Za gostovanje profesora Francisa Boyle-a na Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića koje se desilo prekjučer, znao sam nekoliko dana prije toga jer su me o tome obavijestili moji suborci iz našeg tima. Naravno da su oni, dakle Ibrahim Halilović, Dženana Delić i Tarik Delić itekako pripremili teren za gostovanje ovog profesora međunarodnog prava iz Chicaga jer se očekivalo da će biti na visini svoga zvanja i znanja, posebno da će ukazati na neke pravne činjenice kojima i sam može svjedočiti a koje su dugoročno koštale i još koštaju našu zemlju. Konkretnije, očekivalo se naročito da će pravno raskrinkati glavne aktere koji su uništili reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Hagu po tužbi naše zemlje protiv SRJ/SCG, jer je imao mnogo toga reći iz prve ruke i sa pravnog stanovišta.

Međutim, na toj krucijalnoj temi je potpuno podbacio spominjući uglavnom agenta Sakiba Softića kao glavnog krivca, ne ukazujući na onoga koji je angažirao tog Softića da opstruira proces podnošenja zahtjeva za reviziju i koji je organizirao onu farsu u Vijećnici 17.02.2017, dakle na Bakira Izetbegovića. Doduše, Boyle je samo ovlaš spomenuo kako se Bakir Izetbegović “bori za Bantustan”, odnosno za konačnu podjelu BiH na tri dijela.

Ali zato, branio je rahmetli Aliju Izetbegovića rekavši da se u vrijeme kada se pregovaralo o sudbini Bosne “nije mogao suprostaviti volji Amerikanaca…” Nevjerovatno da jedan pravnik, posebno takvog kalibra, pravda nečije antidržavničko i antiustavno ponašanje strahom od neke svjetske nazovi sile! Neprofesionalno i neprincipjelno!

Također, Boyle je prizivanjem Silajdžića da se kandidira za člana Predsjedništa potuno izgubio kompas jer taman nam je u ovoj situaciji i taj Silajdžić trebao!

Između ostalog, često se pozivao na svoju novu knjigu, ni jednom rječju ne spomenuvši imena onih koji su mu u tom projektu itekako pomogli, a to su Dženana i Tarik Delić i Ibrahim Halilović. Ne smatram se ničijim odvjetnikom pa ni njihovim, ali znajući da se radi o skromnim ljudima – patriotima RBiH koji neće taj Boyle-ov propust istaknuti javno, imam moralnu obavezu da to ja učinim. A oni mu mogu prigovoriti lično, ako hoće.

Boyle je spomenuo u nekoliko navrata svoju suradnju sa “nekim grupama iz Bosne”, što ne odgovara istini. Istina jeste da po pitanju vraćanja u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine surađuje samo sa troje gore spomenutih osoba.

Jeste, ukazao je na mogućnost vraćanja Ustava R BiH te pravo na tužbu BiH protiv Hrvatske i Velike Britanije, što ga ne može abolirati za brojne propuste i nedorečenosti u ovom intervjuu. Po meni, bolje bi bilo da se intervju nije ni desio.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

U nizu od šest giganata i velikih industrijskih objekata, koje sam gradio u svome radnom inžinjerskom periodu, svakako mi je kao najdraži i najveći, Rudnik i Termoelektrana Gacko od 300 MW ?

Kao tehnički direktor Termoelektrane, kroz moje angažovanje i spoznaju od osam godina, prohujali su svi mogući detalji, od istražnih radova, projektovanja, izbora opreme, sveukupne izgradnje i montaže opreme, do kadrova i njihove stručne obuke u fabrikama isporučioca opreme, kao i termoelektranama u Sovjetskom Savezu ?

Sa stručnim kadrovima obavili smo i specijalizaciju na sovjetskim termoelektranama ?

– Sjećam se kao da je jučer bilo, kada je tog 16. maja 2007. godine u Gacku potpisan ugovor sa ČEZ-om. Tog dana je Milorad Dodik u Gacko sletio helikopterom iz Beograda, a lokalnoj javnosti je poručeno da ih je pozdravio tadašnji predsjednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica. Kasnije će se ispostaviti da je Dodik upravo tih dana postao vlasnik vile na Dedinju –/ istakao je Govedarica/ ?.

– Već tada bahati Dodik mi je psovao majku kada sam ministra unutrašnjih poslova u Narodnoj skupštini pitao zbog čega je uhapšen načelnik općine Gacko. Koliko mogu da se sjetim, mediji su pisali i to da je tadašnji direktor Novih elektrana RS-a izvijesni Aleksandar Obradović, postao Dodikov komšija na Dedinju. Da podsjetim, „Nove elektrane RS“, bila je firma u zajedničkom vlasništvu u kome su Česi imali većinski paket od 51% – rekao je član Predsjedništva SDS.

On je poručio da na kraju cijele priče kako je posao sa ČEZ-om posao stoljeća, imali smo sudsku presudu od preko 15 miliona KM koju je Elektroprivreda RS morala da plati češkoj kompaniji.

– Vrlo je jednostavno pretpostaviti da je u tom štetnom ugovoru sa ČEZ-om bilo svega i svačega a i za svakoga osim za poštenog čovjeka koji želi da živi od svog rada – zaključio je Govedarica “/ citat iz Dnevnog avaza / ?

Sl. Na kriminalu stečana vila na Dedinju, u vezi je sa ČEZ-om !

Ko to govori, da izgradnja druge faze TE Gacko, ugovor sa ČEZ-om i vila na Dedinju, guslara i despota iz Laktaša i veliko srpskoga kabadahije nije povezano ?

Milorad Dodik na vlasti u RS-u povezuje se sa Kinezima, a dobar je i sa Rusima ?

Šta je sve Dodik ponudio Kinezima?

„Dong Fang elektrik korporacija je spremna za novu fazu saradnje sa Republikom Srpskom, za učestvovanje u razvoju ekonomije i ulaganje u izgradnju termo i hidroelektrana”, rekao je Milorad Dodik?

Višednevnu posjetu Kini predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik započeo je sastankom u Dong Fang elektrik korporaciji, kompaniji koja je izgradila Termoelektranu u Stanarima.

Te slavopojke i nakane datiraju još iz 2016 godine, vrijeme je prohujalo, a brižni Dodo sa svojim saradnicima i istomišljenicima je godinama u zabritunosti sa nakanama, urušavanja jedine nam domovine, secesije njegove genocidne RS-a, a obećavanja stanovništvu i građanima Gacka da  smatra da će finalizacija razgovora sa kineskim kompanijama u vezi sa termoelektranom “Gacko dva” biti završeni u toku ljeta.   ostaje i njegova poruka pred tadašnje izbore?

Nažalost, dolazi u Gacko sa svojom svitom i prijeti radnicima RTE ;

Stranačku tribinu u Gacku lider SNSD-a Milorad Dodik iskoristio je da zaprijeti svima koji budu glasali za kandidate Saveza za pobjedu.

Predsjednik Republike Srpske i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Gacku je euforično poručio:

“Nemojte slučajno da neko ko je zaposlen u Gacku glasa za Govedaricu i SDS. Izbacit ćemo ga s posla”, izjavio je Dodik, uz aplauz stranačkih kolega i osmijeh aktuelne premijerke RS-a Željke Cvijanović koja se kandidovala da naslijedi stranačkog šefa na poziciji entitetskog predsjednika.

Dakle, stanovništvu Gacka i okoline ostalo je “ duplo golo “ a Miloradu i njegovoj sviti ostale su vila na Dedinju, vlast u RS-u i sulude ideje njihovog otcjepljenja i suludih nakana o “ srpskome svetu “ i pripajanju teritorija RS-a velikoj Srbiji ?

