministara Vijeća Evrope vršeći svoju nadzornu funkciju u smislu člana 46. stav 2. Konvencije, usvojio je tri privremene rezolucije koje se odnose na ne provođenje presude Sejdić i Finci (vidi dokumente br. CM/ResDH(2011)291, CM/ResDH(2012)233 I CM/ResDH(2013)259). Samo zbog neispunjavanja ovih presuda, a za što su odgovorni ovdašnji lideri, Bosna i Hercegovina je trebala biti isključena iz Vijeća Evrope. Umjesto toga, oni koji su odgovorni imat
će priliku da predsjedavaju tijelom čije odluke ne poštuju.

Istovremeno, niz drugih problema Bosnu i Hercegovinu stavljaju u poziciju zemlje koja teško može biti primjer poštivanja odluka Vijeća Evrope kojim će predsjedavati od 19. maja. U oblasti borbe protiv korupcije, oni čiji je to bio posao u BiH donosili su odluke kojima je tek djelimično ispunjeno pet od 22 preporuke iz trećeg kruga evaluacije Grupe zemalja protiv korupcije Vijeća Evrope (GRECO), a koje se odnosi na inkriminaciju korupcije i unapređenj zakonodavstva iz oblasti finansiranja političkih partija. Rok koji je dat za ispunjavanje ovih preporuka je bio 31.3.2015.

U posljednjem zvaničnom Privremenom izvještaju o usklađenosti za BiH, GRECO navodi da je je kategorizirao vrlo nizak nivo usklađenosti s preporukama kao „globalno nezadovoljavajući“. Prvi izvještaj iz Trećeg kruga evaluacije objavljen je još 2011., a nakon gotovo četiri godine, BiH nije ispunila ni petinu preporuka. Uskoro će uslijediti
četvrti krug evaluacije koji se odnosi na preporuke vezane za sukob interesa, imovinske kartone, transparentnost, itd., gdje je BiH posebno u zaostatku i čak je u posljednjih nekoliko godina u potpunosti derogirala zakonski okvir.

Za nerješavanje ovih pitanja u BiH na prvom mjestu su krivi oni koji obnašaju funkcije moći, odnosno političari u ovoj zemlji. Njihova neodgovornost spram građana, te međunarodnih partnera, dovela je zemlju u jednu od najtežih kriza nakon rata koji je okončan 1995. godine. Danas se građani BiH suočavaju sa kolapsom zdravstvenog I obrazovnog sistema, pravosuđe je u ozbiljnoj krizi, industrija koja je opstala nakon rata ubijen je kriminalnim privatizacijama koje su ostavile na desetine hiljada radnika u vrlo nezavidnom položaju. Takva situacija dovela je do dva velika vala protesta, u ljeto 2013. I proljeće 2014., a protesti obespravljenih radnika dešavaju se širom zemlje već godinama.

Istovremeno, mediji u ovoj zemlji sve su češće na udaru onih na vlasti, za što je najbolji primjer javni servis kojem prijeti gašenje jer ovdašnje vlasti se nikada nisu uspjele dogovoriti o važnosti digitalizacije. Uz to, pritisak na medije u BiH je svakim danom sve veći, o čemu su u više navrata upozoravale međunarodne organizacije koje nadziru stanje medijskih sloboda, uključujući i Ured ambasadora za slobodu medija OSCE-a.

Konačno, svjesni da je ovu odluku o predsjedavanju BiH Vijećem Evrope nemoguće ukinuti i pored svih ovih činjenica, koje su samo dio, moramo dodati da smo izuzetno zabrinuti činjenicom da će ovim tijelom u naredih šest mjeseci predsjedavati osoba koja javno veliča ratne zločince, te time negira međunarodni sud koji je osnovao UN. S obzirom
da trenutno OSCE-om predsjedava Srbija, i također političar koji glorifikuje osobe koje su počinile ratne zločine i negira međunarodni sud, vjerujemo da Evropa šalje vrlo zabrinjavajuće signale svojim građanima.

Podsjećamo, gospodin Mladen Bosić, je organizovao doček Momčilu Krajišniku, osobi osuđenoj za najteže ratne zločine počinjene na prostoru Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Na tom javnom skupu negirale su se odluke i zaključci međunarodnog suda, što je nedopustivo. Neprihvatljivo je da se politički stavovi koji doprinose ksenofobiji nacionalizmu i fašizmu budu nagrađeni, a to se upravo radi imenovanjem gospodina Bosića za predsjedatelja Vijeća Evrope.

Isto tako je apsurdna situacija u kojoj Vijećem Evrope predsjedava zemlja u kojoj se krše osnovna ljudska prava njenih građana.

Sve činjenice koje smo naveli sigurno su poznate donosiocima odluka u EU, te zbog toga smatramo da je izuzetno zabrinjavajuće što su donijeli odluku da se liderima BiH dopusti da predsjedavaju ovim tijelom. Vjerujemo da na ova način EU nagrađuje sav njihov nerad I djela koja bi u većini zemalja članica bila procesuirana. Istovremeno, nagrađajući ovdašnje političke elite, kažnjavaju se građani čiji protesti i upozorenja ne samo da su ignorisani unutar BiH, nego i od EU zvaničnika koji i dalje imaju važnu ulogu u BiH.

Gorana Mlinarević
Nidžara Ahmetašević
Emir Hodžić
Aida Spahić
Zoran Ivančić
Nela Porobić Isaković
Goran Bubalo
Hana Obradović
Lejla Huremović
Nermina Trbonja
Refik Hodžić
Tanja Miletić Orućević
Franjo Sarčević
Dražen Crnomat
Sabina Šabić
Srđan Šušnica
Asim Mujkić
Igor Štiks
Centar za ustavne i upravne studije iz Sarajeva
Centar za mlade Kvart, Prijedor
Feministički antimilitaristički kolektiv
Udruženje Tranzicijska Pravda
Sarajevski otvoreni centar
Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH
Udruženje Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu
Inicijativa mladih za ljudska prava u Bosni i Hercegovini (YIHR BH)
CODA – Otvoreni univerzitet Sarajevo
Oštra nula, Banjaluka

ravnogorci
Kakve će posljedice proizvesti ova sudska tačka na “i”, kada se radi o Draži, na region, odnosno bivše ex-yu republike i odnose Srbije s njima?

KAPIČIĆ: Već je proizvela i u Srbiji, o regionu da ne pričamo, sve te reakcije nisu vidljive u dnevnoj štampi ili TV, ali danas u eri interneta ne može se ništa sakriti! Ratovi devedesetih, strašni zločini, genocid u Srebrenici, sve te duboke rane ponovo su otvorene ovim činom. Družine koja se danas raduju u Srbiji, falsifikatori dalje i skorašnje istorije, sami su se razotkrili dokazavši da su nepopravljivi, da nemaju savesti, da su bili i biće baštinici lika i nedela Draže Mihailovića i njegovih instrukcija datih 20.12.1941.g. njegovoj “slavnoj” vojsci o čemu Đeneral Čiča u tački 5. kaže: “Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa”!

 Konkretnije, da li će presuda Višeg suda u Beogradu od 14. maja ove godine biti vjetar u jedra pripadnicima Ravnogorskog pokreta u Bosni, naprimjer, koji vrlo često, posebno u istočnom dijelu naše zemlje, paradiraju sa svim svojim obilježjima uz uobičajenu retoriku, prizivajući reprizu 1992., 1993…?

 KAPIČIĆ: Rado bi oni opet pevali refren i opet će i opet će… ali nemaju zloupotrebljenu ratnu mašineriju JNA-e iz devedesetih, materijalno su devastirani od svih tih njihovih patriota, zbog toga EU, Amerika i Rusija, svi koji baštine antifašizam su ti koji bi se morali oglasiti povodom sramnog revizionizma i falsifikovanja istorije od inspiratora klanice devedesetih na prostoru Balkana!

 Srbija nikako da se suoči sa vlastitom prošlošću, posebno onom iz 90-tih prošloga stoljeća. Ali, 14. maja ove godine se službeno suočila sa prošlošću od prije 70-ak godina na, rekao bih, najgori mogući način, kako po nju samu tako i po okruženje. Da li će presuda o Draži, ovakva kakva jest, otežati toj zemlji i njenom društvu konačno suočavanje s prošlošću iz 90-tih?

 KAPIČIĆ: To suočavanje sa prošlošću bilo bi kada bi se prikazala i osudilia sva zverstva koja su četnici činili i pre 70.g i ova iz 90-tih, kada bi rekli da se genocid nad muslimanima iz Drugog svetskog rata ponovio u Srebrenici. Poenta je u tome što oni ne žele da se suoče, jer kada bi se suočili ne bi bilo rehabilitacije kvislinga i zločinaca iz Drugog svetskog rata, ne bi bilo povratka imovine Karađorđevićima i potomcima saradnika okupatora. Rehabilitacijom Draže oni rehabilituju i Mladića i Karadžića, tako su rehabilitovali i svu tu politikantsku scenu, čast retkim izuzecima iz devedesetih, SPC, SANU, Francusku 7 , koje su zdušno učestvovale u raspirivanju mržnje i ratovima u Jugoslaviji po Memorandumskom projektu koji je sledio krvave stope Draže Mihailovića i njegovih četnika na putu ka Velikoj Srbiji!

 Na samom kraju, očekujete li sada zbijanje redova svih antifašističkih snaga ne samo u Srbiji, nego i u regionu, kao jedini adekvatan odgovor na presudu koja je bila tema našeg razgovora?

 KAPIČIĆ: Naravno da očekujem, u Srbiji su se mnogi oglasili i osudili anticivilizacijski povratak u mračno doba kokarde i kame pod firmom pravnih propusta, u regionu imate takođe veliki broj antifašista koji se protive povampirenju poraženih snaga iz Drugog svetskog rata, to nas može i mora ponovo ujediniti da bi sprečili krvoproliće u budućnosti. Ovo poslednje kao što se sada jasno vidi od Vardara pa do Triglava poslužilo je i donelo dobro samo politikantima i ratnim profiterima koji su opljačkali sve narode i narodnosti bivše Jugoslaije.

 Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

 KAPIČIĆ: Hvala i Vama.

 RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (682) 
vrbas-miso

 

s bih - logoSarajevo,18.05.2015.godine

S A O P Ć E NJ E

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Mladen Ivanić reagovao je na analizu stanja na Balkanu koju je napisao Edward P. Joseph, a koja je objavljena u američkom Foreign Affairsu. U analizi se navodi da “se BiH raspada” te kako u junu prilikom objave rezultata popisa može doći do narušavanja kohezije u BiH jer će svaka nacionalnost tvrditi da je oštećena zbog sistemskih propusta.

Ovdje je interesantno nekoliko stvari. Jedna je da s pažnjom treba tumačiti sve sto piše u Foreign Affairsu, pa tako i ovu analizu stanja u BiH. Druga je da je čudno da nema nikakve reakcije od strane DF-a i SDA, kao u ostalom što se ne reaguje ni na druge prijetnje ili nagovještaje rasturanja suvereniteta i integriteta zemlje. I na kraju reagovao je predsjedavajući Predsjedništva Ivanić koji kaže “da misli da to nema veze sa istinom”.

Za one koji znaju čitati izmedju redova iz gore navedenog sasvim je jasno da se stanovništvo Bosne i Hercegovine medijski priprema na rezultate popisa. Kao što smo ukazivali bezbroj puta do sada, napravljeno je nekoliko nepravilnosti od samog početka. Prije svega Stranka za Bosnu i Hercegovinu do 2010. godine se energično suprostavljala da se stanovništvo uopšte izjašnjava etnički. Nakon  toga su koalicioni partneri SDA i SDP prihvatili ovakav popis gdje najbrojniji narod u BiH nije imao svog predstavnika, nego ga je zastupao Damir Hadžić, ministar SDP-a koji se nikad nije izjašnjavao kao Bošnjak. Već od donošenja Zakona, kao i uspostavljanja sistema popisivanja stvari su krenule naopako.

Nakon popisa, kad se vidjelo da će broj Bošnjaka preći procenat koji smeta mnogima, onda se počela mijenjati metodologija kako bi se povratnici razdvajali na rezidentne i nerezidentne kao i niz drugih nepravilnosti. Ivanić sada kaže kako ne vjeruje da saopštavanje rezultata može “izazvati neke nerede ili terorizam” dok njegovi partneri na državnom nivou šute. Možda oni vjeruju?

Jasno se mora reći javnosti da patriote Bosne i Hercegovine, Bošnjaci, bosanski Srbi, bosanski Hrvati, Jevreji i ostali gradjani, koji su odbranili zemlju od najvećeg terorizma i genocida nakon Drugog svjetskog rata u Evropi, nisu bili teroristi ni za vrijeme agresije kad su ubijane stotine hiljada civila. Časno su branili zemlju, dostojanstvo i civilizirane vrijednosti. Danas se terorizam želi povezati samo sa jednim narodom, i dovesti ga pred zid da se i izražavanje gradjanskog nezadovoljstva, gradjanska hrabrost i aktivizam bilo koje vrste prikaže kao terorizam. To je apsolutno neprihvatljivo od strane slobodnog gradjanina koji je temelj državnost i nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Stranka za Bosnu i Hercegovinu oštro osudjuje svaki terorizam koji dolazi od bilo koga i čini se bilo kome. Medjutim ne smijemo zaboraviti da je terorizam i terorisanje povratnika po manjem i siromašnijem bh. entitetu od strane policijskih struktura tog dijela BiH koje su u Presudi o genocidu označene kao saučesnici. Terorizam je i ubijanja civila na pijaci Markale u ratu kao i na mnogim drugim mjestima, ubijanje nevinih mladih ljudi u Tuzli 25. maja, ubijanje nevine djece, žena i staraca. Terorizam su i sistematska silovanja. Terorizam nad slobodoumnom javnosti na prostoru svih zemalja bivše Jugosavije je i rehabilitacija dokazanog fašiste Draže Mihajlovića.

Terorizam se ne može pripisati jednom narodu, nego teroristima koji ga planiraju, pripremaju i izvode. Na kraju pozivamo državne institucije da tačno definišu šta je terorizam i šta je ugrožavanje sigurnosti i izazivanje mržnje. Da li su na istom nivou svatovi sa zastavom Bosne i Hercegovine pod kojom je primljena u Ujedinjene nacije, i četnici koji redovno paradiraju Srebrenicom, Višegradom i Banja Lukom i smatraju se Udruženjem gradjana?  Je li terorizam ubistvo povratnika u Prijedoru, isto kao i policajca u Zvorniku, ili možda nisu? Pozivamo slobodnu javnost Bosne i Hercegovine da se otvore ozbiljne rasprave na ove teme, jer u protivnom naše društvo ide u krivom smjeru.

                                                                                                                   Stranka za Bosnu i Hercegovinu

s_ordanoski-220-1314000338Dakle, iako srećom niti jedan civil nije poginuo u ovoj bezbednosnoj operaciji, a grupa bandita je na kraju razbijena, cela operacija lici na pravi fijasko u fazi praćenja, planiranja i izvođenja bezbednosne konfrontacije. Ko stoji iza kriminalaca? Onaj ko je imao dovoljno para da ih plati, dovoljno kanala da ih kontaktira i dovoljno moći da spreči drugačiji, pravovremeniji i efikasniji razvoj ove kumanovske drame….. Osim što je bila antimakedonska, ova akcija je u velikoj meri i antialbanska u svojoj političkoj suštini, jer ona delegitimira albanske napore za stabiliziranje Zapadnog Balkana i za građenje partnerskih odnosa sa Zapadom….. Zbog geo-strateškog položaja Makedonije u samom centru Zapadnog Balkana, kao i zbog 25-godišnjeg nezatvorenog pitanja makedonskih evro-atlantskih integracija, zbog grčkog veta na makedonsko ime, povremeno, Makedonija je plodno tlo za testiranje regionalne stabilnosti i odnosa regionalnih i kontinentalnih sila….. Albanske partije, kao i sami albanski građani, su imali vrlo uzdržane i konstruktivne reakcije, bez niti jednog incidenta na terenu i sa jasnim porukama kriminalnoj grupi da nisu zainteresirani da ih podrže ili da im se priključe na terenu…..U narednih nekoliko nedelja očekujem demisioniranje vlade g. Gruevskog i formiranje privremene tehničke ili ekspertske vlade čiji će zadatak biti da u roku od 12-18 meseci pripremi izvođenje fer i demokratskih izbora, kako bi smo došli do političke vlade sa jasnom evro-atlantskom orijentacijom i uverljivim demokratskim kapacitetom…..
Gospodine Ordanoski! Razgovaramo dan nakon što je ministrica unutrašnjih poslova Makedonije Gordana Jankulovska saopćila da je u cjelodnevnoj subotnjoj akciji razbijanja terorističke grupe u kumanovskom Divljem naselju poginulo 5 policajaca a više od 30 ranjeno. Na konačne službene informacije o ukupnom broju poginulih i ranjenih na obje strane te civila, trebamo još pričekati. Da li Vi raspolažete informacijama ko su pripadnici te terorističke grupe i ko, eventualno, stoji iza njih?

ORDANOSKI: Nakon desetak dana od kumanovskih događaja, na neka od pitanja imamo jasnije odgovore, a neke su dileme još nejasnije. Na primer, jasno je da je grupa koja je upala u Kumanovo bila praćena mesecima od strane makedonskih tajnih službi i da je njena „udarna“ sila bila sastavljena od, uglavnom, iskusnih kosovskih vojnih veterana koji su prošli razna bojišta balkanskih i drugih ratova. S druge strane, nejasno je kako je dozvoljeno da se grupa od 40-tak plaćenika komotno “ulogori”, sa vrlo ozbiljnim naoružanjem, u gusto naselje Kumanova, a da na to nije ranije reagovano. Nejasno je kako je makedonska policija napravila akciju u kojoj je izgubila 8 svojih specijalaca, a 37 je ranjeno, ako je već imala inicijativu i faktor iznenađenja na terenu. Nejasno je kako je MUP Makedonije oficijelno tvrdio da je pobijeno 14 “terorista”, da bi se nakon celih šest dana od događaja ta cifra korigirala na 10, a da im je i jedan od uhapšenih “terorista” trkom pobegao i navodno prešao na kosovsku stranu granice (?!) prilikom uvida na terenu gde je pokazivao lokaciju skrivenog oružja korišćenog za napad… Dakle, iako srećom niti jedan civil nije poginuo u ovoj bezbednosnoj operaciji, a grupa bandita je na kraju razbijena, cela operacija lici na pravi fijasko u fazi praćenja, planiranja i izvođenja bezbednosne konfrontacije. Ko stoji iza kriminalaca? Onaj ko je imao dovoljno para da ih plati, dovoljno kanala da ih kontaktira i dovoljno moći da spreči drugačiji, pravovremeniji i efikasniji razvoj ove kumanovske drame.

KUmanovo_sukobi_03

Da li se ovi događaji u Kumanovu od 9. maja mogu dovesti u bilo kakvu vezu sa antivladinim protestima u Makedoniji koji traju već nekoliko dana?

ORDANOSKI: Mogu, posredno, jer pritisak na makedonsku vlast je iz dana u dan sve veći, a Makedonska vlada je u velikoj propagandnoj defanzivi. Moguće je da se nekome videlo zgodno da pokuša da promeni temu: da se od svakodnevnih afera za kriminal, korupciju, nameštanje izbora i falsifikovanje izbornih rezultata, reketiranja, raznoraznih pritisaka, gušenja sloboda i političkih zatvorenika, predje na temu međuetničkih sukoba i konfrontacija, dobro poznate balkanske refrene za skrivanje kriminala svih vrsta.

Da li je upad i djelovanje ove terorističke grupe u interesu Albanije ili Kosova, naprimjer? Ako nije, u čijem je, onda?

ORDANOSKI: Osim što je bila antimakedonska, ova akcija je u velikoj meri i antialbanska u svojoj političkoj suštini, jer ona delegitimira albanske napore za stabiliziranje Zapadnog Balkana i za građenje partnerskih odnosa sa Zapadom. Ko god da stoji kao inspirator kumanovskog incidenta mora da je imao i ovaj aspekt u obziru. Ova događanja su odmah aktivirala “velikoalbanska” scenarija pre svega u srpskim političkim krugovima, kao evergrin tema tamošnje politike, ali i kao preovladjujući način na koji značajni deo srpske javnosti posmatra makedonski multietnički politički model.

Antivladini protesti, dešavanja u Islamskoj zajednici Makedonije i ovi jučerašnji događaji u Kumanovu se skoro pa vremenski podudaraju. Da li je to puka koincidencija ili dio nekakvog ili nečijeg plana, bilo izvana ili unutar same Makedonije?

ORDANOSKI: Bilo kakva politička nestabilnost bilo kuda, u principu, otvara prostor za svemoguće političke mešetare i oportuniste koji bi hteli da na marginama, ili u samom centru dešavanja, avansiraju svoje interese. To je, naravno, slučaj i sa Makedonijom. Na primer, nakon 25 godina ćutanja za vreme cele makedonske državne nezavisnosti, sada je Ministarstvo vanjskih poslova Rusije za samo dva-tri meseca oficijelno reagiralo čak četiri puta sa  saopćenjima za javnost povodom događanja u zemlji, uključujući i reakciju samog ministra Lavrova koji je, nedavno, za vreme oficijelne posete Beogradu, imao upadljivo duži odgovor na novinarsko pitanje vezano za Makedoniju. Zbog geo-strateškog položaja Makedonije u samom centru Zapadnog Balkana, kao i zbog 25-godišnjeg nezatvorenog pitanja makedonskih evro-atlantskih integracija, zbog grčkog veta na makedonsko ime, povremeno, Makedonija je plodno tlo za testiranje regionalne stabilnosti i odnosa regionalnih i kontinentalnih sila. Do sada različite provokacije, pa i bezbednosne krize, nisu bile dovoljne za dezavuiranje zelje makedonskih građanja za izgradnju demokratskog sistema koji bi se priključio evropskoj političkoj arhitekturi i evro-atlantskom bezbednosnom sistemu.

Kako ocjenjujete reakcije političkih stranaka na događaje u Kumanovu, posebno partije Albanaca u vlasti? Jesu li reakcije bile adekvatne, odnosno primjerene samim događajima?

ORDANOSKI: Albanske partije, kao i sami albanski građani, su imali vrlo uzdržane i konstruktivne reakcije, bez niti jednog incidenta na terenu i sa jasnim porukama kriminalnoj grupi da nisu zainteresirani da ih podrže ili da im se priključe na terenu. Mislim da su i Albanci potpuno svesni da je ovo bila antialbanska provokacija, bez razlike na to ko su bili plaćeni “izvođači radova” u samom kumanovskom naselju. Ta provokacija i u tom smislu nije uspela.

Kako procjenjujete daljnji razvoj političke i sigurnosne situacije u Makedoniji – hoće li ići u smjeru eskaliranja ili smirivanja?

ORDANOSKI: U narednih nekoliko nedelja očekujem demisioniranje vlade g. Gruevskog i formiranje privremene tehničke ili ekspertske vlade čiji će zadatak biti da u roku od 12-18 meseci pripremi izvođenje fer i demokratskih izbora, kako bi smo došli do političke vlade sa jasnom evro-atlantskom orijentacijom i uverljivim demokratskim kapacitetom.

protesti u makedoniji

I, na kraju, da li bi ovi događaji od 9. maja u Kumanovu mogli na neki način dodatno homogenizirati pripadnike pojedinih etničkih grupa u Makedoniji ili pak makedonsko društvo u cjelini?

ORDANOSKI: Mogli bi, ako se nastavi sa ovakvim provokacijama, jer nema međuetničkih odnosa koji mogu da zadrže stabilnost ukoliko destabilizacija traje uporno i intenzivno. Mislim da do toga ipak neće doći jer za takvo nešto ne postoji ozbiljna domaća i međunarodna podrška i ozbiljni destruktivni resursi. Naravno, to znači da se i politička inicijativa ne sme prepustiti radikalnijim ili avanturizmu sklonim nacionalnim političkim igračima. Čini mi se da je makedonsko društvo preživelo i veća i mnogo ozbiljnija iskušenja, pa će tako preživeti i ovu političku krizu.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (681)

vrbas-miso

Filipova knjiga(Preneseno sa portala http://www.croatia.ch)

Vojvodjanski klub

  1. maj 2015. godine

Sudskom odlukom o rehabilitaciji Draže Mihajlovića

završen je proces oficijelne afirmacije četničke ideologije u Srbiji

Odluka o rehabilitaciji četničkog generala Draže Mihajlovića predstavlja finalizaciju procesa koji je otpočet izjednačavanjem učesnika II Svetskog rata koji su se borili protiv fašističkih okupatora i onih koji su se borili na njihovoj strani,  te samim donošenjem Zakona o rehabilitaciji.

U okvirima ovog procesa izvršena je politička i javnomnjenjska amnestija zagovornika četničke ideologije, čime je i sama ta ideologija postala moralno i politički prihvatljiva. O posledicama ovog procesa najbolje svedoči činjenica da je, upravo zahvaljujući  globalnoj društvenoj rehabilitaciji  četničkog pokreta i bilo moguće  da četnički vojvoda Tomislav Nikolić  s  punim pravom predstavlja antifašističku Srbiju na paradi povodom Dana pobede u Moskvi.

Međutim, to što je država Srbija prihvatila rehabilitaciju četničkog pokreta, a sada i njegovog vođe Draže Mihajlovića, osim što predstavlja čin prekrajanja istorije i podršku ratnim zločinima koje su četnici pod vođstvom, uz blagoslov i na osnovu direktne nadredbe Mihajlovića počinili nad građanima Srbije, predstavlja i oficijelnu, od strane pravnog i političkog sistema Srbije podržanu –  afirmaciju ideologije četništva.

Zato je danas, samo 6 dana nakon obeležavanja 70 godina od oficijelne evropske pobede nad fašizmom,  neophodno podsetiti javnost Srbije koji su to bili oficijelni ciljevi četničkog pokreta u Srbiji. Uz oružanu borbu protiv antifašista, odnosno partizana, ciljevi četničkog pokreta za koje je general Mihajlović davao jasne i nedvosmislene naredbe, zahtevajući od podređenih njihovu realizaciju su bili: zalaganje za etnički čistu veliku Srbiju, koja obuhvata Srbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu,  Srem,  Banat i Bačku i zalaganje za “etničko čišćenje” teritorije velike Srbije “od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata”, uz poseban naglasak na  “čišćenje Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Mislimanskog i Hrvatskog življa” (navodi  iz naredbe Komande četničkih odreda, broj 370, od 29. decembra 1941, koju je potpisao “Komandant, Đeneralštabni general Dragoslav M. Mihajlović”).

Činjenica da, pravno gledano, jučerašnja sudska odluka ne negira zločine, niti kolaboraciju Mihajlovića sa fašističkim okupacionim snagama, ne menja suštinu, odnosno činjenicu da ovakva, formalna, rehabilitacija na bazi nepravilnosti i nedostataka u sudskom procesu, u političkom i javnomnjenjskom smislu znači potpunu moralnu i političku rehabilitaciju jednog od najžešćih zastupnika ideje velike Srbije, “etničkog čišćenja” i etnički “čiste Srbije”, u ime koje je lično Mihajlović naređivao ubijanje svih “nesrpskih elementa” na teritorijiji “velike Srbije”.

Nije bez značaja i nije dobro da se zaboravi da su upravo predsednik i premijer ove države zastupali iste te ideje devedesetih, uključujući i onu “za jednog  Srbina 100 Muslimana”, čime su te ideje, naknadno, dobile svoju zvaničnu političku potvrdu. Danas, kada govorimo o demokratskom i evropskom prestrojavanju gospode Vučića i  Nikolića, mnogi u Srbiji neće da vide da se nisu promenile njihove ideje, već se promenila država Srbija, koja je zvanično rehabilitovala četničkog komandanta i ideologiju četništva, a time i sve četničke vojvode i istomišljenike, od 1941. do danas.

Za Vojvođanski klub

Predsednica dr Branislava Kostić

   

 stasa zajovicBiljana Kovačević Vučo je bila jedna od najvažnijih pravnica, jedna od najvećih braniteljki ljudskih prava u Srbiji.….Da, mi ćemo kao i svakog 11. jula, i ove godine biti u Srebrenici. Tamo ćemo ići, kako sa našim aktivistkinjama iz mreže Žena u crnom iz Srbije, tako i sa aktivistkinjama naše međunarodne mreže Žena u crnom, pre svega iz Italije i Španije.….Što se tiče društva u Srbiji, ono nije napravilo niti jedan korak kako bi preuzelo odgovornost za počinjeni genocid u Srebrenici…..Haški tribunal je napravio propust kada je u pitanju slučaj Vojislava Šešelja, jer je očigledno optužnica koju je pripremilo tužilaštvo nije dovoljna za njegovu osudu. Takođe, mislim da on nije trebalo da bude pušten na slobodu, zato što nije poštovao pravila suda da kada bude pušten na slobodu, ne može da se bavi političkom delatnošću…..Stav Žena u crnom jeste da je Srbija stalno na tom opasnom putu da klizne iz svetovne u teokratsku državu, budući da je u društvu jako jak uticaj Srpske pravoslavne crkve. Ona je bila ta, koja je uz Srpsku akademiju nauka i umetnosti podržavala rat, a sada u miru, podržava progon svih drugačijih i različitih, tu pre svega mislim, na neheteroseksualnu populaciju……Ćutanje je važno, jer smatramo da je ono često glasnije od reči. Takođe, slažemo se sa vama da bi bilo jako dobro za postizanje kako pravde, tako i pravednog mira u regiji, da političari iz Srbije, ali i iz regije treba da posećuju Memorijalni centar u Potočarima i ćute, što zbog stida, tako i zbog odgovornosti……

 
Mnogo toga je aktuelno a što bi moglo biti tema našeg razgovora ali osjećam ljudsku i profesionalnu potrebu da najprije evociramo uspomene na pokojnu Biljanu Kovačević  Vučo baš ovdje i sada u povodu 5-te godišnjice njenog odlaska. Kako se Vi sjećate tog velikog borca za ljudska prava, ili – suborca?
 
ZAJOVIĆ: Biljana Kovačević Vučo je bila jedna od najvažnijih pravnica, jedna od najvećih braniteljki ljudskih prava u Srbiji. Ona je u svoj odnos sa Ženama u crnom utkala kako svoj profesionalni pravni angažman, tako i svoju aktivističku strast. Sarađivala je sa nama na Izradi zakona o prigovoru savesti, koji bi omogućio civilno služenje vojnog roka, zajedno sa njom mi smo pokretale brojne kampanje protiv nekažnjivosti, protiv poricanja genocida u Srebrenici itd.
 
Srebrenica je, ipak, tema nad temama. 11. aprila ste u Knez Mihajlovoj organizirali stajanje i ćutanje u povodu 20 godina genocida u tom bosanskom gradiću. Kako je protekla ta manifestacija u pogledu odziva i je li bilo incidenata?
 
ZAJOVIĆ:Protest povodom dvadeset godina od genocida u Srebrenici, u Knez Mihailovoj ulici je protekao u miru, uz redovno policijsko obezbeđenje. Na protestu je bilo 35 aktivistkinja mreže Žena u crnom iz par gradova u Srbiji i Vojvodini.
 
Siguran sam da ćete se i predstojećeg 11. jula naći u Potočarima. Da li ćete tada biti sami ili u društvu sa nekim drugim aktivistima iz Srbije, BiH.., regiona? Kako ste inače osmislili obilježavanje te jubilarne, ali tužne godišnjice?
 
ZAJOVIĆ: Da, mi ćemo kao i svakog 11. jula, i ove godine biti u Srebrenici. Tamo ćemo ići, kako sa našim aktivistkinjama iz mreže Žena u crnom iz Srbije, tako i sa aktivistkinjama naše međunarodne mreže Žena u crnom, pre svega iz Italije i Španije. Mi ćemo 10. jula ove godine, imati protest ispred Predsedništva Srbije sa zahtevom da se 11. juli proglasi Danom sećanja na genocid u Srebrenici. To će biti u 1h, dok ćemo u 20h na Trgu Republike imati performans u crnini i ćutanju.
 
Godinama ste insajder kada je u pitanju obilježavanje najvećeg genocida počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata – onog u Srebrenici. S druge strane, oficijelne vlasti Srbije, pa i šira javnost, tu srebreničku pretužnu priču koju su meritorne medjunarodne pravne institucije okvalificirale genocidom, drugačije tretiraju. Primjećuje li se, ipak, nekakav pozitivan pomak u pogledu odnosa službene i “neslužbene” Srbije prema Srebrenici? Je li Srbija i njeno društvo napravila barem jedan korak naprijed da se suoči sa istinom iz ne tako davne prošlosti, posebno onom od prije 20 godina?
 
ZAJOVIĆ: Što se tiče recepcije genocida u Srebrenici, vlasti u Srbiji su se menjale, ali se odnos prema počinjenom genocidu nije menjao, i on se kretao od poricanja preko minimiziranja do relativizovanja. Što se tiče društva u Srbiji, ono nije napravilo niti jedan korak kako bi preuzelo odgovornost za počinjeni genocid u Srebrenici.
 
Kako komentirate akciju novinara Dušana Mašića – da 7000 ljudi legne ispred Skupštine za Srebrenicu?
 
ZAJOVIĆ: Akcija novinara Dušana Mašića je pozitivan korak i kao takav on može da bude dobar gest u restorativnoj pravdi. Međutim, pored kratkoročnih akcija, potrebno je preuzimati kontinuirane zahteve ka kažnjivosti negiranja genocida u Srebrenici. Sporan je međutim broj ljudi, budući da je Međunarodna zajednica utvrdila da su u genocidu ubijene 8.372 osobe.
 
Prisustvovali ste 3. aprila ročištu u Višem sudu u Beogradu u postupku rehabilitacije Draže Mihailovića. Kakve utiske ste ponijeli? Da li je u pitanju isključivo pravni proces ili sva ta priča o rehabilitaciji đenerala Draže ima političku i ideološku pozadinu?
 
ZAJOVIĆ:Utisci koje sam ponela sa suđenja za rehabilitaciju Draže Mihailovića::: Naravno da priča o rehabilitaciji nema samo pravni nivo, čak naprotiv, proces rehabilitacije ima jasnu političku i ideološku pozadinu (pošto je ovaj razgovor vođen prije nekoliko dana jučer, 14. maja 2015., je stigla vijest iz Beograda da je Draža Mihailović rehabilitiran, op. B.G.).
 
