Obavještavam čitatelje i suradnike da iz tehničkih razloga neće biti novih priloga na

ovom blogu u vremenu

4. juli 2019 – 23. juli 2019. godine.

Hvala na razumijevanju.

Bedrudin GUŠIĆ

Na današnji dan godine 1969. rođena je bosanskohercegovačka heroina Emira Bašić, dobitnica najvišeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ LEGENDA S UŠĆA SANE U UNU EMIRA BAŠIĆ – samo dvije riječi u kojima su satkane mladost, hrabrost, ljubav, ljepota, upornost, osmjeh, nepokolebljivost, patriotizam, iskrenost, slobodarski dug, vjera u bolju budućnost… Rođena je kao drugo dijete majke Hatidže i oca Mehmeda 03. jula 1969. godine u Bosanskom Novom. Stasala na obalama Une i Sane, tih čarobni ljepotica među rijekama. Često je uranjala u dubine njenih bistrina, izranjajući kamičke i biserne školjke, koje je darivala mlađoj braći i sestrama. Najviše je ona vodila brigu o njima, u kući i školi, bilo ih osmoro, jer joj je mati bila veoma krhka i boležljiva. Kada je krenula na studije u Sarajevo, nije ni slutila da će to biti zauvijek rastanak s roditeljima, braćom, sestrama, voljenim gradom, modrookom Unom i sanjivom Sanom. Prije početka rata bila je student završne godine Fakulteta političkih nauka, odsjek žurnalistika. U redove Armije BiH odlazi saznavši da su joj agresorski vojnici odveli roditelje, dvije sestre i tri brata, u Omarsku – logor smrti. Na fakultetu su bili iznenađeni kada su je vidjeli u punoj ratnoj spremi. Objasnila im je da želi braniti domovinu, ali tako i lakše izbaviti familija iz kandži krvnika. Zahtjevala je od nadležnih starješina da ne bude privilegirana ni po kojoj osnovi u odnosu prema drugima vojnicima i da je rasporede u prve redove i na prvu borbenu liniju. Prije rata bila je sportistkinja KK “Bosna”, pa joj naporni ratni dani nisu teško padali. U Azićima kod Sarajeva imala je prvi ratni okršaj, a zatim dolaze borbe na Trebeviću, Žući, Mostaru… Toliko hrabrosti, toliko snage, odlučnosti, volje, u tako krhkoj nježnoj osobi nisu imali ni oni koji su se već dokazali u redovima Armije BiH. Duhom nije klonula ni kada je na Žuči štiteći odstupnicu svojim suborcima, nakon eksplozije granate u njenoj neposrednoj blizini, ostala zatrpana zemljom. Mislili su da je mrtva, a ona je tik nakon otrpavanja odmah krenula u borbu. Iskusan borac, odličan student, odan prijatelj i istinska bošnjačka duša, samo su neki od epiteta koji su krasili lik neustrašive legende iz grada na utoku Sane u Unu. Svoje ljudske vrednote iskazivala je u svim trenucima borbe, ali i za vrijeme rijetkih predaha, čime je plijenila pozornost sviju oko sebe. U međuvremenu je saznala da su njeni najmiliji živi, željno očekujući trenutak kada će s njima stupiti u vezu. Položila je tih dana i dva ispita. No, ostala je “dužna” za druga dva, kao i zakazanu konferenciju s novinarima. Emira je poginula na zloglasnom neprijateljskom uporištu na Jevrejskom groblju 27. novembra 1993. godine. Džennaza je klanjana i ukop obavljen 29. novembra te godine na šehidskim mezarlucima Kovači u Sarajevu. Suborci će lijepu Novljanku, legendu iz grada na utoku Sane u Unu, pamtiti po tome što je i na prvim borbenim linijama bila uvijek pedantna, uredna, dotjerana, našminkana… Njene želje, nade i snove prekinuo je snajperski metak ispaljen iz zloglasne ruke. Šta li je mislila kada je zauvijek sklapala svoje divne sanjalačke oči? Vjerojatno kao i onda na Žuči!? Mati, otac, braća, sestre, suborci, Novljani, Sarajevo… Imati će i ima ko da je pamti! Tih dana u novinama je pisalo: “Posljednji pozdrav Emiri Bašić, našem najljepšem vojniku.” Val tuge zapljusnuo je ne samo njene Novljane razasute u 135 zemalja dunjaluka i Sarajevo, nego i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Među stotinama mezarova na Kovačima jedan je lahko prepoznatljiv – mezar jedne-jedine žene! Posthumno, godine 1995. odlikovana je najvišim ratnim priznanjem – ZLATNIM LJILJANOM. Zlatnim ljiljanom koji nikad uvehnuti neće!

Poštovani/e,

Građanski front, asocijacija koja okuplja 13 lokalnih političkih pokreta širom Srbije, najoštrije osuđuje nastavak pritisaka na građane koji javno kritički deluju i ukazuju na štetno postupanje naprednjačke vlasti, i zahteva od vladajućih struktura da odmah odustanu od svih vidova nasilja i manipulacije strukturama bezbednosti kao načina političke borbe.

Ovog puta na udaru su naši saborci iz Apatina, udruženje građana “Bez straha” čiji je aktivista advokat Branislav Milojičić, praćen od strane nepoznatih lica.

Udruženje građana “Bez straha” iz Apatina, članica Građanskog fronta, protestovalo je uoči dolaska predsednika Srbije Aleksandra Vučića u zapadnu Bačku. Aktivisti su organizovali i performans kojim su ukazali da je vrtić koji je otvorio predsednik, zapravo već otvoren.

Namera praćenja kojem je bio izložen Milojičić, očigledno je upozorenje i pritisak zbog aktivnosti i sve veće podrške koju ovo udruženje uživa kod građana Apatina, čime predstavlja pretnju lokalnom SNS-u.

Ovo je nastavak pritisaka i napada na slobodoumne i misleće ljude koji se ne mire sa otimačinom kojom vladajuća stranka devastira naše gradove, privatizuje institucije i nameće partijsku disciplinu svima koji se usprotive.

Podsećamo da je nedavno policija privela na informativni razgovor profesora Jova Bakića, da su oštećena vozila Predraga Voštinića iz Kraljeva i Borisava Prelića iz Niša. Aktivista Lokalnog Fronta iz Valjeva, Ljubomir Radović izložen je medijskom linču fantomskih medija finansiranih od strane gradonačelnika Valjeva, kao uostalom i drugi naši aktivisti koji su kontinuirano na udaru režimskih medija. Ovo blaćenje za cilj ima stvaranje atmosfere linča u kojoj su ovakvi i gori napadi opravdani jer se izvode protiv „izdajnika“, „rušitelja države“, „stranih plaćenika“ kako nas u tabloidima nazivaju. Prebijanje studenata i organizatora protesta u Novom Sadu, koje smo nedavno mogli da vidimo su sumorne i neprihvatljive slike protiv kojih moraju ustati svi građani.

Građanski front

”Demokracija je kad časni a ne bogati ljudi vladaju!”

Platon

Korupcija i kriminal su pošasti svakog društva a Bosna i Hercegovina  danas ima sve karakteristike propale države kad se tiče borbe protiv korupcije. U dobro situiranim krugovima poput politike i pravosuđa  stvorena je mafijaška buržuazija koja savršeno, interno surađuje u korist vlastitog  interesa. Politika i političke stranke  su samo paravan organizovanih mafijaških grupa koje funkcionišu na principu ”porodica” , ”kumstva”, ”klanova” i kontrole suvereniteta nad ”svojim” dijelom teritorije i pravosuđem. Kao rezultat  mafijaških ”reketa” uništeni su brojni privredni giganti i narušena pravna  stabilnost države. Zato ne treba čuditi što u poslednje vrijeme obični  smrtnici kao najveći gubitnici  odlučuju i poručuju kako će  pravdu uzeti u svoje ruke ili pak, u očaju  napuštaju zemlju.

Otvaranjem krivičnog predmeta u Tužilaštvu BiH i ispitivanjem Nermina Aleševića u aferi “Potkivanja“ je odslikana sva tragedija takvog korumpiranog sistema. Alešević je optužen zbog „davanja dara i drugih oblika koristi“ i „neovlaštenog prisluškivanja i tonskog snimanja“, čime je nastavljen proces ”davljenja pravne države” ”. Umjesto da se Aleševiću  da imunitet od krivičnog gonjenja,  sudi mu se  nakon otkrivanja  da je napravio, a zatim objavio snimak kako bi pokazao koliko  je pravosuđe u BiH korumpirano.  Evidentno je da u BiH nema zaštite interesa društva od strane tužilaca. Od Nermina Aleševića se pravi kolateralna šteta te abolira sami vrh   Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH od optužbi za kriminal i korupciju. Brojne ambasade u zemlji te  više domaćih i međunarodnih organizacija u BiH, zatražile su suspenziju Tegeltije sa mjesta predsjednika VSTV-a, dok se cijeli slučaj na istraži, ali je Tegeltija odbio podnijeti ostavku. Najkonkretniji odgovor Evropske unije (EU)  je stigao kad su čelnici VSTV-a Milan Tegeltija i Ružica Jukić skinuti su sa spiska učesnika studijskog putovanja u Pariz, koje je  organizovan u okviru projekta EU4Justice.

Poznato je da sudije i tužioci daju svečanu izjavu, prije preuzimanja dužnosti , obavezujući se u osnovi da će obavljati svoju dužnost u skladu sa Ustavom i zakonom, da će donositi odluke po svom najboljem znanju, savjesno, odgovorno i nepristrasno te da će štititi slobode i prava pojedinaca zagarantovana Ustavom BiH.  Takvih sudija i tužioca u bh. pravosudnom sitemu ima i za njih se može reći da su ostali moralno čisti i dosljedni svoje neovisnosti.   U članu zakona o Visokom sudskom tužilačkom vijeću  BiH,  piše „Ako se sudija ili tužilac upusti u aktivnosti koje predstavljaju disciplinski prekršaj ili su na drugi način protuzakonite, sudija ili tužilac je time prekršio svečanu izjavu.“ Na drugoj strani, pojedinim sudijama i tužiocima , čije mjesečne plate dosežu i pet  hiljada km, ni to nije dovoljno    pa uzimaju ekstra mito-honorare što je pred sudom  teško dokazati .

Paradoks bh. pravosuđa je da se u VSTV-u imenuju ljudi iz tužilaštva i u principu niti kome odgovaraju niti ima efikasne unutrašnje kontrole jer je sastavljena od istih članova koji obrađuju predmete. Rad VSTVa nailazi na  osudu  domaće i međunarodne javnosti jer postaju  „nedodirljivi“  centri moći odvojeni od društva i u funkciji zaštite   protagonista korupcije visokog nivoa.   Ovakvo stanje postaje neodrživo, derogira tkivo bh.države zbog čega se  snažan pritisak za ostavkom Tegeltije i drugih tužioca od strane međunarodnih zvaničnika i domaćih javnih institucija mora pojačati.

Sistem koji je korupciju stvorio i od nje živi niti  može niti želi da se bori  protiv korupcije. Borba protiv korupcije u BiH  se u stvari nikad nije ni desila  zbog čega građani počinju vjerovati da je ona zacementirana. Apeli Nihada Aleševića, Muriza Memića, Davora Dragičevića i drugih  ukazuju da je država zarobljena.  Ili ćemo mjenjati svijest i društvo ili ćemo završiti kao sluge mafijaške buržuazije?

Mr. sci. Edin Osmančević

  1. 30. juni 2019. godine

BORKINJA, MIROTVORKINJA, ANTIFAŠISTKINJA

Želim da delujem na ljude kao udar groma, da im raspalim um, ali ne ispraznim govorima, već širinom svoje vizije, snagom svog ubeđenja i svojom moći izražavanja.

Roza Luksemburg

Tužna vest stigla nam je jutros iz Beograda – umrla je Borka Pavićević, borkinja, mirotvorkinja, antifašistkinja. Otišla je još jedna osoba koja je više decenija bila akter na kulturnoj i javnoj sceni ove zemlje i nekadašnje Jugoslavije. Bilo je dovoljno reći Borka i svi su znali da će se čuti jasan, racionalan i hrabar stav o državi, (ne)prilikama, o stanju u društvu, o bedi duha, o lopovluku i nemanju morala novih elita, potrebi da se menja društvo u kojem živimo, da se isprave nepravde i još mnogo toga. I uvek sa strašću, zasnovano na njenom velikom obrazovanju, iskustvu i verom da su promene moguće, nužne i preko potrebne. Ulazila je Borka u mnoge bitke i okršaje, svesna nužnosti menjanja društvenih odnosa i stvaranja nove društvene, političke, ekonomske i kulturne zajednice, zasnovane na istini, istorijskom pomirenju i ljudskom poverenju.

Borka je sebe nepovratno ugradila u kulturne temelje ovog društva, kao i u mnogobrojne mirovne, intelektualne i civilno-društvene inicijative, od kojih se posebno ističe Centar za kulturnu dekontaminaciju, oaza slobodnog duha Beograda i cele Srbije.

Borka u akciji, kao osoba iskustva, mira, dijaloga i tolerancije, u debati, kao kolumnista, polemičar, organizator, i još mnogo toga još, to je Borka koje ćemo se sećati, i koja će nam nedostajati.

Članovi Saveza antifašista Vojvodine pamtiće njeno veliko i neizbrisivo delo. Iskreno saučešće izražavamo njenoj porodici.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Predsednik Saveza antifašista Vojvodine

                        prof. dr Duško Radosavljević

DUHALU

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Poštovani/e,

Inicijativa Ne davimo Beograd zahteva odlučno suprotstavljanje društva neonacizmu i fašizmu. Zahtevamo da sve institucije sistema ozbiljno shvate narastajuće pretnje od fašizacije društva i ne reaguju samo kada dođe do najtežih izliva nasilja fašističkih grupa, već da se odlučno i temeljno suoče sa stvaranjem i širenjem ovih opasnih ideja mržnje i postupaka nasilja, ali i istorijskim revizionizmom. Srbija mora nedvosmisleno pokazati da je antifašistička i u svom nasleđu i u svojoj budućnosti.

Paradoks da se u Nišu, na skupu protiv fašističkog nasilja koje je pretrpeo Uroš Janjić, grupa fašista okupi i dizanjem ruke u nacistički pozdrav, hvalisanjem Nedića i Ljotića, provocira okupljene, moguće je samo tamo gde se na ove zakonom zabranjene ideje i postupke gleda sa tolerancijom i popustljivošću.

Iako Zakon o zabrani manifestacija neonacističkih ili fašističkih organizacija i udruženja i zabrani upotrebe neonacističkih ili fašističkih simbola i obeležja jasno ukazuje da je bilo kakvo delovanje sa idejom propagiranja fašizma i neonacizma zabranjeno i kažnjivo, nedostaje jasna i nedvosmislena reakcija policije i pravosuđa.

Takođe, zastrašujuće je sa kolikom se tolerancijom i relativizacijom u javnosti gleda na razne grupe koje po slovu zakona apsolutno ne smeju imati mesta u našem društvu. Zakon tako kaže da se „delovanjem pripadnika ili pristalica neonacističkih i fašističkih organizacija i udruženja smatra svaki organizovani ili spontani javni nastup na kojem se izaziva, podstiče ili širi mržnja ili netrpeljivost prema pripadnicima bilo kojeg naroda, nacionalne manjine, crkve ili verske zajednice.“

Inicijativa Ne davimo Beograd poziva javnost, medije, aktivističke grupe, političke organizacije, sindikate, umetnike, organizacije civilnog društva i sve građane i građanke da javno osude fašizam i neonacizam kao neprihvatljive i opasne ideje, a državu da primeni zakon i kazni propagiranje fašizma i nacizma.

Inicijativa Ne davimo Beograd će i ove godine 20. oktobra organizovati obeležavanje Dana oslobođenja Beograda, manifestaciju posvećenu, između ostalog, promociji antifašizma. Smatramo da je antifašizam vrednost na koju naša država može i treba da se ponosi, obeležava, neguje i razvija.
Foto: Niška inicijativa / video screenshot

Ne davimo Beograd

Aluminij za spas

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

STRUJA

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

 

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost da se na današnji dan dogodio ratni zločin na Bikavcu u Višegradu. Zajedno sa zločinom koji se dogodio 14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu, ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnijih ratnih zločina koji su se desili tokom rata protiv Bosne i Hercegovine.

Zločin poznat kao Živa lomača dogodio se 27. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu, većinom žene, djecu i starije osobe, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. Najmlađa žrtva bila je stara samo godinu dana. Jedina koja je preživjela ovaj zločin jeste Zehra Turjačanin koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ).

U povodu godišnjice, Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, kaže: „Za nas je danas bitno saznati gdje su posmrtni ostaci osoba koje su izgorjele u živim lomačama Pionirskoj i Bikavcu. To do danas predstavlja najveću zagonetku ovog ratnog zločina. Zato apelujemo na sve koji imaju bilo kakve informacije da ih objelodane, jer samo će tako pomoći porodicama žrtava.“ Ćudić, takođe, smatra da je živa lomača na Bikavcu dokaz monstruoznosti rata protiv Bosne i Hercegovine, a za Višegrad ističe: „Danas je Višegrad sve osim grada, jer sve više podsjeća na kasabu koja se izolovala iz društva da živi sama svoju historiju“.

Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora.

Poznato je da su se u Višegradu dogodili brojni zločini tokom rata protiv Bosne i Hercegovine. O njima svjedoče i presude MKSJ-a, ali i domaćih sudova. Podsjećamo da je UDIK 2017. godine objavio knjigu Ratni zločini u Višegradu – presude, unutar koje se nalazi ukupno devet presuda za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH, a kojima su osuđeni Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.

 

Kriza formiranja vlasti i skupa s tim agonija Države i njenih građana traje evo već osam mjeseci i ne nazire se tome kraj. Naravno, najveću odgovornost snose one političke opcije koje vladaju zemljom više od dvije decenije. Ne otkrivam time toplu vodu i zato neće to biti tema ovog osvrta. Tema će biti, bolje rečeno krik, najava prvog čovjeka SDA Bakira Izetbegovića da se po pitanju puta BiH ka NATO savezu treba načiniti kompromis, odnosno da treba “nova odluka Predsjedništva” ili “referendum građana Rs-a…” Ne treba biti puno pametan niti obrazovan pa iz ovog prepoznati kapitulaciju SDA i njenog prvog čovjeka pred onakvim Dodikom i njegovim političkim i strateškim partnerom Čovićem, iliti, da budem još precizniji: VELEIZDAJU! Jer, odluka Predsjedništva BiH za put ka NATO savezu već postoji, a sada bi Izetbegović Jr. da je preispita. Kako bi u tom slučaju glasali članovi Predsjedništva? Za Dodika se zna, Džaferović bi glasao onako kako mu šef kaže (bojati se je da bi glasao kao i Dodik), a ostaje još taj Komšić i nada da im se neće pridružiti, iako je pristao već na koaliciju sa SDA…

Treba li podsjećati šta je prvi čovjek SDA govorio prije nekoliko mjeseci vezano za put zemlje u NATO i čime je to sve uvjetovao. I sada, kako smo od njega već i navikli, izgovara onu odvratnu i za Bosnu i njen najbrojniji narod pogubnu riječ “kompromis” što u slobodnom prijevodu znači samo jedno. VELEIZDAJA! Sada Dodik ima slobodne ruke da definitivno blokira put BiH u NATO i preusmjeri kurs naše zemlje prema Rusiji, skupa sa Srbijom. Da li će se u vremenu koje je ispred nas nešto u tom smislu promijeniti, ostaje da se vidi. Sa ovakvim političarima poput Izetbegovića, nije realno očekivati tako nešto.

