Veliko srpsko- hrvatski nacionalisti i kriminalci, guslar i orguljaš

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo me, upravo na današnji dan svoga 85-tog rođendana, opijen slavom i poštovanjem mnogih mojih prijatelja i obožavalaca, koji me veoma dobro poznaju i čitaju redovno moje istinite kolumne sa sadržajima, prihvatljive i njihovoj duši i osjećajima, kao mostarskog Sarajliju i Bosanca, inspirišu me na ovaj moj rođendanski opus?
Prije svega, osjećaj i želja za životom, uz istinska prisjećanja da sam u ovome gradu Mostaru i jedva živ ostao, zahvaljujući i nekoj nebeskoj „ anđeoskoj vili „ koja mi je u mojim snovima ukazivala na pravi put ?
Zašto, danas i baš sada ovako nešto pišem, mislim da će vam svima , dragi moji poštovani čitaoci, biti sasvim jasno na kraju ovoga sadržaja, iz veoma bogatog životnog i radnoga iskustva, sa šahovskim memorijskim sjećanjima na brojne događaje u proteklom periodu?
Upravo, u trenutcima aktuelnih brojnih tzv. „ crnih lista „ veoma me je direktno inspirisalo, za moju neposrednu ili direktnu „ crnu listu „ sa našim ovozemaljskim liderima u vlasti, nebeskim ortodoksnim nacionalistima i rušiteljima ovoga državnog sistema domovine, koja i nije njihova jedina.

Radeći sve to uz zvuke gusala i orgulja, njihovi aktuelni izvođači i „ nebeski letači „, Milorad Dodik i Dragan Čović,sa svojim strankama SNSD-om i HDZ-om i njihovim kadrovima, sa svojim dugogodišnjim negativnim aktivnostima, sa kriminalnim dosijeom, poodavno su zaslužili, upravo aktuelne „ crne liste „, kao i moju ličnu i neposrednu.
Kao visoki intelektualac, čovjek svjetskih razmjera, koji je obišao svijet, spoznao njihove vrijednosti, naučio brojne svjetske jezike i postao poliglota, graditelj koji je izgradio šest velikih industrijskih objekata, profesor koji je obrazovao generacije stručnjaka elektrotehnike, roditelj i danas penzioner, koji se nikako ne može pomiriti, sa politikama i nakanama ovih ortodoksnih nacionalista, od Laktaša do mostarskih Bara.
Kao stručnjak svoga poziva od glavnog inžinjera do tehničkog direktora, nudili su mi sva bogatstva ovozemaljska, vikendice i zemljišta do količina novca, ali me nikada nisu mogli potkupiti, za svoje ciljeve i ostvarenja, jer je sve rezultat odgoja i porodičnog osjećanja ljudskosti i poštovanja.
Dešavali su mi se i sudbonosni trenutci u sopstvenom životu, da sam na kraju krajeva ipak ostao u životu, moram priznati zahvalnost nekoj velikoj nebeskoj sili, koju sam nazvao „ vila života i dobrote „ jer sa Bogom, Allahom i drugim nebskim poštovanim veličinama, nisam imao nikada priliku susretanja i osjećanja njihovog velikog učinka, u borbi protiv nacionalista i njihovih agresivnih i ratobornih nakana.
Upravo se i danas prisjetih da ovo napišem, radi moje rodbine i prijatelja, dok me nakaradni i veliko srpski đilkoš i kriminalac sa Beogradskih ulica, Milorad Dodik, ne bi i konačno ukrotio i kaznio za sve moje istinite napisane riječi, sa svojim ubitačnim i nakaradenim zakonom o klevetama i slobodi izražavanja.
Blizanci, veliko srpsko hrvatski rušitelji i kriminalci, koji su se obogatili na račun svoga naroda, njihovih bankarskih i drugih finansijskih mahinacija, gradeći i kupujući svoje silno bogatstvo na Dedinju u Beogradu, u mostarskim Barama i gdje ne više, njihovi sugrađani su ostajali sve siromašniji i bijedniji u potrazi za porodičnom egzistencijom.
Kako i na koji način sam lično, upravo došao do svoga“ bogatstva „ na slici koja slijedi, u ovome vaktu i neprilikama, nedostatka pravnoga sistema i pravne države, spreman sam i voljan i uputiti ovim mojim „ crno listašima „ Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću , opomene sa poklonima, koje mogu shvatiti i razumjeti.

M – 7.62 ????? SA 50 BUM, BUM, BUM, BUM, BUM, DOVOLJNO !
Naime, kada sam poslije Dejtona kao izabrani vijećnik Gradskoga vijeća grada Mostara i njegov predsjednik / podpredsjednik, bio i trostruki prognanik u svome gradu, doživio i životnu golgotu, od strane HDZ-a i njihovih „ ustaških čimbenika „ bio sam primoran otići do grada Breze u Bosni, da bih u prodavnici oružja i kupio ovu garnituru naoružanja, radi lične zaštite,od ustaša.
Nažalost, to mi je i ostalo današnje jedino bogatstvo, koje posjedujem, u nakanama borbe protiv ovih nacionalističkih elemenata veliko srpsko hrvatske politike, u mojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, u rodnome Sarajevu i gradu Mostaru.
Sve su današnje floskule i demagoške tirade izgubile značaj i svrhu svoga značenja i opstanka, ako nam zaista danas naša pravna država nije u stanju i konačno stati u kraj, ovim našim rušiteljima i nacionalističkim zlikovcima, imenom i prezmenom Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, kao i njihovim nacionalističkim strankama SNSD- u i HDZ.u.
Kao što je u svoje vrijeme, njihov đeneral i „ otac hrvatske nacije „ Franjo Tuđman sve poradio za uništenjem „ Feral Tribuna „ jedinog i značajnog slobodnog glasila, koji je među prvima i opisao moju golgotu, sa sljedećim sadržajima, od lova do „ Cosa nostre „.
Nije niti jedini slučaj u ovome gradu Mostaru, ako se prisjetim upadanja petorice „ ustaša- crnokošuljaša „ u moj stan u DUM- u i njihovog iživljavanja nada mnom.
Dok je jedan repetirao svoje ubojito naoružanje, govoreći da će me odmah ubiti, drugi je dovikivao vadeći kamu iz svoga ležišta da bi me zaklao, treći bi priskočio sa nakanom da me objesi o luster, a peti bi me odmah pridavio i sl.
Da, bili su to „ crno košuljaši „ uvijek ZA DOM SPREMNI, koji su se i lijepo rasporedili, da jedni pljačkaju po stanu, ostali bi me mrcvarili , mučili i zamarali ?
Sve u svemu, teško je zaboraviti sve ove trenutke strave i užasa.
Narednih dana, bili su i spremni da me strpaju u gepek mercedesa i da me vječno pohrane u jame staroga rudnika uglja u Mostaru ili negdje u jame okoline Goranaca, iznad Mostara.
Dakle, sve su ovo istiniti događaji, kako bi stručnjak sa izgradnje Aluminija, kao Bosanski Srbin ili profesor generacija njihove djece obrazovao buduće stručnjake elektrotehni8ke ili priznati i dokazani parlamentarac, vijećnik i društveno- politički radnik,sprečio u ličnome doprinosu za „ jedinstveni grad „ Mostar i njegove građane,koji su upravo na prvim postdejtonskim izborima u gradu Mostaru i ostvarili pobjedu nad nacionalističkim HDZ-om i njegovim kandidatima.

Kako bi to naši stari govorili; „ Ako laže koza, ne i rogovi „ sve to lijepo i istinito ovjekovječio istoga trenutka, čuveni i famozni tjednik u teško vrijeme „ tuđmanovštine „ iz Splita „ Feral Tribune „ i neka mu je vječna hvala.
Svakako, nešto slično se dešavalo i pod diktaturom Slobodana Miloševića i njegov uticaj na pisanje i djelovanje njihovog tjednika „ Telegraf „ gdje novinari nisu smjeli misliti niti pisati istinu svojim perom i svojom spoznajom.
„ Rast nacionalizma u bivšim republikama, nezadovoljstvo kosovskih Albanaca, krvožedni pojedinci na vlasti i jačanje paravojnih formacija doveli su do raspada Jugoslavije i rasplamsavanja ratova na brojnim frontovima s jedne strane, kao i bogaćenja povlašćenih pojedinaca s druge. Slede sankcije SR Jugoslaviji od strane Ujedinjenih nacija, a siromaštvo, redovi ispred prodavnica sa bonovima za hleb i ulje postaju naša realnost, a preprodaja cigareta i goriva za mnoge postaje unosan biznis“ / citat sa interneta/.
Upravo, u današnjim našim uslovima nacionalističkih tih istih elemenata, sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, koji su se na kriminalu i lopovlucima veoma obogatili, isti bi kao sljedbenici i Franje i Slobodana, isto tako na dikttatorski način ugušili i svaku slobodoljubivu i istinitu riječ ili priču o njihovom kriminalu i rušilačkim djelovanjima, u cilju uništavanja jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Imali su od koga učiti i naučiti, za svoje nesebične diktatorske prohtjeve i uništenje slobodne misli svakog novinara, koji nije režimski.
Dakle, njihovi zahtjevi, upravo bio to nacrt ili nešto više, nije niti bitno ali pomisao na isto, da se krivičnim zakonom za uvredu, klevete i bilo kakvu drugu pisaniju određuju drastične kazne, čak i sa zatvorima, samo je u stilu njihovih bolesnih ambicija naslijeđenih od svojih mentora, Franje i Slobodana.
Kao „ Jazavac „ našeg Kočića, koji od neke miline ne može da diše, nešto slično se dešava i našim građanima, ove nam jedine i lijepe domovine Bosne i Hercegovine.
Normalno nam se i nameće jedno pitanje;
“ Dokle će to činiti i rovariti, isključivo zavisi od našeg građanskog društva, koje je još uvijek uljuljano i uspavano, zahvaljujući tiradama, lažnim obećanjima i obmanama međunarodnih zvaničnika, koji nam u “našem ogledalcu“ prikazuju lažne slike svojih tobožnjih želja i potajnih dogovora sa ovim “sviračima“.

Dotle, njihov kriminal i lopovluci po hacijendama od Dedinja do mostarskih Bara, cvjeta li cvjeta, naš narod sve siromašniji, te u svojoj bijedi pomišlja neprekidno o mogućnostima ratne opcije, izazvane ponašanjima naših despota, diktatora, doglavnika i vožda.

Krajnje je vrijeme, da im stanemo na kraj svih njihovih rušilačkih aktivnosti, kriminala i lopovluka, po cijenu države i sopstvenih života.” / lični citat iz ranijeg vremena / ?

Naša bosansko-hercegovačka glasi:
“Stani malo od Doboja Mujo, i mi konja za trku imamo”!

VAPAJ BOSANSKO- HERCEGOVAČKOJ JAVNOSTI

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanac !

U ovome trenutku, kome pisati i koga li moliti, a ovoj nastupajućoj parlamentarnoj strukturi ponajmanje ima svrhe.
Svakako smo u Federaciji, neka druga garnitura ili „ ikebane „ koje ima SDP u svojoj stranačkoj strukturi, mi Bosanski Srbi, za razliku od svih „ dodikovaca „ pa i ovih iz Hercegovine.
Gradili smo i radili u velikoj državnoj firmi Aluminij u Mostaru do perioda agresije na istu, a poslije Dejtona, na ulazu u firmu grafitna poruka je bila svima nama, preko hiljadu radnika srpske nacionalnosti veoma jasna, da je ; „ Srbima i psima, ulaz u firmu zabranjen „.
Veoma dobro svi znamo šta se sve dešavalo sa ovom izuzetnom poslovnom firmom „ Energoinvest“a iz Sarajeva, sve do njene propasti i gašenja proizvodnje.
U postdejtonskom periodu, od 1997 godine, sa ponovnom proizvodnjom, okupirana i uzurpirana firma, po riječima „ oca nacije Hrvata „ Franje Tuđmana, da je ista od interesa Hrvatske, tako se sve i radilo, upravljalo, poslovalo, sve u koalicionom dogovoru sa partnerima iz SDA i njihovim kadrovima u vlasti države BiH, posebno u dijelu Federacije, ali nikada sa riješenim statusom i povratkom na svoja radna mjesta brojnih radnika srpske nacionalnosti:
Kao koalicioni partneri SDA i HDZ, tzv. „ grobari iz aluminijske folije „dogovarali su i riješavali sve međusobne razgovore i dogovore u i oko Aluminija, ali nikada nisu riješili radnička prava ovih radnika srpske nacionalnosti.
Kada za premijera vlade Federacije dolazi Nermin Nikšić i njegov ministar za energetiku i industriju Erdal Trhulj, situacija se apsolutno nije poboljšavala, u interesu i nas Bosanskih Srba.
Prema ovome i svi današnji, ponovni pokušaji da iste negativne recidivne snage iz toga vremena, sa Nerminom Nikšićem i Erdalom Trhuljem, kao kadrovskim riješenjima, apsolutno smo protivnici.
Sama činjenica da se isti Nermin Nikšić već duboko uvukao u stražnjicu nacionaliste i rušitelja sistema, Dragana Čovića, dovoljno jasno ukazuje da je i njegova briga o hrvatskim interesima iznad brige, kako i na koji način riješiti pitanja hrecegovačkih privrednih objekata i njihovih radničkih struktura, kako u Aluminiju isto tako i u Sokolu.

Njegovi prijatelji i jarani, sa kojima je već odavno šurovao u kriminalnom aluminijskom kolu, već su poodavno izmakli sudovima pravde i istine, kako Mijo Brajković, tako i Ivo Bradvica, kao i brojni njihovi saradnici.

Po narodnoj, da su navikli „ zločinci „ da se vraćaju na mjesta zločina, vjerovatno je da se nešto slično dešava i sa ovim kandidatima, koji su za nas nezamislivi kadrovi, koji bi se vratili na te kriminalne pozicije.
Upravo, na primjeru firme Aluminij, isti su prikazali u svome radu i odnosima, svu svoju diletantnost, korupcionašku i kriminalnu politiku, jasno iskazujući svoj diskriminatorski odnos na nacionalnoj osnovi, prije svih prema radnicima srpske nacionalnosti. Sasvim su se jasno i strasno dodvorili „ čimbenicima „ iz razloga samo njima znanim, rasturili su državnu imovinu i postigli su najveći uspjeh u eliminaciji radnika srpske nacionalnosti ( njih preko 1000 ) kao potencijalnih vlasnika dionica u firmi. Da ironija bude još očitija, isti tandem boraca „ za državu i čovjeka „, tzv. Neka i njegov ministar Trhulj, obećavaju ali ne izvršavaju konkretne subvencije firmi za cijenu električne energije, po principu „ sopstvene babovine „. Dalje činjenice govore da je ovaj tandem moćnika iz prethodne Vlade, posušio i aminovao svojim potezima i ponašanjima, sve kriminalce i uzurpatorsko- kriminalne radnje u ovoj diskriminatorskoj firmi, prema bivšim radnicima, a da ih za isto još niko nije pozvao na odgovornost.
Normalno se i postavlja pitanje, da li nam takvi „ kadrovski recidivi „ trebaju i dalje u strukturama bilo zakonodavne ili izvršne vlasti.
Nažalost, što naši građani i glasači nisu prepoznali te su dali glasove Neki i pojedincima, da ponovo zasjednu u skupštinske fotelje, gdje im nije mjesto.
Kako je i svojevremeno na Twite ru izjavio Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, u vezi s mostarskim Aluminijem;
“-Nakon što je Vlada SDA prepustila sve pozicije u Aluminiju HDZ-u jer se, kako su rekli u Vladi, radi o biračkom tijelu HDZ-a, došli su “pravi” Hrvati. Od tada više nije bilo opstrukcija i blokada, a izgleda da više neće biti ni fabrike” – napisao je Nikšić, što se i ostvarilo.
Pitamo se, gdje li su Nekine “ ikebana “ u SDP-u, sa Vojinom, Mirom, Sašom,Mirko mi inim, koji nikada nisu ni smjeli priupitati svoga šefa , šta on to urad isa Bosanskim Srbima u Aluminiju.
Jedini od njih svih, kojem smo veoma zahvalni bio je pok. Svetozar Pudarić, koji je u vrijeme svoje funkcije potpredsjednika Federacije, čak i odlazio da razgovara sa Brajkovićem o našem statusu ?
Dakle i sa novom vladom Federacije i kadrovima tipa Nermina Nikšića i Erdala Trhulja, konačno sui sve naše nade utihnule , iznevjerene i apsolutno propale.

Jednostavno smo osuđeni i dalje na propadanje ili čemu se nadati, pored svih grobara i brojnih nacionalističkih elemenata i stranaka poput ortodoksnim nacionalistima, kao što su HDZ i SNSD,koje su spremne u svakome trenutku sve ove naše „ ljevake „ prevoditi žedne preko vode.

DIPLOMATIJA, KOGA TO ŠALJEMO U SVIJET ?

Pita se ovih dana, gospodin Radončić, putem svoga „ Dnevnog avaza „ i mlađanih novinara, koji isključivo pišu pod njegovim instrukcijama i rigoroznim nadzorom.
Kada se dobro upustimo u analize ovakvih sadržaja i destruktivnih kritika, za nas dobre poznavaoce prilika i rođene Sarajlije, ovo sve skupa prestavlja najobičniji šund ili žuta štampa, ali nikako i dobronamjerna kritika za nas građane i široku javnost, u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Da li su u pitanju kontraverzna imena ili je u pitanju već vidljivi i pokazani animozitet, prema određenim osobama iz društveno političkog života, koje se svrstavaju u jedinstveni koš otpadnog materijala?
Pisati i govoriti o kadrovima, nama dobro znanog kapaciteta u svakome pogledu, kojeg posjeduju i Zlatko Lagumdžija i Damir Arnaut, sa njihovim intelektualnim znanjem, poznavaocima izvrsnim društveno političkih prilika i odnosa u domovini i svijetu, kao i u svim drugim sferama života, iluzorno je i smiješno nalaziti loše uuporište u njihovoj 68- godišnjoj dobi života i rada?
Isto tako, govoriti o nekim „ preletačima „ nepotrebni su i smiješni dokazi, njihove vrijednosti i sposobnosti.
Upoređenje sa njima, u našoj cjelovitoj diplomatiji, a kamo li u domaćoj našoj vlasti na svim nivoima, malo je ovakvih kadrova, sa kojima bi bila zadovoljna svaka državna i društvena zajednica.
Naša jadna, napaćena, silovana, uzurpirana, sa istoka i zapada napadana, nama naša jedina domovina, koja nije niti jedinstvena, niti suverena niti samostalna, bez razno raznih vanjskih uticaja i napada, kao i unutrašnjih naših nacionalističkih boljki,upravo i treba kadrove ovakvoga kalibra, Zlatka i Damira, čast i nekim drugim pojedincima, ali nekom drugom prilikom.
Kada se samo zamislimo i pogledamo naš „ igrokaz „ trojnog Predsjedništva, sa Željkom Cvijanović i njenom glumom kod Zorana Milanovića, kojem bi odgovarao i Denis Bećirević da mu dođe na noge u Zagreb, a možda bi ih sve i odlikovao, kao što je to učinio „otac nacije Franjo „ sa našim rah. babom Alijom ili naš drugi agresor sa istoka, koji stalno tapše i priziva svoga guslara iz Laktaša, koji bi se sutra i priključio Srbiji i tovarišču Putinu.
Našega Željka Komšića, dokazanog borca za svoju i našu domovinu, istinskog čuvara svih naših vrijednosti, na braniku sadašnjih prilika odbrane od nacionalista, kao što nas je branio i od agresora devedesetih godina, te retrogradne međunarodne sile ga ne prizivaju u posjete, ali je zato za uvaženog i cijenjenog svjetskog vjerskog poglavara Papu Franju, dobar čovjek i veoma poželjna ličnost za neposredne susrete i razgovore sa Željkom Komšićem.
Upravo, o takvim pozitivnim ličnostima, gospodin Radončić, njegov „ Dnevni avaz „ i mlađani novinarski kadrovi, ponajmanje pišu i kritikuju, naše brojne nacionaliste i njihove kadrove ili nedaj Bože i diplomate, kao velike Srbe ili još veće autentične Hrvate.
Svjesni smo realnih istinitih činjenica, da nama nema niti boljitka, niti sreće i zadovoljstva, sve dok mi na ovaj naš šovinističko- nacionalistički način, velikih Srba, većih Hrvata i ponekog Bošnjaka, budemo određivali i slali u svijet diplomatije, da nam „ bleje „ kao njihova stada ovaca ili „ rokću „ poput svinja, jer su dobri svojim poglavnicima i doglavnicima, vođama i guslarima, ili su dobri konzuminenti „ urmi „ iz islamskoga svijeta.
Upravo je i slika i prilika naše vanjske politike, naše unutrašnje nacionalističko ustrojstvo, bez svojih građana i građanske opcije, koja nam garantuje jedinstvo, ravnopravnost, dostojanstvo suživota i socijalno bogato naše sopsstvene egzistencije.

ZAČEPITE USTA GRAĐANI! NALIJTE VODU U USTA I ZAŠUTITEZAČEPITE USTA GRAĐANI!

Ovo je poruka autokratskog Dodikovog režima u Republici srpskoj, kojom se dodatno ograničavaju slobode i ukida sloboda govora 

Pozivamo Ameriku i Eskobara da nam slone s glave ovu napast koju su nam natovarili ili da ga vode svojoj kući!

Uvođenje uvrede i klevete u Krivični zakon Rs

Narodna skupština Republike srpske će 21.3.2023.g. usvojiti izmjene Krivičnog zakona Rs, najvjerovatnije u manje izmijenjenoj verziji od ponuđene, sa kojima će kleveta  postati krivično djelo i batina sa kojom će vlastodršci Republike srpske moći batinati svakog onog ko ih mrko pogleda. 

Milorad Dodik nastavlja obračun sa javnom riječju i medijima, koji mu neugodnim primjedbama i neumjesnim pitanjima zagorčavaju život, uvodi cenzuru i autocenzuru u autokratski režim Rs, u kojem i nakon 28 godina postojanja Dejtonske Republike srpske samo 1,5% neSrba obavlja javne funkcije, a svi drugi žive od have i pomoći iz vana. Ovaj dio populacije Rs nije imao pravo na rad u državnom i društvenom sektoru, a sada mu se ograničava i ukida i sloboda govora. 

Ako Narodna skupština Rs 21. marta usvoji izmjene i dopune Krivičnog zakona Rs po Dodikovoj zamisli on će postati i ostati ne samo neprikosnovena vlast u Rs, vlasnik Republike srpske, već i ljudskih sudbina ljudi koji u njoj žive.

Dvije decenije Dodikovog apartheida 

Ima li ikad kraja autokratiji zasnovanoj na mržnjii, koju Dodik širi decenijama, svađa građane i pravi razdor među narodima ? Može li ga iko zaustaviti i strpati iza rešetaka, gdje ga već odavno čeka mjesto?

Secesionističko i antidržavno djelovanje Dodika traje duže od dva desetljeća i trebalo je bezbroj puta biti sankcionisano, ali se to nije dogodilo, jer ga je do smjene sa funkcije predsjednika VSTV-a štitio Milan Tegeltija, koji mu je sada savjetnik i kreator novih zakona, sa kojima se slabi i ruši država.Tužilaštvo BiH se ni sada, iako ima na tuce razloga, ne usuđuje protiv Dodika pokrenuti postupak i staviti ga iza brave, koja mu u konačnici ne gine. Sve prijave protiv njega za veleizdaju, protuustavno secesionističko antidržavno djelovanje, širenje mržnje i netrpeljivosti među narodima, kriminal i korupciju, negiranje genocida, otimačinu državne imovine, odlikovanje dato Putinu, vrijeđanje i šikaniranje novinara i građana, a bilo ih je bezbroj, završile su u košu. Puna Dodikova dominacija nad parlamentom, organima, institucijama Rs ostaje neupitna. Uz glavne stubove njegove odbrane- bodyguard, specijalace, aktivan i rezervni sastav policije, zaštitni zid njegove odbrane dodatno je ojačan izborom još ekstremnijeg Nenada Stevandića (kome još nije suđeno za djela iz 90-tih) za predsjedavajućeg Narodne skupština Rs. 

U sprezi sa hrvatskim separatistima predvođenim Draganom Čovićem i uz sve snažniju podršku Putina i Rusije, njegovo djelovanje postao je sve veća opasnost za mir i sigurnost Bosne i Hercegovine, ali i sve otvoreniji izazov za zemlje Zapadnog Balkana, EU i SAD. 

Nalog Haškog suda za hapšenje Vladimira Putima, izdan ovih dana zbog ratnih zločina počinjenih u Ukrajini, ozbiljno je uzdrmao i Dodika, jer je svjestan ako se to moglo dogoditi velikom Putinu, kako se to na još pogubniji način prije i kasnije ne može dogoditi njemu, koji je glavni Putinov saradnik i oslonac na Balkanu.

Dodikov uticaj na pravosuđe

Više je nego tačno da Dodik, i nakon odlaska Tegeltije iz VSTV-a, ima jak uticaj na pravosuđe, koje uprkos brojnim prijavama protiv njega i sve učestalijim prigovorima na rad tužilaštva, još uvijek nije pokrenulo postupak, prije svega  zbog njegovog antidržavnog djelovanja i otvorenih prijetnji secesijom. Umjesto da prioritetno djeluju po tom osnovu, jer se radi o rasturanju države, prije desetak dana izdali su saopštenje da se protiv Dodika priprema optužnica. A na nju se uzaludno čeka 20 godina. Ne treba previše pameti da se shvati da je saopštenje glavnog tužioca zaštitnička poruka Dodiku, kojom mu se daje dodatno vrijeme da se pripazi i pripremi, jer oni u tužilaštvu zbog pritisaka iz vana konačno moraju nešto preduzeti.

Zabrinjavajuća šutnja Međunarodne zajednice 

Neodgovoran odnos Međunarodne zajednice za sve što se u postdejtonskom periodu dogodilo i događa u Bosni i Hercegovini ne može se ničim opravdati. Svima u svijetu je poznato kako je i na čemu nastala Rs, na zločinima, silovanju, etničkom čišćenju, progonu Bošnjaka, otimačini državne i privatne imovine, genocidu. Umjesto kazne agresorima, Međunarodna zajednica je pola državnog teritorija dala srpskom agresoru i pomogla Dodiku da uspostavi i ojača autoritarni režim, u kojem On odlučuje o svemu i pita se za sve. Sada se to svima razbija o glavu. Dodik se osjetio toliko moćnim da prijeti otcjepljenjem – izdvajanjem Rs iz BiH, ako mu se ograniči pravo na otetu imovinu koju je ( prema izjavama odgovornih zvaničnika Rs) već protuzakonito uknjižio na Republiku srpsku i sa njom bespravno raspolaže.

Dodikovo dodatno osiguranje i zaštita

Dodik već duže vrijeme osjeća da mu dovoljnu zaštitu ne pružaju samo službe sigurnosti, bodyguard i policija. Oni su dovoljno sigurno fizičko obezbjeđenje, ali ne osiguranje i zaštita za lični status, imovinu i sve što je do sada na razne načine stekao. Potreban mu je još jedan dodatni, treći i četvrti zaštitni krug. Taj vid osiguranja osmislio je njegov savjetnik uvođenjem zakona o kleveti, kroz izmjenu krivičnog zakona, kojim se, ako se u utorak usvoje izmjene i dopune Krivičnog zakona Rs, kleveta iz građanskog zakonodavstva presađuje u krivično i biće sankcionisana kao krivično djelo. A krivično djelo klevete podrazumjeva krivični postupak i biće sankcionisano rigoroznim novčanim kaznama, koje neće biti teško dokazati, a ako ne budu na vrijeme plaćene, pretvoriće se u zatvorsku kaznu. A tužba za klevetu i kad se završi oslobađajućom presudom, biće od koristi tužiocu, a nanijeće nepopravljivu štetu onom protiv koga je proces pokrenut i vođen. 

Raspon kazni za klevetu je od 2.500 do 10.000 Evra, a u određenim okolnostima i do 25.000 Evra. Kazna za uvredu biće do 10.000 eura. Prvi će se na udaru naći novinari…Više kazne čekaju onog ko prenosi uvredu, nego onog koji je uvredu uputio. Kazna vam prijeti i onda ako na FB samo lajkujete. Uvrede za porodicu kažnjavaće se po prijavi, a kazna ide do 60.000 eura i ne mora se ni dokazivati.

Tako Dodik i svi oni koji su na sličan način stvorili svoje carstvo postaju nedodirljivi ne samo za pravosuđe, medije, javnu riječ, već i za građanstvo. Time se zadaje smrtni udarac medijima, novinarima, građanima…Moraće naliti vodu u usta i zašutjeti, ili će im policija sa bilo kojim povodom postati čest gost, upadati u radne prostorije i kuće, oduzimati privatne predmete, laptop i telefon, zatvarati ih i držati u pritvoru…

U kojoj mjeri su Dodik i njegove režimlije zaštićeni, a svi drugi izloženi, uvjerljivo pokazuje i slučaj Davida Dragičevića. Umjesto da se vodi postupak i presuđuje Dodiku Davor Dragičević je osuđen da Dodiku plati 1.500 KM za klevetu.

Reakcije zbog gušenja slobode govora

Nakon što je NS RS usvojila Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike srpske, kojima se povreda časti i ugleda, uvreda i kleveta, uvode kao krivično djelo, protestovali su banjalučki novinari, a oglasila su se bh udruženja novinara, EU, članice EU,  strane ambasade…navodeći da je to veliki korak unazad i otvoreno gušenje slobode medija. Oglasili su se novinari istraživačkog novinarstva, nezavisni novinari Slobodan Vasković, Aleksandar Trifunović, Dragan Bursać…, jer im 

prijeti gašenje i iseljavanje. Istraživačko novinarstvo time može biti zaboravaljeno.

Uvođenjem klevete borba protiv kriminala i korupcije pada u drugi plan

Uvođenje uvrede i klevete u krivični zakon borba protiv kriminala i korupcije stavlja se u drugi i treći plan, a suzbijanje trača i klevete postaće glavni posao sudova. Sudovi će se više baviti tračevima, nego kriminalom i korupcijom. Tužilaštvo neće raditi ništa drugo, već špijunirati i kontrolisati privatni život građana. Visoka korupcija i kriminal moći će se nesmetano širiti i jačati svoj uticaj. Kažnjavanje zločinaca za počinjene zločine tokom agresije na BiH pašće potpuno pod travu zaborava.

A pored sankcija za klevetu Dodik je najavio i korak dalje-  donošenje Zakona o nevladinim organizacijama (NVO) po kojem će se sve one koje dobivaju donacije iz inostranstva morati registrovati kao strani agenti. Tako mu ni oni neće smetati.

Ako Narodna skupština Rs 21. Marta usvoji izmjene i dopune Krivičnog zakona Republike srpske, kojima se uvreda i kleveta tretiraju kao krivično djelo, svaka kritička riječ biće zatrta i zavladaće autokratija kakvu još nije imao ovaj svijet. 

Burlington, 20.3.2023.                     

Zijad Bećirević

?

MILENA RODIĆ RUSMIR

Ljepota tijela i duše

Spoznaja o Dubičanki Mileni valorizuje shvatanja o ulozi porodice, komšiluka i žene u odbrani i zaštiti vrijednosti od kojih je sazdan i koje čine naš život

Dubičanka Milena Rodić Rusmir spada u rijetke žene kojima je Bog dao i ljepotu i pamet, ali i dušu, kakvu imaju samo anđeli. Iako je ušla u godine, koje je težak rad, naročito zadnjih godina, podobro nagazio, nije to nimalo naškodilo njenoj ljepoti. Naprotiv, svakoga dana je sve ljepša, dražesnija ali i draža ne samo svojima, već i svima nama koji je znamo. U njenu dušu ne treba zavirivati, jer je dobro prepoznatljiva, a o njenoj ljepoti za one koji je ne vide uživo svjedoče brojne slike na FB iz različitih vremena i prilika. Pogledajte i uvjerite se.

Milena u sebi nosi, istrajno gaji i pothranjuje ljubav za sve svoje prijatelje, komšije, radne kolege, ali pokušava uticati i na druge da čuvaju i brane teško stečene vrijednosti  zajedničkog života, koji je u dubičkom komšiluku bio toliko skladan da se živjelo kao jedno. Zato je danas teško i njenoj duši, kao dušama mnogih nas, jer  smo godinama zajedno dijelili dobro i zlo i bili od pomoći jedni drugima. Za razliku od mnogih drugih, Milena je u sebi sačuvala najvrednije osjećaje tog života, ljubav i saosjećanje za sve oko sebe, komšije i prijatelje, muslimane i sve druge, koji za nju nikada neće bili bivši prijatelji, bivše komšije…

Ko je Milena Rodić Rusmir?

Poznajem je iz godina prije agresije na BiH. Radila je kao kuhar u ugostiteljskim objektima OOUR “Knežpoljeturist”, u kojem sam jedno vrijeme bio direktor. Bila je cijenjena kao dobar radnik i vjeran drug. A dobar kuhar je i u ono vrijeme bio na cijeni.

Milena je rođena u Bos.Dubici, a odrastala kod nene i dide u Knežici do svoje 7-me godine, a po tom s roditeljima – majkom Vidosavom i ocem Miodragom u Gunjevcima, u kući u koju se ponekad znala uvući i zmija. Mlađa je tri godine od sestre Ljilje, koja sa svojom porodicom živi u Zagrebu. Njen otac je bio lugar. Roditelje je izgubila, majku prije 11, a oca prije 7 godina.

Milena o sebi

O sebi kaže: “Moji su rodom s Knežice, iz Knežpolja. U tom sam mjestu odhranjena. Dijete sa sela, od poštenih roditelja i predaka. Moj obraz je svjetski i pošten. Meni su sva vrata uvijek otvorena.” A ni sada se ne libi kazati da je najbolji prijatelj njenog djeda bio Fuad  iz Kozarca.

Osnovnu školu Milena je pohađala u selu Klekovci, udaljenoj od kuće 4 km.  Kako zaboraviti – hladne zimske dane, veliku daljinu, blato, kiše i snijegove …

Svi njeni su je zvali Mira, bila je njihova mezimica, njihov jorgovan. Njena porodica se 1969. godine preselila u Bosansku Dubicu, u ul. Moštaničku, gdje ih odmah kao svoje najrođenije prihvataju divne komšije Tomaši, Bašići, Delići…a u njima i Milenini vršnjaci, sa kojima pohađa OŠ “Fadil Šerić”. Posebno se isticala u likovnom, pa su njenim radovima bili obljepljeni svi školski zidovi. Od 1975.g. obrazovanje nastavlja u srednjoškolskom centru Prijedor, gdje 1978. završava za kuhara. Ni to nije bilo lako, jer je svaki dan u drugi grad morala u školu i iz škole autobusom. Te iste godine postaje uposlenik OOR “Knežpoljeturist”. Njen grad, njena Dubica, a ona  mlada, lijepa, zgodna, puna života…Otac i majka uz nju, a ona zadovoljna  društvom, zaposlenjem…kao da je čitav svijet njen.

Voljela je svoje komšije, a i komšije nju. “Nikad nisam razdvajala ni Murisu, ni Džemku od Bose i Božane. Moja najbolja kolegica bila je Azra Prusac, sa kojom sam i u školi bila uvijek rame uz rame.” “Ne odvajam ljude na nacije, niti sam to ikad čula od dede i babe, a ni kasnije od oca i majke”.

Prve radne dane Milena provodi u motelu “Milića gaj”, udaljenom od Dubice 10 km. To je objekt smješten u šumarku u kojem je naš voljeni Tito održao svoj govor 1951. godine, kad je posjetio Bosansku Dubicu. Upravo tu Milena 29.11.1978. upoznaje svog muža Rusmir Nedeljka, sa kojim se ženi 2.3.1979.g. Već naredne godine u sretnom braku stiču sina Sašu, a četiri godine kasnije kćerku Sanju.Tada oboje rade, stanuju privatno…i podižu djecu. Počeli su graditi i kuću. Njena majka im pomaže. Nema trzavica, nema sukoba, plate redovne…ima se i za odmor…”I sve tako dok nije došao nesretni rat, kad moje dobre komšije ni krive ni dužne otjeraše u Evropu i svijet ”. “Nestali su školovani ljudi Efraim, Zijad, Mirko Bašić, a došli neškolovani”, priča Milena. “U tom nesretnom ratu ostala sam bez posla. Ja, Smilja Latinović, mnogi drugi…Dobijemo otkaz, nema se kome žaliti. Jedno vrijeme uzimam od oca novac, pa sa torbom u ruci u Suboticu, da trgujem i tako školujemo djecu, prehranimo  porodicu…I tako četiri godine nosim na leđima, guram na poniju da na pijaci kraj Une, na minus 20C nešto prodam…Pred kraj rata, uz pomoć roditelja kod Dr. Zlatka otvaram samoposlugu, iz koje prelazim u kiosk, koji mi je muž napravio, u kojem otvaram cvjećaru. Iz nje živimo svih nas četvoro. Odatle ženim i udajem djecu…Naš sin Saša sada ima dva sina, Sergeja 16 i Vuka 13 godina, a naša kćerka Sanja ima kćerku Ninu 15 godina i sina Danila…Naš zet je Edin, iz Prijedora. Ponosni smo na svoju djecu i unučad. Naša unuka Nina je prošle ali i ove godine na trkama Dubice osvojila prvo mjesto…Hoće je sport, skijanje, rukomet, odbojka…

Ali kako i država propada i moj posao propada…Dok kod nas sve propada, sezonski rad na moru nam omogućuje da donekle pristojnije živimo. Opet se pakujem, pa u Budvu raditi u Kasinu za neke Ruse, a po tom u Hotel “Loza”, sve u krug u trci za zaradom…Čitav život se borim…Neumorna i istrajna i danas.

Sretni dani u “Knežpoljeturistu”

Više uspješnih sretnih radnih godina Milena je provela u RO DRM OOUR “Knešpoljeturist”, zajedno sa drugima na jačanju preduzeća i stvaranju kapitalnih vrijednosti, koje su profiteri kriminalnom privatizacijom prigrabili i opljačkali. A u tom periodu njen OOUR “Knežpoljeturist” je unapredio ugostiteljstvo i turizam toliko da je Dubica jedne godine bila druga iza Poreča, a naredne treća u Jugoslaviji u akciji unapređenja turizma. U tome su kuhari “Knežpoljeturista”, među kojim i Milena, dali veliki doprinos u promociji bosanskih jela, kakva do tada i do sada nisu viđena na ovim prostorima. Mileni, kao vrsnom kuharu, tada je nuđno da pođe s njima u Sarajevo, ali, kako kaže  “djeca bila mala… a povlačiti nas četvoro je bilo nemoguće”. 

Braniti i sačuvati tekovine

Milena istrajno brani i potstiče sve nas da branimo tekovine Bratstva – Jedinstva koje nam je naš Tito ostavio u amanet, a mi nismo znali sačuvati. Nažalost, od 90-tih godina do danas ni jedan službeni organ vlasti, ni jedan dubički visoki funkcioner nije pozvao prognane Bošnjake i Hrvate da se vrate u zavičaj, nije pokazao spremnost da prihvati istinu, pokaže kajanje i spremnost da se Dubici i njenim izbjeglim i prognanim građanima vrate vrijednosti zajedničkog života, koje su stoljećima napadane, ali uspješno branjene. Umjesto toga i dalje se ruše tekovine Tita, B -J, proširuje jaz netrpeljivosti i pothranjuje mržna zasijana 1990-tih. Milena im šalje poruku da griješe, pokušava ih urazumiti, osvijestiti… Pokazala je to ranije a pokušava naša Milena i danas, u nastojanju da sačuva i vrati Dubici ono najvrednije. Pokazuje  inertnim vlastima Dubice, ali i drugim mnogo šire, da se ne moramo vraćati u prošlost da pokažemo na dobre ljude u vremenima zla i istaknemo njihovu ljudskost, jer imamo te primjere i oko nas, imamo ih u Mileni i takvima kao ona. Ma koliko bili rijetki 90-tih i kasnije, ipak ih imamo i trebamo istaknuti njihova dobra djela i zaštitničku ulogu u vremenu kada je to i za njih bilo opasno i rizično .

Milenina podrška i zaštita prognanim Dubičanima

Ono što 7.000 progranih dubičkih Bošnjaka čeka i želi čuti već preko 28 postdejtonskih godina od dubičkih vlasti, aktera i nosilaca kulturnog i društvenog života, više puta čuje u neposrednim kontaktima i preko FB od dobre, lijepe i nenadmašno pravedne Dubičanke Milene Rodić Rusmir.

Milena Rodić Rusmir je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, koja otvoreno, slobodno, beskompromisno staje u zaštitu svojih sugrađana dubičkih Bošnjaka, od kojih su joj mnogi bili radne kolege, komšije, prijatelji i poznanici, a danas su rasuti širom svijeta, lutaju od nemila do nedraga, dok njihove kuće u kojima su živjeli i stvarali život zjape prazne i zarastaju u travu i korov. “Tužno je to gledati”, kaže Milena, koja duboko saosjeća sa svojim dobrim komšijama Bošnjacima, koje nije i nikad neće zaboraviti. “Sve je to prevara. Narod ni kriv ni dužan nestao iz Dubice”.

A od završetka agresije na BiH, u dubičkoj vlasti se promijenilo desetak garnitura, u kojima ni jedan od čelnih ljudi nije našao za shodno, ili se nije usudio pozvati  svoje sugrađane, izbjegle i prognane dubičke građane da se vrate kući, da im kaže da u njihovim komšijama Srbima još uvijek ima komšijske ljubavi za njih. I kad govorimo o životu u Dubici prije, u toku, i nakon agresije, treba da se zna da ni jedan dubički musliman ni jedan Hrvat nisu učinili nikakvo zlo svojim sugrađanima Srbima, pa ipak su privođeni, zatvarani, neki ubijeni, skoro svi protjerani, i sve do danas nisu pozvani da se vrate kući da opet zajedno nastavimo obnavljati opštinu i ranije stečene vrijednosti.

Do agresije na BiH svi građani Bosanske Dubice su živjeli u slozi i ljubavi. Među njima nije bilo nikakvih sukoba i nesporazuma. Ni jedan Bošnjak nije došao u sukob ni sa jednim Srbinom, ni jedan nije učinio nikakvo zlo svom komšiji Srbinu, ni jedan Bošnjak nije napao Srbina, ni jedan nije ispalio ni metak. Na zahtjev srpskih vlasti, kada je zavladala euforija nacionalizna, svi su predali ono malo oružja što su posjedovali. Ni jedan razlog nije postojao da se dubički Bošnjaci ubijaju, progone, zatvaraju u logore i šalju na Manjaču. A na Manjaču su nakon provedene racije poslana 42 dubička građana, mladi ljudi kojima je jedini grijeh bio što nisu rođeni kao Srbi. To svi u Dubici znaju, kao što zna i Milene Rodić Rusmir. Ali svi oni i dalje šute, nespremni da se izvine, da prihvate i kažu istinu. 

I to je razlog što se malo prognanih vratilo u Dubicu. Vratili se uglavnom stariji, koji su došli tu da umru. Od povratnika skoro niko ne radi, nema posla. Zato je danas u Dubici malo srećnih. Dubica je hladna i prazna, a  oživi samo ljeti kada dođe dijaspora. A zadnjih godina sve je manje dolazaka i iz dijaspore. Dubičke ulice su nekad bile pune života, a sada su prazne, mračne, tužne, bez života. Sve više je napuštenih kuća i kuća u kojima živi samo jedna starija osoba.  

Nije Milena zaboravila svoje komšije Bošnjake

Milena Rodić Rusmir nije jedina srpkinja koja nije zaboravila svoje dobre komšije Bošnjake, ali je u Dubici jedina koja se ne libi otvoreno govoriti javno i preko FB istinu o onima koji su činili dobro i onima koji su činili zlo, iako su iz njena naroda. Žalosna je činjenica što njene dobronamjerne poruke protiv zla i nepravde nisu naišle na pažnju i odjek, niti dobile podršku koju zaslužuju. A njene poruke nisu pokušaj opravdanja već su vid izvinjenja, u nekom smislu i u ime odgovornih koji uporno šute, u uvjerenju da će počinjena nedjela prikriti zaborav. 

Milena nije zaboravila svoje komšije Bošnjake. Ona ih i danas, kao prije rata, prima u posjetu i posjećuje. Sa mnogima  kontaktira preko FB. Ponekad se i meni javi, izmijenimo pozdravne poruke, upitamo se za zdravlje, potsjetimo na vrijeme u kojem smo svi bili sretniji. I ove, kao i prošle godine, jednog julskog popodneva, ona i moj imenjak Zijad Pekić javiše mi se sa popularnog unskog kupališta Ćajre i poslaše mi par slika sa Une da me potsjete na sebe i unske čari i ljepote. Time sam itekako bio obradovan i na tom im ostajem zahvalan.

Milena nije sama, ali je posebna

Za mene je Milena Rodić Rusmir heroj moga, njenog i našeg grada. Nije jedina, ali jeste po mnogo čemu posebna i jedinstvena. Nimalo drugačija od nje je svim Dubičanima draga Jelena Stevanović. Divimo se hrabrosti i otvorenosti Milice Lazarević, koju ne poznajem ali itekako cijenim njene poštene namjere i spremnost da na svom portalu otkrije i iznese istinu, ma koliko bila teška i porazna. Siguran sam da je jedan od njima sličnih i nedavno preminuli Ranko Turoman, kojeg svi stariji Dubičani znaju kao šarmantnog  dobrodušnog pjevača sa zlatnim glasom, koji se i danas rado sluša. I u njegovom srcu, kao u Mileninom, bilo je uvijek puno ljubavi za  sve dubičke građane, za njegov i naš grad Bosansku Dubicu. U to ste se nesumnjivo mogli uvjeriti pri susretu ispred Robne kuće, gdje se uvijek mogla zateći omanja grupica starih Dubičana. Već pri samom susretu mogli  ste na Rankovom licu prepoznati radostan osmijeh i uvjeriti se da je bio i ostao onaj isti, koji je sačuvao svoju dobru dušu za ljubav sviju nas i našeg grada. 

Dobri ljudi kao Milena, Jelena i Ranko… svojom finoćom obavezuju nas prognane dubičane, koji se žele vratiti ili su se vratili, ali i one koji se vjerovatno neće nikad vratiti, da ne zaboravimo ni jednog Srbina koji nam je pomogao u onim najtežim danima, koji nam je pri izlasku iz Dubice pružio ruku na pozdrav, ni jednog iz čijih smo grudi čuli uzdah kada smo se opraštali, ni jednog na čijem se obrazu zaustavila suza oproštaja. Pamtimo ih i budimo im zahvalni na tome. I ovaj put, osjećam kao svoju dužnost iz svog srca, zahvaliti onima koji se nisu bojali makar pri našem polasku u svijet pružiti ruku oproštaja meni i mojoj porodici i zaželjeti nam sretan put u nepoznato: pok. Jeleni Babović, njenom suprugu Petru, pok. Đorđu Kučinaru i njegovoj ženi Dragici, p. Bosi Zgonjanin, supruzi p. Marka Zgonjanina….Siguran sam da mnogi od vas prognanih mogu ovdje dodati poneko ime. Učinite to makar u sebi,  kako ne bi ostalo zaboravljeno.

Ne smijemo nikad zaboraviti dobre i odvažne ljude iz teških vremena. Ni dubički Muslimani, ni dubički Hrvati, ali i dubički Srbi ne smiju nikad zaboraviti Dubičanca p. Žiku Ličanina, prvaka banjalučkog pozorišta i riječkog kazališta, koji se među prvim u jesen 1991. suprostavio ciljevima Radovana Karadžića sa pismom – Radovane- ovne. Mnogi od dobrih Srba ne žele da se pominju njihova imena, jer znaju da će ih oni loši koji i danas vladaju šikanirati i proglasiti za izdajnike. U to smo se da sada mogli uvjeriti više puta.

Do istine i pravde preko javnih medija 

Pa ipak, istine i laži se sve otvorenije sukobljavaju i lome na brojnim portalima, preko javnih medija, naročito preko FB. To se učestalo može vidjeti pri objavama Amira Hatića, poznatijeg kao Zub, koji je svojim prognanim sugrađanima pružao dragocjenu pomoć i podršku, kada im je bila najpotrebnija. Sa svojim kombijem punim životnih potrepština obišao je sve izbjegličke centre, od Bos. Petrovca do Zenice…Veliku pažnju i brojne komentare privukao je i slučaj kada je jedan od Dubičana, koji je preživio golgotu u zloglasnom banjalučkom logoru Manjača, nakon 26 godina objavio na FB sliku sa naslovom “26 godina od mog odvođenja u logor Manjača”, u kojem navodi: “Danas se navršava 25 godina od odvođenja 42 dubička Bošnjaka u logor Manjača, a jedan od njih sam i ja. Ali sudbina je bila da preživimo kao svjedoci, pričamo o strahotama koje su se dogodile samo zato što smo bili druge vjere. Treba pamtiti i nikad zaboraviti.” Uz niz pozitivnih komentara, na neke negativne, otvoreno i beskompromisno odgovarala je Milena  Rodić Rusmir i pozivala Dubičane da se vrate, nudeći im svoju podršku i zaštitu. I nije ostala samo na tome. Nakon tragičnog potresa koji je zadesio Tursku i Siriju izrazila je želju da prihvati neko dijete iz potresom pogođenog područja na izdržavanje i školovanje. 

Dok je mene neće niko prijetiti mojim muslimanima

Milena je ogorčena zbog neumjesnih komentara od nekih “njenih” na račun muslimana, koje ponekad prati na FB. Izdvajam  samo neke od njenih zaštitničkih poruka: 

“Neće dok je mene niko mojim muslimanima prijetiti, to su ljudi a ne stoka. Od mojih komšija, koji su otjenani iz Dubice, ni jedan nije kriv ni zašto. Opominjem onog ko piše nebuloze.. .Ja moje Dubičane, koji nisu krivi, štitim”. A povodom komentara o vjeri kaže:

 “Ma vjera, koja vjera . Ne postoji za mene. Dijelim ljude na dobre i loše”.

Kada je jedan od Dubičana, Amir Hatić Zub, preživjeli iz logora Manjača kod Banja Luke, 20. 7. 2019. nakon 26 godina objavio sliku svoga oca Envera Hatića, kojeg su 1993. odveli i nikad mu se više nije otkrio trag, moleći one koji o tome nešto znaju da mu kažu, Milenin komentar je bio: “Divan je i ugledan bio Enver. Lopovi su postavljeni koji zlo vrše i onda i sada. Mene su izvodili iz autobusa što nosim ime Rusmir, a spašavalo me očevo ime Miodrag. Ko god zlo radio vratićemu se kad tad. Zar može neko da živi, ako je nekog taknuo a kamoli ubio?…Ove oštre riječi Milena je izgovorila s ogorčenjem, jer ne podnosi nepravdu i osuđuje svakog ko udara na drugog, koji je nevin i bespomoćan.

A kada je taj isti Amir nedavno objavio sliku svoje porodične kuće u bosanskom stilu, koja je bila u centru grada, graničila sa upravnom zgradom dubičkog SUP- a, a srušena u toku agresije kao i sve druge takve, zbog nekih nastranih neodmjerenih komentara Milena je reagovala:

 “Amire, blokiraj budalu…koja pogan, da ga moje oči ne vide. Žao mi je mojih Dubičanaca…Prošli strahote koje su neopisive…Hoću potvrditi istinu, a znam da je čak i gore bilo…kad bi svi pisali, to je bolno. Zaista šteta šta lopovi rade i radili su po Dubici.”

Milena voli i cijeni svoje komšije Bošnjake, sa njihovim stradanjima i njevoljama je saosjećala. Mnoge je i pomagala. Pomagala je svom komšiji Husi u hrani, odjeći, obući, bila mu podrška i potsticaj…sve do njegove nedavne smrti. Često se puta pitala  “Kako su naši Dubičanci?… ponavljajući toliko puta rečeno:  “U srcu mome ste vi…Nedostajete, boli me srce i duša za vama…Nedostajete mi vi svi moji Dubičanci. Ako vas put nanese uvijek imate mjesto kod mene. Ni krivi ni dužni, a niste ovdje”. 

Milena nikad nikom nije zlo željela, niti želi. Često kaže : ”Što mislim bilo kome neka bude meni i mojim najmilijim, mojoj djeci!”… ali mnogi ljudi su zli”…

Ni težak rad je nije slomio

Borba za opstanak i preživljavanje se nastavlja. U teškim ratnim i poratnim vremenima, kada su mnogi ostali bez posla i porodice zapali u krizu, Milena se nije nimalo libila da podmetne leđa i iscrpljujućim teškim radom bori za preživljavanje i dobrobit svoje porodice.

Milena je rano uvidjela da je na ovim našim prostorima još uvijek puno mržnje u ljudima. Kada je neke godine početkom ljeta našla sezonski posao u Dubrovniku u Hotelu “Perla”, shvatila je koliko je to teško podnošljivo. Radila je Milena prije par godina i na jahti po 16 sati, a gazda za kojeg je radila nije joj dao ni jedan slobodan dan i još je vrijeđao na nacionalnoj osnovi…Obećane putne troškove nije platio, a na zaradu čekala 15 dana…Kad je prihvatila taj posao nadala se da neće naletjeti na takvu mržnju, jer njoj niko ne smeta…Nažalost,  prevarila se. “Ali još uvijek sam ta koja odlazi i zarađuje. Nije lako otići, ali ovdje nema života. Moram da idem i nisam jedina koja to mora; znanje i pamet imam”…

Kad joj je bilo najteže, govorila je sebi : “Samo izdrži, pokaži svoje znanje.. Iskusan sam stari kuvar, mogu profesor škole kuvanja njima biti…Nije mi lako, ali izdržaću.”. A i u Hotelu “Perla” te sezone bila je glavna na roštilju…Sama spremala 50 obroka, 200 večera “ala kart”…Ali je to koštalo, došlo joj glave. Težak rad, višesatno stajanje na nogama, uništilo je ligamente na njenim nogama.. Danima kasnije nije mogla hodati. Noge je jako boljele; otekle, ljevo koljeno natečeno, modro i bez hrskavice, a slično i sa desnim…Nije mogla hodati, dopala je štaka. Nije smjela toliko stajati i raditi…Po povratku kući, morala je i ortopedu u Bos.Novi…Rekao je: “Stanje zapušteno, ali ćemo pokušati sa terpijom, ako ne pomogne terapija – ne ginu kolica”…Kod kuće je morala duže vrijeme da miruje, stavljala obloge…Koljeno jedne noge je potpuno stradalo, ali  je otok počeo da spada…

Težak iscrpljujući rad učinio je svoje. Prije par godina Milena je otišla u invalidsku penziju, ali je toliko mala, da se od nje ne može da živi. Njen muž je u selu i brine o svojim starim roditeljima. Zato je Milena opet u potrazi za poslom. Ne predaje se, nastavlja da se bori za svoju familiju, svoju djecu, svoju zlatnu unučad, svog najmlađeg unuka Danila…Spremala se i za Njemačku, da pazi neku stariju damu. “Ako izdržim tamo 6 nedelja, opet ću malo kući i tako u krug”… 

I Milena je, kao većina od 500 radnika DRM i 200 radnika “Knešpoljeturista”, u kojem je ranije radila,  svoj kapital uložila u kompaniju “Zepter”, čiji je vlasnik dubičanac Janković Milan, jedan od najbogatijih ljudi Srbije . Na moje pitanje da li je za ovih 20 i kusur godina ikad dobila dividendu, odgovara:  “Ništa od Zeptera nisam dobila, još prije rata uzeli pare, a nisu ni suđe vratili ni novac”…I nije sama, nije je dobila ni moja familija, a vjerujem ni drugi dubički dioničari u Zepteru.