Vojvoda Šešelj je također jedna od tema koju ne bi imalo smisla zaobići. Zaista, kako komentirate – prvo njegovo privremeno puštanje na slobodu, njegovo djelovanje na slobodi te zahtjev Haga da ga se vrati tamo?
 
stasaZAJOVIĆ: Haški tribunal je napravio propust kada je u pitanju slučaj Vojislava Šešelja, jer je očigledno optužnica koju je pripremilo tužilaštvo nije dovoljna za njegovu osudu. Takođe, mislim da on nije trebalo da bude pušten na slobodu, zato što nije poštovao pravila suda da kada bude pušten na slobodu, ne može da se bavi političkom delatnošću. Podržavamo zahtev Haškog tribunala da se on što pre vrati tamo, da mu se nastavi proces i da se on što pre okonča, nadamo se, osuđujućom presudom, budući da znamo koju je on involviranost imao u počinjene ratne zločine, kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni i Hercegovini, ali i u Vojvodini.
 
 Pošto participirate u Koaliciji za sekularnu državu, znači li to da smatrate da Srbija nije sekularna država?  Šta za Vas i Vaše aktivistkinje, zapravo, znači sekularizam?
 
ZAJOVIĆ: Stav Žena u crnom jeste da je Srbija stalno na tom opasnom putu da klizne iz svetovne u teokratsku državu, budući da je u društvu jako jak uticaj Srpske pravoslavne crkve. Ona je bila ta, koja je uz Srpsku akademiju nauka i umetnosti podržavala rat, a sada u miru, podržava progon svih drugačijih i različitih, tu pre svega mislim, na neheteroseksualnu populaciju. Za Žene u crnom sekularizam predstavlja potpunu odvojenost crkve od države, što podrazumeva hitno isključivanje veronauke iz školskog obrazovanog programa.
 
stasa-1Jedna od vaših konstanti djelovanja jeste i antifašizam. Kako realizirate na terenu taj angažman i da li vas pri tome iko ometa ili napada?
 
ZAJOVIĆ: Što se tiče naših antifašističkih akcija, one su za nas jako vazne, jer su Žene u crnom antifašistička grupa, koja svake godine obeležava, kako 09. maj, tako i 09. novembar, kao važne međunarodne datume antifašističkog karaktera. U tim našim akcijama, kao i u ostalim, imamo problema. 09. novembra 2012. godine fašistička organizacija Naši, je sastavila spisak „mrzitelja Srba“ na kome su se našle i Žene u crnom.
 
Ćutanje je jedan od vaših prepoznatljivih načina djelovanja na protestima. Pošto sam jedan od onih koji smatra da ćutanje u nekim konkretnim situacijama može biti rječitije od bezbroj riječi, fraza.., rečenica, neću vas onda ni pitati zašto ćutite, ali Vas, za kraj, hoću pitati: mislite li da bi i svi ostali, posebno domaći i ini inozemni političari te činovnici, trebali ćutati svakog 11. jula ispred Memorijalnog centra u Potočarima? Zar se uopće moze išta reći tada i tim povodom a da je dovoljno i da nije – suvišno?
 
ZAJOVIĆ: Pored naših tela kojima mi izgrađujemo svoju politiku protesta, i crne boje kao obavezne na svim našim akcijama komemorativnog tipa, koristimo još i ćutanje. Ćutanje je važno, jer smatramo da je ono često glasnije od reči. Takođe, slažemo se sa vama da bi bilo jako dobro za postizanje kako pravde, tako i pravednog mira u regiji, da političari iz Srbije, ali i iz regije treba da posećuju Memorijalni centar u Potočarima i ćute, što zbog stida, tako i zbog odgovornosti.
 
Hvala Vam velika za ovaj razgovor.
 
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (680)
vrbas-miso

sdbih

Odluka Višeg suda u Beogradu  da rehabilituje Dražu Mihailovića je sramotni čin koga se cjelokupna srbijanska javnost  treba da stidi jer  se njome ponižavaju  sve pale žrtve  fašističkog terora na području Balkana,  od Drugog svjetskog rata pa do poslednjeg odbrambenog rata u Bosni i Hercegovini.

Rehabilitacijom ratnog zločinca u čije ime su počinjeni najokrutniji zločini na području Bosne i Hercegovine, nastoje se stvoriti uslovi kojima će se, kao naredni korak  sprovesti revizija historijskih činjenica i opravdati ratni zločini počinjeni u ime četničkog pokreta.

Razlozi rehabilitacije Draže Mihajlovića koje se navode u javnosti poput činjenice da mu nije bilo omogućeno pravo na odbranu,  te da nije vidio odvjetnika do početka suđenja  su manipulativni sa ciljem da se kod javnosti stvori utisak nevinosti i opravdanja odluke.

U isto vrijeme ovo je odluka koja će zasigurno opteretiti odnose susjednih zemalja jer se njome potkopava proces pomirenja i razvoja uzajamnog poverenja.

Ova odluka je takođe poziv svim građanima, nevladinim organizacijama i zajednicama u Bosni i Hercegovini da na temelju antifašističkih vrijednosti proizašlih iz proteklog odbrambenog  rata u BiH  kao  i tekovina NOVJ-a se udruže, dignu svoj glas i bore protiv historijske revizije kojim se nastoje rehabilitirati genocidi, fašistički zločini  i omalovažiti žrtva fašističkih terora.

Mr.Sci. Edin Osmančević, predsjednik SD BiH

edin osmancevic

 

 

 

—————————————————————————————————————————————–

udik logo

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

REHABILITACIJA DRAŽE MIHAILOVIĆA

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) oštro osuđuje odluku Višeg suda u Beogradu koji je rehabilitovao komandanta Kraljevske vojske u otadžbini, generala Dragoljuba Dražu Mihailovića i vratio mu građanska prava koja su mu bila oduzeta u političko – ideološkom procesu jugoslovenskog komunističkog režima 1946. godine.

Iz tog razloga, UDIK smatra da je ovo ponašanje Višeg suda u Beogradu mnogo opasnije nego što se može posmatrati iz neke druge pespektive, jer rehabilitacija Draže Mihailovića je nastavak grubog prekrajanja historije, relativizacije antifašističke borbe i herojske žrtve svih koji su poginuli boreći se protiv okupatora i kolaboracionista. Mihailoviću je suđeno zbog saradnje sa okupatorom i ratnih zločina počinjenih prema civilnom stanovništvu, pa je današnja rehabilitacija ujedno i gruba nepravda prema žrtvama četničkih zločina i njihovim potomcima.

Pod simbolima četničkog pokreta ubijani su civili u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tokom krvavog raspada bivše Jugoslavije, tako da je ova rehabilitacije nepravda prema svima onima koji su u ratovima tokom mračnih devedesetih  ostali bez najmilijih, upravo od raznih paravojnih formacija pod četničkim zastavama.

KOORDINACIONI ODBOR

——————————————————————————————————————————————

KOMENTAR:

Naravno, pridružujem se osudi rehabilitacije četničkog vođe iz Drugog svjetskog rata koji je, kao što je poznato, kolaborirao sa Hitlerovim nacistima, odnosno okupatorima Jugoslavije. Ovo je, po meni, sada službena lična karta Srbije i njena viza na putu za EU. Pošto u svakom zlu ima i dobra, ja ga ovdje vidim u činjenici da je uistinu dobro da su sve maske pale i karte posložene na stol pa Evropa, ako hoće takvu Srbiju – eno joj, neka izvoli. Ovo je istovremeno i izazov svim antifašistima sa prostora bivše SFRJ da zbiju redove u borbi protiv aktuelnog fašizma na našim prostorima, ali i protiv revizije povijesti.

Bedrudin GUŠIĆ

amer-jerlagic

U BiH se desio genocid, a dobar dio onih koji su učestvovali u njemu su još na slobodi i rade u sistemu i strukturama manjeg bh. entiteta. Svakodnevno hodaju pored žrtava i samim tim se vrši ponižavanje. Neki od njih su, čak i u policiji. Ovdje želim staviti poseban akcenat da sve to ne opravdava nikoga da uzme pravdu u svoje ruke i oduzme nekome život. Nažalost i to se desilo u Zvorniku, s tim što još uvijek istraga nije završena i ne znaju se pravi razlozi takvog čina…..Taj nesretni događaj najviše je iskoristio Dodik i krenuo u sistematsko hapšenje Bošnjaka povratnika. To mu je došlo kao voda na mlin…..Vidio sam da je SDA ponudila da će platiti advokate. To je isto kao da dok pada kiša zaljevate baštu. Zakonska je obaveza da država privedenim mora obezbjediti advokate ako nisu u stanju obezbjediti sami sebi…..Treba se vršiti pritisak da se uspostave policijske strukture prema popisu iz 1991. godine…..Međunarodna zajednica i Incko moraju ozbiljnije djelovati u cilju stabilizacije prilika u BiH, jer bojim se, da se nedjelovanjem stvari mogu oteti kontroli. Vidljivo je da je u Vijeću Sigurnosti UN-a Ruski ambasador imao vrlo subjektivan nastup braneći politiku Banjalučkog despota. Stoga je sasvim jasno ko ga podržava i ohrabruje u destruktivnom djelovanju……Mislim da Kumanovo i BiH nemaju nikakve direktne veze. Ali razvoj situacije u Makedoniji može poslužiti destruktivnim snagama u BiH da iskoriste priliku i naprave poteze koji neće biti razumni……Još uvijek tzv. probosanska politika vjeruje da će neko doći i spasiti nas u slučaju problema. To tako ne funkcioniše. Onaj ko ne pomogne sebi, neće mu ni drugi pomoći…..Po prvi put u post-Daytonskoj BiH imamo slučaj da koalicioni partneri u vlasti ne priznaju jedni druge!?! Šta onda možemo očekivati od njih? Astronomi imaju jednu izreku koja kaže: ”Što je veći mrak, to se bolje vidi”…..

Gospodine Jerlagiću! U posljednje vrijeme neki događaji koji su se desili u zemlji, u vezi s njom te u regionu, zahtijevali su i zahtijevaju adekvatan i pravovremen odgovor svih bh. političkih faktora, međunarodne zajednice (OHR, naročito), akademske zajednice, te javnosti. Međutim, mnogi odgovori su izostali, barem oni pravi. Jedan ste od rijetkih bh. političara koji je javno reagirao. U ovom razgovoru dotaknut ćemo se nekih od vrućih bh. tema. Prvo, kako komentirate nedavno masovno hapšenje Bošnjaka-povratnika u manjem entitetu i šta je bio stvarni cilj akcije pripadnika MUP-a Rs-a?

JERLAGIĆ: Kao što sam rekao i ranije u medijima, stvari treba vratiti na početak. U BiH se desio genocid, a dobar dio onih koji su učestvovali u njemu su još na slobodi i rade u sistemu i strukturama manjeg bh. entiteta. Svakodnevno hodaju pored žrtava i samim tim se vrši ponižavanje. Neki od njih su, čak i u policiji. Ovdje želim staviti poseban akcenat da sve to ne opravdava nikoga da uzme pravdu u svoje ruke i oduzme nekome život. Nažalost i to se desilo u Zvorniku, s tim što još uvijek istraga nije završena i ne znaju se pravi razlozi takvog čina. Ima raznih nagađanja, ali ja se ne bih time bavio. Taj nesretni događaj najviše je iskoristio Dodik i krenuo u sistematsko hapšenje Bošnjaka povratnika. To mu je došlo kao voda na mlin. U trenutku kada ima formalnu vlast, bez novca, sa privredom pred kolapsom i totalnim mrakom, ostala mu je jedino entitetska policija da sa njenim pendrekom dokazuje domoljublje.

Osjećao sam dužnost kao čovjek, patriota i predsjednik političke partije da reagujem, da dam podršku načelniku Srebrenice i povratnicima. Pozvao sam i međunarodnu zajednicu i domaće aktere da učine sve da se zaustavi pritisak na povratnike. Ne vidim da se ista ozbiljno poduzelo. Ciljeva može biti više. Osnovni je zastrašivanje povratnika i skretanje pozornosti sa katastrofalne ekonomske situacije u manjem i siromašnijem dijelu BiH. Ovim potezima Dodik se obračunava indirektno i sa Bosićem i Ivanićem pokazujući kako on jedino vodi brigu o tom entitetu, dok oni sjede u Sarajevu. Ovaj drugi dio je interesantniji za entitetski obračun tzv. srpskog političkog bloka.

Ko treba i može da štiti Bošnjake u Rs-u ako su izloženi represalijama policije i obavještajnih agencija manjeg entieteta? Zapravo, povratnici u taj entitet, ne samo Bošnjaci, ne trebaju deklarativnu, nego konkretnu zaštitu. Može li se ona osigurati?

JERLAGIĆ: Vidio sam da je SDA ponudila da će platiti advokate. To je isto kao da dok pada kiša zaljevate baštu. Zakonska je obaveza da država privedenim mora obezbjediti advokate ako nisu u stanju obezbjediti sami sebi. I onda se neko javlja da će obezbjediti advokate. Oprostite na komentaru, ali to je smješno i bacanje prašine u oči običnom svijetu. Nisam vidio nijednu ozbiljnu političku reakciju, pritisak na policiju manjeg i siromašnijeg bh entiteta. Sjetite se hapšenja Ganića. Dr. Silajdžić je tada podigao međunarodnu zajednicu na noge, tražio izvinjenje od Britanskog ministra vanjskih poslova, vršio pritisak na Srbiju, i na kraju uz pravnu podršku i borbu Ganić je pušten. Dakle mi imamo institucije sistema i partije koje su dobile podršku građana kako bi im učinili život sigurnijim, prosperitetnijim, boljim u svakom smislu. Ovo je bio mali test i neka građani ocjene djelovanje vlasti. Treba se vršiti pritisak da se uspostave policijske strukture prema popisu iz 1991. godine. Također i sve ostale javne institucije, opštine, bolnice, škole itd…Neka se zaposle prema nacionalnom sastavu iz 1991. i rješićemo pola problema. Ako povratnici u mjestima boravka  nađu ljude iz svog naroda u svim nabrojanim institucijama osjećat će se sigurnijim i situacija će biti relaksiranija.

Iako ste se javno oglasili i u povodu Nacrta Zakona o javnosti rada neprofitabilnih organizacija u Rs-u, hoćete li i za moje čitatelje pojasniti svoj, odnosno stav S BiH po tom pitanju? Hoće li doista EU dozvoliti na svojim granicama instaliranje “Sjeverne Koreje”?

JERLAGIĆ: U tom dijelu naše države već su godinama pod kontrolom mediji kao sto su TV, novine, radio stanice itd. Vidjeli smo kako je prosla BN televizija kad se otela kontroli. Zatim je Banjalučki despot uveo kontrolu facebook-a i internet medija uopšte. Volio bih da mi neko u slobodnom svijetu objasni kako se to zove?! Je li to podrška evropskim integracijama, slobodi medija i građanskog djelovanja. I na kraju, kad ga niko nije zaustavio na prvim koracima, on ide dalje. Zadnji potez, nakon hapšenja povratnika, uslijedio je prijedlog zakona za kontrolu nevladinog sektora. Dakle, jasno je da se na granici Evropske unije slobodno razvija Sjeverna Koreja sa despotom na čelu. On ni na tome neće stati, pogotovo jer je iz  Sarajeva preblag odgovor.

Danas je Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko predstavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda redovni izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini. To je bila uobičajena dijagnoza stanja bez prijedloga kako reagirati na pojave navedene u Izvještaju, odnosno kakvu terapiju primjeniti. Komentar?

JERLAGIĆ: Valentin Incko izvršava politiku Međunarodne zajednice, tačnije članica Vijeća za implementaciju mira. Ja sam uvjeren da će nakon Ukrajine i Evropa gledati malo opreznije na ovaj region i dešavanja u našoj zemlji. Dodik i njegov pristup unose nemir u regiju, posebno destabilizujući BiH. On time crpi sve građane BiH, a na kraju će najviše ekonomski i politički stradati oni nad kojima ima kontrolu, a to su njegovi glasači i građani manjeg i siromašnijeg dijela BiH. Međunarodna zajednica i Incko moraju ozbiljnije djelovati u cilju stabilizacije prilika u BiH, jer bojim se, da se nedjelovanjem stvari mogu oteti kontroli. Vidljivo je da je u Vijeću Sigurnosti UN-a Ruski ambasador imao vrlo subjektivan nastup braneći politiku Banjalučkog despota. Stoga je sasvim jasno ko ga podržava i ohrabruje u destruktivnom djelovanju.

Nedavni sukobi u Kumanovu (Makedonija) poslužili su ministru unutrašnjih poslova Rs-a Draganu Lukaču da izjavi kako je moguće da se zbivanja u toj zemlji prošire i na BiH. Da li je navodna bojazan tog ministra utemeljena ili ona ima neku drugu svrhu i pozadinu?

JERLAGIĆ: Mislim da Kumanovo i BiH nemaju nikakve direktne veze. Ali razvoj situacije u Makedoniji može poslužiti destruktivnim snagama u BiH da iskoriste priliku i naprave poteze koji neće biti razumni. Mene je strah da katastrofalna ekonomska situacija ne bude razlog za vlasti iz Banjaluke da namjerno skrenu pozornost sa bankrota i počnu proizvoditi nemire. To je mogući scenario i zato moramo svi biti oprezni.

Dodik i dalje drsko maše sa Deklaracijom SNSD-a, kako bh. političkim faktorima, bh. javnosti, tako i OHR-u, odnosno međunarodnoj zajednici. Da li je do sada bilo dovoljno adekvatnih, ne samo reakcija, nego i poteza od strane onih kojima maše, posebno od strane stranaka na vlasti i OHR-a?

JERLAGIĆ: Vjerovatno da je bilo, ne bi mi ni postavili takvo pitanje. Istina je da Dodik  konstantno provocira i da ne treba na svaku reagovati, ali isto tako, ne smije se ni spavati. On ide dalje i dalje dok oni koji su se kleli u patriotizam i narod šute i bave se unutarstranačkim prestrojavanjima. Mi se moramo uvijek prvo oslanjati na svoje kapacitete, znanje i iskustvo pa tek onda na prijatelje. Još uvijek tzv. probosanska politika vjeruje da će neko doći i spasiti nas u slučaju problema. To tako ne funkcioniše. Onaj ko ne pomogne sebi, neće mu ni drugi pomoći. Moramo ovdje biti vrlo oprezni i agresivni i kad je domovina, Bosna i Hercegovina u pitanju nema kompromisa. To mora biti jasno svakome.

Dodik i društvo su odavno izišli iz okvira Aneksa IV Dejtonskog sporazuma. Nije li vrijeme da se to od strane građana BiH i politickih faktora koji se deklariraju kao probosanski konačno i službeno konstatira i vrati se Ustav R BiH u funkciju?

JERLAGIĆ: Politika je puno kompleksnija nego što se misli i jedno su želje, a drugo mogućnosti. Stvari se trebaju postaviti onakvima kakve jesu. U uređenim državama prvo ide pravo i zakon, pa tek onda politička snaga iza koje stoje znanje, tehnologija, vojska itd. Nažalost, u bosansko-hercegovačkom slučaju politika, a posebno međunarodna, je sa svim tim segmentima bila jača od prava. Jer da nije tako, onda je pravno neprihvatljivo mjenjanje struktura kao što je to urađeno u BiH. Sila je, prema tome, promijenila pravo i situaciju na terenu.

Pravna, pa i politička borba za Bosnu i Hercegovinu će biti duga i teška i moramo se na to spremiti. Trebamo se boriti i zalagati glasno, jasno i bezkompromisno za Bosnu i Hercegovinu, državu  univerzalnih vrijednosti, jednakosti za sve njene građane, državu prosperiteta, mira itd…Naš glas mora biti jači od onih koji se pozivaju na kojekakve deklaracije. Zato me zabrinjava šutnja i nikakav stav od zvaničnika koji bi to trebali raditi.

Kako komentirate dosadašnji učinak koalicijskih partnera na državnom, federalnom i kantonalnim nivoima?

JERLAGIĆ: Do sada imamo ”fantastične” rezultate na kadrovskom polju. U prvih 7 i po mjeseci od izbora raspoređena su ministarstva i sad se sprema teren za nadzorne i upravne odbore, direktore. Već je tu napravljena blokada zbog naivnih poteza nekih ministara koji misle da sve to funkcioniše tako lako. Po prvi put u post-Daytonskoj BiH imamo slučaj da koalicioni partneri u vlasti ne priznaju jedni druge!?! Šta onda možemo očekivati od njih? Astronomi imaju jednu izreku koja kaže: ”Što je veći mrak, to se bolje vidi”. U mraku koji su nam proizveli za manje od osam mjeseci, svi smo se uvjerili u njihovu nesposobnost, nestručnost i nekompetentnost. Očekujem da će se u narednom periodu još više lomiti koplja oko ostalih pozicija, kao što očekujem svaku opstrukciju od strane HDZ-a BiH i dalje lobiranje na traženju trećeg entiteta i tzv. ”hrvatskog” TV kanala. Tek tada će nastati zastoji. Nažalost, očekujem i pasivan odnos tzv. probosanskih partija i opšte razočarenje građana.

U jeku posljednjih turbulencija u BiH i u vezi s njom, čelnici SDA izjavljuju da se osjećaju opušteno pred njihov Kongres. To me lično podsjeća na onu – “kuća/selo gori a baba se češlja…” Komentar?

JERLAGIĆ: Eto Vi ste dali i pitanje i odgovor. To je nažalost tako. Šta se dešava unutar SDA, to je njihov problem, ali je problem što je država paralizovana dok se kongres i očekivani rezultat tog kongresa ne realiziraju…Nije to nikakva snaga na koju su se pozivali, nego egoizam i odsustvo senzibiliteta prema narodu i potrebama države. Još bih dodao na kraju, da su država i narod puki taoci kongresa SDA.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

JERLAGIĆ: Hvala i vama i pozdrav vašim čitaocima.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (679)

vrbas-miso

sdbih

Javno osuđuiemo medijski napad predsjednika RS-a Milorada Dodika na  predsjednika Bošnjačkog pokreta za ravnopravnost naroda Sejfudina Tokića.

Napad na gospodina Sejfudina Tokića ocjenjujemo kao Dodikov napad na sve povratnike u manji bosansko-hercegovački entitet sa ciljem da se spriječi njihov povratak, pravo na slobodu i djelovanje u sredini u kojoj rade i  žive.  Svojim staljinističkim manirima Dodik sve više nas podsjeća na sjeverno-korejskog predsjednika Kim Jonga  izgubivši osječaj realnosti za prostor i vrijeme u kome živi i djeluje.

Izjava je tim više neprimjerna jer  predstavlja svojevrsnu prijetnju,  huškanje  i degradiranje ličnosti  gospodina Tokića, njegove familije  i svih onih koji misle drugačije.

Stranka dijaspore BiH smatra da je legitimno pravo svakog patriote BiH da slavi i obilježava 22. maj, dan prijema i punog međunarodnog priznanja države BiH jer to predstavlja s jedne strane najveću pobjedu naše države i najveći poraz neprijatelja BiH koji je vjekovima pokušavaju podijeliti i uništiti. Zbog toga pozivamo sve naše građane u domovini i dijaspori da 22 maja na svoje domove izvise zastave  BiH  i  masovnim izlazkom na ulice u gradovima u kojima žive  javno proslave ovaj dan.

Svako miješanje i uplitanje  MUP-a RS-a sa ciljem spriječavanja ove manifestacije moglo bi imati nesagledive  posljedice  destabilizacije  javnog reda i mira u regionu.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Pismo Papi Franji

Posted: 13. Maj 2015. in Intervjui

Zna li Papa Franjo da ga u Sarajevu dočekuju isti oni koji dočekuju i slave ratne zločince?
Pročitajte pismo Papi iz Bosne i Hercegovine.

Objavljeno na http://pismopapi.net

Dragi Papa Franjo,

duboko smo ohrabreni Vašom skorašnjom posjetom našoj državi. U njenoj najavi je naznačeno da dolazite da potaknete njegovanje dobra i pomognete konsolidaciji bratstva i mira, i zbog toga smo bili slobodni da Vam se obratimo. Kao građani Bosne i Hercegovine, želimo s Vama podijeliti ono što možda nećete čuti od političara i drugih službenika. Obraćamo se Vašoj Svetosti sa najvećim poštovanjem u želji da iznesemo nekoliko problema za koje vjerujemo da su od goruće važnosti za Bosnu i Hercegovinu i njen narod.

Katolička tiskovna agencija je uz najavu Vašeg dolaska dodala i slijedeću izjavu: “(Njegova svetost) će također doći u državu obilježenu velikim etničkim i religijskim razlikama, koje su bile ključan faktor u nedavnom ratu.” Mi smatramo da je ova rečenica krajnje problematična i da ne odgovara istini.

Ova velika etnička i religijska raznolikost je u stvari nešto na šta smo ponosni, i što smatramo velikom prednošću i bogatstvom za našu državu i društvo. U srž našeg kulturnog bića čvrsto je utkana tkanina različitih etniciteta i religija; mi ne bismo živjeli u skladu sa našim identitetom da u njemu nema prostora za druge. Iako također uključuje konflikte, patnje i prisilne migracije, naš multietnički i multikonfesionalni identitet je zaista naše prirodno stanje. I ne samo u našem slučaju – Bosna i Hercegovina je dio Evrope u kojoj muslimani, hrišćani (katolici i pravoslavci), jevreji i mnogi drugi žive zajedno već vijekovima. Naša tragedija je da je ova raznolikost korištena kroz čitavu istoriju kao izgovor, tj. kao dimna zavjesa, da bi se otela zemlja a ljudi opljačkali po principu “divide et impera”. Zloupotrebljena je od onih koji grabe moć i služe specifičnim interesima i nemilosrdnim osvajačima – od lokalnih političkih, i ponekad svećeničkih, elita.

Rani post-socijalistički period u Bosni i Hercegovini također se ogleda u dva snažna i povezana procesa: „nacionalizaciji sakralnog“ i „sakralizaciji nacionalnog“. U isto vrijeme religija je revitalizirana, što se shvatilo kao politička činjenica – religija je ispolitizirana kroz etnicizaciju. U toku ovog procesa, „poimanje“ religije se nažalost suzilo: religija je usmjerena i reducirana na etnicitet, umjesto prema svojim prirođenim univerzalnim karakteristikama, svojstvima i misiji; čime su dakle etnički i religijski identiteti postali jedno te isto.

Održivo i pravično političko rješenje ne može se zasnivati na vještačkoj podjeli naših ljudi, ustanovljenoj i provođenoj od strane onih koji im ne žele dobro. Mi želimo da nastavimo graditi naše društvo na snažnim temeljima našeg zajedničkog kulturnog koda, etike i morala. Moramo obrazovati ljude, promovirati mir i pomirenje, i bespoštedno raditi na pravdi i rekonstrukciji tragično potrgane tkanine društva. Osjećamo se veoma osnaženi činjenicom da je Vaša Svetost ponudila pomoć pri tome.

Bosna i Hercegovina treba svu pomoć koju može dobiti u mučno sporom procesu ponovne izgradnje povjerenja među svojim etničkim grupama. Iskreno suočavanje sa zvjerstvima počinjenim u toku rata je ključan element tog procesa. Takvo suočavanje zavisi od kraja poricanja i opravdavanja zločina počinjenih od strane onih sa „naše“ strane; od priznanja i iskrene osude tih zločina, od pravne i moralne odgovornosti. Međutim, mi još uvijek svjedočimo glorifikaciji pojedinaca koji su, iako proglašeni krivim i osuđeni za ratne zločine, svejedno slavljeni kao heroji i mučenici. Da bi Bosna i Hercegovina postala „normalna“ zemlja, moramo izvršiti temeljito uklanjanje takvih nacionalističkih spektakla iz javnog prostora. Moramo eliminisati fašističke pojmove iz politike, obrazovanja, medija i ulice. To je najmanje što naša zemlja zaslužuje, nakon što je tako veliki broj osoba ubijeno, ranjeno, silovano, zatočeno u koncentracionim logorima i iseljeno na osnovu njihove etničke pripadnosti.

Dozvolite nam da ilustriramo zašto ovo smatramo fašističkom logikom i ponašanjem kroz nesretan nedavni primjer. U prilogu (Slika 1), možete vidjeti kako Dragan Čović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji će biti Vaš domaćin u toku Vaše posjete Sarajevu, te Marinko Čavara, trenutni predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, javno dočekuju osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića1, koji se vratio iz stranog zatvora nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne od 25 godina zatvora. Nakon velike javne svečanosti na ovoj fotografiji, uslijedila je Sveta misa i govor kojeg je Kordić održao sa oltara (Slika 2). Nije se mogla čuti niti jedna riječ kajanja, nije bilo katarze niti tako potrebne metanoje.

Ljudi poput Kordića možda ne razumiju takve koncepte, ali pripadnici klera koji su ga dočekali i proslavili njegov povratak iz zatvora, pogotovo tokom njegovih posjeta Zagrebu (gdje je Kordića dočekao biskup Vlado Košić iz Siska) i Mostaru, sigurno moraju. Umjesto toga, odabrali su da počinitelje zločina oslobode optužbi, tako ih pretvorivši u mučenike. Provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, dr. fra Miljenko Šteko omogućio je Kordiću institucionalnu podršku, pa čak i prostor da drži ogled o svom „iskustvu vjere“. Osobe druge etničke pripadnosti ovo shvataju kao oblik poricanja njihovih patnji i veličanje zločina počinjenih nad njima. Njihove rane ne zacjeljuju, već se produbljuju.

Ovo nije ni u kojem smislu jedini primjer podržavanja ratnih zločinaca od strane svećenstva, već samo najnoviji. Niti je ovo fenomen specifičan za Katoličku crvku u Bosni i Hercegovini. Njihove kolege iz Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice su također javno izražavali podršku za one koji su osuđeni ili optuženi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Previše je članova svećenstva u svim religijskim skupinama koji ne služe svom narodu, već svojoj naciji.

Vrlo smo tužni zbog činjenice da će isti ti ljudi koji su radosno dočekali ratne zločince biti među onima koji će dočekati Vas i poželjeti Vam dobrodošlicu u Bosnu i Hercegovinu.

U posljednjih hiljadu godina, Katolička crkva u Bosni i Hercegovini je bila suštinski dio onoga što je naš identitet. Doprinos Crkve, njenih svećenika i vjernika u našem duhovnom, kulturnom i naučnom napretku je neizmjeran.

Puni smo zahvalnosti za svu pomoć koju su Crkva i njeni ljudi pružili nama u toku rata. Većina njih su bili u najmanju ruku heroji. Uvijek ćemo se sjećati Gabrielle Moreno Locatellija, pacifiste i studenta iz Lombardije, člana „Beati i costruttori di pace“-a, koji je izgubio život u Sarajevu tokom opsade grada. Građani ove države su vječno zahvalni na podršci koju su dobili od Pape Ivana Pavla II, koji je tokom rata neprestano govorio o Bosni i Hercegovini i dizao svoj glas protiv nacionalizma. Zato je od presudne važnosti da ova generacija svećenstva odgovori na poziv na istinski mir i pomirenje.

Najsvetiji Oče, svaka Vaša riječ i gesta će duboko odjeknuti u našem društvu i u svijetu. Radujemo se što ćemo Vas dočekati i ukazati Vam poštovanje u našoj državi. Osjećamo se blagoslovljenima što je Vaša Svetost odabrala da posjeti Sarajevo. Čvrsto vjerujemo da Vaša posjeta može označiti početak ere istinskog mira i pomirenja, na dobrobit generacija Bosanaca i Hercegovaca.

Sa dubokim poštovanjem i uz sve druge dobre želje Vašoj Svetosti,

Aleksandar Brezar, prevodilac, novinar, scenarista

Aleksandar Hemon, pisac, dobitnik nagrade McArthur Genius

Alen Voloder, programer

Brano Jakubović i Vedran Mujagić , članovi „Dubioze Kolektiv“

Damir Arsenijević, profesor na Univerzitetu De Montfort i Univerzitetu u Tuzli,

Dino Abazović, profesor, sociolog

Franjo Šarčević, matematičar, aktivista

Gorana Mlinarević, pravnica za međunarodna ljudska prava,

Ines Tanović Sijerčić, aktivistkinja, istoričarka umjetnosti

Jasmila Žbanić, rediteljica, dobitnica nagrade Zlatni medvjed na Berlinaleu

Kumjana Novakova, filmski festival ljudskih prava „Pravo ljudski“

Nidžara Ahmetašević, novinarka

Refik Hodžić, novinar, aktivista

Sabina Šabić, mirovna aktivistkinja, producentica

Saida Mustajbegović, sociologinja, novinarka

Saša Stanišić, pisac, dobitnik nagrade Sajma knjiga u Leipzigu

Ulvija Tanović, prevoditeljica

Zoran Herceg, umjetnik, aktivista

Zoran Ivančić, mirovni aktivista

1 Na osnovu njegove pojedinačne kriminalne odgovornosti (Čl. 7 § 1 Statuta ICTY-a), Kordić je proglašen krivim i osuđen od strane ICTY-a po sljedećim tačkama optužnice: teška kršenja Ženevskih konvencija (Čl. 2 Statuta ICTY-a: hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvararnje civila); kršenja zakona ili običaja ratovanja (Čl. 3 Statuta ICTY-a: protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih institucija); zločini protiv čovječnosti (Čl. 5 Statuta ICTY-a: progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje).

Displaying

 

slika2

 

ZAJEDNO

✡ • ☪

International Multireligious

and Intercultural Center (IMIC)

Obala Kulina Bana 39

71000 Sarajevo  BiH

Phone/Fax :++387 33 440 904, ++387 33 232 310

E mail : zajedno@imic.ba

http://www.imic.ba

 

Glavni imam srebrenički

Damir ef.Peštalić

Cijenjeni i dragi efendijo!

Nisam imao vremena da se prije sretnemo i da ti pojasnim što želimo postići ovom neoubičajenom judeo-krščansko-islamskom Službom Božje Riječi.

IMIC od 1991. i BEMIC od 2012 kao i Oči u oči od 1996. (uglavnom muzikom judeo-kršćansko-islamskom) žele upriličiti judeo-krsćansko-islamsku Službu Božje Riječi, koja može bit:

  1. a) interreligijska
  2. b) multireligijska
  3. c) kao performans.
  4. a) interreligijska je kad zvanični predstavnici to upriličuju-recimo Međureligijsko vijeće, ali nisu to još stavili na dnevni red, jer se Srpska pravoslavna crkva boji svojih ekstemista, inače drugima je to pihvatljivo.