Nedoraslost Izetbegovića za političke funkcije i Stranke koju predvodi i koja već skoro tri decenije potvrđuje da nije državotvorna, ogleda se i u činjenici da mu taj Čović, njegov višegodišnji koalicioni partner, slavodobitno najavljuje početak rada RTV “Herceg Bosna” u ponedjeljak. Naime, svojevremeno je taj isti Izetbegović izjavio da je to “prihvatljivo”, jer ga je Čović u to uvjerio. Raspad zemlje po svim šavovima se nastavlja.

Bedrudin GUŠIĆ

 

VIJEĆE ZA ŠTAMPU

u Bosni i Hercegovini samoregulacijsko tijelo za štampane i on-line medije http://www.yzs.ba info@vzs.ba 033 272 270 033 272 271

Broj Odluke: 216-02/19 Datum održavanje sjednice: 24.05.2019. Žalbenik: Ekspertni tim za BiH Medij: Portal glassrpske.com

Predmet žalbe: Žalba na objavljeni članak Naslov članka: „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne IzraelaDatum objave članka: 16.04.2019.g. Žalbeni osnov Žalbenika: Ekspertni tim za BiH tvrdi da članak objavljen 16.04.2019.g., između ostalog, sadrži niz neistina, podstiče produbljivanje mržnje prema Bošnjacima i sadrži i lično atakovanje na gospodina Bedrudina Gušića. Ishod: Žalba se prihvaća.

Odluka Žalbene komisije. 

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član 2 – Urednička odgovornost Član 5 – Tačnost i fer izvještavanje Član 7 – Mogućnost odgovora

Tekst kojeg je objavio portal glassrpske.com pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ 16.04.2019.g. sadrži netačnu informaciju u samom naslovu, odnosno, informaciju koja nije sadržana u samom članku.

Naime, u naslovu članka kojeg je objavio portal glassrpske.com se imputira da su podnosioci Zahtjeva za isključenje Jareda Izraela sa Harvarda, po nacionalnosti Bošnjaci, iako, se u samom članku citira da je riječ o grupi građana Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom “Glasu Srpske”.

Time je portal glassrpske.com prekršio član 2, član 5 i član 7 Kodeksa za štampu i online medije BiH.

Pojašnjenje: 

Dana 16.04.2019.g. portal glassrpske.com objavio je tekst pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“ kao reakciju na pismo pod naslovom ,,Zahtjev Sveučilištu Harvard da javno osudi i ogradi se od svog bivšeg studenta Jareda Israela“ koje je Ekspertni tim za BiH uputio predsjedniku Sveučilišta „Harvard“, g. Lawrence Bacow-u.

U objavljenom tekstu se, između ostalog, navodi sljedeće: „Desetak, kako sami sebe nazivaju ‘građana Republike BiH različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora’, uputilo je otvoreno pismo prvom čovjeku prestižnog američkog Univerziteta Harvard Lorensu Bekou u kojem traže da se ogradi od svog diplomanta Džareda Izraela zbog njegovih stavova iznesenih 12. aprila u intervjuu datom ‘Glasu Srpske’. Grupa koju predvodi ‘slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu u Bostonu’ Bedrudin Gušić okupljena ‘oko zahtjeva za povratak u život Ustava Republike BiH’ u pismu navodi da je “užasnuta višegodišnjim sramnim angažmanom Džareda Izraela na strani zločina i optuženih ratnih zločinaca iz vremena agresije na Republiku BiH”.

– Pozivamo vas da u ime zaštite digniteta vaše visokoškolske ustanove i temeljnih principa koje ona treba da njeguje u edukaciji budućih akademskih građana, javno osudite Džareda Izraela i ogradite se od njegovih sramnih i nečasnih radnji i izjava – navedeno je u pismu.

U pismu stoji i da ‘posljednja u nizu nečasnih radnji koja je prelila čašu jeste njegova nedavna izjava za novine aparthejdskog i fašističkog režima, ‘Glas Srpske’ u kojoj je negirao presuđeni genocid u Srebrenici’.“

10.05.2019. g. Ekspertni tim za BiH je uputio svoju žalbu Vijeću za štampu i online medije u BiH povodom članka pod naslovom „SKANDALOZAN ZAHTJEV: Bošnjaci traže da se Harvard odrekne Izraela“, objavljenog na portalu glassrpske.com, 16.04.2019.g.

U skladu sa žalbenom procedurom, Ekspertni tim za BiH, dana 15.05.2019.g dostavio je Vijeću za štampu i online medije kopiju svog obraćanja uredništvu portala glassrpske.com povodom žalbe na objavljeni tekst.

Ekspertni tim za BiH je u svom reagiranju, između ostalog, demantirao navode iz objavljenog teksta: „Neistine iznesene u pismu teksta koji je predmet ove žalbe:

  1. 1. Naslov teksta sadrži neistinu da je riječ o ‘zahtjevu Bošnjaka’. To potvrđujemo sljedećim činjenicama:
  2. a) Kao što možete vidjeti iz našeg pisma, ono počinje rečenicom:

‘Mi, građani Republike Bosne i Hercegovine, različitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora...? 

Pošto se u njihovom naslovu tvrdi da ‘Bošnjaci traže”, gornju rečenicu iz našeg pisma portal ‘Glas srpske’ želi podmetnuti kao laž, tvrdeći da mi sami za sebe tvrdimo da smo frazličitih zanimanja, etničkih pripadnosti i svjetonazora…’, a da se zapravo radi samo o Bošnjacima’.

  1. b) Među potpisnicima našeg pisma su, ne samo Bošnjaci već i Marjan Hajnal, Bosanac, (nije Bošnjak, izraelski je državljanin), Anto Tomić, Bosanac iz čestite katoličke porodice i Zoran Petrovski, bosanski pravoslavac.
  2. c) I naše pismo, kao i njihov tekst koji je predmetom ove žalbe, jasno se pozivaju na grupu “Zahtjev za povratak u život Ustava RBiH”. Sam naziv grupe jasno govori da ona okuplja građane različitih etničkih pripadnosti, koji su za građansku državu i protiv etničkih podjela. Grupa broji skoro 60,000 takvih članova.
  3. 2. Tvrdnju da se radi o‘zahtjevu Bošnjaka’ portal ‘Glas srpske’ je iskoristio da iskrivi svoj cijeli tekst i brutalno verbalno napadne i osudi Bošnjake za inicijativu iza koje stoji multietnička grupa potpisnika, te da podstakne Jareda Izraela na govor mržnje protiv Bošnjaka koje uvrjedljivo svodi na etničku skupinu – Musli“

Vijeće za štampu i online medije u BiH obratilo se uredništvu portala glassrpske.com i zatražilo urednički stav povodom upućenog prigovora.

Uredništvo portala glassrpske.com se nije izjasnilo povodom žalbe.

Ishod

Žalbena komisija konstatuje da je prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH

Član 2 Urednička odgovornost 

„Najvažnija odgovornost novinara i urednika je osigurati da njihov rad bude usmjeren ka poštivanju istine, kao i prava javnosti da sazna istinu. Novinari će u svakom trenutku obavljati svoj posao u duhu pravednosti, istinitosti i pristojnosti pri sakupljanju informacija, izvještavanju i predstavljanju mišljenja. Plagijati, falsifikovanje, namjerno prikrivanje važnih činjenica, primanje mita ili usluga, koji bi uticali na rad novinara ili urednika, najteži su moralni prekršaji ove profesije.,,

Član 5 Tačnost i fer izvještavanj

„Novinari neće objavljivati netačne ili krivonavodeće materijale u vidu fotografija, tekstova ili drugih materijala. Fotografije i dokumenti ne smiju biti falsifikovani i/ili korišteni na krivonavodeći način. Novinari ne smiju prikrivati i/ili zadržavati važne informacije čije bi obznanjivanje moglo materijalno uticati na tumačenje objavljenog izvještaja i razumijevanje kod čitalačke publike. Novinari imaju profesionalnu obavezu blagovremeno ispraviti bilo koju objavljenu informaciju za koju se utvrdi da je netačna. Izvinjenje i/ili ispravka će biti objavljeni s dužnim isticanjem. Novinari će uvijek izvještavati istinito i tačno o ishodu radnje poduzete u vezi s klevetom u koju su bili uključeni. Novinari će izvještavati samo na osnovu činjenica čije je porijeklo novinaru poznato. Kod izvještavanja i komentara kontroverze, novinari će se potruditi da saslušaju i predstave sve strane u sporu. Ukoliko jedna strana u kontroverzi odbije da se stavi na raspolaganje novinaru,  publikacija može opravdano navesti ovo odbijanje u svom izvještaju.“ Član 7 Mogućnost odgovora  „Pravo na odgovor će biti prošireno na relevantne osobe ukoliko urednik procijeni da takav korak doprinosi tačnosti i nepristranosti izvještavanja. Ukoliko je ikako moguće, na raspolaganje će biti stavljena mogućnost neposrednog odgovora u izdanju u kojem je objavljena optužba i/ili netačno navedene informacije, u dužini ne većoj od integralno objavljenog teksta.“

Žalbena komisija Vijeća za štampu i online medije u BiH preporučuje uredništvu portala glassrpske.com da objavi ovu Odluku

Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući, prof. dr Miodrag Živanović; sudinica Nada Arsenić; prof. dr Enes Osmančević, prof.dr. Zlatiborka Popov Momčinović; advokat Dražen Zubak, advokatica Nada Dalipagić; urednik Fuad Kovačević; urednik Milan Šutalo; novinarka Suzana Mijatović; novinar Muhamed Jusić.

Predsjedavajući

Žalbene komisije

Prof. dr. Miodrag Živanović

(originalan potpis i pečat vidljivi na originalu)

 

 

gebelsova mašinerija =

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

U ZASEOKU ALIĆI-EKIĆI POUBIJANI SVI MUŠKARCI

BOSANSKI NOVI – Pokolj, koji se zbio 22. juna 1992. godine, u selu Maslovare, zaseocima Ekići-Alići,  općina Bosanski Novi, zasigurno je najveći ratni zločin u historiji Doline Japre. Tog dana, tačnije u akšamske sate, vraćajući se sa sahrane stradaloga im ratnika u borbi s Armijom BiH, grupa krvnika krenula je u krvavi, osvetnički pohod,  nad nedužnim civilima tog prekrasnog dijela bosanskonovske općine. Prema priči Bejze Ekić, koja je od tuge za svojima, preselila na Ahiret nedavno nakon što je sa sinom  izašla u Njemačku, u njihovo selo upala je grupa do zuba naoružanih vojnika u maskirnim uniformama, istjerujući sve iz kuća. Među njima mnogi su bili njihove komšije, poznanici i prijatelji. Niže kuće Mehe Alića, pokraj pravoslavnog groblja, odvojili su muškarce od djece i žena. Među odvojenim muškarcima bili su Bejzin sin i muž. Ne razmišljajući šta će biti s njom Bejza je klečeći se došuljala do sina Ajdina, tada imao 16 godina, zgrabila ga za ruku i dovukla među žene i djecu. Da su joj kojim slučajem tada i ruku sjekli, rekla je ta hrabra hanuma, ne bi ispustila sinovljevu ruku. Čim smo stigli do jednog od dva traktora koji su nas trebali odvesti u nepoznatom pravcu – rekla je Bejza –  prekrili smo ga dekom i sjeli na njega. Tako je njen Ajdin, jedini od svih muškaraca, preživio pokolj u kojem su nastradali Jusuf Ekić (1911), osamdesetogodišnji starac, Bejzin suprug  Sejfo (1927.), njegov najstariji i najmlađi sin Mustafa (1952) i Ismet (1969). Taj dan na najsvirepiji način mučeni su i ubijeni Ramo Ramadan (1920) i njegova dva sina Senad (1959) i Emir (1966), Ekić Šaban (1927) i sinovi Fadil (1963) i Izet (1955), Hasan (Derviša) Ekić (1934) i sinovi Kasim (1954), zvani Šefko i Samid (1957), Muharem (Munirov) Ekić  (1954) i njegov brat Bakir (1965). U smrt krvnici su poslali i Džemala Alića (1930), zvanog Stolar, njegovo sina Mensura (1958) i unuka Enku (1971), koji je došao kod svog dide iz Blagaja, Hajrudina (Omera) Alić (1968) i njegov brat Elvira (1971), Saliha Dedića (1920) i njegov sin Hajru (1964). U najgorim mukama ubijeni su i Jusuf Alić (1939), Hasan Ekić (1934), Midho Ekić (1969.). Zumra Ekić (1935), Hasanova supruga, umrla je nakon ranjavanja prije nekoliko dana nego se zbio ovaj zastrašujući zločin kada ju je ustrijelio Dragan Baltić, cestar iz Maslovara, “poigravajući” se automatskom puškom. U strašnim mukama umrli su i Asim Klehć (1956), Jasmin Ramadan (1969), Emir Selmić (1959) i Meho Zdionca (1943).
Bezosjećajne ubice bile su dojučerašnje komšije iz Maslovara, zatim iz bosanskonovskog naselja Jablanica, te komšijskog sela Jošava. Prije nego su poubijali te nevine ljude, natjecali su se u beskrupuloznost i bezočnosti. Tako su Samida Ekića natjerali da pije krv svoga zaklanog oca Hasana, a Džemalu Aliću, zvanom Stolar, odsjekli su spolni organ i prikovali ga za vrata njegove stolarske radionice. Na kraju iživljavanja beznačajne ubice natjerale su svoje žrtve da iskopaju sami sebi jamu u koju su ih potrpali.
Familija i rodbina zvjerskih ubijenih žitelja zaseoka Ekići-Alići sve više gubi nadu da će klanjati džennazu i dostojanstveno sahraniti svoje najmilije, jer još uvijek nisu pronađeni posmrtni ostaci većine od njih. Eskumirano je tek šestorica od 27-ice ubijenih. Ni mnoge majke nisu dočekale pronalazak svoje ubijene djece. Majki Halimi Dedić prepuklo je srce čekajući da pronađe i klanja džennazu sinu Hajrudinu, invalidu i suprugu Salihu. I majka Đula Alić, okovana u duboku tugu i bol moli Allaha Milostivog da joj skrati muke, jer više nema snage da sačeka džennaze za muža, sina, unuka, brata, dva bratića i snahu.
Ono što se u svemu tome svi pitaju, a to je  ima li pravde i kazne za ove zločine i zločince? Do sada su osuđena samo trojica; Stojan i Zoran Kenjalo, te Dragan Balaban na ukupno 19 godina zatvora, šestorica čekaju presude: Milenko Babić (1958), Ostoja Balaban (1950), Nikola Reljić (1965), Dragan Baltić (1963), Ranko Baltiću (1960) i Miroslav Kapetanović (1974), svi rođeni u Bosanskom Novom. . Oni se terete da su tokom rata i oružanog sukoba u BiH u junu 1992. godine, u okviru širokog i sistematičnog napada VRS, TO, Vojne policije i paravojnih formacija na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti, lično i direktno učestvovali ubistvima, mučenju i progonu cjelokupnog civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Ekići i Alići na području Bosanskog Novog. Prilikom napada na navedena sela i progona stanovništva iz njihovih kuća i domova, osumnjičeni su zajedno sa drugim osobama učestvovali u ubistvu 27 civila bošnjačke nacionalnosti, muškaraca, koji su odvojeni od svojih porodica, mučeni i zlostavljani, nakon čega su odvedeni na jednu lokaciju, gdje su natjerani da kopaju zajedničku grobnicu, te ubijeni pucanjem iz vatrenog oružja i ukopani u masovnu grobnicu, saopćeno je iz Tužiteljstva BiH.
Osumnjičeni se terete da su zajedno sa drugim osobama učestvovali u mučenjima i ubistvima civila te da su 1996. godine, u namjeri prikrivanja zločina, sudjelovali u otkopavanju masovne grobnice i bacanju većine posmrtnih ostataka u rijeku Japru što je rezultiralo time da tijela samo šest osoba budu pronađena na lokaciji masovne grobnice i u blizini rijeke gdje su bačeni, dok se za tijelima ostalih još traga.
Na jučerašnjem obilježavanju 27-godišnjice stradanja žitelja zaseoka Ekići-Alići, održanom pored šehidskom spomen-obilježja proučena je  Fatiha, a potom se otišlo na mjestu stradanja, gdje je upriličen program.
Na mjestu ubijanja mještana Alići i Ekići, nakon učenja sure Jasin, prisutnima se, u ime porodica nastradalih obratio Bekir Alić, koji je prisutne pozvao da nikada ne zaboravimo ono što se desilo. Poemu posvećenu ubijenim mještanima Alića i Ekića: “27 crnih ptica” emotivno i veoma dirljivo izrecitirala  autorica Šefika Mulazimović. Glavni imam Samir ef. Ahmić, u svome obraćanju okupljenim vjernicima govorio o ustrajnosti na Pravom putu, iskušenjima na tom putu i emanetu (povjerenju). Na kraju je rekao da se nikada ne zaborave Alići i Ekići, Ahmići, Kozarac, Prijedor…. da se ne zaboravi Srebrenica…..
Ferhat Korajac
—————-
Evo još slika:
——————————
——————————————-
————————
——————————–

Bijeg stečaja

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Kakve li cirkusijade, politikantske demagogije i cinizma, ovih dana, u dolasku I sastancima Vlade Federacije, sa Fadilom Novalićem i njegovim ministrima, u gradu Mostaru ! Eto, kreću sa očitim ublehama, sjedaju na voz u Sarajevu , dolaze u Mostar, kako bi odmorili svoj silni vozni park, uštedjeli poneku dnevnicu, jer su inače njihovi sastanci u ovome gradu  najobičnije “ šarene sapunice “ koje građanima mogu da posluže za dječiju zabavu. Tako često i dolaze u grad Mostar, “grad-slučaj “, ovom prilikom i “grad -smrada “, grad bez izbora već 10 godina, grad “ nekulture “ jer se pohađaju
škole po nacionalnoj osnovi “ pod dva krova “ i po dva ulaza.  Ovoga puta, bez limuzina, očito će morati tabati i ustaškim ulicama, pročitati njihove nazive, od Mile Budaka, Lorkovića, Stepinca i mnogih drugih. Dakle, nizaju se mnogi događaji, za koje eto, ova naša Vladina vrhuška i njen premijer Fadilaga Novalić, nisu ništa znali, niti su bili upućeni.
Zato, sa svojim cinizmom, uz “ pizdin “ osmjeh, ističe: “ Naučili smo od Grada Mostara kako postoji neki “bijeli talog”, neki “crni pijesak”, da postoji problem zatvaranja i problem otvaranja deponija, a to dosad nismo znali. Mi ćemo se, kao Vlada Federacije BiH, hladnih glava vratiti ovamo i sa svim akterima ovih događaja vidjeti što se to zapravo u Gradu Mostaru događa.” / citat sa portala, jabuka.ba /.  Moglo bi se zaključiti, da zaista ova Vlada mnogo toga i nije znala, šta se to dešava u ovome gradu, kao gradu “ nekulture “ po mnogim pitanjima, ali su zato pohitali u naručje okorjelog HDZ-ovca i profašističkog gradonačelnika, Ljube  Bešlića, koji godinama u ovome gradu ne dozvoljava ni trunku pomaka, da građani lakše prodišu, poslije njihove agresije i svega neljudskog učinjenog Gradu i njegovim građanima.
Da li je zaista ovaj bošnjački “lipicaner”, lažnog blaženog osmjeha, Fadilaga, istinski osjetio svu pozitivnu naklonost ovakvoga gradonačelnika, te je sa svojim ministrima i pohitao da mu da podršku za grad Mostar, kako će, Vlada
FBiH podržati Grad Mostar u procesu i aplikaciji za Europsku prijestolnicu kulture 2024.
Ovom prilikom premijer Federacije BiH  Fadil Novalić istaknuo je u četvrtak, nakon sastanka s gradonačelnikom Grada Mostara Ljubom Bešlićem, kako je federalna vlada na posljednjoj sjednici odlučila u potpunosti podržati Grad Mostar u njegovom procesu i aplikaciji za Europsku prijestolnicu kulture 2024. godine te ravnopravno sudjelovati i podupirati Mostar i u kadrovskoj, materijalnoj i financijskoj strani.