Poziv Dubičanima da se vrate

Milena uvijek misli na svoje komšije koji više nisu do nje, u komšiluku, u kojem su zajedno proveli toliko sretnih godina. Fale joj.  Zajedno su slavili i veselili se, zajedno dijelili tugu, kome je trebalo tugu blažiti. Milena vjeruje da svakom zlu mora doći kraj. Zato poziva svoje komšije muslimane, sve izbjegle i prognane Dubičane, da misle na svoj povratak, da se vrate kad im to bude moguće. Možda i to bude sve u krug, kao sa njenim poslom.

Ona vjeruje da jedni drugima dajemo snagu, kada smo zajedno. Ljubav je najviši ljudski osjećaj i ona nije nestala. “Moju ljubav i moje sjećanje za moje dobre komšije niko mi ne može uzeti”.

Milena i ovaj put želi potsjetiti sviju nas da znamo da su balkanski narodi uvijek bili mali i ratovali pod tuđim zastavama, pa zbog toga udarali jedni na druge, bili porobljavani, padali, ali se i dizali. Ni jedna velika sila nije imala emocija za male…Neće ih imati ni sad. Zato nam treba zajedništvo sa više mostova, a manje zidova. Vrijeme je da shvatimo da mržnja ne grije, od nje sve izgori. 

“Vratite se! Budimo opet zajedno! Ne dozvolimo da nam glava bude ovdje, a srce uvijek negdje drugdje. Voli vas vaša Milena!”

Burlington, 19. Marta 2023                                   

Zijad Bećirević

?

Svjedočimo predaji preostalih državnih institucija BiH u ruke njenih neprijatelja: HOĆE LI IKO ZAUSTAVITI “ČOVIĆEVE POLITIČKE ROBOVE” KONAKOVIĆA, NIKŠIĆA I FORTU?

Da, dotle je došlo, bio neko svjestan ili ne, priznao ili ne, ali dogorjeva do nokata. Stanje u Domovini je svakim danom sve gore i alarmantnije. O Trojki koju je danas Reuf Bajrović s pravom nazvao “Čovićevim političkim robovima”, što odgovara i mojoj percepciji onoga što i za koga rade Konaković, Nikšič i Forto, pisao sam mnogo puta i skoro da sam postao dosadan samome sebi, a vjerovatno i javnosti, ali šta da radim kada njih trojica, koji su u predizbornoj kampanji govorili nešto sasvim drugo, a sada rade suprotno od toga?! Šta da radim kada skoro na dnevnoj osnovi te fukare isporučuju jednu po jednu državnu instituciju Čoviću i Dodiku zarad samo nekih njihovih ličnih interesa?! Da podsjetim samo na neke: Vijeće ministara (u kojemu je čak i Nešić, troprstaš ispred PS BiH i javni mrzitelj Države), predsjednica FBiH Lidija Bradara koja je ponosna što je dočekala ratnog zločinca Darija Kordića iz Haga i koja je glasala protiv usvajanja Zakona o zabrani negiranja genocida, Upravu za indirektno oporezivanje, Agenciju za lijekove…, otprije je SIPA pod Dodikovom kontrolom a Tužiteljstvo pod Čovićevom… Bio je ostao Ustavni sud i danas stiže vijest da će Nikšić podržati hadezeovca Marina Vukoju za suca Ustavnog suda, što znači da bi i ta institucija po svom sastavu mogla biti većinski antibosanska.

Kada se tome doda jučerašnja smjena gradonačelnika Brčkog Kadrića (SDA) bez obrazloženja da bi bio izabran neki drugi po uzusima Trojke, onda preostaje da se zaključi da su “Čovićevi politički robovi” odlučili da doslovno kidišu na sve što je preostalo od institucija BiH a koje su do sada bile izvan kontrole “mafijaškog dvojca” Dodik-Čović. Naravno, tu je i Schmidt da pogura tamo gdje zapne. A moglo bi zapeti u imenovanju premijera Vlade FBiH i njenih ministara. Da li će taj opskurni Christian Schmidt i ovoga puta po želji Zagreba posegnuti za “bonskim ovlastima” i imenovati tu fukaru od Nikšića za oktroiranog premijera FBiH, ostaje da vidimo.

Bilo kako bilo, stvari idu u smjeru da se Bosna do kraja uruši kao država, jer imamo ne jednog, nego najmanje tri a najviše osam Dritana koji služe tuđim, a ne bh. interesima. Neki kažu bit će kažnjeni na izborima 2026. Ma nemojte! Ama da li će uopće biti te 2026., suštinsko je pitanje!

Neko je ovih dana vrlo suvislo i duhovito nazvao sadašnju Crnu Goru “Dritanic”! Imamo barem osam razloga da Bosnu zovemo “Dritanic-8”! Dakle, potone li Bosna kao što je onaj brod onomad, onda 2026. biti neće! Itekako bih bio sretan kada bi ova teza bila moj promašaj!

Bedrudin GUŠIĆ

ANTISRPSKA UDARNA TROJKA U „ALUMINIJSKOJ FOLIJI”

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Ništa čudno, niti nepoznato, ako se razotkrije aluminijska folija, na vidjelo će izaći grobari,razbijači, rušitelji, koji su nekada ranije dobro osmislili kako da upropaste veliki „ Energoinvest „ -ov gigan, Aluminij u Mostaru.
Nije slučajno, poslije Dejtona na ulazu u ovu firmu pisalo; „ Srbima, Bošnjacima i psi, ulaz je zabranjen „ što je vjerovatno i bio slogan najveće nacionalističke stranke u Hrvata HSZ-a sa Mijom Brajlovićem, Draganom Čovićem, Ivom Bradvicom i brojnim njihovim saradnicima, sve pod pokroviteljstvom „ oca nacije „ krivousnog generala Franje Tuđmana.
Sve je to bilo i radi interesa države Hrvatske, čiji su bojovnici, uostalom i uzurpirali ovu veliku bosanskohercegovačku firmu.
Svakako, pomalo radi istorijata i kontinuiteta događaja sa firmom Aluminij, unutar i oko nje, sa našom vlašću i njihovim „ ulizicama „ po definiciji našeg Meše Selimovića.

Od Edhema Bičakčića do Nermina Nikšića, spremala se društvena i nezapamćenja „dženaza“ Aluminiju.

Krajnje je vrijeme za naš pravni sistem, sa tužilaštvom i sudstvom, da se konačno otvori „ kriminalna alumini8jska folija „ neće li iz nje ispasti isti, od Edhema Bičakčića do ponovnog povratka, na mjesto zločina i novog starog premijera Nermina Nikšića.
Dolaskom u Mostar 1970 godine, kao stručnjak elektroinžinjera, na temelje budućeg zamišljenog aluminijskog kompleksa, od strane idejnog tvorca Emerika Bluma i njegovog giganta Energoinvesta, mogao sam samo sanjati o ličnom doprinosu ovome grandioznom privrednom poduhvatu.
Poslije završenih kapaciteta elektrolize bakra i nove zlatare, u industrijskom kompleksu RTB Boru, u južnom dijelu Srbije, ispala mi je prilika da putem konkursa, dočekam i povratak u lijepo i sunčano podneblje, sopstvene domovine i blizine rodnoga grada Sarajeva.
Bili su to trenutci iskrene radosti i porodičnog zadovoljstva, da se riješimo i veoma zagušene industrijske atmosfere ovoga poznatog i značajnog industrijskoga kapaciteta, u zemlji Jugi u ona vremena ?
Započinje izgradnja i prvoga tehnološkog kompleksa, tvornice glinice u Mostaru, starta se sa izgradnja, kao i obezbjeđenjem potrebnog stručnoga kadra za buduću proizvodnju.
Primljena i pridošla prva garnitura stručnih kadrova, svih profila majistora, tehničara, tehnologa i inžinjera, odlazi na stručnu obuku u Francusku, kod poznate firme „ Pechiney“, sa kojim je i započeo ugovorni odnos za tehničku i kadrovsku ispomoć.
Uz upoznavanje sa tehnološkim procesom, teorijski i praktično u Gardannu ( kod Marsela ), dva mjeseca se uči i francuski jezik na Univerzitetu u Montpeljeu.
Po završetku ove specijalizacije, sa grupom svojih tehničara za automatiku, odlazimo kod „ Siemens-a „ u Njemačkoj ( grad Karlsruhe ) radi upoznavanja njihovog mjernog sistema i dijelova za automatsko vođenje procesa u ovoj tvornici, kao isporučioca navedene opreme.
To je zaista bila idealna priprema stručnoga kadra, za tvornicu Glinice, koja je po završetku izgradnje, u kojoj su učestvovali i svi ovi stručni kadrovi, proizvodnja je mogla krenuti na zadovoljavajući i bezbrižni način, uspješnosti i dobrih rezultata.
Istina je, da su ostali kapaciteti u proizvodnji sirovog aluminija, elektroliza, livnica i tvornica anoda, nešto malo kasnila u kontinuitetu, sa proizvodnjom glinice, ali po završetku istih, nastavljena je sasvim uspješna i normalna proizvodnja u nekadašnjem zamišljenom aluminijskom kompleksu, u okvirima sarajevskog „ Energoinvest“-a.
Svakako, u zamišljenim idejnim riješenjima bili su i valjaonica aluminija, kao i brojni finalni kapaciteti za proizvodnju finalne proizvodnje, koja je i trebala da valorizuje i znatnu korištenu električnu energiju, kao i ekonomsku opravdanost izgradnje svih ovih kapaciteta, radi uspješnog i rentabilnog poslovanja.
Istina je, da se na sve mislilo i sve se radilo i pripremalo, prije svega zahvaljujući gospodinu Blumu i njegovim brojnim izuzetnim kadrovima, sa svim stručnim projektantskim biroima i snažnom kadrovskom podrškom i njihovoj ispomoći i nama „mostarcima”.
Dakle, nešto idealno zamišljeno sa uspješnim počecima i kontinuitetu završavanja, uz domaće rudnike boksita i domaćom radnom snagom, do krajnjih kapaciteta, kako su po prirodi svojih tokova i ostvarivani.
Međutim, na društveno- političkoj sceni nastaju turbulencije nezamislivih uzroka i razloga, iz već znanih istorijskih okolnosti, vremena agresije na našu domovinu, uz genocid i urbicid, kako to i naša istorija bude tretirala.
Naši agresori sa istoka i zapada, napadaju i uništavaju i našu domovinu, grad Mostar i brojne naše velike industrijske kapacitete, pa i „ hercegovački gigant „ Aluminij i Soko, kako ih je već godinama, naša informativna propaganda prikazivala?
Dolazi i nova vlast, kao i novi uzurpatori sa strane hrvatske politike i realizacije njihove, poodavno pripremljene ideološke matrice sa HDZ-om i njenim poglavnikom Franjoim Tuđmanom i brojnim doglavnicima, velikim nacionalistima i kriminalcima,od Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Mladena Galića, Vlade Božića i inih njihovih saradnika.
Firma Aluminij je postala interes Hrvatske, kako to u Mostaru izjavi Franjo Tuđman.
Koalicioni partneri, kadrovi SDA sa HDZ-om, počinju sa politikom „ ko je šta jamio jamio je „ ili podjela državne imovine, bez miješanja jednih sa drugima.
Kako to svojevremeno, kao premijer vlade Federacije gospodin Branković izjavi, da su oni sve to činili, što se tiče Aluminija,kao politički kompromis, radi mira u kući, te se državne institucije nisu uopšte zainteresovale za poslovanjem firme Aluminij, sve su na upravljanje i predali kadrovima HDZ-a.
Kako je premijer Bičakčić predao Herceg Bosni hidrocentralu „ Mostar „ koju su inače držali i oslobodili borci Armije BiH, od sgresora sa istoka, istu su prepustili HDZ-u i dozvolili formiranje EPHB, kao i poslovanje šumama, tako su činili i sa firmama u Hercegovini, posebno Aluminij.
Da bi konačno premijer, rah. Hadžipašić sa svojom vladom Federacije, dogovorio sa planetarnim kriminalcem, velikim nacionalistom „ ustaških gena „ Mijom Brajkovićem , konačno i dogovorio podjelu sveukupne imovine, bez analize ili revizije njene finansijske vrijedno0sti, sa 44% kapitala tzv. radničkog, 44% kapitala državi ili Federaciji BiH i 12% nekog već korištenog od firme iz Šibenika tj. Hrvatskoga.
Uspjeli su između ostaloga to sve da ozvaniče na njihovom parlamentu Federacije, gdje su kao vodeća stranka imali i svoju većinu SDA, parlamentaraca.

Dolazi, premijer Nermin Nikšić, koji bi se evo opet vratio na mjesto zločina, jer je svojom odlukom da jaranu , kriminalcu i lopovu Miji Brajkoviću, dodjelio onih 44% radničkog kapitala i zvanično, koji je po svojoj sospstvenoj metodi dodjelio kao dionice svojim radnicima Hrvatima, veoma obilato, Bošnjacima mizernih po sedam dionica, a radnicima srpske nacionalnosti, duplo golo, po nula dionica.

Ovim kriminalnim činom, sa svojim „ ustašama „ zvanično je i potvrdio postojeću „ ustašku „ poruku na ulazu u firmu; „ Srbima i psima, ulaz je zabranjen „, čime su i ostvarili svoje nakane i ciljeve, bez Srba.

Zato se i kadrovi iz koalicije kod Bošnjaka sa SDA, ne nastoje da se interesuju za poslovanjem firme Aluminija, a „ borac za čovjeka i državu „ kao „ crveni „ u svome sloganu, premijer Nermin Nikšić i zvanično odobrava agenciji za upis dionica, da sve zvanično verifikuje, kao ispravno riješenje.

Tako su radnici srpske nacionalnosti ili Srbi, ali ne ovi „ dodikovci „ već oni „ rezervni ili ostali „ kako su ih i krstilili vladika Grigorije i guslar Milorad iz Laktaša, jer oni nisu pucali i ubijali sa čobanovog polja i podveležja, nisu stvarali genocidnu RS, a jaranu Draganu Čoviću i njegovom HDZ-u, to je sve veoma odgovaralo.
Tako su Srbi ostali bez dionica, bez ikakvih dioničarskih prava učestvovanja u upravljanju, bez bilo kakvog obeštećenja, već su upućeni godinama sudovima, u kojim im po starinskom ; „ Kadije ga tuže, kadije im sude „, šta očeki8vati od države, koja nije postala još normalna pravna država, već država kriminalaca, uzurpatpra, lopova, ulizica, papaka i što je najgore velikih nacionalističkih elemenata, na svim nivoima vlasti i državnih institucija.

Kriminalna vlada Fadila Novalića, sa ministrima Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević, maksimalno je uzela svoj udio u daljem kriminiziranju i pljački državne imovine, kao ignorisanju radničkih prava svih radnika ravnopravno i da bi sve prikrili lopovluke , pljačku, silne gubitke i nastavak procesa otuđenja imovine, nikada nisu htjeli stečajni postupak.
Bilo im je prihvatljivije, sve dalje prepustiti na upravljanje kadrovima HDZ-a i Draganu Čoviću, koji ne bez razloga sa svojim partnerom i veliko srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom, odlazi u Izrael, da se ko „ fol „ zajednički isplaču na zidu plača i da dovedu u firmu svoje Jevreje, jer smo mi svi za njih , neki drugi Palestinci.

Institut za istraživanje genocida Kanada njemačkom kancelaru Olafu Scholzu: POVUCITE SVOJU PODRŠKU SCHMIDTU I POČNITE TRETIRATI GRAĐANE BiH KAO RAVNOPRAVNA LJUDSKA BIĆA!

Dragi kancelaru,

Obraćamo vam se jer smo zabrinuti zbog istorijske amnezije u Evropi i strašnih posljedica koje ona može imati po kontinent.
Gospodin. Manuel Sarrazin, specijalni predstavnik za zemlje zapadnog Balkana u vašoj vladi, izjavio je u intervjuu za bosanski N1 da je g. Christian Schmidt ima punu podršku njemačke vlade.
Gospodin. Sarrazin je izrazio punu podršku postupcima gospodina Schmidta, iako je u istom intervjuu gospodin Sarrazin jasno rekao da se gospodin Schmidt u Njemačkoj nije mogao ponašati na isti način kao u Bosni.
Gospodin Sarrazin se osvrnuo na skandalozne retroaktivne izmjene Izbornog zakona u noći izbora koje je izvršio gospodin Christian Schmidt.
Kako gospodin Schmidt može dobiti podršku od njemačke vlade za odluke koje nije mogao provesti u Njemačkoj?
Ova izjava g. Sarrazin je razotkrio trenutnu politiku njemačke vlade. Diskriminatorna politika primjene različitih skupova zakona i pravila na različite narode.
Ovo vraća užasne odjeke prošlosti, naime Nirnberške zakone. To također donosi strah od ponovnog genocida u Evropi.
Uvod u holokaust bila je istorijska amnezija i poricanje genocida jer je sam Hitler, prije nego što je počinio holokaust, prvi put pomenuo genocid nad Jermenima i
rekao: “Ko, uostalom, danas govori o uništenju Jermena?”.

Danas u Hitlerovoj rodnoj Austriji, njen vodeći univerzitet je i sam uključen u poricanje genocida u Srebrenici. Univerzitet u Beču se nije distancirao od svog profesora koji javno negira genocid.

Ovo ponašanje Univerziteta u Beču pokazuje isti zabrinjavajući obrazac primjene različitih pravila i zakona za različite narode kao što je sam gospodin Sarrazin je javno priznao u pomenutom intervjuu. Ovakvo ponašanje se već materijalizuje u samoj Njemačkoj u rasističkom i islamofobičnom napadu na njemačku građansku organizaciju Pangea Netzwerk od strane Josipa Juratovića, poslanika njemačkog Bundestaga koji je Pangea Netzwerk označio kao bošnjačku organizaciju, relativizirao je genocid i okrivio žrtve bosanskog genocida za zloupotrebu njihove žrtve.

Veoma smo zabrinuti za budućnost Evrope.

U Bosni i Hercegovini se nagrađuje genocid. Gospodin Schmidt kao visoki predstavnik nije koristio nijednu od svojih “bonskih ovlasti” da kazni negiranje genocida koje preovlađuje u Bosni i Hercegovini, a sada je i sam postao negator genocida. Gospodin. Christian Schmidt je genocid u Srebrenici označio kao “situaciju nalik genocidu”.

Moramo zapamtiti da je poricanje genocida završna faza genocida.
Kontinuirana podrška gospodinu Schmidtu značila bi podršku negiranju genocida i pretočila bi se u direktnu uključenost njemačke vlade u završnu fazu genocida u Bosni.
Pozivamo Vas i njemačku vladu da građane Bosne i Hercegovine počnete tretirati kao ravnopravna ljudska bića i da povučete svoju podršku g. Schmidt.

Institut za istraživanje genocida Kanada

---

Version in English

Dear Chancellor

We are addressing you because we are concerned about the historical amnesia in Europe and the terrible consequences it can have for the continent.

Mr. Manuel Sarrazin, the special representative for the countries of the Western Balkans in your government, stated in an interview for the bosnian N1 channel that Mr. Christian Schmidt has the full support of the German government.

Mr. Sarrazin expressed the full support for the actions of Mr.Schmidt, although, in the same interview Mr.Sarrazin clearly said that Mr.Schmidt could not have behaved in the same way in Germany as he did in Bosnia.

Mr Sarrazin referred to the scandalous retroactive changes to the Election Law on the very night of the elections by Mr.Christian Schmidt.

How can Mr.Schmidt get support from the German government for the decisions he could not implement in Germany?

This statement by Mr. Sarrazin exposed the current policy of the German government. The discriminatory policy of applying different sets of laws and rules to different peoples.

This brings back the horrible echoes of the past, namely the Nuremberg laws. It also brings the fears of a genocide reoccuring in Europe.

The prelude to the Holocaust was historical amnesia and genocide denial as Hitler himself, before commiting the Holocaust, first referred to the Armenian genocide and

said: “Who, after all, speaks today of the annihilation of the Armenians?”.

Today in Hitlers native Austria, its leading University is itself involved in the denial of the Genocide in Srebrenica. The University of Vienna would not distance itself from its

faculty members who are publically denying genocide.

This behavior by the university of Vienna shows the same worrying pattern of different rules and laws being applied to different peoples as Mr. Sarrazin himself publicly exposed in the mentioned interview. This behavior is already materializing in Germany itself in a racist and islamophobic attack on a german civil organization Pangea Netzwerk
by Josip Juratovic a member of the German Bundestag who labeled Pangea Netzwerk as Bosniak organization, he relativized genocide and blamed victims of genocide of misusing their victimhood.

We are very worried about the future of Europe.

Genocide is being rewarded in Bosnia and Hercegovina. Mr. Schmidt as High Representative did not use any of his “Bonn Powers” to punish genocide denial prevalent in Bosnia and Hercegovina and now he himself has became a genocide denier.  Mr. Christian Schmidt labeled the Genocide in Srebrenica as a “genocide-like situation”.

We have to remember that the genocide denial is the final stage of genocide.

Continued support for Mr.Schmidt would mean support for the genocide denial and it would translate in the german government's direct involvement in the final stage of the Bosnian Genocide.

We are calling upon You and the German government to start treating the citizens of Bosnia and Herzegovina as equal human beings and to withdraw your support for Mr. Schmidt.

Institute for the research of genocide Canada

Dokle će se ratni profiteri, kriminalci i lopovi kriti ispod tepiha

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kako živimo u ovim našim turbolentnim vremenima, na Balkanu i našoj nekada lijepoj, harmoničnoj i dostojanstveno domovini Bosni i Hercegovini, gdje se svakodnevno odvijaju razno razni događaji, da li prijatni ili neprijatni.
Najljepše mi je kada se prisjećam svojih đačkih gimnazijskih dana, prestižne sarajevske gimnazije, uz moje veoma bogatu životno i radno iskustvo, mogao bih napisati brojne kolumne i knjige.
Međutim, naša događanja svakodnevna, informativno nas redovno izvještavaju razni mediji, TV emisije, kao i brojne naše intelektualne ličnosti u svojim sadržajima, objavljenim po portalima ili dnevnim novinama.
Najradijem pišem o zločestim ličnostima, u našim prilikama veliko srpsko hrvatskim nacionalističkim elementima, rušiteljima našeg sistema i svih vrijednosti jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Moji redovni čitaoci i prijatelji, koji prate već godinama moje objavljene sadržaje, znaju da pišem istinu i samo istinu, da uveliko čistim sopstveno dvorište sa Miloradom Dodikom, pa malo preko plota mostarskog zavirim u „ hacijendu „ HDZ-ovog nacionalistu i kriminalca, Dragana Čovića.
Sasvim je normalno, da kao rođeni Sarajlija, veoma dobar znalac brojnih sadržaja i događanja u njemu i okolini, često i rado bih se zadržao i na brojnim temama iz toga podneblja.

Nisam htio niti sam imao namjeru bilo šta pisati o doktorici Sebiji i njenom magistratu, ali me poput inicijalne kapisle, jučer na internetu, pobudi uvaženi prijatelj,Akademik, Prof. Dr. Suad Kurtćehajić, inače moj šahovski uzor sa 64 šahovska polja, svojim intervjuom.

Predsjednik Bosanske akademije nauka „ Kulin Ban „ prof.dr. Suad Kurtćehajić prokomentarisao je slučaj doktorice Izetbegović i izjavio ; Ispitao sam hiljade studenata i nikada mi se nije izgubila prijava, Sebiji nedostaje svih 14. „
Moje mišljenje je da je doktorica Sebija potcijenila intelegenciju Bošnjaka i da kad je ušla u sve ovo mislila je da će joj proći. Iako sam ubjeđen da joj ni u malom mozgu to ne bi palo na pamet da je u Zagrebu živjela i tamo gradila karijeru „/ završen citat S.K. /.
Sve ovo me odmah potsjetilo na moj put obrazovanja i polaganja magistrata, u ranijem vremenu, jer me upravo njeni postupci neizmjerno vrijeđaju kao visokog intelektualca, a ne samo prave i iskrene moje prijatelje Bošnjake.
Dobro se prisjećam, da je u mome vremenu moglo po završetku sturija, kao inžinjer, odmah prijaviti svoj doktorat i isti braniti bez magisterija.
Po završetku studija Elektrotehnike u Beogradu, vratio sam se u rodno Sarajevo, te kada sam u novinama „ Oslobođenje „ ugledao veliki konkurs, novo otvorenog Elektrotehničkog fakulteta, gdje su tražili predavače i asistente.
Kao mladi inžinjer, tek sa završenim studijama, mislio sam da sam „ pokupio „ sva ovozemaljska znanja, odmah sam konkurisao za mjesto predavača za brojne stručne predmete.
Međutim pozvali su me odmah iz dekanata fakulteta i saopštili mi, da sam još mladi inžinjer, nudeći me mjesto asistenta za bilo koji željeni predmet.
Istina je, da sam tada, kao njihov stipendista bio zaposlen na TH elektroindukcionim pećima željezare Ilijaš, zajedno sa mojim studentskim kolegom i prijateljem, docnije rah. Prof. Dr. Elektrotehničkog fakultaeta u Sarajevu, Hot Ejupom.
Naime, tada sam lično odbio ponudu za asistenta, a moj prijatelj Ejup je uzeo mjesto asistenta na Elektromagnetici, ostao i docnije doktorirao, upravo na ovim indukcionim pećima, na kojima je i radio.
Ja sam se tada, otisnuo u privredne grane, na izgradnju šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, a svaki od njih, meni kao stručnjaku iz oblasti automatizacije brojnih tehnoloških procesa, značio je i po jedan novi završeni fakultet studija.
Uz brojne specijalizacije, po velikom Sovjetskom Savezu, Francuskoj, Njemačkoj i dr. državama Evrope, naučio sam i nove procese, strane jezike, postao i poliglota, a svoj magistarski rad sam radio na brojnim Termoelektranama Sovjetskog Saveza.
Završavajući studij magistrature u trajanju od dvije godine, sa položenih 14 ispita na Mašinskom fakultetu, Univerziteta „ Džemal Bijedić „ u Mostaru, uz mentorsku pomoć, poštovanog akademika i profesora Hasana Muratovića, sada rahmetli, sa poštovanjem, sjećanjem i zahvalnošću neka mu je laka naša Bosanska zemlja, branio sam magistarski rad sa temom ; „ Organizacija izgradnje termoenergetskog bloka od 600 MW“, jer sam već kao tehnički direktor završavao blok od 300 MW u Gacku.
Međutim, nažalost ovaj blok bi se gradio i izgradio, kroz potpisani ugovor sa poznatom firmom ČEZ, da nedođe, njihov veliko srpski đilkoš i kriminalac. Ortodoksni nacionalista, koji lukavo i nemoralno opusti Pavlovića banku, uzurpira vilu na Dedinju i otkaza ugovor ČEZ-u, a kakav je ishod svega ovoga ne zna niti njihov Bog, niti vladika Grigorije, a ni Sinod SPC -a u Beogradu.
Uglavnom moji dragi Gačani ostadoše bez ovoga bloka od 6oo MW, po uputama Evropske energetske zajednice, vila na Dedinju osta da od ambasade Izraela lansira dolare, velikom Srbinu, Miloradu Dodiku.
U međuvremenu, isti postaje i veliki „ putinovac „ a svoje „ dodikovce „ kao stranačke ortodoksne nacionaliste, sa svojim koalicionim partnerom HDZ-om i Draganom Čovićem, upravo prevodi žedne Bošnjake, kao ulizice, preko rijeka Radobolje, Vrbasa, Drine, Save i dr. Sve u interesu genocidne tvorevine RS-a i zločinačke Herceg Bosne.
Na pragu je uvođenja i krajnje diktature našim novinarima i svim slobodno mislećim intelektualcima od pera i istine, usvajanjem krivičnog zakona o klevetama i uvredama, sa drakonskim kaznama.
Kako to ističe, Faruk Kajtaz, poznati novinar i analitičar iz Mostara, za portal “Avaz”, komentarisao je posljednji istup Milorada Dodika, predsjednika RS i lidera SNSD-a u kojem se obrušio na američkog ambasadora, Michael Murphya.
Kajtaz smatra da je ovo “kraj nekakvih američkih zabluda da bi se, eto, s Dodikom moglo, eventualno, dogovoriti o nečemu u nekom vremenu“.
“Nije nikakva tajna da je dio američke administracije vjerovao da je Dodik dio mogućeg dogovora, ne samo u BiH nego na Balkanu. Ali, mislim da i ova posljednja događanja jasno upućuju na to da su Dodikova jedina relevantna međunarodna adresa Moskva i Kremlj, a nikako Brisel i Vašington. Prema tome, to tumačim, zapravo, kao buđenje iz sna američke administracije koja je vjerovala da se može dogovoriti s Dodikom”, kazao je Kajtaz.
Zablude su naše prevelike, kako sa Sebijom, još gore i veće sa našim nacionalistima iz SNSD-a i HDZ-a, guslarom i svinjegojcem Miloradom Dodikom i orguljašem Draganom Čovićem.
Bez istinske pravne države i njenog pravičnog Sistema, nema fajde niti “ selama “ bilo šta govoriti ili poduzimati protiv ovih kriminalnih elemenata, dok su se isti pobrinuli da njihove krivične prijave i kriminalna djela budu spaljena ili još uvijek negdje ispod tepiha podvučena.

Pismo njemačkom Bundestagu: SANKCIONIŠITE VAŠEG POLITIČARA CHRISTIANA SCHMIDTA I POKRENITE POSTUPAK NJEGOVE SMJENE KAO VISOKOG PREDSTAVNIKA U BiH!

Poštovana gospodo zastupnici!

Obraćamo vam se uz zahtjev da pod hitno sankcionišete vašeg političara Christiana Schmidta koji obnaša ulogu Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. 

Naime, zbog svojih postupaka gospodin Schmidt je nanio i nastavlja nanositi ogromnu štetu državi Bosni i Hercegovini, kao i njenom miru i stabilnosti. 

Obzirom da su vam se, kako nam je poznato, obraćale i druge nevladine organizacije, te organizacije koje se bore za ljudska prava i slobode, kako iz vaše zemlje, tako i iz drugih zemalja, pretpostavljamo da ste poprilično detaljno upoznati sa negativnim djelovanjem gospodina Schmidta u Bosni i Hercegovini.

No, smatramo da neće biti suvišno ukoliko vas ukratko podsjetimo na neke od tih detalja.

Zasigurno ste upoznati sa rasističkom i fašističkom izmjenom Izbornog zakona koji je na dan izbora (02.10.2022.), nakon zatvaranja birališta, gospodin Schmidt nametnuo samo jednom bh. entitetu, tvrdeći da je tako ‘deblokirao’ formiranje vlasti.

Zapravo, to ni u kom slučaju nije tačno i iza tog njegovog poteza stoji jačanje jedne političke stranke- stranke bh. Hrvata (HDZ), koja je ekspozitura Hrvatske u našoj zemlji. Centar HDZ stranke je u Zagrebu. Spomenut ćemo da je ta stranka (HDZ) desničarska za koju su ‘legitimni Hrvati’ samo oni koji joj pripadaju (po formuli: jedna stranka, jedan lider, jedan narod).

Na tim ‘izmjenama’ Izbornog zakona gospodin Schmidt je blisko radio sa službenim Zagrebom a što tamošnje vlasti nisu ni skrivale već su s ponosom javno ukazivale na svoje ‘postignute rezultate’. Valjda je gospodin Schmidt bio sretan što je dobio priliku da uzvrati Hrvatskoj na ordenu ‘Ante Starčevića’ koji su mu dodijelili predstavnici hrvatske Vlade. Ali, važno je napomenuti da je isti takav orden u julu 1997. od tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana dobio i osuđeni ratni zločinac Jadranko Prlić.

Da podsjetimo, Ante Starčević je začetnik hrvatskog nacionalizma i ideologije stvaranja tzv. Velike Hrvatske, iz čega se izrodila zla namjera da se okupira i otme dio naše drzave te pripoji Hrvatskoj, iako ista nikad u svojoj hiljadugodišnjoj historiji nije bila dijelom ni Hrvatske ni Srbije.

Nametanjem Izbornog zakona uveden je aparthejd – vlada manjine nad većinom, gdje većinu čine građani koji žele živjeti u normalnoj, demokratskoj državi, liberalne demokratije kao što su i zapadnoevropske države. 

Po Izbornom zakonu koji je nametnuo gospodin Schmidt, glasovi većine vrijede četiri puta manje od glasova manjine, što podsjeća na zakone koji su nametani okupiranim evropskim državama u periodu 1939-1945. ili onima koji su vladali u Južnoafričkoj Republici gdje su bijelci tako dominirali nad većinskim južnoafričkim stanovništvom.

Umjesto da doprinese putu Bosne i Hercegovine ka normalnoj demokratskoj državi, nametanjem tog Izbornog zakona gospodin Schmidt je doprinio jačanju dalje etničke podjele naše države, te time doprinio rastu etničkih tenzija, kao i jačanju uticaja Srbije i Hrvatske u njoj. 

Kako je poznato, Hrvatska i Srbija su počinile agresiju na nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu tokom 1992-1995. 

Svojim potpisom na Dejtonski ugovor Srbija j Hrvatska su se, kao zemlje-agresori, obavezale da će poštovati suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Uloga Visokog predstavnika definisana Anexom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma kaže da je isti nadležan da nadgleda civilne aspekte sprovođenja tog ugovora. Jedan od tih aspekata jeste i pobrinuti se da se Hrvatska i Srbija ponašaju u skladu sa onim na šta su se obavezale svojim potpisima na Dejtonski ugovor, što znači da ih se treba udaljiti od miješanja u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Međutim, onim što radi gospodin Schmidt podstiče njihovo aktivno i otvoreno miješanje u unutrašnje poslove naše drzave.

Također, nametanjem tog rasističkog Izbornog zakona godpodin Schmidt nije ‘deblokirao’ ništa u formiranju Vlade bh. entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, već stvorio još goru situaciju u kojoj je formiranje entitetske Vlade još neizvjesnije. 

Ali, za razliku od HDZ-a koji je otvoreno i ponašajući se potpuno vanustavno blokirao formiranje vlasti u periodu 2018-2022., koristeći to kao ucjenu za iznuđivanje rasističkog i fašističkog Izbornog zakona, ovaj put nije riječ ni o kakvoj vrsti blokade već o onemogućavanju formiranja Vlade prisilom, gdje se stranka koja je dobila većinu glasova na izborima (izborni  pobjednik) želi silom isključiti iz vlasti. 

Gospodin Schmidt nije ni pokušao sprovesti presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić/Finci, Zornić et al), a bio je to dužan učiniti u skladu sa svojom ulogom definiranom u Dejtonskom ugovoru (Anex 10), ne samo u bh. entitetu Federacija Bosne i Hercegovine već na cijelom državnom teritoriju Bosne i Hercegovine.

Njegovi postupci navode na zaključak da gospodin Schmidt vidi svoju ulogu Visokog predstavnika relevantnom samo za bh. entitet Federacija Bosne i Hercegovine. Tako nije ni pokušao upotrijebiti Bonske ovlasti da zabrani obilježavanje tzv. Dana bh. entiteta RS  (09.01.), kojeg je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim, a organizatore sankcionise isključivanjem iz političkog života naše države. Taj datum predstavlja početak genocida nad većinskom narodom naše države koji je kulminirao presuđenim genocidom u Srebrenici. 

Umjesto toga, gospodin Schmidt je sasvim mirno dopustio tu zločinačku paradu četničkih falangi uz demonstraciju oružane sile, uz to još u predgrađu Sarajeva, čime su vrijeđanje žrtve genocida, kao i građani Sarajeva koji su bili žrtve tog srpskog fašističkog terora i zločina tokom najduže opsade jednog grada u historiji modernog ratovanja.

Nadalje, gospodin Schmidt je nakon nekoliko dana otišao u posjetu Srbiji, gdje je sa tamošnjim premijerkom Anom Barnabić podijelio svoju zabrinutost što su informacije o prisustvovanju sina srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića paradi četničkih falangi povodom obilježavanja neustavnog Dana bh. entiteta RS (09.01.) procurile u javnost. Nakon svog povratka u Bosnu i Hercegovinu gospodin Schmidt je tu svoju zabrinutost izrazio u svojim pismima stranim ambasadama!

Vrhunac njegovog nepoštivanja žrtava genocida u Bosni i Hercegovini gospodin Schmidt je pokazao svojom prekjučerašnjom izjavom na Konferenciji o Zapadnom Balkanu u Budimpešti gdje je rekao sljedeće: “Trebalo je da se dogodi situacija u stilu genocida da bi se okončao rat u Bosni i Hercegovini.”

Genocid nije elementarna nepogoda pa da se “dogodi’ već je bio zločinački čin, planiran, organizovan i orkestriran od strane Srbije, izvođen kroz masovna ubijanja, logore smrti, masovna silovanja i progone, počev od Bijeljine, Zvornika, Foče, Visegrada, Prijedora, Trebinja, Doboja i drugih gradova i mjesta, a kulminirao presuđenim genocidom u Srebrenici.  Upotreba izraza ‘u stilu genocida’ je šokantna i bolesna jer indicira da se nije radilo o genocidu već o nečemu što njemu sliči! Nije li to negiranje genocida?! Uostalom, takvom izjavom je grubo uvrijedio žrtve genocida u BiH. A tu izjavu vidimo kao pokušaj negiranja genocida i smatramo je nedopustivom i šokantnom. Njome Schmidt krši Zakon o zabrani negiranja genocida kojeg je nametnuo njegov prethodnik, gospodin Valentin Inzko!

Dosadašnje djelovanje Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta pokazuje da isti nije u stanju da tu dužnost obnaša na profesionalan i nepristrasan način, da ne koristi Bonske ovlasti ondje gdje bi morao kako bi našoj državi omogućio da postane normalna demokratska država, da svojim djelovanjem podstiče i pomaže jačanje uticaja zemalja- agresora, Srbije i Hrvatske na našu zemlju, te da ne poštuje žrtve genocida, pa čak na neki način i negira genocid. Svojim je ponašanjem prekršio Anex 10 čime je prekršio i Dejtonski ugovor. Kršenje bilo kojeg ugovora čini taj ugovor ništavnim.

Smatramo da takvim svojim ponašanjem gospodin Schmidt doprinosi destabilizaciji naše države, ali šteti i ugledu vaše zemlje obzirom da neki od njegovih postupaka nas i mnoge građane naše zemlje podsjećaju na ideologije iz mračnog doba njemačke historije kojih ste se odrekli i otvoreno osudili. Želimo da vjerujemo da je Njemačka onakva kakvu smo je vidjeli prije dolaska gospodina Schmidta na mjesto Visokog predstavnika u našoj zemlji.

Stoga od vas tražimo da gospodina Schmidta primjereno sankcionišete i učinite sve da bude smijenjen sa pozicije Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini za koju je pokazao da nije ni politički dorastao niti spreman.

Grupa građana opredjeljenih za demokratsku i građansku Bosnu i Hercegovinu:

1. Dženana DELIĆ, profesor Poslovnih studija i prava (u penziji)
2. Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist
3. Marjan HAJNAL, magistar političkih nauka
4.  Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar

Lažni i sramotni „neki novi klinci – domoljupci” u novoj vlasti

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dođoše neki novi klinci tzv. kvazi patrioti i tobožnje probosanske patriotske snege.
Šta vam reći i napisati, u mojim penzionerskim danima, vremešni čovjek od 85 ljeta, da nisu naši stari i mudri govorili , „ Pita starost, šta je radila mladost „
Evo, to vam želim prezentirati samo sa istinom, što često pričam i mojim unucima, koji su radi ovih naših dušmana i nacionalista, danas građani civilizovanih i demokratskih Evropskih i svjetskih zajednica, a meni kao dedi govore da sam staromodan ?
Neka i bude tako, možda i jesam staromodan za ove naše danjašnje prilike i suživot u našim torovima, koji je sličniji našem svinjogojstvu, neko normalnom društvenom i ljudskome biću ‘
Kao stručnjak svoga poziva, Beogradski student elektrotehnike, graditelj šest velikih industrijskih objekata u zemlji Jugi, poznavalac mnogih svjetskih jezika, profesor koji je obrazovao generacije stručnjaka elektrotrehnike, roditelj koji je odgajao i vaspitavao i svoju djecu u patrijahalnom duhu vrijednosti i uvažavanja, iako ,mi moji unuci danas vele da sam staromodan ?
Nema nikakve veze, što su oni protjerani iz grada Mostara u civilizovani i mdemokratski svijet, što su danas turisti u svome rodnome gradu, neka se društvena zajednica, ma gdje bila u bilo kojem vremenu i prostoru, osjećaju i žive, kako smo se mi stari osjećali i živjeli u Titovoj Jugoslaviji.
Činjenica je, da nam danas ti neki novi klinci, iz raznih stranačkih ideoloških različitosti i shvatanja našeg suživota u zajedništvu, mogu samo da prodaju „ muda za bubrege „ a siguran sam da ih njihovi stari roditelji nisu tako odgajali i vaspitavali, da mrze svoju rodnu grudu i da joj veliko zlo nanose.
Ti naši novi klinci, upravo ovim nadolazećim generacijama mogu lažima i obmanama, svojom kvazi demokratijom i velikim socijalnim nevoljama, lažno pričati i preastavljati svoje domoljublje i njihove nakane ka socijalnoj i demokratskoj zajednici, koju su unesrećili i zatrovali svojim nacionalističkim htijenjima i nakanama, dok nam mladi, školovani i pametni odlaze van naših kontanimiranih prostora.
Ostaje nam, da se i dalje gušimo bez uspješne i stvarne dekontaminacije, nakaradnih politikantskih odnosa sa nacionalističkim genima.
Istina je, da sam mnogo stariji i iskusniji, a možda i pametniji od mnogih po skromnim odnosima i rezultatima, ali sam svjestan da nije niti može biti tako kako to oni pripovjedaju i nameću našoj, nekadašnjoj multietničkoj zajednici, koja je znala i koristila planetarnu poruku čuvanja „ bratstva i jedinstva „ u ovakvoj jednoj multietničkoj zajednici, kakva je naša Bosna i Hercegovina.
Dok nam stranci, sole pamet i tumače dobrotu ovakve jedne zajednice, upravo svojim uticajima i maktivnostima, kao i potezima sve čine u suprotnosti, lažu nas, kako bi lažno ovakva zajednica i ostala.
Istina, naši stari mudri i pametni uvijek su govorili; „ Uzdaj se use i svoje kljuse „ ali nam nedostaje te pameti, jer se ona odliva i sva izvozi u druge zemlje nsvijeta, a mi sami nikako bda shvatimo i prihvatimo kao aksiom takvu ljudsku poruku i pouku ?
Evo i nova „ osmorka „ kao otrovna kancerozna klica izrasla negdje u našim šumama, uporno i nesvjesno skandira i omalovažava i našeg Željka Komšića i veli da im nije potreban, jer su oni dovoljni sami sebi.
Kako bi to naši stari govorili ; „ Skim si onakav si „ z6načilo bi da su im bliži i poželjniji ovi nacionalistički elementi iz HDZ-a i SNSD-a, od jednoga domoljupca dokazanog, patriote, borca i „ zlatnog ljiljana „ Željka Komšića i njegove stranke Demokratske fronte.

Dok su „ ustaše „ govorile nije on njihov prestavnik, svakako i nije niti može biti, dotle ga je ugledni i poštovani Papa Franjo u svojoj Vatikanskoj rezidenciji primao sa izuzetnim počastima i konstatacijom da je Željko dobar čovjek.
Isto tako, taj veliki iskreni i poštovani svjetski vjerodostojnik Papa Franjo izjavio je i sljedečće, kada su u pitanju ovi naši nacionalisti i gmizavci iz Laktaša i mostarskih Bara, guslar i orgulja.

Odakle sada obraza, stida i srama, tim nekim „ novim klincima „ da uporno svome narodu i svima nama građanima, koji smo doživjeli i preživjeli sva događanja u agresiji naših lijevih i desnih veliko srpsko hrvatskih izroda, da mogu govoriti, pisati ili se ponašati u osudama i nemogućnosti učešća u vlasti našeg Željka i njegovih kadrova.

Bedasto, stari naši bi govorili, ali je ovo sramotno i krajnje glupo i neprihvatljivo, a svi ovi „ novi klinci “ da se stide i srame za sva vremena svojih politikantskih i sramnih aktivnosti u bilo kojoj našoj vlasti.

Kao, vaše „Vođe” birali ste ih i gledajte ih još koju godinu

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Svi ministri Nermina Nikšića, kako ih naši mediji već naslućuju, nisu daleko od već od zastarjelih fotelja.
Ko predloži Nermina Nikšića za premijera, nažalost ako ga i parlamentarna većina izglasa, dobiti će mo novog starog dokazanog poltrona čimbenika HDZ-a, a u ovim našim neprilikama, duboko se već uvukao u stražnjicu Dragana Čovića, možda po „ hercegovačkoj liniji „.
Istina je da je bio dobar i jaran, kao mešetar sa najvećim kriminalcem u Mostaru i Hercegovini, Mijom Brajkovićem, koji je već izbjegao sve sudske procese.
Kako je i radio u interesu „ lijepe njihove „ Hrvatske, što je potvrdio i „ otac nacije „ Franjo Tuđman, prilikom pokretanja ponovne proizvodnje u Aluminiju, da je ova firma od interesa Hrvatske.
Ništa novo, već znano, jer je i agresija na Mostar, u svome scenariju ovih zapadnih agresora imala zacrtanu ovu firmu, za uzurpaciju i „ jamljanje „ po riječima generala Rojsa.
Svakako je i jaran Neka, svome velikom prijatelju Miji, koji je pjevušio ustaške pjesme i prije agresije, u svojim rudarskim čizmama, po vrletima rudnika boksita na Čitluku i blizini grada Stoca.
Kao živi svjedok i stručnjak Bosanac, koji je i došao na kamen temeljac izgradnje ovoga aluminijskog kompleksa, nažalost, bio sam u istoj partijskoj jedinici SKJ, u ona vremena sa drugom Mijom, koji se tako revnosno busao u prsa o svome velikom komunizmu , jer kako bi lakše prikrio i gene svoje fmilijarne pripadnosti ortodoksnim ustašama.
Upravo ovo i pišem iz razloga, prijateljske družbe ovoga vašeg Neke, dragi moji Bosanci,i finansijske podrške drugaru Miji, kako bi isti mogao nagraditi svoje Hrvate sa dionicama, znatnim iznosima, njegove Bošnjake nagraditi po sedam mizernih dionica, a zajednički udaljiti sve Srbe iz firme, trajno bez ikakvih prava na obeštećenjem ili nekim uticajem u upravljanju kao dioničari.
Evo, upravo ovih dana i našlo se neko društvo dioničara Hrvata, pod nazivom DIAL, kao udruga, da bi obavjestila sada javnost o konkretnim pljačkaškim pohodima i nastavcima, totalne pljačke državne i radničke imovine, preostale u ovoj firmi.
Dakle, nisu oni u svome pismu naveli niti jednu istinitu činjenicu o velikom kriminalcu Miji Brajkoviću ili o prisjećanjima na status svojih brojnih radnih kolega pravoslavne vjeroispovjesti, tzv. Srba ali ne onih „ dodikovaca „ koji su sa HDZ-ovcima stvarali zločinačku HB i genocidnu RS.
No, vraćajući se na neslavnu ulogu Nermina Nikšića, kao tadašnjeg premijera vlade Federacije, Bošnjaci „ ulizice „ se toga ne sjećaju, a ovdašnji čimbenici „ čovićevci „ će mu opet biti zahvalni, ukoliko u kontinuitetu sebi pribave ministarstvo finansija i nastave višegodišnju pljačku države i ovoga sistema.
Postoji nada i vjerovatnoća, da će poput direktora Osmice, koji je ovih dana i spalio neku sumnjivu dokumentaciju i oni uspjeti, poput ptice Fenixa, sve krivične prijave i optužnice svoga glavnoga doglavnika iz HDZ-a, Dragana Čovića osloboditi ili trajno spasiti, od nekih dolazećih istinskih i poštenih sudskih kadrova, koji bi ga rado potsjetili na njegov kriminal i lopovluke, na tim finansijskim pozicijama ?
Isto tako, u očekivanju poštenog, ako ga ima, hrabrog i pametnog ministra industrije i energetike,kao što je bio Reuf Bajrović, koji će otvoriti i pokrenuti prije svega neminovni stečajni proces u Aluminiju i sve „ krimi8nalne ribice iz aluminijske folije „ istjerati na površinu pravde i istine ?
Pišem ovaj lični stav, kako bi gospoda iz stranke „ Za BiH „ ZNALI I UMJELI, ZAISTA U SVOJIM REDOVIMA PRONAĆI TAKVU HRABRU, PAMETNU I POŠTENU LIČNOST.
Jer stati nogom za vrat ovim HDZ-ovcima, nacionalistima ustaških gena, nije jednostavno niti lako, a posebno ako su im „ ulizice „ u Bošnjaka i „ dodikovci „ gosti i prijatelji iz vinskih podruma, sa svinjskom pršutom.
Ništa smiješno, ali je istinito i žalosno, da predlažemo i biramo ovakve kadrove u našoj već propaloj vlasti, ali ste ih birali i gledajte ih, bar naredne četiri godine, nisu moji.

Premijer Neka i neki novi Palestinci u mostarskom Aluminiju

Kome li će nova zvona sa srpskoga hrama Sv. Trojice, da zazvone neke nove melodije ?
Ponovni dogovori ovih iz HDZ-a i „ boraca za čovjeka i državu „ neće nam donijeti ništa boljeg.

Piše; Mr, Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo ih, opet iz iste kuhinje izvlače „ aluminijsku foliju „ sa svojim nacionalističkim smećem.
Kako ovo mogu da podnesu Srbi iz SDP-ove „ ikebane „ znajući, ako razmotaju ovu foliju, mogu naći samo „ dominu sa duplim golom „ koja je inače od strane tadašnjeg premijera vlade Federacije Nermina Nikšića i njegovog ustaše- kriminalca i jarana Mije Brajkovića, dogovorno, otpremila sve Srbe, bivše radnike Aluminija, bez prava na nepovrat u firmu koju su gradili i od koje su imali egzistenciju svoje porodice.
Dakle, činjenica je i notorna istina, da su ova dva antisrpska elementa, tada tako i odlučili, da dionice obilatno dodjele svojim Hrvatima, Bošnjacima mizernih sedeam dionica a Srbima „ duplo golo „.
Veoma je interesantno, da ovakav nacionalistički postupak, ama baš nikoga nije dotakao sve ove godine, javašluka, kriminala, lopovluka i „ ulizničkih „ odnosa HDZ-a sa SDA, a evo ovom prilikom, ponovo i sa „ borcem za čovjeka i državu „ kako se tada lažno deklarisao, „ crvendać „ Nermin Nikšić.
Opet bi on bio njihov kandidat za premijera nove vlade Federacije, a kako njegov prethodnik Fadil Novalić, učesnik kriminalnog aluminijskoga kola, nije htio izvršiti proces stečaja, te obeštetiti sve radnike, posebno sve Srbe, koji nemaju pravo niti na svoj dionički agažman i uticaj u upravljanju firme.
Kako naši „ ikebanci „ ovoga famoznoga SDP-a, koji je inače „ jamio „ svu imovinu bivšega SKJ i sada se poput pauna raširenih krila kočoperi i učestvuje u istom kriminalnom nacionalističkom aluminijskom kolu, godinama zamotanom u „ aluminijsku foliju“ koja je konačno dogurala do deponije smećač.
Gdje su to ti Srbi „ ikebanci „ od Mirka, Mire, Saše i ostalih do sadašnjeg Vojina i Igora, zar se nikada nisu mogli priupitati ili nisu smjeli radi svojih fotelja i bivšeg Zlatka i sadašnjeg, njihovog Neku poltrona i ulizicu, koji se već totalno uvukao u stražnjicu Dragana Čovića i brine se za interese Hrvata i njihove Herceg Bosne, a Srbi iz Aluminija su i dalje prepušteni „ nepravnom sistemu „ i sudijama sa tužilaštvom, samo njihovog hrvatskoga kantona.

Zar, svi ovi Srbi, posebno njih preko hiljadu, bivših radnika firme Aluminij, mogu i dalje gledati i slušati, takvog mangupa i jarana, najvećih planetarnih kriminalaca iz Aluminija i njihove Hercegovine, iako su mnogi od njih već pobjegli u „ lijepu njihovu „ a interes Hrvatske i HDZ-a u Aluminiju, normalno prepuštaju svojim Židovima i pokojim Kinezima.
Veoma je važno. Da im je i partner iz koalicije Denis Zvizdić, kao bivši predsjedavajući Vijeća ministara, dozvolio bezcarinski uvoz aluminija iz Rusije.
U odnosu na trenutne okolnosti, isti taj alumi8nijski tovar sada moraju prevoziti noću pod ceradama iz luke Ploče, kako se „ dodikovci „ ne bi dosjetili, da su i ovi svi rusofili i Putinovci.
Sada se postavlja i pitanje, kako to sve sada može „ ispeglati „ njihov novi stari premijer Neka, da vuci budu siti, a sve ovce na broju.
Nismo li i mi svi, bivši zaposlenici Aluminija, posebno Srbi, istinski postali i novi Palestinci ?
Ako se naš Neka već uvukao u stražnjicu svoga partnera u vlasti Federacije, orguljašu Draganu Čoviću, neće li nam naša parlamentarka Sanja Vulić, koja se već odavno uvukla u stražnjicu svoga Miće guslara, da li i nama ostalim ili rezervnim ili Bosanskim Srbima, zaista može pomoći, da nam svi pomognu ?