Zato smo mi NVO-e koji su utemeljene  na judaizmu, kršćanstvu i islamu (kod nas su to poznati teolozi bez šiita) iz nužde privremno odlučili da upriličimo multireligijsku Službu Božje Riječi koju prihvaćaju naši islamski teolozi ukoliko je to recitiranje Kur′ana (učenje) i ukoliko se uči konsekutivno i jasno razlikuje svako od svakoga. To je uobičajeno u Americi kod svih zajedničkih nastupa. Mi sma zato molili Sabihu da ti proučiš Fatihu i da je ona prevede na bosanski i na engleski, da se izrecitara iz Tanakhe Davidov psalam br.63 “Bože ti si Bog moj, tebe jedino tražim” i perikopa iz Evanđelja o izgubljenom sinu.

Kad smo u sarajevskom pozorištu to upriličili kao performans 2001 godine prigodom Dana BiH Reis Ul Ulema Cerić je reagirao, ali nije imao principjelnih primjedbi. Inače ajete iz Kur′ana je izabrala članica IMIC-ovog Direktorija dr.Zilka Spahić-Šiljak, islamska teologinja.

Poslije 11.septemra 2001. u ovakvoj Službi Božje Riječi u New Yorku sudjelovalo je pored ostalih pet islamskih grupa. Dakle, moramo navikavati sve da prihvate Objavu naših triju monoteističkih religija judaizma, kršćanstva i islama i da smatraju da je normalno kad se one uprilučuju i bez adekvatnih vjerskih službenika, jer Bog je dao Objavu i prije nego su oni postojali. Važna je Božanska poruka mira.

Maksuz selam

    Član Direktorija  IMIC-a:

Marko Oršolić

Sarajevo, 08.05.2015.

U Sarajevu je 07.05.2015.god. završen rad četverodnevne međunarodne konferencije Regionalni dijalog Evropa – Bosna i Hercegovina, koja je okupila lidere, aktiviste, mirotvorce, kreatore politike, akademike i mlade ljude iz 18 zemalja.

Zbog rastućeg nasilnog ekstremizma i širenja nasilne ideologije, organizatori konferencije “Medica” Zenica, Institut za mir i pravdu iz San Dijega i Mreža religijskih i tradicionalnih mirotvoraca su, kao primarni cilj konferencije, postavili borbu protiv nasilnog radikalizma.

Tokom četverodnevne konferencije učesnici su posjetili Sarajevo, Tuzlu, Srebrenicu i Zenicu s fokusom na sagledavanje izazova i novih perspektiva u Bosni i Hercegovini po pitanju pomirenja, te identifikovanju uloge žena u izgradnji dijaloga i pomirenja. Na tematskim sesijama učesnici su govorili i o regrutiranju mladih osoba iz BiH, kako bi se pridružili različitim gupama u konfliktnim područjima. U otvorenim diskusijama došlo se do zaključka da su nasilne ideologije svojstvene gotovo svim većim religijskim tradicijama i ciljnim manjima iz gotovo svih vjera.

U utorak (05.05.2015.) učesnici su posjetili Identifikacijski centar (ICMP) u Tuzli. Tokom posjete Srebrenici, obavljena je zajednička judeo – kršćansko- islamska molitva za nevine žrtve genocida. U molitivi su aktivno sudjevoli srebrenički imam Damir Peštalić, fra Ivo Marković, fra Marko Oršolić, John Nicholas, Edita Pršić, Aleksandar Žolja i Sabiha Husić.  Nakon zajedničke molitve učesnici su razgovarali sa predstavnicima udruženja i religijskih zajednica, kao i preživjelim žrtvama genocida. Ideja organizatora bila je suočavanje učesnika konferencije sa skorom historijom BiH kako bi bolje razumjeli posljedice rata i nove trendove nasilja kojima podliježe i BiH.

U srijedu (06.05.2015.) konferencija je nastavila svoj rad u “Medici” Zenica. U diskusiji učesnici su razmijenili mišljenja o doprinosu žene u izliječenju i pomirenju u postratnom periodu. Među ženama mirotvorkama, koje su govorile o procesima pomirenja, u svakodnevnom životu, našle su se, između ostalog, Nada Golubović, Rahela Džidić, Sabiha Husić, Besima Borić,   Rada Žigić. Tokom razgovora žene mirotvorke iznijele su svoja viđenja trenutnih izazova ekstremizma, ali i općenito o ulozi žene mirotvorke u postratnoj BiH.

Mi u BiH, smo bez obzira na sve poteškoće političke prirode, i dalje zainteresirani da prenosimo dio naših iskustava i da razgovaramo o pozitivnim i dobrim iskustvima, ali   i da pričamo o onome što su posljedice rata, jer je to dio našeg života”, rekla je Sabiha Husić, direktorica “Medice” Zenica, rezimirajući rad četverodnevne međunarodne koneferncije Regionalni dijalog Evropa – Bosna i Hercegovina.

Evo fotki:

Medica Zenica Regionalna konferencija (1)Displaying

Displaying Displaying

Displaying

SAOPŠTENJE STRANKE ZA BiH

Posted: 12. Maj 2015. in Intervjui

amer-jerlagic

Sarajevo, 12.5.2015.

Prije nekoliko dana, a nakon hapšenja povratnika u manjem bh. entitetu, upozorio sam javnost Bosne i Hercegovine da situacija nije nimalo bezazlena. Nažalost moje tvrdnje su se obistinile jer se ne staje sa pritiskom na povratnike u ovom djelu Bosne i Hercegovine. To je vidljivo i iz aktivnosti Vlade Republike Srpske koja u Parlamentarnu skupštinu  RS-a šalje Nacrt Zakona o javnosti rada neprofitabilnih organizacija.  Prema tom Zakonu Ministarstvo pravde manjeg entiteta bi postalo suvereni kontrolor nevladinog sektora. Sasvim je jasno da se pod plaštom ovog Zakona želi napraviti dodatni pritisak na povratnike pogotovo na organizacije kao što su  “Prvi mart”  i slične.

Pozivam sve predstavnike vlasti,  nevladin sektor sa teritorije cijele BiH, međunarodne organizacije i institucije u zemlji da se oštro suprotstave ovakvoj kontroli građanskog djelovanja i organizovanja.
Nakon uvođenja cenzure na društvenim mrežama i u medijima u ovom entitetu, što je nevidjena diktatura u slobodnom svijetu, dolazi do apsolutne kontrole bilo kakvog djelovanja i organizovanja običnih građana. Jos uvijek želim vjerovati da Evropska unija neće dozvoliti da se na njenoj granici rađa nova Sjeverna Koreja sa malim diktatorom koji u Evropi bez granica pravi sve više zidova.

Amer Jerlagić, predsjednik Stranke  za Bosnu i Hercegovinu

SAM_3142

   Navikne insan i na prostorima gdje nas, nakon što nas iščupaše iz zavičajnih korjena i presadiše diljem ove planete, ne samo na prostor (uži ili širi) u kojem se kao živi, nego i na ljude s kojima radiš (ili si radio), komšiluk (makar to nije ni “k” od našeg poimanja komšiluka), a i na ljude na koje si upućen, iz ovih ili onih razloga.

   Dakle, i ovdje sam se trudio da imam jednog ljekara opće prakse što duže, jednog automehaničara i – jednog bricu. Moj i naš prvi ljekar opće prakse je umro prije 10-ak godina i sada smo kod njegovog nasljednika u jednoj te istoj ordinaciji, dugogodišnji moj automehaničar – Čileanac Alberto, je otišao prije mjesec dana pa sada moram tražiti drugoga, a brico… Eh, to i jeste tema ove priče. Naime, nakon lutanja sa bricama prvih godina ovdje, prije petnaest godina sam konačno našao onog pravog – ovdašnjeg “Smaju Ramića”. Našao sam Pola (Paul) koji, ne samo što mi je najbliži, nego se radi o čovjeku koji, kada mu sjedneš na stolicu, uvijek ima neku priču, pita za zdravlje, ponudi po đahkad i kafom (ako je on već pije) i uradi posao profesionalno i kvalitetno a da mu ti ništa ne objašnjavaš. Dječake koje bi ošišao redovno bi ponudio čokoladom ili bombonama. Njegova brijačnica je puna fotografija iz prošlosti, žuti mačak koji se mota mušterijama oko nogu ili skokne im u krilo, je dio ambijenta. Pune su rafe i kojekakvih suvenira među kojima su dominirale šoljice raznih veličina i dezena. Naravno, potrudio sam se da mu prije neku godinu donesem jednu iz Sarajeva i proširim mu asortiman.

     Koliko je Pol bio popularan i kod drugih mušterija (koristim baš ovaj naš – arhaični izraz, kako bi me bolje razumjeli) svjedoči i činjenica da kada jedan od njegovih pomoćnika završi sa svojim mušterijom prije nego Pol sa svojim, pita: “Ko je na redu, izvolite…”? Vrlo često se dešavalo da dobije odgovor od mnogih-takvih: “Hvala, ja čekam na Pola”! U početku mi je bilo nelagodno zbog pomoćnika, ali sam se brzo navikao jer sam se uvjerio da je i njemu tako nešto normalno.
 
    I, nanizah petnaest punih godina kod Pola. U povodu nekoliko posljednjih dolazaka u njegovu brijačnicu zbog šišanja primjetio sam da je puno izgubio na vagi – postao je “kost i koža”, što bi se kod nas reklo. Naravno, bilo bi neumjesno da ga bilo šta pitam, ali sam ga posljedni put, prije nekih 1,5 mjesec, zamolio da se slikamo “za uspomenu”. Nisam siguran da je razumio moje namjere.
 
   Jutros sam ponovo bio tamo. U radnji su bila dva njegova pomoćnika. Pitah jednog od njih za Pola i on mi reče: “Nema ga više, penzionisan je”. Nije on bio za penzije jer je prešao tek neku preko pedeset. Vjerovatno je njegova bolest, o kojoj nije govorio ali je njegov izgled govorio, zapravo, sve, je ubrzala njegov definitivni odlazak.
 
    Mladić me je ošišao a da nije riječ progovorio osim kada  me je pitao kako ovo, kako ono…, a ja mu morao objašnjavati šta će i kako će, maltene, crtati mu. Ali, ja ću i dalje dolaziti u tu radnju na šišanje, ne zbog blizine i kvaliteta usluga, nego zbog uspomene na Pola. A sjeta će trajati dugo….
 
   Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
 

udik logo

NIKADA NEĆEMO ZABORAVITI GENOCID U SREBRENICI – PAMTIMO!

    Ove godine se navršava 20 godina od genocida u Srebrenici – najvećeg zločina počinjenog na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata.

Oružane formacije Republike Srpske na čelu sa haškim optuženikom Ratkom Mladićem su 11. jula 1995. godine okupirale Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Režim Slobodana Miloševića pružio je cjelokupnu vojnu, logističku, finansijsku i političku pomoć u izvršenju genocida.

Prema zvaničnim podacima ubijeno je 8372 osoba bošnjačke nacionalnosti, dok porodice potražuju oko 10.000 ljudi.

Genocid jeste najteži oblik krivičnog djela koji može pogoditi jednu etničku, nacionalnu i vjersku grupu, i ne smije nikada biti ostavljen na marginama društvenih aktivnosti. Svako njegovo negiranje ili zataškavanje prijeti ka ponavljanjem novom genocidu. Osuda genocida nad Bošnjacima u Srebrenici kroz Europsku deklaraciju i institucionalno prihvatanje iste predstavlja jedan od faktora stabilizacije i svijetlije budućnosti Bosne i Hercegovine, koja se mora suočiti sa vlastitom prošlošću na način da će uspostaviti sistem u kojem niti jedan narod na njenoj teritoriji neće više nikada biti doveden pred neki novi genocid.

Genocid koji u terminološkom smislu potiče od grčke riječi „genos“, što znači rod ili pleme, i latinske riječi „occidere“ što znači ubiti, a podrazumjeva potpuno ili djelomično istrebljenje određene nacionalne, vjerske i kulturne skupine. Bošnjaci Srebrenice su bili izloženi potpunom uništenju, iz jednog prostog razloga, nacionalni i vjerski identitet Bošnjaka muslimana nije odgovarao tadašnjim vojnim i političkim strukturama.

Upravo iz navedene činjenice proizilazi obaveza usvajanja  Dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici, kako više nikada Bošnjaci ali i drugi narodi ne bi bili izloženi novom genocidu. Pravna maksima da krivično djelo genocida ne može nikada zastariti, daje institucionalnu, moralnu obavezu na donošenje i usvajanje ovog Dana, koja će predstavljati jednu vrstu zaštite Bošnjaka, ali istovremeno i osudu istog zločina. Duh navedeng Dana mora biti biti usmjeren na poštivanje i zaštitu ljudskih prava.

    Kao organizacija civilnog društva, tražimo da se 11. juli proglasi kao Dan sjećanja na  žrtve genocida u Srebrenici. Zaboravljanje zločina, prvi je korak ka njegovom ponavljanju, a žrtvama je zaborav teži čak i od samog zločina. Očekujemo zato da poslanici Skupštine Brčko distrikta BiH postupe onako kako ih obraz i čast obavezuju, da podrže našu inicijativu, te na taj način pokažu da nam je svima u zajednici važno i da nam je u interesu pravilno interpretiranje prošlosti radi budućih generacija u ovom gradu. S tim u vezi molimo Vas da kao zakonodavno tijelo Brčko distrikta BiH, a u skladu sa svojim nadležnostima usvojite  Europsku deklaraciju o genocidu u Srebrenici, kojem će se 11. juli proglasiti Danom sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici.

Molimo Vas da u skladu sa navedenom molbom o usvajanju Deklaracije kao i proglašenju 11. jula Danom sjećanja  na žrtve genocida u Srebrenici date prijedlog na skupštinsku proceduru kako bi Brčko distrikt BiH usvojio ovaj važan čin za sebe, svoj grad i građane, jer bez pravilnog suočavanja s prošlošću, te izgradnje pravednog mira nema iskrene i poštene budućnosti u ovom gradu.

Koordinator UDIK-a

M.P.                                               ___________________

Edvin Kanka Ćudić

Vojvodjanski klub

OBELEŽAVANJE DANA POBEDE NAD FAŠIZMOM

    POLAGANJEM VENACA NA SPOMEN OBELEŽJE “SLOBODA” NA IRIŠKOM VENCU   

Vojvođanski klub će obeležiti  Dan pobede nad fašizmom  polaganjem venaca na spomen obeležje “Sloboda” na Iriškom  Vencu, 9. maja u 13h.

Pored obeležavanja Dana pobede, ovim želimo da odamo poštu vojvođanskim antifašistima, partizanima i partizankama, skojevcima i civilima koji su svoje živote ugradili u našu slobodu. Takođe, želimo da manifestujemo svoje opredeljenje za antifašizam, a protiv prekrajanja istorije i zanemarivanja časnih ljudi na koje treba da budemo ponosni.

Spomen obeležje na Iriškom Vencu je odabrano upravo zbog njegovog zanemarivanja i devastacije čiji smo svedoci mesecima unazad (i na koje smo u više navrata reagovali).

Zajedno sa Vojvođanskim klubom, u obeležavanju Dana pobede nad fašizmom na Iriškom Vencu će učestvovati: Pokrajinski odbor Saveza antifašista, Udruzenje antifašista Novog Sada, Društvo za istinu o NOB i Jugoslaviji – Odbor za Vojvodinu, Vojvođanski građanski centar i Fonacija za zaštitu zavičajnog nasleđa Podunavskih Švaba “Zavičajna kuća”, Sremski Karlovci i građani Vojvodine.

Poziv za obeležavanje Dana pobede upućen je i prijateljskim antifašistički opredeljenim političkim strankama koje deluju u Vojvodini: Demokratskoj stranci, Ligi socijaldemokrata Vojvodine, Liberalno demokratskoj partiji, Savezu  Vojvođanskih Mađara i Vojvođanskoj partiji, čije prisustvo takođe očekujemo.

Detaljnije informacije o ovoj i drugim akcijama Vojvođanskog kluba možete naći na našem sajtu (http://vojvodjanskiklub.rs/)

S poštovanjem
Dr Branislava Kostić,
Predsednica Vojvođanskog kluba

Telefon: 0631844006

Branislava Kostic

 

aleksandar krausNajviše delujemo kroz objavljivanje naših stavova u medijima, pre svega u dnevnom listu Danas. To su uglavnom reakcije na pojave revizije istorije, rehabilitovanje četničke ideologije i njenih nosilaca, a pre svega, najavljene rehabilitacije Draže Mihailovića….. Svim nacionalizmima u bivšim jugoslovenskim republikama bio je potreban ili neko drugi da za sve bude kriv, ili svima predhodni režim, jer je to bilo najlakše. Prvo je nekadašnje antifašiste Milošević preveo u nacionaliste, a kasnije su i razni demokratski antikomunisti samo dovršili započeto.…..Na našim tribinama ima pojava nasilničkog ponašanja od desničarskih grupa. Zabeležen je slučaj fizičkog napada na narodnog heroja Jovu Kapičića, neki dan je Vojislav Šešelj vrlo grubo izvređao Stašu Zajević iz Žena u crnom.….Većina sadašnjih članova Saveza jesu levičari koji su bili protiv Miloševića. Mi smatramo da je Jugoslavija bila neobično veliki potencijal za dalji razvoj i da su ga birokratizovani republički aparatčići na čelu sa Miloševićem svesno rušili zarad sopstvenog opstanka na vlasti i pljačke kroz tzv. tranziciju…..Mlada generacija neće imati gde da odlazi, već će morati da se hvata u koštac, i da svoju sudbinu hvata u svoje ruke, a to znači političku borbu, tj. i antifašističku borbu…..Verujem da će progresivne snage Planete i u ovoj epohi smoći mudrosti i snage za novi uspešan otpor….

Danas se u Moskvi okuplja skalamerija evropskih birokrata da obilježi 70-tu obljetnicu, kako oni kažu, “pobjede nad fašizmom” a u tom društvu će se naći i jedan Mile Dodik, osvjedočeni negator genocida u Srebrenici, bh. političar koji skoro da je amnestirao ratne zločince-fašiste Mladića i Karadžića i čija policija, upravo ovih dana, karadžićevskim metodama vrši masovni lov na Bošnjake-povratnike diljem manjeg entiteta. Našao bi se tu, siguran sam, i vojvoda Šešelj da je imao pasoš i da nije nedavno operiran. No, ja sam danas imao pametnijeg posla: razgovarao sam sa čovjekom koji se, skupa sa članovima i aktivistima Saveza, donkihotski bori protiv fašizma u Srbiji, odnosno protiv nemani nad kojom navodnu pobjedu obilježavaju oni u Moskvi.

 Kada je osnovan Savez i gdje sve djelujete?

KRAUS: Savez antifašista Srbije je osnovan 1994. godine kao Društvo za istinu o NOB i Jugoslaviji, pa se kasnije, 2006-e od tog društva odvojio kao samostalna organizacija. Društvo deluje na teritoriji Srbije, tj.pretežno u Beogradu i Vojvodini, a znatno manje u unutrašnjosti Srbije. Naše akcije su uglavnom u vezi sa današnjim stanjem u Srbiji i regionu, kao i prognozama za budućnost. To je i bio osnovni razlog razdvajanja dva udruženja.

Koliko vas ima u Beogradu, odnosno Srbiji?

KRAUS: U Beogradu nas ima oko 200 članova, a u Srbiji oko 500.
 
Koji su oblici vašeg djelovanja?
 
 KRAUS: Najviše delujemo kroz objavljivanje naših stavova u medijima, pre svega u dnevnom listu Danas. To su uglavnom reakcije na pojave revizije istorije, rehabilitovanje četničke ideologije i njenih nosilaca, a pre svega, najavljene rehabilitacije Draže Mihailovića. Objavljujemo posebna izdanja knjiga, povremeno izdajemo svoj list i često održavamo tribine.
 
Ako postojite vi, kao antifašisti, znači da oko vas ima i fašizma. U kakvim oblicima ga vi prepoznajete u vašim sredinama?
 
 KRAUS: Da, oko nas ima sve više i više pojava fašizma, manje ili više javno ispoljavanog. Prepoznajemo ga po, već pomenutoj, rehabilitaciji ekstremističkih ideologija, kojoj država ne samo da ne staje na put, već i doprinosi donošenjem odgovarajućih zakona. U takvom ambijentu sve češća su i javna nasilnička ponašanja, pa i fizički napadi.
noz_zica
 
Beograd, kao i drugi gradovi bivše SFRJ je imao mnogo ulica koje su nosile imena narodnih heroja iz Drugog svjetskog rata, odnosno antifašista. Međutim, danas više nije tako, ne samo u Beogradu, nego i u mojoj Banja Luci i drugdje. Ko je to”protjerao” tolike antifašiste iz beogradskih i drugih gradova nekadašnje zajedničke nam domovine? Kako ih vratiti, ako ne sviju, barem veći broj njih?
 
KRAUS: Jedna od naših ranijih aktivnosti se baš i odnosila na menjanje naziva ulica i skrnavljenje spomenika. Nije teško odgovoriti ko je menjao nazive ulica, rušio spomenike i krojio istoriju po potrebi svojih dnevnih politika. Žestoki antikomunizam i proglašavanje celog socijalističkog perioda  za veliku grešku, ima ogromnog udela u pojavama o kojima sada govorimo. Svim nacionalizmima u bivšim jugoslovenskim republikama bio je potreban ili neko drugi da za sve bude kriv, ili svima predhodni režim, jer je to bilo najlakše. Prvo je nekadašnje antifašiste Milošević preveo u nacionaliste, a kasnije su i razni demokratski antikomunisti samo dovršili započeto. Povratak pravog antifašizma u Srbiji neće biti moguć bez prave katarze , kao i pojave istinske partije levice, kojoj bi antifašizam bio normalni sastavni deo identiteta.
 
Da li su antifašisti samo izgubili mnoge svoje ulice u Beogradu, u Srbiji ili i relevantno mjesto u tamošnjem društvu?
 
KRAUS: Odgovor nije jednostavan. Vodi se veliki rat u vezi sa revizijom istorije. Upravo ovih dana jako je in biti antifašista na rečima, i istovremeno se praviti lud na očigledno povampirenje fašizma. Veliki broj ljudi ne izlazi na izbore, ekonomska kriza je velika. To pogoduje i fašizmu, ali i jačanju borbe protiv fašizma. Sadašnja konfuzna situacija ne može još dugo trajati. Slobodan sam da verujem da će se antifašističke snage organizovati za neizbežnu borbu u budućnosti.
 
Napadaju li vaše aktiviste na terenu i ko ih, eventualno, napada?
 
KRAUS: Verbalni napadi su svakodnevni. Na našim tribinama ima pojava nasilničkog ponašanja od desničarskih grupa. Zabeležen je slučaj fizičkog napada na narodnog heroja Jovu Kapičića, neki dan je Vojislav Šešelj vrlo grubo izvređao Stašu Zajević iz Žena u crnom.
 
Da li je policija bila  uvijek korektna i profesionalna u povodu održavanja vaših protestnih skupova ili drugih drugih vaših javnih aktivnosti ili….?
 
KRAUS:Da, do sada sa policijom nije bilo problema. Ako aktivnost redovno prijavimo, dobijemo odgovarajuću zaštitu.
 
Gdje vi crpite svoj ideološki ego koji vam je podloga za aktivno djelovanje na terenu, a gdje oni protiv kojih protestirate ili dižete svoj glas? Je li i vaš i njihov ideološki kod povezan sa porodičnom tradicijom ili su i drugi faktori utjecali da ste vi aktivni antifašisti a oni ono drugo?
 
KRAUS: Većina sadašnjih članova Saveza jesu levičari koji su bili protiv Miloševića. Mi smatramo da je Jugoslavija bila neobično veliki potencijal za dalji razvoj i da su ga birokratizovani republički aparatčići na čelu sa Miloševićem svesno rušili zarad sopstvenog opstanka na vlasti i pljačke kroz tzv. tranziciju. Protokom vremena to postaje sve jasnije i očiglednije i tu se nalazi i izvor našeg sadašnjeg aktivnog antifašizma. Na drugoj strani su oni koji su podlegli tim nacionalizmima, a u Srbiji, pre svega Miloševićevoj ratnoj politici, pa su se sledom događaja našli i kao tzv. tranzicioni dobitnici, tj. pljačkaši, te je sada i njima potreban aktivni politički okvir ili platforma za odbranu i očuvanje stečenih pozicija.
 
“Fašizam juče, danas – ne i sutra”, znakovit je naslov jedne vaše tribine od prije nekoliko godina. Kako i s kim do toga “sutra” i koliko je ono realno daleko od vas i sviju nas u regiji?
 
 KRAUS: Nije sutra tako daleko kako se čini. Svetski kapitalizam je svakim danom sve očiglednije u sve većoj krizi. Ne ulazeći sada dublje u tu važnu ekonomsku vezu kapitalizma i fašizma, na našim prostorima, tj. u celom regionu, ne samo ex-ju. , već i celog Balkana, pa i tzv. periferije Evrope, napetosti rastu, bukvalno na dnevnom nivou. Mlada generacija neće imati gde da odlazi, već će morati da se hvata u koštac, i da svoju sudbinu hvata u svoje ruke, a to znači političku borbu, tj. i antifašističku borbu.
 
I, za sami kraj: vi obilježavate 9. novembar kao Dan borbe protiv fašizma. A da li obilježavate predstojeći 9. maj kojeg Evropa i dio svijeta zovu Dan pobjede nad fašizmom? Da je fašizam pobijeđen, kako tvrdi Evropa, zar bi bilo razloga i za vaše postojanje, zar ne?!
 
 KRAUS: Danas i sutra, i svih ovih dana, obeležavamo kraj Drugog svetskog rata i pobedu nad fašizmom. Doduše, sada je jasno da je tada izvojevana presudna pobeda za jednu epohu razvoja civilizacije, ali izazovi traju i sada je na redu novi epohalni izazov globalizacije i vladavine neoliberalnog kapitalizma, tj. novog izvora fašizma. Verujem da će progresivne snage Planete i u ovoj epohi smoći mudrosti i snage za novi uspešan otpor.

 

Hvala vam velika za ovar razgovor. Smrt fašizmu….!

 KRAUS: Hvala Vama i srdačan pozdrav. Sloboda narodu!
 
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (678)
vrbas-miso

 

Dan pobjede nad fašizmom

Posted: 8. Maj 2015. in Intervjui

sdbih

9 maja Dan pobjede nad fašizmom, koristimo kako bi skrenuli pažnju javnosti da BiH još nije donijela Zakon protiv upotrebe fašističkih obilježja, jer u Paralamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine ne postoji politička volja za njegovim usvajanjem što je paradoks neprimjeran za antifaštištičke tradicije zemlje koja je dala velika broj žrtava u odbrani ove ideje!  Licemjerna opstrukcija donošenja ovog zakona leži u nastojanjima pojedinih parlamentarnih  stranaka u čijim političkim programima se zagovara  rehabilitacija ratnih zločinaca i revizija nepobitnih  historijskih činjenica iz Drugog svjetskog rata.

Na 27. juli 1941. godine, Dan ustanka naroda BiH protiv fašizma i okupatora ustale su da se bore sve narodne mase, bez obzira na političko opredjeljene, ime i prezime. Na zasjedanju ZAVNOBiH -a 1943. godine je proglašena jasna deklaracija kojoj se zabranjuje rad svim fašističkim organizacijama i pokretima. Danas imamo pokrete koji veličaju Dražu Mihajlovića,  koji dižu njegove spomenike, imamo  gradove poput Mostara i Banjaluke koji još nose imena ulica fašističkih zlotvora.

Građani Evrope obilježavaju 9. maj raznim manifestacijama i smotrama, duboko svjesni da su fašističke ideje vaskrsnule, mnogo jače nego tridesetih godina prošlog vijeka kad je Adolf  Hitler bio na vrhuncu političke moći. Danas u Evropskom parlamentu sjedi gotovo jedna četvrtina poslanika koja dolazi iz stranaka sa faštističkim i nacističkim  korijenima.

Svjesni ovih činjenica pozivamo sve građane BiH, političke stranke bez obzira na njihova politička opredjeljenja , te nevladine organizacije da dignu svoj glas u borbi protiv fašizma, netolerancije,  rasne,  vjerske mržnje i diskriminacije.

Ideje antifašizma, kao zalog mira i prosperiteta, moramo njegovati   jer nam one nisu vječno date u nasljeđe!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

 

Sarajevo, 07.05.2015.godine

SAOPĆENJE

Jerlagić poziva Komšića i Izetbegovića da učine sve kako situacija u RS ne bi izmakla kontroli

Pritisak na povratnike mora stati, a aktuelna vlast umjesto podjele fotelja osigurati mir u zemlji. Najoštrije osuđujem hapšenje povratnika u Srebrenici, pogotovo način na koji je to izvedeno, a koji je usmjeren prije svega na zaplašivanje povratnika.

Pozivam aktuelne vlasti, a prije svega gospodu Komšića i Izetbegovića da učine sve kako bi uspostavili mir u zemlji i vratili sigurnost među povratnike i sve stanovnike u manjem bh. entitetu. Ako se ozbiljno ne pozabave aktuelnim događajima u Podrinju, situacija može izmaći kontroli i narušiti mir i stabilnost u zemlji.

Posljednji događaji u Zvorniku i Srebrenici moraju se najozbiljnije razmotriti i ne smiju se prepustiti neprijateljima Bosne i Hercegovine da uzimaju inicijativu dok se u Sarajevu dijele fotelje državnih kompanija. Situacija nije nimalo bezazlena. Nadam se da odgovorna gospoda iz vlasti prati pisanja medija i pumpanje situacije i dovođenje bh. patriota u defanzivan medijski položaj uz nametanje krivnje.

Sasvim je jasno da je događaj u Zvorniku najviše štete donio Bosni i Hercegovini, a oni koji je svakako ne vole koriste situaciju sa postignu zaplašivanje povratnika.

Svima je jasno da je Srebrenica posebno osjetljivo mjesto i ovakve akcije samo dodatno komplikuju situaciju. Stranka za Bosnu i Hercegovinu daje punu podršku načelniku opštine Srebrenica Ćamilu Durakoviću i očekuje da konkretnu pomoć smirivanju tenzija daju predsjednici, prije svega SDA i DF-a, koji bi odlaskom na teren i aktivnim djelovanjem u institucijama države mogli puno više učiniti nego što to sada čine.

Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu

Amer Jerlagić

amer-jerlagic

 

ferhadija1sr8
ALI, USPRAVILA SE NJENA KOPIJA KOJA OPOMINJE – DA NE ZABORAVIMO PROŠLOST, A DA GLEDAMO U BUDUĆNOST
  
Pisati o onome što se 7. maja 1993. godine desilo u Banja Luci i s Banja Lukom (jer, rušenje Ferhadije je ipak bila prekretnica mnogo čega u tom gradu), je za mene, kao svjedoka i sudionika istog istovremeno nanovo izazovno, ali i uz dozu rizika da bi moglo biti patetično, iliti toliko puta već rečeno i napisano da se nema više šta dodati.
 
Ipak, to je dio moga duga
 
  Ali, čak i ako sam svjestan ovog drugog, dužan sam napisati nekoliko rečenica u znak sjećanja na jedan od najtragičnijih dana u novijoj historiji grada Banja Luke. Dužan sam to zbog same Ferhadije koju srušiše pripadnici vojske na čijem je čelu bio ratni zločinac Ratko Mladić, policije na čijem je čelu bio drugi jedan takav – Stojan Župljanin, a sve to po projektu ratnog zločinca Radovana Karadžića i njegove političke, medijske i “intelektualne” subraće na Palama, Banja Luci i Beogradu. Dužan sam se sjetiti tog 7. maja i zbog svih Banjalučana svih nacionalnosti te vjerskih i nevjerskih uvjerenja, koji su nosili Ferhadiju u svojim srcima i s pravom je smatrali jednim od simbola Grada u trajanju od 414 godina.
ferhadija
Mnogi su se divili toj ljepoti arhitekture iz perioda Osmanskog carstva, a među njima, uz opasku da mi oproste brojni drugi što ih imenom i prezimenom neću spomenuti, naročito dvojica i mojih suvremenika, Banjalučana par excellence, obojica sada pokojni –  Aleksander Aco Ravlić i Anto Ćosić. Dakle, dužan sam i zbog njih i ovoga puta javno se sjetiti dana kada je prije 22 godine ubijena Ferhad-pašina džamija u Banja Luci.
 
Prošlost ne možemo promijeniti, ali…..
 
Puno detalja sam zapisao i objavio kao svjedok tog događaja (kao i onog drugog, istovremenog – rušenje Arnaudije), neposredno nakon što se desio te u danima kasnije i ne bih sada o njima. Neka bude napisano samo prethodnih nekoliko rečenica u znak sjećanja na taj dan koji je umnogome odredio sudbine kako Banja Luke tako i njenih domicilnih žitelja. Prošlost ne možemo promijeniti, ali ne smijemo je zaboraviti. Zarad istine i bolje budućnosti, barem za one koji će je dočekati.
 
Kopijom Ferhadije, Banja Luka ponovo kao na starim razglednicama
ferhadija - obnovljena
 
Uspravila se kopija Ferhadije i s njom se Banja Luka vratila svojim razglednicama iz ne tako davne prošlosti. Vratila se djelimično svojoj originalnosti, barem vizuelno. A da li se vratila i suštinski, to je već drugo pitanje. Jer, grad ipak čine njegovi ljudi! To je, zapravo, već do samih žitelja Banjaluke, kako onih unutra, tako i svih nas koji smo negdje drugdje, barem fizički. Posebno je do onih koji se pitaju o tom gradu. Ako mu žele dobro, potrudit će se da i uspravljena kopija najpoznatije banjalučke džamije bude vijesnik nekog istinskog banjalučkog proljeća, ma koliko ono trajalo, ali neka samo započne. Neka ga dožive barem oni poslije nas, ako već nećemo mi.
 