Dakle, istinski kako je i naučio, u svome dosadašnjem djelovanju, ovoga puta se, na isti način prikazao veoma poslušnim “ čimbenikom “ ustroja ove mostarske HDZ-ove vlasti, ne znajući valjda i zbog čega je došao vozom na zasjedanje u ovaj “stolni “ grad, kao i jedan od njegovih kumova. Niti ovoga puta Fadilagu i njegovu sarajevsku svitu, ništa drugo od aktuelnih događanja u gradu i nije posebno interesovalo, valjda da ne bi naljutio i svoje
domaćine i HDZ-ove, aždaje ili paunove, sa ovih prostora. Neće li “uzoriti “ Fadilaga, uskoro i pozlatiti firmu Aluminij, kojoj bi od svoje babovine prelio i određena finansijska sredstva, isporučio dovoljne količine električne energije ili po svoj prilici i konačno im otpisao i poklonio svoj udio kapitala od 44%?

Vjerujem, u očekivanju i poklona od svoje stranke i novog mandata za istu funkciju, određeno je i odlikovanje, na pomolu od predsjednice Kolinde Kitarević, za njegovu uspješnu službu u ustroju “stolnoga grada “ Mostara, očuvanja Herceg Bosne i očuvanja strateških ciljeva sa firmom Aluminija. Šta li to, od svega ovoga ne bi bilo tačno i izvodljivo, molio bih čitaoce da budu strpljivi i da uskoro sve saznaju. Za spas Aluminija molio bih dobrovoljne davaoce da nastave sa svojim prilozima “ZA SPAS ALUMINIJA TREBA 500 MILIONA KM “, a Fadilaga je još ovdje u tehničkom mandatu, sa svojim ministrima, nadati se i produžetku, kako bi se i cio process kriminala i otimačine sproveo u djelo. Aferim i sretno!

Dear friends
it has been several months since Neil and I sent out a bulletin on the ongoing migration crisis in Bosnia, in particular in the Una-Sana canton in the NW of the country on the EU border. But that does not mean that the problem has gone away, or that we have stopped monitoring it. On the contrary: the situation in this part of the country, a de facto holding area for migrants/refugees on the new Balkan route, has now entered a new, dramatic phase.
As was widely predicted, with the spring there was an upsurge in the number of migrants/refugees entering the country from Montenegro and Serbia. 100 new migrants are entering the canton every day. But IOM's official centres in the canton were already at full capacity (400 in the Borići dormitory, 400 in the hotel Sedra and 1,800 in Bira in Bihać, and over 670 in Miral in Velika Kladuša). As a result, the new arrivals have found themselves outside the official system, without access to accommodation, food or medical care. This has led to an increase in vagrancy and petty crime in the towns. It is estimated that there are currently over 6,000 migrants in the canton, while the official capacity is 3,200. Simultaneously, and as was also predicted, Miral has degenerated into a lawless ghetto, with violence between different groups of migrants and drug and alcohol abuse a regular feature: https://www.klix.ba/vijesti/bih/scene-kao-u-filmovima-migranti-sa-sipkama-hodaju-velikom-kladusom-u-potrazi-za-suparnicima/190606021?fbclid=IwAR2obZQWtYVcR4zfLrVh6mWybdlSSgxJr-MibN6cNYPE_k_NVpao2cMXcH8. Several people were injured in a fire earlier this month: https://www.dw.com/hr/spas-pred-vatrom-skokom-kroz-prozor/a-49025671?fbclid=IwAR29JToilF0dM2_avRJSgoEI3IQrdKT1SZHa1U6gUqU-o75ZnW0SP_hvcTc.
 
To compound the problem, the local authorities are accusing central government of failing to act and leaving the problem for them to deal with. There is cooperation with the local authorities in Sarajevo canton, but bypassing central government – a potentially dangerous state of affairs in a country whose constituent parts are already fragmented, and which was one of the ingredients of the war. In addition to driving a wedge between central and local government, the migrant crisis is also being used as a political tool to further exacerbate the fault-lines in the country between and within the two devolved regions. Meanwhile, allegations of police brutality against migrants continue, not only in Croatia, but also in Slovenia, and in Bosnia itself: https://www.h-alter.org/vijesti/na-strani-zvijeri?fbclid=IwAR0CdGWo0yRd_npXSVoTrKZrjpDj_G7IrY0NoRBNxUeBnMmEmyPs8DyNG5U
Several EU countries, the Commission, as well as the US, Japan, and Turkey, have all pledged support to the local authorities, but no-one is addressing the underlying and wider political issue: the global movement of people from Africa and Asia to Europe. This problem will not solve itself, and will not go away. And allowing Bosnia to become a dustbin for the EU shows a reckless disregard for the pre-existing tensions in this part of the world. As reckless as Croatia's latest plan to build a nuclear waste dump on the border.
John Farebrother LLB MA
Emergency logistics consultant
Legal interpreting and translations

”Banjalučki geto”

Posted: 21. Juna 2019. in Intervjui

Glavnu odgovornost brutalnog premlaćivanja  Brune Batinića, 66-godišnjeg penzionera iz Švedske treba uputiti na adresu gradonačelnika Banjaluke  Igora Radojičića. Nekad antifašistička, crvena Banjaluka danas se crveni iz sasvim drugog razloga ; od stida i srama jer glorifikuje fašiste, ubija  i premlaćuje istinske demokrate.

Nezakonito hapšenje i tortura gospodina Brune Batinića ukazuju da grad Banjaluka je  grad-geto , kako ga je nazvao pokojni David Dragičević. Neslavni epitet je rezultat kontinutieta nasilja, torture i represalija još od 1992. pa do dana današnjeg.   Od ovog, nekad otvorenog, evropskog i  multietničkog  grada,  napravljena je  crna rupa  na karti Evrope u kojoj se decenijama krše ljudska prava i slobode..

Nakon svih ovih događaja otvoreno se pitamo kakva je namjera Evropske komsije koja je podržala kandidaturu grada torture za Evropsku prestonicu kulture 2024? Dešava nam se paradoks koji je teško razumjeti. Još je nerazumnija podrška koja je stigla od predstavnika vlasti  iz Sarajeva, sa iznimkom, da je pored Banjaluke, podršku  dala i gradu Mostaru, koji se danas davi u smeću?   Nakon progona nesrpskog stanovništva, ubistva Davida  Dragičevića, biznismena Slaviše Krunića,  napada na nezavisne novinare pa do premlaćivanja  Brune Batinića s  pravom se pitamo što još treba da se desi da Evropa kao i oni koji podržavaju ovu vlast progledaju u magli iz koje se ne nazire izlaz? Ili se i sama Evropa  zarazila od istih onih pošasti koje vladaju u bh.entitetu RS-u?  Kako će se odluka o Evropskoj prestonici kulture donijeti u drugoj polovini 2019 godine, izbor Banjaluke, kao i Mostara bio bi katastrofalan za čitav demokratski svijet. Da li je i Europa izgubila kompas nudeći nam   poremećene stavove i vrijednosti  u kojima nema  granice  između dobrog i lošeg? Ne, hvala sa moje strane.

Policijsko nasilje ne treba nikoga  iznenađivati.  Bazirano  je na strahu gradskih i entitetskih vlasti da će onog dana kada izgube vlast,  biti izvedeni pred lice pravde i odgovarati  za korupciju i kriminal. Ne žure u Evropsku uniju jer tamo vlada pravo i nema korumpiranog pravosuđa. Već duže od 13 godina manjim bh.entitetom vlada Milorad Dodik i takozana Alijansa nezavisnih socijaldemokrata koja nema  ama baš nikakve veze sa temeljnim vijednostima socijaldemokratije. Vlast koristi svoju poziciju radi vlastitog bogaćenja sebe i svojih najbližih te kako bi utišala svaki kritički glas.   Oni nas ”uče” kako treba birati  između  rata ili Vladimira Putina koji je već pripremio fitilje. Naravno kako bi se abolirala koruptivna vlast i izbrisao svaki trag pljačke o kojoj će se tek kasnije pisati.

U ovo vrijeme ljetnih odmora Banjaluku će posjetiti njena dijaspora iz cijelog svijeta. Naš  grad se treba posjećivati i  ne treba ga zaboravljati  jer nas treba možda više nego ikada. Ova vlast će prije ili kasnije otići onog trenutka  kada prevareni i svijesni  građani Banjaluke kažu ”Dosta više!” U njemu će ostati oni koji vole krajiški dragulj. Kako će se u Banjaluci održati i tradicionalni Dani banjalučke dijaspore pozivam  sve građane i relevantne predstavnike Banjalučana da bojkotuju vlasti grada Banjaluke. Licemjerno je da sa nama sjede oni koji zagovaraju torturu, nasilje, progon i netoleranciju. Svoj novac trošimo racionalno ne puneći kasu onima koji nad nama provode nasilje!

1992. smo mogli bojkotovati rat ali nismo. Sada nam je prilika da dokažemo da smo nešto naučili. Bruno Batinić je pušten iz zatvora  i na putu je  za  Švedsku, zemlju u kojoj je zagarantovana vladavina ljudskih prava. Na potezu je Ministarsvo inostranih poslova Švedske koje će zasigurno oštro osuditi nasilje  policijskih organ nad švedskim državljaninom.  Bruno je dokazao da je svoju životnu lekciju naučio ljubeći iskreno i strastveno pravdu i dobro kod ljudi. Želim mu brz oporavak!

Mr. sci. Edin Osmančević

Za spas Aluminija

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

SUDBINA

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Spas Aluminija-1

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Biserka (pod tim imenom će te prepoznati većina današnjih “Banjalučana” i Banjalučana)!

Po prvi put ti se obraćam javno i to kao prognani Banjalučanin, Bošnjak-musliman, kao sin antifašiste i kao antifašista. Nisam onaj koji broji tuđa krvna zrnca a koji ima puno prijatelja među Srbima, Hrvatima i svim drugima u BiH, regionu i u svijetu, ali ti to činiš prema Bošnjacima-muslimanima, odnosno pripadnicima naroda kojem pripadam i to na jedan brutalan način, što je samo po sebi neprihvatljivo pa i opasno s obzirom na vremenski i geopolitički kontekst u kojima zloupotrebljavaš funkciju na kojoj se nalaziš. Zapravo, ti imaš problem sa vlastitim identitetom pa svoje frustracije uzrokovane tom biološkom, ali i ideološkom činjenicom, pokušavaš liječiti dokazivanjem da si “veća Srpkinja i pravoslavka” od drugih, “čistokrvnih”.

Biserka!

Podsjećam i tebe i javnost da si po majčinskoj liniji unuka Peje Marića,

ustaškog satnika u Drugom svjetskom ratu i koji je, kako stoji u knjizi “Stradanje Srba” Mihaila Pantića odgovoran za zločine nad srpskim stanovništvom u derventskom i bosansko-brodskom kraju.

Naravno, njegovi zločini su samo njegovi i on je živio i umro s njima te ne mogu se pripisati ni njegovoj djeci ni unucima. Ali zato, niko od njegovih potomaka nema pravo svoje frustracije zbog takvog porodičnog backgrounda vrijeđati i etiketirati druge, kao što ti to činiš. A kulminacija tvoje frustriranosti bila je tvoja nedavna ogavna izjava mržnje prema muslimanima o “porastu islamskog radikalizma…” Izjavila si to sa pozicije tzv. predsjednice jednog bh. entiteta, a ono “tzv.” koristim zbog činjenice da se ti zapravo nizašta ne pitaš, jer se zna ko je glavni Baja tamo i da si i ti i ostali u tom sistemu njegove lutke na koncu iliti megafoni za promociju njegovih opasnih ideja. I on i ti koji nas vrijeđate nadmašili ste retorički i samog Radovana Karadžića, vjerovatno i zbog činjenice da je taj, ako ništa drugo, obrazovaniji od vas dvoje. Dok ovo pišem tvoj gazda je danas kod Orbana, svoga ideološkog – neonacističkog, rasističkog i ksenofobičnog partnera i mogu samo zamisliti kakav će plan taj omraženi dvojac među antifašistima EU i Evrope inače načiniti i kakav ćeš slijedeći zadatak ti kao takva dobiti da nas – bosanske muslimane uvrijediš i zalijepiš nam neku novu etiketu koja ne samo da nas vijeđa, nego je i opasna po mir u BiH i u regionu.

Biserka!

Ti, koja se odazivaš na “predsjednica Republike srpske” nemoj tražiti potencijalne teroriste među bosanskim muslimanima, pa čak ni među migrantima kojih po nečijem projektu i nema na teritoriji tog entiteta, nego ih traži tamo gdje se oni redovno postrojavaju pokraj krvave Drine i plaše Bošnjake-povratnike, prijeteći im novim pokoljem.

Tvoj problem sa identitetom me podsjeća na isti kojeg ima onaj Miloševićev isprdak pa gotovo na dnevnoj bazi vrijeđa Bošnjake-muslimane, kao i četnički vojvoda, učitelj aktuelnog predsjednika Srbije, jer po tvrdnjama rođenih Nevesinjaca, tamo nema nijednog Šešelja-pravoslavca, nego su oni samo katolici. I onda i ti i njih dvojica pristali ste na ulogu dvorskih anamo njih, što meni lično ne bi smetalo, ali pošto se brutalno baviš kao takva sa mojim narodom, onda to već prelazi crtu tolerancije.

Sjaši više sa nas – muslimana, a svoje komplekse i frustracije uzrokovane spomenutim porodičnim backgroundom liječi u poznatoj klinici na Sokocu.

SMRT FAŠIZMU – SLOBODA NARODU !

Bedrudin GUŠIĆ

 

 

ALSTEČAJ

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Hercegovački div ”Aluminij” Mostar prolazi kroz svoju  najveću krizu od svog postojanja dijeleći sudbinu grada Mostara jer je ovog nekašnjeg bh. giganata,  prepoznatljivog po vodotornju sa vitkim orisom, uništila prvenstveno poslijeratna i današnja politika te neodgovornost nadzornih odbora i menadžmenata. Istina o Aluminijskom kombinatu dugo se gurala pod tepih,   kako kažu zbog socijalnih i političkih razloga a da se pri tom ni jednom riječju nije  spominjala  odgovornosti  nadležnih visoko rangiranih političara SDA i HDZ-a  koji  svo vrijeme vladavine prave  svoju  ”stranačku ” državu a ne državu građana.  Ovaj kombinat se dugo vremena, prećutnim dogovorom ove dvije partnerske stranke, smatrao ”HDZ-ovom tvrtkom” i njenim glavnim bankomatom za ”isisavanje” novca i kapitala..  Današnja sudbina ”Aluminija” je zato  rezultat slijeda događaja takve  neodgovorne politike.

Prema  izjavi  federalnog  ministra energije, rudarstva i industrije FBiH, Nermina  Džindića postoje dva moguća scenarija za mostarski Aluminij a to su  pronalazak strateškog partnera ili stečaj.  Ministar nam drži „lekciju“ kako „Aluminijski kombinat ima veće gubitke nego je ukupna vrijednost njegovog kapitala pa se  praktično  ne može prodati ni za 1 euro jer je Kombinat u minusu najmanje 350 miliona KM. Zašto bi neko dao 350 miliona KM i započeo posao s nule, u uvjetima kada Aluminij pravi gubitke i kada ne postoje ni najmanji izgledi da bi mogao ostvarivati profit, pita se „odgovorni“ ministar.  Sva se krivica svodi na to kako „ BiH jednostavno nema tako puno i tako jeftine električne energije da bi proizvodnja aluminija bila profitabilna. Sada nam se „hrabri“ ministar Džindić usudio da prvi saopći  tu ružnu vijest, nakon  desetak godina gomilanja gubitaka. Ni jedne riječi o tome kako astronomske dugove nije izazvalo samo neodgovorno poslovanje već i  godine HDZ-ovskih uprava koje su  su novac rasipale šakom i kapom. Kupovani su luksuzni parfemi, odijela, plaćane gala večere, isplaćivane premije direktorima od 200,000 eura.