Žalosno je i veoma tužno, što je upitna i započeta izvrsna egzistencija građana ovoga područja sa izgradnjom i dugogodišnjom uspješnom proizvodnjom prve faze Termoelektrane Gacko od 300 MW, dok je druga faza odlepršala u fantazirajuću budućnost ?

Žao mi je kao stručnjaku i čovjeku izuzetnih vrlih i humanih nakana, što sam ulagao cjelovitost svojih osjećaja i sposobnost intelektualnih mogućnosti, paralelno sa izgradnjom prve faze gradio sam i sopstveno intelektualno usavršavanje, magistarski studij i izradu magistarskog rada o izgradnji druge faze u Gacku bloka od 600 MW ?

Moj boravak u Gacku i lično angažovanje na ovome objektu, u funkciji tehničkog direktora od osam godina, za mene je lično bilo završetak i još jednog velikog uspješnog životnog iskustvenog studija u random i životnom vijeku.

Prije svega, Gacko i okolina su prepoznati, jer su iznjedrili mnogo umnih intelektualnih kapaciteta od akademika, profesora Univerziteta, inžinjera svih oblasti, doktora i brojnih drugih veoma stručnih kadrova, koji su bili potrebni i državi i gradu Gacku.

Moji Gačani su divni, radni i pametni ljudi, milina je bila upoznati ih i družiti se sa njima ?

Živjelo se i radilo veoma harmonično, u jednoj uzoritoj i prijatnoj multietničkoj sredini, u kojoj su upravo i mnogi naši Bošnjaci kao stručnjaci a rođeni građani Gacka, ulijevali povjerenje i svoje stručne kvalitete u vođenju cjelovitog procesa proizvodnje električne energije u ovome kapacitetu ?

Nažalost, veliko srpski nacionalistički elementi sa svojom ubitačnom i mračnom ideologijom i agresorskim procesom na ovim prostorima, rastjeraše ove divne Bošnjake i njihove porodice, uzurpiraše vlast i imovinu ?

Dođe im njihov guslar Dodo sa SNSD-om i svojim nacionalističkim porivima i kadrovima, kako bi i ostali Gačani i to njegovi u skoroj budućnosti mogli samo ponešto grickati i pasti travu, bez dima iz novih dimnjaka i bez struje?

Možda su to i zaslužili od nekog dragog Boga i njegovih izaslanika na ovoj zemaljskoj kugli ?

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo, moto moje priče je upravo u riječima i suzama ovoga starca, sadržana je na istini i realnosti naše svakodnevnice

Dakle, u našim životima i putevima naših različitih sudbina, mnoge su prepreke i razno razne blokade, prilike i neprilike, ali nam je u osnovi i suštinski aktuelni način odgoja svoje djece i porodična harmonija ?

Danas nam je sve poremećeno, agresija i ratovi, učinili su nam nakaradne i neprimjerene sudbine, u ostvarenju već godinama naših načina porodičnog i patrijahalnog odgoja, gdje je u tim temeljima bila uvijek roditeljska briga i pažnja, ljubav i poštovanje, harmonija i dostojanstvena tolerancija u međusobnim odnosima i razumjevanju vremena i događajima u društvu ?

Govore, da mi stari nismo znali odgajati našu djecu, jer se poštovao starinski patrijahalni  odnos u svakom pogledu, poštovanje međusobno sa običajima i navikama, a Bogami ponekad po potrebi za neposluh primjenjivala bi sei tzv. „ šipkica „ iz raja izašla, kako bi to stari govorili ?

Tako sam odgajao i svoju djecu, koji su veoma uspješno završavali i svoje fakultetsko školovanje, našli svoja zaposlenja, formirali porodice i uvećavali porodično i ljudsko blago, dolaskom na svijet i naših unučića?

Međutim, došla je agresija, to ljudsko bezumno nepredvidljivo zlo, porodice nam se rastaču, odlaze milom ili silom u druge svjetske destinacije, bez mogućnosti uticaja nas starijih u daljem odgoju svoje unučadi ?

Govori se da smo mi stariji staromodni ili konzervativni u odgoju svoje djece, jer takve su nam i bile metode i primenjivani načini kućnoga odgoja?

Sl. Sa vodopada Nijagare iz Kanade !

Danas je, upravo u tome međunarodnom svijetu i moderni način odgajanja, gdje upravo tih četvero mojih unuka starosti po tridesetak godina, nemaju običaja da okrenu telefonski broj i priupitaju svoga dedu, kako sam , da li sam zdrav i dobar i šta radim?

Zaista su u izgledu pokvareni mobiteli, koje bi trebali i mnogi od nas nositi u servis na popravak ?

Ali, zato je tu moj rođeni sin Goran, kojega smo pok. supruga Grozdana i ja, lično i porodično odgajali, da ne prođe niti jedan daqn da se on ne javi iz Švice svome ocu i sasvim mi je dovoljno da me priupita kako sam ?

Po onoj starinskoj i narodnoj, a svaka je pametna i korisna, kaže se ; „ Pita starost šta je radila mladost „ ?

Dakle, sve u svoje vrijeme, nužno je i potrebno misliti na sve, te isto tako i na pozne godine, da je čovjek i materijalno situiran, da ima svoje potomke koji nas vole, njeguju ljubav i pažnju i prema nama starijima, da imamo siguran svoj krov nad glavom i na kraju da posjedujemo svoj duševni mir i svako zadovoljstvo u ovim našim staračkim godinama ?

Svakako sam, kao višegodišnji profesor elektrotehničke struke sa izuzetni životnim iskustvom i potrebnim znanjem, često i svojim učenicima prenosio i prepričavao moje istinske i ljudske dobre spoznaje i njihovu primjenu u našem društvu.

Ukazivao sam im na značaj i ulogu roditeljskog doma i taj odgoj, a obrazovanje iz škole, društvene zajednice i bilo kojeg drugoga vida i oblika, induvidualna je prilika i mogućnost prisvajanja.

Često sam im govorio da nauka nije zec, jer radne navike omogućavaju da se sve sustigne u radu i životu, kao i da nikada ne idu linijom manjeg otpora, što znači da biraju pouzdano zanimanje i školovanje, koje će im garantovati i veoma uspješan radni vijek, a Bogami garantovati i adekvatnu materijalnu sigurnost i porodičnu egzistenciju, a time obezbjediti i porodičnu harmoniju zajedničkog života?

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dali se današnji Hrvati koriste revizionističkim  postavkama, iz vremena NDH i njenih kolaborista sa fašistima Vjekoslava- Mkasa Luburića i Ante Pavelića, kada se  kaže da u NDH nisu izvršeni masovni zločini, a kamoli genocid, ni nad Srbima, ni nad Židovima, ni nad Romima, nego da su, upravo, glavne žrtve bili Hrvati.

„ Nadalje, revizionisti smatraju da je logor Jasenovac bio samo radni i sabirni logor u koji je NDH privodila političke protivnike kako bi se zaštitila od njihova razornog djelovanja, a ne koncentracijski logor u kojim ih je masovno ubijala. Oni tvrde da je pravi smrtonosni logor u Jasenovcu osnovala jugoslavenska komunistička vlast poslije svršetka Drugoga svjetskog rata“ / citat iz teksta  Mirjane Kasapović „Genocid u NDH: Umanjivanje, banaliziranje i poricanje zločina“/ ?

Nisu li i tako isto mislili i postupali i naši susjedi, po ideološkoj matrici svoga oca nacije Franje Tuđmana koju je ustrojio sa svojim jaranom Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu, te su njihovi bojovnici HV i HVO 09.maja 1993 godine u Mostaru i Hercegovini „ spašavali „ svoje komšije Bošnjake, sklanjajući ih u brojne logore od Heliodroma, Dretelja i inih ?