Da li nam zvona sa novog zvonika Sv. Trojice u Mostaru, mogu zazvoniti i nove melodije, kako je vrijeme postalo multietničko sa satovima koje su ugradili jedan Srbin, jedan Hrvat i jedan Bošnjak, možda nam i melodije zvonika i katedrale uz ezan sa brojnih munara, može uputiti i nove prijatnije melodije.
Možda nam je i Vladika Grigorije dovoljno naučio njemački jezik, pa bi mogao malo u našu korist prozboriti sa Kristijanom Šmitom, svojim guslarom Mićom i orguljašem Draganom, da ih sve malo bolje posluša i novi stari premijer Neka, da izvrši stečaj u Aluminij i da nas sve radnike Aluminija, konačno i obešteti.
Da li je ovo moguće, jasno da je moguće, ako su se pojavili neki „novi klinci” koji znaju i umiju vladati sa svojim Nekom i ovim ortodoksnim nacionalistima, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, te njihovim „ kupler majistorima „ Željkom, Borjanom, Bradarom , Sanjom i inim „ darodaljkama „, eto nam selama dragi Bože, sa tvojom melodijom sa naših zvonika ?

Ovoga puta puna podrška reisu Kavazoviću: NAPADI NACIFAŠISTA KAO ZAMJENA TEZA!

Ova neviđena haranga na reisa Kavazovića koja dolazi od domaćih sljedbenika ili promotora nacifašizma, evropskih i američkih zvaničnika nikako se drugačije ne može protumačiti drugačije nego klasična zamjena teza. Ama šta je sporno u njegovoj izjavi? Zar je sporno to što je rekao da ćemo institucije Države (a time i Državu) braniti i oružjem ako one padnu? Zar bi nekome odgovaralo da lojalni građani Bosne i Hercegovine, dakle ne samo Bošnjaci, mirno gledaju kako im neko napada državu kao 1992.? Zar je zabranjeno braniti domovinu ako je ona napadnuta? Zar je to zabranjeno i vjerskim velikodostojnicima? Po baštinicma presuđenog UZP-a i genocida izgleda da jeste. Njima bi odgovaralo da Bošnjaci i ostali lojalni građani BiH budu kurbani za ustaško-četničke horde koje bi da zajednički nastave tamo gdje su stali njihovi uzori iz Drugog svjetskog rata te Karadžić, Mladić, Boban i ostali zločinci iz 90-tih.

Zar misle da imamo pravo da zaboravimo Ahmiće, Srebrenicu…, brojne logore u režiji jednih i drugih, te druge brojne zločine?

Oni spočitavaju vjerskom lideru Bošnjaka spominjanje oružja, a šta je ono bilo 9. januara ove godine u Istočnom Sarajevu kada se pravio defile sa dugim cijevima?

Orkestrirana haranga na reisa Kavazovića koju treba tumačini jedino kao prijetnju svim Bošnjacima i građanima lojalnim Bosni i Hercegovini eto dolazi i iz američke ambasade u Sarajevu što ne treba nikog da iznenađuje ako imamo u vidu da je ta ista Amerika onomad aminovala sramnu odluku UN o embargu na uvoz oružja (znači ni tada, kao ni sada, nismo imali pravo da se branimo), da su mogli spriječiti genocid u Srebrenici a nisu, da su arhitekte ovakvog Dejtonskog uređenja BiH…, da upravo danas taj ambasador Michael Murphy gura dodatnu etničku podjelu naše zemlje što je autostrada za njen konačni raspad. Zato i podržavaju neonacistu Schmidta, nacifašiste Čovića i Dodika te njihove bijedne vazale iz Trojke.

Zar treba da iznenađuje što se u tu neviđeu harangu protiv Kavazovića uključio i OHR, te onaj Sattler koji je, da podsjetim, nedavno išao kod Dodika po svoje mišljenje?!

I niko ne spominje da se Srbija naoružava pri čemu niko, ama baš niko, ne vidi da joj iko prijeti, pa je logično zaključiti da je ona kao takva prijetnja svojim komšijama, prije svega našoj domovini, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji, jer Srbija je bila i ostala faktor nestabilnosti na Balkanu posljednjih 200 godina. Ne zaostaju puno za njima ni naši svjeverozapadni susjedi.

Dakle, imajući u vidu gore navedene činjenice i mnoge druge koje su općepoznate, spočitavati reisu, Bošnjacima i drugim bh. lojalnim građanima zveckanje oružjem je arogantna, bezobrazna i prozirna zamjena teza. Jer, upravo je suprotno.

Bedrudin GUŠIĆ

Iskrena podrška poštovanom Reisu Huseinu ef. Kavazoviću

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kao rođeni građanin našeg grada heroja Sarajeva, Bosanac, upoznao sam i shvatio postojanje i uvažavanje izuzetno velikih ličnosti, bolje reći ljudskih gromada, koji za sva vremena zaslužuju i moj respekt i lično poštovanje, a svakako jedan od tih je uvaženi Reis Husein ef. Kavazović, a ZAŠTO ?
U ovim našim, još uvijek tmurnim vremenima, u brojnim nasrtajima na jedinu nam našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, u vremenu ubojitog nacionalizma i djelovanja nacionalističkih elemenata i njihovih stranačkih ideoloških matrica, još iz perioda agresije, upravo na našu scenu stupaju naši odbranbeni bedemi, kao „ kremeni kamen „ sa kojim su naši stari palili svoje savijene cigarete.
Bilo da su u pitanju, naši borci Armije, njeni „ zlatni ljiljani „ ili takve ličnost poput najvećeg vjerskog Islamskog vjerodostojnika, poštovanog Reisa Huseina ef. Kavazovića, da saslušamo i njegovu besjedu i patriotsku poruku, u ovome vremenu još uvijek postojeće i jake nacionalističke propagande i njihovog djelovanja.
Iznio je u javnost svoj neposredni istinski stav, za stanje i kontinuiranu našu spremnost, da se stane na put tim nacionalističkim elementima, koji nam urušavaju i domovinu i naše sve zajedničke vrijednosti, dostojanstva i ugodnoga suživota.

Mi stariji, dobro i mnogo toga pamtimo, jer smo sve preživjeli i osjetili na sopstvenoj koži, nije li nam i naš neponovljivi, nezaboravni i veliki državnik drug Tito, uvijek poručivao;
„ Čuvajmo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga, čuvajmo mir, ali budimo uvijek spremni, kao da će sutrabiti rat „?
Isto tako, naši stari i mudri bi redovno govorili ; „ Bilo i ne ponovilo se „, ali na našu žalost mnogo toga žalosnog, lošeg i neljudskog nam se ponavljalo i ponavlja.
Sasvim nas dovoljno podučava naša prošlost, dešavanja i događaji u borbi protiv fašizma, a ništa novije i potrebnije nije na djelu i naša borba, trajna budnost i priprema protiv našeg nabujalog nacionalizma ?
Pitajmo se i konstatujmo, ko je zaista prisutan u tim „ nacionalističkim ešalonima „ udara i napada na našeg uvaženog Reisa, već dokazani naši nacionalisti, agresori i dušmani, sa stranačkim svojim kadrovima HDZ-a i SNSD-a i nekim domaćim ulizicama, poltronima, foteljašima i mangupima naklonjeni kriminalu i lopovlucima ?
Evo upravo citiram veoma svježe priloge sa FB starnica, dva moja prijatelja, znanih i poštovanih ljudskih veličina, umjetnika, književnika Gradimira Gojera iz Sarajeva i novinara Nermina Bisu iz Stoca, koji svojim ljudskim i patriotskim stavovima, tako iskreno, nesebično, osjećajno i sa velikim poštovanjem izražavaju svoju naklonost, prema liku i djelu Reisa Kavazovića ?
Citirajući ove njihove sadržaje, upravo kao rođeni Sarjlija i Bosanac, želim se pridružiti njima i iskreno podržati poštovanog Reisa, sa svim njegovim istinskim stavovima i porukama nama svim domoljupcima, svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine ?gospodine Gradimire, koristim ove Vaše riječi, da bih jasno i glasno, sa istinom potvrdio, da sam i ja kao rođeni Sarajlija, graditelj i svjetski čovjek, na strani našeg uvaženog i poštovanog reisa Kavazovića. Zašto, čitajte, molim Vas moji dragi sugrađani ?
Piše: Gradimir Gojer;” Tako je počelo “.

U nasrtaju nacifašista na biće drage nam i jedine BiH ja sam na strani Reis efendije Kavazovića koji je spreman kao i tijekom agresije braniti državu Bosnu i Hercegovinu . Dok se vodje tzv probosanskih stranaka prodaju neprijateljima BiH efendija Kavazović brani našu domaju i od domaćih fašista i od tzv medjunarodne zajednice…Davno me Miroslav plemeniti Krleža naučio da je”Europa stara kurva” Vi vjerujte Europi a ja sam na strani Reis efendije Kavazovića “ / citat na FB Gradimira Gojera / ?
Bio sam zatočenik velikog logora koji su od Sarajeva napravili srbočetnički fašisti, proveo sam sve godine sarajevske patnje i bola u gradu mučeniku. Bio sam ministar u jedinoj multinacionalnoj vladi, onoj dr Harisa Silajdžića. Bio sam svjedok sarajevskog i bosanskohercegovačkog pakla, prolazio sa sugrađanima neljudske uvjete na koje su nas osudili ideolozi velikosrpskoga projekta potanko razrađenog u laboratoriju fašizma Srpske akademije nauka i umjetnosti. Bio sam u poraću (i ostao do danas!) borac za jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu. Preživio sam zahvaljujući braniteljima iz redova Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Otjeran sam iz Vlade kad su došli pravovjerni Hrvati, oni sa iskaznicama HDZ.
Bio sam zatočenik velikog logora koji su od Sarajeva napravili srbočetnički fašisti, proveo sam sve godine sarajevske patnje i bola u gradu mučeniku. Bio sam ministar u jedinoj multinacionalnoj vladi, onoj dr Harisa Silajdžića. Bio sam svjedok sarajevskog i bosanskohercegovačkog pakla, prolazio sa sugrađanima neljudske uvjete na koje su nas osudili ideolozi velikosrpskoga projekta potanko razrađenog u laboratoriju fašizma Srpske akademije nauka i umjetnosti. Bio sam u poraću (i ostao do danas!) borac za jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu. Preživio sam zahvaljujući braniteljima iz redova Armije Republike Bosne i Hercegovine!
Otjeran sam iz Vlade kad su došli pravovjerni Hrvati, oni sa iskaznicama HDZ.
Sve ovo pišem podsjećanja radi, za one zaboravne i manje više potkupljene, one koji i danas ustuknu kad treba osuditi srbočetnički genocid i ustaške zločine markirane jasno i jarko presudama međunarodih sudišta za “udruženi zločinački pothvat”.

Pišem svjestan beščašća u kojem živim, neprijateljskog stava međunarodne zajednice i izražene islamofobije, ali i neprijateljstva prema svima koji se osjećaju Bosancima i Hercegovcima.
Dok se danas pripremaju novi krvavi pirovi od strane fašista, časni reis efendija Kavazović rekao je punu istinu ističući pravo Bosanaca i Hercegovaca da se brane, odnosno da brane svoju domovinu, dok god je moguće u institucijama sustava, ali bude li potrebno i oružano! Meni je sasvim jasno da se spremaju nove “kristalne noći”, nove Srebrenice, ali sad pod stanovitim pokroviteljstvom i umiješanošću međunarodnih fašističkih krugova.
Tko to ne vidi slijep je kod očiju. Zato istup reisa Kavazovića shvatam kao istup duhovnika i humaniste koji hoće (i mora!!!) stati nedvosmisleno u obranu svoga naroda, ali i svih drugih građana u Bosni i Hercegovini. Osude sa najviših mjesta međunarodne zajednice podsjećaju me na predratna uljuljkivanja građana i naroda, kao da nikakve opasnosti nema. Gospodo iz Europe, nećete Bosance i Hercegovce dva puta prevariti!
Reis Kavazović je domoljub i na njegovoj sam strani!
Ustašama i četnicima na znanje i ravnanje: ovako je počinjala agresija na Bosnu i Hercegovinu prije trideset godina!/citat sa FB /?
Javnost treba da zna da je i uvaženi Reis Husein ef. Kavazović, isto tako bio logoraš i desne i lijeve agresorske nacionalističke bolumente.
Zna on veoma dobro, kako se branila i odbranila jedina nam domovina, protiv svih zločina, koji su bili povampireni i nadahnuti sa svih strana i kako se trebalo i moralo braniti i bez oružja, protiv oružja i protiv mnogo čega znanog i neznanog ?
Poštovani id ragi Reis ef. Huseine Kavazoviću, eto ih tamo, nek aim sudi i njihov Bog, a poštovani Papa Franjo je i poručio istima, stranačkim nacionalističkim šefovima, doglavnicima svojih mentora, poglavara Franje Tuđmana i Vožda Slobodana Miloševića, guslaru iz Laktaša Miloradu Dodiku i njegovom pajdašu, orguljašu Draganu Čoviću iz Mostara;

Poštovani i d ragi Reise Kavazoviću, bez okretanja, srdžbe ili uzrujavanja, sa Vašim zadovoljstvom i merhametlukom kod Bošnjaka, nastavite Vaš hod na Allahovom putu, kao njegov mele ki čuvar naše jedine domovine i svih nas Kojima je jedna i jedina in a srcu i u duši, računajte na nas!

S poštovanjem, Milan, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin i vječni Bosanac .

ISTINA JE MOJA SVETINJA

Evo me, poslije proteklog vremena i aktivnostima tzv. osmorke, famozne i fantazirajuće većine u novoj vlasti, dokle li i kako ?
Naime, postao mi je veoma aktuelan članak gospodina Zlatana Begića, našeg parlamentarca, lično ga ponavljam iz mojih saznanja i spoznaja šta nam se sve događalo.
Orkestrirano se mnogi izjašnjavaju, a meni lično dalje od Mostara ne treba da idem, jer sve ovo što sam i životno i radno i veoma uspješno kao stručnjak, kao Bosanac uspio i doživio u Mostaru, dovoljna mi je i slikovita argumentacija svih događanja u mojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini ?
Gospodin Zlatan Begić veli ;

Dakle, da bih vam odmah pojasnio, nisam član niti jedne stranke, ali sam bio istinski i vremenski član SKJ, zapravo bivše stranke u Jugi, koju je navodno naslijedio sadašnji SDP sa svojom ideološkom socijal demokratskom opcijom, što bi bilo i prihvatljivo, da nisu „ jamili „ svu njihovu imovinu u našoj BjH državi i regije.
Istina, sa takvom i tolikom logistikom, nije im niti trebao niko za koaliciono djelovanje u vlasti, da bi se uključili sa SDA u vremenu veoma teškom i odlučnom, u vremenu „ blokada i udara na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu „ od strane nacionalističkih stranaka, kao što su HDZ i SNSD, o čemu i gospodin Zlatan Begić iznosi u svojoj gornjoj analizi.
Stranka DF-a sa Željkom Komšićem, sasvim normalno se priključuje stranci SDA, kako bi se spasilo što se da spasiti, kada je u pitanju naša domovina.
Mi veoma brzo i svjesno zaboravljamo, da je tada gospodin Željko naš „ zlatni ljiljan „ u to vrijeme predlagao SDP-u i drugim, nazovimo ih „ patriotskim strankama“, da se isti priključe u koaliciju sa SDA, kao jedna ujedinjena „ probosanska stranka „ sa nekim novim rukovodstvom i novom organizacijom djelovanja.
Međutim, među prvima koji je apriori ignorisao tu ideju i prijedlog stranke DF-a sa Željkom Komšićem, jer su isti sa svojom logistikom u odnosu na SDP bili čista „ sirotinja „ ili nazovimo ih kako ko misli, ali su to istinske činjenice?
Sada su u ovome trenutku i SDP sa Nerminom Nikšićem, kao i tzv. osmorka, spoznale i našle daleko većeg „ dušmanina i nacionalističkog rušitelja jedine nam domovine“ i pod hitno su se našli u zagrljaju sa HDZ-om i SNSD-om u koaliciji, te im SDA i DF apsolutno ne odgovaraju u zajedničkoj vlasti na svim nivoima.
Bitno im je, dakle da se olako domognu fotelja, uz prodaju državnih interesa i laganim, potajnim obećanjima svojim nacionalističkim partnerima, da će sve dobiti, što sa Bakirom i još teže sa Željkom nisu mogli dobiti.

Dakle, da bih vam odmah pojasnio, nisam član niti jedne stranke, ali sam bio istinski i vremenski član SKJ, zapravo bivše stranke u Jugi, koju je navodno naslijedio sadašnji SDP sa svojom ideološkom socijal demokratskom opcijom, što bi bilo i prihvatljivo, da nisu „ jamili „ svu njihovu imovinu u našoj BjH državi i regije.
Istina, sa takvom i tolikom logistikom, nije im niti trebao niko za koaliciono djelovanje u vlasti, da bi se uključili sa SDA u vremenu veoma teškom i odlučnom, u vremenu „ blokada i udara na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu „ od strane nacionalističkih stranaka, kao što su HDZ i SNSD, o čemu i gospodin Zlatan Begić iznosi u svojoj gornjoj analizi.
Stranka DF-a sa Željkom Komšićem, sasvim normalno se priključuje stranci SDA, kako bi se spasilo što se da spasiti, kada je u pitanju naša domovina.
Mi veoma brzo i svjesno zaboravljamo, da je tada gospodin Željko naš „ zlatni ljiljan „ u to vrijeme predlagao SDP-u i drugim, nazovimo ih „ patriotskim strankama“, da se isti priključe u koaliciju sa SDA, kao jedna ujedinjena „ probosanska stranka „ sa nekim novim rukovodstvom i novom organizacijom djelovanja.
Međutim, među prvima koji je apriori ignorisao tu ideju i prijedlog stranke DF-a sa Željkom Komšićem, jer su isti sa svojom logistikom u odnosu na SDP bili čista „ sirotinja „ ili nazovimo ih kako ko misli, ali su to istinske činjenice?
Sada su u ovome trenutku i SDP sa Nerminom Nikšićem, kao i tzv. osmorka, spoznale i našle daleko većeg „ dušmanina i nacionalističkog rušitelja jedine nam domovine“ i pod hitno su se našli u zagrljaju sa HDZ-om i SNSD-om u koaliciji, te im SDA i DF apsolutno ne odgovaraju u zajedničkoj vlasti na svim nivoima.
Bitno im je, dakle da se olako domognu fotelja, uz prodaju državnih interesa i laganim, potajnim obećanjima svojim nacionalističkim partnerima, da će sve dobiti, što sa Bakirom i još teže sa Željkom nisu mogli dobiti.

Sada su i obećali to istom „ Neki „da se ponovo vrati na istu poziciju premijera vlade Federacije, kako bi nastavio i omogućio svojim partnerima i Draganu i Miloradu, ispunjenje nji9hovih želja, koje su napisali i ostavili na „ zidu plača „ prilikom posjete Izraelu, prošle godine.
Doće im u posjetu i premijer Izraela Natanjahu, kako bi na sajmu posjetio okupirane hale Sokola, a sigurno će posjetiti već darovani plijen u Aluminiju.
Nismo li mi njihovi istinski Palestinci, jer su nas u agresiji tlačili i uništavali, progonili i zatvarali, a sada nam daruju „ trojanskog konja „ ovom prigodom.
Dok sam kao stručnjak radio i gradio i dva ondašnja, istinska dva proizvodna diva, Aluminij i Termoelktranu Gacku, da bi veliko srpsko hrvatske nacionalističke delije, sa guslama i orguljama, mogli dočekati i svoga Izraelca i Kineza, koji su naslijedili naše dobro u Mostaru i Gacku.
Kako je već i znano Milorad je raskinuo ugovor sa ČEZ—om za drugu fazu TE Gacko, a Dragan im je u uzurpiranom Aluminiju i Sokolu, obezbjedio našu infrastrukturu za njihove sajamske parade.
Ovoga puta, pozdraviti će ih i njihov ponovni partner Neka, sa svojom svitom kao stari-novi premijer vlade Federacije i svima poželiti, da nas i dalje tlače i pljačkaju do besvjesti.
Veoma mi je čudno i nerazumno, prije svega za šta su se borili naši „ zlatni ljiljani „ i drugo, kao stručnjak svoga poziva kome sam to sa svojim graditeljima gradio i Aluminij i TE Gacko, a vile na Dedinju u Beogradu i na mostarskim Barama u Mostaru, zasipaju se dolarima, dok naši penzioneri na tržnicama uzimaju po dva krompira, a meso mogu vidjeti na slikama.
Dotle, naši đilkoši, uzurpatori i nacionalisti, ugošćavaju svoje goste u svojim podrumima sa hercegovačkim vinom i svinjskim pršutom, uz muziku sa gusala i orgulja.

GENERATOR GENOCIDA: GORSKI VIJENAC – ISTRAGA POTURICA

Autor: Dr. Šemsudin H. Hadrović
Objavljeno: 17. March 2013. 16:03:25
Poštovani sugrađani i čitaoci portala Bošnjaci.net, vama se obraćam sa iskrenom konstatacijom ?
Kao gimnazijalac sarajevske prestižne realne gimnazije, u šestom razredu 1955 godine, od moje profesorice, veoma ugledne i poznate, koja nam je predavla u ona vremena jezik SH- srpsko hrvatski, tako je pisalo u našim dnevnicima, dobijem zadatak da napišem semestralni rad o „ Gorskom vijencu „.
Svakako, kao odličan učenik koji je volio čitati i bpročitao je mnogo književnih djela domaćih i stranih književnika, bio je ovo za mene izazov i ozbiljan zadatak.
Kako sam bio redovan korisnik nacionalne, Univerzitetske biblioteke u zgradi Vijećnice, gdje sam provodio i mjesece i godine, istinski sam se dao na ovaj ozbiljan zadatak, koristeteći prije svega brojne i veoma ozbiljne stručne kritike meritornih i uvaženih ličnosti iz oblasti književnosti i kulture, u tome vremenu i prostoru.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Istina je, neupitna, da sam u to vrijeme kao mlađani gimnazijalac, dobro iščitao i napisao svoj rad, koji sam čitao i mojim razrednim drugovima i drugaricama, a i sama profesorica je bila veoma zadovoljna, vjerovatno sa mojom ozbiljnošću i pristupu izrade ovoga rada za našu redovnu školsku lektiru.
Normalno je uslijedila i dobra ocjena u dnevniku, čista petica u rubrici SH- jezika.
Kada bih imao u životu i sada sačuvan ovaj rad, rado bih se potsjetio njegovog sadržaja, što me je iniciorao i naslovni sadržaj teksta, poštovanog doktora Šemsudina Hadrovića, kao njegovog autora.
Zato i pišem ovaj sadržaj iz dva razloga, prvi je da odam priznanje i zahvalnost autoru za ovaj rekao bih idealan, sadržajan i istinit sadržaj, koji bi trebali pročitati i mnogi drugi.
Drugi razlog je, što to mnogi ne mogu shvatiti, a posebno mi mlađani tadađnji gimnazijalci, da smo istinski bili okupirani sa mnogim zabludama, sa idealima i idolima, da nismo mogli shvatiti ili podsržati ili osuditi i određene pouke ili poruke iz svakodnevnoga života, a posebno iz Njegoševog „ Gorskog vijenca „.
Poslije svih događaja i dešavanja, koja smo svi mi i osjetili u našem društvu i prebrodili sve te nevolje i tegobe, ostalo nam je samo da rezimiramo sve naše zablude životne, da neposredno individualno pred sopstvenim ogledalom stanemo i priupitamo se, „Nismo li mogli i pojedinačno ili kolektivno učiniti nešto bolje i više za naš zajednički dostojanstveni suživot „.
Uvažavajući činjenice i naše atare i mudre, koji bi često govorili ; „ Bilo i nikada se ne ponovilo „. Ali se na našu žalost sve i ponavlja, do današnjih dana.
U duhu i stilu Njegoša, mogao bih se samo priupitati; „ Da li smo se mi brojni, zaista i imali zašta roditi, da bi ovako živjeli do vijeka „ ?
Brojni naši izrodi, a lično ih nazivam nacionalističkim elementima, kao izrodima svoga roda, još uvijek nam kroje mračnu sudbinu sa pomračenjem, gdje ne možemo ni sami ugledati normalno svjetlo dana.
Zato i velika zahvalnost autoru ovoga teksta sa kompetentnom analizom cjelovitog sadržaja, iako je za mnoge, ova problematika jako kompleksna i preozbiljna, da bi je mnogi i shvatili razumno, te pred ogledalom zaključili da trebaju i moraju mijenjati mnoge svoje „ čipove „ u moždanoj sopstvenoj memoriji.
Smrt nacionalizmu i živjela nam naša jedina domovina Bosna i Hercegovina!

Pitanje Johannu Sattleru, šefu Delegacije EU u BiH, s povodom: DA LI JE ZA VAS BANJA LUKA U BOSNI I HERCEGOVINI?

Gospodine Sattler!

Pogledajte ove fotografije. Na jednoj od njih ste Vi u kancelariji Milorada Dodika, predsjednika jednog bh. entiteta kojeg ste posjetili jučer. Da li ste vidjeli pri ulasku u zgradu Predsjedništva Rs i bh. zastavu ispred? Naravno da niste jer je nema. A, kao što se vidi na fotografiji na kojoj ste i Vi, nema je ni unutra. A sada pogledajte ostale fotografije snimljene u Vašoj domovini Austriji koje vihore ispred institucija nekih od devet austrijskih federalnih jedinica. Naravno da su na njima zastave tih federalnih jedinica i države Austrije. Tako i treba ako se radi o uređenoj zemlji u kojoj se poštuju njen Ustav i zakoni. Dakle, ako pogledate ovu fotku na kojoj ste Vi u Dodikovom uredu i ostale iz svoje domovine, vidite li razlike? Ma ne možete ih ne vidjeti jer su očigledne. 

Dakle, Vi ste otišli upravo tom Dodiku na noge nakon svega što je govorio protiv BiH, posebno u povodu Dana nezavisnosti. 

Otišli ste na noge negatoru genocida i političaru koji prijeti secesionizmom, negira jedan narod- Bošnjake po Hitlerovom modelu u odnosu na Židove, onomad. Da imate imalo ljudske i diplomatske časti kao što nemate, odbili biste sastanak s Dodikom i da ga je on sam inicirao. 

Ali, ne samo što ste učinili to već i još nešto još gore – nije Vam smetalo da u službenim prostorijama šefa jednog bh. entiteta sjedite s njim bez da je istaknuta i zastava države Bosne i Hercegovine. 

To je, gospodine Sattler, diplomatski skandal u kojem ste i Vi aktivno učestvovali. 

Time ste vizuelno i diplomatski poručili da Banja Luka nije u Bosni i Hercegovini, što godinama tvrdi Vaš domaćin kojem ste išli na noge. 

Jesu li to vrijednosti EU koju predstavljate i verbalno lamentirate da želite i Bosnu i Hercegovinu u svoje društvo? Fraze su jeftine i prazne, ali Vaši postupci govore suprotno! 

Šta je Vama problem u toj priči? 

Očito je problem jedna etnička skupina iz naše zemlje, na Vašu žalost i žalost dijela EU, brojčano dominantna, a koja, zajedno sa svima ostalim lojalnim državi Bosni i Hercegovini, želi normalnu građansku državu. 

Ako ne znate o kojoj skupini govorimo pitajte Viktora Orbana, premijera zemlje koja je također članica EU. 

U ovu našu intervenciju uklapa se i Vaša reakcija na prekjučerašnji govor Željka Komšića u Vijećnici u povodu Dana nezavisnosti kada je u negativnom kontekstu spominjao i tzv. međunarodnu zajednicu. Iako je član Predsjedništva BiH čak bio preblag u ocjeni uloge bulumente stranih činovnika u našoj zemlji, Vi ste se prepoznali u njegovoj poruci. 

A gospodin Željko Komšić je veoma blagim diplomatskim vokabularom izrekao nepobitnu istinu. Da, Vi lično, dio EU i neki drugi visokopozicionirani jaki igrači izvana ne želite dobro našoj domovini jer sve činite da je do kraja uništite. 

Da nije tako Vi biste, kad ste već pristali da se sastanete sa tim negatorom genocida i države Bosne i Hercegovine, pri ulasku u Dodikov kabinet insistirali da se na stolu nađe i zastava države kojoj taj entitet pripada, ili biste u protivnom odbili susret s njim. I da nije tome tako ne biste godinama pa sve do danas tikve sadili sa ksenofobima, neonacistima i rušiteljima Bosne i Hercegovine te podržavali domaće političke opcije koje su pristale da surađuju s njima kao takvima, sve to pod krinkom “uspostave vlasti” nakon okrobarskih izbora. I ne biste podržavali Christiana Schmidta koji nameće fašističke izmjene Ustava FBiH i Izbornog zakona.

 Zajedno ste uveli embargo na demokraciju, da spomenomo još jednom Komšića koji vam je u lice skresao istinu. Ako imate obraza, može vas i zaboljeti, pa mijenjajte kurs za 360 stepeni ili idite odakle ste došli pa tamo širite svoju”demokraciju” Mi nismo vaši pokusni kunići. Upamtite, to što ste smislili protiv nas, naše države i demokracije, neće vam proći.

GRUPA SLOBODNOMISLEĆIH GRAĐANA BiH:

1.Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist

2. Dženana DELIĆ, profesor Poslovnih studija i prava (u penziji)

3. Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar

4. Marjan HAJNAL, profesor filozofije- humanist-publicist

NASTAVLJA SE OTIMAČINA IMOVINE BOSNE I HERCEGOVINE

U svom obraćanju građanima BiH, ali prije svega licemjernoj Međunarodnoj zajednici, ovaj put predstavljenoj ambasadorom EU Johannom Sattlerom, povodom 1. Marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, član predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić prvi put od nastanka Dejtonske BiH usudio se reći svu istinu na račun poltronstva domaćih političara i licemjerne MZ-e, koja tišti malte ne svakog građanina Bosne Hercegovine. Komšić je bio svjestan da u svoj govor ulaže sebe i ugrožava svoj status, ali se nije libio da svima u svijetu baci pred njih njihov prljav veš, koji se za ovih proteklih 28 dejtonskih godina nakupio u državi, sa kojom se poigravaju i šutiraju je kao djeca fudbal. Nije dugo trebalo čekati odgovor Sattlera, koji je pokušavao naći opravdanje i izgovor na ličnom planu, ali ga nije mogao i neće niko iz MZ-e dati na planu politike koju EU provodi u BiH, dajući podršku domaćim neprijateljima i agresivnim susjedima Srbiji i Hrvatskoj, umjesto da daje podršku nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu države Bosne i Hercegovine, koju je i sama stvorila i za koju je i moralno i materijalno odgovorna. 

Bosnu i Hercegovinu su u najtežim danima njene historije 1992-1995. odbranili njeni patrioti, njeni sinovi i kćeri, i opet će to ako zatreba. A jedan od njih je van svake sumnje g. Željko Komšić.

Završna faza pljačke i otimačine državne imovine i imovine građana BiH

U BiH se ovih dana provodi završna faza pljačke i otimačine društvene- državne imovine i imovine građana, započeto i provedeno tokom agresije na BiH 1992 – 1995. uz prećutnu saglasnost ali i podršku Međunarodne zajednice. Nismo i nećemo zaboraviti da je od protjeranih Bošnjaka i Hrvata s područja koje po Dejtonskom sporazumu pokriva Rs oduzeta pokretna i nepokretna imovina, novac i dragocijenosti. Pod pritiskom međunarodnog pravosuđa  nakon više godina dijelu građana vraćene su nepokretnosti (zemljišta, stambeni i poslovni objekti), a državna imovina ostala je u posjedu okupatorskih vlasti ( zemljišta, šume, poslovni objekti, ustanove, resursi…). To što je tada i nakon toga oteto od države sada treba legalizovati neustavnim zakonima, koje donosi NS-a Rs. Zakon o nepokretnoj državnoj imovini je samo jedan od njih, koji se pokušava primijeniti od nastanka Dejtonske BiH do danas. 

Međunarodna zajednica je pune 4 godine gledala stradanje Bošnjaka, ubistva, silovanja, otimnačinu, pljačku, logore, progone…i time omogućila okupatorima da se domognu Bošnjačke imovine. Trideset godina kasnije hiljade dunuma zemlje zarasta u korov, a hiljade napuštenih i obnovljenih  bošnjačkih kuća zjapi prazno u svim selima i gradovima Rs. Vlasti Rs sve čine da obezvrijede tu imovinu i otkupe je u bescijenje, jer je više ne mogu oteti. Sada im službe OHR pomažu da dovrše i legalizuju otimačinu.

MZ-a je izbjegla obavezu da agresiju jasno identifikuje i agresore osudi da plate ratnu odštetu državi BiH i njenim građanima. Od uspostave Dejtona vrši pritisak na državu da svoju imovinu prenese na entitete, koji su imovinu odmah uzurpirali, nepoznati dio uknjižili u novi katastar Rs i pretežan dio koriste, ali je još nisu uspjeli ozakoniti. Osvajanjem potpune vlasti na državnom i federalnom nivou, koje im je omogućila MZ-a preko Visokog predstavnika, stvoreni su preduslovi da se i to postigne.

Iste snage koje su planirale i izvršile agresiju, uz pomoć

 MZ-e i UN-a počinile genocid i UZP, nakon oktobarskih izbora preuzele su svu vlast u državi. Iz vlasti je isključena SDA, koju čine pretežno Bošnjaci, a koja se uvijek zalagala za jedinstvenu multietničku BiH, a podržani su separatisti okupljeni u SNSD-a , HDZ-i BiH i HNS-u. Nakon 17 godina savezništva SNSD-a sa Dodikom i HDZ-a sa Čovićem srpski i hrvatski separatisti su na domaku svog cilja – pred podjelom BiH. Nije li to i projekat nekih najuticajnih zemalja EU iz 90-ih? Umjesto ukidanja entiteta Rs, nastalog na teškim zločinima, genocidu, umjesto ukidanja FBiH i ujedinjenja države, još se više produbljuje Dejtonska podjela države po etničkim principima. Zbog toga je u BiH iz dana u dan sve manje države, a sve više separatnih entiteta. A sa time se ne može ni ostati gdje si, ni ići naprijed. 

Srbija i Hrvatska Bosnu i Hercegovinu smatraju privremenom državom i sanjaju dan kad će im pasti u miraz, pa preko svoje diplomatije i ekspozitura u BiH uporno nastoje Međunarodnoj zajednici nametnuti uvjerenje da je ovakva BiH privremena država.

Presude međunarodnih i domaćih sudova se ne provode, niti se zbog neprovođenja bilo ko zove na odgovornost, a nezakonite i protuustavne odluke NS-e RS-e se implementiraju pred očima MZ-e, jer ona to prećutno odobrava, dok je podrška suverenitetu BiH sve manja.

A odgovornost za otvoreni separatizam i neprijateljsko djelovanje nije samo individulalna, kako se želi predstaviti, već sve očiglednije kolektivna odgovornost, koju korumpirano Tužilaštvo ne želi ili ne sme procesirati i isključiti iz političkog života zemlje.

Separatisti bilo kog naroda, ne mogu državu BiH voditi ni u NATO, ni u EU, jer njihov jedini cilj i njihova težnja je podjela države i pripajanje Srbiji odnosno Hrvatskoj.

Bosnu i Hercegovinu ne vodi razjedinjeno troglavo Predsjedništvo BiH, niti Vijeće ministara, niti diplomatska mreža. Stranci vode državu Bosnu i Hercegovinu i prilagođavaju je težnjama lakomih susjeda…

Entiteti nisu vlasnici državne imovine

Ratni ciljevi okupatora ostvaruju se u miru, a jedan od strateških ciljeva je imovina. Državu razvlastiti, oslabiti i srušiti. Razvlašćivanje države od imovine je rušenje materijalne osnove na kojoj država postoji i egzistira. 

Od ukupne površine BiH koja iznosi 51.000 km2 , 54% predstavlja državna imovina ( društvena dobra, šume, rijeke, jezera, rudna bogatstva, putevi, nekretnine..)

Entiteti nisu vlasnici državne imovine, već država. O državnoj imovini ne može biti nikakvih pregovora, jer država je legitimni nasljednik vlastite imovine nakon sukcesije SFRJ. Entiteti mogu biti samo korisnici imovine, u skladu sa pravilima koje propiše država. Imovina BiH mora biti upisana u zemljišne knjige kao državna imovina.

Iako je Ustavni sud BiH potvrdio status imovine kao državotvorne, pod pritiskom Rs, a u sprezi sa nekima iz OHR Vijeće ministara je 18.2.2013. formiralo radnu grupu za rješavanje pitanja državne i vojne imovine. Pri tom je Parlamentu BiH stavljeno u obavezu da donese Zakon o državnoj imovini.

Vijeće za provođenje mira (PIC) je već u septembru 2004. zatražio od BiH da nađe trajno rješenje za pitanje državne imovine, a raspolaganje sa državnom imovinom BiH 2005. g. zabranio je tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown, do usvajanja zakona o imovini na državnom nivou.

U raspravi o imovini ne pominje se ono najbitnije, a to je da su tokom agresije na BiH sa područja na kojem je voljom MZ-e uspostavljena Rs protjerani skoro svi Bošnjaci i Hrvati, zauzeta njihova pokretna i nepokretna imovina. Ali nisu protjerani samo građani neSrbi, protjerana je i država, jer su državna i društvena imovina postali ratni plijen, koji vlasti Rs koriste i pokušavaju ozakoniti. A to znači pokušavaju ozakoniti otimačinu i pljačku počinjenu tokom agresije. To je faktično stanje, koje se ni na koji način ne može legalizirati, osim nastavkom pljačke, za koju im treba podrška MZ-e.

Zakonom o premjeru i katastru i Zakonom o porezu na nepokretnosti, koji su stupili na snagu 2012.g. nastavljen je udar na državnu imovinu i imovinu prognanih, kojim je omogućeno stavljanje njihove imovine pod hipoteku. 

Privremena mjera Ustavnog suda BiH

Po apelaciji člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, Željka Komšića, 11 zastupnika Zastupničkog doma i 5 delegata Doma naroda PBiH Ustavni sud je 28.2.2023. donio Zakon o privremenoj mjeri kojom se zabranjuje primjena Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcionisanje javne vlasti u Rs. Ovom odlukom, koja je odmah stupila na snagu, Zakon o nepokretnoj imovini Rs stavljen je privremeno van snage, do konačne odluke Ustavnog suda. 

Donošenjem privremene mjere Ustavni sud BiH je zabranio primjenu Zakona o nepokretnoj imovini Rs, koji je 28.2.2023.g. trebao stupiti na snagu. Prema saopštenju Predsjednice Ustavnog suda Valerije Galić, koja je pri davanju saopštenja izledala uplašeno, ova mjera se donosi radi pravne sigurnosti, jer se radi o veoma složenim pitanjima. A ovaj novi Zakon Rs razlikuje se samo za nijansu od istovjetnog ranije donesenog i suspendovanog. Odmah po saopštenju iz Ustavnog suda BiH Predsjedavajući NS-e RS Nenad Stevandić je najavio ponovno donošenje istog zakona, samo u nešto izmjenjenom obliku. A po stavu koji je Ustavni sud BiH zauzeo 22.9.2022. Rs nema ustavno pravo uređivati ova pitanja, jer sva imovina u BiH pripada državi, dok se ne usvoji Zakon o imovini na državnom nivou.

Ustavni sud BiH zna i vidi šta se dešava, ali često zatvara oči i pokušava ponešto prespavati. Ovaj put to nije bilo moguće.

Intervencija Visokog predstavnika

Podsjećamo da je Visoki predstavnik 27.2.2023. (samo jedan dan pred stupanje na snagu) suspendovao Zakon o nepokretnoj imovini Rs, do konačne odluke Ustavnog suda BiH, uz obrazloženje da se pitanje imovine ne može riješiti jednostranom odlukom, već je to pravo i obaveza Parlamenta BiH. Dodik je na to odgovorio da ne priznaje Christiana Schmidta za visokog predstavnika, a Nenad Stevandić, predsjednik skupštine RS-e  “da će se u Republici srpskoj primjenjivati ono što donese NS-a, a ne Schmidt”. Mnogo je onih koji g. Schmidta vide više kao predstavnika Hrvatske, a ne MZ-e. U tom svjetlu se gleda i tumači i ovaj njegov potez, sa kojim kupuje amnestiju za ono što još kani učiniti pri formiranju vlasti na federalnom nivou BiH. 

Konstantno nastojanje RS da se dočepa državne imovine 

Po Čl. 1. Dejtonskog ugovora država BiH nastavlja kontinuitet Republike BiH. Državna imovina i vlasništvo nad državnom i vojnom imovinom mora ostati na državi BiH na cijelom teritoriju BiH, s tim da se pravo korištenja  i raspolaganja može prenijeti na niže nivoe.

Po zvaničnim evidencijama BiH 27.652 km2 (54%) je državna svojina, koja se prije pretvorbe zvala društvena svojina.

Republika srpska je već 1993. donijela Zakon o prenosu sredstava iz društvene u državnu svojinu (Sl. Glasnik Rs 4/93), po kome su sva društvena sredstva na teritoriju Rs postala državna imovina, a 2007 Rs je usvojila autentično tumačenje tog zakona (Sl. Glasnik Rs 74/2007) po kojem je sva ta imovina upisana u gruntovne – katastarske knjige  kao svojina Rs.

Dana 23.12.2009. OHR je predao državi spisak državne imovine, a na tom popisu su zgrade, dvorišta, šume, zemljišta…

Po Zakonu o pretvorbi društvene svojine, koji je donijela Skupština BiH 1994 (Sl. List RBiH 33/94) i po Sporazumu o sukcesiji vlasništvo države BiH su društvena i javna dobra: prirodna bogatstva i dobra u opštoj upotrebi, društveni kapital pravnih lica po stanju 31.12.1991., te sredstva s kojima raspolažu MZ-e, DPO, Udruženja građana, PO, a izuzeta je samo imovina FBiH (objekti nad kojima upravlja i koje koristi Federacija).

Nastojanje Rs da se domogne državne i vojne imovine i to ozakoni perfidno podržava OHR. Prevara i otimačina imovine, koju podržava OHR, je višestruka. Prvu otimačinu, nakon pljačke tokom agresije, pokrenuo je OHR preko Vijeća ministara 2004.g promjenom definicije državne imovine, suprotno postojećem zakonu BiH. Druga je legalizacijom 1,27% imovine po popisu OHR, što obuhvata 98% imovine koju je srpski agresor oteo prije Dejtona, još 1993.g. Dalju otimačinu podstičle OHR uvjetovanjem implementacije mira – rješavanjem pitanja državne i vojne imovine. A u toku je posljednja faza, kojim se i preostali Bošnjaci u Rs trebaju odreći imovine, a time i države.

Rs je uz podršku nekih zagovornika OHR konstantno pokušava prisvojiti svu imovinu na području Rs, s tim da državi BiH ostanu samo lokacije na kojima su državni  objekti, a sve drugo da pripadne entitetima, kantonima, opštinama. Time bi otimačina bila provedena do kraja i ozakonita, a entiteti postali važniji i stariji od države. Da se to dogodi granice entiteta bi dobile karakter državnih granica, što znači da bi se Srbija mogla ušetati u Rs, a Hrvatska proširiti na BiH. U tom slučaju Neum bi stekao pravo da svoj teritorij i more spoji sa Hrvatskom. Sa podrškom ovakvim težnjama OHR ne samo što prejudicira ustavna rješenja, već pomaže razgradnju BiH, što se može okarakterisati kao ultimatum pred državom BiH za predaju državne imovine nakon ultimatuma iz 1992.g. za predaju oružja, koji je značio ostati živ ili nestati. 

Iako se radi o isključivoj nadležnosti države BiH,  Rs je donijela Zakon o  poljoprivrednom zemljištu, a potom Zakon o šumama, radi prisvajanja, koji su poništeni.

Naravno interes sviju je da se imovina racionalno koristi, ali to mora biti na zakonit način.

Ostaje pitanje koliko u svemu tome ima težnji za svođenje pa i eliminaciju Bošnjaka? Jer po popisu Austro-Ugarske iz 1910.g. Bošnjaci su imali 91,1% posjeda, Srbi 6%, Hrvati 2,6%, Ostali 0,3%. Otimnačina začeta prvom agrarnom reformom 1918/1919 u Kraljevini SHS, nastavljena je u SFRJ, te tokom agresije na BiH 1992-1995, da bi u Dejtonskoj BiH dobila još jači impuls na široj osnovi.  

Početkom agresije na BiH 1990.g. u državnom vlasništvu bilo je 52% zemljišta, 20% u vlasništvu Muslimana, 20% u vlasništvu Srba, 8% u vlasništvu Hrvata i ostalih.

Nastavlja se destrukcija države Bosne i Hercegovine

Otimanjem imovine vrši se destrukcija države, država slabi  a jačaju entitreti, kao otuđeni centri moći, što u konačnici vodi uništenju države.

Evropska unija bi najednostavnije i najradije Bosnu i Hercegovinu podijelila, pola pripojila Srbiji a pola Hrvatskoj i tako bi Evropa riješila Orbanov problem “2 miliona muslimana”, ali bi time u sebi napravila takvu pukotinu, koju više nikad ne bi mogla spojiti, ne samo u svojoj konstrukciji, već i kod mnogih članica EU.

Siguran sam, a vjerujem i mnogi od vas, da će riječi i poruke koje je član Predsjedništva BiH Željko Komšić prigodom obilježavanja Dana nezavisnosti BiH uputio MZ-i, dugo odjekivati u glavama evropskih birokrata, koji su navikli da ih tapšemo po leđima i šaljemo im slavopojke, koje neki ničim ne zavrijeđuju. Njegove riječi nisu upućene prijateljima BiH iz MZ-e i neće Bosna i Hercegovina time izgubiti ni jednog svog prijatelja ni u komšiluku ni na širem međunarodnom planu. Ali je bilo krajnje vrijeme da se upre prst i pokaže ko je ko u BiH i oko nje, šta  se i radi čega radi.

Svojim odnosom prema Bosni i Hercegovini Evropska unija pokazuje da su Evropa i u njoj EU “svijet pravila, a ne prava”.

Burlington, 3.3.2023                        

Zijad Bećirević 

?

Istorijski „hercegovački div” tiho je pao

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Sl. Aluminij je pao za svoj 49-ti rođendan / Bljesak.info / !
Kako nam istinski najavljuju i mnogi hrvatski mediji, za njegovu sadašnjost i eventualnu budućnost, pristojniji je i realniji naslov ovog sadržaja teksta; “OTPOR.MEDIA” RAZOTKRIVA: Korumpirana hobotnica “novog” mostarskog Aluminija, bh političara, MT Abraham Group i Amira Grossa Kabirija”.

Evo, našoj Bosanskohercegovačkoj javnosti pišem jedan sadržaj o mostarskom Aluminiju, o kojem sam do danas napisao preko 400 objavljenih kolumni, samo sa istinom, izvrsnoga stručnjaka i poznavaoca svih aktivnosti i događanja u ovoj firmi, koju sam gradio od kamena temeljca 1970 godine.
Kao magistar elektrotehnike i stručnjak brojnih tehnoloških procesa, sa učešćem u izgradnji i šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, specijalizant kod Francuza u firmi „ Pe4chiney“.a, u Njemačkoj kod „ Siemens“-a u bivšem velikom Sosvjetskom Savezu na objektima proizvodnje električne energije i brojne druge djelatnosti.
Našoj javnosti, poodavno veoma poznata firma, koja početkom agresije na grad Mostar i samu firmu, do Dejtona i današnjih dana, u periodima Gebelsove informativne propagande, glasila je za „ hercegovačkog diva „ da bi se konačno i ugasila, uzurpacijom zločinačke tvorevine Herceg Bosne i kadrovima HDZ-a, sa najvećim kriminalcem u poslovanju firme Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i inim njihovim saradnicima.
Bila je to firma sa planetarnim kriminalom, pljačkom, diskriminacijom na nacionalnoj osnovi, poslovanjem po zakonima HB, bez mogućnosti prestavnika državnih institucija vlasti, sve do mjeseca novembra 2013 godine.
Istina je, da su i svi „ grobari aluminija „ sa Bošnjačkim kadrovima u vlasti Federacije, upravo i mnogo doprinijeli, kao „ ulizice „kako ih je opisao Meša Selimović, ovakom načinu rada i poslovanja firme, kao podrškom svome koalicionom partneru HDZ-u i njegovim kadrovima sa Mijom Brajkovićem, Draganom Čovićem i inim saradnicima u cijelom periodu i poslije Dejtona, do današnjih dana.
Da bude još gore i crnje, pobrinula se i vlada Fadila Novalića sa svojim ministrima, koja je i sva upravljačka prava, kao i aktivnosti oko iznajmljivanja ove firme, kao da im je njihoba babovina, nekom novom investitoru, u ovome slučaju Izraelcima, nekim Kinezima i kome još.
Isto tako, sramotno je da je i tadašnje Vijeće ministara sa Denisom Zvizdićem, odobrio uvoz sirovog aluminija iz Rusije, bez carinskih obaveza, kako bi novi partner mogao pokrenuti pogon livnice, sa pretapanjem ovoga aluminija i izradom legiranog, za prodaju na tržištu.

Bivši premijer vlade Federacije Nermin Nikšić, kao jaran i pajdaš svoga prijatelja Mije Brajkovića, ustupa mu kapital od 44% tzv. „ radnički kapital „ koji dijeli svojim Hrvatima obilato, Bošnjacima mizernih sedam dionica, a zajednički, za sva vremena istjeruju radnike srpske nacionalnosti i kao dioničare, kao i korisnike drugih radničkih prava, bez ikakvog obeštećenja ?
Upravo ovih dana, ta tzv. udruga dioničara ( DIAL )u hrvatskim medijima, istupa u javnost sa svojim stavovima i viđenjima cjelovite situacije, u pismu za javnost, kako to naglašavaju sa ; JEDINOM ISTINOM , zanemarujući apsolutno period Gebelsove informativne propagande u medijima, glorifikacijom ovoga giganta i njihovim poslovanjem, kako bi se upravo sada kada „ gigant postaje patuljak „ prisjetili da se i oni prijave sa svojim brojnim istinskim informacijama.
Tako portal OTPOR MEDIA , sa pismom udruge DIAL-a otrkriva javnost; „ . Postoji samo jedna istina o Aluminiju d.d. – dosta je bilo laži i medijskih spinovanja- ALUMINIJ nije ALUMINIJ INDUSTRIES „.
Međutim, prije sadržaja pisma i daljih mojih opservacija, za istinu bih priupitao kolegu Topića, predsjednika ove udruge DIAL, gdje su bili sa svojim stavovima i mišljenjima, sve ove godine kriminala i djelovanja Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Mladena Galića i inih saradnika, kada su bili u pitanju radnici srpske nacionalnosti i njihovo „ duplo golo „ u dioničarskom djelovanju i njihovom članstvu, neka ostane za noviju istoriju.

Dakle, raduje me da se sa ovim sadašnjim problemima, rekao bih iznutra hrvatska komponenta, tzv. Udruga DIAL oglašava i pojavljuje u javnosti, međutim ne smijemo zaboraviti vrijeme Mije Brajkovića, dok je „ Srbima i psima „ bio zabranjen ulaz u firmu Aluminij.
Isto tako, ne smijemo zanemariti i ulogu bivšeg premijera Nermina Nikšića, koji je bez dionica najurio radnike srpske nacionalnosti iz firme, uz saradnju i dogovor sa ustašom i kriminalcem Mijom Brajkovićem i njegovim saradnicima.
Ponajmanje u sadašnjem trenutku, kada je „ hercegovački gigant „ konačno postao i patuljak, ne smije se zanemariti i kriminalna politika i uloga vlade Federacije i premijera Fadila Novalića sa svojim saradnicima Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević.
Ova kriminalna trojka, upravo je uradila sve mešetarije i kriminalne tajne ujdurme sa ovim Jevrejima, što ih tako detaljno i istinski opisuje i „ Udruga DIAL „, na čemu im lično i mogu zahvaliti.
Zato i vrijedi, ponoviti javnosti i dio detalja javnosti iz njihovog pisma, koje u cjelosti objavljuje portal OTPOR MEDIA.
“ Stvarna istina jeste da se sve ovo što se događa u Aluminiju i u odnosu sa Najmoprimcem (Aluminij industries ) može podvesti pod nezakonito djelovanje, nesavjesno postupanje, zlouporaba položaja, financijski i gospodarski kriminal.
Stvarna istina jeste odnedavno prisutna u Aluminiju d.d., (od 20.02.2023.) a to je da je Vlada F BiH uslijed dva nedolaska na izvanrednu Skupštinu Aluminija d.d., na kojoj su se trebali smijeniti postojeći članovi Nadzornog odbora uslijed isteka mandata te imenovati novi članovi, praktički digla ruke od Aluminija d.d., . Vlada F BiH je izašla iz nadzorne tj upravljačke strukture (ne pojavljivajući se na Skupštini) te Aluminij prepustila trojici osoba(koji se predstavljaju mali dioničari) u Nadzornom odboru i predstavniku Vlade RH.

Postoji samo jedna istina o Aluminiju d.d. – dosta je bilo laži i medijskih spinovanja- ALUMINIJ nije ALUMINIJ INDUSTRIES.

Da je u Aluminiju d.d. sve krasno i bajno, Vlada F BiH bi se iako je na kraju svog mandata pobrinula za ovo poduzeće koje je puno kontroverzi, nezakonitosti, financijskog kriminala isl, te bi postavila tj imenovala svoje predstavnike u N.O., međutim nije – odustala je i sada imamo situaciju da Aluminijem vladaju 4 člana N.O. od kojih su tri koji se predstavljaju mali dioničari (koji nemaju našu podršku), a protiv dvoje njih su podignute kaznene prijave zbog financijskog kriminala, nezakonitog postupanja, nesavjesnog djelovanja i zlouporabe položaja upravo u Aluminiju.
Navedeno je povijesni presedan neslućenih razmjera da je Vlada jedne države u kojem postoji mješovito vlasništvo, a gdje je Vlada te države neprikosnoveni relativni vlasnik koji posjeduje najveći postotak utjecaja u odlučivanju na Skupštinama, praktički gurnula to poduzeće u nepoznato, te sada imamo situaciju da je Vlada F BiH odustala od Aluminija jer u njemu nije niti prisutna, a preko svojih članova N.O.
Objektivno, nepristrano izvještavanje u javnom interesu jedna je od osnovnih obaveza svih pa i bosanskohercegovačkih medija. Ovakvi – slobodni mediji, utemeljeni na principima fer i točnog izvještavanja, su stup demokracije. Ako nema slobodnih medija, nema ni demokracije. Ali, ako su mediji pristrani, ako izvještavaju neetično, njima na dušu!
Stoga vjerujući u nepristranost Večernjeg lista kao i ostalih medija na koje šaljemo ovaj članak2 /citat DIAL,pismo /.
Predsjednik Udruge malih dioničara Aluminija, su me usmjerile u cio system proizvodnje i poslovanja ove firme.
(DIAL) Zlatko Topić već dvije godine upozorava Vladu FBiH na ponašanje izraelskog poduzetnika Amira Grossa Kabirija koji od 2020. godine drma mostarskim Aluminijem nakon što je u aprilu te godine potpisan ugovor o zakupu na 30 godina s mogućnošću kupovine mostarskog Aluminija.
Sve svoje radnje i odnose, izvršava sa mentorom Draganom Čovićem i strankom HDZ-a, kojoj najvjerovatnije i plaća neku rentu za dobre usluge.
Međutim, u igri su drugi novi poslušnici, kao “ ulizice “ iz reda Bošnjaka sa Fadilom i Nerminom.