Naravno da je ministrova izjava pranje ruku od neodgovorne politike SDA i HDZ-a dugogodišnjim obmanjivanjem  javnosti  kako u ”ormaru nema nikavih leševa” .  Sada nam se  prezentira scenario prepoznatljiv iz kasnih `90ih i procesa tzv  privatizacije u vidu  gorke pilule koju treba  progutati  jer su gubici ogromni  pa preduzeće treba ugasiti ili prodati za 1 Euro.  Mnoge firme su u tom periodu  prodate za jedan euro a onda uništene kako bi se prodale kao staro  gvožđe željezari Zenica i zaradili milioni km. Ni jednom jedinom riječju se ne pominje odgovornost najodgovornijih što ukazuje  na činjenicu da je korupcija postala način i filozofija života, da se ona uvukla u sve pore života, a da pri tome nemamo adekvatnu reakciju institucija koja treba da omoguće vladavinu prava i poštivanje zakona.

Kratko o nastanku „Alumija“ i vlasničkoj strukturi

Nastanak mostarskoga Aluminija otpočinje već s prvim godinama 20. stoljeća, pronalaskom boksitne rude u Hercegovini. Godine 1945. organizirano je poduzeće za istraživanje, iskopavanje i prijevoz boksita, naziva Boksitni rudnici Mostar, u kojemu su priređivane prve studije za opravdanost izgradnje tvornice aluminija u BiH. Poduzeće Boksitni rudnici Mostar pripojeno je 1969. godine tvrtki Energoinvest Sarajevo kojoj tadanja republička vlada povjerava zadatak razvitka aluminijske proizvodnje. Na osnovu suradnje domaćega Energoinvesta i francuske tvrtke Pechiney, 1975. godine otpočinje redovita proizvodnja u novoosnovanoj Tvornici glinice u Mostaru.

Spajanjem Tvornice glinice i Rudnika boksita, 1977. godine osnovano je novo poduzeće, nazvano Aluminij Mostar u koje, nakon puštanja u redovitu proizvodnju 1981. godine, ulazi i Tvornica aluminija. U razdoblju od 1981. do 1990. godine uslijedile su brojne političke odluke koje su se odrazile i na gospodarstvo pa je Aluminij mijenjao naziv više puta i djelovao u različnim organizacijskim okvirima kako bi, nakon 1990. godine, bio izdvojen iz Energoinvesta i dobio ustaljeno i prepoznatljivo ime Aluminij Mostar. Otad izrasta u nositelja razvitka aluminijske proizvodnje u Bosni i Hercegovini, ali i u okosnicu ukupnoga života hercegovačkoga, bosanskoga, dijelom i dalmatinskoga podneblja.

Razaranja ga nisu zaobišla. Zatečen je u razvalinama i u pepelu. Ratna je šteta dosegnula 140 milijuna eura. Danas je Aluminij d.d. Mostar dioničko društvo, čija struktura kapitala iznosi: 44% udio malih dioničara, 44% udio Vlade Federacije BiH i 12% udio Vlade Republike Hrvatske. Upošljavaju 900 djelatnika i ostvarujemo godišnji izvoz koji premašuje 200 milijuna eura.

Ima li rješenja?

Gašenje „Aluminija“ se  ni po koju cijenu ne smije dozvoliti jer bi to vodilo u katastrofu bh. privredu  sa daljim nesagledivim posljedicama.  Prvi korak je spiječavanja uplitanje politike  HDZ BiH ili bilo koje druge stranke u  rad kombinata i njegovo vraćanje pod okrilje države i struke. Stvari su otišle predaleko a Bosni i Hercegovini prijeti opasnost da  izgubi jedinog proizvođača alumija čime bi nam preostalo još jedino da kao zemlje trećeg svijeta izvozimo boksitne rude. Kombinat treba dati stručnjacima a radnicima vratiti ono što su političari uzeli od njih.

Sumnjam da je je ova vlast na  to spremna kao ni to da  žele nekorumpirano i kompromitovano bh. pravosuđe koje bi trebalo da sprovede reviziju kombinata i procesuira odgovorne.  Mostarci, Bosanci i Hercgovci već plaćaju ogromnu cijenu. Umjesto da  da opstanu na ovim područjima tjeranjem politike iz preduzeća, ona tjera njih u Njemačku, Austriju, i druge zapadnoevropske zemlje.

Mr. sci. Edin Osmančević

Dakle, priča o Hadži Babinom haremu nikako nije i ne smije biti završena, odnosno arhivirana. Ne samo zato što nas itekako bole oni prizori njegove brutalne devastacije i gradnje stambenog objekta na kostima poginulih šehida u znamenitoj bitci pod Banja Lukom 1737. godine i naših predaka i sugrađana u vremenu nakon toga, nego smo, motivirani posljednjim nasrtajima bagera izvođača radova na preostali dio harema tragali za dokumentima do kojih ranije nismo bili došli a koji bi potvrdili u čiji, zapravo, posjed ulaze bageri investitora a o čemu smo pisali u prethodnom saopćenju. Podsjećamo da smo u istom pretpostavili da inevstitor neovlašćeno uzurpira posjed koji nije njegov, nego još uvijek vakufski. Nažalost, dokumenti do kojih smo danas došli potvrđuju da je i to njegova svojina jer se nje neko u ime Medžlisa najprije odrekao bez prava naknade, iako je njena procijenjena vrijednost po ugovoru kojeg ćemo priložiti uz ovaj tekst bila 200.000 KM. Evo kronologije događaja, odnosno počinjenog kriminala na vakufima Mehdibegovom i Hadži Babinom:

  1. Prvo je 21. 10. 2014. potpisan ugovor između IO Medžlisa, zastupanom po predsjedniku Kasimu Mujčiću i firme “Sintex doo.” zastupane po Nirvani Kobilj o ustupanju 3.563 kvadrata parcele zavedene pod k.č. 2165/3 spomenutoj firmi u svrhu koja je navedena u ugovoru (vidi priloženu kopiju ugovora), o čemu smo ranije nekoliko puta pisali.
  2. Potom su, 21. 04. 2016. IO Medžlisa, zastupan po predsjedniku Almiru Hodžiću i firma “Verizon doo.”, zastupana po Arminu Kobilju, zaključili Ugovor o prenosu prava svojine na nepokretnosti po kojem se bez prava naknade ustupa spomenutoj firmi parcela zavedena pod k.č. 2165/2 u površini od 1817 kvadrata (vidi priloženu kopiju ugovora do koje smo danas došli).
  3. Dana 15. 12. 2016. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banja Luka izdaje Rješenje o provedenoj promjeni po kojem je posjednik po starom stanju – “Verizon doo” Banja Luka površine 589 kvadrata a po novom stanju ponovo Medžlis IZ Banja Luka u istoj površini.

Očigledno je da su spojene parcele k.č 2165/3 površine od 3.563 kvadrata (Mehdibegov vakuf) i novopoklonjena parcela k.č. 2165/2 površine od neto 1.228 kvadrata (Hadži Babin vakuf), što ukupno iznosi 4.791 kvadrat kojeg se Medžlis IZ Banja Luka, potpisima dvojice spomenutih predsjednika, trajno odrekao u korist Armina Kobilja.

  1. Samo dvije sedmice nakon izdavanja Rješenja o provedenoj promjeni, odnosno 29. 12. 2016., Armin Kobilj prodaje sada spojenu parcelu na lokalitetu Hadži Babinog harema Brani Jankoviću za 1,214.000 KM, o čemu smo također, više puta pisali (vidi priloženi kupoprodajni ugovor). Nema tragova gdje je taj novac završio!

To bi bila dokumenirana retrospektiva radnji na spomenutom lokalitetu na kojem imamo danas izgrađen stambeno-poslovni objekt i čiji je posjed, nakon što je nedavno izišao geometar na teren, odgrađen od ostatka ostataka harema koji još uvijek pripada Hadži Babinom vakufu površine od tričavih 589 kvadrata. Ali, u dijelu koji pripada Jankoviću ostali su mezari banjalučkih merhuma (neki su već porušeni), među kojima i mezar sa nišanima Hadži Huseina, vakifa nekadašnje džamije sagrađene 1617. godine i porušene neposredno nakon Drugog svjetskog rata.

U Jankovićevom posjedu je ostao i dio temelja spomenute džamije za čiju je obnovu krajem prošle godine Inicijativni odbor od IO Medžlisa tražio saglasnost i do danas je nije dobio.

O svim ovim radnjama smo tri godine unazad redovno izvještavali, ne samo javnost, nego i Rijaset IZ BiH, Vakufsku direkciju i Vijeće muftija. U međuvremenu je direktor Vakufske direkcije Senaid ef. Zajimović, nekoliko puta u medijima isticao kako “Medžlis IZ Banja Luka radi dobar posao”, a sve radnje koje je taj Medžlis proteklih godina radio nazvao “unapređenje vakufa”.

Vrlo je indikativno da bh. mediji nisu pokazali nikakav interes za ovu temu, a ona je prava poslastica za objektivno i istraživačko novinarstvo.

A ove radnje su se dešavale u vrijeme dok je Osman ef. Kozlić bio muftija banjalučki koji je, da podsjetimo, krajem prošle godine unaprijeđen: čovjek je imenovan za evropskog muftiju.

Iz priloga se može bez problema zaključiti da Brane Janković, vlasnik 4791 kvadrat spojenih parcela na Hadži Babinom haremu, nema nikakvih obaveza prema Medžlisu IZ Banja Luka.

Ovim smo zaokružili priču o prljavim radnjama na Hadži Babinom haremu, barem što se dokumenata tiče. Ostalo je na istražnim organima, ako ih ima i ako imaju interesa za ovu temu.

UZZVIUBL

PRILOZI:

———————————————–

——————————————————–

————————————

————————————————-

—————————

————————

——————————————–

——————–

——————————

————————————————–

—————————-

——————————————————————-

——————————————————-

—————————–

—————————————————————————

 

Guslarovo gudalo =

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost da se na današnji dan dogodio ratni zločin u Pionirskoj ulici u Višegradu. Ovaj zločin predstavlja jedan od najstrašnjih ratnih zločina koji su se desili tokom rata protiv Bosne i Hercegovine, ali i zločina koji su se dogodili na kraju dvadesetog stoljeća.

Zločin poznat kao Živa lomača dogodio se 14. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žene i djecu, gdje su ih zaključali, a nakon toga zapalili kuću. U kuću su ubacili granatu, te pucali na one koji su se pokušali spasiti bijegom kroz prozor. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju – Kladanj. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana.

Koordinator UDIK-a, Edvin Kanka Ćudić, kaže: „Za ratni Višegrad možemo reći da je bio grad ženoubica, djecoubica, grad u kome su komšije ubijale komšije. Grad je poslije rata postao mjesto spomenika, mjesto pogrešne interpretacije historije, i to ne samo ovog rata nego i Drugog svjetskog rata“. Po njemu, upravo ovo predstavlja problem za budućnost: „U ovom gradu se sistematski radi na zatiranju činjenica koje su pravo i historija već utvrdili. Umjesto da nam te činjenice posluže na putu pomirenja, mi sve više idemo ka tome da iz tih grešaka nikakvu pouku ne izvučemo, što je upravo opasno za buduće generacije“, kaže Ćudić.

Za zločin u Pionirskoj ulici pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. U junu 2018. godine Bosni i Hercegovini je izručen Radomir Šušnjar. Suđenje se vodi pred Sudom BiH, a Šušnjar se tereti za učešće u ovom zločinu.

Podsjećamo da je UDIK 2017. godine objavio knjigu Ratni zločini u Višegradu – presude, unutar koje se nalazi ukupno devet presuda za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH, a kojima su osuđeni Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.

 

Aluminij Mostar – 1

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića

Otišli su pravi partizani ali je ostala njihova  poznata deviza da nas ništa nikad ne treba iznenaditi. Možda je svoj pravi smisao i dobila danas u ovom vremenu,  kada su „progovorile budale, pametni zašutili a fukare se obogatile.“  Parola  i dalje važi jer ne prođe ni jedan jedini dan a da se ne javi neki „biser“ gluposti nekog bh. zvaničnika kao svjedok vremena u kome živimo!

Naravno, ne radi se samo o „glupanima“ već i osvjedočenim manipulatorima čiji je osnovni zadatak da se  građani BiH „drže na kvačilu“. Ne treba odšutiti na gluposti Ružice Jukić, sudkinje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) koja je za  uplitanje u rad pravosuđa direktno optužujila Visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka, šefa OSCE Misije u Bosni i Hercegovini, ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u BiH, ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva u BiH, ambasadora Savezne Republike Njemačke u BiH, ambasadora Kraljevine Nizozemske u BiH i ambasadora Kraljevine Španije u BiH.

S obzirom na Ružicin ego čini se da bi joj najviše ogovarao nadimak „nedodirljive“ jer se pravo naljutila na predstavnike međunarodne zajednice optužujući ih za urotu protiv pravosuđa pri tom postavljajući mnoštvo pitanja;

Helem, da li u njihovim državama postoje staklene i gumene sobe za nositelje pravosuđa i da li se od njih traži kako da postupe u kojem predmetu? Ukoliko su ove optužbe tačne, a potpredsjednica VSTV-a posjeduje dokaze za koje tvrdi da postoje, njihovo neprijavljivanje je također krivično djelo propisano Krivičnim zakonom BiH, što bi Jukić, morala znati.

Pa onda da li bi Alešević već bio uhićen u njihovim državama, jer je pokušao korumpirati visoko pozicioniranog pravosudnog nositelja funkcije i jer je neovlašteno i protuzakonito snimao i držao takav snimak nekoliko mjeseci kod sebe? Zaboravlja da je muka natjerala gospodina Aleševića da nam otvori  oči katastrofalnim stanjem pravosuđa.

Hem, Ružica se pita da li bi gospodin Alešević mogao biti „nacionalni“ heroj zbog toga i još se pojaviti na prosvjedima? Uprkos tome što  se gospodin Alešević dobrovoljno prijavio da ga uhapse u zamjenu za njen odlazak.

Na kraju   završava sa pitanjem da li bi ministar sigurnosti u njihovim državama mogao organizirati prosvjede, tražeći rušenje trećeg stuba vlasti, a pri tome da bude opterećen tužiteljskim istragama koje se vode protiv njega u tužiteljstvu pred kojim je prosvjedovao?  Ponovo ostajući slijepa pred  brojnim apelima ministra sigurnosti  Mektića da se se pravosuđe probudi i počne raditi svoj posao kao izraz nemoći da se odupre kriminalu.

Možda bi  najadekvatniji odgovor Ružici bi onaj gdje  ona  nikad ne bi ni imala priliku da obavlja ovako značajnu funkciju u jednoj normalnoj državi.  Uprkos kako sama kaže „ svom moralnom i stručnom kredibilitet  zasnivanom na 20 godišnjem iskustvu u pravosuđu puno je toga „prespavala“.  Jukićeva je diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1999. u 36. godini, a pravosudni ispit je položila 2001. godine, odnosno u 38. godini života. Pravosudnu karijeru je započela kao stručni saradnik u Kantonalnom sudu u Tuzli, a 2004. godine je imenovana za sudiju Općinskog suda u Živinicama. Pet godina kasnije je imenovana za sudiju Općinskog suda u Tuzli, a ova skromna biografija bila joj je očito referenca da 2012. godine bude izabrana za članicu VSTV-a, te da njen glas bude presudan pri izboru najvažnijih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, poput glavnog tužioca ili predsjednika Suda BiH.

Ružica Jukić  dokazuje  da svi problema u oblasti sudstva i tužilaštva počinju u ustanovi koju ona predstavlja .   Obilježeno brojnim skandalima VSTV-o  sve više počinje da liči na Ružicin omiljeni rijaliti šou „Parovi –Zadruga“  koji često neumjesno  komentira na svom Facebook profilu a gdje se ona   sama „umišlja“ glavnom realiti zvijezda i dijeli lekcije.

Na žalost u svom ovom cirkusu  gubi se glavni fokus na narušeno povjerenje građana u pravosuđe i činjenicu da   je politika duboko i svjesno ušla u „kadrovanje“ VSTV-a.  Ništa čudno kada se zna da VSTV- štiti svoje  političke sponzore koji su im dali funkcije u zamjenu za amnestiranje  od najtežih krivičnih djela.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

 

 

 

 

Prošlo je više od tri godine kako je svečano otvorena najpoznatija banjalučka džamija – Ferhadija. Njena obnova je trajala preko 15 godina i bilo je itekako netransparentnosti u tom procesu. Naprimjer, cijelo to vrijeme bili smo uskraćeni za bitnu informaciju da li se obnavlja samo džamija, njen šadrvan, pripadajuća turbeta i ograda, ili je u pitanju obnova čitavog kompleksa? Odgovor na ta pitanja smo dobili praćenjem obnove golim okom, a pogotovo 7. maja 2016. kada je Ferhadija svečano otvorena. Naime, danas imamo sve te sadržaje na zemlji i u funkciji, ali se ne može reći da je kompletirano sve što je postojalo do 7. maja 1993., odnosno 15. decembra iste godine, kada je zbrisano sa lica zemlje.

Najupadljivije je što se Ferhad-pašina džamija vratila na mjesto gdje je i bila 414 godina, ali fali joj sahat-kula, najstariji javni mjerač vremena u BiH. Da, zašto se paralelno sa obnovom džamije nije obnavljala i sahat-kula? Hoće li iko na to pitanje odgovoriti? Hoće li iko odgovoriti planirali se i kada njena konačna obnova? Zašto je obnova sahat-kule i danas, 25,5 godina nakon njenog rušenja, odnosno više od tri godine od otvaranja Ferhadije postala, maltene, tabu tema? Zašto?! U čemu je problem? Vjerujem da mnoge građane koji nisu iz Banja Luke zadovoljava kada vide uzdignutu Ferhadiju, napune dušu i srce kada je posjete, diveći se njenoj ljepoti. Ali, nas koji Ferhadiju bez sahat-kule doživljavamo kao ljudsko biće sa jednim okom, svakako ne čini potpuno zadovoljnim.

Neka se niko danas ne busa u prsa kako je “zaslužan za obnovu banjalučkih džamija, pa i Ferhadije…”, glumeći njihove vakife. Ne, oni to nipošto nisu jer to jesu svi oni koji su svojim donacijama, makar i sa po jednom KM, dolarom ili eurom pomogli obnovu istih.

No, vratimo se nedovršenom kompleksu Ferhad-pašine džamije. Osim nedostajuće sahat-kule, nedostaju još mnogi sadržaji u njenom haremu, prije svih turbe Ali-paše Rizvanbegovića Stočevića za čiju se obnovu, kao nacionalnog spomenika, godinama unazad zalažu neke neformalne grupe građana iz Mostara i Stoca. Nastranu činjenica da je dotični hercegovački vojskovođa bio na strani sultana a protiv Husein kapetana Gradaščevića i njegove borbe za autonomiju Bosne, dakle negativan je lik u historiji Bosne, ali jeste historijska ličnost, a njegovo turbe, koje je do kobne 1993. stajalo u haremu Ferhadije, bilo je spomenik kulture i treba ga obnoviti. Bilo, je, zapravo, i ono dio kompleksa Ferhadije džamije. I ne samo ono, nego i drugi vrijedni sarkofazi u tom haremu koji su zbrisani, a nisu obnovljeni.