Ljudske sudbine ili slučajnosti, da se kao živi svjedok i to dječak u svome rodnom gradu Sarajevu sjećam tih četrdesetih godina, kada je Vjekoslav Luburić klao i ubijao naše patriote u ono vrijeme i mnoge vješao na Marijin dvoru ?

Isto tako, bio sam i neposredni živi svjedok u Mostaru kada su u zoru 09.maja 1993 godine sa povezima oko glave započeli istjerivati vani moje komšije Bošnjake, te ih odvodili na igralište pod Bijelim Bregom, zatim na duži „ boravak „ u navedene brojne logore ?

Tako je to krojila našu sudbinu agresorska mašinerija sa zapada i istoka, sa svojim idejnim vođama, veoma znanim našoj široj javnosti, a njihovi izvršioci su još poznatiji prema presudama međunarodnog suda iz Haga ?

Bilo je kako je bilo, istorija je će reći svoju konačnu riječ i priču privesti kraju, a nama ostaje da prema narodnoj; „ Istorija je učiteljica života „ da je dobro proučimo, da nešto i naučimo i po mogućnosti da nam se nešto slično više ne dešava?

Međutim, danas se u ovome vremenu i tridesetak godina poslije Dejtona, nažalost i mlađane snage, potomci i sljedbenici ovih genocidaša, koji su se kao klice nacionalizma legle, razvijale i konačno metastazirale, do današnjeg vremana, da nastavljaju ne samo fašističku ideološku matricu, već svoju stvorenu još crnju tzv. nacionalističku ideološku matricu?

Nije nam teško, upravo i prepoznati te „ mlađane „ snage u likovima i nedjelima Dragana Čovića i njegovog „ razornog blizanca „ Milorada Dodika, sa svojim nacionalističkim strankama HDZ-om i SNSD-om i njihovim brojnim kadrovima, kao i mentorima iz Hrvatske i Srbije ?

Dok njihovi mentori Zoran Milanović i Aleksandar Vučić šire razne nebuloze, maštajući o velikoj Hrvatskoj po uzoru na NDH i velikoj Srbiji kao nebeskom „ srpskome svetu „ prisvajajući odnosno uzurpirajući i buduće teritorije RS-a i HB, dotle njihove nacionalističke krtice sistematski rovare unutar Bosne i Hercegovine i njenih institucija sistema, u namjeri da je totalno uruše, kako bi ispunili i neostvarene snove svih njihovih fašisoidnih i nacionalističkih predaka ?

Istina je, da im upravo u ova vremena zla i kobnih događanja u Ukrajini i njihova leđe, kako to oni misle i pretpostavlju, upravo drži i njihov zaštitnik, suludi Vladimir Putin.

Tako su se i naši „ rusofili i putinovci „ bezobrazno osokolili, te nastoje nastaviti u mutnome, kako bi i svoje genocidne tvorevine RS i HB pripremili za „ svečano „ pripajanje velikoj Hrvatskoj i velikoj Srbiji, vjerovatno u nekom mjesecu „ limburgu „ ?

Slušajući često suludog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji po svojim svakodnevnim glupostima i raznim nebulozama nadmašuje i svoje prethodnike, već poodavno dokazane nacionaliste, uzurpatore i agresore?

Zašto se tako transformisao ili izvitoperio nekadašnji SDP-ovac Milanović, koji je svojim nedoličnim ponašanjem već nadvisio i ortodoksne HDZ-ovce velike nacionaliste i dokazane neprijatelje Bosne i Hercegovine?

Kako to govori predsjednik hrvatskog Sabora, gospodin Jandroković;

 „“Zoran Milanović izgovorio je riječi koje nisu dostojne bilo koga tko obnaša javnu dužnost u Republici Hrvatskoj, a kamoli predsjednika Republike. Još jednom zagadio je javni prostor, uputivši poruke mržnje i difamacije. Na te riječi je teško odgovoriti, a da ne otvorite novi krug optužbi, netrpeljivosti i zla”, poručio je tada Jandroković.?

Teško je uzurpatorima našeg teritorija i rušiteljima našeg integriteta i suvereniteta objasniti da su im veliko srpsko hrvatski interesi prema Bosni i Hercegovini zlih namjera i kao takvi se apriori anatemišu i odbacuju.

Hrvati moraju shvatiti da se u Hrvatskoj pitaju i odlučuju Hrvati, ali u Bosni i Hercegovini odlučuju i biraju građani ove nam jedine domovine.

Ista je analogija i za Srbiju, gdje odlučuju i biraju Srbi svoju vlast, ali u našoj domovini to čine građani ove nam lijepe ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine ?

Ne trebamo niti smijemo zaboraviti, da je u AVNOJ-skoj Jugoslaviji drug Tito, kao Hrvat, rekao da je Bosna i Hercegovina i srpska i hrvatska i muslimanska, kao što je izjavio svoju ljudsku, moralnu i realnu doktrinu o bratstvu i jedinstvu, koje moramo čuvati kao zjenicu svoga oka.

Da, to je idealna poruka našem zajedničkom suživotu na ovim prostorima, međutim desilo se što se desilo, ti ljudski i svjetski Titovi postulati su uništeni od strane nacionalista i agresora sa zapada i istoka, sa domaćim nacionalistima, a kao rezultat svega toga za naše prilike i uslove, naše potrebe je postao i naš aksiom za koji se borimo kao patrioti ove nam domovine da hoćemo građansko društvo i izborni zakon za građane ?

Ništa nije čudno, da to nacionalistički elementi HDZ-a i HNS-a, sa Draganom Čovićem i inim istomišljenicima, kao i svojim mentorima iz Hrvatske od Milanovića do cjelokupne HDZ-ove strukture, neće da shvate?

Nažalost za njih i drug Tito nije Hrvat, pa ni Željko Komšić nije Hrvat, jer su naše izuzetne persone, koje su veoma dobro i pouzdano znali i osjećali šta to znači nacionalizam i kako on ubija gore od fašizma?

Naš građanin i patriota, „ zlatni ljiljan „ Željko Komšić, kao naš Hrvat, stao im je na branik naše građanske domovine, koju Dragan Čović i njegove ulizice i papci nikako ne mogu da svare, dokle i kako?

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Pričajmo priče za malu djecu, poput bajki, kako bi nas široka javnost i posebno dušmani naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, istinski razumjeli, kada je u pitanju ličnost Željka Komšića i njegova kandidatura za Predsjedništvo ?

Naš Željko nam poručuje; „ Kad bih sada stao, činilo bi mi se da nisam ništa postigao „ ?

Notorna je istina, da su ga hrvatski nacionalisti HDZ-a sa svojim čelnikom Draganom Čovićem, u startu stupanja na izbornu funkciju u Predsjedništvo u njihovim  teritorijama genocidne Herceg Bosne, proglasili za „ personu non grate „ ?

Da njihova sramota bude još i veča, pričaju da on nije Hrvat, te kao takav ne može dobiti ni „ putovnicu „ njhove lijepe Tuđmanove tvorevine „ sa Olujom, tzv. Republike Hrvatske ?

Bilo kako bilo, možda to nama Bosancima i Hercegovcima i treba sve vratiti kao „ bumerang „ ne želeći tako glasno i jasno proglasiti i Hrvatsku i Srbiju, kao agresorske države i njhov zajednički UZP , sa genocidnim tvorevinama Republikom srpskom i Herceg Bosnom ?

Prije svega, kao mostarski Sarajlija, Bosanac ili Bosanski Srbin, za razliku od „ dodikovaca „ izuzetni graditelj šest velikih industrijskih objekata, magistar tehničkih nauka, profesor koji je obrazovao generacije elektrotehničara, poliglota, šahista i veoma aktivni društveno politički kadar, od republičkog parlamentarca do Saveznog parlamentarca, biranog gradskog vijeća i predsjednika Gradskog vijeća grada Mostara, dužan sam samo sa istinom iz Mostara pojasniti oličenje drskosti, bolesne foteljaške ambicije, nacionalističkog djelovanja, orguljaša i čelnika hercegovačkog HDZ-a, samozvanog akademika, Dragana Čovića.