U mnogim mojim pisanim i objavljenim kolumnama detaljno sam pisao o kriminalnom nastavku, u ponašanju ove iste kriminalne vlade sa Fadilom Novalićem, Jelkom Miličević i Nerminom Džindićem, koji su pobjegli od normalnog, jedino mogućeg i nužnog procesa STEČAJA ove firme.

Kao što se može sagledati iz sadržaja ovoga pisma DIAL-a, što je istina, isti su doveli do totalnog kriminala, mešetarenja, nastavka u pljački i države i bivših radnika Aluminija, ali sigurno u interesu sopstvenom i stranke HDZ-a kao koalicionog partner ai sada jedinog upravljača ovoga cjelovitog procesa.
Za našu javnost, nužno je saznanje da sve dosadašnje inspekcije finansijske policije, njihovi nalazi i prijedlozi, kao i ponašanja koalicionih partnera “ ulizica “kod Bošnjaka sa HDZ-ovim kadrovima, ka oi preporuke da se sve preda u nadležnost sudskih organa HNK i Mostarskog sudstva, smješne sui žalosne, jer je starinska i narodna jedina istina ; “ Kadija te tuži, kadija te sudi “.
Nije potrebno tražiti niti druga pojašnjenja, izuzev saznanja da ovaj sud u svojim procesima, apriori, oslobađa i najveće kriminalce planetarnih razmjera, od Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih.
Ovi “ novi “ već uveliko dokazani njihovi partneri, na aluminijskog kriminala, od Nermina Nikšića do Fadila Novalića, Jelkom Miličević i Nerminom Džindićem, trebali se uputiti u noviji “ kazamat “ Vojkovića, kako bi tamo bili podvrgnuti sudstvu i tužilaštvu neke nove pravne države Bosne i Hercegovine.

Da sve bude u trendu: DARIJA KORDIĆA ZA PREMIJERA FEDERACIJE BiH!

Ne, nije ni ironija niti šala i nije moja ideja, već sam je posudio od nekih drugih koji su ovaj prijedlog javno obznanili, a meni se dopada. Zaista predlažem ovog sa slike – između Dragana Čpvića i Lidije Bradare za premijera Federacije BiH. Kakav Nikšić, kakvi bakrači! I on ili bilo ko drugi iz reda bošnjačkog naroda, ako bi bio izabran na tu dužnost poremetio bi trend.

A o kojem je trendu riječ? Ma znamo sve, ali ipak da podsjetim:

• predsjedavajuća Predsjedništva BiH je Željka Cvijanović, negator genocida, britanska crnolistašica i lutka na koncu onoga iz Laktaša koji odlikuje Putina i na dnevnoj osnovi ruši Bosnu i Hercegovinu;
• predsjedavajuća Vijeća ministara BiH je Borjana Krišto, odmah do Čovića na slici, a slika je načinjena 22. juna 2014. u Busovači na dočeku osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića poi njegovom povratku iz Haga:
• predsjednica Federacije BiH je Lidija Bradara, na slici do Kordića, zagrljena njegovom desnom rukom;
• predsjedavajući Doma naroda PS BiH je Nikola Špirić, prekaljeni američki crnolistaš i desna ruka onoga iz Laktaša;
• dopredsjedavajući Zastupničkog/Predstavničkog doma PS BiH je Marinko Čavara, na slici iza Kordića, ex-predsjednik FBiH koji je tu istu Federaciju držao u blokadi prethodne četiri godine, američki crnolistaš;

Dakle, sve čelne dužnosti u institucijama zakonodavne (osim predsjedavajućeg Zastupničkog doma PS BiH) i izvršne vlasti sada obnašaju gore navedeni. Da me se pogrešno ne shvati, nije problem što se radi o bh. Srbima i bh. Hrvatima, daleko od toga, nego je problem da se radi o kadrovima koji baštine projekte koje su ranih 90-tih rušili i ubijali Bosnu i Hercegovinu i koji su kao takvi (projekti, njihovi promotori i izvođači radova) presuđeni na međunarodnim sudovima (genocid, UZP). Dakle, ako mogu svi oni koji su na ovoj slici, te drugi-spomenuti koji slučajno nisu na slici, obnašati sve te čelne dužnosti na nivou Države i većeg bh. entiteta, onda može i ovaj zbog kojeg su se u Busovači prije nepunih devet godina okupili Čović i njegove starlete Krišto i Bradara. Zašto sa nekim Nikšićem ili bilo nekim drugim koji se izjašnjava kao Bošnjak kvariti trend i idilu. Nema zaista smisla. Sa Kordićem ili bez njega, svakako nam ne gine endehazija a posljedično tome Gaza i Zapadna obala!

Bedrudin GUŠIĆ

Suluda politika i kobni potezi veliko-srpsko-hrvatskih nacionalista

Svim našim građanima koji rekoše DA ovoga datuma, dana i godine, kao i borcima odbrane naše domovine, a posebno svima koji dadoše i sopstveni život u odbrani, SRETAN I ČESTIT DAN DRŽAVNOSTI, jedine nam voljene domovine!

Piše: Mr. Milan Jovičić. Mostarski Sarajlija, Bosanac !

Činom referenduma, prije 31 godine, građani Bosne i Hercegovine su odlučili da svoju budućnost grade u samostalnoj, nezavisnoj, slobodnoj i demokratskoj državi, u kojoj će svi narodi i građani biti ravnopravni.
Rezultati i odluka je ukazivala na nezavisnost Bosne i Hercegovine , ćime je i potvrđen njen višestoljetnai kontinuitet i pravo na postojanje.
Lijepo i dostojno preksnih snova za sve njene građane i narode, koji su ovom prilikom dali svoj odgovor sa DA.
Međutim naši pusti snovi su bili jedno, ali je naša sudbina i realnost života, postali nešto sasvim drugo i šta reći i napisati.
„  Istina, ona živi daleko od onog sna kako ju je 1 marta 1992 godine vidjelo 99,7 % njenih građana izjašnjavajući se za za njenu nezavisnost.
Danas, 28 godina nakon rata u BiH, ne treba biti veliki genije i primjetiti da je snaga i moć bh. demokratije u fazi regresije/slabljenja što u velikoj mjeri ograničava značajniji uticaj građanina na političke odluke vlastodržaca a time i gospodara njegovog života. Različita politička mišljenja su nešto što obilježava sva vremena u kojem smo živjeli. Ako bi ogledalo uspjeha demokratizacije bh. društva bio stepen izgradnje jednakosti njenih građana, onda je više nego jasno da je demokratija danas u opasnosti.
Demokratija je ključ u borbi protiv siromaštva i bijede . Demokratski procesi moraju poći upravo od ljudi koji žive i rade u našoj domovini i regionu i njihovi napori i angažman moraju biti usmjereni na jačanja civilnog društva, podrške neovisnim medijima , zaštiti prava na slobodu izražavanja te depolitizacijom pravosuđa.. / citat Mr.Edin Osmančević /.
Naša Bosna i Hercegovina nam je postala teška kao život, ali je volimo, kao jednu i jedinu nam domovinu.
Nastala agresija, koja je uslijedila nakon obnove nezavisnosti i međunarodnog priznanja naše države donijela je patnje i stradanja.
Međutim svi naši građani, koji su pokazali svoju ljubav prema njoj i svojim životima su stali u njenu odbranu, te na taj način odbranili i slobodu i voljenu Domovinu, u svakome slučaju zaslužuju i našu zahvalnost, slavlje i sjećanje i na mnoge naše stradale, koji ovom prigodom i nisu više sa nama.
Nikada ih ne smijemo zaboraviti, niti odreći, što je naš vječni dug prema svakom takvom čovjeku koji je svoj život ugradio u temelje ove nam voljene domovine.
Nebi smjeli niti trebali zaboraviti i njihove bliže porodice, posebno djecu, kada je njihova egzistencija u pitanju, uz primjenu razno raznih socijalnih mjera.
Moramo biti dosljedni naših ljudskih razmišljanja i ustrajati na putu našeg što ranijeg priključenja Evropskoj zajednici i NATO-u, kako bi i trejno osigurali ravnopravnost, slobodu i stabilnost svoga opstanka i postojanja.

U cjelovitom našem ludilu i zanosu, nikada ne smijemo niti zaboraviti nastanak genocidnih i zločinačkih tvorevina, u okvirima naše zajedničke domovine, misleći na Republiku srpsku i Herceg Bosnu, te se prisjećati i datuma, kao rođeni Sarajlija , u nastupajuće dane dane nezavisnosti/neovisnosti BIH, ne mogu a da se ne sjetim slike iz 5 aprila 1992 godine kada su na mostu Vrbanja, danas mostu Suade i Olge u Sarajevu pale prve žrtve suludog projekta podjele države, od istočnog suludog velikosrpskog agresora.
Isto tako, kao mostarski Sarajlija i stanovnik grada Mostara, u vremenima agresije sa zapada, ne sjećati se 09.maja 1993 godine i vandalskoga čina prema svojim komšijama Bošnjacima, progona i zatvora.
Bez obzira na svu tragediju, i nastupajuće događaje, svi ti datumi će ostati u našim sjećanjima kao neprijatni datumi „gubitka naše demokratije „ali će se spominjati ptrema svijetu, kao antiratne poruke i dani kada je demokratija ”ranjena” i zaustavljena na svom putu progresa i razvoja.
Međutim, u ove dane svetkovanja našeg dana državne nezavisnosti, sa tugom i bolum u duši, u mojim ličnim prisjećanjima, da sam časni i ponosni Bosanac, da smo živjeli i radili u našoj ponosnoj Titovoj i našoj domovini Jugoslaviji, kao slobodni i ponosni njeni građani, u multietničkoj zajednici bez obzira na mnoge naše etničke različitosti, sa poštovanjem i tolerancijom, uzajamnim poštovanjem i dobrim međuljudskim odnosima.
Naši ideali takvoga suživota uz životnu i planetrnu poruku našeg „ bratstva i jedinstva „ kao i poštovanje našeg idola u liku i djelu druga Tita, kao najvećeg borca protiv fašizma, sve je devalvirano i zamrlo, do nezamislivih granica suživota?
Zato me u ove dane slavlja naše nezavisnosti, kao Bosanca koji voli svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, redovno sustiže određena tuga i žal, a suština je upravo u prisjećanjima našeg uglednog i veoma poštovanog prijatelja i Univerzietskog profesora, Suada Kurtćehajića, koji za „ Slobodnu Bosnu „ kaže;
SUAD KURTĆEHAJIĆ O 1. MARTU: “Daleko bi bilo bolje da smo imali i volju srpskog naroda…”https://youtu.be/FWld4WsEK7Y / citat sa Interneta /.
Istinski priznajem, da kao Bosanski Srbin, nikako onaj iz kategorije “ dodikovaca “, ovakvu izjavu rijetko sam ili nikako imao prilike da poslušam ili pročitam, od ovakvih intelektualaca, Aferim poštovani Profesore!

Bravo, poštovani Porfesore, sasvim si u pravu i istinom iznio stav!

Kao dodatak ili povodom ovakve konstatacije, rado bih i knjigu napisao, ali možda drugom prilikom, samo bi se ukratko osvrnuo na povod ovoga naslova teksta, upravo radi ovakvog razmišljanja, moga šahovskog jarana, koji me je zaista, ovom prilikom i “ matirao “. Bravo.
Naime, u vremenu 1986/90, kao parlamentarac Skupštine BiH i Savezne skupštine SFRJ u Beogradu, uoći višestranačkog formiranja stranaka, ka oi početaka tzv . “ balvan revolucije “u Savznoj skupštini sam imao priliku polemisati sa Slobodanom Miloševićem i njegovoj ideji, kako to on ističe “ želju svoga Naroda “, poslije njegovog nastupa na mitingu u Gazimestanu na Kosovu.
Isto tako, u to vrijeme u Sarajevu, kao parlamentarca i pripadnika sunarodnjaka Radovana, bio sam interesantan pri formiranju njegove stranke SDS-a, te se isti interesirao i za moju ličnost.
Međutim, prilike su bile takve da se u počecima takvih zločestih dešavanja i međusobnih odnosa, pojavljivali i mnogi drugi likovi u zlim ili dobrim nakanama.
Veoma je interesantno za naše prilike i uslove, da su se lično u mnogome i rah. Muhamed Filipović i Adil Zulfikarpašić, bili dobro angažovali u pozitivnim i dobrim razgovorima sa Miloševićem, u cilju dogovora i uspostavljanja korektnih odnosa između Srbije i Bosne i Hercegovine.
Razlozi i povodi, kao i rezultati su za istoriju, a sudionici smo i živi svjedoci agresivnih događanja, koji su se dogodili, a koji su se mogli i morali izbjeći, uz veće i neposrednije angažovanje na brojnim relacijama odnosa i razgovora.
Raspadom Jugoslavije i sa nestankom i druga Tita, sve je krenulo sasvim drugim putem, gdjesu upravo brojne postojeće nacionalističke snage ojačale svoje pozicije i krenulo vse u zlobne agresorske nakane osvajanja , uzurpacija, progona i svega do konačnog genocida.
Dvije su podjednako kobne i značajne odrednice, u takvim odnosima prema našoj domovini sa osvajačkih i uzurpatorskih poteza, sa istoka od Srbije i sa zapada od Hrvatske , čime su njihovi lideri, vožd Slobodan i poglavnik Franjo, lično i dogovorili u Karađorđevu, aminovanjem njihovih crkvenih vjerodostojnika i ideološkim matricama njihovih akademija SANU i HAZ-u.
Na kraju, priupitajmo se, zašto se gospodin Kurti toliko bori i suprostavlja dogovorima sa Vučićem o samostalnosti Kosova, upravo što ne želi “ araepubliku srpsku “ na sjeveru Kosova, jer istu ima na djelu i primjeru naše Bosne i Hercegovine ?
Gospodin Vučić je izabrao lošeg savjetnika, koji mu gusla nacionalističke melodije iz Laktaša, iako je raspadom Jugoslavije preostalo svakoj republic ii pokrajini da krenu svojim sospstvenim putevima.
Nažalost, naš rah. “ babo “ i njegovi savjetnici nisu imali dovoljno sluha, ali za naše sevdalinke.

”Kap moje krvi poteče, i Bosna ne presuši!”

Domovino neka Ti je sretan Dan nezavisnosti!

Hvala svima onim koji su, na putu slobode i nezavisnosti ugradili, svoje živote u njene temelje!
Kada bi me danas neko upitao što bih poželio svojoj domovini u praskozorje 1 marta , Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine, imao bih veliku listu želja. Zasigurno bi se na čelu tog spiska želja bila nada da će jednog dana u njoj, među njenim građanima vladati više demokratije, sloge i razumjevanja.
Uprkos agresiji , ogromnim žrtvama, etničkom čišćenju i materijalnom razaranju koje je pretrpila, Bosna i Hercegovina ne ”presuši”. Istina, ona živi daleko od onog sna kako ju je 1 marta 1992 godine vidjelo 99,7 % njenih građana izjašnjavajući se za za njenu nezavisnost.
Danas, 28 godina nakon rata u BiH, ne treba biti veliki genije i primjetiti da je snaga i moć bh. demokratije u fazi regresije/slabljenja što u velikoj mjeri ograničava značajniji uticaj građanina na političke odluke vlastodržaca a time i gospodara njegovog života. Različita politička mišljenja su nešto što obilježava sva vremena u kojem smo živjeli. Ako bi ogledalo uspjeha demokratizacije bh. društva bio stepen izgradnje jednakosti njenih građana, onda je više nego jasno da je demokratija danas u opasnosti.
Kao predstavnik švedskih socijaldemokrata u Direkciji uprave grada Geteborga na unapređenju demokratije i građanskih usluga, osjećam veliki respekt naporima koje gradske vlasti ulažu kako bi se čuo glas građanina i razvila svijest kod istog o značaju njegovog angažmana za dobrobit društva. Bez obzira da li se radi o lijevim ili desnim političkim akterima, fokus je u pružanju što kvalitetnijih usluga građanima i podrške u riješenju njihovih gorućih problema. I u tome nevladin sektor i jako civilno društvo imaju veliki značaj. U tome učestvuju i penzioneri i mladi i građani sa smetnjama u razvoju. Svi su dobrodošli!
Dakle demokratija nije sažeta samo u puku definiciju oblika vladavine većine nad manjinom već kao instrument unapređenja životnog standarda građana i njihove inkluzivnosti u društvenu zajednicu u kojoj žive i rade. Demokratija nije nikava konstanta već stanje kojem se ogleda stepen angažovanosti građanina i njegov uticaj na proces donošenja odluka koji su u interesu njegovog vlastitog i društvenog dobra.
U praskozorje Dana nezavisnosti/neovisnosti BIH, ne mogu a da se ne sjetim slike iz 5 aprila 1992 godine kada su na mostu Vrbanja, danas mostu Suade i Olge u Sarajevu pale prve žrtve suludog projekta podjele države. Bez obzira na svu tragediju, tog datuma 5 april će uvijek biti praznik demokratije u kome je na desetine hiljada njenih građana poslalo čitavom svijetu snažne antiratne poruke. To je dan kada je demokratija ”ranjena” i zaustavljena na svom putu progresa i razvoja.
Demokratija je ključ u borbi protiv siromaštva i bijede . Demokratski procesi moraju poći upravo od ljudi koji žive i rade u našoj domovini i regionu i njihovi napori i angažman moraju biti usmjereni na jačanja civilnog društva, podrške neovisnim medijima , zaštiti prava na slobodu izražavanja te depolitizacijom pravosuđa.
Zbog toga Ti, draga domovino želim da jednog dana u Tebi zaživi mnogo više demokratije i razumjevanja nego što je ima danas. Jer Ti drugačije ne znaš i bez toga ne možeš! Isto onako kao od Tvojih prvih dana postojanja, kako to lijepo Krleža reče „ Niko i nikad nije našao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj“.

Mr. sci. Edin Osmančević

Dragi Bože, usliši i našu molbu

Kako piše „ Jutarnji list „ u intervjuu sa gospodinom Kabirijem
SKORI POČETAK RADOVA !
MT Abraham gradi solarnu elektranu i liniju za finalne proizvode aluminija u Mostaru.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Lijepe price i vijesti, koje smo inače godinama čitali i slušali po Gebelsovoj informativnoj propagandi, dok “ hercegovački gigant Aluminij “ nije pao na koljena i postao patuljak.
Predsjednik izraelske M.T. Abraham grupe Amir Gross Kabiri, koja je u najmu pogona mostarskog Aluminija, najavio je skori početak radova na izgradnji solarne elektrane, pokretanje pogona tvornice Anoda te proizvodne linije sa finalnim proizvodima od aluminija.
Dakle kako je priča o ilegalnom iznajmljivanju svih infrastrukturnih objekata Aluminija, nekadašnjeg “ lažnog hercegovačkog giganta “ ovoj Izraelskoj kompaniji, u podmuklom i od javnosti skrivenom dogovoru domaćih “ vlastodržaca sa Fadilom Novalićem, Nerminom Džinfićem i jelkom Miličević “ pod patronatom stranaka HDZ- a i SDA -a, te njihovih ulizica u svim vladama Federacije.

Ova naša kriminalna trojka, godinama se trudila, od nerada Aluminija, do današnjih dana da se zataška apsolutna priča i razgovori na temu stečaja u ovoj firmi, s obzirom na planetarni kriminal u njihovom poslovanju i polumilijardne gubitke u proizvodnom procesu.
Svakako u dogovoru sa strankom HDZ-a i Draganom Čovićem, koji u ovome slućaju, veoma tajnovito, ubiru svu korist u dogovorima i poslovanju sa novim Izraelskim partnerom i njihovim prestavnikom gosp. Kabirijem.
Upravo su svi ovi, kao i drugi njihovi saradnici kao “ grobari Aluminija “ istinski i doprinijeli mnajvećoj privrednoj pljački i kriminalu, za koje naši “ vlastodršci “ ćute i dalje pljačkaju državno i radničko pravo.

„ Mostarski Aluminij prestao je s radom u ljeto 2019. godine zbog velikih dugovanja, a rad je obnovljen sljedeće godine nakon što je kompanija dana u najam izraelske MT Abraham Group. Oko 300 radnika ponovno je angažirano u kompaniji u kojoj je do trenutka gašenja radilo oko 900 djelatnika.
U intervju za portal Bloomberg Adria, Kabiri je istaknuo kako je glavni projekt Aluminij Industrije iz Mostara izgradnja fotonaponske solarne elektrane snage od 60 megawata. To bi po njemu trebalo zadovoljiti sve energetske potrebe tvornice, uključujući potrebe ljevaonice i tvornice anoda./ citat završen /.
O elektrolizi, još uvijek ni govora, jer se vjerovatno očekuje i novija garnitura „ državnih i vladinih izdajnika „ koja bi ih snabdjevala sa veoma jeftinom električnom energijom, kako bi u cjelosti sačuvali totalne interese Hrvatske, imajući u vidu i namjere i želje i njihovog „ oca nacije „ Franje Tuđmana, koji je to izgovarao prilikom kretanja u prethodnu proizvodnju, tamo negdje u aprilu 1997 godine.
Naša javnost i ne zna da je još Denis Zvizdić, kao bivši predsjednik Vijeća ministara, odobrio bescarinski uvoz sirovog aluminija iz Rusije, te se i sada postavlja pitanje, da li se i dalje „ skriveno pod ceradama „ isti uvozi iz luke Ploče, kako bi pogon Livnici i dalje dobro radio i proizvodio legure za neku njihovu finalnu proizvodnju, o kojoj priča ili sanjari gospodin Amir Gross Kabiri, kako bi zadovoljio mi finansijske potrebe stranke HDZ-a i Dragana Čovića.
Možda se naša javnost i slabo prisjeća generala Rojsa i njegovih izjava:

“Sad ste na vlasti, ili kaznite sve profitere ili podvucite crtu, pa ‘ko je jamio, jamio”
Zbog jedne jedine rečenice – doduše, najcitiranije hrvatske fraze svih vremena – skromni bivši hercegovački vozač autobusa, kondukter na liniji Ljubuški – Munchen, postao je vizionar koji je na ovim prostorima jači i od gotovo nepogrešive babe Vange. Ljubo Ćesić Rojs definitivno se upisao u povijest hrvatskog ustavnog prava.
Upravo su se u hrvatskoj nakani uzurpacije i njihove „ jamadžije „ od Tuđmana i njihovih HDZ-ovih „ hercegovačkih „ kriminalaca i lopova, Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih do Dragana Čovića „ i pridržavali ove Rojsove pravne krilatice „Ko je šta jamio, jamio je „ i tako su i Aluminij u cjelosti jamili.
Zato je veoma smiješno i čudno, a stara je narodna izreka „ Kadija te tuži, kadija te sudi „ istinski se i događalo na Mostarskom ili hercegovačkom HDZ-ovom sudu u Mostaru, koji su sve ove kriminalce oslobodili od optužbi za njihov kriminal i gubitke od pola milijarde.
Sve je to rađeno po zkonima njihove zločinačke tvorevine Herceg Bosne, a kumovali su im njihovi koalicioni partneri u vlasti iz redova SDA i Bošnjaka, Aferim.
Kada bi se i svi radnici, nehrvati, na neki način obeštetili pravično, od preostalog kapitala državnoga od 44%, možda bi se i dalje svi kriminalci i lopovi u vlasti sa strankom HDZ-a i dijela Bošnjaka i mogli i dalje , u dogovoru sa njihovim novim partnerima iz Izraela, mogli ponašati po svojim željama, nakanama i aršinima.
Nama radnicima, koji smo protjerani iz ove firme, koju smo gradili i proizvodili u njoj, sasvim normalno i dostojanstveno, ostaje nam da sačekamo našu pravednu i pravnu svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu, kako bi se djelimično i zadovoljili.

NIJE OVO NAŠA LIJEPA BOSNA I HERCEGOVINA

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo otvaram moju promovisanu knjigu PROGNANIK U SVOME GRADU,gledam slike i čitam tekstove po ko zna koji puta ?
Pitam se, da li je ovo zaista bila moja jedina domovina Bosna i Hercegovina, prisjećajući se mnogih istinitih detalja i događaja, posebno prijatelja i poznanika, ne samo „ čovjeka ili ljudinu „ već naše „ ljudske gromade „ koje su u svakom pogledu bili slika i prilika izgradnje naše stabilne, moderne, civilizovane i demokratske ljudske tvorevine, priznate i poznate kao Bosna i Hercegovina.
Prva fotografija me odmah potsjeti na sjajna vremena, kada smo kao kadrovi svoje domovine, Republike BiH i bili njeni parlamentarci ( delegati ) u Skupštini svoga rodnog Sarajeva, te njeni prestavnici, kao parlamentarci u Saveznoj Skupštini SFRJ u Beogradu, u Vijeću Republika i Pokrajina, te se ovako grupno i slikali ispred ove naše bivše sjajne tvorevine.
Čitajući ovih dana i dnevne novine „ Dnevni avaz „ na stranicama umrlih, nažalost, ugledah, pročitah i istovremeno spoznah sliku i lik, našeg uglednog Profesora Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kao istinskog besmrtnika jednu od naših ljudskih gromada , Prof. Dr. Aleksandra Kalmara.

Slika ispred Skupštine SFRJ u Beogradu, naših BiH parlamentaraca

Dakle naš veliki prijatelj, sa naše zajedničke grupe parlamentaraca ( na desnoj strani slike u podnožju, krajnji ), upravo je njegov lik, što znači da smo bili na zajedničkim izuzetnim zadacima i djelima, prestavljanja naše domovine na državnom i saveznom nivou, buvše nam nezaboravne Juge.
To je bio, naš Profesor Aca, kako smo ga svi od milja zvali, bio je predsjednik Skuštine BiH i savezni parlamentarac, izuizetno aktivan i radan u izvršavanju svih svojih radnih funkcija.
Koristim ovu priliku, izražavanja saučešća njegovoj porodici i svim njegovim prijateljima, a već godinama od agresije nisam imao prilike čuti ili porazgovarati sa njim, nažalost.
Isto tako, koristim priliku da se potsjetim i brojnih drugih ljudskih gromada, iz onoga našeg lijepog vakta, kada smo dostojanstveno bili na ispravnome putu , čuvajući i gradeći sve dobre vrline i ljepote, koje su krasile našu BiH, ponosnu i prkosnu’
Kako zaboraviti i pok. Profesora Vlatka Določeka, Maksu Balordu, Suadu Muminagić,Ljiljanu Stanišić, našu Mirzetu direktoricu banke u Brčkom, Suada Došlu iz Goražda, Aleksandra Popova iz Tuzle, Trivu Marinkovića iz Banja Luke, na slici u vrhu našega člana Predsjedništva SFRJ , gospodina, prijatelja i druga Bogića Bogićevića, kao i ostale ( mnogima sam i zaboravio ime i prezme, te se ovom prilikom izvinjavam).
Uglavnom, to je bila u mandatu 1986-1990. godina naša snaga, inteligencija, zajedništvo i državna interesna kadrovska cjelina, bez fotelja i ličnih interesa, to je bila naša prepoznatljiva Bosna i Hercegovina, u vremenu zajedničkog i veoma uspješnog zajedničkog suživota i napretka bivše nam Jugoslavije.
Ako se priupitamo šta nam je danas ta naša Bosna i Hercegovina, sa bolom u grudima, životnom traumom i sveukupnom ljudskom traumom, sa brojnim mračnim sudbinama, mogli bi sa istinom reći i ispisati dolazećim generacijama, da ovo nije naša Bosna i Hercegovina, koju smo zajednički stvarali i volili, radi brojnih razloga.
Naša zbilja i realne konstatacije, svele bi se u pouke i poruke;
⦁ Da smo se borili protiv fašizma i navodno ga pobjedili, ali su se izrodile i metastazirale ubitačne klice nacionalizma, koje su postale ubitačnije od svakog fašizma ? Od naše „ multietičnosti „ i njenoga „ bratstva i jedinstva „ u našem zajedničkom suživotu, ostale su samo puste želje i prisjećanja, kako smo to nekada živjeli ljudski i dostojanstveno, Nije nam bila potrebna nikakva vaga da mjeri, ko je veći ili teži Srbin, Hrvat, Bošnjak ili neki ostali, jer je mjerilo bilo čovječnost i ljudskost, humanost i tolerancija, poštovanje svih različitosti i dobri međusobni odnosi sa razumjevanjem i poštovanjem.

_ Lijepo nam je istinski naš ugledni Papa Franjo, jednom prilikom i poručio;
„ Nikada više vejrnika, a manje vjere”! Od onih bivših „ crvenih „ sa knjižicama partijskim Saveza komunista, a krili su ih, našli su se u prvim redovima vjerskih običaja, da li na misama, Božijim crkvenim Bogosluženjima, džumama ili bilo kojim svetkovinama.
Istina je, bar naša Mostarska koju ponajbolje prepoznajem, u toku agresije sa istoka i zapada na ovaj grad, da su se „ istinski vjernici „i izvrsno ponašali, upravo prema svim Božijim / Allahovim postulatima, iz Evanđelja, K“urana i svih drugih vjerskih knjiga, bez zla i loših nakana prema komšijuama i susjedima, uz poštivanja i različitosti svih drugih u svakome pogledu.
Naša znanja i nauke, došle su u drugi plan, jer su se ignorisale od vlastodržaca u foteljama, bez adekvatnih svojih ličnih obrazovanih diploma, uz silnu pojavu kriminala i korupcije, koji su upravo i procvjetali sa plodnim tlom dejstvujućeg nacionalizma i njihovog lažnog prestavljanja sa neznanjem i poštovanjem svih vrijednosti.
Upravo se u tim foteljama uz lične interese, služeći se i nacionalističkim tezama i porukama, stvarao naš kadar vlastodržaca, iz redova tih začetih nacionalista „ pod okriljem lažnih komunista „ koji su i skrivale svoju pripadnost sa tako kobnim i zločestim nakanama, koje su uslijedile sa agresijom na bivšu našu Bosnu i Hercegovinu.
Iluzorno je pisati i ponavljati, za sve one sljedbenike zaostalih , sa Blajburških poljana i Ravnorskih gora, koji su činili i najveća zla u periodu agresije, neka se o njima još uvijek zanima istorija naše borbe protiv fašizma i nacionalizma..
Danas je upravo, istinski i postala ova naša domovina Bosna i Hercegovina, ali nikako iz onoga vremena, kada smo je mi gore sa slika stvarali, gradili i već smo tada bili na istinskom pragu Evrope.
Ostaje nam velika žal i duži vremenski period, ako uopšte uspijemo, da je uredimo i dovedemo na isti put razvoja i napretka u zajednicu sa civilizovanim i demokratskim Evropskim vrijednostima.
Očito je, da mnogo toga trebamo mijenjati, u nauci i sistemu obrazovanja, sa pravičnim istinskim pravnim sistemom i sa dokazanim kadrovima, prije svega iskrenim patriotima, koji iz dubina sospstvene duše i osjećanja vole svoju rodnu grudu i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

⦁

PROZIVKA ZA BIH PRAVOSUĐE

Za bh pravosuđe u pluralu ili singularu, množini ili jednini, već dugo nije 15 do 12 već 12 i 15, ali ne samo za pravosuđe već i za narod. Ili će se narod probuditi i ustati ili će i njega nestati! Ne samo oni koji su na meti, već i oni koji u metu gađaju. Jer ne smeta nikom na planeti, što smo već 30 godina za ostrel na meti. Pravosuđe bih je predugo u hladu, da bi  iz hlada moglo braniti istinu i pravdu. 

U školi se nekad znalo. Ako đak šuti i nikad se ne javlja, učitelj ga prozove da odgovara. Danas i učitelji šute, jer se boje da učenike ne naljute.

************************

Neprijatelji države drže bih pravosuđe u blokadi, ne daju mu da radi, a pravosuđe zamrzlo pravdu i nepravdu i drže ih pomiješane u istom džaku, skrivene u mraku beznađa, koje našom Bosnom sve obuhvatnije vlada.

Majke Srebrenice i Podrinja, kojih je sve manje, skoro tri desetljeća tragaju za nestalim, nude istinu i traže pravu za žrtve genocida i stravičnih zločina počinjenim nad Bošnjacima širom Podrinja i Bosne i Hercegovine, izlaze na trgove gradova i protestuju ispred državnih institucija, a BiH pravosuđe šuti. Ponovo su 7.2.2023.g. pred zgradu Suda i Tužilaštva BiH u Sarajevu izašli predstavnici udruženja žrtava iz 11 organizacija da izraze nezadovoljstvo zbog ne-rada pravosuđa, koje do danas nije ispunilo očekivanja žrtava. U svom obraćanju domaćoj i svjetskoj javnosti izraženo je negodovanje što za 19 godina rada nije podignuta ni jedna optužnica za opsadu Sarajeva, u kojem je ubijeno 11.540 građana, Goražda, Bihaća (a bili pod zaštitom UN) i drugih gradova, a za genocid u Srebrenici izrečena samo jedna pravosnažna presuda, iako sudu stoji na raspolaganju na hiljade uvjerljivih dokaza. 

Ništa nije urađeno po predmetima primljenim od Haškog suda u kojima je 810 osoba istraženo i označeno za počinjene zločine. 

A ovo je bio samo još jedan od brojnih protesta organizovanih ispred zgrade Suda i Tužilaštva BiH sa kojima se izražava nezadovoljstvo radom bh pravosuđa. Nažalost, institucije pravde nemaju ni odgovore ni odgovornost, niti obraza da se od stida zacrveni, osim možda samo nekima od uposlenika kad prvog u mjesecu podižu (ne)zarađenu platu. A nije se obraz zacrvenio ni brojnim Sarajlijama koji su radije sjedili u okolnim kafanama, nego se pridružili majkama Podrinja.

Promjene u vrhu nisu ništa promijenile

Zastoj u reformi pravosuđa ne može i ne smije biti izgovor da se ne radi u tužilaštvu, da se ne podnose optužnice, da se ne procesira…

Svi znaju da je pravosuđe BiH izgubilo povjerenje građana i malo je vjerovatno da će ga uskoro vratiti, jer ni smjene čelnih ljudi pravosudnih organa izvršene zadnjih godina nisu ništa promijenile.

Nakon izbora provedenih 2. Oktobra 2022.g. Pravosuđe BiH je ostalo zarobljeno, a vlast u državi je uz podršku MZ-e potpuno prepuštena najvećim njenim neprijateljima, koji su  podržani od Beograda i Zagreba zadnjih 17 godina u ofanzivi protiv države BiH i čine sve da je rasture i podijele. 

Uzalud prigovori, protesti, iznevjerena očekivanja. Promjenu stanja nisu donijele ni smjene čelnih ljudi prije isteka mandata. U januaru o.g. za predsjednika suda BiH ponovo je izabran stari predsjednik Ranko Debevec, koji tu dužnost obavlja od 2016.godine. Nagrađen je novim mandatom od 6 godina. Bio je jedini kandidat, jer kriteriji za izbor su i napravljeni tako da konkurenciju ograniče i svedu na minimum. 

U oktobru 2022.g. na mjesto Glavnog tužioca Tužilaštva BiH izabran je Milanko Kajganić, koji je od oktobra 2021.g. bio vršilac dužnosti Glavnog tužioca. Najavljivan aktivniji pristup u rješavanju predmeta na koje se čeka godinama nije se dogodio, što potvrđuje i nedavna Kajganićeva izjava “Teško je poslije 30 godina procesirati događaje, dosta je okolnosti koje nas ometaju, ali ćemo nastaviti”. U većini aktuelnih slučajeva, kada je izostalo očekivano djelovanje Tužilaštva, stizao je odgovor “da je postupak pokrenut, da je predmet kod nadležnog tužioca”, još jedan od brojnih da kupi prašinu, prije nego bude odbačen. A po ustaljenom metodu i na početku ove godine data su obećanja za kraj godine. Pa ko čeka možda i dočeka.

Česte su poruke iz pravosuđa, posebno tužilaštva, “da se rješavaju nasloženije optužnice, da će biti optužnica za visoku korupciju, da nema nedodirljivih”…da se sa istragama u Sky predmetima ide do kraja…Dakle,  sve više datih, a sve manje ispunjenih obećana.

Promijenjen je i predsjednik Visokog sudskog tužilačkog vijeća i iz svoje rasklimane fotelje preselio u sigurniju, uz svog tutora i sponzora, za kojeg je do sada svaki naručeni posao uspješno odradio. 

Ako bi se ocjena o radu BiH pravosuđa donosila na osnovu saopštenja, koje je 30.1.2023.g. podnijelo VSTV-e, bez analitičkog pristupa, moglo bi se zaključiti da je pravosuđe u dobroj mjeri ispunilo svoj zadatak. Po tom saopštenju Sudovi BiH su u toku 2022.g riješili 166.025 najstarijih predmeta, što je 3.000 više nego 2021.g. Od toga su sudovi FBiH riješili 122.603, RS 39.008, Brčko distrikt 2.845 i sud BiH 1.569 najstarijih predmeta.

Predmeti ratnih zločina na zadnjem mjestu prioriteta

Ratni zločini ne zastarjevaju, ali je od velikog značaja da se procesiraju i presude, da procesi ne traju desetine godina…kao do sada. 

Ciljevi Revidirane strategije za rad na predmetima ratnih zločina, prema svemu sudeći, neće biti ispunjeni ni do kraja ove godine…Ovakav stav, i na njemu zasnovane izjave odgovornih, izazivaju ne samo razočarenje već i ogorčenje porodica žrtava, jer su ratni zločini ostavljeni na zadnja mjesta prioriteta, čime se pokušava reći domaćoj i svjetskoj javnosti da su zločini počinjeni tokom agresije na BiH u najvećem broju rasvijetljeni i njihovi počinioci privedeni pravdi i osuđeni, a ptice na grani znaju da svih ovih postDejtonskih godina glavne poluge vlasti Rs drže i vrše najznačajnije funkcije baš oni ili njihovi izabranici i sljedbenici.

Pri raspravi u VSTV-u o predmetima ratnih zločina  ocijenjeno je da će veći procenat ostati neriješen, jer su predmetne osobe nedostupne, pa se razmatra procedura da se predmeti prenesu na druge (niže) nivoe…što znači da se procesiranje dalje razvodni i odloži, dok se žrtvama genocida i najtežih zločina ne pridruži i ono malo živih svjedoka, koji se usude svjedočiti. 

I ne samo što nema očekivanih presuda, već su presude nerijetko suprotne od objektivnog stanja i očekivanja.  Umjesto da se osuđuju krivci, “ljudima koji nisu krivi stavlja se na teret krivnja”, kako bi se izjednačile krivice. Ako se i dogodi da neko bude osuđen za zločine koje je počinio, u javnost se izlazi sa saopštenjem tek onda kada se izvuče iz rukava unapred pripremljena presuda u namještenom lažiranom procesu nekom od onih koji su proglašeni krivim što su zemlju branili i odbranili od agresora. Samo jedan od aktuelnih primjera je Dobrovoljačka.

Žrtve posebno teško pogađa i udara na njihovu sujetu što na ulicama svojih gradova svakodnevno susreću ubice svojih najbližih, koji su odslužili dio zatvorske kazne i pušteni kući, ali u najvećem broju one protiv kojih nisu  i neće biti podnijete optužnice, koji su svjesno ili nemarom organa vlasti BiH i nemarom MZ-e ostavljeni po strani. 

Radom pravosudnih organa BiH nisu zadovoljni ni građani ni MZ-a, uglavnom zbog nastojanja da se izjednače krivice, sporog i pristrasnog rada, korupcije. Za opšti kriminal, kriminal u privredi i korupciju u organima i institucijama vlasti godinama se zna, podsjeća i upozorava sa raznih strana, ali to odgovorne ne dotiče.  

Naravno, nisu svi u pravosuđu neodgovorni. Mnogo je tamo odgovornih tužilaca i sudija,  opredijeljenih i dosljednih svom pozivu. Ali ih se onemogućava. Zato se i sami moramo barem nekad odgovorno zapitati kako se osjeća čestit i častan čovjek, tužilac u tužilaštvu BiH, sudija u sudu, koji sjedi i uredno prima platu, a saginje glavu, jer ne smije vidjeti ono što svi vide, niti uraditi ono što bi po zakonima i pravilima službe morao uraditi. Treba im podrška iznutra i iz vana, a nemaju je.

Neprijatelji države za pravosuđe nedodirljivi 

Najveći neprijatelji države slobodno djeluju, a prijave protiv njih padaju u vodu ili se odbacuju uz banalna obrazloženja. 

Evropska unija još jednom je pokrenula jalov postupak za uvođenje sankcija Miloradu Dodiku i nekim drugim, ali za BiH pravosuđe to nije relevantno. A Dragan Čović se zadnjih mjeseci pokazao opasniji rušitelj države od Dodika, ali je ostao van domašaja, jer uživa apsolutnu podršku ključnih organa EU obezbjeđenu preko čelnih ljudi Hrvatske. 

Čović i Dodik otvoreno, provokativno, prijeteći…vode simultanku protiv BiH i onog dijela MZ-e koji se za BiH zalaže, vuku opasne poteze sa teškim figurama, a tužilaštvo BiH ne samo da ne preduzima ništa da to spriječi, već ih pušta da partiju u svoju korist završe… 

Sve što su dva zakleta neprijatelja BiH Dodik i Čović htjeli, ostvaruje se. Dobili su još jednu veliku bitku, najveću do sada. Zauzeli vlast u državi i krunišu to demonstracijom sile i moći, uz najavu novih još opasnijih koraka. 

Pomognuti mjerama Visokog predstavnika uvedenim 2.oktobra i podrškom izdajničkog trojca bahato i osiono ruše sve prepreke i formiraju svoju vlast na federalnom i državnom nivou. Potpuno su ovladali Vijećem ministara, a uskoro će biti formirana nova Federalna vlada po njihovoj zamisli. S pravom likuju! Svaki njihov poslušnik dobit će obećano mjesto, a mrvice sa trpeze na kojoj se obilato časte Dodik i Čović već kupe Konaković, Forto..a uskoro i predsjednik SDP-e Nermin Nikšić, ako mu ne izmakne. A na sve to MZ-a predvođena ozbiljno uzdrmanim Schmidtom ne samo da ne reagira, već aplaudira.

Presude ustavnog suda i drugih sudova se ne provode, zakoni ne poštuju i krše, a bezvlašće sve više pritišće zemlju i narod. Zakoni postoje samo za slobodne medije i građane koji se usude suprostaviti korumpiranoj vlasti i reći istinu. 

U velikom dijelu BiH, posebno u Rs, se i dalje osporava važnost Inzkovog Zakona o zabrani negiranja Srebreničkog genocida, ali to za BiH pravosuđe do sada i nije bio vrijedno nikakve pažnje. 

Suprotno postojećem ustavnom zakononodavstvu, Rs je 98% državne imovine uknjižila na Rs, za bh pravosuđe to nije predmet na kojem trebaju raditi. Dodik i njegove službe na očigled MZ-e otimaju nepokretnosti i resurse, ali nema reakcija odgovornih organa. “Ja sam moć, niko mi ne može ništa!”…prkosno poručuje Dodik.

Antiustavne proslave 9. Januara nisu procesirane

Antiustavne proslave 9. Januara moraju biti procesirane, mada u BiH Tužilaštvu neki tako ne misle. Po komentaru Milenka Kajganića od 17.1. o.g. na FTV u emisiji Mreža postalo je jasno da nezakonita proslava 9. Januara o.g. u Istočnom Sarajevu, na kojoj je otvoreno demonstrirana odlučnost da se ide dalje u odvajanje eniteta od države, ni ove godine nije slučaj za Tužilaštvo, kao ni u svim godinama ranije. Sve što je svijet vidio prethodnih i ovog 9. Januara Tužilaštvo BiH neće da vidi i sankcioniše. A ništa bolje nije prošla ni apelacija Komšića i Džaferovića kod Ustavnog suda BiH.

A Sarajevo je 9. Januara o.g. opet bilo pod opsadom agresora…Vatromet u Istočnom Sarajevu uz Marš na Drinu, asistenciju Ravnogorskog četničkog pokreta, Noćnih vukova, grupe Wagner i dodjela medalje Putinu, jasno su pokazali šta se s tim želi i kuda to vodi…Nije to bilo samo provokacija, nepoštivanje i kršenje Ustava…već dobro osmišljena akcija, udar na državu, koji bi svugdje odmah bio sankcionisan a vinovnici krivično gonjeni, samo ne u Dejtonskoj BiH. 

A to što se događalo u Sarajevu i Rs 9. Janura, i to što se događa upravo ovih dana kroz izborni proces, ne može i neće ostati zaboravljeno. Toga moraju biti duboko svjesni u organima pravosuđa BiH i službama sigurnosti BiH, jer oni snose najveću odgovornost za posljedice koje će iz toga nastati. 

Prozivka za  Pravosuđe, prozivka za narod

Sve antidržavno i rušilačko što se u BiH događalo i dogodilo u proteklih 30 godina, finalizira se ovih mjeseci i dana. Nikad do sada u vrhu države nije bilo više njenih neprijatelja, nego danas.     

Nažalost, i dalje se ne govori o uzrocima koji su BiH doveli do ovog gdje je sada, već se samo raspravlja o posljedicama, i to površno, letimično i pristrasno, kako kome odgovara. Dok god se duboko ne zaroni u uzroke i iznese ih na svjetlo dana, neće se okončati agonija BiH i njenih građana. A to može, to je bila i ostaje dužnost prije svega pravosudnih organa BiH. 

Na tapetu EU i crnim listama SAD, V.Britanije…su aktuelni predsjednik Rs Milorad Dodik, aktuelna Predsjednica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, bivši Predsjednik VSTV-a a sada Dodikov savjetnik Milan Tegeltija, lider svih lidera sada predsjedavajući Nikola Špirić, premijer FBiH u odlasku Fadil Novalić, Predsjednik FBiH Marinko Čavara, ranije glavna a sada tužiteljica Tužilaštva BiH Gordana Tadić, užiteljica Tužilaštva BiH Dijana Kajmaković…Svi ti sa crnih lista i njihovi izabranici obavljali su, a obavljače i dalje, još jači i povezaniji, ključne funkcije u državi.

I ne samo da nikom od njih nije falila ni dlaka s glave, već i dalje vladaju državom i daje im se podrška da je sruše. Oni nisu slučaj sa bih Pravosuđe. Umjesto njih predmet istrage je imam Kozaračke džamije, koji se usudio reći nešto što neki u SPC ne samo govore već i rade na dnevnoj bazi.

BiH Tužilaštvo ne samo što nije istražilo i procesiralo osobe sa ovih i drugih crnih lista, što protiv njih nije pokrenut postupak da se smijene sa funkcija koje su obavljali ili obavljaju, već im se dalje daje podrška da obnašaju ključne pozicije u državi; samo još trebaju biti imenovani za sudije porotnike ili rukovodne organe u Pravosuđu, ako to već i nisu. Sva očekivanja od BiH pravosuđa su iznevjerena..a građani BiH i dalje zabijaju glavu u pijesak i šute. Kao da ih se to ne tiče. Gube tlo pod nogama, gunđaju sebi u bradu, trpe i čekaju neko čudo da ih spasi. 

A dok god narod ne iziđe na ulicu, istjera ih iz njihovih ureda i kancelarija, ili ih u njih zaključa i postavi rokove, stanje se ne će promijeniti i biće sve gore i gore.. Jer oni ne slušaju glas naroda, ne čuju krik očajnika… 

Prozivka za BiH pravosuđe je upozorenje i prozivka i za građane BiH, jer je njihova sudbina i sudbina njihove domovine u pitanju. Zaista je krajnje vrijeme za sve zaposlene u Pravosuđu BiH da poslušaju glas naroda, prepoznaju krik očajnika.

Burlington, 20.2.2023.                   

Zijad Bećirević

?

Kada je nešto besmrtno, vrijedi ga stalno ponavljati: GRAD KONJIC OTVORENA SRCA, PRIZIVA ŠAHISTE

Evo se upravo, poslije pet godina, ponovo susrećem sa mojim tekstom i objavljenom kolumnom na uglednom portal “ Tacno,net “ kod naše heroine , gospođe Štefice Galić.
Svakako je u pitanju šahovska igra ili šah, kako je to definisao i svjetski šahovski velikan Bobi Fišer, da mu šah život znači.

Autor: Milan Jovičić, Milan Jovičić, mostarski Sarajlija /nacionalni šahovski majstor/ tacno.net 5.2.2018. u 11:29 !

Dakle, grad Konjic io pet Konjic, po ko zna koji puta organizuje tako sjajan međunarodni open šahovski turnir, posvećen prije svega i značajnim našim društvenim prilikama, kao što su dani državnosti naše jedine domovine, dani samoga grad ai redovna spomen sjećanja na velikane šahovske igre ovoga grada, koji su mu i osvjetlali svu društvenu slvu i sve čestitke?
Dakle, nije samo u pitanju šahovska igra, već je daleko veći značaj i pažnja društvene zajednice ovoga grada, njegove vlasti i vrijednih entuzijasta i zaljubljenika ove šahovske i neprevaziđene igre, da se , da mi moji Konjičani ne zamjere, u ovoj manjoj državnoj našoj gradskoj opštini, zaista posvećuje tolika pažnja i poštovanje dostojno njihovim građanima i ljudima koji ga ističu na pijedestal i šireg intresovanja.
Zato, uz sve iskrene čestitke i za ovogodišnju organizaciju ovoga turnira, želim prije svega čestitati mojim Konjičanima, sve njihove praznike i pohvaliti sve vrijednosti takve jedne društvene zajednice u našim tmurnim državnim i regionalnim okolnostima, da se ipak nikada ne zaboravi naša šahovska planetarna poruka i ideal kojem svi u svetu trebamo težiti ; “ GENS UNA SUMUS “, PA BUDIMO ZAISTA I JEDAN ROD U MIRU I NAŠEM RAHATLUKU.

Svjetski prvak i šahovska legenda, genijalac, Robert Bobi Fišer, defisao je šah:
„Teško je dati definiciju nečega što predstavlja život, jer šah za mene može biti samo život.“
Isto tako, svjetski velemajstor Tartakover, definiše svoje viđenje, kada je riječ o šahovskoj igri:
“Uvek sam pomalo sažaljevao čoveka koji ne zna šah… Jer šah, kao ljubav, kao muzika, ima moć da ljude čini srećnim.“
Mnogo je, zaista, umnih, razumnih i veoma intelegentnih definicija o šahu, da bi se mogla napisati jedna velika i interesantna knjiga. Posebno, kada je riječ o vrhunskim svjetskim velemajstorima, koji su istovremeno i veliki naučnici bili, izvrsni muzičari i razno razni umjetnici, stručnjaci svoga poziva i pored ostvarenih vrhunskih šahovskih rezultata.
Tako je, primjera radi, vrhunski obrazovani umjetnik sa muzičke akademije i svjetski velemajstor, nekadašnji i prvak svijeta, Smislov, dao sljedeću definiciju:
“Šah je za mene umetnost. Živeo sam u atmosferi šaha i muzike i čini mi se da i danas pripadam ovim umetnostima.“
Isto tako, svjetski prvak i šahovska legenda, Mihail Botvinik, kao doktor elektrotehničkih nauka, u poznim godinama i izvrsni programer u informatičkoj tehnologiji i primjeni, konkretnih kompjuterskih šahovskih programa, što je i svojstveno samo takvim ljudima i naučnicima, izjavljuje:
“Šah je u prvom redu igra. Ali, kada ljudi oduševljeno stolećima igraju, šah dobija odlike umetnosti. Pored toga šah ima i neke elemente nauke.„
Dakle, neka ovo bude sasvim dovoljan, moj neposredni uvod za ovu tematiku, jer moj odlazak i učešće, po sedmi puta, na sjajnom „Međunarodnom open turniru Konjic – 201.8 godine„, asocira me i kao inicijalna kapsula, djelovalo je na moja osjećanja i izoštrena ljudska čula, da se i ovoga puta osvrnem na ovu ljepotu, ljudskoga uma i razuma.
U svome životnom i radnom vijeku, a osamdeseta je na pragu, družim se sa šahovskim figurama od pete godine, dakle, punih  75 godina. Kao pionir i omladinac, kao gimnazijalac, sarajevske gimnazije, redovni sam bio član i prva veća moja saznaja o čarima ove igre, datiraju iz ŠK „Sarajevo„, od majstorskog kandidata i trenera, doktora Halke Udžvarlića i mnogih drugih, iz klupskih prostorija, sa prvoga sprata, preko puta pravoslavne Saborne crkve, gdje je, upravo, stari Meštrović, bio „alfa i omega“ ovoga kluba.
Kao student Beogradskog Univerziteta, na veoma teškim studijama elektrotehnike, koliko mi je vrijeme i mogućnosti, dozvoljavale, u kontinuitetu sam se nastavio družiti sa šahovskom teorijom, igrom i novim saznajima.
Moj, višegodišnji boravak u bivšem Sovjetskom Savezu, na stručnoj specijalizaciji, omogućio mi je druženje i mnoga konkretna saznanja iz njihove šahovske škole. Isto tako i docniji,  moji boravci u Francuskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Kanadi i drugim svjetskim destinacijama, s obzirom na poliglotska znanja, intezivno sam koristio raznu svjetsku šahovsku literaturu, uporedo sa stručnom  moga poziva iz elektrotehničke struke.
U  radnom vijeku, izgradio sam šest velikih industrijskih objekata, širom bivše Juge, naučio proizvodnju, željeza i čelika, bakra i zlata, aluminija i električne energije, ali me je šahovska igra, uvijek relaksirala, kroz sve ove složene i naporne faze, moga stručnog djelovanja.
Imao sam i svoju domaću „raju„ suprugu, sina i kćerku, koji su mi bili i najbolja podrška, jer su i sami volili i upražnjavali šahovsku igru.
Danas sam usmjeren ka Konjicu, sa velikim ushićenjem, željom i nadanjem, po sedmi puta, učešća i susreta, sa mnogim mojim šahistima i prijateljima iz Konjica, kao i drugim poznanicima, sa širih naših prostora, kao i inostranstva.
Upravo, ti divni i veoma prijatni ljudi, dobri organizatori i vrsni poznavaoci šahovske igre, uvijek su plijenili moju pažnju i povjerenje, sa istim takvim žarom i njihovim uzvraćanjem, prilikom boravka u motelu „Konjic“. Potpuno zadovoljstvo i sa svim neposrednim uslugama, veoma ljubaznog i divnog osoblja motela, upravo, me privlačilo u mojim iščekivanjima i održavanju ovih turnira.
Dobrodošlica, šahista i prijatelja iz Konjica, uvijek otvorena srca, sa prijatnim i aktivnim njihovim angažovanjem, da svim našim učesnicima bude prijatno i po volji, svakako je, uvijek bila i garancija i sljedećeg i svakog narednog dolaska i učešća na turniru, evo već i po sedmi puta.
Ne bez razloga, svake godine živim i očekujem Konjic, ne obazirući se na rezultate, jer mi je važno učešće, susreti sa prijateljima šahistima, sa mojim Konjičanima, te po onj olimpijskoj: „Važno je učesatvovati„ a rezultati će doći.
Prisjećajući se, iz mladalačkih dana, naših starih baka i domaćica, kada su vezle ćilime na svojim tkalačkim razbojima, odlaskom u Konjic, se uvijek prisjetim i djela, velikog prijatelja, doktora humaniste i specijaliste pedijatra, izvrsnog šahiste i još većeg organizatora i ovih turnira, ali ponajvećg čovjeka i ljudine, dike i ponosa za sve Konjičane, našeg Sulejmana Mulića. Upravo je, njegova napisana i objavljena knjiga: „KONJIČKI ŠAHOVSKI VEZ„ zaista, trajna inspiracija i neiscrpna riznica saznanja, događaja i ličnosti iz šahovskog života, ne samo šahista Konjica, već i šire, otrgnuta je od zaborava.
Družiti se i susretati, sa takvim ljudima, vrsnim šahistima i veoma karakternim ličnostima, koji su ponos i kluba „Igman„ iz Konjica /doskorašnji prvoligaš naše države/, kao i grada Konjica, privilegija je za svakog šahistu i učesnika turnira, namjernika.
Svakako su tu, braća Mrndžići Muamer i Armin, doktor Sulejman Mulić, Dubravko Kovačić, Muhibić Ćazim, Zenelaj Fisnik i sin Samuel, te mnogi drugi, koji mi neće zamjeriti u nabrajanju i isticanju, ali sve su to veliki šahovski znalci i dobri ljudi.