Nisam pozvan, ali dolazim
 
I, na kraju, neslužbeno saznajem da će otvorenje nove Ferhadije biti ovoga ljeta. Iako nepozvan, potrudit ću se da budem tamo. Da, iako sam u vrijeme kada je srušena Ferhadija i ostalih 15 banjalučkih džamija i o čemu sam svjedočio na razne načine, pa i video zapisom, bio neki faktor u IZ Banja Luka, mene ne zovu nikad na otvorenja, pa ni na ovo. Oni koji se danas o tome pitaju vjerovatno smatraju da sva priča o tamošnjoj Islamskoj zajednici, pa i Ferhadiji, počinje negdje nakon Dejtona, odnosno s njima. Eno im! Ali, moram javno kazati, s velikom gorčinom u sebi, da sam stoprocentno siguran da takav odnos prema svojim prethodnicima nema nijedna druga vjerska zajednica u Gradu, pa i cijeloj BiH. No, i pored njihove bahatosti, ja sam bio i ostao dio te priče o Ferhadiji i dio nje same, a ona dio mene, pa ću, ponavljam, otići – nepozvan, ako Bog da! Uostalom, i danas sam aktivni član te Zajednice.
 
Bedrudin GUŠIĆ
Aras - posjeta 5. maja 15.
EDUKATIVNI PROJEKTI, UZ OSTALE VIDOVE POMOĆI, KAO PRIORITET
 
   Jučer (5. maja 2015.) Bošnjačku zajednicu Bostona i njegove regije posjetio je dr. Aras Konjhodžić, predsjednik The Federation of Balkan American Associations (FEBA), sa suradnicima. Radilo se o redovnoj-rutinskoj posjeti čelnih ljudi ove asocijacije u sklopu realizacije njihovih projekata, kao i spremnosti iste da ponude i druge vidove pomoći i ovoj bošnjačkoj zajednici u Americi.
 
Bošnjačka zajednica je bila predstavljena dvojicom članova Džematskog odbora, te nekim aktivistima FEBA-e sa ovog područja.
 
   aras - predsjedavaPrioritetna tema je bila edukativni programi ove asocijacije koju ista realizira putem svojih 6-7 kampova u BiH i Turskoj, gdje se pruža mogućnost našim potencijalnim studentima, bilo onima u zemlji ili u USA,  da nakon sto prođu kroz edukativne programe putem ljetnih kampova, ostvaruju benefitse za prijemne ispite za upise na fakultete ili koledže. Neki od takvih kampova su: “Study abroad”, pri Mevlana univerzitetu u Konji (Turska), zatim u Podrinju, koji djeluje pod naslovom “Back to Bosnia”, SAT u Bihaću, u trajanju od pet sedmica (20. jula-26. augusta). U sklopu ovih projekata nudi se i mogućnost našoj omladini za stažiranjem u nekim oblastima i institucijama kao što su bolnice, obrazovne i financijske institucije, mediji i sl.
 
   Na spomenutom radnom sastanku razgovarano je i o potrebama ovog džemata za prostorijama za obavljanje vjerskih dužnosti, te angažiranja imama. FEBA je i za ove potrebe iskazala svoju spremnost da pomogne.
 
   Predstavljen je i novi koordinator te asocijacije za Boston (Muhidin).
 
   Nakon sastanka upriličena je večera. A poslije večere gosti i neki pripadnici ovdašnje Zajednice su posjetili hadždži Safeta Jonuza, donedavnog predsjednika Džematskog odbora i uvaženog ovdašnjeg džematliju.
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

NOVI NAPAD NA AKTIVISTE UDIK-a

Posted: 6. Maj 2015. in Intervjui

      udik logo

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) obavještava javnost da su dana 6.5.2015. godine napadnuti aktivisti udruženja prilikom prolaska ulicom Grbavička u Sarajevu pri čemu je N.N. lice iz restorana – praonica „Bosna“ najprije verbalno napao koordinatora Ćudića, a potom i kamenicama gađao Edvina Kanku Ćudića. N.N. lice je aktiviste UDIK-a vrijeđalo riječima: „jebem vam familiju“, „pobićemo vas pederi“, „Ćudiću, jebaću ti majku pedersku“, „izdajnici“, „strani plaćenici“, „pederi, sve vas treba pobiti“, a na upozorenje aktivista da će obavijestiti policiju o ovakvom ponašanju, N.N. lice je odgovorilo: „Jebala vas policija.“

U 15:10h policijsko vozilo Novog Sarajeva je obavilo uviđaj pri čemu su svi okupljeni tvrdili da se događaj dogodio ali da oni ne poznaju tog čovjeka.

UDIK podsjeća da ovo nije prvi napad ove godine na aktiviste udruženja i ističe da još uvijek nije dostavljena policijska zabilješka od napada koji se dogodio 26. februara 2015. godine, te da je ovaj čin politički motivisan jer je N.N. osoba poznavala prezime koordinatora UDIK-a te jasno stavila do znanja da sigurnost aktivista UDIK-a nije zagarantovana u ovom gradu.

KOORDINACIONI ODBOR

Sarajevo, 6th May 2015

NEW ATTACK ON ACTIVISTS OF UDIK

The Association for Social Research and Communications (UDIK) informs the public that on May 6, 2015 the activists of UDIK were attacked when they were going down the Grbavicka street in Sarajevo. N.N. was in front of the restaurant – laundry „Bosnia“ and first verbally attacked the coordinator Ćudić, and then he threw stones at Edvin Kanka Ćudić. N.N. offended activists of UDIK with words: “Fuck your family”, “we will kill you fagots”, “Ćudić, I'll fuck your mother, fagot”, “traitors”, “all gays should be killed,” and when the activists warned him to inform the police about this behavior, N.N. replied: “To the hell with police.”

At 15:10pm police of Novo Sarajevo was at this place were the attack happened and persons who were there said that the attack occurred, but nobody there doesn't know that person.

UDIK recalls that this is not the first attack on the activists of UDIK in this year and informs that has not yet submitted a police record of the attack that took place on February 26, 2015. UDIK informs that this act is politically motivated because the N.N. knew surname of coordinator of UDIK and N.N. made it clear that safety of activists of UDIK is not guaranteed in this city.

COORDINATION COMMITTEE

Sarajevo, 6 Maggio 2015.

IL NUOVO ATTACCO AGLI ATTIVISTI DI UDIK

L'Associazione per la Ricerca Sociale e della Comunicazione (UDIK) informa il pubblico che a 6 maggio 2015  è successo l'attacco agli attivisti di UDIK quando loro andavano sulla via Grbavička a Sarajevo dove N.N. era davanti al ristoran    te – bucato „Bosnia“, e N.N. prima ha attaccato verbalmente il coordinatore Cudic, e poi ha lanciato le pietre contro di Edvin Kanku Cudic. N.N.  ha isnultato gli attivisti di UDIK con le parolacce: „vaffancullo“, „ti uccideremo fascine“, „Cudic, ti fotto la tua madre, frocio“, „traditori“, „faremo uccidere tutti i froci“, e all'avvertimento degli attivisti di informare la polizia su questo comportamento, N.N. ha risposto: „Al diavolo voi e la polizia“.

Alle 15:10 la polizia di Novo Sarajevo è arrivata. Tutta la gente che stava li ha detto che si è successo l'attacco ma loro non conoscono l'uomo.

UDIK ricorda che in questo anno questo non è il primo attacco agli attivisti di UDIK e ginforma che non ha ancora presentato una fedina penale dell'attacco che ha avuto luogo il 26 febbraio 2015, e che questo attacco è politicamente motivato perché N.N. sapeva il cognome di coordinatore di UDIK e N.N. ha messo in chiaro che la sicurezza degli attivisti di UDIK non è garantita in questa città.

COMITATO DI COORDINAMENTO

 

natasa k.NVO Green Home je osnovana prije 15 godina kao neprofitna organizacija koja ima za cilj zaštitu životne sredine i prirodnih resursa, te ostvarenje koncepta održivog razvoja Crne Gore u praksi. Organizaciju su osnovali studenti završnih godina bioloških studija koji su imali želju da se aktivno angažuju u očuvanju i unapređenju životne sredine i pomognu razvoj civilnog društva da djeluje u ovom pravcu…..Kroz projekte trenutno pomažemo izradu Studije izvodljivosti za proglašenje dva zaštićena područja kao spomenika prirode – rijeke Cijevne i Šaskog jezera i pomažemo izradu plana upravljanja za Nacionalni park Skadarsko jezero zajedno sa partnerima iz Svjetske unije za zaštitu prirode i NVO INCA iz Albanije…..U želju za brzom zaradom i kratkoročnim koristima, zaštita životne sredine se predstavalja prvenstveno kao biznis barijera, a zatim i kao dekoracija za deklarisanje u raznim strateškim i planskim dokumentima, a nikako kao stvarni ulazni parametar, po kojem će se procjenjivati i održivo razvijati naša zemlja…..Zaštita prirode definitivno nije u prioritetima državne vlasti, osim u dijelu koji je vezan za predpristupni proces Crne Gore ka EU zbog čega se složene obaveze moraju jednom početi poštovati a država nastaviti sa usaglašavanjem sa evropskim pravnim tekovinama…..Zbog ove specifične situacije ne postoji siguran mehanizam da se nadležne institucije u Crnoj Gori  natjeraju da spriječe propadanje Ulcinjske solane ali je sigurno da država već trpi međunarodne negativne kritike i gubi značajno na međunarodnom političkom rejtingu. Pažnja i pritisak evropskih  zvaničnika je ogromna, zbog čega bi nas nepažljivo vođenje politike u zemlji moglo dovesti u ozbiljne poteškoće…..

Kada je osnovana vaša nevladina organizacija i šta su joj temeljni ciljevi, misija te vizija? Ko su bili njeni osnivači?

KOVAČEVIĆ: NVO Green Home je osnovana prije 15 godina kao neprofitna organizacija koja ima za cilj zaštitu životne sredine i prirodnih resursa, te ostvarenje koncepta održivog razvoja Crne Gore u praksi. Organizaciju su osnovali studenti završnih godina bioloških studija koji su imali želju da se aktivno angažuju u očuvanju i unapređenju životne sredine i pomognu razvoj civilnog društva da djeluje u ovom pravcu.

Green Home je posvećena promociji i sprovođenju ekoloških principa koji bi osnažili održivu budućnost i vodili ka socijalnom i ekonomskom unapređenju  društvenih zajednica u našoj zemlji. U dostizanju ovoga posvetili smo se radu sa različitim interesnim stranama kako bi osnažili saradnju i zajednički rad ka postizanju održive budućnosti i široke prepoznatljivosti Crne Gore kao ekološke države.

Za organizaciju možemo reći da je orjentisanja na monitoring ekoloških politika, lobiranje i zastupanje najboljih rješenja, dok se većina naučnih istraživanja koje pomažu ovaj proces, sprovodi sa visokostručnim saradnicima na eksternom nivou.

 Vi ste koordinatorka jednog od dva programa Organizacije. Šta je cilj Programa za zaštitu životne sredine?

KOVAČEVIĆ:Program za zaštitu životne sredine ima za cilj promociju i pružanje podrške inicijativama u oblasti zaštite prirode i održivog korišćenja prirodnih resursa. On podrazumijeva rad na zaštiti biodiverziteta i održivog upravljanja prirodnim resursima i uglavnom se sprovodi na nivou unapređenja javnih politika u oblasti životne sredine i onom drugom koji je vezan za rad sa pojedincima, društvenim grupama i lokalnim zajednicama.

Obzirom da smo organizacija pretežno zavisna od projektnih donacija, aktivnosti nažalost variraju i dobijaju svoj puni zamah zavisno od finansija koje ih podržavaju. Ipak se trudimo da damo svoj maksimalni društveni doprinos u zaštiti životne sredine na nacionalnom nivou, pa su se tako tokom 2014. godine u fokusu programa našle aktivnosti rješavanje sukoba u polju prostornog planiranja, nelegalnih aktivnosti na  vezane za zaštitu biodiverziteta u području Skadarskog jezera ali i aktivnosti iz oblasti uticaja zagađenja na životnu sredinu i zdravlje ljudi, kao i promocija i jačanje zdravstvenog turizma kao jedan od načina održive upotrebe prirodnih resursa. Kroz projekte trenutno pomažemo izradu Studije izvodljivosti za proglašenje dva zaštićena područja kao spomenika prirode – rijeke Cijevne i Šaskog jezera i pomažemo izradu plana upravljanja za Nacionalni park Skadarsko jezero zajedno sa partnerima iz Svjetske unije za zaštitu prirode i NVO INCA iz Albanije. Pratimo stanje i problematiku prekomjerne upotrebe prirodnih resursa npr. krivolov zaštićenih i lovnih divljih vrsta, uticaj emisija zagađujućih materija u vazduhu u Pljevljima, neplanska upotreba slatkovodnih resursa za razvoj hidroenergetskih objekata i sl.

Kako vidite odnos vlasti, pa i ukupnog društva Crne Gore prema zaštiti životne sredine, naročito u kontekstu prioriteta? Konkretno, u kakvoj je poziciji zivotna sredina i njena zaštita u odnosu na ekonomski razvoj zemlje?

natasa k. - 2KOVAČEVIĆ:U Crnoj Gori je još uvijek na snazi neodrživa razvojna paradigma, pri čemu je prioritet dat haotičnom i neodrživom ekonomskom razvoju, dok su drugi parametri, kao što su životna sredina, društveni i socijalni aspekt obezvređeni do te mjere da se nerijetko ni ne razmatraju kod pojedinih razvojnih planova. Poslednji nacionalni izvještaj Crne Gore o sprovođenju konvencije o biodiverzitetu navodi eksplicitno da je u sektoru energetskog razvoja i izgradnje, najslabije uvrštena komponenta uticaja ovog razvoja na biodiverzitet i životnu sredinu. Ovo je slučaj i kod najnovijeg plana istraživanja nafte i gasa iz podmorja, izgradnje drugog bloka TE Pljevlja ili plana izgradnje četiri visoke HE na Morači. U ovim slučajevima je riječ o zastarjelim tehnologijama koje se planiraju ili prljavim izvorima energije, bez ikakvog inventivnog razmišljanja ili ulaganja sredstava i vremena u alternativna zelena rješenja.

U želju za brzom zaradom i kratkoročnim koristima, zaštita životne sredine se predstavalja prvenstveno kao biznis barijera, a zatim i kao dekoracija za deklarisanje u raznim strateškim i planskim dokumentima, a nikako kao stvarni ulazni parametar, po kojem će se procjenjivati i održivo razvijati naša zemlja.

Strateška i procjena uticaja na životnu sredinu koji bi trebali biti ključni mehanizmi za filterisanje neodrživih planova i projekata, ne ostvaruju svoju svrhu, dok je prostorno planiranje nedostatno i podložno uticajima interesnih grupa i na državnom i nivou lokalnih samouprava. Loš kvalitet podataka koji se primjenjuju prilikom izrade planova i projekata kao i njihov nedostatak, posebno za mikrolokacije u oblasti biodiverziteta, prirodnih karakteristika i sl. dopušta nedopustive zloupotrebe kod strateških i procjena uticaja na životnu sredinu.

Zbog ovoga danas imamo uništen Petrovac sa jezivim hotelima u izgradnji na samoj obali, divljom i neplanskom gradnjom unakaženu Budvu kao prestolnicom turizma ili druge primorske gradove. Analize važećih prostorno-planskih dokumenata pokazuju da je čak 46% površine obalnog pojasa širine 1 km planirano za izgradnju, sa planiranim stambenim kapacitetima od 600.000–800.000 stanovnika i dodatnim turističkim kapacitetima od 350.000 turističkih ležaja do 2020 godine što je ekstremno predimenzionisano, osim ako država ne planira da preseli sve građane države na primorje a o pritiscima na životnu sredinu ne moramo ni govoriti. Napominjem da su svi ovi planovi prošli stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu i odobreni kao valjani i bez spomenutog uticaja.

Crna Gora je na putu prema EU. Da li i koliko ta činjenica daje za pravo nekom optimističkom gledanju u budućnost kada je zastita životne sredine u vašoj zemlji u pitanju? Da li će Brisel snažnije pritisnuti crnogorske vlasti u nekoj fazi pregovora da se odgovornije odnose prema zaštiti životne sredine?

KOVAČEVIĆ: Zaštita prirode definitivno nije u prioritetima državne vlasti, osim u dijelu koji je vezan za predpristupni proces Crne Gore ka EU zbog čega se složene obaveze moraju jednom početi poštovati a država nastaviti sa usaglašavanjem sa evropskim pravnim tekovinama.

Momenat kada Brisel snažnije pritiska crnogorske vlasti je već nastupio objavljivanjem  izvještaja sa analitičkog screeninga u kojem su navedena početna mjerila koje Crna Gora mora ispuniti da bi se otvorilo pregovaračko poglavlje 27 – Životna sredina. Bez izvršenja mjerila nema otvaranja pregovaračkog poglavlja a bez njegovog otvaranja i zatvaranja nema pristupa EU.

U proteklih nekoliko godina, nadležne institucije u Crnoj Gori su imale priliku da razumiju složenost transpozicije i primjene evropskih pravnih tekovina. Čini se da sada već nije upitno. Problem je u nedovoljnoj posvećenosti i stalnom pokušaju da se izbjegnu obaveze koje se sukobe sa neodrživom razvojnom vizijom pojedinih interesnih grupa i pojedinaca.

Sigurno da u oblasti zaštite životne sredine ima prostora za ispitivanje koruptivnih radnji, posebno kad je riječ o sektorima koji planiraju, upravljaju i daju u koncesije prirodne resurse, bave se prenamjenom zemljišta i slično. U posljednjem izvještaju o napretku, Evropska komisija je otvorila mogućnost otvaranja klauzule o balansu, koja predstavalja blaži oblik suspenzije pregovora koji se manifestuje u blokadi otvaranja novih pregovaračkih poglavlja, dakle ono što bi moglo da se desi sa poglavljem 27, životna sredina, ukoliko nema dovoljnog progresa u poglavljima 23 i 24. Ta dva poglavlja su vezana za sveobuhvatnu borbu protiv korupcije i jačanje efikasnosti i nezavisnosti pravosuđa.

Nekada se dešava da tijela EU preuzimaju rješavanje problema u našoj zemlji. To je sada slučaj u pregovaračkom procesu. Otvaraju se pitanja i stalno se vode razgovori na tu temu. To se obično radi kada se procijeni da pitanje nije moguće adekvatno riješiti u nekoj državi. Prosto se traži neki optimalni način kako da se sprovede neka mjera, odnosno kako da se taj problem riješi.

Koje biste od značajnijih projekata – završenih i onih koji su u toku, izdvojili?

KOVAČEVIĆ:Green Home trenutno realizuje oko deset projekata na različitim temama od edukacije najmlađih o reciklaži otpada do kampanjskih projekata za održivu hidroenergiju ili uticanje na smanjenje zagađenja vazduha iz rada termoenergetskog postrojenja Pljevlja I i II.

Izdvojila bih projekat „4M ili Monitoring, menadžment i mapiranje prekograničnih morskih Natura 2000 područja“ koji će započeti ovih dana a vezan je za mapiranje staništa u podmorju šest crnogorskih gradova i tri hrvatska lokalna obalna područja. Cilj ovog dvogodišnjeg projekta je da se ojača baza podataka za marinska staništa i vrste koje su od važnosti za evropsku zajednicu kroz istraživanje podmorja, te poboljšaju kapaciteti za monitoring morske trave (Posidonia Oceancia) u prekograničnom dijelu Crne Gore i Hrvatske. Projekat je podržan kroz IPA program prekogranične saradnje Crna Gora – Hrvatska, a realizuje se u saradnji sa Agencijom za zaštitu životne sredine i NVO Med Cem na crnogorskoj strani i NVO Sunce i Javnom institucijom za upravljanje prirodnim vrijednostima Dubrovačko neretvanske županije sa hrvatske strane.

Početkom aprila održana je Međunarodna konferencija o zaštiti ulcinjske Solane. Šta su bili njeni zaključci i da li je i ko dobio neki “domaći zadatak” u vezi s tim?

KOVAČEVIĆ:Prilično je ohrabrujuće to što se desilo na posljednjoj Međunarodnoj konferenciji o zaštiti Solane koja se održala 9. aprila. Vlada se obavezala da obezbijedi 165.000 eura bude li uspostavljena najdalje do polovine juna, dok će lov na teritoriji Solane biti u potpunosti zabranjen. Znajući kakva je bila situacija do sada i da se radi o privatnom posjedu, pitanje je koliko će uspjeti da se uspostavi ovaj način rada javnog i privatnog partnerstva, da ovo područje i dalje ostane zaštićeno.

Na konferenciji su učestvovali članovi Parlamenta odbora EU i Crne Gore za stabilizaciju. Bili su prisutni ambasadori. Jako velika međunarodna pažnja je fokusirana na ovo područje. Treba nešto ovako da se desi, da bi na kraju i naše institucije reagovale, da bi se krenulo u neko rješavanje problema. Želimo da budemo optimistični, ali teško da vjerujemo da će da se desi neka značajnija investicija. Čak ostaje da vidimo da li će ovih 165.000 eura biti uloženo za ispumpavanje slatke i upumpavanje slane vode na površini Solane.

Šta ako se Država i Vlada ogluše na zahtjev upućen sa te Konferencije?

KOVAČEVIĆ:Ako bi smo birali koje je to područje na prostoru Jadrana, Balkana i cijelog Mediterana najekskluzivnije stanište za posmatranje, onda bi sigurno ulcinjska Solana ušla u najuži izbor.

Ipak se radi o privatnom posjedu i postoji mehanizam gdje privatni vlasnik uvijek može da ograniči pristup, kao što je to i sada slučaj, nekim turistima koji bi dolazili da posmatraju ptice, da uživaju u ovom prostoru i svakako da se na jedan bolji i drugačiji način valorizuje ovaj prostor. Nije tajna da određene interesne grupe na ovom prostoru pokušavaju da urade prenamijenu zemljišta u stambene jedinice, što bi donijelo neke kratkoročne koristi. Šta bi to značilo na dugoročnom nivou i za biodiverzitet ovog prostora, to je svakako već rečeno više puta na samoj Međunarodnoj konferenciji.

Zbog ove specifične situacije ne postoji siguran mehanizam da se nadležne institucije u Crnoj Gori  natjeraju da spriječe propadanje Ulcinjske solane ali je sigurno da država već trpi međunarodne negativne kritike i gubi značajno na međunarodnom političkom rejtingu. Pažnja i pritisak evropskih  zvaničnika je ogromna, zbog čega bi nas nepažljivo vođenje politike u zemlji moglo dovesti u ozbiljne poteškoće.

Koliko budžetskih sredstava Vlada Crne Gore izdvaja za zaštitu životne sredine, naprimjer?

KOVAČEVIĆ:Koliko je zaštita prirode visoko na agendi crnogorske Vlade, može se vidjeti iz preskromnih budžetskih izdvajanja za životnu sredinu, koji iznose oko 0,12 posto na godišnjem nivou, što je u odnosu na zemlje EU, koje izdvajaju oko dva posto, značajno ispod prosjeka. Broj sprovedenih tužilačkih istraga za kršenja odredbi zakona iz oblasti životne sredine je ekstremno mali. Nijedan proces za ozbiljno kršenje navedenih odredbi nije okončan, što zapravo ukazuje da je stepen sprovođenja zakona jako nizak.

Ko su vam partneri u zemlji, regionu pa i šire?

KOVAČEVIĆ: Green Home je strateški partner Svjetskog fonda za prirodu (WWF) od 2003 godine i djeluje kao kontakt na nacionalnom nivou za ovu prestižnu organizaciju još od 2003 godine. Već dugo godina sarađujemo sa velikim brojem drugih međunarodnih organizacija u regionu kao što su IUCN, CEEWEB, BankWatch, MIO-ECSDE, Friends of the Earth, kao i sa nevladinim organizacijama iz regiona i šire. Na nacionalnom nivou djelujemo kao tehnički sekretarijat za neformalnu mrežu Natura 2000 info centar koja okuplja 37 ekoloških nevladinih organizacija, dok smo na regionalnom nivou članice upravljačkog tijela za SEE NET mrežu.Smatramo da je saradnja sa svim društvenim strukturama i na svim nivoima neophodna za razvojne procese zbog čega gradimo dijalog i partnerstvo sa javnim i privatnim sektorom, obrazovnim i naučnim institucijama i sl. Imamo dobru komunikaciju sa tijelima EU obzirom da sam ispred organizacije članica pregovaračke radne grupe za poglavlje 27 – Životna sredina, kao i Foruma za životnu sredinu i klimu koji na regionalnom nivou okuplja ekološke NVO radi uspostavljanja dijaloga na nivou Evropska Komisija, nacionalna Ministarstva i civilno društvo, a vezano za probleme sa kojima se kao društvo susrećemo u procesu pristupanja EU tj. sprovođenja evropskih pravnih tekovina u oblasti zaštite životne sredine.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

KOVAČEVIĆ: 

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (677)

vrbas-miso

sdbih

Informacija o mogućem odlaganju radioaktivnog otpada na lokaciji na samoj granici Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom je kršenje  direktive Parlamenta EU o strožijem regulisanju odlaganja nukleranog otpada zbog ćega zahtjevamo od vlasti BiH da hitno reaguju. U direktivi EU se jasno kaže da svaka članica EU mora definisati i donijeti  programe koji osiguravaju  uslove  u kojima će se radioaktivni otpad odlagati bezbjedno i sigurno. Ova direktiva je donešena u junu mjesecu 2011 poslije nesreće u Fukushima u Japanu kad se od članica zahtjevaju strožije i jasnije direktive.

Način na koji Hrvatska tretira odlaganje radioaktivnog otpada najbolje odslikava da ne postoji hrvatska  nacionalna politika i dugoročna  riješenja ovog problema i da se može najkraće opisati kao ad-hoc taktika. Ukoliko se pokaže da su planovi Republike Hrvatske tačni, zahtjevamo od B:H vlasti da prijavi susjednu državu EU-i za kršenje pomenutog sporazuma na koji se obavezala nakon ulazka.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

DUBIČKI GRANIČNI PRELAZ

Posted: 5. Maj 2015. in Intervjui

Dubički most  na rijeci Uni između Hrvatske i Bosanske Dubice  oduvijek je bio a sada je više nego ikad iskra života za građane i gradove Bosansku i Hrvatsku Dubicu. Zbog njegove strateške važnosti dva puta je rušen i obnavljan u toku posljednje agresije na BiH, a prije dvije godine, ulaskom Hrvatske u EU ovaj most je postao nepremostiv betonsk zid između dvije države, između dva grada blizanca. Most poznat pod imenom “Most Bratstvo- Jedinstvo “ postao je logorska žica, jer sada umjesto da spaja razdvaja dvije države, dvije Dubice, koje su stoljećima živjele kao jedan grad i dva naroda koji su historiski uslovljeni jedan sa drugim.

dubica-m-002Dubički most “Bratstvo-Jedinstvo”za Bosansku i Hrvatsku Dubicu oduvijek žila kucalica odlukom Evropske unije postao logorska žica

EU nas neće osloboditi logorske žice, dok narod masovno ne izađe na ulice.

Ulaskom Hrvatske u  EU zatvoren je granični prelaz između  Bosanske i Hrvatske Dubice, čime je zadan smrtni udarac razvoju ovih područja . Preko mosta mogu prelaziti samo rijetki građani sa specijalnim propusnicama koji žive na udaljenosti od granice 5 km, a posjeduju imovinu na drugoj strani granice. EU je svojom odlukom ovaj most svrstala u četvrtu, posljednju kategoriju graničnih prelaza, što u stvarnosti znači zatvorila ga za saobraćaj, a time obe Dubice, Bosansku i Hrvatsku, osudila na izumiranje. Jer bez mosta kroz ove gradove se ne putuje, ne prevozi roba, ne susreću ljudi, a sve više proizvodnih, uslužnih, servisnih i trgovinskih radnji se zatvara ili  je već pod kilitom.

Između BiH i Hrvatske je 50 graničnih prelaza

Granica između BiH i Hrvatske duga je 932 km. Nakon ulaska Hrvatske u EU između BiH i Hrvatske je stavljeno u  promet 50 graničnih prelaza, od čega 45 cestovnih i 5 željezničkih. Promet na tim prelazima odvija se po Šengenskom sporazumu, koji predviđa 5 kategorija  prelaza, od kojih su četiri za cestovni a jedan za željeznički promet.  Svi cestovni prelazi osim prelaza IV kategorije, koji služe isključivo za prelazak osoba sa mjestom stanovanja u pograničnoj zoni ( u kojem je prelaz između Bosanske i Hrvatske Dubice) rade 24 h, bez ograničenja.  Po odluci Vijeća ministara BiH od 3.maja 2012. godine, prelaz preko mosta “Bratstvo – Jedinstvo” između Bosanske i Hrvatske Dubice, zajedno sa još 9 graničnih prelaza, svrstan je u kategoriju III – za putnički saobraćaj za osobe i putne prtljage, ali je posebnim ugovorom koji je nakon toga zaključen između Hrvatske i BiH ovaj most spušten u posljenju kategoriju, kategoriju IV, samo za prelazak osoba koje imaju mjesto stanovanja u pograničnoj oblasti.

Sa ugovorom između Hrvatske i BiH pooštren je granični režim i decidno određeno preko kojih će se prelaza vršiti koja vrsta prometa.U prvu  kategoriju cestovnog prometa svrstani su prelazi preko kojih se odvija promet robe i putnika koji podliježu graničnom inspekcijskom pregledu. Samo su dva takva prelaza: Gradiška – Stara Gradiška i Bijača Nova Sela. U drugoj kategoriji cestovnog prometa su 4 prelaza preko kojih se odvija prevoz voća i povrća koje podliježe kontroli: Orašje –Županja, Izaćić- Ličko Petrovo Selo, Gorica-Vinjani Donji i Ivanica-Gornji Brgat. U trećoj kategoriji cestovnog prometa je 10 prelaza: Brčko-Gunja, Šamac-Slavonski Šamac, Brod-Slavonski Brod, Gradina-Jasenovac, Velika Kladuša-Maljevac, Strmica-Strmica, Kamensko-Kamensko, Osoje -Vinjani Gornji, Neum 1-Klek, Neum 2-Zaton Doli. U 9  cestovnih prelaza koji služe samo za prelaz putnika su prelazi: Kostajnica-Hrvatska Kostajnica, Novi Grad-Dvor, Ripač-Užljebić, Prisika-Aržano, Orahovlje-Orah, Crveni Grm -Mali Prolog, Zvirići-Prud, Doljani-Metković, Trebilja-Čepikuće. U malograničnim cestovnnim prelazima, preko kojih se može samo sa specijalnim  propusnicama (za građane unutar 5 km od granice) je 20 prelaza, među kojima je  prelaz  Kozarska/Bosanska Dubica-Hrvatska Dubica. Sa ovim je Dubički most umjesto pupčana veza i mjesto druženja mladih, mjesto zaljubljenih,. ..postao logorska žica koja razdvaja dva logora, u kojima mogu preživjeti samo najizdržljiviji.

Ukidanjem graničnog prelaza Bosanska i Hrvatska Dubica gurnute u izolaciju

Mnogi katolici Hrvatske Dubice posjeduju zemljište na području Bosanske Dubice, a određen broj građana Bosanske Dubice je stekao posjede na području Hrvatske Dubice, naročito uz rijeku Unu, gdje su pred rat izgrađene i prve vikendice u vlasništvu Bosanaca. Nekolicina građana Bosanske Dubice, koji su protjerani iz svojih domova, po uspostavi mira nastanilo se u Hrvatrskoj Dubici, gdje i danas žive. Po uspostavi Dejtonskog mira obnovljen je most između dvije Dubice i uspostavljen promet, tako da su, iako uzdražno, građani dvaju Dubica mogli međusobno komunicirati i obilaziti svoja imanja, porodice i prijatelje. Ulaskom Hrvatske u Evropsku uniju ukinut je granični promet, što je obe Dubice gurnulo u potpunu izolaciju, otežalo im obnovu i privredni napredak. U ovakvim okolnostima svi oni koji preko Dubice putuju u Hrvatsku ili iz Hrvatske u BiH moraju granicu preći kod Jasenovca ili ići na granični prelaz Kostajnica, što znači da zaobilaze Dubicu i prave neuporedivo više sati vožnje i više pređenih kilometara.

Građani obe Dubice protestuju protiv odluke EU

Građani obe Dubice na razne načine protestuju jer su nezadovoljni sa kategorizacijom graničnog prelaza, koji im je sada omča na vratu. Svi pokušaji da se nešto promjeni do sada su ostali bez uspjeha. Organizacija žena “Putevi mira“ najavila je protesno okupljanje za 29. Aprila, ali je na zahtjev službe sigurnosti zbog Dana žalosti protest otkazan i biće održan narednih dana. Protestu su se  ispred dubičkog mosta trebali pridružiti i drugi građani Dubice s ciljem da se još jednom vlastima BiH, Hrvatske i administraciji EU ukaže na značaj ovog mosta za društveni i privredni život Bosanske i Hrvatske Dubice i uputi upozorenje  sa zahtjevom  da se izvrši prekategorizacija ovog mosta i da mu se udahne dah života koji mu je zatvaranjem mosta za malogranični promet oduzet. Iako su protesti otkazani skupila se nekolicina građana, među njima članice organizacije “Putevi mira” i njihova predsjednica g. Ćima Zdenac, koja je za TV mrežu dala kraći intervju i najavila novo protesno okupljanje.

Prema nedavnoj izjavi načelnika opštine Kozarska Dubica, ova općina je imenovala svoje članove u zajedničku komisiju koja zajedno sa članovima komisije iz susjedne Hrvatske Dubice treba da podnese svoje zahtjeve državnim organima BiH i Hrvatske, a preko njih administraciji EU u Briselu. O svemu je svojevremeno upoznat i bivši hrvatski predsjednik Josipović. Nažalost, ovo se preduzima tek sada, a  most je već dvije godine mrtav. Pri tome treba imati u vidu da ovo pitanje nije jedino koje dvije države trebaju dogovorno riješiti. Postoji još 12 graničnih tačaka koje čekaju dogovor.

Dubički most se koristi kao oružje porotiv Bratstva-Jedinstva

Nakon raspada Jugoslavije  “Bratstvo – Jedinstvo ” nije više u modi. Za mnoge je postalo nepopularna kategorija, pa čak i nesvarljiv termin. Na primjeru dvaju Dubica može se zaključiti da se most “Bratstvo- Jedinstvo“ sada čak koristi protiv Bratstva -Jedinstva,  jer je do rata bio kičma dvaju gradova, krvotok dvaju država za ova područja, a sada ne služi ni bratstvu ni jedinstvu, već je  prvo iskorišten kao oružje za obe agresorske snage ( koje su ga svaka rušile) a sada je postao oruđe protiv B-J sa kojim se vješto koristi ne samo Hrvatska strana već i EU.