Sa svojim veliko srpskim nacionalistom i jaranom, „ rušilačkim blizancem „ , guslarom iz Laktaša, izrodom svoga srpskoga roda, Miloradom Dodikom, pustaško- četničkoj ideologiji njihovih mentora, od Miloševića i Karadžića , Tuđmana i Bobana, do današnjih Vučića i Milanovića, postali su najcrnji izvor laži prema Gebelsovom informacionom principu?

Po onoj narodnoj, ovi kriminalci i lopovi u kontinuitetu uzvikuju , „ Držite lopove u Bosni i Hercegovini „ kako bi izdigli i stvorili čvršće  svoje genocidne tvorevine, Republiku srpsku i Herceg Bosnu ?

Lansiraju laži o ugroženosti Hrvata i Srba u ovoj Bosni i Hercegovini, zaboravljajući da su potomci ustaško- četničke bagre sa Blajbur4ga i Ravne gore, sljedbenici i akteri njihovih agresorskih ubojitih djelovanja na našu domovinu od 1992 do 1995 godine ?

U mirnodopskom periodu od Dejtona do današnjih dana, sa svojim lukavim, ciničnim i hazarderskim nakanama i postupcima, uz pomoć kadrova ekstremno nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, sa čelnicima Čovićem i Dodikom, kao i inim kadrovima, nastoje provoditi secionističku politiku, blokadu zvaničnih institucija Bosne i Hercegovine i urušavanja cjelovitog uspješnoga puta naše domovine u EU i NATO savez ?

Nedaj Bože, da je kojim slučajem u prethodnim izborima uspio i Dragan Čović da se domogne fotelje u Predsjedništvu, što bi mu davno omogućilo da sa svojim „ razornim blizancem „ našim dušmaninom Miloradom Dodikom, već uruši državu Bosnu i Hercegovinu?

Kao istaknutim „ rusofilima „ i „ putinovcima „ imali bi jednu moćnu nuklearnu silu u poleđini, sa nekim drugim „ desno „ orijentisanim snagama u Evropi, mogli bi ostvariti i službeno, odnosno „ de facto „ i „ de jure priznanje njihovih genocidnih tvorevina Republike srpske i Herceg Bosne ?

Upravo su istinske činjnice, za koje mnogi  naši dušmani i nacionalistički elementi ne žele znati, da je naš Željko Komšić , kao  „kamen kremen „ i stameni branik nasrtajima i željama Dragana Čovića i njegovog HDZ-a, kao i njihovih veliko srpskih nacionalističkih elemenata sa Miloradom Dodikom,da „ fol „ brane i čuvaju ustaško- četničke interese, već poodavno naslućene ?

Željko Komšić, po izboru većine građana, za prestavnika svih u Bosni i Hercegovini, za građansku državu !

Gospodin Željko Komšić, kao osvjedočeni patriota ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, borac Armije BiH I „ zlatni ljiljan „ ( kako to reče ovih dana sa četničkim gelerom u svome odbranbenom  tijelu), istinski je borac građanske, jedinstvene, civilizovane i demokratske države Bosne i Hercegovine, kao i većina njegovih pristalica i građana, bez obzira na njihovo nacionalno opredjeljenje rodoslovla ?

Jednostavno, ne želimo nikakvu nacionalnu u našim dokazanim uslovima i prilikama, nacionalističku državu Bosnu i Hercegovinu, kakvoj teže naši nacionalisti i njihovi mentori, od Čovića i Dodika, do Vučića i Milanoviča, sa njihovim kadrovima i istomišljenicima ?

Žalosno je, neprimjereno i veoma sramotno, nažalost, da pojedinci iz redova Bošnjaka, koji su se svrstali na stranu nacionalističkog HDZ-a i SNSD -a, odnosno Ćovića i Dodika, napadaju Željka Komšića, čime očigledno sijeku i sopstvenu bosansko-hercegovačku granu na kojoj je i njihova zajednička budućnost ?

Ništa posebno, osim moga priziva vrlim mojim komšijama Bošnjacima, da se urazume i shvate zajedničke interese za našu prosperitetnu zajedničku budućnost, jer mi nemamo druge domovine, bio to „ srpski svet „ ili zamrla NDH-azija, koji nisu po našim željama  ?

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Veliko srpsko- hrvatski nacionalisti i samo proglašeni sveci svoga roda iz njihovog zamišljenog i ludačkog „ srpskog sveta „ i „ lijepe njihove „Hrvatske ?

Već nama dobro znani „ rušilački blizanci „i orkestrirani guslari i orguljaši, Milorad Dodik i Dragan Čović,slika su i prilika i svojih patoloških i psihijatrijskih slučajeva Miloševića, Tuđmana. Karadžića, Mladića, te novijih mentora Vučića, Milanovića i Putina ?

Tvorci su to i svojih genocidnih tvorevina, jad, bijeda i smard svoga roda i nepoželjni državljani ove nam naše lijepe, ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine, koji je razaraju poput glodara ?

Ništa čudno i nepoznato javnosti nije, da ih anatemiše i jedina priznata ljudska veličina vjerodostojnika, kao Božijeg izaslanika na zemlji, Sv. Oca pape Franje, koji im poručuje ;

„ Ma ko ih je.e, goni ih u pičku materinu.Bože mi oprosti, radi njih griješim, svoju plemenitu dušu „ ?

Isto tako su ovi „ crvenkasti komunisti „ sa crvenim knjižicama, u ova vremena skrivane, bili pritajene nacionalističke krtice u doba Titovog vakta?

Nije bez razloga  uvaženi papa Franjo govorio; „ Nikad više vjernika, sa manje vjere „ posmatrajući mise, na kojima su u prvim redovima upravo ove „ crvene rušilečke nacionalističke krtice „?

Svakako je jadan i bjedan narod koji ih bira u vlast, koji ih sramoti i urušava njihovu budućnost, a svoju mladost otpremaju u strane zemlje sa civilizacijom, demokratijom i sigurnim hljebom ?

Dotle se ovi papci, ogrezli u sopstvenom kriminalu i lopovlucima bogate na račun svoga roda, dolaze do velelepnih vila, „ hajdučki „ stečenih?

Sljedbenici su svojih mentora sa agresorskom ideološkom matricom, te od ludačkih zamisli svojih Slobodana i Franje iz Karađorđeva, nastupajući sa uzurpatorskim nakanama i ciljevima rušenja i prisvajanja teritorija Bosne i Hercegovine, uništavali su nevino stanovništvo i progonili građane ove nam jedine domovine, širom svijeta,a uzurpirali su im i sva materijalna dobra.

Umjesto, da ovi njihovi mlađani papci i kriminalci, veliki nacionalisti, nešto porade na tolerantnom i svrsihodnom stišavanju nagomilanih osvajačkih strasti, da rade na smirivanju situacije, gradnji povjerenja i pomirenja, kako bi i zajednički mogli zakoračati u bolju budućnost, radi i mladih generacija, ovi su se osilili uz podršku brojnih mentora iz Srbije i Hrvatske i drugih.

U kontinuitetu, već godinama od Dejtona do današnjih dana, rade na urušavanju državnog sistema, kako bi mogli, prema lažnim tiradama i nadanjima što više i bolje učvrstiti svoje genocidne tvorevine, te dočekati vrijeme prisvajanja istih i velikoj Srbiji i bivšoj NDH ?