Silni igračina i višegodišnji prvak grada Konjica, Muamer Mrndžić, uvijek spreman za kvalitetne analize pozicija na 64 polja, dobar teoretičar i veoma prisan sagovornik, a takvi su i ostali iz Konjica
Ovi iz Konjica, upravo i zahvaljujući, ponajviše, doktoru Sulejmanu Muliću, koji je i napisao i objavio i knjigu, ne zaboravljaju i svoju legendu, rahmetli Adija Kosovca, te paralelno sa open turnirom, organizuju i turnir sjećanja na, našeg Adija Kosovca.
Tako, na promociji knjige doktora Mulića, naš istaknuti šahovski međunarodni sudija FIDE, Emir Kemura, istakao je ulogu i veličinu, ovog majstora, posebno problemskog šaha:
“Ovo je priča o velikom šahovskom zanesenjaku i jedinom šahovskom majstoru iz Konjica. Adi Kosovac je dragulj rodnog grada Konjica i uvijek će se spominjati sa Zukom Džumhurom, Kasimom Prohićem, Čedom Kaporom i drugima. Zaslužio je da i Konjic ima knjigu posvećenu svom sinu. Velika zahvalnost tome pripada prim. dr Sulejmanu Muliću, koji je ovjekovječio njegov životAbdulah – Adi Kosovac je u šahu postigao mnogo, više od pola vijeka bio je prisutan u konjičkom šahu kao pedagog, trener, šahovski organizator, sudija, šahista praktičar, šahovski kompozitor. Ogroman je njegov doprinos razvoju šaha ne samo u Konjicu nego i u Hercegovini i šire.
Abdulah – Adi Kosovac je u šahu postigao mnogo, više od pola vijeka bio je prisutan u konjičkom šahu kao pedagog, trener, šahovski organizator, sudija, šahista praktičar, šahovski kompozitor. Ogroman je njegov doprinos razvoju šaha ne samo u Konjicu nego i u Hercegovini i šire.“/ završen citat /
Šta na kraju reći, već doći u Konjic, družiti se i uživati sa ovim divnim ljudima, šahistima, ne samo iz Konjica, već i mnogim drugim poznatim i priznatim, šahovskim veličinama.
Sretno vam bilo, poštovani id ragi moji prijatelji iz Konjica, ka oi svim vašim gostima, učesnicima ovoga prestižnoga šahovskog open turnira.

Oslobodimo se zabluda, idola i ideala, gledajmo vlastitim očima!

Piše;Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Već duže vremena borim se sa ličnim osjećanjima i razmišljanjima, da pored silnih sopstvenih spoznaja, lične inteligencije, životnog i radnoga iskustva, zaista i vrijedi i dalje bilo šta pisati o našoj realnosti, jer kako bi to naši stari govorili ; „ Ko to još benda, kani se gluposti … „ .
Odmah i priznajem da sam živio u vremenu sa idolom našim, mnogih građana, drugom Titom, kao i njegovim, rekao bih planetarnim biserom da kao građani i narodi živimo u „ bratstvu i jedinstvu „ i da ga čuvamo „ kao zjenicu svoga oka „ ?
Nažalost, dok smo se zajednički borili protiv fašizma, te ga navodno i pobjedili, dotle nam se u mnogim našim redovima, sredinama i neljudskim bićima pojavljivao „ kanceroznini začetak „ nacionalističke klice, koja se razvijala bez kontrole i konačno i metastazirala, sa agresijom sa istoka i zapada, što to mi u našoj domovini Bosni i Hercegovini i najviše i najbolje osjećamo?
Da bih,upravo našim čitaocima i dočarao našu sudbinu, uz sve naše društveno političke nelagodnosti, koje nas dugo i prate, poslužiću se i riječima našeg umjetnika Josipa Pejakovića, koji veli ;
„ Kako bolan nema Bosne, a Neretva huči? Kako, bolan, nema Bosne a Miljacka teče? Kako, bolan, nema Bosne a Sana ide? Ti misliš da ona ne ide, al’ sagni se hajvanu, pogledaj – ide. Ide Sana, ide Sava, ide Drina, ide Ukrina, ide Vrbas, ide Bosna, ide Lašva, ide Željeznica. Svi oni i one IDU, a ti ‘dje ćeš?
Nemaš kud!
Ide, bolan i Vrbas, u njega utiče Ugar. Tu riba ima. Tu si ti treb’o ribe fatat, a ne moju kuću rušit’. Ti si treb’o otić’ na onu Unu, zasjest’ s ljudima koji vole Bosnu i Hercegovinu “/citat iz intervjua Radio Sarajeva / ?
Dakle, svakako je ovo istinska poruka, prije svega našim ortodoksnim srpsko-hrvatskim nacionalistima, sa Vrbasa i Neretve, Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću sa njihovim saradnicima i stranačkiom ideološkom matricom, njihovih tvoraca HDZ- a i SNSD-a, Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem.
Dok naši stari uvijek samo ponavljaju; “ Bilo i ne ponovilo se “, nažalost niti ova poruka ili krilatica više ne vrijedi, dok nam svi ovi nacionalistički dušmani kroje našu sudbinu, sa njima i dan danas formiramo neku zajedničku vlast, a toliko smo svjesni i živi svjedoci njihovog rušilačkog i nacionalističkog djelovanja.

.

Poznato je, bez ponavljanja, da se u našoj Bosni desio veliki genocide i da je na tim temeljima i ustrojena Republika Srpska, dotle su se i u Hercegovini, posebno u gradu Mostaru, događali veliki zločini u sistemu UZP ( udruženog zločinačkog poduhvata ) kako ga je kvalificirao taj isti međunarodni sud iz Haga.

Međutim, kako Dejtonom “ de yure “ postaje ta genosidna tvorevina Republika Srpska , dotle “ de facto “ ostaje i zločinačka tvorevina Herceg Bosna, upravo zahvaljujući i domaćoj vlasti od Dejtona do današnjih dana, našim ulizicama i rekao bih svim našim “ grobarima “ veoma znanim našim građanima .
Nažalost, i danas se u našoj vlasti redovito povlače iste nacionalističke težnje za ustrojem vlasti na tim nacionalističkim temeljima.
Ne trebamo niti smijemo, tek tako preći preko nekih jasnih činjenica u zavisnosti Koliko su pojedini mediji dostupni našoj čitalačkoj publici.

Primjera radi, ostaju mi dvije činjenice, kao inicijalne kapisle u mojim nakanama pisanja ovoga sadržaja, od kojih je prva, nedavno objavljen članak našeg uglednog novinara u dijaspori, inače rođenog Banjalučanina i vlasnika portala , gospodina Bedrudina Gušića, te ga prenosim djelimično , radi njegovog upozorenja o našim zabludama ; DA SE VIŠE NE LAŽEMO, POGLEDAJMO KONAČNO ISTINI U OČI, SVJEDOČIMO LI USKRSNUĆU ENDEHAZIJE NA 51% TERITORIJE BiH SA CHRISTIANOM SCHMIDTOM, UMJESTO PAVELIĆEM, NA ČELU?
Posted: 13. Februara 2023. in Intervjui

“ Mjesecima unazad gomila se u meni ovo što ću sada prvi put javno izreći jer nisam naprosto htio da povjerujem vlastitim očima. No, jučer je bar u meni jednostavno prelivena čaša nakon što sam odgledao sesiju Kluba nezavisnih intelektualaca “Krug-99”, na kojoj je uvodničar bila europarlamentarka Tineke Strik koja je u svom nadahnutom kazivanju rekla mnogo toga što smo sami znali, ali je otkrila i neke detalje koje nismo znali. Radi se o nedavnom saslušanju Christiana Schmidta pred Odborom za vanjske poslove Evropskog parlamenta. Između ostalog, rekla je da se jedan europarlamentarac – ultradesničar pobrinuo da saslušanje bude iza zatvorenih vrata, a tema je bila nametanje promjene Ustava FBiH i Izbornog zakona u izbornoj noći, po narudžbi HDZ-a. Navodno je i na tom zatvorenom sastanku Švabo izrekao gomilu laži izbjegavajući da kaže pravu istinu o motivima svoje odluke. Također je gospođa Strik obavijestila da je pri nedavnoj posjeti ministra vanjskih poslova BiH Dine Konakovića Briselu, dotični izbjegao susrete s njom i drugim parlamentarcima iz kluba Zelenih i Socijaldemokrata, a procurilo je već da se tamo sastajao sa ultradesničarima, među kojima je bila i notorna Željana Zovko.Čašu mi je prelila i diskusija Mome Dragičevića koji je govorio o današnjem Mostaru pod ustaškom okupacijom, gradu gdje je lokalna vlast koju kontrolira Čović zabranila šetnju do Partizanskog groblja u slijedećem mjesecu, podsjetivši da je taj spomenik kulture i antifašizma nekoliko puta devastiran. Posebno mi se dojmila rečenica Dragičevića koji je rekao da smo decenijama unazad živjeli u zabludi da smo fašizam pobijedili, već je obratno. Ja bih dodao da smo te 1945. samo poveli protiv fašizma sa 2:0, a danas oni vode sa 3:2, sa tendencijom da povećaju golrazliku.
Helemnejse, znamo šta je Schmidt uradio u korist proustaških političkih snaga u BiH i istog takvog režima u Zagrebu, a na štetu Bosne i Hercegovine, šta trenutno čini da Državu vrati tamo negdje u 40-te godine prošloga stoljeća. Također znamo da kao što su Pavelićevi namjesnici u Bosni onomad služili njemu i njegovom režimu, imamo danas takve u našoj zemlji koji služe nekim drugim gospodarima i njihovim režimima. Ko ne zna o čemu pričam neka pita Dinu Konakovića koga, by the way, već javno hvale notorni Aleksandar Vulin, Željana Zovko i režimski mediji u Beogradu i Zagrebu. Kada bi mene takvi hvalili, tražio bih da me neko upuca!
Dakle, ko hoće neka i dalje živi u zabludama ali ja neću. Vidim već da F BiH postaje endehazija kojoj je Poglavnik Christian Schmidt! Preoštra tvrdnja? Ni govora. Jednostavno neću da lažem samoga sebe jer vidim to što vidim. Slobodan sam čovjek, hvala Bogu, i ne kalkuliram.”/ Bedrudin Gušić /.
Velika i iskrena zahvalnost gospodinu Bedrudinu Gušiću na ovome sadržaju u objavljenom intervjuu, upravo je istina i samo istina u pitanju.
Drgugi inicijalni motiv,koji me tako duboko i iskreno dojmilo i primoralo za ovim mojim sadržajem je svakako sinošnja ( 18.februar ) TV emisija “ Face to Face “ sa Senadom Hadžifejzovićem, našim izvrsnim i neprevaziđenim novinarom, istraživačem, koji nam je direktno pernio emisiju Njemačke televizije, “ New magazine Royal” i neposredni intervju sa uglednim novinarom, gospodinom Štefanom Švarcom, inače unukom čuvenog Helmuta Kohla, te najmlađim parlamentarcem Bundestaga.
Veoma iskusni novinar, koji je devedesetih godina i boravio u više navrata u Bosni i Hercegovini, te odlično poznaje i naše prilike i neprilike , inače višegodišnji poznavalac i saradnik sa našim Senadom.
Pitao se i Senad, kako je gospodin Jan u svojoj emisiji i program od tridesetak minuta očitao lekciju Kristijanu Šmitu, sa toliko i našim novinarima nepoznatih detalja.
Istina je, dok se naši novinari i njihovi mediji u svome neprofesionalnom radu utrkuju, ko će i Koliko koga ocrniti, ponešto ružno napisati, unositi, netoleranciju i stvarati neposrednu mržnju, “ dokle nam vozovi prolaze “ a ružne nam informacije svakodnevno lansiraju.
Međutim, pomno u nekoliko navrata, slušajući neposredni intervju i odgovore godpodina Štefana Švarca, i naši slušaoci ili obični lajici mogu se uvjeriti u nedolično ponašanje gospodina Kristijana Šmita i njegovo nedovoljno poznavanje naše Bosne i Hercegovine. Kako kaže, da on ne zna BiH , te ukoliko ovako nastavi uništiće i OHR i Bosnu i Hercegovinu.
Govoreći dalje, veli, da je gospodin Šmit upao u etničku zamku, da promovira rasistički concept ? Nije na strain normalnih Bosanaca, već se okrenuo problematičnim ljudima, gdje je spominjao i Čovića, Dodika, Plenkovića, Vučića, Dačića i ine političare ?
Gospodin Štefan Švarc, ugledni novinar veli, da se lično kao Njemac stidi, kada vidim da gospodin Kristijan Šmit govori parlamentarcima, smeće i sl.
U svakom slučaju, iskreno preporučujem javnosti Bosansko-hercegovačkoj, koja nije imala priliku vidjeti TV prilog, kao i ovaj intervju, da sa datumom 18.feb na You Tube, zaista isto pogleda i posluša, kako bi našoj cijeloj javnosti bilo jasnije s kime to mi krojimo sospstvenu sudbinu u našoj jedinoj i voljenoj domovini Bosni i Hercegovini.

Nakon izbora čelnika Doma naroda PS BiH: DANAS JE ČOVIĆ SAHRANIO SVOJU VIŠEGODIŠNJU PRIČU O LEGITIMNOM PREDSTAVLJANJU!

Jučer je u Zagrebu sahranjen legendarni Miroslav Ćiro Blažević a danas je u Sarajevu Dragan Čović sahranio svoju imbecilnu i dosadnu višegodišnju priču o tzv.”legitimnom predstavljanju” kojeg, by the way, ne poznaje Ustav BiH. O čemu se, zapravo, radi?

Pa priča je počela i završila sa ovim čovjekom sa slike – Kemom Ademovićem (NIP), Naime, na današnjoj konstituirajućoj sjednici Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH izabrano je rukovodstvo tog Doma. Sva tri kluba tzv. konstitutivnih naroda (po pet iz svakog) je predlagao svoga kandidata za predsjedavajućeg, odnosno njegove zamjenike. Klub iz reda srpskog naroda je predložio Nikolu Špirića i prijedlog je bio usvojen, zatim klub Hrvata je predložio Dragana Čovića pa je i taj prijedlog usvojen. Međutim, prijedlog Kluba Bošnjaka da njihov kandidat bude Šefik Džaferović nije usvojen. Onda je čovjek sa slike Kemo Ademović pročitao pismo svoje stranke (NIP),SDP-a i Naše stranke u kojem se od njega traži da PREDLOŽI SAMOGA SEBE, što je on i prihvatio. Prijedlog usvojen, Onda se pristupilo glasanju pa su izabrani NIKOLA ŠPIRIĆ kao predsjedavajući, KEMAL ADEMOVIĆ kao prvi zamjenik predsjedavajućeg i DRAGAN ČOVIĆ kao drugi zamjenik predsjedavajućeg. Za kandidata iz reda bošnjačkog naroda, odnosno iz Kluba Bošnjaka koji je predložio samoga sebe glasalo je devet delegata, protiv i uzdržanih bilo je po tri. Dotični je tih devet glasova dobio od delegata HDZ-a i SNSD-a.. Naravno, od koga će drugog nego od osovine koja vlada bh. političkom scenom i to ne od jučer.

Šta je onda ovdje bilo sporno? Ništa, ama baš ništa. Kao što nije nikada bio sporan ni izbor Željka Komšića u Predsjedništvo BiH jer su za njega glasali građani čija se krvna zrnca nisu prebrojavala i što je bilo po važećem Ustavu i Izbornom zakonu. Prema tome, i izbor Keme Ademovića, usprkos činjenici da ga nije predložio Klub iz kojeg dolazi, jeste legitiman isto kao i Komšićev. Druga je stvar što je sam sebe predložio i što zvuči potpuno nedžentlmenski i neprincipjelno.

Pa ipak, još jednom da pitam i sebe i javnost šta je onda sporno? Pa sporno je to što su nas godinama unazad taj Čović, njegov HDZ i njegovi mentori iz Zagreba i Brisela davili pričom o tzv. “legitimnom predstavljanju”. A danas taj isti – “legitimni” glasa za pripadnika drugog naroda i zahvaljujući njegovim, te glasovima ostalih iz HDZ-a i njihovog koalicionog partnera SNSD-a Ademović, a ne Džaferović kojeg je predložio Klub njegovog naroda, biva izabran. Dakle, “od danas pa nadalje i ubuduće” taj tip kao i svi drugi koji su ga podržavali, nemaju pravo pričati o “legitimnom predstavljanju” jer, ne samo što to nije ustavna kategorija, nego je tu priču Čović danas sahranio u Domu naroda PS BiH. Ili, kako reče jedan ekspert ustavnog prava: “HDZ i SNSD su danas udarili temelje građanskoj Bosni i Hercegovini”!

S tim u vezi pozivam sve političke djelatnike bh. provenijencije i sve druge javne ličnosti koji su na braniku Bosne i Hercegovine da ako ikad taj bivši Jugosloven, komunista i ćiriličar spomene “legitimno predstavljanje”, da mu labrnje začepe pričom o današnjem glasanju za Kemu Ademovića.

Na kraju, jedna mala digresija: kao dopredsjedavajući Zastupničkog/Predstavničkog Doma PS izabran je čovjek koji je na američkoj crnoj listi zbog “odgovornosti ili za saučesništvo, zbog direktnog ili indirektnog učešća u aktivnostima ili politikama koje podrivaju demokratske procese ili institucije na Zapadnom Balkanu” (Marinko Čavara, HDZ BiH), a za predsjedavajućeg Doma naroda PS BiH njegov kolega sa te liste koji je umiješan u “sticanje koristi na osnovu javne korupcije, prihvatanja neprikladnih usluga u zamjenu za njegov rad kao ličnosti na javnoj poziciji sa koje se miješao u javne procese, a sve tokom mandata zastupnika Predstavničkog doma” (Nikola Špirić, SNSD).

S tim u vezi da podsjetim da su lideri famozne Trojke- bh. dritani u predizbornoj kampanji govorili da će se boriti za demokratizaciju države i društva, afirmaciju i jačanje bh. institucija, protiv korupcije i kriminala (parafraziram), a digli su ruke za ovu dvojicu. No, ovo je posebna tema, ne samo sa bh. dritane, nego i za američkog ambasadora u Sarajevu i State Department, jer oni su podržali i Schmidta i ovu koaliciju koja formira vlast na državnom i federalnom nivou, a dio te vlasti su, da ponovim, osobe sa njihove tzv. crne liste.

Bedrudin GUŠIĆ

Genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini nikad ne zastarjevaju!

Rukija Hasanović, rodom iz sela Voljevica kod Bratunca prevalila je 80 godina života a isti je nije nimalo milovao. U genocidu u Srebrenici izgubila je muža Ismeta i sina Ermina. Danas sa Erminom, kćerkom sa posebnim potrebama živi u jednom selu nadomak Srebrenika daleko od svoje Voljevice. Kuća u Voljevici prepuštena je zubu vremenu a kako vijeme prolazi uspomene na njihove najmilije, ukopane u Memorijalnom centru Potočari, i želja da im češće na mezarima prouči fatihe su svakim danom sve jače.
Rukija i Ermina su se kao porodica žrtava genocida obratile Holandiji sa zahtjevom za odštetu zavedenim pod brojem 1569 nakon što je Vrhovni sud Holandije presudio da je , zbog odgovornosti svojih vojnika Holandija dužna isplatiti odštetu za 350 porodica žrtava u Srebrenici.
U odgovoru Holandije na njihov zahtjev navodi se sljedeće (u originalu);
„Poštovana gospođo Hasanović,
Procijenili smo Vaš zahtjev za naknadu štete na osnovu građanskopravne uredbe Srebrenica ( u daljem tekstu uredba). Vaš zahtjev ne dolazi u obzir za naknadu štete.
Obrazloženje
Da bi ste imali pravo na naknadu štete, morate učiniti vjerovatnim da ispunjavate zahtjeve i uslove uredbe. To za Vas konkretno znači da morate učiniti vjerovatnim da se žrtva u poslijepodnevnim satima 13 jula 1995 godine nalazila u UN-bazi nizozemskog bataljona (Dutchbat) u Potočarima; i da ste u porodičnom odnosu sa žrtvom.
Da bi se stekla veća sigurnost o broju i identitetu muških izbjeglica, koji su se popodne 13 jula 1995 nalazili u bazi nizozemskog bataljona u Potočarima, komisija je dala provesti istraživanje. Pri tome su korišteni svi raspoloživi i pouzdani spiskovi bosanskih i međunarodnih organizacija , kao što je spisak koji je sačinjen samog 12 jula 1995 godine na licu mjesta, spisak „ Udruženja Majke Srebrenice“, i informacija od Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Provjereni izvori ne sadrže indikaciju da je Hasanović Ismet boravio u UN- bazi nizozemskog bataljona u Potočarima u popodnevnim satima 13 jula 1995 godine.
Pored navedenog su druge organizacije registrovale i mjesto gdje je žrtva posljednji put viđen. Ovo je učinjeno pomoću izjava koje su date pod zakletvom.
Iz informacije proizilazi da je Hasanović Ismet zadnji put viđen na drugom mjestu a ne u Potočarima. Na osnovu toga smatramo da se ne čini vjerovatnim da se Hasanović Ismet u poslijepodnevnim satima 13 jula 1995 godine nalazio u UN-bazi nizozemskog bataljona u Potočarima.
Zato odbijamo Vaš zahtjev. To znači da Vam ne možemo ponuditi ugovor o nagodbi u ime nizozemske države i da ne dolazite u obzir za naknadu štete za smrt ove Hasanović Ismet. Protiv ove odluke nije moguće uložiti prigovor ili žalbu.
Na kraju želimo Vas uvjeriti da je komisija i tekako svjesna da ste i Vi strašno propatili zbog gubitka Vaših bliski članova familije koji su postale žrtve genocida u Srebrenici….“
Identičan je odgovor i za Ermina Hasanovića kao i za sve ostale zahtjeve porodica žrtava genocida koji su nisu nalazili u Potočarima fatalnog 13 jula 1995 godine iako su nakon povlačenja holandskog bataljona sa linije UN zaštičene zone , zajedno sa gradom Srebrenicom ostavljeni na milost i nemilost krvnika tadašnje vojske RSa (VRSa).
Presuda nizozemskog Vrhovnog suda da su vojnici holandskog bataljona UN odgovorni za smrt 350 Srebrenčana u julu 1995 i to u „omjeru“ od 10 procenata je kontraverzna pa i licemjerna. Prema toj presudi je naime „10 procenata bila šansa žrtava da prežive bez obzira što su potražili zaštitu holandskih vojnika. Koliko procenata šanse za preživljavanje su imale brojne žrtve po okolnim šumama i nepreglednim kolonama pokušavajući da napuste srebrenički inferno?
Novac ne može ni u kom slučaju kompenzirati porodice žrtava genocida kako rekoše Rukija i Ermina. Njihov zahtjev je vapaj za pravdom jer ovakava presuda nizozemskog Vrhovnog suda po ko zna koji put vrijeđa i diskriminira preživjele članove žrtava genocida! Hoće li se i žrtve genocida dijeliti na „privilegovane“ i „neprivilegovane“?
Dakle pitanje svih pitanja je ko će obeštetiti ostalih 8000 obitelji žrtava genocida? U presudama Mladiću i Karadžiću i dr. nedvojbeno je potvrđeno da su zločin u Srebrenici počinili pripadnici VRSa pa bi po logici stvari današnji bh. entiet RS trebao da preuzme odgovornost za obeštećenje žrtava kao i UN pod čijim zaštitom se nalazila enklava Srebrenica.
Genocid, zločini protiv čovječnosti i ratni zločini nikad ne zastarjevaju a što je propisano i međunarodnim pravom i međunarodnim standardima. Na živima je da na pravdi insistiraju i u tome istraju!

Mr. sci. Edin Osmančević

Na marginama apokalipse u Turskoj i Siriji: DEBAKL ZAPADA NA HISTORIJSKOM TESTU HUMANOSTI!

Kao ni mnogi drugi, nemam drugu riječ za ono što je strefilo jugoistočni dio Turske i sjeverozapadni Sirije nego apokalipsa.Hiljade fotografija, tv. raportiranja te kazivanja mnogih sa lica mjesta ostavljaju nas bez teksta, daha, ledi nam krv u žilama, proizvodi strepnje, uzdahe, suze…..

Stradalima je bila potrebna pomoć isti dan, slijedećeg dana ili koji dan nakon slijedećeg dana – najkasnije. Najprije ona koja znači traganje za preživjelima ispod ruševina (za to su bili potrebni ljudi i mašine), a paralelno s tim i sveobuhvatna, jer su u nekoliko sekundi stotine hiljada ljudi u tim dijelovima Turske i Sirije ostali bez krova nad glavom, hrane, vode, lijekova… Pomoć iz raznih dijelova svijeta je uslijedila i za njen konačni saldo je u ovom trenutku rano govoriti, ali u jednom dijelu se i sada može podvući neka crta jer za mnoge ljudske živote koji nisu izdržali ispod ruševina sada je kasno. Naime, i oni bi bili spašeni da su pravovremeno reagirali na najpraktičniji način oni koji su to naročito mogli – zemlje famoznog Zapada. Ali nisu! S teškim okusom gorčine pratim ovih dana vijesti da je naprimjer Vlada Velike Britanije odlučila da financijski pomogne stradalima u zemljotresu sa tričavih 6 miliona funti sterlinga. Istovremeno su donijeli odluku za pomoć Ukrajini u oružju u vrijednosti od nekoliko milijardi. Naravno da treba pomoći napadnutoj zemlji, ali pogledajte omjer pomoći toj zemlji te ovima u Turskoj i Siriji. Također s ogorčenjem sam propratio vijest da je Francuska donirala 12 miliona eura stradalima u zemljotresu. Cinično za jednu takvu moću zemlju! Pa toliko je mogao donirati, i to iz malog džepa, i Kylian Mbappé, njihov najbolji nogometaš i jedan od najboljih u svijetu,

Isto tako, s ne manjim ogorčenjem pratim da su generalno, kada je u pitanju pomoć postradalima, nekako u drugom planu stradali u Siriji. Tačno je da su posljedice zemljotresa višestruko veće u Turskoj nego u Siriji, ali zar i Sirijci nisu ljudska bića, zar i tamo nisu u pitanju djeca? A posebno je bolno što se upravo taj Zapad odnosi prema Siriji imajući u vidu činjenicu da je toj zemlji uveo sankcije. Zar će sankcije pogoditi tog Asada? Ama neće, samo će ga još više učvrstiti na vlasti a posljedice sankcija trpe, kao i drugdje, tzv. obični ljudi. S tim u vezi sjećam se kada su onomad podsjetili Madeleine Albright da u Iraku, kojem su SAD uvele sankcije zbog Saddama Husseina, stradala i mnoga djeca, ona je hladnokrvno odgovorila: “Oni su kolaterarna šteta”! Tačno, ali ispod te dvije famozne riječi su užasne ljudske tragedije, kao što su ove danas u toj Siriji koja je pod sankcijama.

S druge strane. ostat će zabilježeno da su mnoge zemlje koje su pod autoritarnim režimima prethodnih dana humanistički reagirale naspram stradalih u zemljotresu u Turskoj i Siriji. Posebno će ostati zabilježena činjenica da je doslovno čitav Bliski istog položio test humanosti naspram ove planetarne ljudske tragedije, uključujući i Izrael. Jer, ovdje nema mjesta nikakvoj politici, ideologiji, ovome ili onome, a pogotovo ne pravljenju razlika među ljudima, jer svi smo djeca Ademova! Također, kao pozitivan primjer ljudske solidarnosti, ali na individualnom nivou, ostat će upamćen gest jednog anonimnog Pakistanca koji je otišao u ambasadu Turske u Washingtonu i donirao 30 milona dolara. Dakle, puno više nego Velika Britanija i Francuska zajedno. U svijetle primjere solidarnosti i pomoći stradalima spada svakako i naša domovina, kao i sve zemlje bivše SFRJ.

Dakle, veliki broj zemalja i pojedinaca je reagirao na vrijeme i ljudski da pomogne unesrećenim u Turskoj i Siriji, što se ne može reći za one najmoćnije – zemlje Zapada. Doživjele su potpuni debakl na ovom historijskom testu!

Bedrudin GUŠIĆ

Da se više ne lažemo, pogledajmo konačno istini u oči: SVJEDOČIMO LI USKRSNUĆU ENDEHAZIJE NA 51% TERITORIJE BiH SA CHRISTIANOM SCHMIDTOM, UMJESTO PAVELIĆEM, NA ČELU?

Mjesecima unazad gomila se u meni ovo što ću sada prvi put javno izreći jer nisam naprosto htio da povjerujem vlastitim očima. No, jučer je bar u meni jednostavno prelivena čaša nakon što sam odgledao sesiju Kluba nezavisnih intelektualaca “Krug-99”, na kojoj je uvodničar bila europarlamentarka Tineke Strik koja je u svom nadahnutom kazivanju rekla mnogo toga što smo sami znali, ali je otkrila i neke detalje koje nismo znali. Radi se o nedavnom saslušanju Christiana Schmidta pred Odborom za vanjske poslove Evropskog parlamenta. Između ostalog, rekla je da se jedan europarlamentarac – ultradesničar pobrinuo da saslušanje bude iza zatvorenih vrata, a tema je bila nametanje promjene Ustava FBiH i Izbornog zakona u izbornoj noći, po narudžbi HDZ-a. Navodno je i na tom zatvorenom sastanku Švabo izrekao gomilu laži izbjegavajući da kaže pravu istinu o motivima svoje odluke. Također je gospođa Strik obavijestila da je pri nedavnoj posjeti ministra vanjskih poslova BiH Dine Konakovića Briselu, dotični izbjegao susrete s njom i drugim parlamentarcima iz kluba Zelenih i Socijaldemokrata, a procurilo je već da se tamo sastajao sa ultradesničarima, među kojima je bila i notorna Željana Zovko.Čašu mi je prelila i diskusija Mome Dragičevića koji je govorio o današnjem Mostaru pod ustaškom okupacijom, gradu gdje je lokalna vlast koju kontrolira Čović zabranila šetnju do Partizanskog groblja u slijedećem mjesecu, podsjetivši da je taj spomenik kulture i antifašizma nekoliko puta devastiran. Posebno mi se dojmila rečenica Dragičevića koji je rekao da smo decenijama unazad živjeli u zabludi da smo fašizam pobijedili, već je obratno. Ja bih dodao da smo te 1945. samo poveli protiv fašizma sa 2:0, a danas oni vode sa 3:2, sa tendencijom da povećaju golrazliku.

Helemnejse, znamo šta je Schmidt uradio u korist proustaških političkih snaga u BiH i istog takvog režima u Zagrebu, a na štetu Bosne i Hercegovine, šta trenutno čini da Državu vrati tamo negdje u 40-te godine prošloga stoljeća. Također znamo da kao što su Pavelićevi namjesnici u Bosni onomad služili njemu i njegovom režimu, imamo danas takve u našoj zemlji koji služe nekim drugim gospodarima i njihovim režimima. Ko ne zna o čemu pričam neka pita Dinu Konakovića koga, by the way, već javno hvale notorni Aleksandar Vulin, Željana Zovko i režimski mediji u Beogradu i Zagrebu. Kada bi mene takvi hvalili, tražio bih da me neko upuca!

Dakle, ko hoće neka i dalje živi u zabludama ali ja neću. Vidim već da F BiH postaje endehazija kojoj je Poglavnik Christian Schmidt! Preoštra tvrdnja? Ni govora. Jednostavno neću da lažem samoga sebe jer vidim to što vidim. Slobodan sam čovjek, hvala Bogu, i ne kalkuliram.

Bedrudin GUŠIĆ

TRAGOVI ŽIVOTA ISPOD RUŠEVINA

Nakon razornih zemljotresa, koji su pogodili Tursku i Siriju, ostali su samo tragovi života ispod ruševina, koje su samo nekoliko dana ranije bile stambeni blokovi u kojima su živjeli ljudi i gradili svoju životnu sreću. Spasilačke ekipe pristigle su iz svih dijelova svijeta i zajedno sa preživjelim očajnički se trude da pronađu ljude ispod ruševima i udahnu im novi život. Dani, sati, minuti stravično brzo prolaze, a traganje za životom se nastavlja. Pomognuti s psima tragačima spasioci očajnički osluškuju svaki zvuk života ispod ruševina. Među spasiocima su i spasilački timovi iz Bosne i Hercegovine, koji su se među prvima uputili u postradala područja. 

Razorni potresi pogodili Tursku i Siriju 

Dva snažna potresa prvi 7,8 a drugi 7,6 po Richteru, a potom i više naknadnih, 6.2.2023.g. pogodili su južnu i središnju Tursku i sjevernu i zapadnu Siriju. U području Turske pogođenom zemljotresom živjelo je 23 miliona stanovnika, a dva puta je veće od Bosne i Hercegovine.  Epicentar je bio 34 km zapadno od turskog grada Gaziantepa na dubini 20 km. Život je izgubilo 29.880, a ozlijeđeno 87.560. Žrtve su pronađene čak 250 km od epicentra, u sirijskom gradu Hami.

Prema posljednjim podacima u Turskoj je život izgubilo 24.610, ozlijeđeno je 80.720, evakuisano 90.000 osoba, a srušeno je preko 6.500 objekata. U Siriji je 5.270 poginulih, 7.280 ozlijeđenih, a preko 5 miliona raseljenih. Potres je izazvao štete i u Izraelu, Libanonu i Kipru.

Po riječima koordinatora UN u Siriji je zemljotresom pogođeno 10,9 miliona ljudi, 5 miliona je ostalo bez krova nad glavom, a prije zemljotresa već ih je bilo 15,3 miliona kojima je zbog višedecenijskog građanskog rata potrebna humanitarna pomoć. Zbog nedostatka teških mašina spasavanje postradalih je znatno usporeno i otežano.

Potres u Siriji najviše je pogodio sjeverozapad zemlje, koji kontrolišu pobunjenici. Nakon što su raseljeni zbog građanskog rata, mnogi su po drugi put ostali bez krova nad glavom. 

Po mišljenju  britanskog profesora Kashanija, ovdje se radi o “plitkom potresu”, u kojem se sudar tektonskih ploča dogodio bliže površini zemlje, čineći udar mnogo jačim, nego da se sudar dogodio u dubini.

Bilans žrtava raste iz sata u sat, iz dana u dan. Osmi dan nakon razornog potresa broj poginulih je u Turskoj 29.605, u Siriji 4.574, a pretpostavlja se da će broj žrtava biti 45.000, a 80.000 je povrijeđenih.

Predsjednik Turske Erdogan proglasio je sedmodnevnu nacionalnu žalost i tromjesečno vanredno stanje u 10 pokrajina pogođenih potresom. U svom obraćanju najavio je obnovu za godinu dana, a početak obnove kroz par sedmica..

Ovaj potres je drugi i najači, najsnažniji i najsmrtonosniji u istoriji Turske, nakon potresa koji je 1668.g. pogodio Anatoliju, potresa 1822. kod Alepa u Siriji i potresa 2010. na Haitiju. U potresu koji se dogodio 1939.g. stradalo 30.000 ljudi. Potres jačine 7,2 stepena 23.10.2011. pogodio je istočnu Tursku, oko 1000 km od Ankare, u kojem su 604 osobe poginule, a 4.152 ozlijeđene. U novembru 2022.g. potresom jačine 6,0 oštećeno je 2.000 zgrada u na sjeveru Turske u Duzceu.

Uzroci velikih stradanja i razaranja

Vjeruje se da je uzrok vekih razaranja i stradanja to što su dva zemljotresa, prvi 7,8 a drugi 7,6 po Richteru bila previše snažna, a dogodila se u kratkom vremenskom razmaku. Većina zgrada teško može podnijeti toliko snažne udare. 

Iako je pores bio izuzetno jak, mnogi misle da je do velikih razaranja dovela nekvalitetna gradnja. U lučkom gradu Iskenderunu srušen je blok u kojem su neke građevine sagrađene 2019.g. Kamere su zabilježile rušenje zgrade u Gaziantepu, kao je pala kao kula od karata. 

Naviše su stradali gradovi Kahramanmaras u Turskoj i  Jindiris u Siriji.

Po izjavi turskog ministra pravde Bekira Bozdaga zbog odgovornosti za izgradnju zgrada porušenih u potresu 134 osobe su pod istragom, 7 je pritvoreno, a 3 su uhapšene.

Rigorozni bezbjedonosni građevinski standardi uvedeni su nakon potresa 1999.g. kada je zemljotres jačine 7,6 pogodio regiju Marmara na sjeverozapadu, u kojoj je stradalo 17.500 ljudi. Tim povodom Turska je uvela porez zemljotres.

Spašavanje postradalih ispod ruševina

Po riječima predsjednika Erdogana na terenu je angažovano preko 141.000 spasilaca. 

Već osmi dan spasioci iz 65 država, među kojima iz BiH, tragaju za preživjelim. Sve zemlje regije poslale su spasilačke ekipe. U traganju za postradalim pomažu psi tragači.

Po riječima potpredsjednika Fuata Oktaja iz ruševina je do sada izvučeno 8.000 ljudi, a 380.000 je sklonjeno u skloništa, hotele, džamije, socijalne ustanove, na stadione, tržne centre, dok mnogi još provode noći napolju oko vatri, umotani u ćebad…

Emine Murat spašen je nakon 128 sati…Raban nakon 120, a ranije spasen njegov otac i sestra, dječak i njegova majka izvučeni ispod ruševina nakon 100 sati; kopanjem golim rukama spasene 2 djevojčice, a za samo jedan sat  50 tijela doneseno na groblje da se ukopaju… 

U gradu Gaziantepu nakon 62 sata ispod ruševina izvučene sestre Fatma i Merva Demir…Izvučena i prodilja mrtva, a beba spasena…I nakon 150 sati spasen mladić…

Nakon 5 dana u gradu Nurdagi ispod ruševina izvučena petočlana porodica, trogodišnja djevojčica i njen otac spaseni u gradu Ilahije; nakon 132 sata u pokrajini Hataj spasena sedmogodišnja djevojčica…i izvučen dječak Jagiz star samo 10 dana…Spasena tek rođena djevojčica, kojoj su dali ime Aja (koje na arapskom znači “znak od Boga”), kojoj su stradali majka i ostali članovi porodice.

Šesti dan nakon potresa u pokrajini Hatay izvučeni su ispod ruševina otac i kći, jedno malo dijete i desetogodišnja djevojčica.

Nakon prvog potresa 23-godišnja medicinska sestra Rukiya ušla je u bolnicu da pomogne evakuaciju pacijenta, nakon čega se dogodio drugi potres i zgrada srušila…

Ispod ruševina spasena dva mjeseca stara beba i sedamnaestogodišnji mladić .. Mnoga od tih spasenja pozdravljena su aplauzom spasilaca…

I osmi dan se pronalaze preživjeli u ruševinama.. Malikovih 30 članova je zatrpano…Hasan čeka pred srušenom kućom s nadom za barem jedno od četvoro djece…Povrijeđene voze helikopterima u druge gradove…

Od broja dana i sati koji brzo promiču veća je nada da će ispod ruševina izvući žive svoje najdraže…Malo nade, puno očaja…

Spasilačke operacije traju, broj mrtvih raste. Ulica za ulicom, kvart za kvartom…Leševi pod ruševinama.. 

Razmjere razaranja su zapanjujuće…Potraga za preživjelim je sve užurbanija…Preživjeli se vade iz betona golim rukama. Mladić izvučen nakon 160 sati. Sina su spasili nakon 170 sati, a majku nije mogao izvući. A kako vrijeme odmiče sve je manje nade da se pod ruševimana nađu živi…

U sirijskom gradu Jablehu nakon 110 sati ispod ruševinama spaseno troje ljudi…

Teška je sudbina sirijskih izbjeglica u Turskoj, koji su ovdje preko 5, neki 10 godina…Tijela sa stradalim Sirijcima prevoze se u domovinu…Pobjegli od rata i godinama sanjali povratak kući, ali ne ovakav…

U Siriji je mnogo teže. Zgrade urušene u male komadiće. Građanski rat otežava dostavu pomoći postradalim. 

Nema spasilačkih ekipa. “Za nas nikog nije briga” – govore stradali u očajanju.

Za preživjele od zemljotresa opasno je vratiti se u oštećene kuće, a napolju je veoma hladno. Žrtve i spasioci bore se i sa hladnoćom. Niske temperature..i do 10 C ispod nule..

Razmjere razaranja su zapanjujuće…Spasilačke operacije traju, broj mrtvih raste.. Potraga za preživjelim je sve užurbanija…Preživjeli se vade iz betona golim rukama. Kako vrijeme odmiče sve manje nade da se pod ruševimana nađu živi…

Cijeli svijet se moli za Tursku i Siriju!, 

Pomoć postradalimn stiže sa svih strana

Humanitarna pomoć iz svih država svijeta stiže u postradala područja. Šalju je države, humanitarne i dobrovoljne organizacije. 

Kina je poslala 53 tone šatora, pokrivača…Katar je najavio dostavu 10.000 kontejnera i mobilnih kuća, koje su korištene tokom Svjetskog prvenstva u fudbalu. SAD su donirale $ 30 miliona. Njemačka je postradalim ponudila privremeni boravak. A prije nekoliko dana stigao je u Siriju  prvi konvoj pomoći UN-a.

Nepoznati donator iz Pakistana predao je u Tursku ambasadu 30 miliona dolara.. 

Solidarnost građana BiH sa stradalima je na zavidnoj visini…Ekipe za pomoć su odmah otputovale, a prikupljanje i dostava pomoći traje u kontinuitetu…BiH je među najagilnijim. Među prvima se uključilo Merhamet,  Udruženje.ba,…i studenti iz Turske- pomažu i u prevođenju..

Privremeni smještaj hitno potreban za veliki broj onih koji su ostali bez svojih domova. Beskućnici se smještaju u hotele, motele, turistička odmarališta, studentske domove…Vlasnici motela i hotela u Anataliji, Alanji, Marmarisu, Fetiji…stavili su na raspolaganje svoje objekte za preživjele… Šatori za smještaj preživjelih podižu se na stadionima, u gradskim centrima… i u blizini oštećenih domova…Potrebni su šatori, deke, grijalice, higijenske potrepštiune, ljekari, prevodioci…..

Zemljotresi su realnost na koju se mora računati 

Potres / zemljotres je oslobađanje kinetičke energije na nekom nebeskom tijelu. Uzroci potresa na zemlji ne  moraju biti istog porijekla kao na drugim nebeskim tijelima.

Potres je podrhtavanje tla. Jačina potresa mjeri se Richterovom skalom.

Vanjski dio Zemlje sastoji se od vanjskog sloja – litosfere (kora i čvrsti dio plašta) i asthenosphere, koja je ispod litosfere. Litosfera je razlomljena u litosferne- tektonske ploče, kojih ima 7 glavnih i više znatno manjih. Duž granica tih ploča, koje se pomiču brzinom 0,66 do 8,50 cm godišnje, oblikuju se u okeanske jaruge, pa se događaju potresi i vulkanske aktivnosti. 

Potresi na zemlji događaju se u zemljinoj litosferi ili astenosferi (koja je ispod) i plaštu, koji čini većinu Zemljine mase. Dio kinetičke energije koji se rasipa putem litosfere naziva se seizmička energija, koja se mjeri seizmološkim stanicama. Oslobađanje energije može biti kontinuirano i trajati godinama. 

Mega potresi su kad se Zemljina tektonska ploča podvuče pod drugu, pa zbog sudara ploča, snaga raste. Kad se ploče razdvoje stvara se ogromna pukotina koja oslobađa energiju u obliku rušilačkih seizmičkih valova.

Neki od najjačih i najrazornijih potresa u svijetu

Ovo je trenutak kada se podsjećamo na neke od najačih i narazornijih potresa koji su zadesili čovječanstvo.

Najstrašniji potres koji je pogodio čovječanstvo dogodio se  23.januara 1556.g.u kineskoj provinciji Shaanxi, a odnio je 830.000 života.

Jedan od najrazornijih potresa u Evropi dogodio se 1.12.1775.g. Potpuno je sravnio portugalski grad Lisabon. Život je izgubilo od 70.000 do 100.000 ljudi. Vatra  i tsunami u narednih 5 dana uništili su sve što je potresom ostalo pošteđeno.

Razoran zemljotres sa epicentrom u Rimi 1950. pogodio je Tibet. Život je izgubilo 1.526 ljudi, a nanesena je velika materijalna šteta. 

Zemljotres jačine 9,0 magnitude 4.11. 1952. pogodio je Kamčatku. Epicentar je bio u Indijskom okeanu na dubini 30 km, 200 km od obale. Za samo nekoliko minuta srušen je grad Severo-Kurilsk sa 6.000 stanovnika. Poginulo je 2.336, a po nekim procjenama 8.000, a oko 2.000 su bila djeca školskog uzrasta. 

Avgusta 1957.g. zemljotres jačine 8,6 stupnjeva pogodio je otočje Andreanof. Uzrokovao je valove visine 16m i erupciju vulkana. Srušene su mnoge zgrade, ali nije bilo većih ljudskih žrtava.

Najveći potres u historiji jačine 9,5 stupnjeva dogodio se se 22.5.1960. na području Valdivija u Čileu. Osjetio se u cijeloj Južnoj Americi. Izazvao je tsunamije sa valovima preko 10m na dužini od 8000 km, koji su teško pogodili Havaje, Japan, Filipine, SAD, Australiju i Novi Zeland. Pukotina koja je izazvala ovaj potres bila je duga blizu 1.000 km. Život je izgubilo preko 6.000 ljudi, na hiljade je ranjeno, 2 miliona je ostalo bez svog doma, a materijalna šteta je procijenjena preko 550 milijuna dolara. Dva dana nakon potresa eruptirao je vulkan Puyehue.

Potres jačine 9,2 pogodio je 28.3. 1964. Aljasku. Trajao je 4 minute. Život izgubilo 128 osoba, a šteta 311 miliona dolara. Osjetio se u Kanadi, čak do Havaja. Najveću štetu imao grad Anchorage, 120 km udaljen od epicentra.

U februaru 1965. zemljotres jačine 8,7 stepeni pogodio je otočje Rat, što je uzrokovalo sunami sa valovima višim  od 10 m.

Jedan od najvećih potresa jačine 9,3 dogodio se 26.12. 2004.g. a pogodio je Sumatru u Indoneziji. Život je izgubilo 227.900 ljudi, a raseljeno 1,7 milijuna u 14 zemalja južne Azije i istočne Afrike. Epicentar je bio 250 km od grada Nasnd Achea na dubini 30 km. Nekoliko dana kasnije u blizini grada Baratanga proradio je vulkan. Sumatra je pogođena potresom jačine 8,7 stepeni i 2005.g., u kom je poginulo oko 1.300 ljudi.

Potres jačine 8,8 pogodio je 2010.g. Čile, a osjetio se u Argentini i Peruu. Uzrokovao je tsunami koji je uništio mnoge čileanske gradove, a život izgubilo preko 500 ljudi.

Godine 2011. potres jačine 9,0 pogodio je Tohoku – Japan. Izazvao je valove 40,5 m. Život je izgubilo 15.000 , a povrijeđeno 30.000 ljudi. Srušeno je stotina tisuća zgrada.

Potresi su bili razorni i česti i na području Balkana.

Najjači potres u Hrvatskoj dogodio se u Dubrovniku 6. Aprila 1667.g. Bio je jačine 7,6, a oštetio je veliki dio grada. Dubrovačko područje zahvaćeno je potresom jačine 6,0  i 1996.g.

Potres jačine 6,3 pogodio je Zagreb 1880. Poginulo je dvoje ljudi, a dobar dio grada je razrušen.

Po dva razorna potresa Hrvatska pamti i 2020.godinu. Prvi  u Zagrebu 22. Augusta jačine 5,5, a drugi u Petrinji 29. Decembra jačine 6,2 po Richteru, koji se osjetio i u Kostajnici i Bosanskoj Dubici (BiH). U zagrebačkom  potresu poginula je jedna, a u Petrinjskom 7 osoba.

Makarsku je 7. Januara 1962. pogodio zemljotres jačine 6,3 po Richteru. Porušene su mnoge kuće u gradu i pod Biokovom.

Snažni potresi dogodili su se 1986. u Kninu i 1996. u Stonu.

Potres jačine 6,1 pogodio je 26.7. 1963. Skoplje i sravnio grad. Uništeno 80% grada. Poginulo je 1.070 stanovnika, a 3.000 ozlijeđeno, porušeno 15.800 stanova, a oštećeno 28.000.

Banja Luka i Bosanska Krajina pogođeni su potresom jačine 6,4 po Richteru 26 i 27. Oktobra 1969.g. Podrhtavanje tla trajalo je dva dana. Epicentar je bio ispod grada na dubini 20 km. Potpuno uništeno 86.000 stanova. Pored ovog Banja Luku su pogađali potresi 1888, 1935, 1981.g.

Crnu Goru je 15. Aprila 1979. pogodio potres jačine 7.0 stepeni. U Budvi je samo 8 zgrada ostalo neoštećeno, a velika oštećenja su se dogodila u Herceg Novom, Baru, Ulcinju. 450 sela je sravnjeno sa zemljom. Život je izgubila 101 osoba. Ovaj potres pogodio je i Albaniju, gdje je život izgubilo 35 osoba, a 100.000 ostalo bez krova nad glavom. Zemljotres jačine 6,4 pogodio je Albaniju i 26. Novembra 2019.g., u kom je poginula 51, a ranjeno 3.000 osoba. Hoteli na morskoj obali Drača sravnjeni sa zemljom.

Najjači potres u Srbiji jačine 6 stupnjeva dogodio se u 1922.g. u Lazarevcu, a 3.11.2010. potres jačine 5,4 pogodio je Kraljevo.

Predviđanje zemljotresa

Predviđanje zemljotresa jedan je od glavnih ciljeva seizmologije od njenog nastanka i san većine seizmologa. 

Za razliku od drugih vremenskih nepogoda, kao što su uragani, oluje, poplave…potresi ne mogu da se uoče i unapred snime nikakvim uređajem prije nego se dogode.

Predviđanja potresa trebalo bi da imaju vrijeme, mjesto i jačinu potresa.

Predviđeni potres je onaj za koji unaprijed kažemo gdje će se dogoditi, kada će se dogoditi  i kolika će mu biti magnituda.

Razvila se cijela naučna oblast koja se bavi procjenama rizika od zemljotresa, ali do sada ne postoji metoda kojom se može odrediti tačno kada, gdje i koliko jako će udariti naredni zemljotres.

Razlikuju se kratkoročne, srednjeročne i dugoročne prognoze potresa. 

Kratkoročna prognoza treba da izrazi vrijeme sa tačnošću jednog dana, mesto i jačinu zemljotresa. 

Srednjoročna prognoza odnosi se na manje teritorije, kako što su zone tektonskih rasjeda u kojima se kroz period od godinu do 10 mogu očekivati veliki zemljotresi. Za područje Balkana još nema ni jedan projekat takve prognoze zemljotresa.

Dugoročnom prognozom se definišu oblast i povratni periodi ponovnog događanja razornih i katastrofalnih zemljotresa u većem regionu, a predstavljaju se na seizmološkim kartama, koje prikazuju različite zone sa različitim stepenima intenziteta zemljotresa, koji će se kroz 50 ili više godina dogoditi na tom prostoru.

U novije vrijeme razmatraju se geodetska GPS – mjerenja, sa kojima se  još 70-tih godina p.v. vjerovalo u skoru u mogućnost predviđanja zemljotresa. 

Neki ljudi vjeruju da potrese mogu predvidjeti neke životinje, kao ptice i žabe.. kao i to da pun Mjesec uzrokuje potrese, ali sve to nije znansveno potvrđeno.