Treba imati u vidu da ovaj granični prelaz nije na livadi, niti na raskrsnici dvaju puteva, ili bilo gdje odakle se samo odlazi a ne ostaje. Ovaj most je od njegova postanka  glavna ulica, šetalište dvaju gradova naslonjenih na obale Une, na kojem se u ljubavi i zajedništvu mrijestio život. A sad se tu umire. Umiru dva grada i sve ono što ih držalo u zagrljaju i njihove građane ispunjavalo zadovoljstvom.

Zato je za gradove Bosansku i Hrvatsku Dubicu i njihove građane obnova graničnog prometa preko mosta “Bratsvo-Jedinstvo“  životno pitanje.  Preko ovog mosta ne prelaze samo vozila i ljudi, već dolazi kapital. Bez mosta nema investicija, nema razvoja, nema svjetla na gradskim ulicama dvaju Dubica. Bez mosta gradovi ostaju u mraku, a mrak se taloži i ostaje u ljudima. Trenutni status graničnog prelaza za dvije Dubice je smrtna presuda. Omča je na vratu, samo je pitanje vremena kada će se stegnuti do kraja.

Ako dvije opštine prihvataju same organizirati i iz ubranih prihoda plaćati graničnu službu, u interesu ne samo građana obe Dubice, već u interesu regije i dviju država, Hrvatske i BiH, zašto im to EU ne bi trebala omogućiti. Ali EU je u mnogo slučajeva do sada pokazala  da nema dušu. Ona ne zna šta ljudima znači život. Slijepi Brisel, gluha EU.

U takvoj situaciji građanima Bosanske i Hrvatske Dubice ne ostaje ništa drugo već da zajedno protestuju na ulicama svojih gradova i na beživotnim lukovima mosta, koji se nekad zvao most “Bratstvo Jedinstvo”, ponovno grade zajedništvo i traže svoja vjekovna prava.

Burlington,  Maja 5,2015

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

 

sdbihNa današnji dan navršava se 35 godina od smrti Josipa Broza Tita. Uspomena na njegov rad i djelo se mora sačuvati  i njegovati jer današnja  iskustva poslijeratnih jugoslovenskih republika na najbolji način pokazuju koliko je bio u pravu . Danas kad je je privatizacijom radnička klasa obespravljena i pokradena a seljačka gazdinstva na pragu bakrota Tito će  kao vizionar ostati prepoznat  po svojoj paroli ” Fabrike radnicima, zemlja seljacima!”

Vrijednosti Titovog učenja zasnovane na  principima zajedničke egzistencije, međusobnog  uvažavanja,  mulikulturalnosti, slobodama, solidarnosti i jednakosti bile su osnove na kojima je pobjeđen fašizam i nacizam ali i vaspitane mnoge ratne i  poslijeratne generacije građana na području bivše Jugoslavije.

Zajedno sa Winstonom Cerčilom,  koji je izuzetno uvažavao Tita i  doprinos NOVJ, Tito je ostavio svoj neizbrisivi trag u borbi protiv fašizma i nacizma. Tito je ostao zapamćen kao jedan od najpoznatijih svjetskih lidera, koji je za vrijeme višedecenijske vladavine zemlju izveo iz tzv. sovjetskog bloka i bio jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih zemalja

Preporod  Republike Bosne i Hercegovine, ekonomski i industrijski procvat, visoko-školovani stručnjaci i tehnološki razvoj  vezan je za period kad je Josip Broz  Tito bio predsjednik  bivše, zajedničke dr Tito je ostavio svoj neizbrisivi trag!ave  Jugoslavije!

Bivša Jugoslavija, u periodu njegovog predsjednikovanja je bila preteča današnje Evropske unije iz čijeg iskustva  su osnivači evropske zajednice crpili inspiracije.

200 stranih delegacija koje se poklonilo s kovčegu Josipa Broza, 7 maja 1980 u tadašnjem saveznom parlamentu, a dan kasnije na Dedinju, u Kući cvijeća, uz prisustvo 209 delegacija iz 127 zemalja i 700.000 pojedinaca koji su došli da ga isprate pokazuje na najbolji način veličinu njegovog djela!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Sloboda medija

Posted: 3. Maj 2015. in Intervjui

sdbih

Indeks o slobodi medija (World Press Freedom Index), prema kojem se BiH nalazi na 66 mjestu, kada se radi o slobodi medija dok se 2006. godine nalazila na 19., a 2010. na 47. mjestu, na najbolji način odslikava stanje u medijima u BiH! Nakon 2006. godine  kompletan zakonski i institucionalni okvir zaštite slobode izražavanje se počeo sistematski urušavati, tako da se može reći  da  je u BiH na djelu samo  deklarativna  sloboda izražavanja. Novinar u BiH  mora biti zaštićen i prije svega ohrabren da radi svoj posao a ne u interesu politike i poslodavaca koji štite političare.

Fizički napadi na novinarske ekipe BNTV i TVSA, sudska zabrana objavljivanja informacija za FTV, upad policije u redakciju portala Klix, uskraćivanje akreditacije novinarima BN televizije za ulazak u Palatu predsjednika Republike Srpske i verbalni napad na urednike portala Tačno.net, samo  su dio od 400 registriranih slučajeva kršenja slobode izražavanja i individualnih prava novinara, od 2006. do danas.

Stanje u  medijima  danas može se definirati kao kombinacija cenzure, autocenzure i ignorantskog odnosa vlasti prema svakom novinaru ili mediju koji je dublje i na kritički utemeljeniji način želi da osvijetli B-H realnost. Društvo u kome  licemjerni političari BiH  koriste 3 maj, Dan medijskih sloboda kako bi se  istakao njegov značaj, a istovremeneno  napadaju novinari , po njima se pljuje, izbacuju  iz sala, zabranjuje ulaz vulgarno  i prostački  se ponaša nije slobodno društvo. Medije u BiH oblikuju interesi politike i krupnog kapitala u kojima su pritisci utkani u sistem, manje vidljivi, prepoznatljivi i pogubni za budućnost slobode medija.

Istina je pravo stanje i mjera stvari, koliko god ona odgovarala ili ne aktuelnoj političkoj vlasti. B-H novinari moraju ostati dosljedni kodeksu svoje profesije primjenjujući slobodu govora i krititički osvrt na društvo. Stanje u kojima novinari obavljaju svoju profesiju zarad plate i u interesu političara nije prirodno i normalno stanje novinarskog poziva te duboko vrijeđa integritet ove  djelatnosti vrijedne poštovanja.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

tokicRezolucija SNSD-a je sastavni dio projekta uništenja BiH i pripajanja njenih djelova Srbiji koji su u periodu 92-95 pokušali provesti režim iz Beograda, na  čelu s ratnim zločincem  Miloševićem i tzv.vodstvom bosanskih Srba, predvođeno ratnim zločincima Karadžićem i Mladićem. Suštinski, usvajanje navedene Rezolucije od vladajuće stranke u RS-u znači otkazivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i bošnjački narod i sve patriote bi se trebali prema tome odnositi na takav način…..Međunarodna zajednica imala je obavezu putem ureda OHR-a oštro sankcionisati sve one koji su učestvovali u donošenju Rezolucije a bošnjački narod i sve patriote, s obzirom da to nije učinjeno, imaju legitimno pravo proglasiti važeći Ustav RBiH koji je bio važeći 22.05.1992 godine prilikom prijema BiH u punopravno članstvo UN-a…..Navedena Rezolucija neminovno vodi do izbijanja novog rata i ukoliko srpski protagonisti takve politike ne nestanu sa političke scene ili ne budu uklonjeni od strane OHR-a, obnova ratnih sukoba u našoj državi je neminovna…..Proglasio bih ukidanje entiteta jer su oni sastavni dio međunarodnog aranžmana i Dejtonskog  sporazuma koje vodstvo Srba na najdirektniji način usvojenim dokumentom objavljuje da nema namjeru više poštovati……Bosansko proljeće  – buđenje nacionalne svijesti Bošnjaka i svih patriota se dešava i naravno da će ono trajati duže nego što bih lično želio…..Na žalost, na moj dobronamjerni poziv koji je iniciran stotinama reakcija banjalučkih Bošnjaka muftija Kozlić nije dao javno objašnjenje. Ja sam čak i službeno zatražio razgovor sa predsjednikom Medžlisa u terminu koji je prihvaćen s njegove strane ali on je u posljednji trenutak imao “neodložno važne ” obaveze…..

Gospodine Tokiću! Na mnogo tema iz Vašeg javnog angažmana, kako jučer, tako i danas, bih mogao s vama razgovarati, ali sam limitiran, kao i Vi, vjerovatno, prostorom i vremenom. Stoga, dotaknut ćemo se samo nekih od njih (tema) uz nadu da ćemo u vremenu ispred nas imati prilike razgovarati i na druge. Započnimo ovaj razgovor s najsvježijom – upravo donešenom Deklaracijom SNSD-a o samostalnosti Rs-a. Hoćete li je, u najkraćem, komentirati?

 tokic-1TOKIĆ: Rezolucija SNSD-a je sastavni dio projekta uništenja BiH i pripajanja njenih djelova Srbiji koji su u periodu 92-95 pokušali provesti režim iz Beograda na  čelu s ratnim zločincem  Miloševićem i tzv. vodstvom bosanskih Srba predvođeno ratnim zločincima Karadžićem i Mladićem. Suštinski, usvajanje navedene Rezolucije od vladajuće stranke u RS-u znači otkazivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i bošnjački narod i sve patriote bi se trebali prema tome odnositi na takav način. Na žalost, usvajanje Rezolucije dolazi u vrijeme nejedinstva bošnjačkih političara koji su dobili preovlađujuću podršku na posljednjim izborima pri čemu je SDA sama duboko podjeljena i uglavnom usmjerena na borbu za funkcije na predstojećem stranačkom Kongresu i uspostavi vlasti na nivou države, entiteta i kantona. Mislim da su srpski političari smišljeno odabrali baš  ovaj trenutak te da na pokušaju ostvarenja onoga što nije uspjelo Miloševiću i Karadžiću danas potpuno sinhronizovano rade Nikolić i Vučić iz Srbije i Dodik i Ivanić unutar BiH.

Konkretno, da li i ko treba službeno reagirati na Deklaraciju još uvijek vodeće političke stranke u manjem entitetu?

 TOKIĆ: Međunarodna zajednica imala je obavezu putem ureda OHR-a oštro sankcionisati sve one koji su učestvovali u donošenju Rezolucije, a bošnjački narod i sve patriote s obzirom da to nije učinjeno imaju legitimno pravo proglasiti važeći Ustav RBiH koji je bio važeći 22.05.1992 godine prilikom prijema BiH u punopravno članstvo UN-a.

Da li, po Vašem viđenju, ovaj akt SNSD-a može prouzrokovati i neke druge posljedice u BiH, ne samo političke?

TOKIĆ: Navedena Rezolucija neminovno vodi do izbijanja novog rata i ukoliko srpski protagonisti takve politike ne nestanu sa političke scene ili ne budu uklonjeni od strane OHR-a, obnova ratnih sukoba u našoj državi je neminovna. Bošnjački narod nema pravo ponoviti naivnost iz 92. i slušati razne političare, eksperte i analitičare koji umanjuju značaj suštine Rezolucije a to je nestanak BiH, a naš narod ne smije dozvoliti da ostane bez svoje države jer ćemo tada ostati bez budućnosti i mi i naša pokoljenja.

Kakav biste Vi, lično, ponudili odgovor na rukavicu koju su danas (razgovor vođen 25. aprila 2015.) iz Istočnog Sarajeva Dodik i društvo bacili bh. javnosti, institucijama BiH, političkim strankama pa i međunarodnoj zajednici?

TOKIĆ: Proglasio bih ukidanje entiteta jer su oni sastavni dio međunarodnog aranžmana i Dejtonskog  sporazuma koje vodstvo Srba na najdirektniji način usvojenim dokumentom objavljuje da nema namjeru više poštovati.

A da li je pravi odgovor na sve i dosadašnje bh. muke kao i ovu provokaciju Dodika i njegovog SNSD-a, proglašenje Aneksa IV Dejtonskog sporazuma ništavnim te vraćanje legalnog i legitimnog Ustava R BiH u funkciju?

TOKIĆ: Da.

Prošle godine ste se iz Sarajeva preselili u Banja Luku, izjavivši tim povodom da je to “sastavni dio bosanskog proljeća…” Da li se to proljeće desilo i ako jeste da li još traje?

Ttokic-2OKIĆ:Bosansko proljeće – buđenje nacionalne svijesti Bošnjaka i svih patriota se dešava i naravno da će ono trajati duže nego što bih lično želio. Moramo imati u vidu da našem narodu preko 100 godina nije dozvoljeno da se naziva i izjašnjava svojim imenom Bošnjaci niti da svoj jezik naziva bosanski. U više od 100 godina Bošnjaci su bili preokupirani opredjeljenjem da li su za Tursku ili Austriju, Srbiju ili Hrvatsku i mislim da smo u vremenu kada se pripadnici našeg naroda i sve patriote okreću sebi, svojoj državi i svojoj budućnosti. Dolazi vrijeme u kojem Bošnjaci moraju definisati svoje nesporne strateške ciljeve kako graditi državu, ojačati identitet naroda i prestati naivno čekati da Srbi i Hrvati zavole Bosnu kao što je mi volimo. Sudbina Bosne, to bi svaki Bošnjak morao da zna ma gdje živio,  je isključivo u rukama našeg naroda.

Znamo koliko su Bošnjaci u Rs-u ustavno “ravnopravni”. Da li je takva situacija i na samom terenu – u Banja Luci i ostalim dijelovima tog entiteta?

TOKIĆ:Bošnjaci u manjem BH entitetu izvrgnuti su dugogodišnjoj sistematskoj drastičnoj diskriminaciji te pokušaju nasilne srbizacije i pravoslavizacije. Na žalost, svojim nečinjenjem navodni dugogodišnji tzv. predstavnici našeg naroda u institucijama entiteta RS, poput A. Osmanovića, R. Salkića, S. Bratića, Dž. Selmana, M. Mulaomerovića i drugih, postali su pomagaći takve srpske politike, u suštini potpuno ideološki obojenom četništvom.

Da li je, po Vašem viđenju izbliza, Koalicija “Domovina” do sada opravdala povjerenje svojih birača kao i predizborna obećanja?

TOKIĆ:Ne. Koalicija Domovina je osmišljena prevara Bošnjaka u RS-u i dijaspori od strane poznate bošnjačke oligarhije kako bi mogla nastaviti svoje višedecenijsko profiterstvo i komformizam na račun bošnjačkog naroda.

Nedavno ste, kao član Islamske zajednice Banja Luka, uputili javni poziv muftiji banjalučkom da se odredi na tvrdnje nekih da se dešavala i dešava rasprodaja vakufske imovine u Banja Luci. Pokušao sam i ja razgovarati s nadležnima u banjalučkom Medžlisu i Muftijstvu, ali se ne javljaju. Dakle, zašto ste Vi reagirali javno prema banjalučkom muftiji i kakve do sada informacije Vi imate vezano za sve glasnije priče o rasprodaji vakufske imovine u tom gradu?

TOKIĆ:Na žalost, na moj dobronamjerni poziv koji je iniciran stotinama reakcija banjalučkih Bošnjaka, muftija Kozlić nije dao javno objašnjenje. Ja sam čak i službeno zatražio razgovor sa predsjednikom Medžlisa u terminu koji je prihvaćen s njegove strane, ali on je u posljednji trenutak imao “neodložno važne ” obaveze.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (676)

vrbas-miso

akbar_ahmed_mainOno što karakterizira Bosance je fini balans između tradicije i modernizma, piše profesor i autor više od 20 knjiga. Duh znanja gori u Bosancima kao postojana svijeća u noći koja zrači nadu, znanje i vjeru, piše Ahmed. Evropa se danas suočava sa velikom krizom zbog svojih muslimanskih zajednica, ali vjerujem da Evropljani mogu mnogo toga da nauče od male Bosne, smještene u zabačenom dijelu kontinenta, napisao je Akbar Ahmed, šef Islamskih studija na Američkom univerzitetu u Washingtonu i autor više od 20 knjiga.

U tekstu za Huffington Post, najčitaniji portal na svijetu, Ahmed navodi kako se i Evropljani i muslimani danas osjećaju kao pod opsadom:

„Gdje god da pogledaju, Evropljani su suočeni sa strašnim pričama o nasilju koja se povezuju sa muslimanima – ubistva zaposlenika Charlie Hebdoa u Parizu, iza kojih je uslijedio napad u Kopenhagenu; muslimani koji napadaju članove jevrejske zajednice u školama, muzejima, čak na pijacama; i muslimani u Velikoj Britaniji koje osuđuju i zbog iskorištavanja mladih djevojaka za seks, stvarajući od njih ovisnice o drogama i piću, i zbog strategija „trojanskog konja“ napravljenim da preuzmu škole i nametnu islamsku agendu.

Zauzvrat, muslimani se također osjećaju kao da su pod opsadom. Desničarske stranke dramatično su razvile negativan fokus na muslimane… Naprimjer, spašavanje imigranata na moru opisuju kao otvaranje vrata „milionima“ potencijalnih terorista. Velika okupljanja koja broje i 25.000 ljudi, organizovala je Pegida protiv muslimana. Žene pod hidžabom i džamije, na koje se gleda kao na simbole islama, učestalo se napadaju. Tri džamije su bile mete čak i u tradicionalno mirnoj Švedskoj. Zbog negativnog izvještavanja o njima, muslimani gledaju na medije kao na jednostrane i pristrasne.

‘Bosnaci su model za svijet’

Usred ove ružne konfrotacije šta nas Bosna može naučiti? Kako bih to otkrio posjetio sam Bosnu sa svojim istraživačkim timom na novom projektu „Put u Evropu“, u koju sam došao sa drugog kontinenta da proučavam islam u Evropi. Otkrili smo da nas je Bosna naučila kako da preživimo mržnju, čak i genocid. Bosanci su to uradili upijajući duh ilma (koji se prevodi kao življenje prema i u duhu znanja) koji je produbio saosjećanje i razumijevanje Drugih i intelektualnu znatiželju za svijet oko nas.

Ono što karakterizira Bosance je fini balans između tradicije i modernizma, između duhovne pouzdanosti i intelektualne poniznosti, između islamske prošlosti i moderne evropske misli. To nije lagano napraviti u bilo kojoj zajednici, ali za Bosance, koji su preživjeli pustošenje rata, genocida i izdaju komšija, to je dokaz i trijumf duha ilma.

Taj duh gori u Bosancima kao postojana svijeća u noći koja zrači nadu, znanje i vjeru. Uvijek ću se sjećati boli na licu Hatidže Mehmedović, majke iz Srebrenice koja je pokazivala na grobove svog supruga i dva sina u ljeto 2014. i govorila, dok se borila da ne pusti suzu, ne o osveti nego o pravdi.

Dr. Amineh Hoti, članica našeg istraživačkog tima, najbolje je opisala osjećaje cijelog tima o Bosancima: „Bosanci su među najdostojanstvenijim ljudima koje sam upoznala – oni su inteligentni, pametni, velikodušni, nježni i opraštajući – ljudi koji cijene znanje (ilm), poštovanje Drugog (adab) i humanost. Poznato je da nije postojao nijedan akt osvete od rata i agresije nad njima. Bosanci su primjer za muslimane (učeni i mnogi od njih su hafizi i znaju Kur'an napamet), a također su primjer za Evropljane (žive po standardima njihovih visokih vrijednosti kao što su ljudska prava, demokratija i intelektualna tradicija). Pod rizikom njihovog romantiziranja, Bosanci su model za ostale muslimane, svijet i čovječanstvo.“

Izvor: Agencije

Prvi maj

Posted: 30. April 2015. in Intervjui

sdbih

Prvi maj – Međunarodni praznik rada obilježava se uvijek sa ciljem da se ukaže pažnja javnosti na radnička prava i položaj onih koji daju najveći doprinos u ekonomskom razvoju jedne zemlje. Ovu priliku koristimo da ponovo istaknemo da danas u našoj domovini egzistira pola miliona nezaposlenih, 300.000 penzionera koji žive na ivici egzistencije, te na proces produbljivanja socijalnih razlika. Preko milion BH građana nema razloga za slavlje jer im prihodi ne omogućavaju život dostojan čovjeka.

Položaj radnika u svijetu se generalno pogoršava kao posljedica ekspanzije i promjena  globalne ekonomije,  težnje kapitalista za maksimiranjem profita i smanjenja troškova proizvodnje procesom efektivizacije proizvodnog procesa.  Radnici se sve više i više dovode u najamni položaj, zbog čega im se nude podanički Zakoni o radu i radnom odnosu te  rast plata ne prati rast realnih  troškova života.

Ovakva kretanja zahtjevaju od radnika odlučniju borbu za svoja prava i bolju organizovanost kroz stvaranja zajedničkih interesnih sindikalnih organizacija na području cijele BiH. Sve dok ih politika bude dijelila, njihov  rad će biti obezvređen, postajući lak plijen onih koji su ranijom privatizacijom i kriminalom uništili brojne privredne subjekte.

Apatija u kojoj se danas nalazi radnička klasa BiH nema opravdanja. Pozivamo ih da u ime svoje djece i budućih naraštaja uzmu  veću odgovornost i veće učešće u vlasništvu dioničkog kapitala preduzeća gdje bi bili više pitani kad je riječ o  poslovnim strategijama i planiranju.   Članovi naše stranke će Prvi maj obilježiti tradicionalnim učešćem   u protestnim povorkama širom evrpskih metropola.
Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

udik logo

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE ZLOČINA POČINJENIH U LOGORU „LUKA“ U BRČKOM

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije Brčko distrikt BiH (UDIK Brčko DC BiH) obavještava da će u ponedjeljak 4. maja 2015. godine održati stajanje u povodu obilježavanja godišnjice zločina počinjenih u logoru „Luka“ u Brčkom. Stajanje će se obaviti u 9 sati na Trgu mladih u Brčkom.

Logor Luka je otvoren 4. maja 1992. godine u Brčkom a formiran je od četiri sabirna centra u gradu: Hotel Posavina, DTV Partizan, Hadži-pašina džamija i Policijska uprava Brčko. U ovom zloglasnom logoru počinjeni su stravični zločini. Upravnik logora Goran Jelisić zvani Adolf priznao je krivnju u Haškom tribunalu i osuđen je na 40 godina zatvora. Trenutno služi kaznu u zatvoru u Italiji. Branko Pudić osuđen je na godinu dana zbog zlostavljanja zatvorenika u ovom logoru dok je Monika Simonović, poznata i kao „žena monstrum“, osuđena na 2,5 godine zatvora.

UDIK svojim činom stajanja želi odati počast svim žrtvama koje su nasilno odvedene, mučene na razne monstruozne načine a potom i streljane. Želimo podsjetiti, ali i upozoriti javnost da se ovakvi zločini ne smiju nikada zaboraviti.

KOORDINACIONI ODBOR

Brcko DC BiH, April 30, 2015

PRESS RELEASE

THE ANNIVERSARY OF THE CRIMES COMMITTED IN THE CAMP “LUKA” IN BRCKO

          The Association for Social Research and Communications Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) on Monday, May 4, 2015 will mark the anniversary of the crimes committed in the camp „Luka“ in Brcko.  The standing will be organized at 9 am at the Square of Youth in Brcko.

The camp „Luka“ was opened on May 4, 1992 in Brcko and it is constituted of four centers in the city: Hotel Posavina, DTV Partizan, Haji Pasha's Mosque and the Police Department of Brcko. In this infamous camp were committed heinous crimes. Camp commander Goran Jelisic called Adolf pleaded guilty at The Hague tribunal and was sentenced to 40 years in prison. He's currently serving a sentence in prison in Italy. Branko Pudic was convicted to one year for abusing prisoners in the camp while Monika Simonovic, also known as the “female monster”, sentenced to 2.5 years in prison.

With the act of standing, UDIK wants to pay tribute to all the victims who were forcibly abducted, tortured in various monstrous ways and then shooting. We want to remind and warn the public that these crimes must never forget.

COORDINATION COMMITTEE

Brcko DC BiH, 30 Aprile 2015

COMUNICATO STAMPA L’ANNIVERSARIO DEI CRIMINI COMMESSI NEL CAMPO “LUKA” A BRCKO

L'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) informa che al lunedi 4 maggio, 2015 organizza una azione di strada in occasione del'anniversario dei crimini commessi nel campo di “Luka” a Brcko. L’azione sarà realizzata sulla Piazza della Gioventù a Brcko alle 9.

Il campo “Luka” è stato inaugurato al 4 maggio 1992 a Brcko ed è costituito da quattro centri di raccolta in città: Hotel Posavina, DTV Partizan, la Moschea di Haji Pasha e il Dipartimento di Polizia di Brcko. In questo campo infame sono stati commessi crimini efferati. Comandante del campo Goran Jelisic chiamato Adolf ha dichiarato colpevole al Tribunale dell'Aia ed è stato condannato a 40 anni di carcere. Attualmente sta scontando una condanna in carcere in Italia. Branko Pudic è stato condannato a un anno per abusi sui prigionieri nel campo, mentre Monika Simonovic, anche conosciuta come ” il mostro femminile”, è stata condannata a 2,5 anni di carcere.

Con questo atto di stare in piedi UDIK vuole rendere omaggio a tutte le vittime che sono state forzatamente rapite, torturate in vari modi mostruosi e poi riprese. Vogliamo ricordare, ma anche avvertire il pubblico che questi crimini non devono mai dimenticare.

COMITATO DI COORDINAMENTO

zvornikIako mi pomalo termin “osuda/osuđujem(o)” već ide na džigere, jer mi djeluje više politički a manje iskreno (to je, uostalom, pravni termin i zna se ko osuđuje, odnosno donosi presude), u nedostaku boljeg termina u ovom trenutku, pridružujem se javnoj osudi terorističkog napada na Policijsku stanicu u Zvorniku od prije dva dana. Naravno da suosjećam sa porodicama Dragana Đurića i Nerdina Ibrića. I, naravno da sam ohrabren reakcijama političkih subjekata u samome Zvorniku, Rs-u, uključujući i onakvog Dodika,  te na nivou BiH u kojima se poziva na prisebnost te daljnje njegovanje međukomšijskih odnosa kako na lokalnom nivou, tako i u cijeloj BiH. To je u svakom slučaju za pozdraviti.
 
Dan žalosti
 
Dok pišem ovaj osvrt i u Rs- i u F BiH je Dan žalosti. I neka je. Međutim, ne mogu a da ne primjetim da kada se desio jednako tragičan teroristički napad na Policijsku stanicu u Bugojnu od prije pet godina, ne sjećam se da je u F BiH bio proglašen Dan žalosti (izvinjavam se ako griješim!), a sjećam se sa sigurnošću da nije bio proglašen u manjem entitetu. Zašto je tome tako?!
 
Može li bez ideološke oblande?
 
   Istražni organi kažu da rade svoj posao i očekujemo rezultate njihovih radnji. Da li ćemo ih dobiti i hoće li biti potpuni, to je već veliko pitanje? Naime, mnogo toga što je bitno za ovu tragičnu priču otići će u kabur sa tijelom, može se reći, samoubice Nerdina Ibrića. Od, recimo, njegovih motiva koji su odveli njega u sigurnu smrt te onoga kojeg je ubio – Dragana Đurića. Da li je osveta motiv i da li je jedini? To je, po meni, ključno pitanje. Istražni organi će vjerovatno doći do nekih kopči koje povezuju Ibrića sa ovima ili onima, te na bazi toga možebitno izvući neke zaključke. Ali, pošto je ubica/samoubica mrtav, ne mogu doći do ključnih motiva njegovog čina.
 
Terminologija ranjenih policajaca
 
  Dvojica ranjenih policajaca su hvala Bogu van životne opasnosti, taman toliko dobro da su mogli u kamere i mikrofone brojnih medija sjetiti se detalja, posebno onoga da je jedan od tragičara ove priče Nerdin Ibrić, prije pucanja uzvikivao “Allahu ekber”!  S druge strane, postoje navodi da nije izgovarao tekbir, kako tvrde ranjeni i što su prenijeli brojni domaći i regionalni mediji, nego da im je opsovao mater. Šta je od toga dvoje tačno? Ako je ono prvo, onda po ne znam koji put javno izjavljujem da su tekbir i čin kojeg je počinio počinitelj nespojivi. Ko god da uradi ubistvo ili samoubistvo, to je antiislamski čin i ne može ga uraditi u moje ime, niti u ime bilo kojeg istinskog muslimana na ovome svijetu. I, tačka!
 
O “štetama” islamu i muslimanima
 
“Ubiše” se mnogi bh. zvaničnici iz političkog i vjerskog života kada tvrde da teroristički akti, kao ovaj u Zvorniku, najviše štete prave islamu i narodu iz kojeg je počinitelj. Ne slažem se s tom tezom!
Islamu se ne može napraviti šteta, ma ko to pokušavao i ma kojim metodama. Islam se može prihvatiti ili ne prihvatiti, tumačiti ispravno ili neispravno, ali ako ga se ispravno tumači onda njemu svi teroristi ovoga svijeta i svi antiislamisti (a ima ih, itekako) ne mogu nanijeti štetu. Analogno tome ne može se nanijeti ni šteta iskrenim muslimanima-mu'minima. Može se stvoriti kriva slika kod nedobronamjernih, ali pošto su oni takvi (nedobronamjerni), oni će uvijek raditi na tome da naude muslimanima na ovaj ili onaj način, pa šta onda možemo kada u takvom svijetu (i vremenu) živimo!
 
O Lazanskom
 
Ne može se u ovoj tragičnoj priči iz Zvornika mimoići ni vaskrsnuli i opskurni Miroslav Lazanski, vojni analitičar koji je do ranih 90-tih medijski djelovao u Zagrebu, da bi se prodao Miloševiću kako bi odradio za njega veliki dio ratnohuškačkog posla uoči njegovih krvavih pohoda na Hrvatsku, BiH i Kosovo. Evo, dakle, taj, pomalo zaboravljeni Lazanski je vaskrsnuo upravo sada kada treba nešto i za nekoga odraditi na temu aktuelne antiislamske kampanje. Rođen je čovjek da radi samo prljave poslove i to ti je.
 
O vehabijama
 
Ne može ni bez vehabija, jer se spominju u širem kontekstu priče o terorističkom napadu na Policijsku stanicu u Zvorniku. Vidjet ćemo, kao što rekoh, do kakvih će nalaza doći istražitelji, ali ako u ovome ima i vehabijskog masla, onda ću kazati da je to još jedan u nizu belaja koje nam prave pripadnici selefijskog pokreta u BiH. BH društvo se već godinama suočava sa posljedicama njihovog bitisanja i načina djelovanja u našim sredinama. Da li ikoga, međutim, zanimaju uzroci, pozadina… Da li ikoga danas zanima ko ih je instalirao u BiH a ko im je širom otvorio vrata rekavši” Bujrum, vi, novi muslimani, u naše džemate…”? Kakva podvala, a kakve posljedice!
Neprimjerene poruke iz Beograda
Danas se u Beogradu Milorad Dodik sastao sa predsjednikom i premijerom Srbije. Nikolić je poručio da će “…. Srbija pomoći Srpskoj u borbi protiv terorizma, jer Srpska sama nije dovoljno snažna da se izbori sa ovim problemom….” Ovo je po meni veoma neprimjerena, pa čak i opasna izjava predsjednika Srbije. Naime, ako se pažljivo iščitava, može se lahko uočiti kako se grubo isključuje država Bosna i Hercegovina, suverena i međunarodno priznata država, čiji je Rs samo jedan dio, odnosno entitet. Zar ne bi bilo primjerenije da je prvi čovjek Srbije rekao da će njegova zemlja, u sklopu regionalne suradnje u borbi protiv terorizma, pomoći svome zapadnom susjedu – Bosni i Hercegovini, kojoj je, inače, toliko toga i dužna iz dalje ili bliže prošlosti?! Ili, zar se ne može uzeti Nikolićeva izjava i opasnom, jer, bez obzira što njegova zemlja ima Sporazum o paralelnim vezama sa manjim bh. entitetom, on (Sporazum) ne uključuje i prisustvo bilo čijih vojnih, obavještajnih ili policijskih snaga na teritoriji BiH, odnosno Rs-a, a pod onim Nikolićevim “pomoći”, može se podrazumjevati i tako nešto. Znate kako se kod nas u narodu kaže: “Koga su zmije ujedale, i guštera se boji”! Ovakva izjava sa najvišeg mjesta u susjednoj Srbiji zaslužuje, u najmanju ruku, oštar diplomatski demarš prema Ambasadi Srbije u Sarajevu. Ali, tu ima jedan mali problem: nema ko to da učini!!!
Dodikove izjave nakon sastanka u Beogradu ne bih sada komentirao zbog lične higijene.
 
Bedrudin GUŠIĆ
bg-vlasinje

udik logo

Brčko distrikt BiH, 22.4.2015.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

PROMOCIJA KNJIGE „20 GODINA POSLIJE: NOVINARI O RATU U BiH“ I OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE PADA MOSTA NA RIJECI SAVI

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) obavještava javnost da će u srijedu 29. aprila 2015. godine održati promociju knjige „20 godina poslije: Novinari o ratu u Bosni i Hercegovini“, autora Edvina Kanke Ćudića i Jusufa Hafizovića. Na promociji, pored autora, o knjizi će govoriti i Edin Jašarević, profesor bosanskog jezika, te Alma Muratović Kajević, novinarka BDC televizije. Promocija će se održati u prostorijama Islahijeta sa početkom u 19 sati.

Narednog dana, 30. aprila 2015. godine, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije Brčko distrikt BiH (UDIK Brčko DC BiH) će obaviti polaganje vijenca na Savskom mostu u povodu godišnjice pada mosta na rijeci Savi. Podsjećamo da je na taj dan prije 23 godine srušen granični most između BiH i Hrvatske, a tim činom je započela i okupacija grada Brčkog.  Prema mnogim svjedočenjima odgovorni za rušenje ovog mosta bio je Goran Jelisić. Međutim, ta informacija do danas još nije potvrđena. Jedna od najodgovornijih osoba za ovaj zločinački čin jeste Đorđe Ristanić koji je tada bio predsjednik Kriznog štaba SDS-a a kasnije i gradonačelnik Brčkog. On je i danas na slobodi.