Dok se njihovi ludački mentori Milanović i Vučić sa saradnicima cinički smješkaju, lansiraju lažne pričice o tobožnjoj njihovoj ugroženosti u ovoj nam zajedničkoj državi, sa smješkom se pozivaju na tobožnji integritet i suverenitet kojeg lažno podržavaju, a očigledno se miješaju u unutrašnja društveno- politička riješenja u Bosni i Hercegovini?

Jadan li je i čemeran, umno poremećen ovaj naš veliko srpsko hrvatski svet oko nas, kada podržavaju i genocidne tvorevine na žrtvama naših građana, uglavnom Bošnjaka, te podržavaju ove njihove nacionaliste i kriminalce, Dodika i Čovića ?

Pored secesionističkih  namjera i postupaka Milorad Dodik i njegovi saradnici se brinu o interesima Hrvata u BiH i rado bi im vaskrsli treći entitet, genocidni poput RS-a, samo kako bi realizirali zajedničke nacionalističke težnje uništenja države, naše jedine domovine Bosne i Hercegovine ?

Nakanili su u fantazirajućem „ srpskom svetu „ da u sastav velike Srbije pripoje i teritorije Republike srpske, a Hrvati bi svoju „ agresorsku banovinu „ pripojili Republici Hrvatskoj ?

Ovi „ evropejci „ svim silama nastoje da nam nametnu izborni zakon, kako bi osigurali nedostižne fotelje svojim džilkošima i nacionalističkim elementima, poput Dragana Čovića i mnogih njegovih istomišljenika, ulizica i papaka ,kako bi i u Domu naroda Parlamenta države mogli po ustaljenoj praksi blokirati i napredak države  BiH u EU ?

Imaju i svoje sulude mentore, Milanovića i Vučića, koji se ponašaju diletantski i veoma neozbiljno, upravo mješajući se u unutrašnju politiku naše domovine, pored ogavnih i banalnih izjava koje ne dolikuju takvim državcnicima.

Dok bi Vučić sa svojim ciničnim smješkom nastojao dobre odnose sa Bošnjacima, dotle javno i transparentno u kontinuitetu podržava rušilačni i nacistiki režim Dodika i njegovih saradnika, na taj način miješajući se u unutrašnja riješenja u državi BiH ?

Istovremeno, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović postaje psihijatrijski slučaj, koji je otpočeo miješati „ babe i žabe „ ili naš izborni zakon i ulazak Finske u NATO savez, kao i mnoge druge nebuloze i „ bljuvotine „ na račun naših građana i naše Bosne i Hercegovine ?

Uostalom, citiraću u neke uglednje Hrvate u svojim razmišljanjima ;

“ Bivši čelnik Hrvatske Stjepan Mesić gostujući u emisiji “Dobar dan BiH” prokomentirao je te izjave Milanovića i kazao da je za vrijeme njegovog mandata odnos između Hrvatske i BiH bio mnogo bolji nego sada.

  • Ne može tamo u Beogradu primati predsjednik Srbije Dodika kao predstavnika Srba, on nije nikakav predstavnik Srba, niti može neko u Zagrebu primati Čovića kao predstavnika Hrvata, on je samo predsjednik jedne stranke koja makar sadašnjom politikom, dobrim dijelom razara institucije BiH. Beograd i Zagreb u zajednici sa Međunarodnom zajednicom, sa Evropskom unijom, jer BiH mora ući u EU i kao građanska država, dakle, ta Međunarodna zajednica mora pomoći da se dođe do jednog pomaka, do nekoliko koraka naprijed” – smatra Mesić/ završen citat / ?.

Isto tako ugledni Hrvat, Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković izjavio je u četvrtak da ne želi više komentirati “nebuloze Zorana Milanovića“, koji ga je nazvao “vjernim slugom svih šefova ‘organizacije'” i ustvrdio da je njegov istup prema Sandri Benčić bio “ispod svake granice pristojnosti”.

“Nebuloze Zorana Milanovića ne želim više komentirati. O njemu sam sve rekao u svojoj izjavi od 27. ožujka”, kratko je Hini rekao Jandroković u vezi Milanovićeve današnje objave na Facebooku u kojoj ga je optužio da se zastupnici zeleno-lijeve koalicije obratio s “retoričkom bravurom kakva se više ne koristi ni na stočnim sajmovima”.

U izjavi od 27. ožujka Jandroković je poručio da Milanović za njega više nije politički sugovornik i suparnik jer je “osoba očitog poremećaja ponašanja i vjerojatno poremećaja ličnosti”, pa će politički odnos i djelovanje tome i prilagoditi.

“Zoran Milanović izgovorio je riječi koje nisu dostojne bilo koga tko obnaša javnu dužnost u Republici Hrvatskoj, a kamoli predsjednika Republike. Još jednom zagadio je javni prostor, uputivši poruke mržnje i difamacije. Na te riječi je teško odgovoriti, a da ne otvorite novi krug optužbi, netrpeljivosti i zla”, poručio je tada Jandroković.

Nažalost, nalazimo se u vremenu „ putinizacije „ odnosno agresije na Ukrajinu, njenog uništavanja i ubijanja nevinog stanovništva, što je nešto gore i crnje od fašizma i Hitlerovih hordi prema Sovjetskom Savezu i drugim zemljama iz drugog svjetskog rata ?

Dok većinski dio Evrope, kao i Amerika i druge zemlje osuđuju Rusiju i povampirenog Putina za ovakva nedjela, mnogi naši „ rusofili „ su isplivali iz svoga rušilačkog djelovanja, oslanjajući se na podršku Putina i njegovih vojnih kapaciteta, tako su se oslili u svojim rušilačkim nakanama u našoj Bosni i Hercegovini i ponašaju se veoma nedolično?

Svakako i mnogi „ desničari“ iz Evrope, kao i Srbija i njeno rukovodstvo se otvoreno deklarišu sa podrškom našim „ rusofilima „, kao i Putinovim zlim aktivnostima ?

Naše nacionalističke perjanice, Milorad Dodik i Dragan Čović, sa svojim mentorima, Aleksandrom Vučićem i Zoranom Milanovićem, naši su ozbiljni „ rušilački elementi „ na putu jedine nam domovine Bosne i Hercegovine za Evropsku Uniju i NATO savez, pitamo se dokle ?

Pola godine na pragu, a država BiH još uvijek bez budžeta

HDZ BiH predvođen Draganom Čovićem, podržan od vlade Hrvatske i pomognut dijelom EU već godinama vrši neviđen pritisak na državu BiH da se izvrši izmjena Izbornog zakona  BiH po njihovom modelu, koji bi osigurao lideru HDZ Draganu Čoviću siguran izbor u Predsjedništvo BiH. Time bi Čović, kojeg sumnjače za mnoge kriminalne radnje, umjesto pred istražne organe sjeo za državni tron. Jedan od načina da se dođe do tog cilja, kod nas do sada neviđen, je nedopustiva blokada pri donošenju državnog Bužeta BiH, kojoj u sadejstvu sa Čovićem i drugima asistira, ko drugi nego Ministar finansija i trezora BiH Bevanda. Time se po Čovićevom diktatu budžet države stavlja u kontekst promjene Izbornog zakona BiH. Pri tome se koriste različite vrste pritiska na uticajne partije i uticajne pojedince, uključujući ucjene i prijetnje. A bilo je i priča o bojkotu izbora, ali kako to nosi ozbiljne rizike, od toga se odustalo.