Predviđanja holanđanina Frank Hoogerbeetsa 

Ovih dana Frank Hoogerbeets iz Harlema u Holandiji izazvao je veliku pažnju jer je 3. 2. 2023.g. tri dana prije potresa u Turskoj i Siriji objavio na Tviteru da će “Tursku i region prije ili kasnije pogoditi zemljotres jačine oko 7,5 stepeni po Richteru”. Pri tom je naveo da će do prirodne katastrofe doći u južno-centralnom dijelu Turske kod Sirije, Libana i Jordana. Svoje predviđanje zasnovao je na kretanju planeta. Prema nekim navodima njegov Tvit je imao preko 34 miliona pregleda. 

Prema objavi brojnih medija Frank Hoogerbeets je istraživač Istraživačkog instituta za praćenje geometrije između nebeskih tijela u vezi sa seizmičkom aktivnošću – System Geometry Survey Solar (SSGEOS). 

I krajem decembra 2018.g. Hoogerneets je predvidio zemljotres jačine 8+ stepeni, koji je osporen.

Prethodni signali koji ukazuju na mogućnost potresa

Seizmologija je prevencija

Prema hrvatskom seizmologu dr. sc. Josipu Stipčeviću ključna uloga seizmologije je prevencija. Problem seizmologije je što se mjerenja ne mogu vršiti izravno, već se rade posredno.

Seizmologija i ostale geofizičke znanosti mogu nam reći na koji način se potres događa, koja će područja biti ugoženija i kako će potres uticati na ljude i građevine u kojima stanuju. 

Seizmolozi imaju cijeli set jednadžbi kojima bi mogli raditi predviđanja, da su matematički i fizikalno dobro naoružani.

Prethodnio signali koji ukazuju na mogući potres  su: prtethodni potresi, povećana koncentracija plina radona, emisija elektromagnetskih zračenja, promjene u elektromagnetnom svojstvimna stijena, svjetlosni signali, promjene u sastavu podzemnih voda, promjene u brzini seizmičkih talasa zbog izmjene gustine stijenskih masa, promjene u nivou bušotina, zbog pojave mikropukotina  u stijenama, promjene poroznosti tla, sadržaja vode, fluktuacija gravitacionog i geomagnetskog polja u regionu, pojva više manjih ili većih zemljotresa u periodu od nekoliko dana prije glavnog zemljotresa, nagle promjene nivoa podzemne vode, ponašanje nekih životinja… 

Neki od pokretača zemljotresa su: Sile plime i oseke unutar Zemlje, kada su rezultat promjene geometrije u odnosu na druge planete, Lunarne plime unutar Zemlje…

Jedini do sada uspješno kratkoročno prognoziran zemljotres dogodio se 4.2.1975. u kineskoj provinciji Liaoning jačine 7,3, u kojem stradalo oko 2.000 ljudi, ali je spašeno evakuacijom oko 400.000. Nažalost, već sljedeće 1976. godine zemljotres jačine 7.6 u samo 400 km udaljenom gradu Tangshanu, za koji nije bilo upozorenja, odnio 242.000 ljudskih života.

Nakon zemljotresa u L’Akvili u Italiji, koji se dogodio 6.4.2009.g., a poginulo 309 osoba, suđeno je šestorici seizmologa (ali su oslobođeni) jer na osnovu podrhtavanja tla koja su prethodila velikom potresu nisu najavili da će nakon serije manjih uslijediti razoran zemljotres.

Posmatranjem povšine zemlje može se vidjeti koja su potresna područja najaktivnija. Seizmolozi mogu izračunati neki povratni period u kojem se potresi mogu dogoditi i silu koja može djelovati na građevine.

Sa potresima moramo naučiti živjeti

Sa potresima moramo naučiti živjeti. Jedno od ključnih rješenja je građenje objekata otpornih na potrese. U Japanu i nekim drugim seizmički aktivnim područjima, gdje su ljudi konstantno pod prijetnjom potresa, ljudi grade građevine koje mogu izdržati takve potrese.

Rana upozorenja koriste se u Japanu, Meksiku, SAD.. 

Najviše uspijeha u ranom upozoravanju na mogući potres ima Japan (koji koristi podatke preko 4000 seizmografa) kako bi se na vrijeme uputila upozorenja.

Godišnje se dogodi oko 900.000 potresa magnitude do 2.5 po Richteru, a najjači potresi su rijeđi i pojavljuju se svakih 5 do 10 godina, a najviše pogađaju Čile, Japan i Indoneziju…

Bosna i Hercegovina se nalazi u Alpidskom trusnom pojasu, kao i druge zemlje Balkanskog poluostrva. Zemljotresi u BiH se najviše dešavaju u južnim dijelovima, duž Sarajevskog tektonskog rasjeda u pravcu prema Krajini, te Banjalučkog tektonskog rasjeda okomitog na Sarajevski.

Potresi koji su 6.2. 2023.g. tako razorno i posljedično pogodili Tursku i Siriju uznemirili su i podigli na noge cijeli svijet. Uprkos velikim iskušenjima današnjice, stalnim sukobima na Bliskom Istoku, ratu koji bijesni u Ukrajini i podriva mir na Zapadnom Balkanu, najveći dio svijeta izražava visok stepen solidarnosti u nevolji koja je zadesila narode Turske i Sirije i ujedinju se u težnji da se i ova katstrofa što prije i što lakše sanira i prebrodi. Turski predsjednik Erdogan je najavio obnovu stradalih područja za jednu godinu. Budimo mu ohrabrenje i aktivna podrška. U muci se poznaju junaci!

Burlington, 13.2.2023                 

Zijad Bećirević

?

Pismo Instituta za istraživanje genocida Kanada rektoru Univerziteta u Beču Sebastianu Schütze-u zbog aktivnog sudjelovanja te visokoškolske ustanove u genocidu u BiH te njegovom negiranju/Letter of Institute for the research of genocide Canada to Rector of University of Viena Sebastian Schütze

Poštovani Rektore Schütze,
Pišemo vam zbog historijske umiješanosti vašeg univerziteta u evropske genocide.Mnogi profesori Univerziteta u Beču (UB) bili su aktivni i radi učesnici Holokausta.
Čak su dva rektora UV bila istaknuti nacisti: Fritz Knoll i Eduard Pernkopf.
Nacistički rektor Pernkopf radio je na svom glavnom djelu Topografska anatomija čovjeka do svoje smrti 1955. kao redovni član Austrijske akademije nauka.

Dr Sabine Hildebrandt (Harvard Medical School) je izjavila da najmanje polovina materijala u ovom atlasu anatomije Univerziteta u Beču dolazi od ubijenih ljudi: gej muškaraca i lezbejki, Roma i Sinti, političkih disidenta i Jevreja.

Bilo je potrebno više od pedeset godina nakon Drugog svjetskog rata da Univerzitet u Beču istraži ovo pitanje. Nažalost, UB to nije uradio na svoju inicijativu, već zbog istrage koju je pokrenuo Yad Vashem – Svjetski centar za sjećanje na Holokaust.

Fritz Knoll, još jedan nacistički rektor Univerziteta u Beču, slavio se do kasnih šezdesetih.
Godine 1961. dobio je nagradu Rektorova Medalja Univerziteta u Bečku od Akademskog Senata „kao priznanje [za] časno i hrabro vođstvo u teškim vremenima“.
On je imao ulogu rektora u vrijeme Holokausta, bio je rektor od 1938. do 1943., pa se čini da je slavljen za ulogu u Holokaustu sve do 1967. godine, kada je dobio orden Bene merito za posebne zasluge prema Austrijskoj akademiji nauka.

Vaš direktni prethodnik rektor Engl uspio je proizvesti artefakt genocida u Bosni, dokument koji u nekoliko rečenica oslikava islamofobični odnos prema genocidu nad Bošnjacima:
obmanjivanje žrtava i de facto nagrađivanje počinilaca genocida, oponašajući na taj način ponašanje UN-a u Srebrenici.

Obmana je glavni aspekt sistematski planiranog genocida nad Bošnjacima i kulminirao je Genocidom u Srebrenici 1995. godine kada su snage UN-a postale aktivni učesnici u
genocidu. Zvanično su Bošnjaci u Srebrenici bili zaštićeni od strane UN-a, ali su na kraju pobijeni uz pomoć vojnika UN-a koji su pomagali srpskim snagama u ubistvima identifikujući i odvajajući muškarace od njihovih porodica.

Na isti način kao UN 1995. godine u Srebrenici, rektor Engl je prevario i uvrijedio žrtve genocida u Srebrenici.

Mi (IGC) smo pisali rektoru Englu i upoznali ga sa činjenicom da je Univerzitet u Beču aktivno uključen u genocid u Bosni.
Jedan od profesora Univerziteta u Beču Walter Manoschek koautor je akademske studije u kojoj se negira genocid u Srebrenici.G. Menachem Rosensaft iz Svjetskog Jevrejskog kongresa (WJC) osvrnuo se na ovu studiju i upozorio da
„Propaganda bosanskih Srba koja umanjuje razmjere zločina počinjenih tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) 1990-ih, uključujući genocid nad Bošnjacima u Srebrenici,
podsjeća na nacistički antisemitizam”
Pored toga, gospodin Rosensaft je primjetio da:„Izvještaj je sramota za nauku i protivan je utvrđenim činjenice u međunarodnom pravu. Osim što je pravna i činjenična grozota, on očigledno ignoriše jednu za drugom presudu Međunarodnog krivičnog suda Ujedinjenih nacija za bivšu Jugoslaviju (ICTY).”

Ova studija poricanja genocida direktno je uticala na novu krizu u Bosni i Hercegovini koja može dovesti do novog krvoprolića.
Odgovor koji nam je poslao rektor Engl nije potpisan, nije sadržavao adresu niti odgovarajući pozdrav. Nedostajao je osnovni bonton pisanja pisama.
Pošto nije potpisan, ne može se dodijeliti nijednom pravnom licu, čime postaje ništav. Rektor Engl je uspio da proizvede ništavan i uznemirujući dokument u tako delikatnom
i teškom zločinu kao što je genocid. Čini se da životi Bošnjaka nisu bili vrijedni truda rektoru Englu, da napiše pristojno i valjano pismo a kamoli da odgovori na pitanja o najtežem i najmonstruoznijem zločinu – genocidu.

Ovaj odgovor nije samo formalna uvreda, jer mu nedostaju osnovni maniri koje djeca uče u osnovnoj školi, ovo je uvreda za inteligenciju Bošnjaka, jer je činjenična osnova negiranja genocida od strane vaše institucije vrlo solidna:
Osim što je koautor studije poricanja genocida za entitet bosanskih Srba, čiji lider navodi da kršćani i muslimani ne mogu koegzistirati i koji je još u januaru 2023. godine dodijelioPutinu medalja časti, profesor Manoschek ima rekord negiranja Bosanskog Genocida.

Prema vlastitim izjavama na kanalu ARTE  TV (4:08 min Arte TV), Prof. Manoschek sa Univerziteta u Beču radio je na studiji koja negira Genocid u Srebrenici za potrebe bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS).

Nadalje, u članku iz 2008. godine, prof. Manoschek napada i diskredituje ICTY (Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju), krivotvoreći istorijske činjenice okrivljujući žrtvu. On je u ovom tekstu Bošnjake označio kao muslimane, a Srbe kao Srbe, a ne kao pravoslavne hrišćane. Ovo je islamofobično jer on samo jednu stranu svodi na religijsku kategoriju. Ovaj članak je javno dostupan posljednjih 15 godina. Tih godina vaša institucija ga je slavila više puta 201220162019  i nastavlja se ponositi njime.

Iako je austrijski parlament u julu 2022. usvojio rezoluciju o genocidu u Srebrenici odajući počast žrtvama, vaša institucija se nije javno ogradila od profesora Manoscheka
i on je još uvijek je član vaše institucije. Ovo pokazuje uznemirujuće pokazivanje nepoštovanja prema žrtvama genocida u Srebrenici, ali i prema samom austrijskom Parlamentu.Djelovanje vaše institucije ponovo oponaša ponašanje UN-a i međunarodne zajednice prema Genocidu u Srebrenici.
Iako je mjesto jedinog zvaničnog genocida u Evropi od 1945. godine, Srebrenica je data pod kontrolu istih srpskih snaga koje su počinile ubistva.Analogno tome, ponašanje Univerziteta u Beču nagrađuje počinioce genocida u Srebrenici tako što poricanje genocida akredituje imenom vaše institucije – Univerzitet u Beču.

Nadamo se da vi rektore Schütze nećete poći stopama svojih zloglasnih prethodnika.

Očekujemo od Vas da poduzmete mjere da svoju instituciju distancirate od posljednjeg genocida na tlu Evrope.

Emir Ramic

Direktor Instituta za  istraživanje genocida Kanada

Esad Širbegović
Član Međunarodnog stručnog tima Instituta za istraživanje genocida Kanada

—————————————————-

Version in English

Letter to Rector Schütze

08/02/2023

Dear Rector Schütze,

We are writing to you because of your University’s historical record of involvement in European genocides. Many faculty members of University of Vienna (UV) were active and eager participants in Holocaust. Even two UV Rectors were prominent Nazis: Fritz Knoll and Eduard Pernkopf.

Nazi Rector Pernkopf worked on his main work Topographical Anatomy of Man until his death in 1955 as a full member of the Austrian Academy of Sciences.

Dr Sabine Hildebrandt (Harvard Medical School) stated that at least half of the material in this University of Vienna anatomy atlas came from murdered people: gay men and lesbians, Roma and Sinti, political dissidents and Jews.

It took more than fifty years after WW2 for the University of Vienna to investigate this issue.

Sadly, UV did not do this on its own initiative but because of the investigation launched by the Yad Vashem – The World Holocaust Remembrance Center.

Fritz Knoll, another Nazi Rector of the University of Vienna, was celebrated until the late sixties.

In 1961 he received the Award of the Rector’s Medal of the University of Vienna by the Academic Senate “in recognition [of] honorable and courageous leadership in difficult times”.

He had the leadership role as Rector in the time of Holocaust, he was Rector from 1938-1943, so it seems he was celebrated for his role in Holocaust as late as 1967 , when he received the medal Bene merito for special services to the Austrian Academy of Sciences.

Your direct predecessor Rector Engl managed to produce an artifact of the Bosnian Genocide, a document that in couple of sentences depicts islamophobic attitude to the genocide on Bosniaks: deception of victims and de facto rewarding genocide perpetrators, thus mimicking the behavior of the UN in Srebrenica.

Deception is the defining aspect of the systematically planned genocide on Bosniaks and culminated in the 1995 Srebrenica genocide when UN forces became active participants in the genocide. Officially the Bosniaks in Srebrenica were protected by the UN, but ended up slaughtered with the assistance of UN soldiers that helped the Serb forces in killings by identifying and separating men from their families.

In the same way as UN in 1995 in Srebrenica, Rector Engl deceived and insulted the victims of Srebrenica Genocide.

We (IGC) wrote to Rector Engl and made him aware of the fact that the University of Vienna is actively involved in the Bosnian Genocide. One of the professors of the University of Vienna Prof.. Walter Manoschek coauthored an academic study denying Genocide in Srebrenica. Mr. Menachem Rosensaft of the World Jewish Congress (WJC) referred to this study and warned that

“Bosnian Serb propaganda that downlplays the extent of the crimes committed during the war in Bosnia and Herzegovina (BiH) in the 1990s, including the genocide against Bosniaks in Srebrenica, is reminiscent of Nazi antisemitism”

Additionally , Mr. Rosensaft noted that:

“The report is an embarrassment to scholarship and flies in the face of the established record in international law. In addition to being a legal and factual abomination, it blatantly ignores one judgment after another by the United Nations International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia (ICTY).”

This genocide denying study has directly influenced the new crisis in Bosnia and Herzegovina which can lead to further bloodshed.

The response Rector Engl has sent us was not signed, it contained no address nor appropriate salutation.  It was missing basic letter-writing etiquette.  Because it was not signed, it can not be assigned to any legal entity thus making it void.  Rector Engl managed to produce a void and disturbing document in such a delicate and serious crime as genocide. It seams that the lives of Bosniaks were not worth any effort to Rector Engl, to write a respectful and valid letter let alone to answer questions regarding the most grievous and monstrous crime – genocide.

This response is not only formal insult, because it lacks proper manners that children learn in elementary school, but an insult to the intelligence of Bosniaks, because the factual basis of genocide denial by your institution is very solid:

Besides coauthoring the genocide denying study for the Bosnian Serb entity, whose leader states that the Christians and Muslims can not coexist and who awarded as recently as January 2023 a medal of honor to Putin, Professor Manoschek has a record of genocide denial.

According to his own statements on the ARTE  TV channel (4:08 min Arte TV) , Prof. Manoschek from the University of Vienna worked on a study that denies the Genocide in Srebrenica for the needs of the Bosnian entity Republika Srpska (RS).

Furthermore, in an article from 2008, Prof. Manoschek is attacking and discrediting ICTY (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia), falsifying historical facts by blaming the victim. He labeled  Bosniaks as Muslims and Serbs as Serbs and not as Orthodox Christians in this text. This is islamophobic because he reduces only one side to the religious category. This article has been publicly available for the last 15 years. In those years your institution celebrated him on more than one occasion 2012 2016 2019 and continues to be proud of him.

Although, in July 2022 Austrian Parliament has adopted a resolution on the genocide in Srebrenica honoring the victims, your institution did not publically distance itself from Professor Manoschek and he is still member of your institution. This shows the disturbing show of disrepect toward the victims of Srebrenica Genocide and also toward the Austrian Parlament itself. The actions of your institution mimic again the behavoir of the UN and the International Community towards the Srebrenica Genocide. Although, the site of Europe’s only official genocide since 1945, Srebrenica was given under the control of the same Serb forces that perpetrated the killings.

Analogously, the behavior of the Univeristy of Vienna rewards the perpetrators of the Srebrenica Genocide by acrediting the genocide denial with the name of your institution – University of Vienna.

We hope that you Rector Schütze are not going to follow in the footsteps of your infamous predecessors.

We expect You to take messaures to dissociate your institution from the genocide denial.

Dr. Emir Ramic

Director of the Institute for Research of Genocide Canada

Esad Širbegović

Member of the International Expert Team of the Institute for Research of Genocide Canada

Trenutni “Hercegovac” svojim Bosancima

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo nam je ovih dana u nebeski svijet preselio i druga naša ljudina, naš Ćiro Blažević, koji je bio naš Bosanac i volio je Bosnu i Hercegovinu svojim srcem i dušom, neka mu je slava i hvala.
Drugi naš pregalac i značajna sportska ličnost, pok. Mladen Delić kojega je uvijek bilo milina slušati na svim frekvencijama,u našem i svjetskom eteru, a posebno sa njegovim karakterističkim upitima, u prenosu sportskih trenutaka ; „ Da li je ovo moguće, dragi naši slušaoci… „
Da, sve je kod nas moguće, u ovome vaktu i zemanu, kada su stasale i metastazirale „mnoge nacionalističke klice „ za koje i naš idol drug Tito, nije znao i osjećao, jer su ga i mnogi njegovi saradnici lagali ili9 pogrešno izvještavali.
Prije svega, zar bi se u našoj moćnoj i jakoj vojunoj formaciji JNA, školovao takav akademski kadar i visoki oficiri do generala, koji bi mogli i pomisliti na takvo ubojito nacionalističko djelovanje, kao što su mnogi i djelovali.
Mogao bih početi nabrajati mnoga imena, ali nažalost da bih ih više i zaboravio, no što bi ih naveo, pa neka to ostane za neku drugu priliku.
Međutim, za moju čitalačku javnost je zanimljivo pitanje, zašto ja lično ovo napominjem, moraću im pojasniti .
Kao parlamentarac Skupštine SFRJ ispred BiH, bio sam između drugih angažovanja iz član tzv. finansijske komisije, posebno za tzv. kreditno monetarna pitanja. U kontinitetu, ispred nas su „ defilovali „ visoki dužnosnici JNA, uglavnom generali sa visokim pozicijama u Armiji države Jugoslavije, iz toga vremenskog perioda, uoči „ balvan revolucije „ i agresije sa istoka i zapada, na naše teritorije.
Dakle, uvijek su im nedostajala finansijska sreedstva za namjensku vojnu industriju i za njihove potrebe, te su od nas uvijek očekivali podršku i odobravanje.
Moram biti iskren, da sam uvijek posmatrao idiličnu situaciju sa našom moćnom i jakom JNA, te nisam nikada ni sanjao da bi nama građanima, naše lijepe Juge i moglo nešto loše da se desi pored takve naše Armije.
Ali, što bi naši stari govorili ; „ Ne lezi vraže, čuda se događaju „ i tako se ta naša Armija, upravo i stavila ne u odbranu svih građana, već u službu nacionalističkih „ veliko srpsko hrvatskih „ nacionalističkih interesa.
Radi istine, možda u startu malo više veliko srpskih, a docnije i veliko hrvatskih interesa.
U prvim trenutcima ili prvi mah, agresija je krenula sa istoka, a docnije i sa zapada, a naša istorija neka to sve dobro analizira, te istakne te analize i po obimu i njihovim ubitačnim rezultatama i katastrofama, za sve narode i građane bivše nam lijepe Titove i naše Jugoslavije.
Istina je, da ista nije bila dobra za sve nacionaliste, kriminalce i lopove, od kojih su neki imali i prikrivene svoje lične stranačke knjižice bivšega SKJ, a moralib su ih prikriti, da bi docnije redovno i sjedili u prvim redovima svojih „ misa i Bogosluženja „ kod svojih mmentora i pomagača u njihovim bestijalnim aktivnostima u svim vidovima i oblicima nagresije na svoju državu i njene građane.
Zašto ja sada ovo sve pišem i kakve veze ima sa mojim uvodnim razmišljanjem, mora to mojim čitaocima biti jasno.
Naime, evo ovih dana u našoj državi, Bosni i Hercegovini, formira se i nova vlast na svim nivoima.
Kakva li je, upravo je po željama njihovih glasača, koji su im na prethodnim izborima 02. oktobra i dali svoje glasove, kako nisam lično tako i glasao, ne bih bio iskren priznati da je to i moja vlast. Bile bi to duboke i veoma ozbiljne analize te ih se rado odričem opet za istoriju, ali mi se ovih dana iz medija natura jedna veoma neprijatna informacija.
Nagovještavaju, pišu i govore, da bi ponovo Nermin Nikšić trebao biti novi premijer vlade Federacije.
Zato se, poput divnih ljudi, koje sam naveo i koji su već preminuli, zaista istinski pitam, kao Bosanski Srbin, koji isto tako srcem i dušom volim svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu „. ; „ Da li je to moguće „ ?
Kao stručnjak svoga poziva, magistra elektrotehnike, došao sam u Mostar na temelje izgradnje velikog aluminijskoga kompleksa tj. Aluminija, kao zamisao i djelo tvorca velikog i genijalnog Emerika Bluma i njegovog moćnoga „ Energoinvest „ a.
Da ne bih mnogo toga ponavljao, jer sam na ovu temu ispisao preko par stotina objavljenih kolumni, po mnogim medijima i portalima, upravo se radi o liku i nedjelu bivšeg aktuelnog premijera vlade Federacije Nermina Nikšić.
Isti je, svojom poslovnom politikom, sa planetarnim kriminalcem i velikim nacionalistom, tadašnjim direktorom Aluminija, kao i njegovim jaranom Mijom Brajkovićem, obezbjedio mu i zvanično sva finansijska sredstva tzv. nenomiranog ili radničkoga kapitala od 44%, koji je bio namjenjen da se radi obeštećenja dodjeli svim radnicima Aluminija, radi doživljene agresije .
Na ovaj način, drug Nermin Nikšić, sa lažnim sloganom u to vrijeme „ borca za čovjeka i državu „ dao svoju saglasnost podjeli movih dionica prema mjerilima Mije Brajkovića, po kojima su njegovi Hrvati dobili obilate iznose, Bošnjacima je dodjeljeno mizernih po sedam dionica, a radnicima pravoslavne vjeroispovjesti, Srbima, dodjeljeno je dominskim riječnikom „ duplo golo „.
Ovim činom i konačno su Srbi isključeni iz dioničarskog društva ili bilo kakvog docnijeg upravljačkoga nadzora poslovanja ove firme, koja je i svoj poznati način i konačno doživjela svoju propast i krah, te je od „ lažnog Gebelsovog giganta „ postala „ hercegovački patuljak „, čiji su radnici na koljenima pred filijalom HDZ-a uzvikiuvali Draganu Čoviću ; „ Lopove, lopove … „ a pred vladom Federacije molili pomoć.
Međutim, stara srpska uzrečica kaže ; „ Kasno Marko ( vjerovatno Kraljević ) na Kosovo stiže „ .
Isto tako, stara narodna poruka govori ; „ Sa kime si, onjakav si „ ništa čudno, ali istinito, zašto mbi i Nermin Nikšić bio drugačiji od velikog kriminalca Mije Brajkovića i njegovih saradnika .
„Aluminij“ iz Mostara, premijerova i ministrova sapunica!

„Aluminij“ iz Mostara je prava slika i prilika djelovanja agresorske ideologije sa zapada, prije svega u stvaranju ustaško- nacioonalističke i agresorske tvorevine.
Kako ovu konstataciju pojasniti našem širokom auditoriju, građana i stanovništva naše domovine, koja se naziva Bosna i Hercegovina.
U današnje vrijeme i na prostorima grada Mostara, koji je nažalost doživio dvostruku agresiju i sa istoka i sa zapada, teško je biti mudar i pametan, a situacija u firmi koja je istinski okupirana je takva, od početka agresije do današnjih dana, te je neprihvatljivo biti i kulturan sa dozom pristojnosti.
„Aluminij“ je bila firma u prethodnom sistemu za diku i ponos i moćnoga „Energoinvesta“ koji je i stvarao, kao naša  društvena realnost  u zajednici i radu svih njegovih radnika, sa izrazitom multinacionalnom bojom, gdje su se maksimalno poštovala sva ljudska i radnička prava. Tada je imalo smisla ulagati u tako veliki i značajni projekat, kao i beneficirati njen veliki utrošak električne energije za proizvodnju. Međutim, to je nekada bilo, sada je samo za sjećanje i spominjanje, jer je to danas firma sa totalnom diskriminacijom ljudskih i radničkih prava, sa jednobojnim krvnim zrncima i njihovom kanceroznom nacionalističkom slikom. Dakle, poslije Dejtona ostala je i postala firma, ustaško- nacionalističke hrvatske ideologije, koju je aminovao i sam njihov otac nacije, prilikom puštanja u ponovnu proizvodnju. Njegovi „hemeroidčić“ poput Brajkovića, Božića, Jure Muse i dr. samo su izvršavali i provodili njihov scenarij, kao naredbodavca sveukupne agresije i na Mostar i na firme „Aluminij“,  „Soko“ i ine.
Bivšim radnicima firme, Srbima i Bošnjacima, kao psima, jer je tako i pisalo na grafitu ispred firme, nije bio dozvoljen nikakav pristup.
Kao visoko stručni kadar, inžinjer elektrotehnike i magistar tehničkih nauka, po konkursu sam došao u prvobitnu firmu, koja se zvala tvornica glinice na polaganje kamena temeljca 1970. godine, te kao takav sam bio na stručnom usavršavanju kod „Pechiney“ –a u Francuskoj i kod „Siemensa“ u Njemačkoj. Kao rukovodilac odjela automatike u ovoj tvornici, učestvovao sam u izgradnji iste, njenom probnom radu i poslije 8 godina sam prešao na dužnost tehničkoga direktora Termoelektrane u Gacku, da bi se ponovno vratio u  „Aluminij“  u razvojnu službu, kao vodeći projektant. Ove podatke navodim radi naših čitalaca, kako bi shvatili da ja nisam nikakav diletant ili neupućeni radnik u sva prethodna i ovdašnja zbivanja u ovoj firmi, zašta su mnogi nacionalisti i elementi ustaške provincijencije iz firme skloni sve ovo zanemariti i ignorisati u cilju omalovažavanja i prikrivanja svojih ideoloških zabluda. Isto tako, važno je napomenutu da sam cio period agresije bio u Mostaru, te sam i neposredni istinski svjedok i sudionik nepoželjnih zbivanja u ovome gradu.
Mi obespravljeni radnici „Aluminija“ godinama smo se borili za regulisanje svojih prava i kod međunarodnih i kod domaćih politički faktora, koji nam kroje godinama ovu našu crnu sudbinu, ali se mora reći i priznati da je bilo bezuspješno, jer su nas jednostavno lagali i obmanjivali, od premijera Bičakčića, Brankovića, istina je da su Behmen i rahmetli Hadžipašić i nešto pokušavali, ali je teško bilo i priviriti, a kamo li ući u tu  ustašku utvrdu.
Današmji premijer Nikšić i njegov ministar Trhulj,  kao „hadžije“ poput pauna, pokušavaju riješiti ovu Mostarsku sapunicu, ali sasvim površno i diletanski. Naime, tako se olako odriču sveukupne društvene ili državne svojine, te nalaze za shodno da 44% njenoga finansijskog kapitala, koji je djelimično i jednostrano utvrdjen, prepuštaju u nadležnost istih struktura, koje nam godinama osporavaju naša prava i vrše očiglednu diskriminaciju i na nacionalnoj osnovi.
Ovaj članak pišem, opet sa željom, da našem građanstvu ukažem i na daljnju diskriminaciju, jer su i premijer i njegov ministar i dalje ostali gluhi i nedorečeni, jer zašto bi njih interesovala prava obespravljenih radnika, kada je bilo bolje i unosnije sa Bradvicom i njegovim „hemeroidčićima“ sjediti u poznatom fabričkom restoranu „La Mirage“ te ispijati domaću lozu i crno vino, na šta su i navikli, ali uz bogatu mezu.
Ostala su u cjelosti neriješena radnička prava, kao njihov udjel u dionicama, povezivanje radnoga staža, kao i mogući povratak nekih mlađih radnika iz reda Bošnjaka i Srba. Dakle,  sve što je rađeno i urađeno je, mogućnost njihovoga djelovanja prema sopstvenim aršinima, bitno je da im je dozvoljen upis u registar vrijednosnih papira, a šta će od svega toga pripasti Bošnjacima i Srbima, baš ih briga jer će se i premijer i ministar i dalje šepuriti kao paunovi u njihovoj sapunici i poznatoj krčmi kod Bradvice.
Za sve zainteresirane građane, koji budu čitali ovaj moj tekst, a imaju mogućnosti da na internet stranici „Aluminija“ pogledaju spisak od 2370 radnika i njihovih upisanih ili raspoređenih dionica. Tako se može sagledati da; Mate, Ante, Jure, Pero, Stjepan i brojni Hrvati imaju po  preko 100 dionica, a Senad, Enes, Ahmet, Semir i malobrojni Bošnjaci imaju po 8 dionica, a Srbi imaju „0“ dionica, jer ih i nema na spisku, izuzev zalutaloga Srbina, ako je, sadašnji ministar u Vladi Federacije, Milorad Bahilj sa 93 dionice. Hrvatski poglavnici i doglavnici, poput Mije Brajkovića koji ima 247 dionica, Božić Vlado 187 dionica, Bradvica Ivo 182 dionice i td.
Što bi rekao naš narod, stari i mudri, „ako laže koza, ne laže rog“ da se i po ovome spisku i diobi dionica prema njihovim aršinima, jer ko je šta jamio, jamio je, tako jasno i ilustrativno može sagledati diskriminatorska hrvatska politika, kao i diletantski prilaz riješavanju ovih problema od strane naših „hadžija“, premijera  Nikšića i ministra Trhulja.
Hvala Vam drugovi i gospodo iz Vlade, za svu Vašu brigu za nas obespravljene radnike, a posebno za moje sunarodnjake, budite uvijek tako „Za dom spremni“ a mi će mo se potruditi da putem sudova riješimo naša prava.
S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.

Konstantacija je sljedeća, od stručnjaka ;
Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje dodaje kako je posljednji primjer ignorantskog odnosa politike prema problemima u kompanijama u državnom vlasništvu kombinat Aluminij iz Mostara. Ugašen je u julu 2019. zbog duga od 400 miliona maraka (nešto više od 200 miliona eura).
“Uvjeren sam da nikada ne bi došlo do gašenja ovog kombinata u kojem Vlada Federacije ima 44 posto vlasništva, da je on bio bolje vođen. Objektivno, kontrolisala ga je Hrvatska demokratska zajednica ( HDZ) BiH”, naglašava Šunje.

Njegov dolazeći nasljednik, koji već u dva mandata premijer Fadil Novalić, nastavlja istu zločinačku politiku u saradnji sa HDZ-om i Draganom Čovićem i njihovim kadrovima, ne želeći izvršiti stečajni proces u firmi, kako bi se danas, poslije propasti firme, nešto totalno ilegalno radilo, sa nnekim Izraelsko- Kineskim poslovnim mešetarima, ali sve u interesu HDZ-a.
Postavlja se i ozbiljno pitanje, da li će to značiti ; „ Da će se povratkom Nermina Nikšića na zločinačku poziciju ili mjestu u Aluminiju Mostar „, nešto slično i dešavalo, ili bi se imenovani premijer „ pokajao „ te pristupio analizi i stečaju ovoga cjelovitog planetarnog kriminalnoga procesa.
Upravo, obespravljeni radnici Srbi i dio Bošnjaka, ovo očekuju od nove vlade i povratnika toga zločina, Nermina Nikšića, da nešto pokrene sa mrtve tačke.

Andreju Plenkoviću, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske: PRESUDA HAŠKOG TRIBUNALA O UDRUŽENOM ZLOČINAČKOM POTHVATU NESAVLADIVA JE PREPREKA ULASKU OKUPACIONE VOJSKE U BOSNU I HERCEGOVINU!

Gospodine Plenkoviću!

Presudom Haškog tribunala od 29. novembra 2017. kojom su šestorica čelnika fantomske tvorevine “HR Herceg Bosne” osuđena na ukupno 111 godina zatvora, kao što znate, obuhvaćeni su i čelni ljudi Vaše države, prije svih bivši predsjednik Franjo Tuđman. U obrazloženju spomenute presude je između ostalog izrečeno da se osuđenicima stavlja na teret “udruženi zločinački pothvat”, čiji je jedan od kreatora bio i prvi hrvatski predsjednik. Ako ste zaboravili o kakvoj presudi govorimo, kliknite na donji link:

HAŠKI TRIBUNAL PRESUDIO Ukupno 111 godina šestorici Hrvata za STVARANJE “VELIKE HRVATSKE” sa Tuđmanom na čelu (blic.rs)

Isto tako Vas podsjećamo da je Haški tribunal nedvojbeno dokazao i presudio da se u BiH tokom 1993. desio međunarodni oružani sukob odnosno da je Hrvatska vojska sudjelovala u agresiji na suverenu i međunarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Dakle, ove činjenice nije izrekao nijedan sud iz Bosne i Hercegovine, nego međunarodni sud kojeg su osnovale Ujedinjene nacije.

S tim u vezi potpuno je delegitimirana Vaša arogantna najava nakon nedavnog sastanka sa visokim predstavnikom EU za sigurnost i vanjsku politiku Josephom Borrellom da je on (Borrell) “osoba odgovorna za nesmetano prisustvo Vojske Republike Hrvatske u Misiji Althea u Bosni i Hercegovini..” E, pa, neće moći, gospodine Plenkoviću! Zašto? Zato što je vaša država, kao što već rekosmo, presudom jednog međunarodnog suda izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu! Druga je stvar da li Vi, kao prvi čovjek izvršne vlasti u zemlji koja je bila agresor na BiH priznajete jedan međunarodni sud i njegove presude. Možete ga Vi smatrati i kao “švedski stol” i birati šta ćete prihvatiti a šta ne, ali to je već Vaš problem. Naša zemlja, koja nije članica ni EU ni NATO saveza, ma šta Vi i mnogi u EU i šire mislili o njoj, poštuje odredbe međunarodnog prava te presude međunarodnih sudova, kako u aktivnom tako i u pasivnom smislu. Dakle, upravo po tim uzusima vaša vojska ne smije kročiti na tlo Bosne i Hercegovine i pozivamo nadležne institucije BiH da se na isti način izjasne.

Usput želimo po ko zna koji put podvući da Hrvatska nije nikakav ‘garant’ Dejtonskog sporazuma. Hrvatska je potpisnica Dejtonskog ugovora kao zemlja- agresor, koja se svojim potpisom obavezala da će poštovati državni suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine. 

Kad smo kod pitanja poštivanja suvereniteta i integriteta države Bosne i Hercegovine, koristimo priliku da Vam javno ukažemo na Vaše drsko i potpuno nediplomatsko ponašanje kada god kročite na tlo naše zemlje jer u nju ulazite bez prethodnog zadovoljavanja međudržavnih protokolarnih procedura, odnosno poručujete da Bosna I Hercegovina za Vas nije država, nego teritorij na kojeg može kročiti ko hoće i kada god hoće.

Podsjetili bismo Vas da u svojoj hiljadugodišnjoj historiji država Bosna i Hercegovina nikada, osim kratke NDH okupacije tokom II svjetskog rata, nije bila dio Hrvatske, kao što nije bila ni dio Srbije. 

Vaše ponašanje prema našoj državi i Vaše kaubojske upade na njenu teritoriju, koji krše međunarodno pravo, vidimo i razumijemo kao nastavak hegemonističke politike Franje Tuđmana prema našoj zemlji koja sa nekim prekidima traje sve do danas, oličena trenutno u Vama i Milanoviću. Ovu tezu potvrđuje i Vaše priznanje da ste vršili izravni pritisak na visokog predstavnika Schmidta da bi on u izbornoj noći na drzak način izvršio izmjenu Ustava FBiH i Izbornog zakona. Vaše miješanje u unutarnje stvari naše zemlje traje i dan-danas i na dnevnoj je osnovi.

S druge strane, podsjećamo Vas da dugujete silne milijarde BiH za imovinu koja joj je pripala po sukcesiji u povodu raspada bivše SFRJ, da kradete hidropotencijal iz Buškog jezera koje je na teritoriji BiH…

S obzirom na sve već viđeno do sada, mi Vas ne smatramo prijateljima, nego neprijateljima, pa zato dalje šape od naše Domovine a pogotovo ni ne pomišljajte da vaš vojnik kroči na njeno tle!

Ovo pismo Vam upućujemo u ime svih građana lojalnih državi Bosni i Hercegovini, onih čiji je glavni grad Sarajevo, bez obzira na njihovu etničku pripadnost, jer svi mi takvi dijelimo ove stavove.

1.Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist

2. Dženana DELIĆ, profesor Poslovnih studija i prava (u penziji)

3. Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni novinar

4. Marjan HAJNAL, profesor filozofije- humanist-publicist

DOSTAVLJENO:

1. Predsjedniku Vlade RH
2. Ambasadama BiH u USA, Canadi, Velikoj Britaniji i Izraelu
3. OHR-u
4. Visokom predstavniku EU za sigurnost i vanjsku politiku Josephu Borrellu
5. Medijima

Sposobni ili nesposobni naši novi „vlastodršci„

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Slušajući sinoć (08.februar ) emisiju TVN1 PRESSING, koju inače redovno i to veoma uspješno vodi voditelj Amir Zukić, sa izabranim gostima, za mene je bila inicijalna kapsla za ovaj sadržaj našoj čitalačkoj javnosti ?
Gost je bio neki Vaš ministar vanjskih poslova, poštovani čitaoci, gospodin Elmedin Konaković.

Zašto ne i moj ministar, dužan sam Vam obrazložiti malo šire i konkretnije, da bi razumjeli i spoznali sve okolnosti ove naše nakaradne vlasti, od Dejtona do današnjih dana.
U svojoj završnoj i krajnjoj rečenici, ministar se obraća voditelju i moli sve medije sljedećom rečenicom ; „ Molim medije, da se ne bave ubijanjem karaktera opozicionog lidera „.
Naši prestavnici vlasti od „ karaktera „ nemojte ih ignorisati sa istinom.
Dakle, možda bi izrečene sadržaj i značaj imao smisla, kada bi se zaista radilo o izabranim i meritornim , veoma sposobnim kadrovima, bez obzira odakle bili i dolazili u odgovarajuće fotelje, kada bi istinski u svakome pogledu bili intelektualno i iskustveno , upravo i karakterno zasluženo sposobni za odgovarajuće funkcije.
Moram biti iskren i zahvalan pojedincima, koji zaista imaju sve neophodne potrebne karakteristike i moralne vrijednossti, a ima ih, ali o mnogim drugim teško je to istaći ili pozitivno ocjeniti i potvrditi.
Duboka i detaljna analiza svih kadrova, prema nivoima vlasti, bila bi jako opširna i možda nebitna, nekom drugom prilikom, ali ponešto reći za pojedince i ovu „ skupinu „ tzv. osmorke, moglo bi se ponešto istaći.
Sudionici smo i svjedoci, od Dejtona do današnjih dana , o veoma raštimovanoj i veoma nesposobnoj vladavini nesposobnih kadrova, od kojih su brojni izrazito ortodoksni nacionalistički elementi, razarači svega dobroga za građane i jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Prije svega, bili bi to kadrovi veliko srpsko hrvatskih nacionalističkih stranaka, HDZ-a i SNSD-a, kao sljedbenici i nasljednici agresivnih i licemjernih nakana svojih mentora i njihove uzurpatorske, diskriminatorske i ubitačne ideološke matrice, premo kojoj su i dokazano djelovali, na našim prostorima.
Njihovi nasljednici, poput Milorada Dodika i Dragana Čovića, sa brojnim svojim kadrovima i saradnicima, nastavili su realizaciju svojih nakana i na mirnodopskom putu od Dejtona na ovamo, kao dokazane kvazi patriote i rušilački elementi cjelovite domovine Bosne i Hercegovine, kriminalci i uzuurpatori njenih vrijednosti i dušmani svojih sugrađana.
Svakako su imali i svoje „ ulizice ili papke „ u nekim domenima vlasti ili recimo uzurpaciji državne i radničke imovine, do privatizacije i uništenja cjelovitih naših industrijskih giganata, do totalne njihove propasti.

Bili su to „ grobari „ ovoga sistema, koji su recimo sa ovoga hercegovačkog ili mostarskoga prostora uništili firme Aluminij, Soko, Hepok, fabriku duhana, te brojne druge društvene objekte i vrijednosti.
Svakako, na nivou cijele države, još je više takvih primjera i vrijednih objekata, koji su bili državnoga karaktera i osiguravale dugogodišnju egzistenciju domicilnog stanovništva.
Kada se priupitamo, kakve ovo sve ima veze, sa novom vlasti i njihovim kadrovima, za dobre poznavaoce svih prethodnih prilika, veoma je lako i pouzdano naći odgovore.
Međutim, da li je riječ o prethodnoj poziciji vladajućih ili o novokomponovanoj opoziciji tzv. „ osmorci „ joja ulazi u formiranje nove pozicije, ali sa već doživljenim velikim nacionalističkim elementima i razaračima sopstvene domovine Bosne i Hercegovično, istinski postaje upitno koliko su to zaista „ karakterne „ sve ove izabrane ličnosti, kao i ,mnoge druge koje se najavljuju.
Da li je ova karakteristika i jedina presudna ili dovoljno i za našeg „ novokomponovanog „ ministra vanjskih poslova, koji zaista i nije sposoban za takvu kompleksnu i odgovornu funkciju, za svaku državu, a posebno u našim turbulentnim okolnostima, nalazeći se u procjepu nacionalističkih stranaka i njihovih kadrova, HDZ-a i SNSD-a.
U startu evidentno dodvoravanje istima, u pogledu njihovih već čujnih želja sa imovinom države i razne druge manipulacije i želje, nagovještavanog separatuIzma ili ocjepljenja, te odlazak takvim nacionalistima na noge, kao što to već čini naš novi ministar Konaković ili posjeta i razgovori sa ortodoksnom negatorkom naše države u Evropskom parlamentu, recimo Željane Zovko, te drugi slični primjeri, dovoljno su riječiti o nesposobnosti i nekarakteru našeg ministra vanjskih poslova.
Zato i prenosim određene stavove sa interneta:

Izmjenama izbornoga zakona, na putu dogovora po njihovim željama.
Druga interesantna najava, u ovome kvazi demokratskom i nacionalističkom , koalicionom sučeljavanju i ispunjavanju želja i težnji svakako je vijest i podatak da bi „ Neka „ ili Nermin Nikšić, lažno deklarisani „ borac za čovjeka i državu „ trebao biti ponovni ili novi premijer valade Federacije.
Da li je i on ličnost navedenog „ karaktera „ o kojem naši mediji trebaju i moraju pisati Gebelsove laži i demagoške tirade sa floskulama.
Nužno je odgovoriti našoj široj javnosti, da li je on zaista istinski ; „ borac za državu i čovjeka „, kako je već lažno i demagoški već godinama propagirao, obmanjujući tako i široku javnost svojim pamfletima zavijenim u oblande, uz izblijedele crvenkaste majice i jakne.
Nije li on sa svojim jaranom i planetarnim nacionalistom i kriminalcem Mijom Brajkovićem, rasturao državnu imovinu u firmi Aluminij, nijeli učinio obespravljenim radnike srpske nacionalnosti, koje su totalno ignorisali u raspodjeli „ radničkoga kapitala „ od 44%, svojim Bošnjacima je obezbjedio mizernih po sedam dionica, a dozvolio je jaranu Brajkoviću, da obilato nagradi svoje Hrvate, a Srbima je ostavio „ duplo golo „ i da se godinama vucaraju po sudovima.
Da li se tadašnji premijer iskazao kao „ Srbomrzac „, to nek aobjasni javnosti, kao i svojim „ ikebancima „ iz reda srpskoga naroda, koji su poput ulizica i poltrona, nisu mogli niti riječi izgovoriti na šefove zločinačke i mafijaške poduhvate.
Vjerujem da ste se, na sličan način kao pehlivani, upustili i u slične nemoralne i prljave radnje i za novu ili buduću vlast.. Atakujući i na najveću stranku u Bošnjaka, lucidno ste je eleminisali iz dogovorene platiforme, kako bi podesili svoju dugogodišnju razdešenu frakvenciju sa svojim jaranima i pajdašima iz HDZ-a i SNSD-a, bilo da je riječ o Draganu Čoviću, Miloradu Dodiku, Željki i Borjani ili Miji Brajkoviću i Ivi Bradvici.
Možda će te i moći donekle, ali dokle, krojiti nesmetano našu sudbinu, iscjepkati nas i prije svih razdjeliti Bošnjački korpus, kako je to Crkva sa vladikom Grigorijem i Miloradom Dodikom u našem Mostaru učinila sa svojim velikim „ Srbima „ tzv. „ dodikovcima „ i našim normalnim Bosansko hercegovačkim Srbima.
Nemojte se, molimo vas ponovo vraćati u vlast i pozicije, sa vašim korupcijskim zakonima, sa vašom revizijom privatizacije i sa vašim inim nakanama u riješavanju kriminala putem vaše vlade i Parlamenta, jer ste u procesu riješavanja problematike Aluminija ili Sokola, neposredno demonstrirali ali i doprinijeli kulminaciju kriminala planetarnih razmjera, uz podršku već godinama viđenih nacionalističkih jarana i saradnika, odobravajući i njihove metode djelovanja.

Nakon što je sinoć LeBron James srušio rekord Kareema Abdul Jabbara star skoro 39 godina: I KOŠARKAŠKI KRALJ JE KONAČNO KRUNISAN!

Jeste da živimo u više nego turbulentnim vremenima, jeste da mene i mnoge dotiču Putinovi masakri nad Ukrajincima koji traju godinu dana, itekako mene i mnoge dotiče opasno stanje u kojem se Bosna nalazi a posebno niko normalan pa ni ja ne može biti ravnodušan nad apokaliptičkim slikama iz Turske i Sirije što jeste planetarna tragedija, ali život ipak teče dalje. Htjeli mi to priznati ili ne.

Dakle, svjedočili smo prije nepuna dva mjeseca krunisanju nogomentnog kralja (18. decembra 2022.) a sinoć, dakle 7. februara 2023. i fromalno je krunisan “King James”, kako su ga godinama zvali. Naime, 5. aprila je tadašnji centar LA Lakersa Kareem Abdul Jabbar srušio rekord Wilta Chamberlaina koji je završio karijeru sa 31.319 postignutih koševa. Kareem je nakon toga dodavao na taj broj još nekoliko hiljada koševa, odnosno zaustavio se na 38.387. Mnogi su tada pa i godinama i decenijama tvrdili da ge niko neće stići ni prestići. Nisu to uspjeli ni Karl Malone koji se zaustavio na 36.928 postignutih koševa, ni pokojni Kobe Bryant sa 33.643, ni Michael Jordan sa 32.292 ni Dirk Nowitzki sa 31.560…Ali, “nikad ne reci nikad”. Uoči sinošnje utakmice između LA Lakersa i Oklahoma City-ja LeBron James je imao 38.352 postignuta koša. Znači, falilo je 36 da prestigne Kareema Abdul Jabbara. I utakmica je počela u znaku “chasing history by LeBron” (jurnjave historije od strane LeBrona). Sve je bilo podređeno njemu. Pogađao je trice, pravio proboje pod koš i poentirao, suigrači ga tražili i nalazili pod košem da bi on poentirao i 10,7 sekundi prije isteka treće četvrtine ubacio je dvicu i tog trenutka ispisao historiju košarkaškog sporta. To mu je bio taj 36. koš na utakmici kojim je prestigao Abdul Jabbara. Stala je utakmica u tom trenutku, fešta je na terenu počela. Dosadašnji kralj Kareem Abdul Jabbar je simbolično predao loptu (čitaj: krunu) novom kralju.

Čestitao mu je i commissioner Adam Silver, tu su bili članovi njegove najuže familije – supruga, sin, dvije kćerkice i majka…, suigrači, protivnički igrači…, on je plakao a oni mu čestitali. Održao je i kratak emotivan govor.

Dakle, LeBron je u svojoj skoro 20 godina košarkaškoj karijeri nastupao za Cleveland Cavalierse, Miami Heatse i LA Lakerse i s tim timovima uzeo četiri titule NBA lige i svi su oni bili i ostali ljuti rivali tima za kojeg ja navijam – Boston Celticsa, ali ja se divim njegovim postignućima. Prije svega, ostat će upamćen ne samo kao najbolji strijelac NBA lige svih vremena (ja, siguran sam, neću doživjeti da njegov rekord neko sruši jer od aktivnih igrača niko nije stigao ni do 30.000), nego i po tome da nije imao nijednu aferu, kaqko u privatnom životu tako ni u sportskoj karijeri. Jednostavno, bio je i ostao ličnost i dostojan je titule kojom je sinoć i službeno krunisan.

Bedrudin GUŠIĆ

U SNOVIMA MOJ MOSTAR – Da li se može ili treba zaboraviti ?

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kao magistar elektrotehnike, radije bi nešto napisao o našem Nikoli Tesli, zato i nemam pretenzije da uveliko pišem o opusu i djelima, našeg uvaženog i poštovanog pjesnika, moga sunarodnjaka Aleksu Šantića.
Postoje bolji i meritorniji poznavaoci njegovog djela, visoki intelektualci da pišu o njemu, a moja je želja i cilj da opišem realnost vremena i trenutka suživota i odnosa u ovome gradu „ slučaja „ nekadašnjem našem divnom gradu Mostaru, bez velikosrpskih laži „ srpskoga sveta „.
Odličan učenik Sarajevske realne gimnazije i česti posjetilac Univerzitetske biblioteke u gradskoj Vijećnici, uvijek sam i često čitao i proučavao djela našeg Alekse, radi skromnosti, naglasio bih da sam poznavao napamet mnoge njegove pjesme.
Znao sam da je bio našeg roda i poroda, veliki iskreni domoljub, bio građanin Mostarac i ljubimac svih vjera i nacija u bivšoj nam Jugoslaviji, ali pojavom guslara i nacionalista tzv. „ dodikovaca „htjeli bi ga svi krstiti svojim „velikim Srbinom“ , a on mje samo Bosanskohercegovački Srbin, kao što sam lično i ja postao mostarski Sarajlija, kao Bosanski Srbin.
U prvim trenutcima agresije na grad i njegove građane, sa istoka devedesetih godina, od strane naših sunarodnjaka sa JNA i mnogih „ Hajdučkim „ hordama, većina naših mostarskih Srba se na vrijeme povukla iz Mostara.
Međutim, kako to jednom prilikom u emisiji RTRS-a, naš samozvani predsjednik udruženja Srba u gradu, gospodin Dušan Golo, na jeziku „ gatalice „ upravo kod voditelja i velikog nacionaliste Veselina Gatala, izjavljuje ; „ Preko 250 mostarskih Srba, dalo je svoje živote za Republiku Srpsku „ zaboravljajući da je to upravo, genocidna tvorevina i najveća naša „ crna mrlja „u nekadašnjem zajedničkom suživotu, u ovome divnom gradu ljepote i prirodnih davanja.
Nisam upućen, da li je isti bio član stranke SDS-a, ali znam da dolaskom ili povratkom „velikih Srba „ tzv. „ dodikovaca „ u ovaj grad, da su isti uz pomoć SPC i njenih vjerskih vjerodostojnika, otpočeli stvarati svoj „ srpski svet „ i da je sve počelo od njih i sa njjima.
Tako se izgubio i gospodin Dušan Golo, jer su nastupili autentični Srbi, guslarove krvne grupe iz Laktaša.
Istinski građani i mostarski Srbi, koji su ostali i branili svoju domovinu i naše vrijednosti, poput pok. Ratka Pejanovića, pok. Radmila Brace Andrića, pok. Riste Pudara, Obrena Loze, Frederika Vasića, moje malenkosti Milana Jovičića, kao birani vijećnici Gradskoga vijeća grada i brojnih drugih, dolaskom „ dodikovaca „ sa vladikom Grigorijem i njegovom crkvenom svitom, nismo više bili autentični Srbi i od njih je u gradu Mostaru otpočeo „ znani srpski svet „.
Crkvena vlast i njihovi „ dodikovci „ formiraju svoje institucije, od SPKD „ Prosvjete „ i udruženja „ Gusle „, sve u crkvenim prostorima, do izbora svoga autentičnog Srbina u Gradskom vijeću.
Kako to prenose Beogradske „ Novosti „ na spomeniku Aleksi Šantiću, po mnogima, najvećem Mostarcu svih vremena, primjetna su bila oštećenja, koja već duže stoje i niko i ne najavljuje da bi mogao da ih sanira, uvJerila se ekipa „Novosti“.“ To je sada više izvjesno kada je pjesnik, odlukom gradskih vlasti Mostara, dobio ulicu.
Na mostarskom pravoslavnom groblju, gdje počiva znameniti pesnik od 1924. godine, koji je podario, za sva vremena, pesme poput „O klasje moje“, „Bog se smilovao“. „Duša“, „Emina“, „Ostajte ovde“, „Gledao sam“, „Ljubim li te“, „Molitva male Zorice“, „Na grobu mile sestre“, „Na mjesečini“, „Nemilosnom bogatašu“, „Moja otadžbina“ i „Mi znamo sudbu“, vlada neka svečana tišina i mir.
Taze humke su prava rijetkost. Nedavno su vandali na tom groblju ispisivali sramne antisrpske poruke. Još nisu identifikovani i privedeni pravdi. Kad će? Ne zna se! Grobovi i nadgrobni smpomenici stari su i više od tri vijeka. Šantićev spomenik je na počasnom mjestu kao što je i red. Sahranjen je baš u vreme kad se znalo za red, poštovanje i uvažavanje tako znamenitih ljudi i stvaralaca. I, ne samo među Srbima.
– Poštovali su ga, voljeli su ga, uvažavali, divili su mu se i radovali mu se svi Mostarci, bez obzira na vjeru i naciju – kaže Dušan Tomić, advokat, rodom iz Međaša, kod Bijeljine, koji je došao da se pokloni senima slavnog mostarskog Alekse Šantića.
-Nema ko nije uživao ranije i ko danas ne uživa u Šantićevoj divnoj poeziji, koja je puna ljubavi od one prema voljenoj ili voljenom, bližnjim svojima, prema prijateljima, otadžbini, svim ljudima. Bio je iznad svega čovjekoljubac. Imao je „veliko srce“, ljubav za sve ljude sa kojima je često djelio muke i nevolje, posvećeno kao da su njegove.
Danas, kaže Tomić, „potrebni su nam baš takvi ljudi koji su stvarali najdivnije mostove među ljudima“. Naš sagovornik podseća da je hrvatski i jugoslovesnki književnik Mirolsav Krleža bio oduševljen Šantićem sa kojim ga je, u Mostaru, već ostarelim upoznao Dragiša Vasić. Obožavali su ga najveći pisci, umjetnici i drugi stvaraoci svih vjera i nacija i bio je, jednostvano „njihov Šantić“.
– Obradovali smo se kad smo vidjeli da je Aleksin grob posećen, drago nam je što ga se neko sjetio -kaže Jovo Karan, Hercegovac koji živi u Bijeljini.
-Došli smo na njegov grob da mu se, još jednom, zahvalimo što je, uz Jovana Dučića i druge, dao najviše što se moglo dati, iz Hercegovine, ne samo za svoj rod. Njegovo stvaralaštvo, uz svu ljepotu, širinu i dubinu duhovne raskoši, nosi silne poruke i pouke.
Ne samo Srbe, već sve poštovaoce njegovog imena i djela obradovala je vijest da je, konačno, dobio ime u rodnom i gradu koji je proslavio. I zato, kažu naši sagovornici, „hitno treba da se poprave oštećenja na Šantićevoj „vječnoj kući“. Vjeruju da su rezultat „zuba vremena“, „ne, ne daj Bože vandala“.
– Javno pozivamo zvaničnike u Mostaru da to učine, a, ako ne budu htjeli, sa prijateljima ćemo tražiti saglasnost od njih da mi platimo da se to popravi kako dolikuje i davno i danas najčuvenijem Mostarcu -kažu Tomić i Karan, dodajući da su njegova djela večna “/ završen citat / ?
Evo, ovih dana, što se naglašava čudno da je Parastosom i polaganjem cvijeća na grob Alekse Šantića u Mostar je obilježena 99. godišnjica smrti velikog mostarskog pjesnika.
Interesantno je da u svemu oko našeg Alekse, u ova tmrna vremena, upravo Crkva u Mostaru i njeni vjerodostojnici vode sve aktivnosti i da su mahom svi postali, „ veliki Srbi „ ili „ dodikovci „.