A što se tiče same Ferhadije i kvaliteta njene obnove, ne mogu svjedočiti ali mogu se pozvati na iskustva drugih koji tvrde da u vrijeme jesenjih kiša to zdanje ima problema sa prokišnjavanjem. Tako, naime, tvrde očevici. Kao što tvrde da ni tri obnovljena turbeta – Ferhadpašino, Safikadunino i turbe bajraktara s vanjske strane ne zadovoljavaju kriterije koje nalažu uzusi za zaštitu spomenika kulture.

Bedrudin GUŠIĆ

Senadove suze prže !

Posted: 9. Juna 2019. in Intervjui

Suština uspješnog čovjeka  je da on vlada životnim izazovima a ne da izazovi određuju njegov život.  Posebno se ovo odnosi na ljude  koji obnašaju značajne funkcije u društvenim zajednicama.

Nakon „TV duela“ na FaceTV sa reisom Kavazovićem, koji se uzgred rečeno nije ni pojavio, Senadove suze peku i razaraju svakog čovjeka koji istinski voli i ljubi slobodu i svoju državu. Peku, prže, zbog nepravde koja ubija pravdu za kojom ova zemlja žudi.  Reisov nedolazak ali i ćutanje mnogo toga kažu.

Islamska zajednica BiH je u svom saopćenju  za javnost upozorila članove IZ u BiH „da se prema islamskom učenju zekat može uplaćivati samo u Bejtu-l-ma   povodom prakse da su pojedine televizijske kuće poput FACE TV uzele sebi za pravo ubiru i distribuiraju zekat.“ Odnosno, naveli su, kako ubiranje i distribucija zekata u islamskoj tradiciji vezano je samo za ulu-l-emra, tj. institucionalnog predstavnika zajednice vjernika.

Da li Ured za zekat Rijaseta Isamske Zajednice u BiH zna da njeni  članovi na primjer  u Švedskoj  zekat plaćaju u svojoj porezkoj prijavi kod Porezke uprave? Da li je to protivno  islamskom učenju kako se navodi u njihovom prethodnom saopćenju?  Naprotiv ubiranje zekata je mnogo transparentnije i jača povjernje među njenim članovima u dijaspori.

Pozadina saopćenje IZ BiH nije proizašla iz bojazni da neko drugi prikuplja zekat, što naravno u slučaju FaceTV nema nikakve veze. FaceTV, kao jedna od rijetkih nezavisnih TV-kuća, je već duže vrijeme trn u oku i predmet napada zvaničnika Stranke demokratske akcije (SDA).

Sabor IZ BIH  , pa i samo rukovodstvo, čine  “ugledni” muslimani Bošnjaci od kojih je većina (bila) u rukovodstvu Stranke demokratske akcije ili su (bili) predstavnici tih stranaka u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti na nekom nivou u BiH. Podsjetio bi da je predsjednik Sabora IZ u BiH u mandatu 2014.-2018. bio Hasan Čengić, (bivši) imam, pomoćnik komandanta Vrhovnog štaba Armije BiH tokom rata, bivši pomoćnik ministra u Vladi i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH te delegat u Domu naroda državne Parlamentarne skupštine BiH ispred Stranke demokratske akcije čiji je jedan od osnivača. Čengićevo ime se od 2003. godine nalazi na “crnoj listi” američkog Ureda za kontrolu stranih sredstava (OFAC) koji funkcionira pri Ministarstvu finansija SAD-a.  Poslednji predsjednik Sabora izabrat 20 aprila 2019 godine je Safet Softić, danas član predsjedništva  SDA stranke. Kratko rezimirajući na čelu IZ BiH, nakon rata pa do dana današnjeg  uvijek su bili visoki predstavnici SDA stranke, kao što su činili i ogromnu većinu u Saboru IZ-e.  Umjesto vjerom IZ-a BiH se pretvorila u instrument SDA stranke i sprovođenja njene politike. Stavljajući sebe  u službu politike,  često se Islamska zajednicu u BiH optužuje da preko svojih imama utječe i na rezultate izbora, barem među Bošnjacima muslimanima u BiH. O obračunu IZ-e sa svim  „neposlušnim“ poput bivšeg trebinjskog imama Huseina Hodžića i Sulejmana Bulgarija  koji su suprostavili njenom kompromitovanju se već puno toga zna.

Reisa sam imao priliku da sretnem samo  jednom  i to prilikom njegove posjete Geteborgu. Tada, tuzlanski muftija Kavazović, još uvijek nije bio reis. Svojim razboritošću mi se dojmio kao bosanski čovjek koga krase sve one lijepe ljudske osobine specifične za njegovo bitisanje na našim prostorima.  Znam, da sam tada u mislima, nakon razgovora s njim pomislio, kako bi bilo lijepo da se ovakvi ljudi nalaze na čelu Islamske zajednice  (IZ) Bosne i Hercegovine.  Jer IZ treba da se vrati svom istinskom korijenu, treba ljude koji će dati novi kvalitet, razbiti nepotizam i sitnošičarske interese u svojim redovima.  Između Boga i vjernika je samo božja uputa u vidu časne knjige Ku´rana i poslanikovog a.s suneta i ništa drugo a upravo su se politika i čovjek stavili između njih. Bog ne stavlja čovjeka u kušnje i probleme da bi mu ih on sam riješavao, već mu je poslao knjigu da mu pomogne da ih sam riješi. Nadao sam se da će reis uvidjeti pogubnost dosadašnjeg  uticaja  politike na rad  Islamske zajednice BiH i znao sam da je to „mission impossible“.  Na to ukazuje i činjenica da je tri puta pokušao podnijeti ostavku na svoju funkciju. Mnoga su pitanja koja traže odgovor a IZ je dužna odgovoriti kako bi se oslobodila svog balasta.  Zbog kredibiliteta IZ ,samopoštovanja i poštovanja prema onim koji je  poštuju. Preuzimajući dužnost reisa, muftija Kavazović preuzeo je odgovornost i nasljeđe bivšeg reisa.

Senad Hadžifejzović je postavio dosta  relevantnih pitanja na koje, bar za sada nema odgovora. Neka nisu postavljena poput  gluhoće IZ-e na apel banjalučkih intelektualaca-đematlija o zloupotrebi vakufske imovine na vakufskoj zemlji u Kozarskoj ulici, u banjalučkom naselju Hiseta gdje  se nalazila Hadži-Babina džamija.  Zašto nisu podignute krivične prijave već se protagonisti „nagrađuju“ premještanjem na druga mjesta službovanja poput banjalučkog muftije Kozlića? Ćutanje reisa  i IZ-e, zataškovanjem zloupotreba, se derogira transparentnost rada IZ i širi nepovjerenje i skepticizam  među njenim članovima.

Nadam se  da je reis svjestan svog životnog izazova pokazujući  svu moralnu zrelost u svom promišljanju!

Mr. sci. Edin Osmančević

 

  1. jun 2019. godine

Članovima SAV, prijateljima, javnosti

Mučki i pod okriljem noći, fašisti su napali i teško ozledili našega antifašističkog druga, studenta, aktivistu, mladoga i uzornog čoveka Dejana Bagarića.  Dan pre toga, u petak, u istoj toj „prestonici“, pretučeni su Marko Đelević i Mihajlo Nikolić, aktivisti „Združene akcije Krov nad glavom“, nakon održavanja protesta zbog seče drveća u Novom Sadu. Ako ne možemo da budemo prvi po dobrim stvarima u ovoj zemlji, po političkom razbojništvu izgleda da nemamo premca, i da stvarno zaslužujemo da budemo prestonica Varvarske države Srbije. Zašto upiremo prst prema državi i njenim organima? Izgleda da su i država i režim svesno prepustili Grad Novi Sad i Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu na specijalni tretman grupama i grupicama, koje će prevaspitavati njeno stanovništvo, rušiti multikulturalni, multimacionalni i višereligijski karakter, kako bi se dobili poželjni uzorci ponašanja, kako bi se zastraživali susedi, politički, a sada već i sve više izmišljeni protivnici, koje režim i njemu bliske opcije smatraju neprijateljima.

Savez antifašista Vojvodine sa žaljenjem, čuđenjem i nevericom sve ovo posmatra, ali i upozoravamo – sva odgovornost za tolerisanje ovakvih pojava, neotkrivanje inspiratora, počinilaca i nalogodavaca leži na organima vlasti, koji se opasno igraju vatrom! Vreme je da je oni gase, jer se situacija može vrlo lako oteti kontroli. Krivac za posledice će biti režim.

 Savez antifašista Vojvodine poziva svoje članove, građane Novog Sada, Vojvodine i Srbije da izađu na protest „Protest protiv prebijanja studenata“, u utorak, 11. juna ove godine, u 18,00 časova, kod fontane ispred Pravnog fakulteta.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Predsednik Saveza antifašista Vojvodine

 prof. dr Duško Radosavljević

  1. jun 2019, Novi Sad, Glavni grad AP Vojvodine

 

JASNO JE: REŽIM PODRŽAVA FAŠISTE, A FAŠISTI ŠTITE REŽIM!

Dejan Bagarić, Jedan od organizatora protesta “Jedan od pet miliona” u Novom Sadu, pretučen je sinoć, nakon protesta. Marko Đelević i Mihajlo Nikolić, aktivisti “Združene akcije Krov nad glavom”, pretučeni su u petak, posle protesta zbog seče drveća u Novom Sadu.

Za tri dana, u Novom Sadu su pretučena tri studenta. Svi prebijeni su aktivisti borbe protiv aktuelne vlasti! Oba napada su se desila neposredno nakon održanih protesta.

Zaključak je jasan: aktuelni režim možda ume da parališe opoziciju, ali nema načina da se izbori protiv studentskog bunta. Njih ne mogu da optuže ni za propale privatizacije, ni za pogrešne političke odluke, ni za mito, ni za korupciju, ni za Kosovo. Zato su na studente poslali svoje maskirane batinaše, koje su godinama gajili i negovali, stvarajući političku klimu u kojoj je svako ko misli neprijatelj, a fizička eliminacija regularan način političke borbe. Srbija je postepeno izašla iz latentne i ušla u manifestnu fazu fašizma: režim podržava fašiste, a fašisti štite režim!

Zato Vojvođanski klub upućuje sledeći apel građanima Novog Sada:

Novosađani, vreme je da se ne delimo ni po stranačkoj, ni po nacionalnoj, generacijskoj ni po bilo kojoj drugoj pripadnosti i da prestanemo da se propitujemo kad je ko došao u Novi Sad i Vojvodinu! Mi smo Novosađani! OVO JE NAŠ GRAD! OVO SU NAŠA DECA! PODRŽIMO STUDENTE! Ne dozvolimo da bilo ko batinama seče krila našoj pametnoj i hrabroj mladosti!

Pokažimo režimu i ekstremnoj desnici – pokažimo fašistima da ih se ne plašimo i da smo spremni da se borimo!

Nisu više dovoljna saopštenja i zgražavanja nad onim što rade. Vreme je da se povežemo, organizujemo i borimo! Da pokažemo da nas ima i da smo rešeni da se ovo zlo zaustavi.

Prvi korak u toj borbi je da svi dođemo na protest “Protest protiv prebijanja studenata”, u utorak, 11. juna, kod fontane ispred Pravnog fakulteta. Protest je juče (pre prebijanja Dejana Bagarića) najavila “Združena akcija Krov nad glavom”. Već danas, imamo dodatni razlog za dolazak na protest.

Bez zastava, stranačkih i drugih obeležja – MI SMO GRAĐANI NOVOG SADA, DOĐIMO KAO GRAĐANI!!! PODRŽIMO STUDENTE!

Za “Vojvođanski klub” Dr Branislava Kostić, Predsednica

Slike današnjeg performansa ispred zgrade OHR u Sarajevu sa potkivanjem konja, kojeg su organizirali momci iz nevladine organizacije “Restart”, su nadam se, obišle ne samo zemlje regiona, nego i Evrope i šire. Naravno, riječ je o simboličnoj poruci međunarodnoj zajednici, oličenoj u OHR-u, da je stanje u bh. pravosuđu odavno u zoni sumraka, a slučaj sa Tegeltijom je samo vrh ledenog brijega u tom 3. stubu vlasti naše države. Ovaj konj, kojeg je doveo mlađahni Stefan Blagić, lider “Restarta”, je mogao biti odvežen i potkovan i na Poljine, i u mostarske Bare, i u Laktaše, na Dedinje, pred “Avazov” toranj i na mnoga druga mjesta u BiH, ma gdje od ovih mjesta da su ga odveli, ne bi promašili. Ali, valjda je izabran prostor ispred OHR-a jer su sve njihove, ali i naše oči uprte u taj vanjski faktor sa porukom: “ili se umiješajte, jer imate mandat za to, ili se sklonite….”

Ali, priča o konju i državi koja izigrava da je pravna (kamo puste sreće da je i “p” od toga, ne bi zahmetili nedužnog hajvana za ovaj perfomans) počinje tek sada. Naime, mladi Stefan Blagić objašnjava da su ga najprije policajci legitimisali ispred OHR-a, iako nije bila riječ o protestnom okupljanju, za kojeg bi trebala službena najava i odobrenje, a onda ga pitali kojim će putem vratiti konja nazad. Momak im je iskreno odgovorio na ta pitanja. I, onda, gle čuda, negdje pri povratku jedna policijska patrola ih je zaustavila našavši da je konj “Milan” transportiran u neadekvatnoj prikolici. Aman, desila se konačno pravna država u Bosni. Ali, za sada, samo  za –  konje!

Bedrudin GUŠIĆ

 

SPOMENIK SRAMOTE

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN !

Posted: 3. Juna 2019. in Intervjui

Kao i svakom musafiru/gostu, tako i ovom, za nas muslimane najdražem i najrespektabilnijem, je bilo ograničeno vrijeme boravka u našim domovima i sredinama u kojima privremeno obitavamo, jer jesmo samo prolaznici na putu ka vječnosti. Na izlaznim je vratima i ovogodišnji (2019/1440) mjesec Ramazan, mjesec u kojem smo, mi pripadnici ummeta Muhammeda svs. imali priliku da se i postom te drugim ibadetima i dobročinstvima približimo Stvoritelju i zaslužimo Njegovo zadovoljstvo i Njegovu milost, kako na Ovom-prolaznom, tako i na Onom-budućem svijetu. A približiti se Gospodaru svih svjetova znači i približiti se ljudima, kao Njegovim stvorenjima, kako bi i nama i svima s kojima dijelimo ove životne prostore prolaznosti bilo koliko-toliko bolje. Imali smo prilike izvršiti remonte svojih duša, srca i tijela kako bismo izišli iz mjeseca u kojem se desila Objava čovječanstvu kao bolji ljudi. Svjedočili smo i mi i ovogodišnjoj noći Lejletul-kadr u kojoj, budimo toga svjesni, je zapisano ko će u narednih godinu dana napustiti Ovaj svijet a ko će na njega kročiti. Zato, mi smrtnici, ne znajući hoćemo li dočekati istog musafira i slijedeće godine, znači i priliku da i dogodine koristimo njegove blagodati i izazove, potrudimo se da i nakon Ramazana živimo bogobojazno i čovjekoljubivo, za naše i opće dobro.

Zamolimo Allaha dž.š. da nama, koji smo se protekli mjesec trudili da zaslužimo Njegovo zadovoljstvo i milost, primi naš post i sva dobročinstva koja smo u Njegovo ime činili. Amin!

I da imamo stvarnog razloga radovati se Bajramu, koji je, evo, pred ulaznim vratima naših domova.

Svim mojim prijateljima i čitateljima islamske vjeroispovijesti, prije svega onima koji su ispostili mjesec Ramazan a nisu bihuzurili druge, te onima koji se identificiraju sa najvećim muslimanskim blagdanom želim

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN !

Bedrudin GUŠIĆ

 

Kantonalna organizacija Stranke za BiH TK

Mehmedalije Maka Dizdara, Stupine B8, Lamela 4, 75000 Tuzla

Telefon: 035 362-440; fax: 035 362 441                                    e-mail: strankazabihtz@gmail.com

Tuzla,03 .06. 2019.godine           

Č E S T I T K A

Povodom nastupajućeg Ramazan Bajrama, svim pripadnicima islamske vjeroispovijesti u BiH i  dijaspori, u ime Kantonalnog vijeća S BiH TK  upućujemo najiskrenije čestitke uz želju da ove mubarek dane provedete u miru, radosti i druženju sa najmilijima.

    Neka Vam ovaj Ramazan Bajram donese svako dobro, ličnu i porodičnu sreću, ljubav i blagostanje, više jedinstva i bratske solidarnosti prema onima koji trebaju našu pomoć. Bajram je prilika da još jednom pokažemo i dokažemo  i sebi i drugima da su Bošnjaci na ovim prostorima narod koji zna cijeniti i poštovati svog susjeda, prijatelja, rodbinu, jer naša domovina BiH nas je kroz vijekove svoga postojanja učila da se tako ophodimo  prema svim njenim dobronamjernim građanima, bez obzira ko su, odakle dolaze i kako se zovu.

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!

POVJERENIŠTVO  KV SBiH TK

Pismo Samri

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

 

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) izražava žaljenje ali i duboku zabrinutost podizanjem još jednog spomenika ratnom zločincu i komandantu Kraljevske vojske u otadžbini generalu Dragoljubu Draži Mihailoviću, čiji će spomenik danas biti postavljen u Ravnogorskom parku u Bileći. Draža Mihailović jeste 2015. godine pri Višem sudu u Beogradu rehabilitovan, ali ga sud nije oslobodio zločina zbog kojih je Mihailović 1946. godine osuđen i strijeljan.

UDIK je u prethodnom periodu upozoravao javnost u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, da u ovim državama postoje kontroverzni spomenici čiji je krajnji cilj relativizovanje, ali i drugačija interpretacija istorije iz Drugog svjetskog rata. Ovo nije prvi spomenik Draži Mihaloviću u Bosni i Hercegovini. Spomenici ovom zločincu se nalaze širom bh. entiteta Republika Srpska, ali i u Brčko distriktu BiH.  Spomenik Mihailoviću se nalazi na pravoslavnom groblju u Brčkom, spomen-česma u Bijeljini, spomen-kompleks u Urduljama kod Višegrada, te spomen-ploča na planini Ozren. Takođe, veliki broj ulica u gradovima u Republici Srpskoj nose imena po Mihailoviću i do danas vlast u tom entitetu ne pokazuje ni volju ni želju za promjenom postojećeg stanja.