Pored polaganja vijenaca, UDIK Brčko DC BiH će održati i stajanje na Trgu mladih sa početkom u 10 časova. Ovim stajanjem UDIK poziva vlasti u Brčko distriktu BiH, Tužiteljstvo i druge odgovorne institucije u tom gradu da procesuiraju sve one koji su odgovorni za nestale civile sa Savskog mosta u Brčkom.

KOORDINACIONI ODBOR

Brcko DC BiH, April 22, 2015

PRESS RELEASE

BOOK PROMOTION AND ANNIVERSARY OF THE FALL OF THE BRIDGE ON THE RIVER SAVA

    The Association for Social Research and Communications (UDIK) informs the public that on Wednesday, April 29, 2015, will organize the promotion of the book “20 years later: Journalists about the war in Bosnia and Herzegovina”, authors Edvin Kanka Cudic and Jusuf Hafizovic. At the book promotion also will be present Edin Jasarevic, a professor of Bosnian language, and Alma Muratovic Kajevic, journalist of BDC TV. The promotion will be organized in the Islahijet starting at 7pm.

Next day, on April 30th, 2015, the Association for Social Research and Communications Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) will lay a wreath on the Sava Bridge, on the occasion of the 23th anniversary of the fall of the bridge on the river Sava. UDIK reminds that on that day 23 years ago the border bridge between Bosnia and Herzegovina and Croatia was demolished and with this act began the occupation of the city of Brcko. According to many testimonies the responsible for the demolition of the bridge was Goran Jelisic. However, this information is not yet confirmed. One of the most responsible people for this criminal act is Djordje Ristanic who then was a president of the Crisis Staff of the SDS and later the mayor of Brcko. He is still at large.

In addition to the laying of wreaths, UDIK Brcko DC BiH will organize the standing on the Square of Youth starting at 10 am. With this standing UDIK calls on the authorities in Brcko DC BiH, Prosecutor's Office and the other responsible institutions in the city to prosecute all those responsible for missing civilians from the Sava Bridge in Brcko.

COORDINATION COMMITTEE

Brcko DC BiH, 22 Aprile 2015

COMUNICATO STAMPA

PROMOZIONE DEL LIBRO “20 ANNI DOPO: GIORNALISTI SULLA GUERRA IN BOSNIA-ERZEGOVINA” E L’ANNIVERSARIO DELLA CADUTA DEL PONTE SUL FIUME SAVA

L'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione (UDIK) informa il pubblico che al mercoledì 29 aprile 2015, organizzerà la promozione del libro “20 anni dopo: giornalisti sulla guerra in Bosnia-Erzegovina”, degli autori Edvin Kanka Cudic e Jusuf Hafizovic. Alla promozione, oltre all'autori, del libro parlerà anche Edin Jasarevic, un professore di lingua bosniaca, e Alma Muratovic Kajevic, il giornalista della televisione BDC da Brcko. La promozione sarà organizzata al Islahijet a partire dalle 19.

Il giorno seguente, il 30 aprile 2015, l'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) organizzerà la posa della corona in occasione della ricorrenza della caduta del ponte sul fiume Sava. Ricordiamo che in quel giorno 23 anni fa il ponte di confine tra la Bosnia-Erzegovina e Croazia era demolito, e con questo atto è iniziata l'occupazione della città di Brcko. Secondo molte testimonianze responsabile della demolizione del ponte era Goran Jelisic. Tuttavia, questa informazione è fino ad oggi non è ancora confermata. Una delle persone il più responsabile di questo atto criminale è Djordje Ristanic che era  presidente del personale crisi della SDS e poi sindaco di Brcko. Lui è ancora in libertà.

Oltre alla posa di corona, UDIK Brcko DC BiH organizzerà un’azione di stradasulla Piazza della Gioventù a partire dalle 10:00. Con questo atto UDIK invita le autorità a Brcko District,L’Ufficio del Procuratore BiH e le altre istituzioni competenti in città a perseguire tutti i responsabili per la mancanza dei civili dal ponte Sava a Brcko.

COMITATO DI COORDINAMENTO

 

SD BiH: Osuda terorističkog čina

Posted: 28. April 2015. in Intervjui

sdbih

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine najoštrije osuđuje teroristički akt počinjen u Zvorniku te pozivamo sve građane na mir, suzdržanost i  toleranciju. Porodicama žrtava ovog gnusnog nasilja izražavamo najdublju sućut.  Vjerujemo da će specijalni tim za istragu terorističkog napada sprovesti detaljnu radnje na rasvjetljavanju  terorističkog napada sa ciljem da se utvrde motivi.

Najoštrije osuđujemo sve preduhitrene izjave kojima se želi dati politička konotacija ovog događaja poput izjave vojnopolitičkog komentara Miroslava Lazanskog, poznatog po svojim neprijateljskim stavovima prema državi Bosni i Hercegovini. On je naime ovaj događaj iskoristio kao direktan napad na manji  RS i njeno postojanje. Događaj je tim tragičniji kad se zna da je počinioc ovog gnusnog djela povratnik čijeg oca su pripadnici VRS-e i paravojnih jedinica iz Srbije ubili u Bijelom potoku 1992 godine na lokaciji Bijelog Potoka.

Nesumnjivo je da poslije ovog događaja sve vlasti na entitetskom i državnom nivou moraju preispitati i sagledati svoju odgovornost te da se rad policijskih, obavještajnih i kontraobavještajnih službi mora objediniti i koordinirati sa državnog nivoa.  Zasigurno je da se više ne mogu dugoročno potcjenjivati niti problemi povratnika  i teškoće na koje nailaze u entitetima gdje se njihova prava flagrantno krše!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

ilir gasiMisija Slavko Ćuruvija fondacije je doprinos razvoju slobodnog, nezavisnog novinarstva u Srbiji, kao jednog od ključnih uslova razvoja demokratskog društva i izgradnje njegovih institucija…..Ipak, smatramo da je naš najvažniji partner javnost Srbije, jer mediji postoje zbog nje i ne mogu biti bolji niti slobodniji dok javnost to od njih ne zatraži, i dok ne bude bila spremna da se bori za njihovu slobodu…..Takođe, ovog leta upisaćemo prvu generaciju Škole digitalnog novinarstva Slavko Ćuruvija fondacije, kroz koju će desetak mladih novinara i novinarki učiti o tome kako je Internet promenio novinarstvo, i kako mogu da iskoriste tu promenu da slobodnije, kvalitetnije, lakše i bezbednije obavljaju svoj posao…..Naravno, odluka Apelacionog suda je veoma značajna jer omogućava da počne suđenje za ubistvo koje se dogodilo pre čak 16 godina. Iako je na očigledan način važno za zatvaranje jednog veoma mračnog poglavlja iz naše prošlosti, suđenje može imati značajnu ulogu u našoj budućnosti – u smislu iskazivanja spremnosti države da se posvećeno bavi pitanjem bezbednosti novinara, i, šire, pitanjem slobode medija u Srbiji…..Nijedna postpetooktobarska vlast nije mogla ni smela da negira značaj koji je Slavko Ćuruvija imao u srpskom novinarstvu, što ne znači da su se prema medijima odnosili u skladu sa njegovim principima. Tako je i sada…..Krajem prošle godine, novinari „Cenzolovke“ pregledali su sve naslovne strane 10 srpskih dnevnih novina koje su objavljene tokom 2014. godine. Premijer Vučić našao se na njima ni manje-ni više nego 877 puta. Od toga – samo 6 puta u negativnom kontekstu. Da li Vam to ostavlja utisak slobodnog, nezavisnog novinarstva?

Gospodine Gaši! Kada je osnovana Fondacija i ko su bili inicijatori njenog osnivanja?

GAŠI:Slavko Ćuruvija fondacija je osnovana u novembru 2013. godine. Osnivači su njegova deca Jelena i Rade. Pridružila im se i Vukosava Crnjanski, osnivačica organizacije CRTA, koja je i predsednik upravnog odbora Fondacije.

Koji su glavni planovi Fondacije?

scf-logo-mala1GAŠI: Misija Slavko Ćuruvija fondacije je doprinos razvoju slobodnog, nezavisnog novinarstva u Srbiji, kao jednog od ključnih uslova razvoja demokratskog društva i izgradnje njegovih institucija. Drugim rečima, naš posao je da omogućimo medijima da rade u što slobodnijem okruženju, kako bi oni što uspešnije obavljali svoj posao – a to je pravovremeno, objektivno i potpuno informisanje javnosti o svim pitanjima od značaja za nju. Naši planovi vezani su za različite vrste podrške medijima i novinarima, ali i za razvoj debate u našoj javnosti o situaciji u medijima danas, o njenim uzrocima i posledicama, o tome kakvi mediji su nam potrebni, zašto su mediji važni i kako svi zajedno možemo da poboljšamo tu situaciju.

Ko su vaši partneri?

GAŠI:Fondacija traži i nalazi partnere na različitim stranama – među donatorskim organizacijama, među medijima, medijskim udruženjima i nevladinim organizacijama, kao i u akademskoj zajednici. Ipak, smatramo da je naš najvažniji partner javnost Srbije, jer mediji postoje zbog nje i ne mogu biti bolji niti slobodniji dok javnost to od njih ne zatraži, i dok ne bude bila spremna da se bori za njihovu slobodu.

Na koje oblasti rada ste naročito fokusirani, odnosno hoćete li reći nešto o tzv. Programima podrške?

GAŠI:U načelu govoreći, Fondacija ima tri oblasti delovanja: doprinos razvoju lokalnih medija, podrška istraživačkom novinarstvu i obrazovanje mladih novinara i studenata novinarstva.

Za podršku lokalnim medijima odlučili smo se zato što je situacija u “lokalu” neuporedivo teža od one u nacionalnim medijima – bilo da govorimo o finansijskoj situaciji, tehničkoj i kadrovskoj opremljenosti medija, produkcijskom kvalitetu ili pritiscima na novinare. Ova podrška je do sada realizovana kroz produkcijske donacije za 11 lokalnih radio i TV stanica; za jesen planiramo konkurs za Internet i štampane medije, na kome će produkcijske donacije biti uvezane sa mentorskom podrškom medijima i novinarima u oblasti istraživačkog novinarstva. Nedavno smo organizovali i studijsko putovanje za menadžere tri lokalna medija u Dansku, čije su teme bile ekonomska održivost i razvoj digitalnih medija. Verujem da će ove dve teme igrati sve veću ulogu u radu Fondacije.

Takođe, ovog leta upisaćemo prvu generaciju Škole digitalnog novinarstva Slavko Ćuruvija fondacije, kroz koju će desetak mladih novinara i novinarki učiti o tome kako je Internet promenio novinarstvo, i kako mogu da iskoriste tu promenu da slobodnije, kvalitetnije, lakše i bezbednije obavljaju svoj posao.

Na kraju, neke naše aktivnosti odvijaju se i van tri navedene „fokus tačke“ – ako zaključimo da postoji dobar razlog za to. Odličan primer je Cenzolovka, sajt o slobodi medija koji je nastao kao direktan odgovor na brojne slučajeve u kojima je postojala sumnja da je došlo do cenzure medijskog sadržaja, a danas predstavlja jedno od retkih mesta u srpskom Internet prostoru gde se slobodno diskutuje o svim temama od značaja za stanje medija u Srbiji.

11. aprila se navršilo 16 godina od ubistva osnivača “Dnevnog telegrafa”, prvog nezavisnog dnevnika u Srbiji, te osnivača magazina “Evropljanin”, Slavka Ćuruvije. Kako ste vi u Fondaciji obilježili ovu, 16. po redu tužnu godišnjicu te kakvo je mjesto u srbijanskom, pa ako hoćete i u regionalnom novinarstvu, po vama, pozicionirao sebi pokojni Slavko Ćuruvija?

GAŠI:Godišnjica smrti Slavka Ćuruvije je svih ovih godina bila rezervisana za njegovu porodicu i oni je uvek obeleže van očiju javnosti. Ove godine, kao Fondacija, radili smo na organizaciji praćenja i izveštavanja sa suđenja optuženima za njegovo ubistvo, koje će početi u junu.

slavko curuvijaZašto je Ćuruvija progonjen i zašto je ubijen?

GAŠI:Na spomen ploči, na mestu njegovog ubistva, piše: Ubijen zbog oštre, kritičke reči.

Puno je bilo periperija oko potvrđivanja optužnice protiv četvorice pripadnika Resora državne bezbednosti. Nedavno ju je Apelacioni sud potvrdio, što znači da je ista postala pravosnažna. Kako komentirate Odluku Apelacionog suda te kako je ista primljena u tamošnjoj javnosti?

GAŠI:Naravno, odluka Apelacionog suda je veoma značajna jer omogućava da počne suđenje za ubistvo koje se dogodilo pre čak 16 godina. Iako je na očigledan način važno za zatvaranje jednog veoma mračnog poglavlja iz naše prošlosti, suđenje može imati značajnu ulogu u našoj budućnosti – u smislu iskazivanja spremnosti države da se posvećeno bavi pitanjem bezbednosti novinara, i, šire, pitanjem slobode medija u Srbiji.

Što se tiče reakcije javnosti, moj utisak je da je ona obeležena, s jedne strane, povikom “konačno!”, a s druge – sumnjom da će postupak, kao i onaj za ubistvo Zorana Đinđića, stati na nivou neposrednih izvršilaca, odnosno da neće dovesti do nalogodavaca ubistva. U svakom slučaju, prvo ročište je zakazano za 1. jun, a u toku suđenja ćemo videti u kojoj meri je ta sumnja bila opravdana.

Mediji su prenijeli da ubice Ćuruvije prijete Legiji i svjedocima, dok je MUP Srbije tako nešto demantirao. Da li ste vi u Fondaciji došli do relevantnih dokaza šta je od ovoga dvoga, zapravo, istina?

GAŠI:Fondacija se ne bavi prikupljanjem dokaza, jer to je posao istražnih organa i oni su dužni da ga obavljaju. S druge strane, zahtevamo od države da sve pojedinosti u vezi sa ubistvima novinara i napadima na novinare u Srbiji budu detaljno ispitane i predočene javnosti, pomno pratimo sve događaje u vezi sa ovim slučajem i redovno ćemo objavljivati izveštaje sa suđenja optuženima za ubistvo Slavka Ćuruvije. Smatramo da je važno da javnost dobije potpune informacije o svemu što je od značaja za razumevanje toka i ishoda procesa.

U Beogradu postoji ulica Slavka Ćuruvije te spomen ploča na mjestu gdje je ubijen. Znači li to da u Beogradu i Srbiji ovih godina pušu potpuno novi – demokratski vjetrovi u odnosu na vrijeme u kojem je djelovao ovaj veliki novinar i čovjek i koji je najvišom cijenom platio svoj novinarski i ljudski stav?

GAŠI:Spomen ploču je postavilo Nezavisno udruženje novinara Srbije 1999. godine, samo par meseci posle ubistva Slavka Ćuruvije, dakle dok je još na vlasti bio Slobodan Milošević. Ulica mu je dodeljena mnogo godina kasnije, kada je gradonačelnik Beograda bio Dragan Đilas (Demokratska stranka). Nijedna postpetooktobarska vlast nije mogla ni smela da negira značaj koji je Slavko Ćuruvija imao u srpskom novinarstvu, što ne znači da su se prema medijima odnosili u skladu sa njegovim principima. Tako je i sada.

Ćuruviju je ubila država kojoj nije odgovarao poslenik javne riječi koji je samo držao do temeljnih principa profesije, odnosno koji se borio za slobodno i nezavisno novinarstvo. Da li su danas u Srbiji novinari i novinske kuće potpuno slobodni i nezavisni?

GAŠI:Odgovoriću Vam jednim primerom. Krajem prošle godine, novinari „Cenzolovke“ pregledali su sve naslovne strane 10 srpskih dnevnih novina koje su objavljene tokom 2014. godine. Premijer Vučić našao se na njima ni manje-ni više nego 877 puta. Od toga – samo 6 puta u negativnom kontekstu. Da li Vam to ostavlja utisak slobodnog, nezavisnog novinarstva?

Želim vam puno uspjeha u radu, da put prema zacrtanim ciljevima bude što manje vijugav i da ostvarujete misiju kojom će biti zadovoljna demokratska javnost u toj zemlji, pa i šire, te posebno kojom bi, hipotetički, bio zadovoljan čovjek čije ime nosi vaša Fondacija. Hvala za ovaj razgovor.

GAŠI:Hvala vam na mogućnosti da Vašim čitaocima izložimo razloge za postojanje i planove Slavko Ćuruvija fondacije.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (675)

 

zahtjev...logo

PROGLASITE KONAČNO DEJTONSKI USTAV NEVAŽEĆIM I VRATITE USTAV R BiH U FUNKCIJU

   Kako je bilo i najavljeno, Dodik i njegovi partijski drugovi su danas donijeli Deklaraciju o samostalnosti Rs-a, čime su ne samo izišli iz okvira i ovakvog Dejtonskog ustava, nego i zatrubili ratnim sirenama baš onako kako je to činio njihov ideolog – ratni mega-zločinac Radovan Karadžić prije 24-25 godina. Treba li, naime, podsjećati da je svaka najava separacije dijela jedne države zapravo otvoreni poziv na rat!?

   Neki bh. politički faktori su do ovog momenta osudili Deklaraciju, neki će to u istom žargonu najvjerovatnije učiniti poslije njih. No, ne pripadam sorti ljudi, posebno onih pri javnom angažmanu, koji se zadovoljava jalovim osudama, nego zalažem se za konkretnu akciju. Dakle, Deklaracija Dodikovih stranačkih separatista je prvo udar na suverenitet i teritorijalni integritet države BiH pa eto tebi, glavni tužioče Gorane Salihoviću, idealne prilike da, kada već znaš budžetskim parama kupiti auto od preko 100.000 KM za potrebe Tužilaštva i najavljuješ bez imalo srama kupovinu još takvih, pravdajući tezom da “kriminalci ne mogu biti jači od države…”, da braniš tu istu državu od onih koji su javno obznanili da će je razvaliti. Eto ti prilike da podigneš optužnicu protiv Dodika, Radmanovića, Cvijanovićke i ostalih Milinih stranačkih vedeta.
     Istovremeno, Deklaraciju SNSD-a, umjesto osude, treba uzeti i kao idealno nabačenu loptu svim parlamentarcima u oba doma Parlamentarne skupštine BiH iz bh. političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanske, da pokrenu inicijativu za proglašenje Dejtonskog ustava nevažećim pošto je najjača politička stranka iz Rs-a, na čelu sa njenim predsjednikom i predsjednikom manjeg entiteta, izišla iz njegovih okvira te vrate Ustav R BiH, koji je izvanparlamentarno derogiran, u funkciju.
 
   Pozivam i predsjednike svih drugih političkih stranaka koje za sebe kažu da su probosanske da na djelu to potvrde, a jedino djelo koje  je u ovom trenutku pravi odgovor na Deklaraciju SNSD-a jeste da se pridruže jednom svebosanskohercegovačkom frontu sa ciljem proglašenja Dejtonskog ustava nevažećim, te vraćanja legalnog i legitimnog Ustava R BiH u funkciju.
 
   Znam da će mnogi kazati da je ovakvo zalaganje utopija, ali ja im unaprijed poručujem da je sve drugo prazna priča i ide u korist štete po BiH i njene lojalne narode i građane.
 
   Dobro ste primjetili, nisam prozvao ni međunarodnu zajednicu budući da smatram da je loptica, u konkretnom slučaju, u domaćim rukama, posebno onih koji stoluju u gradu koji je zapadno od grada iz kojeg je nabačena lopta ili zatrubile nove ratne sirene – Istočnog Sarajeva….
 
   Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

SD BiH: Osuda deklaracije SNSD-a

Posted: 25. April 2015. in Intervjui

sdbih

Najošrije osuđujemo donošenje  deklaracije SNSD-A  o samostalnoj RS-u čime se u pitanje dovodi nezavisnost i teritorijalni integritet  jedinstvene Bosne i Hercegovine.  

 Očigledno je da se ovom deklaracijom želi unijeti nemir među građane Bih, destabilizovati država, te izvršiti pritisak na domaću i svjetsku javnost kako se ne bi pristupilo realizaciji preuzetih obaveza i reformi Sporazuma o pridruživanju BiH ali i pristupiti završnoj fazi Memoranduma SANU-a. 

Zahtjevamo od Međunarodnog predstavnika u BiH da reaguje na vrijeme i primjeni bonske ovlasti kao i Tužilastvo BiH jer ovakve deklaracije nisu ništa drugo nego krivično djelo koji se ne smije tolerisati.  Bosansko- hercegovačka dijaspora ne priznaje nikakve referendume u kojima će se priznati rezultati genocida i etničkog čišćenja.

Milorad Dodik se, kao što je to uradio i njegov mentor Milošević, hvata mača koji ga skupo može koštati!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

armenci

DVOSTRUKI ARŠINI PREDSJEDNIKA SRBIJE NIKOLIĆA

 Danas je u Erevanu, glavnom gradu Armenije, obilježena 100-ta godišnjica masovnog stradanja Armenaca. Nisam historičar, a ni, hvala Bogu, političar, i itekako bit ću oprezan u kvalificiranju velike ljudske tragedije koja je zadesila armenski narod na početku Prvog svjetskog rata, odnosno na samom kraju trajanja velikog Osmanskog carstva. Kao što je poznato, podijeljena su mišljenja u Evropi i svijetu o tome da li je nad Armencima izvršen genocid ili nije. Nije na odmet ovdje i sada podvući kako ni američki predsjednik Barack Obama masovna ubijanja (teško je govoriti i o približno preciznom broju ubijenih jer su drastično različiti, zavisno iz kojih izvora dolaze, ali svakako radi se o velikom broju) pripadnika tog naroda 1915. godine naziva katastrofom, ali ne i genocidom. Podijeljena su mišljenja i u samoj Turskoj, zemlji od  koje dio Evrope i svijeta  zahtijeva da prizna da su njihovi pretci izvršili genocid nad Armencima. Naravno, mišljenja su podijeljena među jednim brojem intelektualaca Turske, ali ne i u samom državnom vrhu oličenom u predsjedniku Redžepu Tajipu Erdoganu koji rezolutno odbijaju kvalifikaciju genocid.

Dakle, neka međunarodna struka, bez miješanja bilo kakve i bilo čije politike, sjedne za isti stol i na bazi činjenica nazove veliko stradanje Armenaca pravim imenom. Ubijanja nedužnih ljudi kod potpisnika ovih redova izaziva prezir i osudu prema počiniteljimai njihovim naredbodavcima, ma ko da jesu, te suosjećanje sa žrtvama, neovisno o njihovoj rasnoj, etničkoj, svjetonazorskoj itd. pripadnosti.
Ali, jedan od krucijalnih povoda za ovaj osvrt, osim pijeteta prema stradalim Armencima od prije jednog stoljeća jeste i govor predsjednika Srbije u Erevanu kada je javno naružio one koji negiraju “da je počinjen genocid nad Armencima” (nije imenovao potomke Osmanlija, ali je očigledno na njih mislio) te da će istorija, “kao i uvek, svima suditi…”  Ovdje s razlogom moram odmah podvući da nikakav međunarodni sud masovno stradanje Armenaca nije nazvao genocidom, a jeste nazvao genocidom onaj u Srebrenici od prije 20 godina. Eh, za Nikolića jeste genocid nad Armencima, iako za tako nešto ne postoji  (barem ne do danas) nikakva sudska tapija, a nije genocid nad Bošnjacima Srebrenice, iako za to međunarodnosudska tapija postoji.
   To je eklatantan primjer dvostrukih aršina i jeftinog politikantstva kojih smo se naslušali i nagledali iz službenog Beograda posljednjih četvrt stoljeća. Srbija, i pored aktivizma nekih nevladinih organizacija i časnih pojedninaca u njihovom intelektualnom miljeu, nikako da stane pred ogledalo i suoči se sa vlastitom prošlošću. A popovala bi drugima…
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
 
 

Tribina Antifašista Vojvodine

Posted: 24. April 2015. in Intervjui

UDRUŽENJE ANTIFAŠISTA

NOVOG SADA

POKRAJINSKI ODBOR

SAVEZA ANTIFAŠISTA

23.04.2015. god.

NOVI SAD

P O Z I V

Pozivamo Te da prisustvuješ Tribini sa temom „Povodom inicijative za rehabilitaciju Draže Mihailovića“

Na Tribini će biti razmotreni politički, istorijski i pravni aspekti sudske rehabilitacije Draže Mihailovića koji je pokrenut pre više od dve godine i za koji će, prema najavama za javnost, odluka biti doneta 14. maja ove godine.

Na Tribini će govoriti:

  • Prof. dr Duško Radosavljević, Novi Sad
  • Dr Aleksandar Sekulović, Beograd
  • Boško Krunić, Novi Sad

Tribina će se održati u sredu, 29. aprila 2015. godine, u Skupštini AP Vojvodine, sa početkom u 12,00 časova.

S poštovanjem

PREDSEDNIK

POKRAJINSKOG ODBORA

Vladislav Radaković

PREDSEDNIK

UDRUŽENJA ANTIFAŠISTA NOVOG SADA

Stanko Šušnjar

Depolitizacija javnih preduzeća

Posted: 24. April 2015. in Intervjui

sdbih

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine zagovara proces depolitizacije u upravljanju javnim preduzećima. To je razlog zbog kojeg pružamo punu podršku i stavu Demokratske fronte (DF) o depolitizaciji javnih preduzeća u Federaciji Bosne i Hercegovin kao pretpostavku  dosljednog poštivanja zakona i davanja prioriteta stručnosti prilikom izbora na rukovodeće pozicije u javnim kompanijama.  

Depolitizacija javnih preduzeća mora se sprovesti na području cijele Bosne i Hercegovine, a ne samo Federacije BiH jer su  nestručnost i kriminalitet uništili poslovni fond države. Stranke na vlasti nakon svakih sprovedenih izbora kao po  dogovoru započinju proces  raspodjele izbornog plijena i  uprava u javnom sektoru.  

Radnička klasa zajedno sa sindikalnim organizacijama treba da stanu u zaštitu procesa depolitizacije  upravljanja javnim preduzećima u kojima će se pitanja tržišne ekonomije i kvaliteta  staviti u fokus poslovne politike javnih preduzeća.  

Zele li veće plaće i bolje uslove rada , radnici ne mogu ostajati po strani!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Proljeće u Srbiji

Posted: 23. April 2015. in Intervjui

Svi smo umorni u Srbiji i dugo nas umor proći neće a dobrano su nas umorili i vojvoda Toma i sveštena lica.” – Mirko Djordjević

Piše: Beba KAPIČIĆ

 2702bebakapicic

Crkveni blagdani uvek me ponukaju da se zapitam ako taj što ga zovu Bog postoji, da Zemlja nije Čistilište a da su većina ovih što poju i vrše obrede u stvari đavoli na zadatku koji nas iskušavaju ne bi li zahvaljujuć neljudskom u nama ostali na ovom prokletom tlu, prepunom bola, patnji i suza uzrokovanih najgorim osobinama bića koja se zovu ljudi!

Pre godinu dana 18. aprila na Veliki petak, napustio je ovu planetu Mirko Đorđević, erudita, sociolog religije, verski analitičar i stručnjak za verska pitanja,vernik u pravom smislu te reči, Čovek onakav kakav bi trebao biti da ga je stvorio Bog!

“Priča o Isusu i onome što se dogodilo nikad nije suvišna, niti je do kraja ispričana. Mi u toj ličnosti ne vidimo ono o čemu govore freske i nekakva prikazanja, nego zaista nadu za ljudsko iskupljenje. Najteže u ovoj priči je vaskrsenje, jer čućete da je Isus pogubljen, pa je onda ustao iz groba, prošetao, obukao se i vratio se kući. To su čiste besmislice o kojima ni u istoriji, ni u jevanđeljima, sinoptičkim ni kanonskim nema pomena. Vaskrsenje ima jedan drugi smisao, to je veličanstvena metafora čoveka koji živi snagom volje, koji ima prirodno pravo da neće da umre, koji hoće da živi. U jevanđeljima o vaskrsenju nema ni desetak reči, najduže što ima to je desetak redaka kod Luke, koji je to pisao tek kasnije, vek i po je prošao od toga, ali je zabeležio jedan momenat, jedini koji se danas falsifikuje.

Da li je Isus monarhista, car, imperator kako ga prikazuje tekst iz današnje liturgije koji je korišćen još u vizantijskom političkom ritualu? Ne, sve to nema nikakve veze sa Isusom. Ja bih rekao da je on u pravom smislu reči, koliko god drsko zvučalo, republikanac, čovek koji gradi zajedništvo ljubavi. Na kraju krajeva, on je to expresis verbis i rekao svojim učenicima. Kad su nakon vaskrsenja hteli dokaza ko je on, dešava se to u neverovatnoj sceni kod Luke – on nema filozofeme, on ne pravi retorske uvode, već uzima hleb , lomi ga i deli sa drugima. To lomljenje hleba je simbol hrišćanstva – žrtvovati se za druge – jedite, kaže on, nema tu filosofije, nije to neki ezoterični apstraktni sistem, jedite, to je telo moje i vaše koje se za vas daje, pijte, to je krv naša koju prolivamo i otići ćemo kao ljudi. I uvek to činite meni u spomen. To ih je u početku bilo raspametilo, ali to je Isus.” (Mirko Đorđević)

Život kao presahla rijeka: Proleće je a ja živim u Srbiji, parola iz devedesetih i danas je aktuelna, puževim korakom napredujemo, nešto se kao pokušava promeniti a još uvek se ne nazire uređeno društvo. Ono što se zove opozicija, intelektualci, građanske udruge kritikuju većinom sve što ne treba i što nije bitno, sitne i nevažne stvari i događaji pune naslovnice, aktuelni se primaju i reaguju na svaku nebulozu iz oporbenog korpusa. Život u Srbiji teče kao prljava skoro presahla reka, mućena i zamućena decenijskim smećem a zemaljski dani teku! Građanin se i dalje orobljava plaćajući danak opustošenoj zemlje od vrhuški koje je krenulo devedesetih sa starom štednjom, da bi sada opljačkani i državni i privatni fond PIO ispostavljao umirovljenicima povraćaj dela već nelegalno smanjenih penzija koje su oni pogrešno obračunali! U svom tom haosu koji su nam priredile sve stranke, u institucijama koje ne funkcinišu u razrušenom pravnom, obrazovnom, zdravstvenom sistemu, obespravljenom građaninu je, je li, najvažnije da se održe nekakvi mitinzi i vlasti i oporbe! Kapetani broda koji tone traže podršku, za šta? Oni koji su je dokusurili protiv ovih koji su prvi počeli, bitka na vrhu, borba Titana naše apokalipse ne jenjava sve zbog komada vlasti i privilegija koje ona donosi u ovoj besudnoj zemlji!

A da je narod pametan ne bi izlazio na mitinge nijedne stranke, već bi na čelu sa ovo malo pravih preostalih intelektualaca organizovao okupljanje na kome bi tražili od aktuelnih da se pod hitno napravi ekspertska vlada, da se nestručni, korumpirani iz svih struktura smene i da konačno počne izvlačenje i spašavanje nasukanog broda koji svakog trenutka može potonuti!

Društvo koje je prestalo da govori – sram te bilo: Materijalna beda je vidljiva golim okom, kontejnere prekopavaju pristojno obučeni ljudi, narodna banka priprema strategiju proglašenja ličnog bankrota, srednja klasa na kojoj počiva svaka uredjena država je uništena.

Profesorka Srbijanka Turajlić kaže: “Nismo više društvo u kome je sramota ćutati. Mi smo društvo u kojem, ako neko nije u nekom projektu, dilu, biznisu, mi ga pogledamo i kažemo: Jao, siromah, nije se snašao. Ne kažemo: Alal vera, ovo je čestit čovek koji se drži svoje profesije. Kad se izgubi moralna osuda u društvu, kažete: Što bih sad istrčavao i tako sebi navlačio nevolju. I onda ćutite. Kada bi više pojedinaca neprekidno izlazilo u javnost, onda bi se možda nešto desilo.

Kad društvo prestane da govori – ‘sram te bilo’, ljudi krenu linijom manjeg otpora i ućute. Pojedinac ima obavezu prema društvu i jedini način da to vratimo jeste da ono što znamo i vidimo da nije dobro pokušamo da javnom rečju osporimo i da se tome suprotstavimo ili da promenimo.”

Kome odgovara haos u zemlji Srbiji? Onima koji su u njeno ime činili i doprineli zločinima devedesetih, pljačkašima, ratnim i poratnim profiterima, “braći” sa istoka, crkvi u kojoj vladaju Raspućini i koja ne plaća porez, kriminalnim klanovima, tzv.desničarima koji bi da krivotvore istoriju i zločince i njihove saučesnike proglase herojima poslednjeg svetskog rata, kvazi filosofima koji hoće da potru sve ono sto valja u ovoj besudnoj zemlji, potomcima Karađorđevića koji bi da se dokopaju “poštene” ostavštine predaka…! Bela kuga, odliv mozgova, siromašno opljačkano pučanstvo, apatija, depresija, ubistva i samoubistva, nisu njihova briga!

Debakl filma “kulturnog” stvaraoca kultnih češljanja baba o Đeneralu Čiči dokaz je da nebuloze, manipulacije, falsifikati nemaju uporište u širokom narodnim masama, da se sve odvija van života građana i da se na medijskom nebu vodi borba za lične istine, privilegije, a da se Srbija i njeni gradjani ne nalaze ni pod tačkom razno!

Poremećaju vrednosti, sluđivanju, doprinosi predsednik države, idući u Moskvu na proslavu sedamdesete godine od pobede nad fašizmom, dok je njegov specijalni savetnik advokat-zastupnik podnosilaca zahteva za rehabilitaciju saradnika okupatora i ratnog zločinca Draže Mihajlovića, po mnogo čemu poznati Oliver Antić!