Redovno su prisutni ovakvim događajima, što se uglavnom i održava pod njihovim Božijim ili nebeskim davanjem, te bi konačno i za sva vremena sebi prisvojili i našeg Mostarskog i Evropskog vrhunskog pjesnika, Aleksu Šantića ?
Dovoljno je samo pregledati sve fotose sa prisjećanja ove godišnjice, te uočiti mmasovno prisustvo crkvenih vjerodostojnika, sa ponekim mostarcem ili bolje reći „ dodikovcem .
Kako je to ovih dana lijepo i slikovito opisao naš poznati intelektualac, rođeni Mostarac, Gradimir Gojer na FB, pod naslovom ; „ E moj Aleksa „
“ Čitam da je u rodnom mi Mostaru obilježena godišnjica smrti velikog Alekse Šantića. Na pjesnikovom grobu bili su nazočni uglavnom svečenici SPC i ljudi iz Gusala i Prosvjete.
Više nego tragično.Pjesniku koji je bio obljubljen od gradjana a ne isključivo vjernika, koji je pjevao o bratstvu i ljubavi medju ljudima sad priredjuju isključivo vjerski i iskjučivo ednonacionalni pomen. Tragična je to slika dubokopodijeljenog Mostara u duboko podijeljenoj BiH. To nije moj Mostar…E moj Aleksa ti koji si u trenu zemnog odlaska sa ovoga svijeta bio ispračen zvonima svih crkava i ezanima sa džamija danas si zlouporabljen u jednonacionalne svrhe. Bruka od vremena koje živimo “ /završen citat /.
Dovoljno je možda naglasiti da Aleksa Šantić nije bio samo veliki pjesnik, nego je postavio temelje savremene kulture u Mostaru, bio je osnivač naših nacionalnih društava „Prosvjete“ i „Gusala“ te je bio i njihov prvi predsjednik. Šantić je bio nositelj evropskog i slobodarskog duha tolerancije u Mostaru , kako to ističe iguman iz Žitomislića Danilo Pavlović.
Istinito ističe; “Šantićeve pjesme nisu namijenjene samo našem narodu, nego su namijenjene svim ljudima koji ovdje žive. Šantić je ugledan Mostarac i onaj na koga mi Srbi treba da se ugledamo”, dodao je iguman Danilo, a zašto se i nisu ugledali, niko od njih ne daje odgovor.
Da, kada je upravo riječ o ovoj toleranciji, vjerovati trebamo znati da je to i bila istina do nedavne agresije na ovaj grad Mostar i našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, sa istoka i zapada, do stvaranja genocidnih tvorevina Republike Srpske i famozne Herceg Bosne ?
Možda se dovoljno i prisjetiti emisija TV „ Oskara „ da li „ dobar, zao i loš „ ili sličnog naziva, nije niti bitno, i njenoga voditelja Marija Vrankića, koji je intervjuisao vladiku Grigorija, sa upitima „ šta on misli o Srbima, zaostalim u gradu Mostaru i Federaciji „ jer isti nisu stvarali RS, niti su ubijali, nedužni narod, posebno komšije i druge, niti su upućivali granate sa Čobanovog polja i Podveležja.
Odgovor mu je bio isti i nedvosmislen, kao i njihovog guslara iz Laktaša Milorada Dodika, da su to neki „ rezervni Srbi „ čime je kao visoki vjerodostojnik u ovaj grad, ostvario i željenu podjelu svih građana srpske nacionalnosti, na „ velike Srbe ili dodikovce „ i nas „ rezervne Srbe „ ?
Dakle, od njihovog vakta i dolaska u ovaj grad, sve počinje iznova, stvaraju se i djeluju autentični njihovi „ veliki Srbi „ a takvi su upravo pod patronatom i SPC i njihovih vjerodostojnika, njihovi jedini autentični prestavnici i tobožnji borci za prava njihovog „ veliko srpskoga roda „ u ovome gradu i državi, koju ne vole i koju rado rasturaju.
Kako prenose informativni mediji, kada je umro naš veliki rođeni Mostarac i pjesnik Aleksa Šantić, da je na njegovoj sahrani i bilo više prisutnih građana, više od broja građana srpske nacionalnosti u to vrijeme, što znači svih vjera i nacija, iz grada i cijele regije Hercegovine.
Mi “ rezervni Srbi “ kako su nas nazvali i podjelili ovi “ dodikovci “ bili smo i gradski vijećnici i predsjednici / podpredsjednici Gradskog vijeća grada Mostara, parlamentarci i svoje Bosne i Hercegovine i njeni Savezni parlamentarci Skupštine SFRJ, za njih to ništa nije značilo, a brinuli smo o svim građanskim, kao srpskim vrijednostima i potrebama, zaostalog broja ovih naših sunarodnjaka, bili smo veoma aktivni u cjelovitom društveno političkom životu i aktivnostima u institucijama vlasti, to se nikada neće niti smije zaboraviti od strane istinskih građana Mostar i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Međutim, dolaskom ovih “ dodikovaca “ i njihovog mentorstva od vlastodržaca iz Beograd i SPC-a, isti formiraju i svoju tzv. Paljansku “ Prosvjetu “ koja odlikuje njihovog uzora Haškog psihijatra Radovana Karadžića, sviraju svoje gusle, i nastavkom Gebelsovog informativnog sadržaja lažno preastavljaju našoj javnosti svoje aktivnosti i tobožnje autentično prestavljanje i brigu o “” veliko srpskome rodu “.
Uostalom, pronašli su i zajedničku ideološku matricu agresije, okupacije , uzurpacije i diskriminacije mnogih naših prostora, sa zajedničkog dogovora iz Karađorđeva, njihovih mentora i uzora Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.

Nije nikakvo čudo, da se i njihov glavni guslar iz Laktaša Milorad Dodik, totalno uvukao u stražnjicu svoga “ ustaškog ideološkog koalicionog jarana “ Dragana Čovića, te se i javno pobrinuo o hrvatskim interesima u našoj domovini, koju zajednički, kao najveće štetočine permanentno urušavaju.
 Uglavnom, naša cijela Bosansko hercegovačko javnost treba da zna, da u ovome nekada lijepome gradu, slobodarskom, ustaničkom i oslobodilačkom od fašizma, neće nikada biti Selama, sve dok su ovi koalicioni “ veliko srpsko hrvatski “ nacionalistički elementi u foteljama vlasti na svim nivoima državnih i entitetskih institucija.
Ovo je jedna i jedina istina, koju može i ma sva prava da ističe jedan mostarski Sarajlija, visoki intelektualac, koji je lično na sospstvenoj koži osjetio i doživio udare i golgotu ovih zlikovaca i dušmana nacionalističkoga izvornoga režima.
Ponešto našoj široj javnosti i nije znano.
U ljeto 1992 godine statua ( bista ) našeg Alekse Šantića, u njegovom parku, minirana je i uništena, vjerovatno bačena u Neretvu.

Godine 2004 za vrijeme moje lične funkcije predsjednika Gradskog vijeća donešena je odluka i sačinjen je ugovor sa istim umjetnikom I nova bista djelo je beogradskog skulptora Nikole Koke Jankovića.
Istina je, da je te godine i naša ekipa sa gradonačelnikom Hamdijom Jahićem, predsjednikom SPKD „ Prosvjeta „ koja je djelovala u kući Svetozara Ćorovića, kao i dan danas, vijećnikom Ratkom Pejanovićem, posjetila studij umjetnika u Beograda i upoznala se sa izeadom nove statue. Njena izrada je redovno praćena, do konačnog cjelovitog modela i zadnje faze izlijevana u bronzi u livnici u Zemunu.
Transpotovana je u Mostar i postavljena je na istom mjestu, gdje nam i danas čini i prestavlja veoma prepoznatljivo mjesto turističkih i građanskih posjeta, te sjećanja i poštovanja prema našem i svjetskom velikanu pojezije i naše književnosti?
U Mostar se vratila i Aleksina Emina, u neposrednoj blizini njegovog spomenika.
Emina je simbol univerzalne ženske ljepote, ali i simbol Bosanki i Hercegovki, simbol Une i Neretve – i što je možda najvažnije, simbol zajedničkog života koji se u Mostaru stoljećima gradio. Sve ovo inspirisalo je umjetnika Zlatka Dizdarevića iz Velike Kladuše da izradi spomenik Emini i pokloni ga gradu Mostaru:

„Jedna moja umjetnička vizija, malo oplemenjena originalnom hercegovačkom narodnom nošnjom iz perioda kad je živjela Emina, univerzalni kip koji će biti jedan simbol Mostara, Hercegovine, odnosno BiH, gdje su žene najljepše na svijetu.“

Spomen-bista Emini postavljena je pored lučkog mosta u neposrednoj blizini parka Alekse Šantića, a u sklopu 8. međunarodnog sajma Dani trešnje 2010.

Oni su skrojili sudbinu Srba i Bošnjaka u Aluminiju

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Vremana se mijenjaju, sudbine se raznovrsne događaju, sjećanja se blijede ako se nešto ne zapiše, ali uvijek ostaje na djelu istina i samo istina ?
Upravo sam i takva ljudska osoba, odgojan , obrazovan i vaspitavan u starinskoj i veoma poštovanoj patrijahalnoj bosanskoj srpskoj porodici, rodnoga grada Sarajeva ?
Kao odlični učenik sarajevske realne gimnazije, po uspješnom završetku, odlazim na studije elektrotehnike u Beograd, te po završetku studija, otisnuo sam se u vode značajne i velike industrijske izgradnje kolosalnih šest industrijskih objekata ?
Priznajem, da mi je svaki od njih doprinosio i uveliko značio, kao novi i dodatni po jedan fakultet, sticanjen brojnih novih saznanja u tehnici i raznovrsnim tehnologijama proizvodnje; čelika,aluminija, elektrolitskog bakra, zlata, srebra, selena i brojnih drugih metala, te na kraju i proizvodnje električne energije ?
Uz neposredno stručno usavršavanje, nisam niti jednoga trenutka napuštao i bavljenje naukom, u toku ličnoga angažovanja na izgradnji velikih firmi, završavao sam i magistarski studij i branio magistarski rad iz oblasti termoenergetike i bloka od 600 MW
Istovremeno sam, kao visoki intelektualac obrazovao i generacije stručnjaka elektro struke, koliko mi je vrijeme dozvoljavalo i lično slobodno vrijeme ?
U ličnom, društveno političkom angažovanju dovoljno je naglasti da sam bio parlamentarac Skupštine BiH u Sarajevu, kao i Savezne Skupštine u Beogradu ,a u periodu poslije Dejtona vijećnik Gradskog vijeća Mostara, u dva saziva i njegov Predsjednik/podpredsjednik u mandatu 2000/04 god.
Sve navedeno opisujem i ističem, radi spoznaje da sam kao stručnjak za automatizaciju tehnoloških procesa, godine 1970 došao na temelje izgradnje izuzetnog domaćeg aluminijskog kompleksa, budućeg Aluminija, u gradu Mostaru ?
Zamisao , ideja i realizacija ovoga genijalnog projekta djelo je bilo svjetskog giganta „ Energoinvesta „ iz Sarajeva i njegovog genijalca, umnog i pametnog, Emerika Bluma ?
Međutim, nažalost da je u dvostrukoj agresiji sa istoka i zapada, od naših susjeda i komšija iz Srbije i Hrvatske, cio projekat i proizvodni kompleksa aluminija, od tzv . „ hercegovačkog giganta „ pao na prosjački štap.
Isti je, blagovremeno uništavan, zatim je uzurpiran od bojovnika HDZ-a i postao i ostao ratni plijen ili kako to naglašava „ otac nacije „ u Hrvata, njihov Franjo Tuđman, „ Aluminij u Mostaru je strateški interes Hrvatske „ ?
Istina je, da je i bilo tako, upravo zahvaljujući i našim grobarima cjelovitog ovog aluminijskog kriminalnog kola ?

Njihovo kriminalno i lopovsko poslovanje, nikada dostupno zvaničnim insti8tucijama vlasti, omogućilo im je lično bogaćenje, do trenutka cjelovitog uništenja ove firme, sa planetarnim gubicima od pola milijarde finansijskih sredstava ?
Veoma tužna saga i neprimjerno događanje sa radnicima nehrvatima, dolazi u vremenu premijera vlade Federacije Nermina Nikšića, kada on lično sa svojim ministrima, cjelokupna sredstva od 44% tz. Radničkog ili nenormilanog kapitala dodjeljuje jaranu i najvećem „ ustaškom kriminalcu „ Miji Brajkoviću, koji sa saradnicima i sospstvenom aršinu ista dijeli u vidu dionica, obilato svojim Hrvatima, mizernih po sedam dionica dijelu Bošnjaka, a radnike srpske nacionalnosti totalno progoni iz fime sa „ nula „ dionica ?
Poslije Nermina Nikšića dolazi vlada Fadila Novalića sa ministrom Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević, koji nastavljaju istom kriminalnom politikom, bez odluka o stečaju i drugim potrebnim aktivnostima, tako da su svi navodni izvještaji8 finansijskih organa, kao i sudske tužbe pale u vodu, kao što se survao i ovaj nekadašnji naš proizvodni aluminijski div ?
Aluminij sa istinom i pravdom, nikada neće u budućnosti doći ?
Posebno je teško doći do istine i pravde, za obespravljene radnike, u mostarskoj propaloj firmi Aluminij, koji su godinama diskriminirani na nacionalnoj osnovi.
Već godinama se i naše tužbe domaćem sudstvu kisele u njihovim ladicama, a mi radnici od njih očekujemo pravdu i istinu, sa razumjevanjima za naša radnička prava, godinama ostvarivana u dotičnoj firmi ?
Da li će mo morati putovati do Strazbura, ili će istinski funkcionirati naša pravna državava, ali ne po starinskoj nepravednoj poruci ; „ Kadija te tuži, kadija ti sudi „ ?
Godinama su se „ čimbenici „ u domaćoj vlasti lažno dičili Gebelsovim medijima i informacijama, o „ hercegovačkom divu „ kao najvećim izvoznikom, ne naglašavajući ali i uvoznikom, ali smo sigurni bili i najvećim planetarnim leglom kriminala u njihovom poslovanju, uz diskriminaciju radnika nehrvata i njihovih prava, tj. Svih onih koji nisu bili „ čistokrvni „ Hrvati ?
Da li su se pajdaši i svirači, utemeljitelji agresorsko genocidnih tvorevina Republike Srpske i Herceg Bosne, Mića iz Laktaša i Dragan iz mostarskih Bara, dogovarali da svi radnici koji nisu „ čistokrvni Hrvati ili Srbi „, koji nisu stvarali ove genocidne tvorevine ili koji nemaju članske karte HDZ-a i SNSD -a, te tako potvrđuju da nisu pravi Hrvati ili Srbi, ne mogu biti na spiskovima dioničara, pitanje je koje koje ne tražim odgovor.
Neka o tome sudovi odlučuju o radnicima i njihovim pravima, jer su Mića i Dragan okupirani okupirani svojim ličnim investicijama i „ haciendama „ od Dedinja do Mostara i obala Jadranskoga mora ?
Oni su angažovani i na rasturanju domovine Bosne i Hercegovine i na obezbjeđivanju sredstava od MMF-a, kako bi zadužili naše generacije i generacije, kako ne bi imali vremena da se brinu o statusu njihove silne imovine, stečene „ mafijaškim radnjama i kriminalom „ u sospstvenoj režiji ?
Istina je, da im je u pomoć priskočio i poslušnik svoga narcisoidnog šefa stranke SDP-a, koja se borila za „ čovjeka i državu „, tadašnji premijer Nermin Nikšić sa svojim ministrima, koji je jedan od rijetkih iz zvanične vlasti zakoračio u utvrdu planetarnog kriminalca, nacionaliste i diskriminatora, svoga jarana Mije Brajkovića.
Krenuo je njegovim stazama u riješavanju radničkih problema, a prema razmišljanjima i dogovoru svojih nalogodavaca, iz grupe grobara ?
Saglasno je prećutao eliminaciju stotina i stotina radnika srpske nacionalnosti, jednog broja Bošnjaka i nepodobnih Hrvata, kako bi mogao obilato nagraditi dionicama svoje „ čistokrvne „ Hrvate, svojim Bošnjacima dodijeliti mrvice po sedam dionica, a Srbe totalno eleminisati za bilo kakva radnička prava i dodijeliti im po „ nula „ dionica ?
Čudna jada i još čudnijih neprilika, u ovome vaktu već propalih firmi, isti ovaj „ zločinac „ svojih nedjela ima obraza i prljavih nakana, da se ponovo povrati na mjesto zločina, kao novog premijera nove vlade Federacije ?
Možda je i došao sopstvenoj pameti, uočio rezultate i posljedice svojih nečasnih rabota, pa bi možda nešto i povratio sa propalom firmom Aluminija i otpisanim radnicima, ali uz pomoć kriminalnih jarana Dragana i Milorada, što je fantazija i za Ginisa i njegovu knjigu čuda ?

Naši stari bi govorili ; „ Da Bog da kćeri da te aga uzme, ako cigani oko kuće hodaju „ ?
„ Ne lezi vraže, govorili bi naši stari, gospodinu Nikšiću niti jednom činjenicom niste se dotakli i uloge i krivice svih prethodnih „kriminalnih aluminijskih grobara „, svih prethodnih vlada Federacije i njihovih premijera.. Pitam Vas, zar se mogu amnestirati gospoda Bičakčić, , Branković, Behmen, rah. Hadžipašić i drugi, te na kraju i Vi lično, za sva vaša nečinjenj, da država i njene institucije normalno uđu u „ ustašku utvrdu zvanu Aluminij „ koju su jami8li uzurpatori, bojovnici i kriminalni čimbenici kod Hrvata?
Zar se možete amnestirati od krčmljenja državnog kapitala, odrađenog na osnovama totalno devalviranog početnog bilansnog stanja i ukupne vrijednosti kapitala firme poslije Dejtona?
Sve je rađeno i odrađeno na nivou mjesne zajednice Rodoč ili Baćevići, preko opštine Jugoistok i sa zakonima genocidne agresorske Herceg Bosne. Gdje su za to vrijeme bile i radile vaše pravne institucije sistema, od sudstva, tužilaštva i Vaših ministara u vladama Federacije?
Na kraju svega ovoga, kao „ biber po pilavu „ i onih bijednih 44% vrijednosti radničkoga kapitala, namjenjenih svim radnicima ravnopravno, pa i nama obespravljenim, koji se u postdejtonskom periodu borimo uzaludno za naša radnička prava.
Ali, stavili ste ih na trpezu već dokazanih „ halapljivih aždaja „ da ih raskrmčr opet po svojim diskriminatorskim i nacionalističkim aršinima.
Druže, Nermine Nikšiću, Vaš veliki i neposredni uspjeh u svemu ovome je dokazano ignorisanje i otpisivanje radnika srpske nacionalnosti, čime ste sasvim jasno dokazali i stav vaše stranke koja je došla na vlast pod lažnim sloganom „ za dobro čovjeka i države „ ali bez Srba, izuzev pojedinih ikebana, koje mčuvate u vašim stranačkim vrtovima kvazidemokratije i multietičnosti?
Zato nam ostaje žal, u svemu ovome, što su se na koncu i Vaši sunarodnjaci, radnici Bošnjaci, pomirili sa ovom čudnovatom i nehumanom diobom, ćute i miruju, jer su vođeni poltronima, ulizicama, bezkičmenjacima i podaničkim elementima, kako u svome sindikatu, isto tako u strukturama vlasti sa svojim nacionalističkim koalicionim partnerima ?
Šta reći do Aferim, neka vam je na pomoći dragi vaš Allah, a premijer Nikšić Nermin, sa takvim obrazom se zna za koga navija i neka se opet kandiduje za vašeg premijera Federacije ?

KADIJA TE TUŽI, KADIJA TI SUDI !

Kako je samo istinski, reklo bi se duhovito, ali krajnje žalosno, imajući u vidu našu realnost , ovakva poruka je zlata vrijedna.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Ivo Bradvica, jedan od prvih saradnika i nasljednik, najvećeg kriminalca i uzurpatora, doglavnika „ ustaških korijena „ Mije Brajkovića, bio je u svemu slika i prilika ovoga „ planetarnog ustaškog kriminalca .
Na vrijeme je Brajković pobjegao u „ svoju lijepu Hrvatsku „a bio je Tuđmanov poslušnik i izvršilac, cjelovite okupacije i uzurpacije firme Aluminij, kao interes te susjedne agresorske Hrvatske, kako je i prilikom novoga starta proizvodnje u aprulu 1997 godine i lično poglavar Franjo Tuđman ; „Aluminij u Mostaru je naš strateški interes „.

Poglavnik je ovu stratešku ideju, koja je dio njegovog scenarija agresije na Mostar a po kojoj su njegove i strateške firme Aluminij, Soko i ine, mogao realizirati preko svojih „ čimbenika „ i podanika, ali i ulizica poltrona iz vlasti Federacije, koji ne mogu biti amnestirani od saučesništva u svim kriminalnim radnjama.
Doglavnici „ oca nacije „ revnosno su izvršavali svoje zadatke iz dobro smišljenog scenarija, od uzurpacije i diskriminacije, do neviđene pljačke državne imovine i totalnog ignorisanja svih radničkih prava radnika nehrvata.
Najveći kriminalci Mijo Brajković i njegov nasljednik iz novijeg doba Ivo Bradvica, sa svojim brojnim saradnicima, obilato su iskoristili pasivan odnos državne vlasti i na osnovu zakona svoje genocidne Herceg Bosne, a uz pomoć korumpiranih pravosudnih organa na opštinskom nivou uspjeli su u provedbi svojih kriminalnih i diskriminatorskih poduhvata, u okvirima i za dobrobit svoje „ čistokrvne nacije „.
Za to vrijeme, nas obespravljene radnike, Bošnjake i Srbe, svi premijeri u Vladi Federacije su lagali i obmanjivali lažnim uvjeravanjima da rade na riješenju naših radničkih prava.
Međuti, svi oni, kao ulizice od Meše Selimovića, isti su postali i grobari firme Aluminij, od Bičakčića, Behmena, Brankovića, Hadžipašića, Mujezinovića, do Nikšića i današnjeg Fadila Novalića, zajedno sa svojim ministrima, posebno Hećom, Trhuljem i Nerminom Džindićem.

Iako kaže narodna ; „ O mrtvima sve najbolje „ ne možemo se oteti utisku da je i rahmetli premijer Hadžipašić i ponajviše „ušićario „ jer je po želji i volji pljačkaša, iz redova bojovnika sa Brajkovićem i Bradvicom, načelno dogovorio rasturanje državne imovine na štetu države i radnika, a u korist hrvatske komponente, u odnosima 44% državnog kapitala, 44% kapitala radnika za obeštećenje i 12 % kapitala firme iz Šibenika, ali zašto i na kojim osnovama ostalo je znano samo Allahu / Bogu.
Njegov kolega, docniji premijer Branković, bio je iskren i javno mje isticao da je ovo oko Aluminija sve rezultat političkog kompromisa, što nismo ni sumnjali, jer su svi dobro svoje „ brkove „ omastili zakuhanomkašom.
Međutim,njihovi nasljednici i borci“ za državu i čovjeka „ premijer Nermin Nikšić i ministar Erdal Trhulj, nastavili su po istom principu u realizaciji „ hadžijine „ prljave ujdurme.
Jednostavno i diletantski, oni su kapil od 44%, nazvan tzv. nenominirani ili radnički kapital, odastrli su na stol kriminalcima, nacionalistima i lopovima, Brajkoviću i Bradvici sa saradnicima, da ga podjele prema svojim aršinima i to, obilato Hrvatima, mrvice dijelu Bošnjaka po sedam dionica, a Srbina po dominama „ duplo golo „uz izgovor da su ovi 1992 godine topovima sa Čobanovog polja i Podveležja granatirali grad i ovu firmu ?
Dakle naši grobari to su tada učinili sa ovom firmom i našim radnicima, uglavnom Srbima, koji se evo već desetak godinama proturaju po razno raznim sudovima, za svoja zakonska prava obeštećenja.
Kao stručnjak automatizacije tehnoloških procesa i magistar Elektrotehnike sa Univerziteta u Beogradu, poslije izgrađenih velikih industrijskih objekata u Republici Srbiji, došao sam po konkursu, na kamen temeljac izgradnje hercegovačkog giganta i aluminijskoga kompleksa u Mostaru, godine 1970.
Veliki projektantski poduhvat i ovaj proizvodni gigant, ideja je i realizacija svjetskog „ Energoinvest „ a i njegovog gen. Direktora Emerika Bluma, sa ogromnim stručnim i kadrovskim timom njihovih stručnjaka?
Po završetku specijalizacije u firmi „ Pechiney“a iz Francuske, učenja francuskog jezika na Univerzitetu u Montpeljeju i stručne obuke u fabrici glinice u Gardannu, pored Marselja, te specijalizacije u firmi „ Siemens „ u Njemačkoj za njihovom opremom u našoj budućoj tvornici, povratio sam se na izgradnju tvornice glinice u Baćevićima ( na srpskoj zemlji ) u neposrednoj blizini grada Mostara.
Tada sam, kao stručnjak i upoznao, naše buduće kriminalce i grobare, veliko hrvatske nacionaliste, u čizmama po vrletima Hewrcegovine gdje su bili rudnici boksita, inžinjera rudarstva Miju Brajkovića i drugog „ komunističkog „ piskarala sa nekim pravnim fakultetom, Ivu Bradvicu, ne sumnjajući da su to budući naši „ grobari „ ?
Došao sam, dakle u sredinu, bez sumnje i bilo kakvih predrasuda, da su to klice zaostale „ ustaške „ ili Blajburške neizbježne i zaostale svite, koja još uvijek nije stigla do Čilea, Argentine, Australije ili gdje ne sve u svijetu.
Međutim, kako smo pripadali istoj zajedničkoj partijskoj jedinici, u ona vremena Savezu komunista firme Aluminija, dok su s3 isti busali u prsa o „ velikim k0omunistima „ i po zaseocima okoline Čitluka i Stoca, već pjevušili ustaške pjesme, dotle sam kao član iste stranke, kao Republički i Savezni parlamentarac iz Beograda, revnosno, iskreno i dobronamjerno izvršavao svoje radne obaveze.
Nisam niti razmišljao, ni jednoga trenutka, da sam lično neki Srbin iz Beograda ili Srbije, jer sam bio rođeni Sarajlija i Bosanac iz dubine svojih osjećanja, za jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu, istina u ona vremena u zajednici sjajne i svjetske tvorevine Jugoslavije.
Međutim, dolaze vremena, tmurna i čemerna, svima znana o čemu je i suvišno i bilo šta pisati.
Moji snovi i djela stručnjaka, od Aluminija u Mostaru i Rudnika i Termoelektrane u Gacku, postaju i ostaju samo agresorska, uzurpatorska nedjela „ ustaša i četnika „ i šta više reći i dodati, o čemu sam i knjige ispisao.
Zato, u sadašnjem trenutku razmišljanja i presuda sramnih sudova u Mostaru i Hercegovini, suvišan je bilo kakav komentar, jer propast „ hercegovačkog giganta „ u vremenu i pod rukovodstvom, imenovanih direktora Mije Brajkovića i njegovog sljedbenika Ive Bradvice, sa svim njihovim saradnicima,čin je za svaku osudu i presudu.
Gubici od pola milijarde finansijskih sredstava, uzurpacija i diskriminacija radnika nehrvata, kao i mnoge druge kriminalne radnje i nalazi neke tobožnje finansijske policije i analiza, predmet su istine sudske doktrine, u svakoj pravnoj državi, a ne šarlatanstvo hercegovačkog sudstva.
Smiješno je i tragikomično da sudstvo hercegovačkog kantona, od drveta ne vidi šumu, u kojoj su kriminalci i lopovi, Mije Brajkovića i Ive bradvice, stvarali gubitak od pola milijarde maraka.
Tužilaštvo HNK je početkom 2021. godine zaprimilo šest izvještaja Financijske policije FBiH protiv više rukovodećih osoba, za kriminalne radnje u nekadašnjem gigantu. Kako se navodi, počinjeni kriminal je težak preko 205 miliona maraka i Kantonalno tužilaštvo je tada potvrdilo da nastavlja istragu u drugim predmetima povezanim sa zloporabama u mostarskom Aluminiju.
Podsjetimo da je mostarski Aluminij nekad najbogatija hercegovačka kompanija i najveći bh. izvoznik ugašen 10. jula 2019. godine, kad mu je zbog dugova od preko 450 miliona KM isključen dotok električne energije i tada je oko 900 radnika ostalo bez posla.
Ništa čudno i jadno nije, ako veoma dobro znamo da još uvijek Bosna i Hercegovina nije pravna država, da je vlast nacionalističkih elemenata, mentora Dragana Čovića i Milorada Dodika, nasljednika i sljedbenika ideološke matrice od Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, ili njihovih uzora Draže Mihajlovića i Ante Pavelića.

Bosno naša ponosna !

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Za uvod, poslužiću se citatom, moje prijateljice, iz našeg voljenog rodnoga Sarajeva.
„ Meni je Bosna više od Domovine, više od ljubavi, više od mašte. Meni je Bosna više od pjesme i zapisa o zemlji. Bosna je meni više od otkucaja srca, suze u oku, sjećanja na slavnu prošlost, na pretke koji uspravno stoje i čija podignuta ruka sa ispruženih pet prsta predstavlja otvorenost bošnjačke duše, dobru namjeru ovdašnjeg čovjeka, osjećaj prihvaćenosti svakog onog ko čistog srca i iskrenog nijjeta svojom nogom kroči u ovu brdovitu zemlju koja liči na preslikano parče Dženneta.“ /Elmedina Muftić /.

Evo me danas vremešni penzioner, koji je kao visoki intelektualac pošteno zaradio svoju penziju, te poštujući i slušajući svaku našu starinsku poruku, svaka je pametna i na svome mjestu, „ Pita starost, šta je radila mladost „.?
Nikako nemam alibi niti razloga da se požalim, na sve što sam u životu radio i postigao do današnjih turobnih i veoma žalosnih nerazumnih trenutaka, našeg zajedničkog bitisanja i kuknjave večine mojih sugrađana.
Pitam se, da li im je većini nedostajalo dovoljno pameti i razuma, tolerancije i poštovanja naših različitosti, nerada i ljenčarenja, bolesnih ambicija i drugih različitih i loših navika i običaja, te nisu ostvarili i mnoge svoje snove za srećniju budućnost življenja.

Jorgovani iz avlije i danas mirišu u našim dušama i sjećanjima.
Prisjećajući se mladalačkih i gimnazijskih dana, naše divne avlije sa cvijećem i posebno mirisnim jorgovanom, kojeg sam sa uživanjem i radošću ubirao svakog mjeseca maja, unosio u kućne prostorije i tako mirisao svaki prostor, a taj je miris još uvijek u mojim čulima ljubavi i poštovanja?
Kakvo li i koje poštovanje, prije svega prema prvom komšiji, dragom i poštovanom Bošnjaku ( u ona vremena Muslimanu ), njegovoj cijeloj porodici i našim izvanrednim međukomšijskim odnosima.
Naše dvije avlije, dijelile su oniže tarabe, preko kojih sam kao dječak mogao mnesmetano verati se na njihov dud i ubirati zrele plodove, a naš komšija je redovno i nesmetano trgao grančice našeg jorgovana i isto tako, mirisao svoje kućne prostorije ?
Slavili smo zajednički i mnoge praznike, od Božića, Vaskrsa i slava, do Bajrama i jednog i drugog, a brojni kurbani na demirlijama prekriveni sa divnom bijelom izvezenom prekrivkom, stizali su u naš dom.
Pečenja, sarme, pita, baklava i brojnih drugih specijaliteta nikada nije mnjkalo višestrano, na našim trpezama, cjelovitog našeg komšiluka, sa divnoga i nezaboravnoga Vratnika, koji je uvijek i pjevušijo, jer kako to i pjesma govori „ Šta bi Sarajevo bez Vratnika… „.
Prisjećao sam se kao mlađani gimnazijalac, odličan učenik, koji sam pomagao i mnogim jaranima recimo u matematici, fizici i drugim predmetima, tako sam stekao i velike simpatije i iskrenu ljubav mnogih matera mojih jarana iz komšiluka ?
Istina je, da tada i nisam nešto posebno razmišljao o tome, da smo u našim školskim dnevnicima imali i predmet „ S-H“ jezika, a šta je sa našim komšijama i recimo njihim jezikom, zvao se on Bosanski ili prema njihovim željama, nije niti bitno ?
Međutim, tada ni mnoge druge stvari nismo bili spremni, umni i razumni da shvatimo, tako niti odgovore na ovakvo pitanje .
U poznijim godinama sopstvenoga intelektualnog razvoja i dostignuća, savjesno i razumno mi se otvaraju oči i lične razumne vijuge i spoznaja razvoja društvene zajednice, u kojoj smo mirno, dostojanstveno u različitostima živjeli i radili, sa poštovanjem i dostojanstveno.
Pored ličnog stručnog obrazovanja i ličnih dostignuća u cjelovitom radnom vijeku, kao stručnjak, graditelj, profesor i poliglota, kao svjetski čovjek, shvatio sam da je pristiglo vrijeme značaja i prozivki, ko li je veći Srbin, Hrvat, Bošnjak i ostali, a čovjek ili ljudina kao personifikacija izvanredne dobrote karaktera ličnosti, sa svim njegovim umnim i razumnim znanjima i poštivanjima, dolazio je u drugi plan ili je bila sporedna odrednica identiteta ličnosti.
Sasvim razumno, istinski počeo sam i razmišljati, zašto i u tome mome gimnazijskom periodu, pored jezika“ S-H „ nije u našem dnevniku pisalo i jezik „ B „.
Lično sam se pitao, već kao aktivni parlamentarac BiH u Sarajevu ili Savezni u Beogradu, nije li bilo dovoljno znanih, poznatih, uticajnih i iskreni patriota tadašnje nam zajedničke domovine Jugoslavije, koji su trebali i mogli i to pitanje staviti na dnevni red meritornih institucija.
Prisjetio sam se Avde Hume, Džemala Bijedića, braće Pozderac, Muhameda Filipovića i brojnih inih intelektualaca, koji su mogli i trebali i to pitanje staviti u opticaj , jer su svojim uticajima i doprinosima to i zaslužili.
Pretpostavljam u startu, da će biti naših „ dušebrižnika „ koji će to apriore osuditi kao nemoguće u tzv. komunističkome periodu djelovanja jedine partije SKJ, što apsolutno nije tačno niti vjerodostojno.
Istinski i pravi vjernici su mogli normalno ići u svoje bogomolje, bilo Crkvu, Džamiju, Katedralu, Sinagogu ili bilo koji ndrugi vjerski hram, ali je postojala jedna stranačka „ deviza „ da se nije moglo sjediti na dvije stolice, što je našoj javnosti bilo poznato ?
Međutim, budimo iskreni i pošteni, da je u današnjem vremenu, pojavom i dolaskom u naš društveno politički život i na našu vlast, odrasli, razvijeni i već metastazirani veliko srpsko hrvatski nacionalizam i njegovi nacionalisti, koji su u onom „ komunističkom „ periodu bili pritajene bubice, gmizavci, ulizice ili životinjice svoga roda i poroda, te je njihovom agresijom na sve naše vrijednosti i došlo njihove vrijeme“.
Došlo>je upravo vrijeme, kada su isti ti nacionalisti započeli osporavanje učenicima Bošnjacima da uče i upisuju i taj svoj Bosanski jezik, dok su djeca sa hrvatskim programom učili u tzv „ dvije škole pod jednim krovom „ i na taj način u temeljnom osnovnom obrazovanju dolazi do diobe učenika po nastavnom programu, ustoličava se i nacionalna podjela i oblikovanje nacionalističkih težnji i stvaranje zla mržnje i netrpeljivosti u međusobnim društvenim odnosima.
Dobro je i jednom prilikom lijepo istinski rekao uzoriti Papa Franjo, ; „ Da nikada nije bilo više vjernika, ali sve manje vjere „ jer su se upravo u prvim redovima misa, bogosluženja i drugih vjerskih običaja, upravo nalazili ti tzv. „ skriveni nacionalistički komunisti „ koji u ova naša današnja vremena rade na rušenju i jedine nam domovine, naše lijepe ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine.
Istina je, da su nas nacionalističke politike, sa prikrivenim tobožnim nacionalistima članovima komunističke stranke, u agresiji sa skrivenim knjižicama, a danas su sa kletvama i povikama na Tita i njegove borce patriote, koji su se borili protiv fašizma, spremni naturiti sve nedaće koje su nas snašle.
Zašto se danas u ovom vremenu, sa uzrocima nepodnošljivog stanja u državi, od nacionalizma do korupcije, kriminala i lopovluka, zamajavati sa nepoželjnim temama, da bi ti isti profiteri, „ lažne patriote“ u foteljama vlasti nesmetano ostvarivali svoje sulude nakane.
Bez radnih mjesta, normalne egzistencije, pozitivne ekonomije i normalne ljubavi i odnosa prema jedinoj nam domovini, ovi naši „ kvazi patrioti i kvazi demokrate „ bore se za ministarske fotelje i lagodan život sa primanjima do „ bijelog hljeba „.
Ugledni reditelj Haris Pašović, u intervju kaže:
„Treba da se borimo.Ovo što se sada dešava nije dobro jer vrlo veliki broj ljudi odlazi, zemlja je uništena nacionalističkim politikama koje su je dovele na ivicu ambisa. To što smo dobili status kandidata neće ništa značiti ukoliko ni mi ni Evropska unija ne poduzmemo značajne i brze korake da se priključimo evropskoj zajednici. U protivnom taj kandidatski status neće imati nikakvu funkciju.
Naglasio je da se geostrateški oblik svijeta mijenja, a da su krize s klimom i ekonomijom evidentne.
Drugo, imamo problem što, kada je u pitanju osmorka, imam osjećaj da im je više stalo do funkcionerskih pozicija nego do riješenja. Barem većini njih. Treće, ne vidim koje su to promjene koje se dešavaju u HDZ-u i SNSD-u, a koje se na značajan način ne distanciraju od njihovih nacionalističkih politika u proteklome vremenu. To je sada jedna dramatična situacija koja mora vrlo brzo da se rješava „ / završen citat /.
Međutim, prisjetimo se umnog i razumnog našeg velikog filozofa i istoričara,diplomatu, iskrenog patriotu ove nam domovine rah. Muhameda Filipovića, koji je govorio:

Isto tako i moja uvažena prijateljica i veliki borac za Istinu, sa svojim romanom, za adekvatan i pošten indentitet svoga naroda sa romanom „ PAMTI BOŠNJAČE „inače aktivna, vrijedna i česti kolumnista portala“Bošnjaci.net „ gospođa Elmedina Muftić, sa promocije u našem rodnom Sarajevu, gradu heroja.
Ovu knjigu pisala sam iz potrebe da generacijama koje dolaze ostavim jedan podsjetnik ko su, šta su, odakle su i kome pripadaju naši heroji, istakla je Elmedina Muftić. Vjerujem kako će ona bar malo doprinijeti da se neki događaji i ljudi ne prepuste zaboravu, kako bismo učili iz historije i imali uzore prema kojim ćemo se ponašati u budućnosti. Mi nismo samo narod kojeg stoljećima ubijaju u genocidima nego smo narod koji rađa najčasnije, najhrabrije, najponosnije i najdostojanstvenije sinove.

MUFTIĆ: Mi smo narod koji rađa najčasnije, najhrabrije, najponosnije i najdostojanstvenije sinove.
Ovom prilikom i jedan od znanih promotora govorio je ;
„  Pred nama je knjiga koja govori herojstvu onih koji su u najtežim vremenima, bezrezervno, branili svoju zemlju i koja nas napaja snagom da je mi danas i u vremenu pred nama branimo istim žarom, istakao je Salko Bukvarević. Bosna i Hercegovina pripada svakom građaninu i nikome nećemo dati da je dijeli. Oni koji atakaju na njenu cjelovitost moraju znati da i danas ima dovljno patriota koji će znati da svoju zemlju Bosnu i Hercegovnu brane od svih nasrtaja“ /završen citat / .

BOSNO I HERCEGOVINO, DOMOVINA MOJA PONOSNA I PRKOSNA!

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanac !

Nije mi trebalo ništa posebno u razmišljanju, kao inicijalna kapsla, prisjećanja lijepih trenutaka događanja i suživota u dostojanstvenoj ljudskoj zajednici, tzv. Jugoslaviji, koju smo zasluženo naslijedili od naših istinskih patriota i domoljuba, na čelu sa našim voljenim državnikom svjetski znanim i priznatim, drugom i maršalom Titom.
Naime, slušajući sinoš u programu TVN1 emisije PRESSING, sa izuuzetnim voditeljem Amirom Zukićem, koji je zaista izabrao za intervju gosta, koji nam zaista i treba u ovim našim bijednim, jadnim i tmurnim razaračkim djelovanjima, naših nacionalističkih veliko srpsko hrvatskih uljeza i huligana.
Istina je da su se isti, od Dragana Čovića, Milorada Dodika, Zorana Milanovića, Aleksandra Vučića, kao mentora, do brojnih njihovih sljedbenika i istomišljenika, kao gnjide i nacionalističke klice ufurale u Savez komunista, da bi za ovo vrijeme i trenutke, djelovali kao najveće štetočine, upravo ovoj našoj lijepoj, istinskoj multietničkoj i prirodno obdarenoj domovini Bosni i Hercegovini.

Dakle, gost je bio naš poznati član kolektivnog Predsjedništva SFRJ, drug Stipe Mesić, koji nas je istovremeno podsjetio i na naše divne patriotske zadatke i trenutke, kada smo zajednički i prestavljali našu domovinu Bosnu i Hercegovinu u Saveznom parlamentu, u Vijeću Republika i pokrajina, kao i u Saveznom vijeću , a istakao je ulogu i značaj Bogića Bogićevića, u Predsjedništvu.
Upravo sam se prisjetio i naše zajedničke fotografije, svih naših vijećnik ispred Savezne skupštine u Beogradu, prije agresije i raspada Jugoslavije, sa našim Bogićem u pozadini, mojoj malenkosti drugi sa desna u prvome redu, između naše Ljiljane i Suade, kao i sa ostalim cjenjenim našim vijećnicima.
Upravo, slušajući sva razmišljanja, poštovanog Stjepana Mesića, koji iskreno ističe značaj, pažnju i ljubav prema našoj Bosni i Hercegovini, srčano, iskreno i genijalno ističe ulogu naših komšija sa istoka i susjeda sa zapada, te konstatira da je zaista nužno i potrebno da i Beograd i Zagreb, odnosno njihovo rukovodstvo konačno dignu ruke sa naše jedine nam domovine i da nama prepuste svu brigu o našem suverenitetu, integritetu i putu za Evropsku uniju i NATO.

Kao izvrstan poznavalac svih naših prilika na Balkanu i posebno u našoj Bosni i Hercegovini, izrazio je nužnost i potrebu da se naša vlast i kadrovi okrenu ka građanskoj državi, kao jedinom ispravnom riješenju za sve građane i narode, na temeljima multietičnosti i poštovanja svih različitosti.
U ovome slučaju nisu nam potrebni nikakvi mentori, posebno iz Zagreba i Beograda, kao i međunarodna zajednica, jer smo spremni i sposobni u takvim uslovima iznalaziti razumna i prihvatljiva riješenja.
Na upit voditelja, za mišljenje o Kosovu i riješenju koje je nužno i moguće, kao član Predsjedništva SFRJ, dobar poznavalac prilika, lijepo je odgovorio o sastavu države, kao zajednice Republika i pokrajina, njihovim raspadom, normalno bi bilo da svi imaju pravo na svoje samoopredjeljenje, prema tome i Kosovo, ima takva prava.
Ali, imajući u vidu nacionalističko i veliko srpsko nacionalističko ponašanje, genocidaša iz RS-a i njihovog Milorada Dodika, lijepo je odgovorio premijer Kurti, da oni neće dozvoliti na sjeveru Kosova stvaranje Republike srpske, što je svakako i moje lično razmišljanje.
Svakako je preporučljivo našoj javnosti i svim našim gledaocima da i lično poslušaju na You Tube, ovaj intervju gospodina Stjepana Mesića, koji je zaista i o drugim brojnim aktuelnim događajima, sadržajno, konkretno i veoma znalački govorio.
Posebno bih preporučio svim našim političarima da saslušaju ovoga veo.ma iskusnoga diplomatu i velikog iskrenog poznavaoca globalnih svjetskih problema, a posebno u našim uslovima i prilikama.

Ponos, prkos i istina, su moja životna odrednica

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Istina je samo jedna i jedina, treba je hrabro i dostojanstveno uvijek isticati ?“ Veritas amare est , Da istina je bolna, ali kako i za koga „

U ona lijepa vremena,kao stručnjak svoga poziva magistra elektrotehnike, gradio sam i stvarao velike industrijske gigante, kao što su Aluminijski kompleks u Mostaru i Rudnik i termoelektrana Gacko od 300 MW ?
Kao jedan od rijetkih inžinjera moje struke, u svome radnom vijeku izgradio sam šest kolosalnih proizvodnih fabrika, poslije visoke peći i čeličane u Smederevskom metalurškom kombinatu, gradio sam Elektrolizu bakra i novu zlataru u RTB ( Rudarsko topioničarski bazen Bor ).
Godine 1970 dolazim u Mostar na kamen temeljac izgradnje „ Energoinvestovog „ giganta i aluminijskoga kompleksa, te puštanjem u rad i prvog tehnološkog procesa fabrike Glinice, odlazim na mjesto tehničkog direktora Termoelektrane u Gacku ?
Istina je, baveći se strukom i cjelokupnom silnom tehničkom problematikom, ličnoga angažovanja, nisam u to vrijeme ni pomišljao o dolasku tečkog i tmurnog našeg perioda, kada će „ ustaše „ u Mostaru i „ četnici „ u Gacku, okupirati, uzurpirati i konačno dovesti do kraha ova dva velika industrijska moja poduhvata, iz moje sopstvene veoma bogate stručne aktivnosti ?
Nažalost za dolazeće mlađane generacije, trebaju znati da se istorija ponavlja, a moja je lična sreća i neko nebesko davanje, da sam kao dolazeći stručnjak na ove hercegovačke prostore i grad Mostar, trebao iz njega naći neki „ nebeski „ put u nekom kovčegu.
Istina je, da li u prvoj agresiji na Mostar sa istoka od veliko srpskih agresora, izrešetan sitnim gelerima od njihove granate sa Čobanova polja, koja je direktno udarila u moj stan.
U ovome slučaju, spasila me je neka „ nebeska vila „ koja mi je u snu predložila stvarni životni put, koju sam poslušao i tako ostao živ.
U drugom slučaju, agresijom sa zapada, od strane „ ustaške armade „ i njihovih sljedbenika, trebao sam završiti u gepeku jednoga, poznatijeg mercedesa , te ubačen u jezero jame bivšega Rudnika uglja u Vihovićima ili možda u zloglasnu jamu na Gorancima iznad Mostara.
Kao Bosanski Srbin, rođeni Sarajlija, ni nalik na ove „ dodikovce „ uu Hercegovini, kao stručnjak koji im je gradio životne objekte za njihovu egzistenciju, obrazovao generacije elektro stručnjaka, bio njihov vijećnik i predsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara, za taj cjeloviti „ ustaško- četnički „ veliko0 srpsko hrvatski ološ, ništa to nije značilo, to je zaista u mome slučaju istinska sudbina moje ličnosti.
Hvala našim brojnim medijima, ne lažnog Gebelsovog karaktera, već istinskih i dobronamjernih informativnih medija, a jedan od njih je svakako bio i „ Feral Tribune „ u oku njihovog „ oca nacije „ Franje Tuđmana, koji se sa Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu dogovarao i pripremao zajednički scenarij ubitačne agresorske ideološke matrice za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Dakle, svojevremeno „ Feral Tribune „ je sve objavio i njemu velika i iskrena zahvalnost ?
„ Feral Tribune „ ni jednim jedinim slovom, iako otvoren i dostupan autorima s raznih strana, nije iznevjerio osnovno geslo svoje samobitnosti; ISTINU I HRABROST.
Zato mi i čini čast i poštovanje, da je upravo „ Feral Tribune „ sa svojim saradnicima novinarima došao na teren Mostara, odmah 1996 godine, poslije prvih izbora vijećnika za Gradsko vijeće Mostara.
Bip ,je list ili tjednik, koji je među prvima isšisao autentične događaje u vezi moje sospstvene golgote, kao građanina ovoga grada i izabranog vijećnika sa građanske liste „ za jedinstveni Mostar „.
„ Zato se, dakle, sigurno najnesretniji i najpogubniji medijski događaj, koji je nažalost, ostao gotovo bez ikakve reakcije kulturne i slobodno misleće javnosti, a na ushit i veselje onih Hrvata koji slobodu izraza i javne riječi smatraju bogohulnim i neprijateljskim djelovanjem protiv svoje zemlje.
Svakako je riječ o splitskom „ Feral Tribune“ listu ( za“ bezbožnike i heretike „ ), koji je, uprkos dugogodišnjim, silnim snagama i njihovim upornim, beskompromisnim ( čak i sudskim ) potezime da se ugasi ipak preživio, sve do vremena, a dalje više nije mogao.. Paradoksalno je da je „ Feral „ izdurao sve silne udare i smicalice čak i Tuđmanovog represivnog režima koji je, pamtimo, koristio sve moguće načine da se list opasnih namjera ukine i netragom nestane./ sve ovo je razmišljanje uglednog mostarskog univerzitetskog profesora doktora Safeta Sarića iz knjige IN FACTO „/ završen citat/.

IZNEVJERENA OČEKIVANJA OD MEĐUNARODNOG PREDSTAVNIKA CHRISTIANA SCHMIDTA

Umjesto da djeluje i daje odgovor 

Schmidtov izgovor je Dogovor

Od kada je nastala Dejtonska Bosna i Hercegovina navikli smo slušati od međunarodnih predstavnika, naročito od lažnih evropskih dušebrižnika, kad god ne žele odgovoriti na naše opravdane prigovore, čuti naše opravdane zahtjeve i na njih dati odgovor, iz domena njihove nadležnosti i odgovornosti, upućuju nas i od nas traže  Dogovor, za koji i sami znaju da je nemoguć. Znaju da su oni najodgovorniji što dogovora nema i zašto ga neće biti.

Kad god smo očekivali od predstavnika MZ-e da preduzmu neki značajn korak, potreban za prevazilaženje teškog stanja u zemlji, sa kojim bi se moglo ići naprijed, umjesto podrške tražili su od nas da se dogovorimo. Iako su duboko svjesni da nema i ne može biti dogovora između agresora i žrtve, kao što nije bilo ni pokušaja za takav dogovor između njemačkog Rajha i Sila antante, između žrtava holokausta i nacista, od Bošnjaka se uporno očekuje i zahtjeva da se dogovore sa onim istima koji su planirali, pokrenuli i izvršili agresiju na BiH i počinili teške zločine. Pritisak se vrši da se rješavaju samo stvari o kojima se može postići dogovor, a sve drugo (najvažnije i suštinsko) ostavi za neka druga vremena. 