Država BiH čeka svoj Budžet

Već svima u BiH, međunarodnim institucijama u BIH, kao i  mnogima u EU i SAD, je dobro poznato da tandem Dodik i Čović sa svojom svitom, aktivno podržani od strane Srbije i Hrvatske, čine sve što je u njihovoj moći da oslabe BiH, sruše je, podijele i po tom pripoje Srbiji i Hrvatskoj, sukladno sporazumu koji su svojevremeno utanačili osuđeni ratni zločinci Milošević i Tuđman. Kako svi do sada isprobani metodi za postizanje tog cilja, uključujući i nametanje neprihvatljivih promjena u Izbornom zakonodavstvu, nisu urodili plodom, pokušava se spriječiti usvajanje državnog budžeta BiH, odnosno odgoditi njegovo usvajanje, kako bi se onemogućilo blagovremeno obezbjeđivanje finansijskih sredstava, bez kojih se ne mogu provesti predstojeći opći izbori, zakazani za 2. Oktobar 2022.g.

Aktivnu podršku na tom planu tandem Čović-Dodik ima od Ministra finansija i trezora Vjekoslava Bevande i Predsjedavajućeg Vijeća ministara Zorana Tegeltije. Dok Bevanda nakon propuštenih brojnih mjeseci traži dodatno vrijeme, za Tegeltiju je važniji posao bio put u Ameriku, kako bi lično agitovao za Dodika i Rs. 

Da bi se na vrijeme obezbijedila sredstva za izbore, budžet države BiH trebao bi da bude usvojen do 19. Maja, što znači da bi za nepunih 5 dana trebao da bude razmotren i prihvaćen u Predsjedništvu BiH i na oba vijeća Parlamenta, a sjednica Vijeća ministara još nije ni zakazana. Time Tegeltija i Bevanda, kao produžena ruka Dodika i Čovića pokušavaju što duže odgoditi usvajanje Budžeta BiH, kako bi onemogućili provođenje izbora. 

Podsjećamo da je CIK (Centralna izborna komisija) u skladu sa Izbornim zakonom zakazala izbore za 2. Oktobar 2022.g. i 

zatražila od Vijeća ministara da joj se odobri 11.728.000 KM za provođenje izbora. Odgovora od Vijeća ministara još nema, što upućuje na zaključak da se radi o opstrukcija koju vrše HDZ i Čović, a u istom kolu igraju Ministar Bevanda, pa možda i Tegeltija.

Pri tome se u medije plasiraju proizvoljna tumačenja da se novac za održavanje izbora može i mora osigurati isključivo iz Budžeta BiH. Kao da se troškovi izbora ne mogu obezbijediti i na drugi način i iz drugih izvora, pa i pozajmicom, koja bi bila vraćena iz budžeta, kad se budžet usvoji. Pominje se i mogućnost korištenja viška prihoda  akumuliranih ranijih godina. Iz sličnih razloga posljedni izbori prije dvije godine morali su biti pomjereni za mjesec dana.

Ukoliko Budžet BiH ne bude usvojen do 19. Maja može ga nametnuti Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, što bi u krajnjem i bila njegova obaveza, ali novo ozbiljno upozorenje.

Državni budžet je pravni i finansijski akt

Državni proračun ili budžet je plan prihoda i rashoda države za jednu godinu. To je pravni akt, koji se donosi  po propisanoj proceduri za fiskalnu godinu, koja traje od 1.1. do 31.12. 

Državni budžet priprema Ministarstvo finansija u saradnji sa drugim ministarstvima i korisnicima budžeta, a usvaja ga Parlament. Budžetski korisnici su: sve institucije, organi i regulatorni organi koji se finansiraju iz budžeta BiH. Zakon o finansiranju institucija BiH objavljen je u Sl. Glasniku BiH 61/04.

O prijedlogu budžeta se glasa u Zastupničkom domu u drugom čitanju, kada se razmatraju i eventualni amandmani na zakon. Po tom slijedi ista procedura u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Pravilno koncipiran budžet treba da bude razvojni. 

Strukturu prihoda državnog budžeta čine: porez na dohodak (iz realnog sektora, od fizičkih i pravnih lica), indirektni porezi, akcize, carine i ostali prihodi. Porezi čine oko 80% prihoda budžeta. Sredstva budžeta se mogu koristiti za razvoj industrije, poljoprivrede, socijalne potrebe, javnu upravu, vojne svrhe, međunarodne aktivnosti, nauku, zdravstvo… 

Kad budžet ne bude usvojen do 31.12. prethodne za narednu godinu, donosi se Odluka o privremenom finansiranju, u pravillu na tri mjeseca, do  31.3. Ukoliko u toku izvršenja budžeta dođe do većeg ili manjeg ostvarenja prihoda ili promjene u potrošnji, vrši se izmjena budžeta – rebalans.

Budžet BiH za 2022.

Budžet BiH za ovu godinu još nije usvojen, a blizu smo polovini godine. Fiskalno vijeće BiH je tek 31. marta ove godine usvojilo Globalni okvir fiskalnog bilansa i politiku za period 2022 – 2024, sa Prijedlogom Budžeta za 2022.g. u iznosu 1 milijardu i 73,6 miliona KM, što je 46,5 miliona više nego prošle godine, ali Dokumenti okvirnog budžeta (DOP) i Prijedlog Budžeta još nisu podnijeti Vijeću ministara BiH. 

Iz toga proizilazi realna prijetnja da zbog kašnjenja neće biti na vrijeme obezbjeđena sredstva za provođenje izbora, što može dovesti u pitanje njihovo provođenje. Na to Ministar finansija i trezora Vjekoslav Bevanda kaže da se to “ne radi preko noći” i “po nečijim željama”. Po njegovom saopštenju od 21.4. nakon što nacrt Budžeta bude usvojen na Vijeću ministara biće dostavljen Ustavnom predlagaču – Predsjedništvu BiH, koje utvrđuje Prijedlog budžeta i prosljeđuje ga na konačno usvajanje Predstavničkom domu i Domu naroda PS BiH. 

Budžet za 2021.g. Iznosio je 1,87 milijardi KM i bio je 3% veći nego 2020.g. Obuhvatio je finansiranje institucija BiH i međunarodne obaveze države, od kojih čak 844 miliona za servisiranje vanjskog duga.

Obzirom da nakon usvajanja Globalnog fiskalnog okvira nije bilo nikakvog opravdanog razloga za odlaganje donošenja budžeta, apeli za hitno usvajanje budžeta upućeni su sa više strana Predsjedniku Vijeća ministara Zoranu Tegeltiji i Ministru finansija i trezora Vjekoslavu Bevandi, ali ih to nije “udobrovoljilo”.

Svima koji učestvuju u donošenju državnog budžeta poznata je procedura sa rokovima kojih se moraju pridržavati pri donošenju i izvršenju budžeta i u tom smislu svako snosi odgovornost. U tome ključnu ulogu imaju Ministarstvo i  ministar finansija i trezora. 

Podsjećamo da zbog entitetskog bojkota Rs (pravdanog nametnutom izmjenom Krivičnog zakona od strane Visokog predstavnika V. Inzka) do 18.3.2022.g.nije usvojen ni Budžet BiH za 2021.g., čime su dovedene u pitanje milionske investicije.

Budžet FBiH za 2022.g.

Budžet FBiH za 2022.g. usvojen je 31.3.2022.g. u iznosu od 5,6 miljardi KM i veći je za 2% od budžeta 2021.g. Vjeruje se da će budžet doprinjeti stabilizaciji ekonomije i pružiti zaštitu ranjivim kategorijama, te stvoriti pretpostavke za ubrzaniji razvoj. U budžetu se prvi put obezbjeđuju sredstva za poljoprivredu, izgradnju autocesta i brzih cesta…

Budžet Rs za 2022.g.

NS RS je 15.12.2021.g. usvojila Budžet za 2022.g.u iznosu od 4.024 miljarde KM. Obzirom na opštu inflaciju, Budžet je u velikoj mjeri socijalni i usmjeren na zaštitu stanovništva. Razmotren je i Program ekonomskih reformi Rs za period 2022- 2024.g. Budžet Brčko distrikta usvojen je 16. 12. 2021. za 2022.

g. u iznosu od 239.163.267 KM.