Koordinator UDIK-a, Edvin Kanka Ćudić, smatra da je problem Mihailovića i u tome: „Što su pod  simbolima četništva i Draže Mihailovića ubijani Bošnjaci i Hrvati u dva navrata širom Bosne i Hercegovine, tako da kada govorimo o Mihailoviću treba naglasiti da ne govorimo samo o Drugom svjetskom ratu, nego i posljednjem ratu protiv Bosne i Hercegovine, u kojem je on uzdignut u mitskog junaka za slobodu Srba“. Ćudić ističe da Mihailović nije bio nikakav junak, nego da su Mihailovićeve žrtve u Drugom svjetskom ratu bile i osobe srpske nacionalnosti. „Takav je slučaj zločin u selu Vranić kod Beograda u kojem su 1943. godine na Svetog Nikolu četničke jedinice izvršile masakr nad 67 civila iz 14 kuća, čiji su pojedini članovi bili sumnjičeni za održavanje veze sa partizanima“, ističe koodinator UDIK-a.

Iz tog razloga, UDIK apeluje na javnost u Bosni i Hercegovini da ne prihvataju političke igre koje imaju za cilj podjelu javnosti te drugačiji istoriju koja slavi ovog čovjeka, koji nikome ne može i ne smije biti ponos.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.

Posljednjih godina globalni napori u borbi protiv pranja novca postali su sve značajniji uslijed rastućeg problema terorizma na globalnom planu. Spriječavanje i borba protiv pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti predstavljaju jedan od prioriteta kada je u pitanju aktuelna svjetska politika. ” Pranje novca”    ne  prodrazumjeva  samo  upotrebu keša, već i  prijenos novca izmedu bankovnih računa, kupovinu i prodaju imovine i drugih materijalnih sredstava.

EU (Europske unija)  je posebnu pažnju posvetila njenoj borbi suzbijanja pranja novca,  svijesna da potkopava, u znatnoj mjeri, njene temelje. EU  parlament je donio niz direktiva, prvu  još 2005 broj 91/3008/EEG kojom se od svake firme u EU zahtjeva da preduzme mjere tako da se one ne mogu iskoristiti za pranje novca i finansiranje terorizma a  poslednju takvu, 4 direktivu od 20 maja 2015 godine. U tim mjerama EU posebnu pažnju poklanja  instrukcijama FATF ( Financial Action Task Force), jedne od vodećih institucija u borbi protiv pranja novca.

Iz BiH je, prema podacima GFI (Global Financial  Integrity), od 2001. do 2010. godine nepoznatim tokovima nestalo najmanje 850 miliona američkih dolara. Samo se godišnje “opere” i iz legalnih finansijskih tokova nestane oko pola milijarde evra. Sve do nedavno BiH se nalazila na ”sivoj listi” MONEYVAL-a a kao razlog se navodio ”nedovoljan napredak u oblasti spriječavanja pranja novca (anti-money laundering legislation). U maju 2017. Evropska unija (EU) je  pokrenula dvogodišnji twinning projekat „Podrška borbi protiv pranja novca“, a naša zemlja je u međuvremenu i skinuta sa tzv. „sive liste“ Međudržavnog tijela za borbu protiv pranja novca.

Pranje novca, finansiranje terorizma i organizovani kriminal je značajan problem u cijeloj BiH i mora se  bezuslovno suzbijati svim mogućim sredstvima. Borba protiv pranja novca zahtijeva zakonsku i finansijsku infrastrukturu, kao i učinkovito provođenje zakona.  U BiH novac se pere na različite načine i to prije svega investicijama, odnosno kupovinom nekretnina, zatim putem nekih nevladinih organizacija koje njime pokušavaju finansirati projekte, ali i sistemom offshore kompanija, ”Perači novca” i  njihovi pomagači miniraju  finansijski sistem BiH, posebno  ako se  platni sistem koristi u cilju  sakrivanja porijekla novca i kriminala.  Tok novca koji dolazi iz nezakonite dijelatnosti  potkopava u znatnoj mjeri  integritet finansijskog sektora, stabilnost  i čini ogromnu prijetnju  kako tržištu Bosne i Hercegovine, tako i internacionalnom razvoju.

Obveznici propisani Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti (u daljem tekstu: Zakon) dužni su provoditi mjere za otkrivanje i sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

S toga je zahtjev  Centralne banke BiH upućen Ministarstvu finansija bh. entiteta RSa   da formira  jedinstven registar računa fizičkih lica potpuno legalan i opravdan. On je usmjeren na povećanju kapaciteta nadležnih institucija na svim nivoima u BiH u borbi protiv pranja novca kako bi se dosegao zadovoljavajući nivo potreban za pristupanje EU.

Ministrica finansija bh.entiteta RS-a Zora Vidović   čini se, ne prati trend globalnih kretanja finansijskog tržišta , oštro se protiveći zahtjevu Centralne banke BiH.  Neshvatljiva je ovakva odluka jer   i EU od svih nadležnih tijela , institucija i agencija  se traži  da ojačaju svoju saradnju i koordinaciju u suzbijanju pranja novca. Da  li ministricu Vidovi ć treba podsjetiti  da Bosna i Hercegovina se mora pridržavati međunarodnih standarda za prevenciju pranja novca, kao što je međunarodna Konvencija o pranju, potrazi, pljenidbi i konfiskaciji zarade stečene kriminalnim radnjama, da bi se priključila Evropi i privukla trajna strana ulaganja?

Ili joj je pak, svejedno što bi se BiH ponovo mogla naći na sivoj listi MONEVAL-a?

Mr. sci. Edin Osmančević

LEJLETUL- KADR/NOĆ SUDBINE

Posted: 31. Maja 2019. in Intervjui

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Večeras je 27. noć ovogodišnjeg (2019/1440.) mjeseca ramazana. Meritorni islamski učenjaci su zajedničkog stajališta da je u jednoj od neparnih noći u posljednjoj dekadi ovog mjeseca započela Objava Kur'ana, odnosno Božijeg govora kao univerzalne upute čovječanstvu. Međutim, većina učenjaka smatra da bi to mogla biti upravo ova, 27. ramazanska noć. Mi, bosanski muslimani, koji slijedimo hanefijski mezheb, tradicionalno obilježavamo 27. noć kao Lejletul kadr, odnosno kao noć kada je započelo spuštanje Objave ljudskom rodu. A kada je zaista ta noć, odnosno noć Kadr, zna jedino Onaj koji je spustio Objavu i koji nas je stvorio – Allah dž. š.

“Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki, i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, Sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane.” (Kur'an, 97:1-5)“Uči u ime svoga Gospodara koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podučio čovjeka” (El- ’Alek 1 -4)

Objava Kur’ana je počela u mjesecu Ramazanu 610. god. a završila 632. godine. Božji poslanik Muhammed s.a.v.s. je kao i obično meditirao u pećini Hira, kad mu se melek Džibril ukazao. To je bio Muhammedov a.s. prvi susret sa Džibrilom.

Objava Kur'ana u potpunosti je trajala 23 godine, jedan dio objavljen je u Mekki (13 godina), dok je drugi dio objavljen u Medini (10 godina).

Vrijednost noći Kadr

Koliko je ta noć vrijedna najbolje se vidi iz samoga Kur'ana. Naime, u Kur'anu se o njoj govori na dva mjesta, od kojih je jedno kompletna 97. sura, koja je po njoj i dobila ime.

Allah dž.š. u prvom ajetu ove sure kaže: “Mi smo Kur'an počeli objavljivati u blagoslovljenoj noći Kadr”.

U drugom ajetu te sure kaže se: “A ko će ti reći šta je noć Kadr”? Onaj ko proučava Kur'an primijetit će da, kada god Uzvišeni počne pitanje riječima: “A ko će ti reći…”? (“we ma edrake…”), On time skreće pažnju onoga kome se obraća na nešto što je veoma važno. Dakle, ovdje, na taj način, najavljuje govor o najvažnijoj i najodabranijoj noći.

U trećem ajetu te sure kaže se: “Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci…” Naravno, time se misli na mjesece u kojima nema te noći. Mnogi su pretvarali tu cifru u godine, pa su došli do podatka da je ta noć vrednija od osamdeset tri godine i četiri mjeseca u kojima nema te noći! Tumačeći ovaj ajet, mufessiri (tumači Kur'ana) kažu da se time misli da su dobra djela urađena u toj noći, ako se kompletna provede u činjenju dobrih djela, vrednija nego sva dobra djela urađena u periodu od osamdeset tri godine i četiri mjeseca. Time se traži od vjernika da tu noć provedu što više, a po mogućnosti i cijelu, u činjenju dobrih djela. U toj suri ona se naziva “Noć sudbine” (lejletul-kadr) i spasom (selam), a u suri “Ed-Duhan” opisuje se kao blagoslovljena noć (fi lejletin mubareketin).

Pored toga, i'tikaf, tj. boravak u džamiji zadnjih deset dana i noći u ramazanu, radi ibadeta, propisan je svakako i zbog toga da bi se ta noć provela u činjenju dobrih djela i tako zaradila velika nagrada koja se samo na taj način može steći.

Zašto je ova noć od izuzetnog značaja ?

Najznačajniji događaj koji se desio od samoga početka ljudskog roda do danas jeste spoj višeg i nižeg svijeta, spoj Neba i Zemlje, tj. objava Kur'ana i silazak upute cijelom čovječanstvu, kako bi bili na pravom putu, a to je se desilo o noći Lejletul-Kadra.

Šta činiti u ovoj mubarek noći?

Iz svega navedenog jasno se vidi da je noć Kadr prilika kakva se samo jednom u toku cijele godine pojavljuje, pa zato vjernici treba da se potrude da se okoriste njenim blagodatima i da uberu njene plodove. U tome smislu Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Onome ko provede noć Kadr u ibadetu, vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, Allah će mu oprostiti sve prethodne grijehe”. Dakle, tu noć treba provesti u klanjanju dobrovoljnog (nafila) namaza, učenju Kur'ana, učenju različitih oblika zikra (tekbir, tehlil, tahmid, tesbih…), tj. sjećanja na Allaha, dž.š., obraćanju Uzvišenom putem dove i tevbom, tj. pokajanjem, te traženjem oprosta od Najmilostivijeg od svih milostivih. Posebno te noći Uzvišenom treba upućivati slijedeću dovu:

ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL-‘AFVE, FA'FU ANNI !

Allahu moj, zaista si Ti onaj koji prašta i voliš da praštaš, pa oprosti meni !

To vidimo iz hadisa u kojem stoji da je Aiša r.a, jednom prilikom upitala Vjerovjesnika, s.a.v.s: “Kada bih znala koja noć je noć Kadr, šta bi trebalo u njoj da izgovaram”?, pa joj je Poslanik s.a.v.s. odgovorio: “Izgovaraj: ALLAHUMME INNEKE ‘AFUVVUN, TUHIBBUL-‘AFVE, FA'FU ANNI”! Kako prenosi Aiša r.a., Poslanik, s.a.v.s, je bio inače darežljiv i puno je činio ibadet, ali to je pojačavao u zadnjih deset dana i noći ramazana. On bi cijele noći provodio u ibadetu i skoro nikako ne bi spavao. Pored toga, budio je sve članove svoje porodice u tim noćima, kako bi ih i oni proveli u ibadetu. Iz svih navedenih predaja jasno je da bi na taj način trebalo da postupaju svi oni koji žele provesti noć Kadr u ibadetu i tako zaslužiti veliku nagradu kod Allaha, dž.š.

Allahov Poslanik a.s. je rekao : ” Ko klanja u noći Kadr dva rekjata, tako da na svakom rekjatu prouči Fatihu i sedam puta Ihlas (Kul-huvallahu ehad), i kada preda selam, prouči sedamdeset puta: ESTAGFIRULLAHE VE ETUBUILEJHI (Tražim oprosta od Tebe, moj Gospodaru i Tebi se kajem), prije nego što ustane sa mjesta gdje je klanjao biće mu oprošteni grijesi, njemu i njegovim roditeljima! Allah dž.š. će zadužiti posebne meleke da pripreme džennete i u njima izgrade dvorce za njega. Tom vjerniku će se prije smrtnog časa pokazati mjesto u džennetu.”

U ovoj mubarek noći lijepo je i poželjno što više proučiti suru Kadr (Inna enzelnahu) kao i gore spomenutu dovu.

PRIPREMIO: Bedrudin GUŠIĆ

 

I dogodi se protest pred VSTV-om u Sarajevu i na njemu se okupilo svega nekoliko stotina građana iz cijele BiH. Šta je sa ostalima? Šta je sa Sarajlijama? Nekima nije bilo teško doći iz drugih krajeva zemlje, dođoše neki koji su uspješni u svome privatnom businessu ali nezadovoljni sa katastrofalnim stanjem u bh. pravosuđu, ali hiljade i hiljade Sarajlija tako nešto jednostavno ne zanima. Ovih nekoliko stotina građana je zatražilo ostavku kriminaliziranog Tegeltije i njegovih jataka, a neki su bili čak radikalniji u svojim zahtjevima: traže ne samo njihove ostavke, nego i hapšenje.

I, sada se nameće logično pitanje: šta dalje? Očigledno neće se desiti ništa i društvo u VSTV-u može do daljnjeg mirno spavati. Da budem do kraja iskren reći ću da Tegeltija kojemu je dokazan kriminal može biti miran ne samo zbog nezainteresiranosti javnosti za ovu priču, a time i za sudbinu zemlje, nego i zbog ovakvog Tužilaštva kojemu je na čelu jedna Gordana Tadić koja do sada nije pokazala ni trunke želje da ide korak dalje od formiranja brojnih predmeta koji tretiraju kriminal i korupciju i to krupnih, najkrupnijih bh. riba, odnosno spregu kriminala i politike.

I dalje, da će naša agonija sa bh. pravosuđem i dalje trajati, potvrđuje i agresivna šutnja gotovo svih bh. političara u “aferi Tegeltija”. Dakle, i Bakiru, i Čoviću a pogotovo Dodiku odgovara ovakav Tegeltija, kao što odgovara i budućem ministru sigurnosti čija je “bivša” supruga vlasnik “Dnevnog avaza” i koje glasilo javno podržava uhvaćenog u kriminalu predsjednika VSTV-a.

Ne mogu a da ovom prilikom ne komentiram izjavu takozvanog uglednog bh. advokata Asima Crnalića koji nakon svega viđenog kaže: “Tegeltija nije korumpiran”! Zgrožen sam tom izjavom!

Ostalo je još pitanje: hoćemo li i dalje vjerovati svojim očima ili raznim tegeltijama, jukićkama, burzićkama, tadićkama a pogotovo njihovim mentorima? Lično, uvjek sam vjerovao svojim očima i tako će biti i ubuduće.

Na kraju, ovu rak-ranu bh. društva i pravosuđa nikad neće riješiti domaći igrači, a za to imaju podršku i većeg dijela javnosti koja svojim apstiniranjem zapravo daje vjetar u leđa kriminalcima u bh. pravosuđu i kriminalcima iz bh. političkog miljea koji iz njima znanih razloga štite takvo pravosuđe. Mogu to riješti samo stranci. Ako ni oni ne riješe, neka nam je Bog na pomoći. Ali i njegovu pomoć treba zaslužiti.

Bedrudin GUŠIĆ

Vratimo našu čast i poštenje!

Posted: 28. Maja 2019. in Intervjui

”Onaj ko prevlada svoje strahove biće istinski slobodan.”  –  Aristotel

Za srijedu 29. maja u 11.55 sati pred zgradom državnih pravosudnih institucija Tužilaštva BiH, Suda BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća najavljeni su protesti građana. Pred zgradom pravosudnih institucija očekuje se nekoliko stotina građana iz više bh. gradova. Dolazak autobusa najavljen je iz Velike Kladuše, Lukavca, Banja Luke, Tuzle i drugih gradova.

Država se sve više pretvara u državu privilegovanih i bogatih  pojedinaca dok narod postaje siromašan i jadan.  Maske su odavno pale a kulminiralo je sa slučajem “Tegeltija”. Ako nekome do sada nije bilo jasno  u kakvo stanju nam se nalazi pravosuđe a s njom i država,  i što to znači za vladavinu (bez)zakona , slobodu pojedinca onda zaista neće biti nikada! Zašto obespravljeni javno obznanjuju da će pravdu uzeti u svoje ruke  i što je motiv takvih drastičnih izjava?

Slučaj ”Tegeltija”  nedvosmisleno ukazuje da smo  obespravljeni i poniženi ”najamnici” ove ratom, korupcijom i  kriminalom napaćene zemlja. Rijeke građana već odavno napuštaju brod koji tone. Oni  koji se odlučuju na ostanak postaju ”robovi” političkih i nacionalističkih  monopolista koji  devizom  ” sve je po zakonu” odlučuju od našim životima i smrti.  Brojna neriješena ubistva,  korupcija, zločinci i kriminalci,  popljačkana državna i društvena imovina  su ogledalo stanja u kojoj se država nalazi danas. Kriminalci se slobodno se kreću našom zemljom, ubijaju se djeca, policajci, pošteni gradani.  A kad  krimalcima ”zagusti” traže utočište  i zaštitu u susjednim državma . BiH postaje raj za kriminalce! Vjera u pravdu je davno izgubljena!U ovakvom stanju kakvo jeste više se ne postavlja pitanje ko je kriv i ko je zločinac već ko je sljedeći na redu.

Zato iziđimo i podržimo proteste, tažimo smjenu svih čelnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća jer njihova podrška Tegeltiji nedvosmisleno pokazuje da puno toga ”smrdi” i da  je kriminal zauzeo najvitalnije i najvažnije državne funkcije!

Mr. sci. Edin Osmančević

Helsinški bilten br. 148

Posted: 28. Maja 2019. in Intervjui

Helsinski bilten br.148 (1)

Evropskom Parlamentu

Posted: 27. Maja 2019. in Intervjui

Mi, građani Republike Bosne i Hercegovine, okupljeni u grupi koja zahtijeva povratak u život jedinog važećeg Ustava RBiH broji 58.000 čanova, temeljem domaćeg i međunarodnog prava tražimo da se strogo poštuju domaće i svjetsko pravo, da se ukine entitet ‘Republika srpska’ koji nema pravnog osnova da nastavi postojati, kao i da se ukine nevažeći Annex IV Dejtonskog ugovora , koji se smatra Ustavom BiH, te vrati u život jedino važeći Ustav Republike Bosne i Hercegovine.