Bukvica o nepristanku na reviziju istorije: Pre par godina Medvedev je u skupštini Srbije očitao bukvicu dotičnim poručivši da Rusija ne pristaje na reviziju istorije, amnestiranje i rehabilitaciju zločinaca I kolaboracionosta, isto je ponovio i Putin kada je u pauzi na putu ka drugoj za njega važnoj destinaciji odgledao prošlogodišnju paradicu upriličenu od predsednika Srbije i ekipe, unatoč mantiliću kojim ga je Toma zaogrnuo da se ne bi skvasio pod pljuskom koji se sa neba sručio na visokog omanjeg gosta i uparađene “antifašiste”!

Devetog maja svet će obeležiti 70 godina od pobede nad fašizmom, bez obzira na aktuelna trvenja i podele i istok i zapad odaće poštu učesnicima najsvetlije pobede nad pošasti koja je harala svetom u prošlom veku!

“Bolesne i zle ljude, vinovnike holokausta, slijedili su takođe ljudi koji su voljeli svoje porodice, nosili supu bolesnom susjedu, išli u crkvu i podržavali dobrotvorne akcije. Dobri ljudi pomogli su da se ubiju milioni”, rekao je šef FBI, prenijeli su poljski mediji. Šef FBI Džejms Komi je razgnijevio Poljake kada je povodom Jom ha-šoa u Jevrejskom muzeju u Vašingtonu izjavio da će svi agenti FBI imati obavezu da dođu u taj muzej da nauče najšokantniju lekciju holokausta – to da su ljudi u stanju da odustanu od individualnog morala i ubijede sebe da učine baš sve potčinjavajući se vladavini grupe.”

Politikanti ovde rehabilituju takve “dobre” ljude koji su išli u crkvu, nosili supice susedima, igrali predstave, živeli svoje male živote dok su Beogradom ničim ometane prolazile Dušegupke od Sajmišta do stratišta u Jajincima gde se na monstruozan način rešavalo jevrejsko pitanje! Neki “dobri” ljudi i danas ovde pokušavaju rehabilitovati zločince koji su u Drugom Svetskom ratu izvršili genocid nada muslimanima i na najmonstruozniji način ubijali partizane i njihove simpatizere, jedine prave heroje na ovim prostorima, ti “dobri” ljudi podržavali su klanicu devedesetih i do zadnjeg časa u sadejstvu sa SePeCe-om i braniteljima monstruma skrivali njihove “heroje” genocida u Srebrenici!

Koji je predsjednikov stav o partizanskoj pobjedi nad fašizmom: Bez obzira na podele i probleme istoka i zapada dobro je da predsednik Srbije ide u Moskvu, ali bi bilo dobro i da objasni svom narodu ali i istoku i zapadu koji su njegovi stavovi glede veličanstvene partizanske pobede nad fašizmom, ili ide da se na najjeftiniji način ušlihta Rusima radi dnevno-političkih interesa vodeći razbijenu vojsku zemlje Srbije sa sobom!

“Nas muči ovde prvi lord Admiraliteta Vinston Čerčil, na čiju glavu idu psovke i dok je bio živ i sada kada već decenijama počiva u katedrali sv. Pavla u Londonu. Niko da se zapita – nismo čuli ni istoričare – ko je bio čovek koga ćemo do sudnjeg dana mrzeti. Niko da zaviri u njegove memoare za koje je dobio Nobelovu nagradu – mnogo je to: pet debelih tomova – i da vidi šta se to dogodilo 1941. Tada se desilo nešto što veliki istoričari znaju, pravo čudo – zapadne demokratije i velika komunistička Rusija su se ujedinile i uspele da slome Hitlera, mada je vođa Rajha u Parizu sa Trijumfalne kapije zahtevao od Evrope da klekne pred njim. Taj V. Čerčil je – ostavimo na stranu viski i ostalo – bio heroj koji je i nama poručio nakon 27. marta da krenemo u borbu protiv fašizma. Poslao je čak sina jedinca Randolfa da se pridruži antifašistima, pa neka su i komunisti Titovi.

U normalnim zemljama to znaju i deca već u osnovnoj školi – mi teramo cirkus sa serijama i govorimo kako nas je Čerčil uništio, jer da nije bilo njega mi bismo uz kneza P. Karađorđevićasrećno prošli. Mi smo tada imali i patrijarha Gavrila Dožića koji je sa balkona crkvenoga dvora poručivao da se ne klekne „pred hitlerovskom nemani“. A sadašnji nam patrijarh poručuje da je Evropa ništa – sadašnja EU koja se temelji na antifašističkim temeljima – i da nam je bolje da ostanemo tu gde smo.” -Mirko Djordjević

20. aprila se navršilo pet godina od smrti velikog borca za ljudska prava, ne samo u Srbiji, nego i u regionu – Biljane Kovačević-Vučo. Samo pet mjeseci prije njene smrti imao sam intervju s njom koji je objavljen na portalu http://www.orbus.be. U znak sjećanja na pokojnu Biljanu – pravednika i borca za ljudska prava sa prostora zapadnog Balkana, prilažem kopiju tog intervjua.

biljaba-kovacevic-bigNakon svega što se desilo na prostorima raspadnute SFRJ od 90-te pa na ovamo, za vrijeme Miloševića i poslije njega, za mene kao bh. novinara postalo je izazovno tragati za javnim djelatnicima u Srbiji koji su cijelo vrijeme imali drukčije mišljenje od režimskog, koji su se javno distancirali od jedne anahrone politike koja je nanijela toliko zla na prostorima ex-Jugoslavije, posebno nama u Bosni i Hercegovini i posebno nama Bošnjacima. I ne samo distancirali, nego se svojim angažmanom zalažu da ruka pravde stigne sve one koji od nje bježe, a krvavih su ruku, zalažu se za drugačiju Srbiju od one kakvu im je Milošević ostavio u naslijeđe, a ta drugačija Srbija za koju se oni bore znači i boljitak za BiH. Ko prati moj publicistički angažman u kontinuitetu, prepoznat će kakve sagovornike biram iz te Srbije, a zaista ih “svijećom” tražim, kako sam to rekao i svojoj sagovornici.

Gospođo Kovačević-Vučo! Zamolio bih Vas da ukratko predstavite Komitet na čijem ste čelu – kada je osnovan i da li se to desilo nekim specijalnim povodom ili…?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Komitet pravnika je još jedna od organizacija koje su iznikle iz antiratnog pokreta u Srbiji s početka devedestih. U tom okviru su počele da se osnivaju različite organizacije koje su se bavile i još uvijek se bave ljudskim pravima. U okviru Centra za antiratnu akciju formirali smo Veće za ljudska prava, da bi sredinom devedesetih Sonja Biserko i još nekoliko ljudi iz Veća za ljudska prava, Beogradskog kruga i nezavisnih intelektualaca formirali Helsinški odbor za ljudska prava, gdje sam bila sekretar. Najzad, zajedno sa nekoliko koleginica i kolega iz redova pravnika, krajem 1997. sam osnovala Komitet pravnika koji smo u to vrijeme iz marketinških razloga nazvali Jugoslavenski, kako bi zvučalo jače. Prije svega smo imali nameru da koristimo pravnu metodologiju i da ustanovimo jedan centar koji bi se bavimo pružanjem pro bono pravne pomoći za sve žrtve kršenja ljudskih prava u Srbiji. A nazvali smo ga „jugoslavenski” da bismo zbunili vlast, jer je to: „Jugoslavenski komitet” baš zvučalo! A dok se vlast dosjeti da je u pitanju NVO mi već imamo efekat u javnosti. Kasnije smo skinuli odrednicu „jugoslavenski” iz naziva, ali je ostala skraćenica YUCOM koju i danas koristimo.

Da li u ambijentu svoga javnog angažmana, pa i kao građanin, prepoznajete neku bitnu razliku između vremena kada je vladao Milošević, te poslije njega?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Znam da je zgodno da se kaže „sve je isto, samo njega nema”, međutim, iako i ja često koristim tu sintagmu da bih pokazala kako se vrijednosno stvari nisu mnogo promijenile i da pokažem da nema diskontinuiteta, to zapravo nije tačno. Sve je drukčije, ali to ne znači da se za ovih devet godina dovoljno toga i u dobrom pravcu promenilo. Za vreme Koštunice prisustvovali smo renesansi Miloševićevog perioda, totalnoj legitimizaciji najgoreg perioda iz istorije Srbije. Sa dolaskom Tadićevih demokrata na vlast stvari se ipak polagano menjaju. Menja se čak i taj ambijent u kojem živimo, naročito od ubistva francuskog državljanina Tatona, i od otkazivanja Parade ponosa. Nasilje je počelo da se kažnjava, pokrenuti su postupci za zabranu pronacističkih i profašističkih grupa. Tadić je povezao porast nasilja sa ideologijom s početka devedesetih, nema više javnog hvaljenja ratnih zločinaca, Biljanu Plavšić nisu dočekali srpski zvaničnici. Ja ne bih ulazila u motivaciju za takvo ponašanje, ali bez obzira da li je u pitanju realpolitika ili nešto dugo, moj stav je da je važno da se počne i da se pošalje poruka građanima da je određeno ponašanje nedopustivo, a ne da se zločin slavi u ime patriotizma.

Svojevremeno ste se bavili i zaštitom prava osuđenih dezertera u Srbiji. Imate li podatke o učešću građana Srbije u ratu u BiH i ako su neki na bilo koji način odbili ili izbjegli da ratuju na teritoriji druge zemlje (u konkretnom slučaju Bosne i Hercegovine), mogu li se oni smatrati dezerterima?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Nemamo podatke o broju dezertera. Ali, podsetila bih Vas da su zakoni o amnestiji odmah poslije Dejtona usvojeni u svim post-SFRJ zemljama (BiH, Hrvatskoj i Srbiji, odnosno SR Jugoslaviji). To je bila obaveza po Dejtonskom sporazumu, tako da se te 2000. godine mi nismo bavili dezerterima iz rata nego dezerterima i političkim osuđenicima – uglavnom Albancima – i dezerterima od mobilizacije za vrijeme NATO intervencije, a njih je bilo jako mnogo i protiv svih njih su bili pokrenuti krivični postupci. Vaše pitanje da li se dezerteri iz rata u BiH mogu smatrati dezerterima razumijem kao pitanje na koje očekujete odgovor da oni zapravo i nisu dezerteri i da su samo slušali svoju savest, međutim njih teško da je takav stav mogao da zaštiti od krivičnog progona, pa u tom smislu bez obzira kako da ih doživljavam, smatram da im je amnestija poslije Dejtona olakšala život od krivičnog progona i zatvora.

Kako komentirate dio presude ICJ-a iz Haga u kome se Srbija spominje kao država koja nije spriječila masovni srebrenički zločin nad Bošnjacima-civilima?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Pa upravo tako: kao jednu strašnu osudu Srbije preko koje je Srbija sasvim olako prešla kad je shvatila da neće doživeti pravnu i moralnu osudu i biti kažnjena plaćanjem ratne odštete. Shvatam i kao moralnu obavezu Srbije da se distancira od politike koja je dovela do te teške osude, da osudi politiku koja je dovela do strašnih zločina koji su učinjeni u naše ime,shvatam i kao obavezu Srbije da donese Deklaraciju o Srebrenici i da dan genocida u Srebrenici proglasi danom sećanja. Mislim da će Srbija to morati da uradi u nekom predstojećem vremenu. Uradiće to na isti način kao što je krenula u borbu protiv nasilja iz pragmatičnih dnevno-političkih razloga, ali je i to značajno kao početak. Mi moramo da napravimo makar simbolički diskontinuitet da bismo krenuli naprijed.

Po istoj presudi se vojne i policijske formacije RS smatraju odgovornim za likvidaciju preko 8000 bošnjačkih civila u Srebrenici. Postoji li, onda, pravno, moralno i etičko utemeljenje za egzistiranje RS kao takve?

KOVAČEVIĆ-VUČO: U Vašem pitanju se ne pravi razlika između etičkog i pravnog, a ta razlika uvijek postoji. Pravno je RS legalizovana Dejtonskim sporazumom i sada je teško da se to stečeno pravo ukine, što se najbolje vidi iz neuspelih butmirskih pregovora/razgovora. Da se razumemo: ja sam za to da se promeni Ustav BiH, da se u BiH ustanovi tako ustavno uređenje koji će omogućiti njeno normalno funkcionisanje, ali insistiranje na tome da RS nestane kao genocidna tvorevina mislim da neće dovesti do rješenja za samu BiH. Mislim da moralni problem koji imamo sa entitetom RS, sa genocidom koji je izvršila srpska strana u BiH, treba da se reši tako što će i RS napraviti jasan diskontinuitet sa politikom koja je dovela do genocida, odnosno koja je sprovela genocid u BiH. To Milorad Dodik ne radi. On se čak i radikalizovao pa je naprasno počeo i da negira zločine. To svakako nije dobro za BiH. Mora se pronaći modalitet suživota.

Hoćete li komentirati konačnu odluku Vrhovnog suda Srbije kojom se zabranjuje knjiga “Slučaj službenika Aleksandra Tijanića” – da li ste obeštetili Tijanića za 200.000 dinara plus kamate, da li ste prestali sa njenim daljnjim umnožavanjem i da li ste ovu presudu objavili o svom trošku u “Politici”, kako vam je naloženo?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Presudu nismo objavili, nije nam stigla odluka o izvršenju i nećemo stavljati dobrovoljno glavu na panj. Moja procena je da se ova odluka koja je izazvala jednodušnu osudu javnosti neće prinudno izvršiti. U svakom slučaju, mi smo Vrhovnom sudu Srbije podneli zahtev za reviziju, na koju imamo zakonsko pravo, poslali smo i pismo predsjednici VSS Nati Mesarević i od nje zahtevali sazivanje tzv. Opšte sjednice, sednice parničnog odelenja i sednice Odelenja sudske prakse, kako bi se utvrdilo da li je izrečena presuda u skladu sa zakonskim propisima. Sve to ima za cilj da dovede do toga da Vrhovni sud ili stane iza svoje odluke ili da kaže da to nije stav Vrhovnog suda, što naravno i nije. Ovde se radi o jednoj političkoj presudi u kojoj se išlo logikom da je Aleksandar Tijanić izgubio nekoliko sporova i da od 17.000.000 dinara koliko je tražio po nekoliko osnova može da mu se dosudi makar tih bednih dvesta hiljada, onako za utehu. Međutim, i ta uteha mora da bude obrazložena pa je Vrhovni sud uradio nemoguće: ukinuo je pravo citiranja. Sad je to presedan s obzirom da je odluku donio Vrhovni sud i mi hoćemo da Vrhovni sud isteramo na čistac: stanite iza svoje odluke pa da znamo da je u Srbiji zabranjeno citiranje. Oni to sigurno neće uraditi, a ne mogu ni da kažu da se to odnosi samo na YUCOM, tako da, mada zvuči paradoksalno, podnošenjem zahteva za reviziju, mi smo, zapravo, Vrhovnom sudu ponudili izlaz da može elegantno da izmeni svoju besmislenu odluku.

U saradnji sa jos nekim asocijacijama slične provenijencije izradili ste Deklaraciju protiv nasilja, pozivanja na nasilje, zločina iz mržnje i govora iz mržnje. Da li ste optimist u pogledu usvajanja iste u Narodnoj skupštini Srbije?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Ona će biti usvojena na ovaj ili onaj način. Niko u Srbiji više ne sme da kaže da je za nasilje. Svi su protiv nasilja, ali šta se pod tim podrazumeva ostaje da se vidi. Naravno, veliki broj stranaka ima problema sa nama, a nama je svejedno, ne moraju da usvoje našu deklaraciju, samo neka usvoje neki dokument kojim se javno, jasno i nedvosmisleno osuđuje nasilje. Mi smo tu da namećemo standarde i dok god se ti standardi prihvataju, naš posao ima smisla. Tako je bilo i sa govorom mržnje: kad smo započeli kampanju svi su nas vređali, prozivali, karikirali, a sada imamo govor mržnje predviđen čak i krivičnom zakonu. Mi, ne samo YUCOM, nego nekoliko NVO u Srbiji, imamo prilično jak uticaj. Ne vole nas, ali delujemo.

Zašto ste podnijeli krivičnu prijavu protiv Dobrice Ćosića i kakav ishod očekujete po istoj?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Ne očekujemo da se pokrene postupak protiv Dobrice Ćosića zbog rasističkih izjava, konkretno širenja rasne, nacionalne netrpeljivosti i mržnje. Na primeru jedne jedine rečenice iz njegove knjige “Vreme zmija”, vidi se njegova zaslepljenost nacionalnom mržnjom i neprijateljskim odnosom prema albanskom narodu, ali je ta knjiga puna sličnih – pa i daleko gorih – iskaza o drugim narodima iz bivših republika SFRJ, ali i drugih evropskih i vanevropskih, ponajviše zapadnih naroda i zemalja. Tužilac nije reagovao ni na kakav način, čak ni da je primio prijavu, ali ćemo ga podsetiti. Ako tužilac ne pokrene postupak i dalje bude ignorisao našu prijavu, tražićemo i njegovu smenu. Ne očekujemo da će biti smenjen, ali ćemo je tražiti. Jako je važan taj pritisak da se državni organi ponašaju u skladu sa zakonskim obavezama koje sa sobom nosi njihov mandat. Taj slučaj je izazvao veliku pozornost javnosti, ali tužilac nije našao za shodno da se oglasi. U svakom slučaju, zadovoljni smo efektima koja je naša prijava proizvela u javnosti.

Kako komentirate prijevremeno puštanje na slobodu osuđene ratne zločinke Biljane Plavšić te način na koji je dotičnu dočekao Milorad Dodik?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Mislim da svi koji su osuđeni za ratne zločine i zločine protiv čovečnosti ne bi trebalo da uživaju privilegije ranijeg puštanja iz zatvora, abolicije i sl, ali to što ja mislim uopšte nije bitno: bitno je da takva mogućnost postoji i da je sa svakom od država u kojima osuđenici izvršavaju kazne potpisan ugovor po kojem zemlja u kojoj se kazna izvršava primjenjuje svoje propise kad su u pitanju osuđenici i da ranije puštanje na slobodu na kraju ipak odobrava haški Tribunal. Slučaj Biljane Plavšić je, naravno, poseban slučaj, jer je ona trebalo da bude svjedok-pokajnik, odnosno osoba koja je za blažu optužnicu trebalo da, kao insajder, otkrije šta se dešavalo. Ona je to donekle i uradila, svedočeći protiv Momčila Krajišnika, što joj srpski nacionalistički politički krugovi nikad neće oprostiti. Međutim, ona je u zatvoru opet prešla na staru priču i poništila svoje priznanje, odbila da svedoči protiv Miloševića i Karadžića. Sve je to urađeno na prilično jadan način. U svakom slučaju, ostaje činjenica da je ona osuđenica za najteže zločine protiv čovečnosti, da je ratna zločinka. To je činjenica koja se ne može izbrisati. Ona nije amnestirana od zločina, ona je samo pomilovana osuđenica. Ja bih lično imala mnogo veći problem da je amnestirana od odgovornosti za počinjene zločine, što sada pokušavaju da „proture” njeni obožavaoci. I Milorad Dodik je dočekuje pokušavajući da je predstavi kao heroinu…

Kako komentirate takozvani početak suđenja Radovanu Karadžiću u Hagu?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Očekivano. Radovan Karadžić je već treći optuženik pred ICTY koji pokušava da iskoristi ICTY kao političku pozornicu i javnu tribinu za promovisanje i pravdanje svoje politike. Kako je Milošević u tome, nažalost, prilično uspio, a čini mi se i Vojislav Šešelj, mislim da će uspjeti i Radovan Karadžić. Oni uspevaju u tome da se u javnosti priča o svemu samo ne o teškim zločinima za koje su optuženi. Radovan Karadžić uz to još ima u vidu i završetak rada Haškog Tribunala i tom smislu svaka vrsta odugovlačenja mu ide u prilog. Mislim da ni sa Radovanom Karadžićem pred sudom ne možemo da očekujemo onaj katarzički efekat, opet nažalost.

Kako komentirate činjenicu da Ratka Mladića skoro više niko i ne spominje i da li je on, u nekoj konačnici, ipak breme oko vrata države Srbije?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Ne znam kako mislite da ga niko ne spominje. U Srbiji se on spominje svakodnevno kao uslov svih uslova za približavanje Srbije Evropskoj Uniji, ili kao najava njegovog hapšenja do kraja godine. Ono što se pri tome prećutkuje ili se spominje samo u krugovima koji se zalažu za iskreno, kritičko i samokritičko suočavanje sa bliskom prošlošću su elementi optužnice protiv Ratka Mladića: najteži ratni zločini i zločini protiv čovečnosti, uključujući genocid.

Zalažete se za legalizaciju istopolnih brakova u Srbiji. Hoćete li, ukratko, obrazložiti taj stav?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Zalažem, bez rezerve. Obrazloženje je jednostavno: ako smo protiv diskriminacije, zašto diskriminišemo istopolne brakove, zajednice? Zašto istopolni partner/ka nema pravo na zajedničku imovinu sa svojim partnerom/partnerkom, na nasljedstvo, na pravnu i ekonomsku sigurnost? Bez legalizacije istopolnih zajednica nemaš ni ravnopravnosti. Ne možemo se boriti protiv diskriminacije, a ne obezbediti ravnopravne uslove života svima.

Kako komentirate podizanje 3 metra visokog spomenika Billu Clintonu u Prištini, kojeg je on lično, ovih dana otkrio?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Meni je to djelovalo montipajtonovski. Ja ne volim te izlive zahvalnosti bilo prema kome, naročito u obliku spomenika živima.

Imate li, eventualno, neku poruku za Bosance i Hercegovce koji žive u SAD i Kanadi, odnosno naše čitatelje?

KOVAČEVIĆ-VUČO: Pa, voljela bih da nije bilo ovog groznog rata i nadam se da će se stvari pomerati nabolje. Nadam se da generacije koje dolaze neće ponovo proživeti ono što ste vi proživeli.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

KOVAČEVIĆ-VUČO: Bilo mi je zadovoljstvo.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

bedro-new-100

 

 

 

14.11.2009.

sdbih

Ove godine Banjaluka slavi poseban jubilej, 70 godina svoje slobode. Povodom 22 aprila, Dana oslobođenja Banjaluke upučujemo čestitku svim njenim građanima i zahvalnost parizanskim jedinicama i pripadnicima Narodnooslobodilačke vojske  koji su položili  živote u Drugom svjetskom ratu za njeno oslobođenje.

Da je Banjaluka grad absurda pokazuje činjenica da imena ulica danas,  nose imena fašističkih sluga, kvinsliga i drugih zločinaca poput  Ravnogorske ulice, ulice Dragiše Vasića, Rade Radića itd.

Zato upućujemo otvoreno Pismo Gradskoj upravi grada Banjaluke i njenom gradonačelniku gospodinu Slobodanu Gavranoviću da nam objasni kako je moguće da se ovaj značajni dan slavi  u uslovima, kada ruglo ulica odslikavaju imena  četničkih prvaka  i zločinaca?  Zašto ne promovišete vrijednosti tekovina Narodnooslobodilačke borbe,  kada su građani svih nacionalnosti sa ovih prostora  bili na strani sila pobjednica u Drugom svjetskom ratu i dali znatan doprinos u antifašističkoj borbi?

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

UDIK: SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Posted: 22. April 2015. in Intervjui

udik logo        PROMOCIJA KNJIGE „20 GODINA POSLIJE: NOVINARI O RATU U BiH“ I OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICE PADA MOSTA NA SAVI

Brčko distrikt BiH, 22.4.2015.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) obavještava javnost da će u srijedu 29. aprila 2015. godine održati promociju knjige „20 godina poslije: Novinari o ratu u Bosni i Hercegovini“, autora Edvina Kanke Ćudića i Jusufa Hafizovića. Na promociji, pored autora, o knjizi će govoriti i Edin Jašarević, profesor bosanskog jezika, te Alma Muratović Kajević, novinarka BDC televizije. Promocija će se održati u prostorijama Islahijeta sa početkom u 19 sati.

Narednog dana, 30. aprila 2015. godine, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije Brčko distrikt BiH (UDIK Brčko DC BiH) će obaviti polaganje vijenca na Savskom mostu u povodu godišnjice pada mosta na rijeci Savi. Podsjećamo da je na taj dan prije 23 godine srušen granični most između BiH i Hrvatske, a tim činom je započela i okupacija grada Brčkog.  Prema mnogim svjedočenjima odgovorni za rušenje ovog mosta bio je Goran Jelisić. Međutim, ta informacija do danas još nije potvrđena. Jedna od najodgovornijih osoba za ovaj zločinački čin jeste Đorđe Ristanić koji je tada bio predsjednik Kriznog štaba SDS-a a kasnije i gradonačelnik Brčkog. On je i danas na slobodi.

Pored polaganja vijenaca, UDIK Brčko DC BiH će održati i stajanje na Trgu mladih sa početkom u 10 časova. Ovim stajanjem UDIK poziva vlasti u Brčko distriktu BiH, Tužiteljstvo i druge odgovorne institucije u tom gradu da procesuiraju sve one koji su odgovorni za nestale civile sa Savskog mosta u Brčkom.

KOORDINACIONI ODBOR

Brcko DC BiH, April 22, 2015

PRESS RELEASE

BOOK PROMOTION AND ANNIVERSARY OF THE FALL OF THE BRIDGE ON THE RIVER SAVA

           The Association for Social Research and Communications (UDIK) informs the public that on Wednesday, April 29, 2015, will organize the promotion of the book “20 years later: Journalists about the war in Bosnia and Herzegovina”, authors Edvin Kanka Cudic and Jusuf Hafizovic. At the book promotion also will be present Edin Jasarevic, a professor of Bosnian language, and Alma Muratovic Kajevic, journalist of BDC TV. The promotion will be organized in the Islahijet starting at 7pm.

Next day, on April 30th, 2015, the Association for Social Research and Communications Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) will lay a wreath on the Sava Bridge, on the occasion of the 23th anniversary of the fall of the bridge on the river Sava. UDIK reminds that on that day 23 years ago the border bridge between Bosnia and Herzegovina and Croatia was demolished and with this act began the occupation of the city of Brcko. According to many testimonies the responsible for the demolition of the bridge was Goran Jelisic. However, this information is not yet confirmed. One of the most responsible people for this criminal act is Djordje Ristanic who then was a president of the Crisis Staff of the SDS and later the mayor of Brcko. He is still at large.

In addition to the laying of wreaths, UDIK Brcko DC BiH will organize the standing on the Square of Youth starting at 10 am. With this standing UDIK calls on the authorities in Brcko DC BiH, Prosecutor's Office and the other responsible institutions in the city to prosecute all those responsible for missing civilians from the Sava Bridge in Brcko.

COORDINATION COMMITTEE

Brcko DC BiH, 22 Aprile 2015

COMUNICATO STAMPA

PROMOZIONE DEL LIBRO “20 ANNI DOPO: GIORNALISTI SULLA GUERRA IN BOSNIA-ERZEGOVINA” E L’ANNIVERSARIO DELLA CADUTA DEL PONTE SUL FIUME SAVA

L'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione (UDIK) informa il pubblico che al mercoledì 29 aprile 2015, organizzerà la promozione del libro “20 anni dopo: giornalisti sulla guerra in Bosnia-Erzegovina”, degli autori Edvin Kanka Cudic e Jusuf Hafizovic. Alla promozione, oltre all'autori, del libro parlerà anche Edin Jasarevic, un professore di lingua bosniaca, e Alma Muratovic Kajevic, il giornalista della televisione BDC da Brcko. La promozione sarà organizzata al Islahijet a partire dalle 19.

Il giorno seguente, il 30 aprile 2015, l'Associazione per la Ricerca Sociale e Comunicazione Brcko DC BiH (UDIK Brcko DC BiH) organizzerà la posa della corona in occasione della ricorrenza della caduta del ponte sul fiume Sava. Ricordiamo che in quel giorno 23 anni fa il ponte di confine tra la Bosnia-Erzegovina e Croazia era demolito, e con questo atto è iniziata l'occupazione della città di Brcko. Secondo molte testimonianze responsabile della demolizione del ponte era Goran Jelisic. Tuttavia, questa informazione è fino ad oggi non è ancora confermata. Una delle persone il più responsabile di questo atto criminale è Djordje Ristanic che era  presidente del personale crisi della SDS e poi sindaco di Brcko. Lui è ancora in libertà.

Oltre alla posa di corona, UDIK Brcko DC BiH organizzerà un’azione di stradasulla Piazza della Gioventù a partire dalle 10:00. Con questo atto UDIK invita le autorità a Brcko District,L’Ufficio del Procuratore BiH e le altre istituzioni competenti in città a perseguire tutti i responsabili per la mancanza dei civili dal ponte Sava a Brcko.

COMITATO DI COORDINAMENTO

Možda BiH nije jedina zemlja na svijetu koja u svom geografskom atlasu, u demografskom bilansu, ima kao trajno statističko obilježje masovne primarne i sekundarne grobnice kao rezultat masovnog pogubljenja i genocida, ali obzoirom na svoju teritorijalnu veličinu i brojnost stanovništva, može se računati da je država sa najviše masovnih grobnica na svijetu. A to je još jedan od neslavnih bh rekorda za Ginisovu knjigu rekorda, postignut uz asistenciju međunarodne zajednice.

C:\Users\Zijad\Pictures\Masovne grobnice u BiH.png

Ko su projektanti masovnih primarnih i sekundarnih grobnica?

Nakon ovog posljednjeg rata u BiH, nakon agresije koju su na BiH izvršile Srbija i Hrvatska, isključivo radi teritorijalnih pretenzija i etničkog čišćenja oduzetog teritorija od Bošnjaka, u BiH ne bi smio biti publikovan ni jedan historijski i geografski atlas sa mapama i demografskim kartama, a da u njemu ne bude mapa sa statističkim podacima o broju masovnih primarnih i sekundarnih grobnica koje su posijane širom BiH tokom agresije izvršene na BiH od 1991 do 1995.godine. Djeca u školama moraju biti upoznata sa počinjenim zločinima, motivima,  razmjerama i ciljevima tih zločina. Sve dok se to ne uradi moći će se samo nagađati ali neće nikad znati ko su sve bili projektanti i naredbodavci za odstrel nedužnih i uključivanje masovnih grobnica u “infrastrukturu” Bosne i Hercegovine. Na okupiranom području BiH svaki grad  je imao “geodete projektante” , koji su snimali teren i određivali povoljne lokacije na koje će biti bačena tijela ubijenih, a sa posebnom pažnjom su odabirani lokaliteti za sekundarne grobnice, koje su imale svrhu ( koja se u mnogim slučajevima pokazala veoma ostvariva), da prikriju izvršene zločine, umanje obim i zaštite izvršioce.

Smiju li i mogu li Bošnjaci zaboraviti i oprostiti ?!

Niko u BiH i svijetu nema pravo uslovljavati ucviljene bošnjačke majke i bošnjačke žrtve da zablorave i oproste. Možda im se i sada nešto može oprostiti, ali se više nikad ne smije ništa zaboraviti. Ne smijemo pred našom unučadi tajiti zašto ne radimo u fabrikama koje smo zdušno gradili, zašto ne živimio u zemlji naših djedova, u našim domovima koje smo krvavim odricanjem gradili. Moramo im reći ko su i odakle su. Moramo im reći ko im je ubio djeda, nanu, oca, majku, brata, sestru. Moramo im reći čija je vojna armada napravila u Bosni nad Bošnjacima jedanaesti pokolj.  Naša djeca i unučad moraju saznati šta su nam 1991- 1995. učinile naše dobre komšije, Srbi i Hrvati…Oni moraju znati da u Bosni devedesetih nije bio građanski rat već agresija koju su počinile Srbija i Hrvatska. To mora pisati u školskim udžbenicima i to treba biti prva lekcija koju naši najmalađi trebaju naučiti, ako žele izbjeći da se i njima ne dogodi ono što se njihovim precima prije njih jedanaest puta dogodilo.

Sve dok se u Bosni i Hercegovini sve kosti žrtava ne pokopaju, svi zločini rasvijetle i zločinci za počinjene zločine ne osude, dok narodi koji su počinili agresiju i strašne zločine ne pokažu kajanje i zatraže oprost, nema i ne smije biti zaborava. Deset puta, prije ovog posljednjeg, Bošnjaci su zaboravili nad njima počinjene genocide, pa im se u Srebrenici priznat ili formalno nepriznat u Prijedoru i širom BiH genocid jedanaesti put ponovio.

Savremeno društvo nema dovoljno svijesti, savjesti i odgovornosti

Ovo savremeno društvo kao da nema svijest i savjest, nema dovoljno a katkad nimalo odgovornosti za svoje postupke, niti sankcije za vlastite greške i promašaje. Dvadeset  pet godina nakon agresije na BiH i dvadeset godina nakon genocida nad Bošnjacima nema odgovornih država za agresiju, nema adekvatne odgovornosti za počinioce zločina. Prisiljavaju nas da zaboravimo ono što se ne može i ne smije zaboraviti i tjeraju nas da oprostimo, a uporno negiraju krivicu agresora i krivce traže u žrtvi umjesto u počiniocima zločina. Ljuti ih što se molimo za smiraj branilaca naše domovine i okrećemo u prošlost da se sjetimo naših najdražih. Sile nas i da se odmaknemo od masovnih grobnica za koje još ne znamo ni gdje su ni ko je u njima i da odustanemo od traganja za nestalim. Još uvijek se privode pravdi, oslobađaju optužbi i mlako i nevoljno osuđuju samo oni koji ni na koji način nisu uspjeli prikriti svoje teške zločine koje su počinili. Još uvijek se i ne pomišlja zaviriti malo dublje pa otkriti i pozvati na odgovornost one koji su zapovjedali ubijanje, naredili genocid, naredili bacanje žrtava u masovne grobnice, u vode i ponore, a potom naredili premještanje primarnih u sekundarne grobnice, kako bi trajno sakrili sebe i svoje izvršioce. Samo je to razlog što do sada nije odgovarala ni četvrtina odgovornih, samo to je razlog što se još uvijek traga za 10.000 nestalih, samo to je razlog što se ni danas ne znaju prave razmjere zločina i što zločin genocida nema pravi tretman. Više im ništa ne znači što je  nedavno opet progovorila Tomašica, što se nastavlja klanjanjem masovnih dženaza  u Vlasenici i širom BiH. Bez imalo srama, stida i odgovornosti, sa nečasnim i lažnim izgovorima, oslobađaju se krivice već osuđeni zločinci, smanjuju im se zatvorske kazne, a Karadžiću, Mladiću, Šešelju, Hadžiću i njima sličnim se daje puno pravo da likuju nad žrtvama i podsmijavaju se pravdi.