Država još uvijek na privremenom finansiranju

Obzirom da Budžet BiH za 2022.g. nije usvojen do početka ove godine finansiranje korisnika budžeta u prva tri mjeseca vršeno je na osnovu Odluke o privremenom finansiranju za period I-III 2022.g., a kako budžet još uvijek nije usvojen privremeno finansiranje produženo je novom Odlukom za period IV-VI, koja je donesena 7.4.2022.g. Za finansiranje institucija BiH u drugom kvartalu utrošiće se 249.000.000 KM. 

Potsjećamo da je na isti način vršeno finansiranje tokom cijele 2021.g. i u prvom tromjesečju 2022.g., što znači da se iz budžeta osiguravala samo osnovna funkcija i plaćao vanjski dug, bez ikakvih novih projekata. Finansiranje višegodišnjih projekata usvojenih budžetima iz ranijih godina vršeno je iz sredstava koja su prenesena u skladu sa Zakonom o finansiranju institucija BiH i namjenskim sredstvima.

Ima li odgovornosti za kašnjenje?

Pitamo se dokle ovako? Ko je i u kojoj mjeri odgovoran za ovakvo stanje? Umjesto da budžet države za fiskalnu godinu bude poznat i usvojen do kraja prethodne godine, kako bi korisnici budžeta znali na čemu su i čime raspolažu, usvanje budžeta se odlaže u nedogled. Kako po svemu izgleda država BiH ni ove godine neće uskoro dobiti svoj budžet, a bliži se polovina godine. Struktura prihoda i rashoda budžeta je približno ista svih postejtonskih godina i nije bilo nikakvog razloga da se Globalni okvir fiskalnog bilansa ne usvoji prije početka fiskalne godine. Na sceni su očigledno oportunizam i secesionizam, koji se iz sfere političkih odnosa prelijevaju i na državni budžet, kojim neprikosnoveno upravljaju HDZ BiH, Čović i Bevanda. Nije li vrijeme da ih se u njihovim tenzijama i nastojanjima zaustavi?

Burlington, 15.5.2022                    

Zijad Bećirević

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kao visoki intelektualac koji dospije u pozne godine poslije svoga školovanja i radnoga angažovanja, do penzionerskih dana, dođe u fazu intezivnog razmišljanja o spoznaji i svrsihodnosti i školovanja odnosno obrazovanja i radnoga iskustva.

Tema inače interesantna i za mlađe naraštaje koji trebaju veoma kvalitetno mi uspješno spoznaju i lićnu neposrednu orijentaciju u kome pravcu krenuti i čemu posvetiti svoju naklonost ili afinitet .

U svome životnom vijeku, kao učenik gimnazije, zatim kao student Elektrotehničkog fakulteta i konačno kao svršeni inžinjer i specijalista određene oblasti iz područja elektrotehnike, zatim kao višegodišnji profesor za obrazovanje elektro tehničkog kadra, imao sam prilike spoznati svrhu i jednog i drugog, sa svih aspekata znanja i iskustva.

Dakle, kao diplomirani elektro inžinjer imao sam priliku i mogućnost da istinski postanem stručnjak u oblasti automatizacije tehnoloških procesa.

Naučio sam tehnologiju proizvodnje u crnoj metalurgiji i gvožđa i čelika, u obojenoj metalurgiji i glinice i aluminija, bakra i zlata, a u termoenergetici  i proizvodnje električne energije.

Dakle, kao stručnjak navedene oblasti, imao sam priliku učestvovati u izgradnji i šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugoslaviji, sa proizvodnjom upravo navedenih tehnoloških materijala.

Pored izgradnje i konkretne proizvodnje, svakako sam se u kontinuitetu usavršavao u u ličnom obrazovanju, od specijalizacija u Francuskoj, Njemačkoj i velikom Sovjetskom Savezu, do  magistarskoj studija i magistrature iz oblasti termo energetike.

Pored angažovanja i spoznaje uvođenja kompleksne automatizacije sa primjenom elektronskih računara, u sve procese vođenja različite tehnološke proizvodnje, koje sam već naveo,izvjesno vrijeme tj. De3setak generacija elektrotehničara sam kao njihov profesor tehničkih predmeta upoznavao i obrazovao.

Sve ovo mi je veoma pomoglo, upravo sa sagledam sa dobrim i lošim sistemima školovanja naših kadrova, njihovog obrazovanja i potrebe radnoga iskustva.

Iz svega bi zaista, istinski mogao izvući i ukazati na nepobitne činjenice i realnosti svih aktivnosti i tokova u životu, školovanju i radu naučnih kadrova.

Prije svega, imao sam mogućnost u toku specijalizacija i školovanja naučiti više svjetskih jezika te mirne savjesti reći da sam poliglota.

Drugo što sam neposredno osjetio i spoznao da su bez određenog radnog i životnog iskustva , kao profesora, mnoga predavanja veoma suvoparna bez neposrednih saznanj, primjera radi ako neki peofesor iz studentske klupe upusti se u  sistem obrazovanja, sa kredom u ruci i suvoparnim i dosadnim teor54etskim izlaganjam učenicima, bez prakse i primjera koji mogu veoma zainteresirati sve učenike.

Evo, primjera radi koristim moj primjer, teretske podloge i poznavanja Faradejovog zakona elektromagnetne indukcije, da primjenu i rad motora, generatora , transformatora i dr. Prikažem i ispričam učenicima na primjeru generatora u mojoj Termoelektrani  za 300 MW blok, čiji je rotor izgradila velika firma u Lenjngradu / Petrogradu, gdje sam i posmatrao, a stator po istoj dokumentaciji radio je Rade Končar u Zagrebu, isto tako sam bio prisutan kao tehnički direktor ove termoelektrane u Gacku, a onda smo to sve skupa montirali i pustili u rad u ovoj istoj termoelektrani.

Dakle, ovo je i ponajbolji primjer veoma uspješnog spoja ličnog obrazovanja i radnog iskustva, kao i mogućnost istoga prenosa učenicima za njihovu spoznaju.

Nisu bez razloga često moji učenici zahtjevali od mene u toku predavanja da im kao profesor prepričam nešto praktično i iskustveno, što ih je veoma zadovoljavalo.

Kada je u pitanju i naš sistem obrazovanja, dužan sam iz iskustva prenijeti i ovu spoznaju veoma neprijatnu, a radi se o tzv. matematici.

Naime naš sistem obrazovanja je apsolutno neplanski i bez bilo kakve kontrole, jer primjera radi i ako bsam bio odličan matematičar u gimnaziji, priznajem da nas je na fakultetu matematika ugušila sa nepotrebnim gradivom, obimom i sadržajima, kao i posennim teškim kriterijem sa brojnom doktorskom katedrom i sl.

Dakle, apsolutno se ne vodi računa o potrebi i nužnosti potrebnog obima sadržaja ovoga predmeta, kao da će svi budući svršeni studenti baviti se nekim institutskim zanimanjem ili istraživačko razvojnim i programskim sadržajima.

Zato ovom prilikom i ističem, radi saznanja široj javnosti, da mi u radnome vijeku i brojnim izgrađenim velikim industrijskim objektima, iz ove silne i ubitačne matematike sa fakulteta, apsolutno nije bilo nužno baš ništa.

Možda je i sramotno ili nezahvalno tako nešto isicati, ali neka javnost zna, kao i uticajni i zaduženi kadrovi za proces obrazovanja da se ozbiljnije pozabave sa sistemom obrazovanja i programskim sadržajima, upravo za sve predmete studija, kao i srednjeg i osnovnog nivoa obrazovanja.