Povjesna i sudski dokazana istina je da je u periodu od 1992. do 1995. godine međunarodno priznata suverena država, članica UN-a, Republika Bosna i Hercegovina, bila izložena otvorenoj agresiji Srbije i Hrvatske, potpomognutoj unutrašnjim snagama pobunjenih bosanskih Srba i bosanskih Hrvata, u kojoj su oni uz pomoć Srbije i Hrvatske počinili genocid i udruženi zločinački pothvat. Agresija Srbije i Hrvatske i njihove pete kolone u tzv. Republici Srpskoj i tzv. Herceg Bosni se nastavljaju.

Naš zahtjev sadržan u uvodnom paragrafu ovog pisma podupiremo sljedećim pravnim i pravno dokazanim činjenicama:

  1. ‘Ius cogens’ normom, koja  u međunarodnom pravu predstavlja ‘peremptornu normu’, koja je obavezujuća i od koje ni jedna zemlja ne može odstupiti. Ta pravna ‘norma nad normama’ zabranjuje genocid, agresivne ratove, zločine protiv čovječnosti, teritorijalnu agresiju, ropstvo, rasnu diskriminaciju, trgovinu robljem i trgovinu ljudima, te poništava bilo kakvu okupaciju teritorije postignutu tim sredstvima.
  2. UN-ovom Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, te presude UN-ovih sudova – presudu za genocid Svjetskog suda pravde od 26.02.2007, kojom je presuđena RS (njena vojska i policija) da je počinila genocid u RBiH, a Srbija označena odgovornom jer, i pored sudskih naloga ICJ nije spriječila genocid u RBiH.
  3. Presudama izrečenim na Haškom tribunalu za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pojedincima – ratnim zločincima za genocid, računajući netom izrečenu doživotnu kaznu Radovanu Karadžiću, te doživotne robije za zločin genocida  generalu i načelniku Glavnog štaba tzv. Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću, pukovniku i načelniku bezbjednosti Glavnog štaba tzv. Vojske Republike Srpske Ljubiši Beari, vođi paravojne formacije “Beli orlovi” Milanu Lukiću, komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Stanislavu Galiću, bivšem ratnom načelniku Generalštaba Zdravku Tolimiru i načelniku bezbjednosti Drinskog korpusa Vujadinu Popoviću. Ostatak srpskog vojnog i političkog rukovodstva u RBiH presuđen je u Haškom tribunalu na 1,138.50 godina zatvora.
  4. Presudama Haškog tribunala od 29.11.2017, izrečenim vojno-političkim čelnicima tzv. ‘Herceg Bosne’ i Hrvatske , na čelu sa bivšim predsjednikom Republike Hrvatske Franjom Tuđmanom (slucaj ‘Prlić i ostali’) za ‘udruženi zločinački poduhvat’ i najteže ratne zločine na tlu Evrope od II svjetskog rata do danas.
  5. Bečkom Konvencijom o međudržavnim ugovorima od 23.05.1969, a u skladu sa članovima 50-53 te Konvencije. Član 52 te Konvencije jasno kaže: “Međudržavni ugovor je ništavan, ako je sklopljen pod prijetnjom ili upotrebom sile, koji krše principe internacionalnog prava utjelovljene u Povelji UN-a.”

Član 53 Bečke Konvencije (‘Ugovori koji su u suprotnosti sa obavezujućom normom općeg međunatornog prava- ius cogens’) kaže: “Ugovor je ništavan ako je, u vrijeme pospisivanja istog, u suprotnosti sa obavezujućom normom općeg međunatornog prava.”

  1. Činjenicom da Anex IV Dejtonskog ugovora, koji se smatra Ustavom BiH,  nikada nije usvojen  u Parlamentu (R)BiH, te je po tom osnovu nelegalan i pravno ništavan.
  2. Činjenicom da se isti konstantno krši, te da Anex VII Mirovnog sporazuma iz Daytona o povratku svih na svoje nikada nije sproveden.
  3. Obzirom na kršenje Dejtonskog sporazuma, pozivamo se na Ustavni zakon kojeg je 12.12. 1995. usvojila Skupština RBiH i činjenicu da isti ozakonjuje pravo povratka na ustavno-pravni poredak RBiH, koji je također jedna od osnova našeg zahtjeva za ukidanje ilegalnog Dejtonskog ustava i povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine.

U protivnom, ukoliko nastavi postojati entitet ‘Republika srpska’, međunarodna zajednica će nastaviti time kršiti međunarodno pravo i njegovu najjaču normu – ‘ius cogens’ normu, od čije primjene nije oslobođena ni jedna država. Nastavak postojanja tog entiteta nastalog na presuđenom genocidu, zločinima protiv čovječnosti, te najtežim ratnim zločinima na tlu Evrope od II svjetskog rata do danas, ravan je nastavku postojanja Trećeg Rajha nakon holokausta i Nirnberškog procesa.

Nadalje, ukoliko se nastavi održavati ilegalni dejtonski sustav će nastaviti biti ‘perpetuum mobile’ kriza, konstantno dovodeći građane i narode na ivicu životne egzistencije i oružanih sukoba.  Republika Bosna i Hercegovina će i dalje biti suočena sa unutrašnjom i spoljnom agresijom, krvoprolićem, pokušajima nasilnih odvajanja dijelova državne teritorije pod kontrolom tzv. RS i tzv. Herceg Bosne, kako bi se pripojile susjednim državama- Srbiji i Hrvatskoj.

Rezultat bi mogao biti katasrofalan za mir ne samo na Balkanu nego i šire.

Nepriznavanjem svih navedenih presuda i njihovim nesprovođenjem, te nepoštivanjem međunarodnog prava i  ‚ius cogens‘ norme, kao najjače norme u međunarodnom pravu, svijet šalje poruku da se zločin isplati.

Podsjetićemo i na to da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio niz presuda protiv naše drzave (‚Sejdić-Finci‘ i ostale), koje je nemoguće sprovesti upravo zbog postojanja ilegalnog Dejtonskog ustava, iako na njihovom sprovođenju insistira EU, kao na jednom od uslova na putu naše države ka EU.

Ustav Republike Bosne i Hercegovine, koji je bespravno suspendovan u Dejtonu 1995. godine, je građanski ustav, ali nažalost, narodi i građani RBiH ne mogu ga vratiti u život, iako za to imaju snažno uporište u domaćem i svjetskom pravu, pa su primorani zahtijevati da UN, njene  najvažnije članice USA, EU i Rusija odmah odlučno provedu u život pravne norme na kojima je zasnovana moderna demokracija, te da se ukine entitet RS nastao na presuđenom genocidu i stavi van snage ilegalni Dejtonski mirovni sporazum i vrati Ustav Republike Bosne i Hercegovine, bespravno suspendovan 1995. godine.

Ekspertni tim Republike Bosne I Hercegovine

  1. Ibrahim Halilović, novinar TVSA u penziji, vodja fb grupe ‘Zahtjev za povratak u zivot Ustava RBiH’, Varcar Vakuf – Windsor Canada
  2. Dženana Delić, profesor poslovnih studija i prava (u penziji).  Izbjeglica iz Travnika, živi u Velikoj Britaniji;
  3. Bedrudin Gušić, slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu – Boston, SAD
  4.  Marjan Hajnal, Sarajevo, Tel-Aviv. Predsjednik “Centra humanističkog projektovanja slobodnog društva”, Predsjednik “Udruženja građana Vječna Bosna – Centrala Sarajevo”;
  5. Anto Tomić, bivši logoraš Omarske, Keraterma i Trnopolja;
  6. Nihad Filipović, dipl. pravnik sa položenim pravosudnim ispitom, pisac i publicist, rođen u Bosni, živi u UK;
  7. akademik Suad Kurtćehajić, profesor međunarodnog prava na FNP
  8.  Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, Sarajevo;
  9. Tarik Delić, diplomirani inžinjer za kompjutre i mreže, Sarajevo

Više je nego indikativno da od postanka dejtonske BiH građani nisu bili nezadovoljniji sa politikom koja se u BiH vodi i sa političarima koji je provode. Politikom nisu zadovoljni, jer sve što je do danas urađeno na političkom planu nije donijelo nikakva poboljšanja, već je iznevjerilo očekivanja i izaziva sve veće  nezadovoljstvo. Političari, koji su nosioci te takve politike, iz dana u dan izazivaju sve veću odbojnost, provociraju neprihvatljivim političkim rješenjima, da ih se naprosto ne može ni gledati ni slušati. Dio te politike i političara čini međunarodna zajednica, predstavljena kroz Vijeće za implementaciju mira, OHR i međunarodnog predstavnika, od kojih se očekivalo mnogo, a dočekali su to da svi samo čekaju da im vide leđa, pa poslije kako god bude.

BiH političari (ni)su samo domaći proizvod

Međutim, kada  govorimo o  bh  politici i političarima treba imati u vidu da tu  politiku nismo mi ni kreirali ni određivali, već nam je nametnuta, a političare jesmo mi stvarali, ali su korumpirani, pod uticaj loše politike i rade po diktatu.  Ono što je najtragičnije, ni politika ni političari, ne djeluju na planu obnove i jačanja jedinstva u zemlji, već ga iz dana u dan čine slabijim, a status države i njenih dijelova neizvjesnijim. Od MZ se i dalje očekuje podrška, sada možda više nego ikad, a te je podrške sve manje i sve je više podložna kritici, jer je svedena na upozorenja koja niko više ne sluša. Kod svih već dugo vlada uvjerenje da su OHR, OSCE,UNHCR, a najviše visoki predstavnik Valentin Inzko profanisali svoju ulogu i umjesto pomoć postali sve teže snošljiv teret. Za razliku od ranijih – Šveda Carl Bildta, Španca Carlosa Westerdorpa, Njemca Wolfganga Petritscha, Engleza Paddy Ashdowna, Njemca Chrisian Swartz Schilinga, Slovaka Miroslava Lajčaka, koji su manje ili više zadovoljili, posljednji Valentin Inzko je potpuno profanisao ulogu koja mu je povjerena. U zadnje vrijeme djeluje tako beskrvan i uplašen, da je više za žaliti nego kritikovati.

A te političare smo mi stvorili. To smo mi, to su naši očevi, koji se grčevito drže vlasti, umjesto da ih smjenjuju njihovi i naši sinovi, kćeri i unuci. Ne mali broj njih je bez svijesti i savjesti. Oni koji su zdravi, koji teže isplivati na površinu, ne uživaju dovoljno naše podrške, niti je dovoljno nas koji smo im spremni pružiti ruku. Zamoreni dnevnim događajima i pod njihovim konstantnim pritiskom gubimo pokretačku snagu i volju za  strateške ciljeve.

Dok u svijetu elita vodi društvo napred, naša je inficirana i bolesna, širi zarazu i vuče nazad. Dok sve oko njih tone oni pametuju i mudruju ili zajedno kolo igraju i šenluče.

Duga je lista političara različitih nivoa vlasti koji nam od nastanka Dejtonske BiH do danas  zagorčavaju život. Nisu svi loši, ali su svi dio hronologije promašaja. Neki od njihovih reprezentenata su: Milorad Dodik, Mladen Ivanić, Dragan Čović, Nermin Nikšić, Željko Komšić, Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić, Nikola Špirić, Nebojša Radmanović…

Preduga je lista političara Dejtonske BiH, koji su debelo koštali poreske obveznike, a nisu ništa učinili za BiH i njene narode. Ne mali broj njih ne samo da nije radio u interesu BiH, već je radio i danas radi na njenu štetu. Rade što žele i za njih ne važe  nikakvi zakoni. A neki od njih su dokazani neprijatelji svoje države. Najveći apsurd je to da se najveći neprijatelj BiH Milorad Dodik sada uživljava u ulogu predsjednika. Kakav apsurd u sve apsurdnijoj državi? Osilio se toliko, da se već u startu drznuo uslovljavati i prijetiti napuštanjem funkcije predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, iako zna da je ne malo onih koji misle da na nju nije smio nikada ni doći, jer njegov angažman nije u funciji napretka države već glavni dio projekta za njeno rušenje. A od kada je došao od pape i iz posjete Istambulu, spustio je aroganciju i smekšao, jer misli da mu je prošlo ono sa rezervnim sastavom policije, vojnim uniformama, pa sad treba malo spustiti gard.

Ne može se reći da Dodik, Čović, Ivanić, Izetbegović…i njihove brojne prišpetlje nisu svjesni stanja. Jesu i previše, jer da nisu ne bi tako dugo s nama vladali i tako istrajno trpali u džepove.

Skretanje krivice na političare

Mada su “izabrani” političari najodgovorniji za stanje u zemlji, najviše krivi za greške, propuste i promašaje, u njihovoj krivici i odgovornosti nemamo pravo tražiti opravdanje za sebe i amnestirati sebe od odgovornosti.

Političarima trebaju neprijatelji, da bi mogli opravdati svoju ulogu i postojanje, da bi svoje uspjehe i neuspjehe mogli predstaviti kako im odgovara, ali i nama političari trebaju kao neprijatelji kao izgovor za našu šutnju, neodlučnost, inertnost i pomirljivost.

Koga  okriviti za opšte stanje u zemlji, stanje stagnacije, nazadovanja, agonije i nestajanja? Političare, politiku, građane, narod ili narode? Šta se najhitnije mora preduzeti u BiH, da se narod spasi, a država sačuva? Otklanjati – rješavati uzroke ili posljedice. Uzroci su veliki i duboki, a posljedice sve teže i posljedičnije. Ustvari, političari su i uzrok i posljedica; u plodno tlo siju novu sjetvu i nove žetve žanju.

BiH nisu potrebni njeni  građani

Nakon selektivnog progona  stanovnika tokom agresije na BiH pod prijetnjom oružja, pretežno Bošnjaka, u uslovima mira svjedoci smo masovnog odlaska BiH građana u inostranstvo, prije svega mladih i obrazovanih, što je rezultat neodrživog političkog stanja u zemlji.

Već mjesecima pa i godinama sa velikom zabrinutošću govorimo o odlasku mladih, odlasku obrazovanih i stručnih ljudi svih profila, što će svakako imati negativan, ali u nečem i pozitivan odraz na stanje u zemlji. Olahko se odričemo naših građana, u koje smo uložili sve svoje potencijale i dajemo ih bogatim da budu još bogatiji. I nije to prvi put. To je postala praksa ne samo BiH. Pri  tome zaboravljamo, i nećemo da znamo, da smo bez imalo otpora skoro ravnodušno dozvolili da preko milion naših građana, prognanih tokom agresije na BiH, ostane u svijetu. Koliki je to kapital bez kojeg je ostala BiH? Šta smo učinili da prisilimo vlasti BiH i MZ da im obezbjede uslove povratka i da ih vrate? Ništa! I ne samo da ih nismo vratili, već su im sa bezbroj adresa upućivane optužbe što su otišli i nisu branili zemlju, a sad ih krivimo i optužujemo što ne mogu ili neće da se vrate. Nije tačno da se nije moglo. Imala je posdejtonska vlast u BiH dovoljno sredstava da pomogne i stimuliše povratak, ali su ta  sredstva pretežno trošena za zbrinjavanje onih koji su nas progonili. Ustvari, prava istina je u tome da je vlast u BiH bila sretna što se prognani ne vraćaju, jer bi povratkom ugrozili pozicije vlastodržaca. U entitetu Rs su se otvoreno suprostavili povratku i onemogućil ga, a u federaciji BiH eskivirali i improvizirali povratak.

Politika u BiH

Politika je oružje i oruđe za osvajanje i održavanje vlasti i vještina upravljanja društvom, kojom se preko državnog aparata usmjeravaju i usklađuju sve društvene djelatnosti javnog života. Po nekim mišljenjima politika u BiH nije promijenjena od 1878. do danas i u njoj sudjeluju i sadejstvuju isti politički akteri, djeluju isti interesi, a ispoljavaju se isti problemi. Obojenu nacionalizmom, populizmom, depotizom…usmjerenu interesima velikih sila, predstavljenih kroz MZ, BiH politiku karakterišu: otuđenost od građana, dominacija nacionalnih stranaka, korupcija, bahato ponašanje političara, širenje straha i mržnje, prijetnje, stranačko zapošljavanje, neosjetljivost na rastuće socijalne probleme…Na djelu je stalno nastojanje političara da na svaki način odvrate pažnju od stvarnih životnih problema i usmjere je u pravcu koji odgovara njihovim interesima.

Produkt takvog vladanja državom su bijeda i siromaštvo u koje sve dublje zapadamo.

BiH država talac nacionalističke politike

Koliko je država BiH talac nacionalne politike i političara nacionalista, pokazuje državotvorni prkos Rs predvođen Dodikom, servisiran Srbijom i Rusijom, ali i krajnje opasno i posljedično uslovljavanje i ultimativno ponašanje HDZ BiH i lidera Dragana Čovića, koji se nametnuo državi i usporio i onemogućio izborne procese, prvo tezom “da jedan narod ne može drugom birati predstavnika”, a potom “zahtjevom za izmjenu izbornog zakona BiH” po nacionalističkom modelu, koji odgovara samo Čovićevom HDZ BiH. Krajnje je politički neodgovorno prema državi i građanima BiH  budućnost zemlje držati taocem, radi postizanja političke koristi agresivnog susjedstva iz Srbije i Hrvatske.

Navikama iz socijalizma ne može se uspješno živjeti u kapitalizmu

Siromaštvo i bijeda, u koje sve dublje zapada bh društvo, su produkt osionog divljeg kapitalizma i razornog kriminalnog vladanja državom. BH tužilaštvo i sudstvo su šlag tom vladanju. Politikom u BiH upravljaju lični interesi onih koji politiku provode. Politika i političari su loš gospodar države BiH. Kao rezultat toga, građani napuštaju Bosnu i Hercegovinu, jer nisu našli sebe, nisu i ne mogu ostvariti svoja osnovna životna prava. A kako da i nađu sebe, kad je mentalni sklop ostao po socijalističkom modelu, a kapitalizam ih u najsurovijem obliku tare već skoro tri decenije. Dovoljno je pomenuti samo dvije činjenice. U razvijenom kapitalizmu, kakav je američki, svaki menadžer te može u svakom trenutku poslati kući, ako mu u bilo kom pogledu ne odgovaraš, a u eri jugoslovenskog socijalizma trebalo je dvije i više godina da se istjera loš radnik koji loše radi i remeti odnose, jer ga je štitio sistemski Sud uduženog rada. I druga stvar. U vrijeme jugo-socijalizma svaki onaj ko je završio fakultet tražio je da radi striktno posao za koji se obrazovao, iako nije imao nikakvu praksu, pa je veliki broj fakultetlija samo statirao i ubirao visoku platu, ne dajući nikakav radni učinak. Trebalo je proći nekoliko godina da nešto konkretno uradi. Njegov stručni potencijal je bio neiskorišten. U američkom kapitalizmu, školovanje nije besplatno kakvo je bilo u Jugi, već studenti tokom studija moraju dizati visoke kredite s kojima plaćaju školarinu, i moraju ih početi otplaćivati odmah po završetku studija. Obzirom da mnogi po završetku studija ne mogu dobiti posao za koji su obrazovani, moraju početi raditi bilo koji posao, da bi  mogli otplaćivati studentske kredite koje su koristili, jer  svako kašnjenje otplate drastično povećava ukupan dug kamatom i troškovima. Ako se nekima od tih nakon nekog vremena ukaže prilika da dobiju posao u svojoj struci, koji su željeli, često ga ne mogu prihvatiti, jer ih promjena posla vraća na početnu satnicu i gube beneficije koje su u međuvremenu stekli, u koje spadaju zdravstvena zaštita, pravo na godišnji odmor, bolovanje, itd. Tako se desi da neki nikad ne dođu u priliku da rade posao za koji su se obrazovali.