A svakoga dana po bespućima Bosne i Hercegovine otkrivaju se nove grobnice i od kostiju pobijenih otkrivenih u različitim gradovima, iz više udaljenih jama, sastavljaju skeleti i rekonstruišu identiteti, kako bi nevine žrtve dobile pravo na smiraj pod svojim punim imenom i prezimenom.

Haški model suđenja ohrabruje agresore i podstiče zločin

Po Haškom modelu suđenja, koji je nametnut i sudovima BiH, ne razlikuju se dvije suštinski različite stvari, brkaju dva različita pojma. U jednu hrpu se guraju agresori i branioci. Da se tako radilo nakon II Svjetskog rata danas bi širom svijeta, a posebno u Njemačkoj, Poljskoj, Freancuskoj, na prostorima bivše Jugoslavije bilo više spomen obilježja nacističkim vojnicima nego borcima protiv nacizma i fašizma. Da je nakon Drugog svjetskog rata težnja sudova bila da se izjednače krivice sila osovine i sila antante, fašista i antifašista, već dugo se ne bi govorilo o fašizmu i antifašizmu kao suprostavljenim pojmovima, jer bi oni bili jedno. A Dejtonskim  sporazumom su stvoreni idelani preduslovi da se fašizam i antifašizam poistovjete, agresori na BiH i branici BiH predstave kao sukobljene strane, agresija na bh predstavi kao građanski rat, jer je srpski agresor za počinjene zločine nagrađen dodjelom polovine bh teritorija i priznato mu pravo na entitet- državu pod pridjevskim imenom Republika srpska. Da se tako postupalo po završetku Drugog svjetskog rata Njemačka bi u Poljskoj, Mađarskoj… imala svoje mini države, a i Italija bi sada uživala kao svoje posjede dio Jadranske obale. Tvorci Dejtona  znaju kakvu su nepravdu, kakvo zlo nanijeli državi i narodima BiH, posbno Bošnjacima, ali se i dalje drže neodgovorno i rezervisano. Ako misle da je mamac za ulaz u NATO i EU dovoljna kompenzacija za naneseno zlo, grdno se varaju. Oni aktivno miruju i šute, ali ne miruje bosanska zemlja. Svakoga dana se iznova otvara i izbacuje kosti nevinih žrtava, koje upozoravaju i opominju.

Uznemirenost i nevjerica među bošnjačkim povratnicima Bosanske Dubice

Ovih dana dubička javnost je ponovno uznemirena nevjerovatnim saznanjem o sudbini Dubičanca  Musić Murisa, poznatog u Dubici pod nadimkom Šabin, koji je nestao u maju 1992. godine i o čijoj se sudbini sve do sada moglo samo nagađati. Prema izjavi rođaka, Muris je u nastojanju da nađe sigurnije utočište od Bosanske Dubice, u maju 1992. godine otputovao kod rodbine u Prijedor, u kojem se tada nedovoljno znalo o ratnoj psihozi koja je vladala na obalama Une i Save, prema Hrvatskoj. Za njegovu sudbinu se dugo nije ništa znalo, a onda je utvrđeno da je u Prijedoru ubijen i sahranjen u Čirkin polju. Kako su Srbi, u nastojanju da prikriju počinjene zločine i razmjere genocida, većinu primarnih grobnica izmjestili na druga područja, tako je izmještena i grobnica u kojoj je bio ukopan r. Muris.Tek prije izvjesnog vremena, identifikacijom žrtava nađenih u masovnoj grobnici u mjestu Blagaj kod Bosanskog Novog,  utvrđenio je da dijelovi tijela pripadaju žrtvama prijedorskog genocida, koje su ranije bile pohranjene u primarnu grobnicu Ćirkin polje (Prijedor), a odatle izmještene u sekundarne grobnice na području Bosanskog Novog, u mjestu Blagaj. Analizom DNK uzoraka iz sekundarne grobnice Blagaj tek ovih dana je utvvrđeno da dijelovi tijela pripadaju Musić Murisu iz Bos.Dubice. A rah.  Muris je dobio nadimak Šabin i po njemu bio poznat po didu Šabi, koji je pored Murisa imao još 13 unuka. Kako Muris osim amidže Mehe i tetaka  Atife, Zife, Vasve, Mine i Sade nije imao bližih članova familije, na utvrđivanje njegovog identitet DNK analizom trebalo je čekati duže. Vijest o identifikaciji Murisova identiteta na FB je obajavio Emir Seferović i ona je ponovno uznemirila malobrojne Dubičke povratnike.

Ovim je ponovno aktuelizirano pitanje gdje se nalaze ostaci tijela ostalih dubičkih Bošnjaka, nestalih u danima rata? Gdje je tijelo ili dijelovi tijela Inž. Kasima Kahrića, jednog od najuspješnijih dubičkih privrednika svih vremena, koji je po jednoj verziji nakon svirepog ubistva odsjecanjem dijelova tijela bačen u bunar u obližnjem dubičkom selu? Gdje je tijelo dubičkog šaljivđije Envera Hatića, koji je neposredno pred rat imao kuću i vlastitu kopirnicu u neposrednoj udaljenosti od SUP-a, iz kojega su se svakodnevno čuli krici i jauci privedenih dubičkih muslimana? Gdje su ostaci tijela dubičkog fijakeriste Đemila Krivdića i drugih dubičkih građana, koji su zasmetali srpskim okupacijskim vlastima, pa su morali biti maknuti? Nikad se još ništa ne zna o sudbini Jajčanin Jusufa – Juke, koji je odvezen crvenim kombijem iz ulice Leptihor, gdje je živio, niti o sudbini pilanskog radnika Selima Kočana, koji je živio nedaleko od SUP- a i mogao biti upoznat s nekim događajima, o kojima se nije smjelo ništa znati.

Ovaj najnoviji događaj aktuelizirao je ponovno i neka pitanja iz nedavne dubičke prošlosti na koja ni do danas nema odgovora, a o kojima Bošnjački povratnici u Bosansku Dubicu razgovaraju samo u najužem krugu. To su prije svega još uvijek nerasvjetljena brojna ubistva dubičkih Bošnjaka, za koja još niko nije odgovarao, iako se za neke počinioce zna, a neki su i amnestirani svake odgovornosti, iako bi trebali biti suđeni na dugogodišnju robiju. Jedno od pitanja bez odgovora je vezano za dubički most “Bratsvo- Jedinstvo”, koji je bio glavna veza između Bosanske i Hrvatske Dubice, a miniran je 20. Septembra 1991, da bi ga srpske formacije (koje su tada ovladale s teritorijom s obe strane Une) kratko po tom djelimično obnovile. Postoji sumnja, o kojoj se i tada i sada govori samo šapatom, da je prilikom izvođenja betonskih radova na mostu, jedno ili više tijela ubijenih Bošnjaka bačeno u betonske stubove mosta. U tako nevjerovatne stravične priče teško je bilo povjerovati ili nepovjerovati, ali je činjenica da su u to vrijeme na bosanskoj i hrvatskoj strani, u Bosanskoj i Hrvatskoj Dubici, zapaljeni i minirani mnogi poslovni objekti, privatne kuće i počinjena brojna ubistva. Pominjana su tada određena imena. Prava istina o tome kao i o drugim ubistvima na ovom području mogla se samo nagađati, jer od aktera i svjedoka tih događaja do danas se ništa nije moglo saznati. Naravno, malo se ko usudio upitati i za članove svojih porodica, a vlasti se do danas sa ubistvima na području Bosanske Dubice nisu bavile. Istina, na osnovu tajne dojave, UNPROFOR je u zoni mosta vršio neka ispitivanja i nosio uzorke na ispitivanje, ali do danas o tome nisu izdana nikakva saopštenja. Tako je tajna o tome dali su i ako jesu neka tijela ubijenih ubetonirana u betonske stubove mosta, ostala nerazjašnjena.

Tvorci  masovnih grobnica bezbrižno žive i nikom ne odgovaraju  

U BiH se još uvijek traga za 10.000 nestalih, od kojih su najmanje 800 Prijedorčani nestali u prijedorskom genocidu počinjenom nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora. Želimio vjerovati da je samo pitanje vremena kada će njihova tijela ili dijelovi njihovih tijela biti pronađeni u nekoj od masovnih primarnih ili brojnih sekundarnih grobnica, koja se u sve većem broju otkrivaju na cijelom području Bosne i Hercegovine.

Više nije jedino pitanje pitanje odgovornosti za počinjene zločine koje već 20 godina postavlja rodbina ubijenih i nestalih, već je krajnje vrijeme da se odgovornije postavi pitanje odgovornosti onih koji su naredili ubijanje nedužnih, koji su odredili mjesta masovnih grobnica i naredili da se tijela ubijenih bace u njih, ali i krajnje ozbiljno postavi odgovornosti onih koji su naredili premještanje žrtava iz primarnih u sekundarne grobnice, kako bi prikrili zločine i razmjere zločina. Sa malo volje može se utvrditi koji su to ljudi, bolje reći monstrumi. Vladali su prije, vladaju i danas. Mnogi ili pretežan broj tih naredbodavaca mirno i slobodno živi u okupiranim gradovima Bosne i Hercegovine, a ne mali broj njih i danas aktivno radi ili djeluje u organima vlasti, naročito u službama javne bezbjednosti i policije, ili aktivno volontira u rezervnom sastavu gdje se treniraju četničke jedinice i priprema četnički podmladak za novi pokolj i novi val progona Bošnjaka sa njihove djedovine i babovine.

Ako zemlja sama ne izbaci kosti nevinih žrtava, na pravdu će trebati još dugo dugo čekati, možda do novog Bošnjačkog egzodusa, a Bosna i Hercegovina će pripremati nova izdanja geografskih i historijskih atlasa, sa sve širom mrežom masovnih grobnica.

Burlington, 20. Aprila 2015.

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

sdbih

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine pozdravlja formalnu odluku  evropskih ministara kojom  je odblokiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa BiH.  Aktivacija sporazuma znači deblokadu evropskog puta za BiH, što će zavisiti od napretka u provođenju reformi u narednim mjesecima. Zahtjevamo o od svih B-H  lidera da pokažu spremnost i pristupe ispunjenje evropskog obećanja i reformi u zdravstvu, obrazovanju te reformi u socijalnom sektoru, uspostavljanju funkcionalne tržišne ekonomije, uspostavljanju pravne države te jačanju administrativnih kapaciteta kako bi se osnažila učinkovitost institucija na svim nivoima.

Danas je BiH jedna od najsiromašnijih država u Evropi sa disfunkcionalnim političkim sistemom za čiju odgovornost snosi i EU. BiH će morati poštovati pravila igre koja vladaju u  evropskoj kući a svi oni koji te promjene opstruiraju morat će preuzeti odgovornost i  suočiti sa konsekvencama!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Banja Luka - panorama
   Iako je stvarnost takva kakva jest, ne može se zabiti glava u pijesak i jednostavno preskočiti 22. april te praviti se kao da ništa nije bilo, kao da je to kao i svaki drugi dan u mjesecu ili godini. Bilo je, itekako, i nije to baš obični dan za Banja Luku i sve njene građane, posebno domicilne i posebno antifašiste.
 
Oslobodioci su imali značajno mjesto u historiji i zbilji Grada
 
Decenijama se taj dan prigodno obilježavao kao Dan oslobođenja Banja Luke od okupatora i kvislinga iz Drugog svjetskog rata i svi mi, koji smo živjeli u tom gradu i s njim, bili smo ponosni na njega, posebno na njegove oslobodioce. Odstupit ću malkice ovdje od kodeksa i javno kazati da sam bio i ostao ponosan i na svoga rahmetli oca koji je učestvovao u operacijama oslobođenja Grada. Svim svojim herojima iz NOR-a 1941-1945 Banja Luka se na dostojan način decenijama oduživala. Nećemo ovdje stavljati u prvi plan ideološke premise pripadnika partizanskih jedinica koje su oslobodile Banja Luku jer među njima je bio i veliki broj onih koji nisu bili komunisti, ali jesu antifašisti (kao moj rahmetli otac, naprimjer) i to jeste bitno istaknuti u ovom prisjećanju na 70-tu obljetnicu njenog oslobođenja.
 
Od 1992. – nova ideologija i novi kriteriji za skicu grada koji je protjerao svoje vlastite oslobodioce (i desetine hiljada svojih živih građana)
 
Što je bilo od 22. aprila 1945., bilo je i trajalo je do 1991. kada su antifašisti iz Drugog svjetskog rata sklonjeni na margine ili potpuno izbrisani iz historije Grada, a gotovo svi oni čija imena je nosila velika većina banjalučkih ulica, trgova, škola ili naselja, doslovno protjerani. Ko ih je protjerao? Logika neka odgovori umjesto autora ovih redova: antifašiste mogu protjerati samo oni sa suprotne strane, dakle – fašisti.
popa jovice ulica u bl
 Do 1991. godine 81 ulica u Banjoj Luci imala je imena predstavnika bošnjačkog naroda, 114 srpskog i 55 iz reda hrvatskog naroda, dok su 153 ulice nosile imena predstavnika ostalih naroda ili nekih stranih historijskih ili drugih ličnosti. Međutim, tokom 1992. godine i kasnije, 333 ulice nose imena Srba, svega tri Bošnjaka, a oko stotinu ulica je s imenima ostalih naroda. Tako  danas u Banja Luci ne postoji više Titova ulica, Nurije Pozdreca, Vahide Maglajlić, Fadila Maglajlića, Braće Pavlić, Braće Odić, Braće Alagić, Redzepovića, Fahreta Dedića, Rize Golalića…, ni desetine njih takvih (mislim na njihova krvna zrnca), da ih ovdje nepotrebno ne nabrajam. Ali zato imamo ulice poput Kralja Petra I Karađorđevića (kakve on veze ima s Banja Lukom, molim vas lijepo?!), kao glavnu, pa Manjačkih ustanika…, pa Bulevar cara Dušana…, Ulicu Popa Jovice, Srđe Zlopogleđe, Vojvode (važno je ovo “vojvode”) Pere Krece…i tako dalje i tome isto ili slično.
srdje zlopogledje ulica u bl
Nije tema ovog osvrta samo promjena naziva banjalučkih ulica, trgova, naselja i sl., ali i to itekako spada u kontekst sjećanja  (i) na 70-tu obljetnicu oslobođenja Banja Luke.
 Banjalučke vlasti, dosljedne ideološkom i političkom kursu/trendu progona oslobodica Grada iz Drugog svjetskog rata, čak su u međuvremenu promijenile i naziv tog, jednog od najznačajnijih praznika u novijoj historiji Banja Luke, pa sada obilježavaju umjesto Dan oslobođenja, Dan Grada. Kojeg grada? Sigurno ne onog koji pripada nama i kojeg smo ponijeli sa sobom u zemlje nedođije a mnogi već i na Onaj svijet, nego ovog po njihovoj mjeri.
 
Bilo kako bilo i neovisno o anamo njima, svi mi koji nosimo Banjaluku u srcu i na koju smo bili i ostali ponosni kažimo:
 
NEKA TI JE SRETAN DAN OSLOBOĐENJA, GRADE NAŠ!
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

 

avdija kovacevicPo popisu iz 1991. godine Općina Vareš je imala 22 203 stanovnika od čega Hrvata 41 %, Muslimana 30 %, Srba 17 % i Jugoslovena 12 %. Ukupna zaposlenost je bila cca 8.000 radnika, gdje je dominirala uposlenost u Rudniku i željezari Vareš i Vareš je već u to vrijeme stvarao pretpostavke da uđe u red razvijenih općina, što je za opće jugoslovenske prilike bila golema stvar…..Danas Vareš po preliminarnim rezultatima ima 9556 stanovnika, u čijoj strukturi dominiraju Bošnjaci sa cca 60 %. Zaposleno je 1509 građana, nezaposleno je 1311 građana i ukupan broj penzionera je 2228…..Razvoj individualne poljoprivredne proizvodnje je četvrta ili prva među četiri strateške politike općine Vareš i mi u tom pravcu očekujemo snažan razvoj ove industrijske grane.Naravno da u tom smislu očekujemo i pomoć Države kroz mjere poticaja, što bi afirmisalo rad malih obiteljskih farmi, s ciljem proizvodnje zdrave hrane, za kojom BH tržište naprosto plače…..Turizam je među četiri strateške politike razvoja općine Vareš i naše mogućnosti u tom smislu su velike i neslućene. Posebno kada je u pitanju zdravstveni turizam za koje Vareš ima najbolje pretpostavke u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Stoga koristim priliku da i Vas pozovem da pozovete potencijalne investitore da dođu u Vareš i da ulože svoja sredstva, jer je sigurno da ih neće uzalud utrošiti…..

Gospodine načelniče! Hoćete li podsjetiti moje čitatelje na Vareš iz 1991. godine, kako u demografskom, tako i u pogledu stepena privrednog razvoja tog poznatog bh. rudarskog gradića?

 vares-logoKOVAČEVIĆ: Vareš je općina koja je smještena na četrdeset drugom kilometru sjeverozapadno od Sarajeva. Površina joj je ukupno 394 km2 i u ukupnoj površini visoke šume zauzimaju cca 60% površine općine. Po popisu iz 1991. godine Općina Vareš je imala 22 203 stanovnika od čega Hrvata 41 %, Muslimana 30 %, Srba 17 % i Jugoslovena 12 %. Ukupna zaposlenost je bila cca 8.000 radnika, gdje je dominirala uposlenost u Rudniku i željezari Vareš i Vareš je već u to vrijeme stvarao pretpostavke da uđe u red razvijenih općina, što je za opće jugoslovenske prilike bila golema stvar.

A kako izgleda Vareš danas? Koliko ima stanovnika i koliko njih je zaposleno?

 KOVAČEVIĆ: Danas Vareš po preliminarnim rezultatima ima 9556 stanovnika, u čijoj strukturi dominiraju Bošnjaci sa cca 60 %. Zaposleno je 1509 građana, nezaposleno je 1311 građana i ukupan broj penzionera je 2228.

Šta je, zapravo, uzrokovalo da se Vareš  danas nalazi u takvom stanju?

 KOVAČEVIĆ: U prvom redu to je rat i ratna dešavanja, čija je ukupna šteta procijenjena na cca 297 miliona USD, a nakon toga slobodan sam kazati da je to bila privatizacija društvenih preduzeća, koja je bila sve, samo ne pravična i poštena.

 Nedavno vam je čak i račun bio blokiran. Da li je taj problem već riješen i kako, eventualno?

KOVAČEVIĆ:08.01.2015 godine Porezna uprava F BiH je blokirala sve račune općine Vareš, zbog neplaćenih poreza i doprinosa u periodu 2002 – 2008 godina i nakon pregovora sa Poreznom upravom, potpisan je sporazum i svi računi su deblokirani 26.02.2015 godine. Protokol je potpisan na period od 5 godina, odnosno na 60 jednakih mjesečnih rata i mi ćemo svaki mjesec biti u obavezi da Poreznoj upravi uplaćujemo anuitet u iznosu od cca 80.000,00 KM.

Ponudili ste i ostavku. Da li je to rezultat Vaše procjene da je Vareš zaista u stanju beznađa?

 KOVAČEVIĆ:Ostavka je ponuđena 20.01.2015 godine, kao čin odgovornosti i moralnog digniteta. Moja malenkost nije doprinijela ovako lošem stanju, jer sam dužnost primio 16.11.2012 godine, ali se smatram odgovornim jer sistem na ovaj način ne može više da funkcioniše.

Šta je u ovom trenutku rješenje za sanaciju ekonomsko-socijalnog stanja Općine?

 KOVAČEVIĆ:Bezuvjetna pomoć većih nivoa vlasti i to: Kantona, Federacije i države BiH. Pomoć bi se ogledala u dodjeli sredstava za sanaciju općinskog budžeta, davanje garancija za jak i golem investicioni kredit, vraćanje nadležnosti Općini Vareš nad upravljanjem i gazdovanjem javnim dobrom, a u prvom redu šumom i vraćanje nepravično skinutih indirektnih poreza općini Vareš u iznosu od 294.000,00 KM, na godišnjem nivou. Ako se ovaj iznos stavi u proporciju sadašnjeg budžeta općine Vareš, koji iznosi cca 2.227.000,00 KM, onda se vidi koliko su to značajna sredstva.

vares

Da li ste trazili pomoć od Države, Entiteta ili Kantona?

 KOVAČEVIĆ:Naravno i to više puta i stalno to ponavljamo svakim danom na sve Zakonom dozvoljene načine.

 A postoji li ikakva šansa da se pravnim putem poniste barem neke od privatizacija koje su uništile varešku privredu?

 KOVAČEVIĆ:Po meni, postoje. Međutim to nije više nadležnost lokalne zajednice, odnosno općine, to je nadležnost Kantona, Federacije i Agencija za privatizaciju. Nadalje, to je nadležnost i pravosudnih organa države BiH  i mi smo u tom kontekstu već više puta tražili da se pristupi reviziji privatizacije u Varešu, međutim još uvijek nemamo nikakav odgovor po tom pitanju.

Valjda nije sve tako ni crno u Varešu. Naime, 19. februara ove godine održana je edukacija od strane stručne službe firme „Pronatura“ o temi stanje Plantažnih zasada maline. Da li je uzgoj malina jedna od mogućih privrednih aktivnosti koji bi koliko-toliko ublažili ekonomsko-socijalno stanje Općine?

 KOVAČEVIĆ:Razvoj individualne poljoprivredne proizvodnje je četvrta ili prva među četiri strateške politike općine Vareš i mi u tom pravcu očekujemo snažan razvoj ove industrijske grane.Naravno da u tom smislu očekujemo i pomoć Države kroz mjere poticaja, što bi afirmisalo rad malih obiteljskih farmi, s ciljem proizvodnje zdrave hrane, za kojom BH tržište naprosto plače.

Kakva je situacija sa turističkom privredom? Postoje li resursi i kapaciteti za njen razvoj?

 KOVAČEVIĆ:Turizam je među četiri strateške politike razvoja općine Vareš i naše mogućnosti u tom smislu su velike i neslućene. Posebno kada je u pitanju zdravstveni turizam za koje Vareš ima najbolje pretpostavke u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Stoga koristim priliku da i Vas pozovem da pozovete potencijalne investitore da dođu u Vareš i da ulože svoja sredstva, jer je sigurno da ih neće uzalud utrošiti.

jezero mala rijeka

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

 KOVAČEVIĆ:Hvala Vama i svako dobro Vam želim.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (674)

vrbas-miso

 

SARAJEVO JE KLJUČ ZA SVE BRAVE BiH

Posted: 20. April 2015. in Intervjui

C:\Users\Zijad\Pictures\Sarajevo.jpg

Sarajevo je oduvjek nada a odnedavno i dejtonsko beznađe Bosne i Hercegovine, mjesto (ne)uspješnih pregovora suprostavljenih strana i trulih kompromisa iznuđenih pritiskom nedovoljno odgovorne međunarodne zajednice.

Kao značajan multietnički, kulturni i turistički centar Evrope, markantna tačka Balkana, kao glavni grad FBiH i glavni grad Bosne i Hercegovine, kao centar Sarajevskog kantona, Sarajevo ne može samo zaljubljenički tražiti i gledati svoj lik u ogledalu, već mora podići svoj pogled, usmjeriti ga dalje prema regionalnim centrima države i periferiji koja se guši u dejtonskom mraku. U Sarajevu je ključ za sve brave BiH. Samo reintegracijom sebe Sarajevo može pokrenuti zdrave procese reintegracije zemlje.

Reintegracija Sarajeva i države

Sarajevo aktivno i uporno već desetljećima ako ne stoljećima traži i nalazi svoje mjesto u Evropi i svijetu, a nakon posljednje agresije od Srbije i Hrvatske nije ga još našlo u vlastitoj državi. Slavna  prošlost Sarajeva, turistički raj i njegovo historijsko nasljeđe daju mu pravo i obavezu da bude i ostane  zvijezda vodilja ne samo na zvijezdanom nebu BiH, već i mnogo šire. Nažalost, Sarajevo  sve više liči na na zamršenu čvornu tačku BiH, zapetljanu u evropske intrige i sopstvene težnje i ambicije. Umjesto da bude grad i metropola koja veže, spaja i drži u cjelini bh teritorij, naročito u osjetljivim pograničnim dijelovima koje od vajkada ugrožavaju, svojataju i otimaju pohlepni susjedi, Sarajevo je sve više izolovan ali privlačan i po mnogo čemu jedinstven kopneni otok BiH. Ozbiljna ali ne i jedina prepreka reintegraciji Sarajeva i države je nametnuta Dejtonska podjela Sarajeva i države.

Identitet BiH zasniva se i proizilazi iz identiteta Sarajeva

Sarajevo mora angažovanije razriješavati problem sa samim sobom i svojim identitetom, jer  se identitet BiH u mnogome  zasniva i proizilazi iz identiteta Sarajeva. U svih 20 postdejtonskih godina Sarajevo se ne otvara već sve više zatvara i umjesto više etničko postaje više jednonacionalno, što daje pravo i periferiji da razvija sličan model. Sarajevo i Sarajlije  imaju jake ambicije, ali bi željeli biti sve, što ih dovodi u opasnost da se začaure  ili razvodne i izgube u sopstvenoj ljušturi. Po shvatanju mnogih koji vole ovaj grad i ovu zemlju, budućnost bh države i svih nas koji u njoj živimo u mnogome ovisi od toga u kakvom je stanju  Sarajevo i šta ono predstavlja za većinu ljudi i bih državu. Sarajevo neće postati ono što želi i treba biti sve dotle dok ne pokrene šire procese reintegracije, dok se ne približi i šire poveže sa drugim regionalnim centrima države, dok provincija ne postane dio interesne zona Sarajeva.

Imidž Bašćaršije ne odražava imidž države

Sarajevo postaje sve više centar samo za sebe i glava države koju zatvara i guši luđačka dejtonska košulja, koju su prije  20 godina navukli ovoj državi. Žamor, oduševljenje i razdragana lica građana i posjetilaca Sarajeva, svakodnevno prisutnih na sarajevskoj Bašćaršiji, ne daju pravu sliku ovog grada i bh metropole, jer se sve veći broj kulturnih gradskih zdanja prazni i zatvara, sve češće se čuju pucnji i padaju nevine žrtve na sarajevskim ulicama, u kojima je sve više apatičnih ljudi i oronulih fasada i mnogo drugih nepoželjnih stanja.

Uslov reintegracije je odlaganje i reciklaža kadrova

Primarni uslov reintegracije Sarajeva i bh države je odlaganje i reciklaža kadrova. U BiH i gradu Sarajevu nataložilo se toliko ološa, nakupilo toliko kadrovskog mafijaškog korumpiranog smeća, da se i pored pokušaja reciklaže, i pored nekih časnih izuzetaka, do sada ništa nije moglo promjeniti. Bolji ljudi, sa novim idejama i izvodljivim programima ne mogu probiti kordon mafije i doći u situaciju da stanje mjenjaju na bolje.

A Sarajevo je oduvjek bilo centar i mjera događaja na ovim prostorima.  Iako su ratna zbivanja devedesetih izbrisala stope atentatora  Gavrila Principa na austrijskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, njegov pucalj ispaljen 1914. i sada odjekuje nad Miljackom. I u ovom ratu rijeka Miljacaka, uz izvorište rijeke Bosne, u okruženju Jahorine, Bjelašnice, Igmana, Treskavice i Trebevića, imala je poseban duhovni značaja za život Sarajeva i Sarajlija, naročito u toku agresije i višemjesečne opsade grada.

Prvi prioritet Sarajeva je integracija Sarajeva i Istočnog Sarajeva

Danas je Sarajevo glavni grad države BiH, glavni grad FBiH i središte kantona Sarajevo, ali je više od toga izolovani kopneni otok, koji i dalje drži svoju ljušturu podobro zatvorenom  umjesto da se reintegrira, da svoju ljušturu više otvara i u nju uključuje sve dijelove države.Međuentitenska granična linija između FBiH i Rs podjelila je i Sarajevo na dvije strane, još i danas u mnogo čemu suprostavljene jedna drugoj. Do rata su grad Sarajevo činile općine : Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i Vogošća sa 4 prigradske općine Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo, a nakon ovog rata čine ga općine Centar , Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i dio općine Trnovo.

Kanton Sarajevo čine opštine Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad, a po popisu iz 2013. u  tim općinama žive 291.422 stanovnika. Umjesto da raste i širi se kao drugi urbani prirodni, ekonomski i kulturni centri Evrope , raste kao duhovna, kulturna i historijska metropola, Sarajevo je sa 416.497 stanovnika 1991, nakon ratnih razaranja, u junu 2009. palo na 305.242  stanovnika.

Stupajući na funkciju gradonačelnika Sarajeva g. Ivo Komšić je kao svoj prvenstveni cilj istakao integraciju Sarajeva i Istočnog Sarajeva, što prije svega pretpostavlja da svi organi i institucije počnu funkcionisati kao jedan tim, a ne kao zavađene političke partije. Da bi Sarajevo moglo naći i ozvaničiti sebe u historijskoj ulozi koja mu na ovom području neprikosnoveno pripada, da bi u BiH bilo ono što je trebalo i uvijek treba biti, jedan grad, Sarajevo i Istočno Sarajevo moraju se približiti, integrirati se i spojiti, kako bi se i ostala područja države po istom modelu mogla povezati u jedinstven teritorij, na kojem će svi građani imati ista prava i obaveze.

  1. April značajan datum u historiji Sarajeva

U Sarajevu je  6. Aprila ove godine obilježen Dan grada Sarajeva i 70- godišnjica oslobođenja Sarajeva od fašističke  okupacije u II Svjetskom ratu. Šesti april se i danas tretira kao značajniji datum u historiji Sarajeva,  jer taj dan simbolizira početak opsade Sarajeva duge 1.425 dana u ratu u kojem je ubijeno 11.541 Sarajlija, od toga 1.601 dijece, a ranjeno preko 50.000.

Pa ipak, Sarajevo je bilo i dalje je  jedinstveni mirisni cvijet Balkana. Vrata Sarajeva nisu samo vrata jednog grada već su glavna ulazna i izlazna kapija ove države. Ono je dužno na cijelom prostoru zemlje, regije i šire njegovati, čuvati, odražavati i braniti imidž Bosne i Hercegovine, kao i vlastiti imidž. I dok Sarajevo opravdano i argumentovano traži i nalazi svoje mjesto u Evropi i svijetu, uz velike teškoće , prepreke  i otpore traži ga i nalazi u BiH. Ovako bi se mogao najkraće formulisati bilans ovog grada na 70-godišnjicu njegovog oslobođenja od fašizma i nakon 23 godine od početka jedne od  najdužih opsada u historiji ratovanja.

Veliki i značajni historijski događaji, kao što su Atentat, Olimpijada… čine Sarajevo velikim i značajnim ali ga i obavezuju da da se brže oslobađa negativnog nasljeđa a pozitivno historijsko nasljeđe sadi i rasađuje širom BiH i dalje…

Dejton spiriječava teritorijalno ujedinjenje i reintegraciju

U dejtonskim uslovima BiH lokalna sredina i manji gradovi postaju rupe u kojima zamire život, gdje stariji ubrzano umiru, a mladi traže i čekaju šansu da bježe. Postojeća industrijska preduzeća se gase i propadaju a nova ne pokreću. BH teritorioj podjeljen Dejtonom ne može da se ujedini i reintegriše. Investitori nisu spremni ulagati sredstva u izolovane i nepovezane lokalne zajednice. Samo u rijetkim prilikama, više zbog nostalgije i patriotizma, a manje zbog poslovnog interesa, rijetki poduzetnici  i pored brojnih barijera i prepreka odlučuju se u takvoj sredini investirati svoj kapital. Veliki gradovi gube se u sebi, zanose  se velikim projektima, hegemonijom, i u cilju ekonomskog prosperiteta zanemaruju socijalni aspekt života. U takvim uslovima umjesto da se smanjuje povećava se razlika i raskorak između državnog i regionalnih centara i između regionalnih centara i periferije. Za razliku od drugih razvijenih evropskih zemalja, u kojima sve veći broj ljudi kao poželjno mjesto življenja odabire periferiju umjesto velikih gradova, u BiH se koncentracija stanovništva nastavlja u velikim gradovima i centrima, a mali gradovi i sela ostaju napušteni i pusti. Rezultat toga je da mnoga kapitalna dobra kao što su fabrike, proizvodni pogoni, bolnice, škole, objekti kulture, kuće i zemljišta  u privatnom, javnom ili državnom vlasništvu postaju mrtvi kapital i propadaju, a najznačajniji prirodni resursi prodaju se u bescijenje. Danas su rijetki gradovi, naročito na području Rs, koji nemaju na stotine praznih i napuštenih kuća.  Da kojim čudom oživi Josip Kozarac morao bi ponovno i daleko uvjerljivije napisati svoje poznato djelo „Mrtvi kapital“ i u njemu kao mrtvi kapital identivikovati cijele gradske ulice bosanskih gradova, u kojima su nekad živjeli Bošnjaci.

Pa ipak, vjera u bolje i sretnije dane još ne umire. Četiri mjeseca nakon provdedenih općih izbora, novoizabrano vijeće ministara predvođeno Denisom Zvizdićem, daje nam nova optimistička obećanja. Nastoji nas uvjeriti da ovoj državi dolaze bolji dani, iako po svemu izgleda da na te bolje dane treba još dugo čekati, čak i ako se brzo krene ispravnim putem. Narod nema posla, nema kruha.  Armija gladnih penzionera i armija mladih nezaposenih ne može više čekati. Oni ne trebaju samo bolje sutra već žele i trebaju prije svega bolje danas, da bi se mogli nadati boljem sutra. Oni žele posla i kruha odmah.

Bez obzira na sve probleme BiH, sve prepreke i otpore u procesima intergracije, ključ za ključna rješenja BiH je u Sarajevu. Svi važni putevi idu preko Sarajeva, vode u Sarajevo i iz Sarajeva. Sarajevo je ključ za sve brave BiH,uključujući i onu dejtonsku. Ostaje pitanje da li se sarajevski ključ nalazi u pravim rukama, koje će ga znati znalački upotrijebiti kada bude potrebno važnije kapije otključati ili zaključati?!

Burlington, 19. Aprila 2015

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1