To je model ponašanja Međunarodne zajednice u BiH koji  državu BiH drži u pat poziciji i ne da joj da se pokrene. Od patriota i branitelja, od žrtava agresije i genocida, uporno se traži da sagnu glavu i šute. Da priznaju da su oni zločinac, a da je zločinci žrtva. I to se sa dosta uspjeha  ostvaruje improvizovanim sudskim procesima, u kojima se osuđuju oni koji su zemlju branili i odbranili, a zločinci oslobađaju i puštaju na slobodu prije isluženih kazni. 

Po završetku Drugog svjetskog rata jasno se znalo ko su fašisti a ko antifašisti, ko je bio agresor a ko žrtva. Holokaust je jasno prepoznat i dobio svoje ime i prezime, a genocidi počinjeni nad Bošnjacima se i pored hiljada dokaza i presuda međunarodnih i domaćih sudova i dalje negiraju. Počinioci najtežih zločina i izvršioci genocida  okićeni ordenima nekažnjeno šetaju gradovima, umjesto da služe zaslužene zatvorske kazne. Država i građani nisu obeštećeni za počinjenu ratnu štetu. I sve to zna i vidi MZ-a i njen Međunarodni predstavnik i umjesto podrške žrtvama pružaju je drugoj strani.

Po  toj istoj matrici funkcionira i djeluje i Međunarodni predstavnik Christian Schmid od kada je postavljen na tu izuzetno značajnu i odgovornu funkciju. Od njega su bila velika očekivanja, jer za 28 godina b-h politike se ne približavaju već udaljavaju, a udari srpskog i hrvatskog separatizma potsticanog i podržavanog iz Srbije, Hrvatske  pa i Međunarodne zajednice jači su i opasniji nego ikad.   

Od kada je njemački predstavnik Christian Schmidt stupio na dužnost Visokog predstavnika u BiH, na naša očekivanja da nešto uradi, na naša pitanja zašto ne djeluje, od njega dobijemo uvijek isti odgovor- idite u institucije i dogovorite se. Umjesto Odgovor – uvijek Dogovor! Pisanje pisama, slanje poruka o slaganju ili neslaganju, prihvatanju ili osporavanju nije njegov učinkovit odgovor, već izgovor , koji više  “ne pije vode”… 

Protuustavna proslava 9. januara

Umjesto da je spriječio proslavu neustavnog 9. Januara, kako se očekivalo, i što mu je bila primarna dužnost, nezakoniti dan Rs proslavljen je još izazovnije i provokativnije, i to u Sarajevu koje nije i nikad neće izliječiti rane nanesene njenim građanima u troipogodišnjoj opsadi. I opet g. Schmidt nije preduzeo ništa. Nije pozvao ni sankcionisao ni jednog od organizatora i učesnika tog marša na državu BiH i njen suverenitet i teritorijalni integritet. Umjesto da vinovnici budu privedeni i suđeni za krivično djelo, nezakonita proslava je tretirana kao provokacija. I sve tako iz godine u godinu. Svoj propušteni odgovor najavljuje za iduću godinu, kada se opet bude slavilo, što više zvuči kao promocija nego upozorenje i prijetnja. 

Pljačka i rasturanje državne i privatne imovine

Međunarodni predstavnik Christian Schmidt dobro zna da je NS-a Rs ponovo usvojila Zakon o nepokretnoj imovini, zna za novi entitetski Zakon o premjeru i katastru, zna da je protuzakonit i već duže u primjeni, da se njegovom primjenom nesmetano nastavlja otimačina i državne i privatne imovine, i uprkos tome ništa ne preduzima. Nije se ni oglasio kada mu je predsjednik NS-e Rs Nenad Stevandić poručio “da sva imovina na području Rs pripada entitetu, da je već uknjižena” i da je oni kao svoju koriste, niti je reagovao na izjavu premijera vlade Rs Radovana Viškovića “da je Zakon o nepokretnoj imovini (koji je Ustavni sud već jednom stavio van snage, Z.B.) opet usvojen i da ga službe već primjenjuju”.

A time se nastavlja i pokušava ozakoniti nezakonita pljačka bošnjačke imovine započeta u Kraljevini SHS, nastavljena u SFRJ i tokom agresije na BiH 91-95 i sada u Rs promjenom katastra i falsifikovanjem gruntovnice.

I dok se državna imovina rastura i krčmi, za Schmidta to nije polje djelovanja i nije vrijedno pažnje. U kojoj to državi na svijetu more, jezera i rijeke nisu državne ? A o kapitalnim investicijama Buk Bijela, Aerodrom, Gasovod… odlučuje se u Rs, ne pita se država. Idu na doboš bez znanja i suglasnosti države. 

Međunarodni predstavnik oglušio se i ništa nije preduzeo niti misli preduzeti na žalbe građana opštine Milići i drugih opština, kojima se na očigled otima zemlja i prevodi u vlasništvo entiteta. Umjesto da pošalje inspekciju u katastar i gruntovnicu Rs da utvrde stanje, da identifikuje odgovorne i spriječi dalju primjenu nezakonitih zakona RS-e, on pušta da se pljačka državnog i privatnog vlasništva nesmetano nastavi. Oglasiće se i možda nešto preduzeti kad sve bude gotovo.

Država je vlasnik imovine i to mora ostati, a sve niže teritorijalne i administrativne jedinice je mogu koristiti, ali samo pod uslovima pod kojima im se ta imovina daje ili ustupa na korištenje.  

Nesporno je i svrsishodno da pristup imovini na njenom području imaju i opština, i kanton, i entitet, ali samo u skladu sa Ustavom i ustavnim zakonima države.

Primjena neustavnog Zakona o nepokretnoj imovini Rs mora odmah biti zaustavljena. I to mora učiniti Međunarodni predstavnik g. Schmidt, a najodgovorniji za donošenje i primjenu neustavnog Zakona moraju biti sankcionisani.

 Pravo vlasništva i pravo korištenja imovine

Po međunarodnom, građanskom i svakom drugom pravu, na kojima se zasniva demokratija, jasno je definisano šta je to pravo vlasništva, a šta pravo korištenja. Od kad je svijeta i vijeka vlasnici zemljišta su iznajmljivali drugima svoje zemljište na korištenje uz naknadu ili bez naknade, ali se time vlasništvo nad zemljom nije mijenjalo. Vlasnici su ostajali vlasnici dok su živi, a poslije njihove smrti vlasništvo je ostajalo na njihovim nasljednicima, članovima uže ili šire porodice. Na isti način vlasnici kuća, stanova ili poslovnih objekata oduvijek su svoj stambeni ili poslovni prostor, svoje kuće, stanove, radione iznajmljivali korisnicima uz određeni iznos dogovorene najamnine. I time se nije mijenjao odnos vlasništva. Vlasnik je bio vlasnik, a korisnik korisnik. 

Tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma

Ako je Schmidt zaista tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma, kako i sam kaže, zar nije do sad trebao izići sa javnim izjašnjenjem o tome ko je garant a ko potpisnik Dejtonskog mirovnog sporazuma. Zar nije morao, bez obzira na njegove prethodnike, još jednom reći Srbiji i Hrvatskoj, poslati im pismenu notu, potsjetiti ih da su oni potpisali Dejtonski sporazum kao zaraćene strane, čime su preuzeli obaveze da poštuju nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, a ne dobili pravo da se miješaju u njene unutarnje stvari i ometaju  Međunarodnu zajednicu i njega kao međunarodnog predstavnika da obavljaju svoju dužnost. 

Udar na Izborni sistem države

Bosna i Hercegovina se nije proslavila sa Inzkom, koji je deset godina šutio i progovorio tek na odlasku, a ovaj novi već dvije godine samo šuti i muti…Jedino što je do sada uradio bio je udar u izbornoj noći na Izborni sistem države da ojača hrvatski secesionizam i dadne državnu vlast u ruke njenih neprijatelja.

Zbog nametnutih odredbi Ustava BiH i neustavnih izmjena Izbornog zakona BiH u izbornoj noći 2. Oktobra 2022.g. Međunarodni predstavnik Schmidt je izazvao brojne reakcije ne samo u BiH već i EU, zbog čega je na zahtjev zastupnice Evropskog parlamenta Tineke Strik i 25 zastupnika saslušan u Komitetu za vanjske poslove Evropskog parlamenta, a iz istog razloga treba da bude  saslušan i u Komitetu za vanjske poslove Velike Britanije, gdje će pokušati objasniti i opravdati razloge zbog kojih je nametnuo izmjene Izbornog zakona po željama HDZ BiH i R Hrvatske. 

Ovih dana šokantno je odjeknula vijest koju su objavili mediji, da Međunarodni predstavnik Christian Schmidt upravlja Organizacijom “Hanns -Seidel-Stiftung” (HSS) koja godinama finansira projekte HDZ-a BiH. U junu 2022.g. izabran je za potpredsjednika te organizacije. Za podršku  HDZ-i Hrvatska je Christiana Schmidta odlikovala ordenom Ante Starčević. Sve to su razlozi zbog kojih bi morao onima koji su mu povjerili ulogu Međunarodnog predstavnika, ali i BiH javnosti, objasniti izmjene Izbornog zakona BiH u izbornoj noći 2. Oktobra, koje se mogu nazvati samo visokom korupcijom za koju nema oprosta, ali i svoju pasivnost i nedjelotvornost kad je trebao i morao djelovati, a nije. 

Postoje indicije da je cilj evropske politike diskriminacija Bošnjaka, što evropska politika nije demantovala, već to više puta i potvrdila. U tome Schmidt iizdašno pomaže.

Europa je 90-tih godina Bosnu i Hercegovinu i nas u njoj predala Srbiji, a Schmidt nas predaje Hrvatskoj.

Međunarodna zajednica i Schmidt ne vide ili ne želi vidjeti  opasno udruženo djelovanje separatista Dodika i Čovića (nastavak Boban- Karadžić) protiv države BiH, koje uzima danak već 15 godina i predstavlja sve veću prijetnju. Nije preduzeo ništa niti nešto misli preduzeti da ih u tome spriječi i sankcioniše. A spreman je djelovati protiv SDA, kako reče u emisiji Pressing na TV N1, ako pokrene blokadu institucija, koju su HDZ-a i SNSD-a nekažnjeno vršili preko 4 godine. Na pitanje voditelja postavljeno tri puta u istoj toj emisiji, odgovorio je ”da će neko vrijeme sačekati dok se stvari  poslože”… i pri tom najavio intervenciju “na planu ustavnih reformi i Izbornog zakona..i kod izbora članova Predsjedništva BiH”, ako se pokaže potrebnim…

Za žrtve Holokausta ( koji je godinama spreman i pripreman kao i genocid nad Bošnjacima) i danas nakon 80 godina traži se pravo i pravda, a žrtve genocida u BiH i nakon tri desetljeća još uvijek čekaju na pravo da budu ukopane…Ali ni to nije tema.

Kad se miješao u izbore 2. Oktobra bio je dužan pomješati se i sada, da spriječi neprijatelje BiH da potpuno ovladaju državom, koju on vodi i treba da uvede u EU i NATO. Ono što je prvo trebao uraditi i raditi je spriječiti izbor sankcionisanih i otvorenih neprijatelja države u organe vlasti, a on to nije učinio, pa će nam glavne sektore- ministarstvo odbrane i sigurnosti voditi takva lica, a državu u šaci držati njeni najveći neprijatelji Dodik i Čović.  

Vrijeme je da se ozbiljnije postavi pitanje – na čemu Schmidt radi i za koga radi? Po svemu što do sada nije uradio i što je uradio njemu se ne može vjerovati. Samo naivni i plitke pameti mogu ga smatrati dobronamjernim.

Neshvatljivo je da još uvijek nema nikakve reakcije ni od Vijeća sigurnosti UN-a zbog negiranja Schmidtova statusa od strane Srbije i Rs i osporavanja njegova prava da obavlja dužnost za koju je imenovan i na koju je poslan. Ako je njegovo imenovanje i dalje sporno, zbog veta Rusije i Kine, zašto se ne preduzmu mjere da se to ozakoni ili ne imenuje druga osoba? 

U svakom slučaju Schmitov kredibilitet je u svakom  slučaju vrlo upitan! Christian Schmidt se mora mijenjati ili ga treba mijenjati

Burlington 30.1.2023                     

Zijad Bećirević

?

Christian Schmidt u centru novog skandala: ZAR NI OVO NIJE DOVOLJNO UN I EU DA GA HITNO SMIJENE? AKO NIJE, ONDA SU I ONI PROTIV BOSNE I BOSANSKIH MUSLIMANA!

Avdo Avdić, urednik portala Istraga.ba je upravo otkrio još jednu skandaloznu aferu u čijem je središtu Christian Schmidt, oficijelno visoki predstavnik UN u BiH, a praktično egzekutor samo nad Bošnjacima-evropskim muslimanima. Dakle, Avdić je dokumentirao da je Schmidt u najizravnijoj vezi sa Draganom Čovićem i to preko jedne njemačke Fondacije koja finansira HDZ BiH i čiji je on potpredsjednik.

Podsjetimo i na ovu, nedavno otkrivenu Schmidtovu aferu

Dakle, koketiranje ovog Nijemca kojeg nam je uvalila proputinovska bivša kancelarka Angela Merkel sa nacistima i uopće baštinjenje te ideologije, je nedavno dokumentirano i činjenicom da isti  “2007. godine nije imao ništa protiv da rehabilituje Wernera Möldersa koji se dobrovoljno pridružio nacističkoj Legiji Kondor, koja je učestvovala u ratnim zločinima tokom Drugog svjetskog rata”. Uostalom, pogledajte kompletan tekst na tu temu ispod ovog linka:

https://www.slobodna-bosna.ba/vijest/286623/iz_njemachkih_arhiva_kako_je_christian_schmidt_prije_16_godina_zelio_rehabilitovati_nacistichkog_pukovnika_m_ldersa.html

Teroristički napad na portal Istraga.ba

Odmah po objavljivanju ovog skandala ekstremna ustaška emigracija u Njemačkoj, u suradnji sa tamošnjim ekstremnim desničarima, su izvršili teroristički napad na slobodni bh. medij Istraga.ba i srušile ga. Naravno da je i to svojevrsna poruka uredniku istog ali i potvrda da oni kao takvi – desničari i neonacisti, brane svog miljenika i njegova nedjela koja čini prema suverenoj državi BiH i njenom najbrojnijem narodu. A brane ga tako što na ovaj brutalan način pokušavaju sakriti istinu o njemu. Neće moći. Urednik srušenog portala je već najavio da će, nakon što sanira svoj medij, dokumentirati poslovne veze Schmidta po Srbiji i Hrvatskoj. Šta ćemo sad?

Ako UN-u i EU ne odgovara ovakav VP, pod hitno će ga smijeniti, a ako odgovara, onda će ga pustiti da završi svoj (i ne samo svoj) prljavi posao u Bosni

Upravo tako. Ako UN-u, ma šta mislili o njoj, kao i EU, ne odgovara ovakav visoki predstavnik u BiH, koji je pun afera kao šipak košpica i koji ne da brani tzv. evropske vrijednosti u našoj zemlji, nego ih upravo ruši, onda će ga pod hitno smijeniti. Šta još treba da uradi taj Švabo pa da to oni urade? Da udari, skupa sa svojim partnerom Čovićem, onim putinovcem Dodikom i bh. dritanima posljednji ekser u tabut višestoljetne države Bosne i Hercegovine? Bilo je nekih pojedninačnih reakcija od strane jednog broja europarlamentaraca, ali Švabu brane jedan Tonino Picula i ona notorna Željana Zovko, naprimjer. Ovo se isto odnosi i na SAD koja da hoće može utjecati da se ovaj kompromitirani Nijemac pod hitno makne. Ako im je stalo do očuvanja BiH kao jedinstvene i suverene države i ako im je stalo da Putin ne pusti korjenje u regiji zapadnog Balkana.

A bh. dritani šute, kao da ih se to ne tiče

U svakoj normalnoj zemlji u kojoj bi se provalila ovakva afera u čijem je centru namjesnik u njoj, uslijedile bi reakcije od strane barem jednog dijela političkih stranaka koje još uvijek za sebe tvrde da su probosanske. No, šuti ministar vanjskih poslova, šuti ministar prometa i komunikacija…, a to što šuti lider stranke koja je predstavljena kao “motor Osmorke, Šestorke, Trojke..”, šta li je već, donekle se može i shvatiti jer se, hvala Bogu, o sebi zabavio. Naime, kapetan iz Konjica iliti drug Njiva je ovoga puta pao ne na popravni i ne na godinu, nego na četiri godine iz – matematike!

Avdi Avdiću valjda je jasno da ga neće štititi niko u Sarajevu osim dragog Boga

Da, hrabar je taj momak Avdo Avdić. To jednostavno treba priznati. Jer, radi izuzetno opasan posao kojeg bi, da tamo stanuje neka normalna država, trebao raditi neko drugi. Dakle, bocnuo je ne po prvi put u osinje gnijezdo i naspram sebe ima moćnu armiju neprijatelja. Kako u Bosni i regionu, tako i šire. Siguran sam da je svjestan toga ali i da je svjestan da ga u onakvoj Bosni neće niko zaštititi osim dragog Boga. Činim dove Svevišnjem da ga zaštiti.

Bedrudin GUŠIĆ

Ministar sigurnosti Nešić i njegova tri prsta: ZA OVO SU GLASALI POSLANICI SDP-a, NIP-a i NS-e, UZ NARAVNO, NJIHOVE KOALICIONE PARTNERE!

Kao što je poznato, poslanici Zastupničkog/Predstavničkog doma Parlamentarne yskupštine BiH su prije neki dan izabrali Vijeće ministara i to glasanjem njih 23 “za” i 19 “protiv”. Dakle, prosta većina je odlučila da dobijemo nove ministre i njihove zamjenike po kriterijima bh. dritana i njihovih staratelja SNSD-a i HDZ-a, uz blagoslov onog Schnidta, Murphy-ja i nekih drugih. Dobili smo za ministra sigurnosti i Nenada Nešića čije ministarstvo po svome mandatu treba između ostalog osiguravati i ambijent za put BiH ka NATO savezu. A taj Nešić je za NATO isto koliko i Dodik, Cvijanovićka, Krišto, Čović itd. Da, prije toga je onaj arogantni decenijski budžetlija, esdepeovac Denis Bećirović bez trunka stida i zadrške glasao za Borjanu Krišto za mandatorku Vijeća ministara BiH.

I taj i takav Nešić je pred Parlamentarnom skupštinom BiH i u studiju Federalne televizije sa tri prsta dosuo sol na nikad zaliječene rane građana Sarajeva i svih drugih dijelova BiH jer su upravo s tim i takvim troprstaškim “pozdravom” četnici Karadžića i Mladića išli u pokolje Bošnjaka i drugih njima nepodobnih višestoljetnih komšija i susjeda. Dakle, taj Ndešić je drsko i namjerno provocirao usred Sarajeva sve žrtve agresije na RBiH 1992-1995. Da li time možda najavljuje nova krvoprolića u našoj zemlji, ostaje da vidimo.

Ali, za takvog Nešića i njegova tri prsta osim poslanika SNSD-a, HDZ-a i Ujedinjene srpske su glasali i slijedeći poslanici – oni čiji su šefovi potpisali sramne koalicione sporazume sa HDZ-om i SNSD-om. Evo njihovih imena:

Aida Baručija (NS), Sabina Čudić (NS), Rejhana Dervišević (SDP), Zukan Helez (SDP), Jasmin Imamović (SDP), Mia Karamehić Abazović, (NIP), Predrag Kojović (NS), Saša Magazinović (SDP), Albin Muslić (SDP), Nihad Omerović (NIP) i Denis Zvizdić (NIP).

Ne bi trebalo da iznenadi da taj Nešić, kao slijedeću provokaciju, izabere pjesmu “Sprem'te se, sprem'te….” Ali, ovi gore su glasali za njega.

I na kraju, žao mi je moga sugrađanina Vojina Mijatovića kojeg je nasekiralo glasanje za Dom naroda BiH u kojem njegova i Nikšićeva bajna stranke neće imati nijednog delegata.

Bedrudin GUŠIĆ

Gebels je umro, a novinarska etika na niskim je granama

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Pišu nam naši mlađani novinari, ali prema direktivama, već matorog i iskusnog obavještajca iz Titovog vakta.

i neiskusni
Kao mlađani i još uvijek neiskusni novinari, trebali bi znati šta nam znači diplomatija, jer ista nije „ prkno od dorata „da bi je mogli mnogi naši Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili ostali, jednostavno uzjahati na svjetskim destinacijama.
Kao veoma iskusni i vremešni intelektualac, stručnjak svoga poziva, imao sam priliku da izgradim u Jugi šest velikih industrijskih objekata, ali isto tako da kao stručnjak obiđem svijet.
Na Univerzitetu u Montpeljeju, najstarijem u Evropi, učio sam Francuski radi poznavanja tehnologije u proizvodnji aluminija, kod „ Siemensa „ sam pored svoje struke, usavršavao i Njemački jezik iz veoma uspješnih gimnazijskih dana realne sarajevske gimnazije.
Sa specijalizacija u Ukrajini, Kijevska oblast usavršavao sam termoenergetska postrojenja za proizvodnju električne energije, a u Čeropovecu u Rusoj oblasti, u metalurškom kombinatu od 12 miliona tona čelika proizvodnje, pored tehnologije, usavršavao sam i Ruski jezik iz gimnazijskih dana.
U Kanadi i gradu Torontu, učio sam Engleski jezik,te mirne duše mogu reći da sam uz svoju struku i stručnost u automatizaciji tehnoloških procesa, imao sam prilike voditi i sagledavati i interesantne poslovno ekonomske poslove, od interesa za našu društvenu zajednicu.
Veoma sam dobro i neposredno upoznao i neke naše prestavnike iz diplomatije, sa mnogima nalazio zajednički jezik i spoznao i njihovo djelovanje, dok su me neki drugi i razočarali sa svojim pogledima, rezonovanjima i učincima u neposrednoj diplomatiji ?
Dakle, sve ovo pišem iz razloga nužnosti dobroga prepoznavanja nužnosti postojanja i djelovanja naše dobre diplomatije.
Kao i iskusni parlamentarac našeg BiH skupštinskog djelovanja iz Sarajeva, te saveznog parlamenta SFRJ iz Beograda, kao prestavnik naše Bosne i Hercegovine, savršeno sam poznavao i način uspješnog društveno- političkog djelovanja na našim prostorima.
Sve ovo ističem iz jednostavnog iskustvenog saznanja i djelovanja, u našem unutrašnjem ponašanju, kao i u okvirima cjelovite međunarodne zajednice.

Naime, trebamo znati da nama nije prevashodno nužno samo poznavanje nekog od stranih jezika, da bi naš diplomata i bio uspješan za našu državu i njene interese, veoma su nužni i drugi brojni aspekti spoznaja, znanja, iskustva i načina djelovanja.
Nažalost, ponajmanje nam je nužno da li je neko Srbin, Bošnjak, Hrvat ili neki četvrti građanin ove nam jedine domovine, bitni su ljudi sa karakterom, znanjem i obrazovanjem, istinske patriote, kojima je državni interes na prvome mjestu, a sve ostalo sporedno u nekom drugome planu.
Zato se i pitam, da li u diplomatiji ovakvi ljudi mogu biti neki „ politički đuturumi „ ili da čine „ šamar građanima „ njihovim izborom na ovu veoma prestižnu i značajnu državnu funkcijuu.
Značajno je istotako, da u diplomatiji nije prestižna i neminovna mladost, na koju se pozivaju i naši „ mlađani „ novinarčići „ Dnevnoga avaza „, Danijel i Miralem, već konkretno diplomatsko i svako drugo iskustvo, ali istinski radni i pošteni odnos prema ličnom odnosu i obavezama u korist države koju prestavljaju i njenim građanima.
Međuti, pozadina sadržaja, komentara i zaključaka njihovih napisanih sadržaja, veoma je dobro znana i očito instruirana, ne njihovim znanjem i iskustvom, već licemjerstvom čistokrvnih politikana njihovih mentora, prepoznatljivih našoj javnosti i posebno čitaocima ovoga dnevnoga lista.
Pitamo se, da li zaista može jedan rođeni Sarajlija, Bosanac sa osjećajima pažnje i ljubavi prema sospstvenoj domovini Bosni I Hercegovini, bilo šta negativno ili ogavnim licemjernim riječima napisati protiv Lagumdžije ili Arnauta i sl. njima, jer su istinski veoma sposobni i pravi kadrovi za našu diplomatiju.
Da li naši građani zaista misle da je recimo Elmedin Konaković prava ličnost ili kadar za ministra vanjskih poslova ili recimo da budući premijer Federacije bude Nermin Nikšić ili brojne druge „ ulizice i Željkini „ papci „ budu naši ministri u bilo kojem sazivu ili nivou vlasti.
Ako je guslar iz Laktaša izjavio da nije za Lagumdžiju ili Arnauta u diplomatiji, dovoljan je znak, kriminalnog i lošeg razmišljanja i domaćih novinara o istim ličnostima.
Možda su oni istinski medijski novinari za propagandu rušilačke politike Dodika, Čovića, Nikšića i inih drugih , naših već dokazanih „ foteljaša i uhljeba „ .
Kao profesor elektro struke, veoma dobro zna uvijek prepoznati svakoga majstora svoga posla, kao što znam ocjeniti stručnu osobu koja bez problema iznalazi uzrok svakoga kvara, a majistor ga otklanja bez poteškoća.
Svojevremeno sam iskreno i istinski, odmah reagovao i pisao javnosti, prilikom izbora gospodina Reufa Bajrovića za našeg ministra energetike u jednoj prethodnoj vladi Federacije, jer je isti bio sposoban i značajniji za ambasadora u Americi, a hoštapleri i kriminalci iz HDZ-a i Aluminija, kao orlovi nad golubovina, načinili su mu trenutnu smicalicu, te isti nije mogao odgovoriti, svome zadatku i iskrenim željama uvođenja reda u posrnulom državnom industrijskom objektu.

Lijepo to ovih dana i naš građanin Reuf Bajrović izjavljuje na Twitteru;
„ Svi probosanski Srbi i Hrvati koji su se borili puškom za BiH glasali su protiv ovog VM, a oni koji se nisu borili puškom glasali za to da se Dodiku i Čoviću preda BiH. Zapad je stao u odbranu Srba i Hrvata koji su protiv Bosne, rušeći Srbe i Hrvate koji su za Bosnu“
Pitajmo se, nije li grad Mostar istinski prestavnik ovakvih događanja, jer su Srbi „ dodikovci „ sa svojim rušilačkim partnerom HDZ-om i čimbenicima Dragana Čovića, uspostavili svoju vlast i svoje odnose za sačuvanjem genocidnih tvorevina „ de facto i de yure „ Republike srpske i „ de facto Herceg Bosne „.
Da li će im ovo omogućiti i famozna „ osmorka „ i novo0 VM na nivou držav3e BiH, ostaje nam da vidimo.

(NE) OČEKIVANA PRESUDA USTAVNOG SUDA BiH

Kad ne znaš kako da riješiš, pusti nek se samo rješava

Prosto je nevjerovatno šta se sve događa u bh pravosuđu. I to u njegovim najvišim instancama. Da li to nazvati odgovornost ili neodgovornost, privrženost ili nemarnost, posvećenost  ili indolentnost, razumnim ili nerazumnim, štetnim ili korisnim?…Ili je to po onoj narodnoj, “Brigo moja pređi na drugoga!” A takva klima ima odraza i na najvišu sudsku instancu u BiH, Ustavni sud BiH.

Predstavke Komšića i Džaferovića Ustavnom sudu

Prisjećamo se da je dana 11.10. 2022. član Predsjedništva BiH Željko Komšić uputio Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi Ustava FBiH koje je Visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo 2. Oktobra 2022. odmah po završetku glasanja, jer je smatrao da se radi o neustavnim mjerama koje ako se primijene mogu nanijeti nepopravljivu štetu. Uputio je i zahtjev Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) u kojem je zatraženo da ne primjenjuje Schmitove odredbe.

Prema navodima Komšića “Visoki predstavnik je doveo u zabludu glasače” i “prevario sve političke stranke i druge učesnike izbora, koji bi da su za to znali ponudili drugačije izborne liste”, što je poremetilo i dodatno usložnilo izborni proces u BiH. Apelaciji Komšića pridružio se i drugi član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović.

Sa nametnutim odlukama Schmidt ne samo što nije deblokirao blokadu FBiH, kako je najavio, već opće stanje dodatno usložnio i zakomplikovao. 

Svojom apelacijom Komšić i Džaferović zatražili su  od Ustavnog suda i donošenje “privremene mjere” sa kojom bi se zabranila provedba Chmidtovih odluka dok se Ustavni sud ne izjasni o izmjenama Izbornog zakona. Na sjednici održanoj 2. Decembra 2022. Ustavni sud je ove njihove zahtjeve ocjenio neutemeljenim i odbio donošenje privremene mjere.

Uloga i sastav Ustavnog suda BiH

Ustavni sud BiH osnovan je u maju 1997.g. Sjedište suda je u Sarajevu. Ustavni sud BiH sačinjava 9 sudija, od kojih 6 biraju parlamenti eniteta (Predstavnički dom FBiH 4, NS-a RS 2) a 3 bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konsultacija sa Predsjedništvom BiH. 

Osnovni zadaci Ustavnog suda BiH su zaštita ustavnosti, ljudskih prava i odlučivanje u sporovima između entiteta, između BiH i entiteta.

Aktuelni sastav Ustavnog suda čine: Valerija Galić- predsjednica iz Splita, Mirsad Ćeman- potpredsjednik iz Tešnja, Helen Keller- potpredsjednica iz Ciriha- Švicarska,  Zlatko M. Knežević- sudija iz Novog Grada, Seada Paravrlić- sutkinja iz Tuzle, Angelika Nussberger- sutkinja iz Minhena, Njemačka, Ledi Bianku- sudija iz Skadra, Albanija. 

Ustavni sud je zadnje tri godine bio u blokadi, jer Marinko Čavara, Predsjednik FBiH, nije htio da imenuje nedostajući broj sudija. Učinio je to pod pritiskom MZ-e tek 24.8.2022.g. i imenovao: Ajšu Softić, iz reda bošnjačkog naroda, Mirka Miličevića iz reda srpskog naroda, Branimira Orašanina i Dubravka Čamparu iz reda Ostalih. Imenovanje treba da potvrde Dom naroda Parlamenta FBiH i Zastupnički dom FBiH.

Odluke suda donose se većinom glasova i one su konačne. Uprkos tome, mnoge odluke suda se ne provode, a odgovorni za neprovođenje odluka ne sankcionišu.

Ustavi sud odgodio donošenje Odluke o ocjeni ustavnosti nametnutih Izmjena izbornog zakona

Odluka Ustavnog suda BiH po apelaciji članova Predsjedništva Željka Komšića i Šefika Džaferovića za ocjenu ustavnosti izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH i amandmana na Ustav FBiH očekivana je s nestrpljenjem i nadom da će pomoći u razrješenju “gordijevog čvora”, koji je  svojom odlukom od 2. oktobra vezao Međunarodni predstavnik Christian Schmidt, s ciljem da deblokira FBiH i pomogne Čovićevoj HDZ-i da trajnije učvrsti svoje pozicije u vlasti BiH. 

Predviđalo se i nagađalo da će se Sud proglasiti ne nadležnim u tom predmetu ili će odbiti apelaciju, što bi omogućilo nesmetan nastavak formiranja vlasti u FBiH, a po tom i državnom nivou. Na iznenađenje svih na sjednici održanoj 20. Januara o.g. Sud je odložio donošenje odluke za jednu od narednih sjednica, koja će se održati u martu. U slučaju da je Sud prihvatio i odobrio apelaciju, što je po mnogima bilo ispravno, sve bi u izbornom toku moralo biti vraćeno na početnu tačku, a to je malo ili nimalo  vjerovatno.

Odlaganjem odluke po apelaciji članova Predsjedništva Željka Komšića i Šefika Džaferovića Ustavni sud je  ponovo ne samo skrenuo pažnju na sebe, već izazvao sumnju i nevjericu i pokazao da je na istim relacijama sa Međunarodnim predstavnikom, čije su posljednje odluke izazvale konfuziju.

Želimo vjerovati Ustavnom sudu, ali je očigledno da se i na sudije Ustavnog suda vrši pritisak i da bi mu neki od njih mogli podleći. Svima je jasno da je svojim odlukama u izbornoj noći 2. Oktobra Schmidt ugrozio i obesmislio volju građana i svih učesnika u izbornom procesu, ali je malo vjerovatno da će Ustavni sud poništiti njegove odluke. 

Odlaganjem odluke Ustavnog suda ostavlja se dovoljno vremena Dodiku i Čoviću da u sprezi sa Osmorkom ili Šestorkom ili Trojkom formiraju vlast na federalnom a po tom i državnom nivou, čime bi donošenje odluke Sudu bilo sasvim olakšano, jer bi vraćanje na stanje prije 2. Oktobra, (ispravno ali veoma posljedično) bilo nezamislivo. 

Podrška MZ-e secesionistima

Visoki predstavnik Christian Schmidt se 23. januara sastao se sa Europskim komesarom za proširenje Oliverom Varhelyijem, a ragovarali su o kandidatskom statusu BiH za EU i formiranju vlasti u BiH, koje je u toku. Izmjene i dopune Izbornog zakona i Ustava FBiH je tema o kojoj je razgovarao i sa članovima Odbora za vanjske poslove Evropskog parlamenta. 

SNSD-a i HDZ-a blokiraju vlast već četiri godine, zaustavljaju donošenje važnih odluka, ali i dalje umjesto sankcija dobivaju podršku Međunarodne zajednice. Obzirom da se ponovo, kao prije četiri godine, očekuje blokada u procesu formiranja vlasti u FBiH, a odluka Ustavnog suda prolongira na duže od mjesec dana, na Schmidta se vrši pritisak da ponovno interveniše u korist HDZ-e i Dragana Čovića. Malo je izvjesno da će se to i dogoditi.

Sve ovo pokazuje da je odluka Ustavnog suda BiH o odlaganju donošenja Odluke po apelaciji Komšića i Džaferovića bila politička. Da je i usvojena apelacija predlagača vjerovatno se ne bi odnosila na ovaj izborni ciklus, već na naredne izbore. U svakom slučaju odlaganje ide u prilog učesnicima izbornog procesa koji žure što prije ući u vast, kako bi predupredili drugačiji ishod. 

Počelo formiranje vlasti u FBiH

Počelo je formiranje vlasti u FBiH u težnji da svi što prije sjednu u svoje fotelje. Ustavni sud BiH im je ostavio slobodan prostor u kome se može manevrisati i sve raditi.  Izabranici političkih partija HDZ-e, SNSD-a i njihovih koalicionih partija brzo će se pozicionirati na svim nivoima od kantonalnog preko federalnog do državnog, u svim organima, institucijama i javnim preduzećima. A u žurbi se griješi i zaboravlja da i od vlasti može zaboljeti glava, da i vlast može biti gorka. 

Do sada smo imali vlast koja krade, a sad imamo i ukradenu vlast, pomognutu sa Schmidtovim vjetrom u leđa, koji puše od 2. Oktobra prošle godine. 

Dodik i Čović s pravom likuju. Dodik je nadmudrio i nadigrao i Međunarodnu zajednicu. Ništa mu ne mogu. Mogućnost blokade vlasti još uvijek prijeti od SDA koja je izbačena iz vlasti a najveći je izborni pobjednik, iako iz nje poručuju da neće praviti blokade.

Nakon izmjena Izbornog zakona, koje je nametnuo Međunarodni predstavnik Schmidt, kako izgleda svi mirišu, samo SDA smrdi! Da li je baš tako? Ako smrde, onda svi nacionalizmi smrde, i bošnjački, i srpski, i hrvatski, i svaki drugi.

Odlaganje odluke Ustavnog suda za više od mjesec dana imaće značajan uticaj ne samo na ovaj izborni period, već i mnogo duže. Svaka odluka Ustavnog suda, koja bude donesena u martu ili kasnije, neće promijeniti strukturu vlasti, koju čvrsto drže srpski separatisti predvođeni Dodikom i njegovim SNSD-a i hrvatski predvođeni Čovićevom HDZ-om sa njihovim koalicionim partnerima u Osmorci, Šestorci ili Trojci, kojima tek predstoje Tantalove muke oko usaglašavnja stavova za koje se unaprijed zna da nema i neće biti saglasnosti.

Burlington 24.1.2023                    

Zijad Bećirević

?

RUŠENJE SUVERENITETA DRŽAVE BIH

Odbrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine važnija nego ikad

Napad na suverenitet i teritorijalni integritet BiH je konstanta od nastanka Dejtonske BiH, koja se zadnjih 17 godina intenzivno reprodukuje i porenosi iz Srbije preko SNSD-a i Dodika i Hrvatske preko HDZ-e i Čovića. I dok se u pravilu lideri Srbije, naročito Vučič, i Hrvatske Milanović, deklarativno izjašnjavaju za nezavisnu, nedjeljivu, pa i suverenu BiH, sve se angažovanije radi na tome da se država BiH oslabi, rasturi i podijeli po modelu koji su Milošević i Tuđman dogovorili u Karađorđevu. BiH pravosuđe, koje još uvijek drže u šaci separatisti, nije do sada učinilo ni jedan korak da se otme pritisku, suprostavi takvim nastojanjima i sankcioniše aktere. Državni Neprijatelj br. 1 Milorad Dodik je više puta ponovio, a posebno isticao na predavanju održanom na Beogradskom pravnom fakultetu, Republiku srpsku nazvao državom i najavio raspisivanje referenduma o izdvajanju, koji je je za dogledno vrijeme morao odgoditi. Savezom sa Čovićem osnažio je udare na opstojnost države BiH, koja zapada u sve teže stanje. I sve se to odvija pred očima MZ-e i provodi bez posljedica.  

Suverenitet svake države slabi ako ga se podriva iznutra i dolazi u pitanje ako neko iz vana utiče na donošenje odluka, a to u BiH Srbija i Hrvatska nesmetano čine uz prećutnu saglasnost Međunarodne zajednice, prije svega OHR i Međunarodnog predstavnika, koji se u oktobarskom izbornom procesu otvoreno stavio na stranu hrvatskih separatista. 

BiH je suverena država i članica UN-a. Po Dejtonskom ustavu građani BiH su pristali na intervenciju Međunarodne zajednice i ustupili joj dio svog suvereniteta. Dužna je da ga zaštiti.

Secesionističko djelovanje Milorada Dodika i Dragana Čovića ovih dana dobiva epilog i oplođuje se pri izboru organa vlasti u FBiH i na državnom nivou, gdje vlast uz saučesništvo i pomoć Međunarodnog predstavnika preuzimaju otvoreni neprijatelji države BiH SNSD-a sa Dodikom i HDZ-e sa Čovićem, a time im se otvara put u secesiju, odvajanje Rs i formiranje entiteta Herceg Bosne. Umjesto da se kazne oni koji krše Ustav, oni dobivaju podršku.

Sve to ne bi bilo izvodljivo bez saučesništva nekih probosanskih stranaka ujedinjenih u Osmorku pa svedenu na Šestorku (a kasnije možda i Trojku) koja se radi karijere njihovih lidera sluganski stavila u službu Čovićeve HDZ-e i Dodikovog SNSD-a. Umjesto da se kazne oni koji krše Ustav, oni dobivaju otvorenu podršku.

Šta je to Suverenitet?

Suverenitet je potpuna neograničena  državna nezavisnost i neprikosnovenost. To je potpuna vlast vladara, države ili naroda na njihovom vlastitom teritoriju. Suverenitet se pravno iskazuje kao akt priznanja postojanja neke države od strane drugih država.

Suverenitet je pravo na neograničeno vršenje vlasti, što podrazumjeva da državna vlast ima kontrolu nad granicama i aparat prisile kojim može osigurati pravni poredak. U novije doba se govori o uvjetnoj neograničnosti vlasti, ako se suverenitet prenosi i dijeli s nekim.

Razlikujemo unutarnji suvrenitet prema političkoj zajednici unutar države i vanjski suverenitet kao nezavisnost takve vlasti od bilo kakve tuđe vanjske vlasti. Unutarnji suverenitet označava da je državna vlast vrhovna (najviša, ne postoji viša vlast od nje), neograničena (pravo na neograničeno vršenje vlasti) i nedjeljiva (ne postoji druga viša vlast od državne vlasti na njenom teritoriju). 

Suverenitet može biti državni, narodni, nacionalni  i monarhijski. Nacionalni je pravo svake nacije na samoodređenje, a narodni je sinonim za punu neograničenu nezavisnu suverenost.

Na jednom državnom teritoriju ne mogu postojati dvije suverne vlasti. Država može izraziti volju svojih građana i osigurati njihova prava i interese u cjelosti samo kad je suverena.

Najviši oblik suverenosti je Ustav države i drugi izrazi državne vlasti kao što su zakoni, drugi državni akti, vojna služba, carine, himna, grb..

Sa suverenitetom je usko vezano pravo na samoopredelenje, u odnosu na određena politička i društvena prava na unutarnjem planu i pravo na neovisnost -separaciju iz veće političko-pravne države na vanjskom planu, što je regulisano Poveljom UN-a i Međunarodnom konvencijom o ljudskim pravima.

Suverena država ima unutrašnju i vanjsku suverenost na određenu teritoriju, stalno stanovništvo, naciju, vladu,  nezavisna je od drugih država i ima mogućnost ulaska u međunarodne odnose sa drugim suverenim državama, s tim da vlada države drži pravnu vlast nad čitavom državnom imovinom.

Kritike suverenosti temelje se na odnosu javne vlasti – civilnog društva, koje se eksponira na području rada, vlasništva, u školstvu, zdravstvu i socijalnom staranju…

Državni suverenitet nije neograničen. Uključivanjem država u različite međunarodne institucije i organizacije, kao što su UN, EU, Svjetska trgovinska organizacija, Stalni međunarodni kazneni sud,…države svoju apsolutnu suverenost dijele i djelimičnio je prenose na te organizacije. 

Suverenitet se ograničava i umanjuje i u procesima globalizacije.

Uz državni suverenitet postoji i nacionalni – narodni suverenitet, koji proizilazi iz naroda i pripada narodu, a narod ga vrši izborom svojih predstavnika u parlamentarne  organe vlasti. Nacionalni suverenitet se izražava kao pravo nacije odnosno naroda na samoopredelenje do otcjepljenja. Nacionalni i narodni suverenitet se poklapaju u državama u kojima svi državljani pripadaju jednoj naciji, kao što je Francuska, ili se bez obzira na različito etničko porijeklo osjećaju pripadnicima jedne nacije, kao u SAD.

Unutarnji i vanjski suverenitet Bosne i Hercegovine

U BiH se sve više govori o “uvjetnoj neograničenosti vlasti”, jer je vlast ograničena Bonskim ovlastima datim od grupe država Međunarodnom predstavniku u BiH, radi provedbe Dejtonskog sporazuma. 

Vanjski suverenitet BiH je konstantno ugrožavan i pod pritiskom susjeda Srbije i Hrvatske, koje se nameću kao garanti Dejtonskog sporazuma, iako se zna da su samo potpisnice Dejtonskog ugovora kao strane u sukobu. Iako doktrina o isključivoj suverenosti zabranjuje uplitanje jedne države ili međunarodnih organizacija u unutarnje poslove druge države, u BiH to prolazi nekažnjeno. 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) i IRGC su februara 2011.g. uputili pismo Predsjedništvu BiH, Misiji BiH pri UN i na više adresa u BiH zbog ugrožavanja suvereniteta, integriteta i međunarodnog subjektiviteta  države BiH, povodom dodjele posebnog koda Preduzeću za poštanski saobraćaj RS IMPC, koji se daje po principu  “Jedan državni kod- Jedna država”. 

Bezbroj je primjera destruktivnog djelovanja Srbije i Hrvatske s kojim se potkopavaju temelji i ugrožavaju suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. 

Potpredsjednik SDP-e BiH, sada član Predsjedništva BiH, Denis Bećirović u maju 2021.g. uputio je javni poziv opozicionim strankama da formiraju Pokret za odbranu nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta države Bosne i Hercegovine, u kojem navodi samo neke od razloga, kao što su-  javne prijetnje, zlokobne najave, neprovedeni usvojeni zaključci i druge radnje vladajućih struktura Rs, koje otvoreno najavljuju rušenje ustavnog poretka države, nestanak države BiH i upućuju na “mirni razlaz kao jedinu opciju”, a u poruci Ministara unutrašnjih poslova Srbije Aleksandara Vulina od 19.4.2021. se upozorava i prijeti: “Žandarmerija i Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ) spremne da budu oslonac  Srbima gdje god da žive”, što neminovno asocira i  potsjeća na ulogu Škorpiona tokom agresije na BiH 90-tih.

Pri susretu sa članovima Predsjedništva BiH 15.10. 2021.g. Savezni ministar za evropske i vanjske poslove Austrije Michael Linhart izjavio je “da su jedinstvo i suverenitet Bosne i Hercegovine neizostavan preduslov za sigurnost i stabilnost cijele regije”. Dodikov odgovor na Linhartovu izjavu bio je da će “ entitet Rs poništiti sve odluke koje su donijeli visoki predstavnici MZ-e u BiH”

Dana 10.decembra 2021.g.na zahtjev Dodikovog SNSD-a  Narodna skupština Rs usvojila je zaključke o prenosu nadležnosti sa države BiH na entitet Rs, sa rokom provedbe od 6 mjeseci. A te nadležnosti odnose se na pravosuđe, zdravstvo, oporezivanje, Upravu za indirektno oporezivanje, VSTV-e i stvaranje entitetske vojske.Time je u Rs nastavljeno stvaranje paralelnih i paradržavnih institucija, radi čega su reagovali brojni zvaničnici Evrope i SAD, OHR, PIC, naglašavajući da je to ugrožavanje suvereniteta BiH, koje je prešlo “crvenu liniju”. Visoki predstavnik  Christian Schmidt je izjavio da će svaki pokušaj otcjepljenja biti sankcionisan. I sve je ostalo na prijetnjama, a Dodik je nastavio po svom. 

“Ugrožavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine mora prestati, spreman sam razgovarati sa svima da to prestane” izjavio je Schmidt u svom obraćanju u oktobru 2021.g. 

U jednom od svojih obraćanja Međunarodni predstavnik Christian Schmidt je potsjetio da se “BiH sastoji od entiteta i takva će ostati, jer je to dio teritorijalnog integriteta i suvereniteta, kako je to i u Dejtonskom sporazumu.” 

Na samitu NATO u Madridu krajem juna 2022.g. zemlje članice pružile su bezrezervnu podršku teritorijalnom integritetu i suverenitetu BiH i najavile punu podršku jačanju odbrambenih kapaciteta BiH.

Zbog konstantnog ugrožavanja suvereniteta BiH jedna od reakcija Ramiza Salkića, potpredsjednika Rs, bila je:  “Srbija ugrožava suverenitet Bosne i Hercegovine, potrebna je reakcija Inzka”. Intergracija obrazovnog procesa u Rs i Srbiji predstavlja najgrublji oblik agresije na teritoriju BiH i ugrožavanja njenog suvereniteta. Stalno nastojanje Srbije je širenje ideologije koja će potpuno isključiti Bošnjake i BiH iz obrazovnog procesa u entitetu Rs, čime se direktno krše odredbe Dejtonskog mirovnog sporazuma, što zahtjeva reakciju Visokog predstavnika, koja naravno nije uslijedila. 

Izgradnjom Pelješkog mosta Hrvatska je prekršila Konvenciju UN-a o pravu mora, ugrozila pristup BiH otvorenom moru i time ozbiljno narušila teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Kreditiranjem izgradnje Pelješkog mosta bespovratnim sredstvima EU je pomogla nezakonito prisvajanje imovine i prava. 

Projektom hidroelektrane “Buk Bijela”, HE “Foča” i HE “Paunci” na Drini Republika srpska i Srbija su ugrozile teritorijalni suverenitet Bosne i Hercegovine i njeno pravo da raspolaže sa svojom imovinom. Pred Ustavnim sudom BiH je da odbrani suverenitet i teritorijalni integritet BiH.

Napad na nepokretnu i državnu imovinu je sve veći kako u Rs, tako i u FBiH. Vrši se izmjenom gruntovnice i katastra, preknjžavanjem državnog zemljišta na lokalne zajednice, promjenom namjene i prodajom, sve to pozivom na federalni Zakon, mada Federalni zakon ne može biti iznad državnog. Tako je opština Neum cijelu obalu, koja je jedini izlaz BiH na Jadransko more, u površini 2.860 m2 preknjižila sa države BiH i uknjižila na općinu, koja joj mijenja namjenu i prodaje. Na isti ili sličan način, preknjižavanjem poljoprivrednog i šumskog zemljišta, postupaju općine Čapljina, Trnovo, Grude, Ljubuški… 

Na prigovore i zahtjeve OHR i Međunarodni predstavnik nisu do sada reagirali. Nije se oglasilo ni državno Pravobranilaštvo, a šuti i Međunarodni predstavnik. Po apelaciji Kluba Bošnjaka iz Vijeća naroda Rs Ustavni sud je naveo “da su šume i poljoprivredno zemljište vlasništvo države Bosne i Hercegovine”.

Prisustvo Ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića neustavnom obilježavanju 9. Januara- Dana Rs jedan je od posljednjih dokaza takvog djelovanja.

Rezolucija Evropskog parlamenta 

Europski parlament je 17.1. 2023. usvojio Rezoluciju o primjeni zajedničke vanjske i siguronosne politike EU, u kojoj se predviđa donošenje sankcija protiv destabilizirajućih aktera u BiH, koji ugrožavaju njen suverenitet i teritorijalnu cjelovitost. Pri tome se navodi ime  Milorada Dodika, a pominje i ime komesara za proširenje EU Olivera Varhelyia zbog njegovog nastojanja da zaobiđe i potkopa ulogu demokratskih reformi za vladavinu prava u zemljama koje žele da se pridruže EU.

Povodom učestalih provokativnih opasnih izjava Milorada Dodika, Visoka predstavnica za vanjsku politiku EU Catherine Ashton i europski povjerenik za proširenje Štefan Fuele upozoravaju da “EU neće dopustiti osporavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine niti pokušaje poništavanja reformi koje su do sada provedene”.

Ministrica vanjskih poslova Njemačke Analena Berbok pri posjeti Beogradu izjavila je da se “Svi moraju suprostaviti ugrožavanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine, jer to može da destabilizira region.”

Visoki predstavnik za vanjske poslove i siguronosnu politiku EU Josep Borrell izjavio je u maju 2022.g. pred liderima Zapadnog Balkana da “ne postoji prostor za ugrožavanje teritorijalnog integriteta, jedinstva i suvereniteta BiH”

U julu 2022.g.Komitet za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD usvojio je zakon kojim se sankcionišu antidejtonska djelovanja stranih i domaćih aktera protiv BiH. Po tom zakonu SAD će “nametnuti teške posljedice zbog ugrožavanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta i multietničkog karaktera BiH”.

U više navrata Dodik je najavljivao otcjepljenje Rs od BiH i povlačenje suglasnosti na sporazume po kojima su formirane institucije na državnom nivou. 

Sprega Dodika i srpskih separatista sa Rusijom se proširuje i dobiva nove dimenzije, što je direktna prijetnja sigurnosti Bosne i Hercegovine, koja se sve češće pominje kao novo potencijalno žarište.

Odbrana suvereniteta BiH

Suverenitet, teritorijalni integritet i cjelovitost Bosne i Hercegovine štite i brane Oružane snage BiH. Napadnuti su iznutra i iz vana i sa više strana i sada su ugroženiji više nego ikad. 

Zakonom o odbrani BiH utvrđena su prava, dužnost i postupci oružanih snaga BiH, institucija BiH i entitetskih organa za odbranu teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH, te prava i  dužnosti Parlamentarne skupštine BiH, Predsjedništva BiH, Ministarstva odbrane BiH, Ustavnog suda BiH… 

Suverenitet građana, koji se ostvaruje kao državni suverenitet BiH, je neotuđiv i neosporiv. 

Prvi zadatak Oružanih snaga BiH je zaštita suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine kao nezavisne države i njenih građana. Tokom agresije na BiH izvršene 1992-1995. Armija BiH, formirana od teritorijalne odbrane i patriotskih snaga, u časnoj borbi odbranila je suverenitet BiH. 

Članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Šefik Džaferović više puta su ukazivali da napadi na jedinstvo i teritorijalni integritet BiH predstavlja krivično djelo, ali je b-h pravosuđe ostajalo nijemo, mada se od njega očekivalo i dalje očekuje da pokrene i preduzima radnje iz njegove nadležnosti. 

Obaveza je Vijeća za implementaciju mira (PIC), OHR, OSA BiH i Međunarodnog predstavnika da se suprostave svakom pokušaju ugrožavanja suvereniteta, integriteta i teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine.

U odbrani suvereniteta i integriteta BiH, koji su sve više ugroženi, značajnu podršku pružaju i snage EUFOR-a, ali i NATO pakt kroz projekat “Put u partnerstvo za mir”.  Snage EUFOR-a ovlaštene su i na upotrebu sile da osiguraju mir, teritorijalni integritet i suverenitet BiH.

Iz Evropske unije ovih dana ponovo se najavljuje uvođenje sankcija Miloradu Dodiku i nekima oko njega zbog ponašanja protivnog Ustavu Bosne i Hercegovine, ali i zbog obilježavanja 9. Januara kao dana RS i Odlikovanja datog ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Sankcije protiv Dodika najavljivane su i prošle godine, raspravljalo se više mjeseci, ali nije postignut konsenzus. Neće biti ni sada. 

U svakom slučaju sankcije samo Dodiku i nekim oko njega nisu dovoljne i nisu rješenje. Udar na suverenitet i teritorijalni integritet od strane SNSD-a predvođenog Dodikom i HDZ-e predvođene Draganom Čovićem može se oslabiti i zaustaviti samo oštrim upozorenjem (pa i sankcijama) Srbiji i Hrvatskoj koje ih podržavaju i potstiču i njihovom smjenom i pokretanjem sudskog procesa protiv njih zbog kriminalnih radnji i antidržavnog djelovanja. 

U odbranu suvereniteta i teritorijalniog integriteta Bosne i Hercegovine moraju stati sve odbrambene i zaštitne  snage BiH, ali i svi građani koji BiH osjećaju kao svoju jedinu domovinu, kako oni koji žive u BiH tako i b-h dijaspora. 

Burlington, 21.1.2023                      

Zijad Bećirević

?