Moral u političkom životu BiH

 U BiH politika vješto manipuliše i poigrava se sa moralnim vrijednostima i ruši ih, jer joj to omogućuje Dejtonsk Ustav, koji je potpuno ignorisao prava manjina i građanska prava, moralne norme stavio u zadnji plan. S pravom se može konstatirati da zadnjih 20 godina u BiH politici nema moralne odgovornosti, a izvor političkog nemorala je u Ustavu BiH, jer omogućuje političke manipulacije, koje zadnjih 10 godine više nego uspješno za razaranje države koriste Dodik i njegov SNSD i Čovićev  HDZ BiH U takvim okolnostima politika i moral su nespojivi, jer moral je u političkom životu moguć samo kad se uspostavi demokratska kontrola vlasti.

Dejtonski ustav je oruđe separatista

Ni jedan ustav nije narodni, dok ga građani ne izglasaju i prihvate kao svoj. Građani BiH nisu nikad usvojili Dejtonski ustav, već im je nametnut i zapečaćen neodgovornim nadzorom MZ. Građani ga doživljavaju kao luđačku košulju. Proizvod Dejtonskog ustava je opšti haos u zemlji i metež u  narodu. Centralni dio Dejtonskog ugovora je Ustav, a on je antidržavni jer ne objedinjuje zemlju već je razdvaja. Nacionalisti i desničarske partije ga vješto koriste kao oruđe za širenje podjela i rušenje države. Neki ga vide kao oblik političke prostitucije, a političke odgovornosti nedostaje u svim slojevima vlasti.

BiH političari

Ne mali broj BH političara treba na crnu listu, ne samo Dodik, i ne samo na američku. Političari djeluju u magli, kriju se u magli, proizvode maglu i maglom pokrivaju državu. Iz dana u dan sve ih je više, a građana sve manje, u nekim područjima ni za lijeka. Većina njih, koji su na vlast stupili tokom i nakon rata, i danas su na vlasti. Više nego su komotni u mreži koju su oko sebe spleli. Ako već moraju, samo promjene položaj s noge na nogu.

Udruženi neprijatelji BiH Dodik i Čović uz pomoć svojih sljedbenika sve čine da državu BiH na domaćoj sceni predstave kao neprijatelja, a na vanjskoj kao neodrživu, spremnu da ide na doboš. Svako ko im se suprostavi postaje živa meta. Niko ne zna koliko ih je do sad upisano u Dodikovu crnu knjigu. Zaštićen specijalcima i dodatno obezbjeđen “rezervninm sastavom”  uz glasogovornicu Željku Cvijanović, Dodik nastavlja neprisnoveno vladati svojim feudom i nakučivati milijunske zarade svojoj familiji i svojim poslušnicima. Možda afera “Tegeltija”, ako se počne odmotavati, otkrije koji sve predmeti i po čijem zahtjevu leže u fijokama tužilaštava i kod sudija i kupe prašinu dok ne budu zaboravljeni ili ne dočekaju neki oblik zastare. A takvu moć kakvu imaju Dodik i Čović nemaju danas ni najveći apsolutistički vladari. Oni su alfa i omega i simbol političara sa oznakom “Made in Dejton” proizvedenih u Dejtonskom političkom sistemu, kakav postoji samo u BiH.

Od aktuelnih BiH političara ne treba očekivati da odstupe od svojih sitnosopstveničkih interesa i stave se u poziciju ugnjetavanih građana, i to su pokazali svih postdejtonskih godina. Nasuprot tome, domaći politički lideri su se toliko osilili, da  se ne osvrću niti ih brinu zahtjevi i upozorenja, bez obzira kojim povodom i od koga dolaze. Podržani od svojih partija, koriste se lažima, prijete i šire strah. Nažalost, građani ih za to ne kažnjavaju, iako znaju da se sami neće uozbiljiti i opametiti i početi se ponašati odgovorno. Jedan od rijetkih je Denis Bećirević, koji je nedavno najavio borbu protiv političkih varalica, ali je u tome ostao osamljen.

Odgovornost političara zahtjeva od njih da se suoče i uhvate u koštac sa problemima i da ih odlučno i angažovano rješavaju, da podrže procese demokratizacije i mjenjaju svijest građana u tom pravcu. Ali za takvu strategiju trebaju odgovorniji političari, kojih nema ili su onemogućeni.

Najneodgovorniji, najlicemjerniji i najskuplji bh političar je Međunarodna zajednica, koja svoj neodgovoran pasivan odnos prenosi na domaće političare i svoj neuspjeh da učvrsti mir i uspostavi normalno demokratsko stanje opravdava ulogom koju svodi na usmjeravanje i pomaganje, bez intervencija. Međunarodni predstvanik Inzko papagajski ponavlja da političari i građani moraju odgovorno djelovati i preuzeti vlastitu sudbinu u svoje ruke, a zna da im to Dejtonski sporazum onemogućava.

Građani BiH

Dejtonska podjela BH građana na tri konstutivna naroda je sjeme razdora, koje se oplođuje već preko dvije decenije. Podjela je toliko duboka da onemogućuje dogovor o bilo čemu, a najmanje o tome kako zemlja danas i u budućnosti treba izgledati. Sve se čini da se država oslabi, umjesto da ojača, jer jedino jaka država može pružiti građanima ono što se od nje očekuje.

Političke stranke ucjenjuju građane i svoje članove drže kao svoje taoce. Jedno od najvećih razočarenja u društvenom životu BiH je akademska zajednica, vjerovatno zbog toga što u njoj mladi nemaju dovoljan uticaj, ili zato što stari nisu završili započeto i ne žele započinjati novo, a i dalje drže sve konce. Intelektualci iz sva tri naroda i ostalih bi trebali preuzeti svoj dio odgovornosti, pokrenuti inicijativu za nužne promjene, koje bi građanima vratile vjeru, ali su i sami žrtva podjela. Intelektualni dio građana mora probiti led, a kako kad i ne pokušavaju, već uvlače glavu u vrat i ostaju u okrilju svoje sujete.

Najveći broj građana BiH je nezadovoljan sa politikom i političarima, ali ih i dalje trpi i pod pritiskom glasa za njih i daje svoj glas istoj nacionalnoj partiji. Iako su izbori jedini put da se promjeni loša vlast, svoje pravo da svojim glasom mjenjaju stanje koristi samo 50% građana koji imaju pravo glasa. Ako se zna da od tih 50% značajan broj čine poslušnici i zaposleni u administrativnom aparatu i javnom sektoru, čija egzistencija direktno ovisi od nacionalnih partija, onda nije iznenađenje što se ni u jednim izborima do sada, iako se održavaju svake dvije godine, do sada ništa nije moglo promjeniti.

Građanima BiH je preko glave i politike i političara, koji već duže od dvije decenije neprikosnoveno vladaju političkom scenom. Ima li iko ko još želi gledati i slušati Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Fahrudina Radončića…? Ja se naježim kad ih vidim. Nažalost, građani su toliko podijeljeni, toliko stjerani u odvojene torove, da ih ni teška nepravda, ni prevare…. ne mogu dovoljno približiti i ujediniti protiv loše politike i loših političara. Građani se moraju objediniti i zajedno krenuti da sruše njih i  “tronacionalnu mafiju” koju oni predvode. Do sada se pokazalo da protiv njihova nenarodnog režima nisu efikasni izbori i da se jedino ta udružena mafija može srušiti silom. Iako tako misli većina građana, još uvijek se protiv loše vlasti demonstrira u Francuskoj, Mađarskoj, Makedoniji, u Podgorici, na Kosovu i ranije sa ograničenim uticajem u Beogradu i Banja Luci, samo ne  u BiH.

Građani od svoje zemlje trebaju mnogo više. Traže promjene i žele da smanje korupciju, žele da žive bolje i dostojanstvenije, ali se ne zalažu već statično čekaju da se to bez njih dogodi. I pored svih nedaća koje ih prate, građani BiH još uvijek nisu uspjeli stvoriti aktivnu kritičnu masu, sposobnu da milom ili silom iznudi promjene, iako su u građanskoj strukturi više nego prepoznatljivi: obespravljeni radnici, nezaposleni, nezadovoljni studenti, obezvrijeđeni intelektualci poniženi borci, razočarani građani, gladni penzioneri.

Režim u BiH je toliko ogrezao u kriminalu, samovlašću i korupciji, da se nikad neće sam odreći vlasti, već mora biti srušen silom.

Nema napretka ni pomirenja dok nacionalisti vladaju zemljom

Državi Bosni i Hercegovini su potrebne hitne promjene, koje će omogućiti napredak i šire otvoriti proces pomirenja. Potrebne su svim narodima i svim građanima BiH. Ali ni promjena ni napretka nema niti će biti dok nacionalisti podržavani od strane MZ vladaju zemljom. Nema napretka dok se s vlasti ne svrgnu nacionalne stranke i njihovi lideri i na vlast dođu novi lideri i stranke koje će težiti opštem interesu građana. Njihov dolazak omogućio bi ne samo obnovu demokratije i ubrzanje ekonomskog razvoja, već bi pospješio i ubrzao proces pomirenja, kojem teže svi narodi i građani, samo to ne mogu i ne smiju otvoreno pokazati, jer su još u okovima i pod nadzorom nacionalističkih vlasti. Njihov silazak s političke scene omogućio bi svim bh narodima da se suoče i sa zločinima koji su počinjeni drugima u njihovo ime tokom agresije na BiH i prihvate osudu tih zločina.

Od posebne važnosti za opstanak i dalji napredak BiH su borba protiv korupcije uz brži ekonomski kroz ekonomske reforme koje će omogućiti otvaranje novih radnih mjesta, povratak izbjeglica, usporiti izlazak građana iz zemlje, omogućiti uspostavu vladavine prava…Nažalost, o borbi porotiv korupcije, koja je i dalje nedodirljiva, govori se samo deklarativno. Na samo da nema efikasnih mjera protiv korupcije, već je korupcija sve bolje pozicionirana u korumpiranim vlastima na svim nivoima, naročito u  sudstvu, entitetskom i državnom vrhu i kao takva postala društveno prihvatljiv format na kome vlast funkcionira. Jasan indikator takvog stanja je je upravo otkrivena afera u koju je upleten, ko drugi nego predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija. Prema video snimku, koji su objavili mediji, postoji sumnja da je Tegeltija trgovao krivičnim  prijavama i uzimao mito. Ostaje pitanje da li će ova afera, kao sve druge do sada, biti zataškana ili će se sa njom početi rušiti bastion korupcije u kojem je BiH zarobljena već godinama. Američka ambasada i EU zatražili su da ubrza istraga o ovom predmetu.

Građani BiH su protiv politike i političara koji vladaju političkom scenom BiH puna dva dsetljeća. Žele njihovu smjenu, ali još nisu našli put i način na koji to ostvariti. Mirnim putem do sada to nije išlo. Da li je došlo vrijeme da se građani bolje organizuju i udare na kapiju koja je dalje sigurna kao tvrđava?

Svi građani BiH, svi konstitutivni narodi, kako ih zovu, trebaju BiH prihvatiti kao svoju državu, kao jedinu svoju domovinu i svi zajedno je unapređivati i određivati joj tok i razvojni put, koji će svima donijeti sreću i blagostanje.

Zaista je krajnje vrijeme da građani BiH konačno shvate da je jedinstvena i suverena BiH važnija od bilo kakve nacionalne opcije, jer su vidjeli i osjetili na vlastitoj koži šta su nam donijeli nacionalizam i separatizam.

Burlington, 24. Maja 2019                                    Zijad Bećirević

Nakon 25. maja 1995 Tuzla  a sa njom i cijela Bosna i Hercegovina više nije ona ista.U najljepšem godišnjem dobu, mjesecu maju kad se život budi Tuzla je zamotana u crno.   Bilo je to vrijeme zla, koje je uništavalo dobro i sve ono što nije imalo nikakve veze sa ratom; nevine žrtve, djecu i mladost.

Upravo na taj dan kada smo nekad slavili naš Dan mladosti, zločinci su ubijali našu mladost. Slobodarska  Tuzla od tada pati,  preživljava možda u svojoj historiji , svoju najveću bol. Ginuli su prije toga i rudari i ljudi  su se saosjećali u svojim tragedijama  Ali ubijanje njene mladosti je nešto što  je teško opisati. Srceparajuća bol, koja prijeti da razori našu utrobu i grudi.  Dugo, dugo, ćemo je nositi u našim dušama i prenositi je na naša pokoljenja. Jer više  ne možemo učiniti. od sjećanja na njihovu mladost i njivu nadu u bolje sutra.  Otišli su u smrt veseleći se svojoj mladosti , zato što su imali jedno drugo,  što su se  voljeli i nisu dali zlu da ih dijeli.Prkosili su ratu, topovima i granatama.  Baš su nas oni  naučila životnoj lekciji koja ćemo pamtiti i iz nje učiti. Njihove tragedija sa kojom su otišli u smrt  je istovremeno i poruka koju ne smijemo zaboraviti.

Tuzlanska kapija je bila mjesto gdje se mladost okupljala, živeći u uvjerenju da će kraj rata uskoro doći. To je mjesto gdje su se skupljali, družili, voljeli  i Razija, i Fahrudin, i Suzana, i Ilinka, Azur, Vanja, Adnan, Jelena. Njih ukupno 71-o ubijeno i preko 200 ranjeno. I mali dvopigodšnji Sandro  Kalesić koji se radovao prvim dječjim igračkama i čiji su roditelji izašli u kafić da proslave godišnjicu svog braka i ljubavi. Živjeli su u uvjerenju da će doći bolja vremena, kada će moći slobodno se kretati, ići u školu, učiti, zabavljati, igrati rukomet, fudbal, košarku.  Maštaili su da budu majstori fudbala poput Šećerbegovića, Mulahasanovića, Hatunića…, košarkašice poput Razije Mujanović, priznati doktori i sportisti poput mnogih drugih tuzlanskih velikana. Umrli su ali nadu nikad napustili nisu.  Radovali su se poslednjem ratnom ljetu i raspustu koje je bilo pred njima. A tako je malo trebalo.

Do sada je za zločin prvostepenim sudom osuđen oficir Vojske RSa Novak Đukić na 25 godina zatvora.  Nije  Đukić nikakav oficir  već zločinac najgore vrste, zalutao u ljudsku rasu. Oficire ne uče na vojnim akademijama da topovima gađaju naseljena mjesta i ubijaju djecu.   Oficire na uče ni da bježe.  Đukić je  pobjegao kao najveća kukavica za Srbiju.

Maj je težak mjesec kada se bude osjećaji prije svega roditelja nastradale djece.  24 teška mjeseca maja su već  prošla a uspomene ne blijede. Zločinci su htjeli da nas ubiju i osakate iz mržnje ali  džaba, nisu uspijeli. Naprotiv, mržnja  nas nije zaslijepila a bol nas  još više učvrstila u uvjerenju  da dobro  mora pobjediti zlo i onda kada nema pravde.

Nema više naših Razije , ni Sandra ni druge  ubijene djece. Oni su tu u nama i negdje oko nas i nikada neće biti ubijeni kako je to agresor htio. Danas se na Tuzlanskoj kapiji opet okuplja naša nova mladost, rađaju nove ljubavi  i radost. Agresorske granate nisu zamuknule dječiji smijeh.  Tuzlanska mladost će uvijek živjeti! Ljubav  i vjera u dobro je pobjedila granate i haubice.

Mr. sci. Edin Osmančević

Bosanski lonac

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Theresa May odlazi!

Posted: 24. Maja 2019. in Intervjui

Theresa May, predsjednica Vlade Velike Britanije, je potvrdila svoj odlazak 7. juna  nakon sto je izgubila tri parlamentarna glasanja  o brexitu i izgubila 32 minstra u svoje tri godine mandata.  Ali to nije samo kraj neuspjeha ove vlade na čelu sa njom.

U četvrtak je Vlada odgodila svoje 4. glasanje  nakon što je nezadovoljstvo  njenih novih prijedloga raslo kako interno tako i eksterno.  Posebno nakon najave više ministara da će napustiti Vladu.

Theresa je rođena 1956 godine, udata za svog školskog druga Phillipa, sa kojim u braku nije imala djece.  Na čelo Vlade Velike Britanije došla je  nakon ljeta 2016. godine nakon što je njen prethodnik David Cameron  podnio ostavku i rezultata referenduma kojim Velika Britanija napusta EU. Nekoliko mjeseci poslije  njen izbor za predsjednicu Konzervativne stranke je bio samo jedan formalitet.  U periodu od 2010-2016 bila je  minsitrica unutrašnjih poslova a parlamentarni zastupnik od 1997. godine.

Peškir  u ring je bačen kada je  Andrea Leadsom, konzervativni  partijski vođa   iz Kuće lordova (House of Commons) izjavila da više ne vjeruje u May-sin plan da može sprovesti brexit. Nju je smjenio ministar finansija Mel Stide.

Ko će naslijediti May-sinu užarenu stolicu  nije još odlučeno. Jedan od kandidata je i ministar spoljnih poslova Boris Johnson. U svemu ovome  u Velikoj Britaniji se održavaju EU izbori gdje su ocjene prognoza  da Konzervativci riskiraju jako loš rezultat –  manji od 7 %.

Čini se da je Theresa May naučila životnu  lekciju koja bi se mogla sažeti u jednoj rečenici :  ”Lakše reći nego sprovesti!” Izlazak Velike Britanije imao bi katastrofalne posljedice za ekonomiju i  životni standard građana Velike Britanije čija spoznaja sve više raste u britanskoj javnosti. Posebno nakon sumnji da su  na  ishod referenduma uticali  i određeni antidemokratski lobiji.

Praviti se ” Englezom ” bez racionalnog razloga i neodgovornih  odluka njene Vlade  sudbonosne za budućnost njenih  građana  ima svoju cijenu!

Mr. sci. Edin Osmančević

Dodo u Mostaru22

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.