U sistemu obrazovanja, veliki je nedostatak i adekvatne i redovne inspekcijske kontrole uspješnog i sistematskog rada predavačkog kadra na svim nivoima, tako da se pojedini profesori ponašaju kao slobodni strijelci sa „ bauk „ kriterijima, koji im obezbjeđuju neku distancu nedodirljivih.

Nije niti slučajna pojava da pojedini studenti napuštaju taj fakultet, odlaze na druge fakultete i kada tamo polože predmetni ispit vraćaju se ponovo na matični fakultet.

Ovo je realno i istinito, sa bezbroj primjera, ali se sa ovom pojavom u našem društvu nije niko do danas pozabavio.

Zadovoljstvo je i sreća u ubrzanom i masovnom razvoju i njenim mogućnostima tzv. informatičke tehnologije sa pojavom interneta i drugih društvenih mreža, tako su nam dostupne i mnoga nužna saznanja iz svih sfera intelektualnog, društvenog i ostalog domena  životnih i ljudskih aktivnosti.

Primjera radi, što često ističem mojim sagovornicima, a mojim učenicima sam to i praktično dokazivao kroz često simultano upražnjavanje šahovske igre.

S obzirom da se skoro 80 godina družim sa šahovskim fihurama, jer sam u šestoj godini učio i prve poteze, a kao profesor sam elektrotehničarima predavao i mikroelektroniku, te ih upoznavao sa ulogom, značajem i mogućnostima mikro komponeti ( čipova ).

Sa konkretnim saznanjima o ljudskoj memoriji i memoriji koju posjeduje jedan kompjuter, odnosno razni stvoreni šahovski programi, kao izuzetno značajno i veoma važno ljudsko dostignuće, mogao sam o istome mojim učenicima da prezentiram.

Svakako je ovo kompleksna problematika, koja je istinski dostupna izuzetnim ljudskim potencijalima, koji se bave i šahovskom igrom i drugim naučnim saznanjima i dostignućima.

Zahvaljujući nizu okolnosti, kao šahista imao sam mogućnosti susresti se i upoznati mnoga svjetska velemajistoska  dostignuća i izuzetne ličnosti, zatim upoznati sistem djelovanja tzv. ruske šahovske škole, te kao profesor sa spoznajom informatičke tehnologije, često sam mogao o svemu ovome da pišem i govorim, kao i da upoznajem moje učenike.

Ovaj moj kratki osvrt na ovu problematiku, upravo sam osjetio i radim radi trenutnog bijega iz ove naše tmurne i crne društveno- političke svakodnevnice, jer kako tob jednom prilikom reče naš mugledni Nobelovac Ivo Andrić ;parafrazirano  „ Došlo je vrijeme kada pametni zaćute, budale progovore, a siromašni se obogate „

Međutim, u ovom našem vremenu i našem ambijentu nacionalisti su u vlasti, te nam je svaka slogoda govora i ndjelovanja za sopstvenu bolju budućnost postala upitna i problematična.

BiH ne samo da nije u čekaonici EU, već nije ni na njenoj periferiji

Sve veći broj bh građana se sve glasnije pita dokle će nas Evropska unija obmanjivati i lagati sebe i nas. Treba nas, a ne želi nas? Trebamo je da nam pomogne prevladati sve jače udare sepratizama i nacionalizama usmjerene i dirigovane iz susjedstva, ali konkretne podrške nema. Ubrzani pristup BiH ka EU je obostrano zahtjevan i ako se to u EU brzo ne shvati, može imati nesagledive posljedice. BiH je pola stoljeća bila vezivno tkivo SFRJ i više je nego jasno da je takvo vezivno tkivo više nego potrebno EU, bez kojeg neće moći opstati. 

U EU još uvijek ne žele shvatiti da su građani BiH Evropljani, da je Bosna i Hercegovina oduvijek u Evropi, da je to uvijek i bila, ma koliko je obezvređivali i marginazirali.  

Događanja u BiH 90-tih prošlog vijeka EU je gledala s malo ili nimalo osjećaja, a ovih kriznih dana nas opet preskače, gura nas pod noge Srbiji i Hrvatskoj, a “huge” zagrljaj nudi Srbiji, sprema da je bezuslovno objeručke prigrli, kako bi je istrgla iz zagrljaja Rusije. 

Dramatično stanje u BiH puno neizvjesnosti traje već 10 godina, a ovih dana doseže kulminaciju, ali ni sada ne izaziva veću zabrinutost EU, iako mu je dobrim dijelom kumovala. Javno je stala u odbranu Čovićevih težnji da dovrši podjelu zemlje i formira treći entitet. Ipak postoji nada da će umjesto EU nešto konkretnije preduzeti Vijeće sigurnosti UN-a, koje će 11.5. 2022. raspravljati o stanju sigurnosti u BiH. 

Ubrzani pristup BiH EU je samo šuplja priča

BiH je 2005.g. počela pregovore za ulazak u EU, a sada gazimo 2022.g. i još smo daleko od EU. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan je 2008.godine, a stupio je na snagu 2015.godine. Po njemu su građani BiH od 2010.g. dobili pravo putovanja u Šengenski prostor i nezadovoljni stanjem i statusom počeli masovno napuštati zemlju. 

Zahtjev za članstvo BiH je podnijela  2016.g., kao posljednja zemlja Zapadnog Balkana, pored Kosova. Slovenija je postala članica EU 2004.g a Hrvatska 2013.g.

Izmorena političkim podmetanjem i smicalicama, nedovoljno oporavljena od pandemije Covid 19 iz još jedne burne zime Bosna i Hercegovina ulazi u još jedno bremenito ljeto puno traumatičnog nasljeđa i neizvjesnosti…A oktobarski izbori su samo kamičak u cipeli.

Već treći mjesec u Ukrajini rat bijesni, gine se, gradovi ostaju u ruševinama, a milionska masa očajnika napušta svoje domove i kreće u tuđinu. Strah od rata širi se i na neke druge zemlje iz okruženja, a u ratnu zbilju uvlači se Zapadni Balkan, posebno Bosna i Hercegovina. Prijetnje Rusije izazivaju ozbiljnu zabrinutost politike i građana. 

Tek sa ratom u Ukrajini postalo je vidljivo koliko je ovo područje, posebno Srbija i Rs, od 90-tih godina prošlog vijeka bilo izloženo i postalo podložno ruskom uticaju. Pri tom dodatni strah i povećanu zabrinutost izaziva ubrzano naoružavanje Srbije i Hrvatske, koje se ne prestaju direktno ili preko Dodikovih i Čovićevih separatista miješati u unutrašnje stvari BiH i podrivati njenu stabilnost i suverenitet. Iz Rs pod vođstvom Dodika i iz HDZ BiH predvođenog Čovićem nastavlja se udar na ustavni poredak BiH, vraćanjem nadležnosti sa države na entitet Rs i nametanjem promjena u izbornom procesu, kojima se etničko cementira i nadređuje građanskom. I sve to se već godinama nastavlja uz toleranciju i sadejstvo EU.

Orbanizacija EU

Izložena sve jačim udarima desnice pokrenute Orbanom u Mađarskoj, do nedavno Janšom u Sloveniji, Milanovićem u Hrvatskoj…EU sve teže održava svoju složenu i duboko birokratiziranu organizacionu strukturu, koju je svojim magičnim uticajem do svog odlaska čvrsto držala Njemačka preko Angele Merkel. Vidno oslabljena EU sve više luta u traženju rješenja i sve teže postiže konsenzus po najvažnijim pitanjima. Agresijom Rusije na Ukrajinu u EU je postignut neočekivano visok stepen homogenizacije, koji se potvrdio kroz osudu Rusije kao agresora i pužanje pomoći Ukrajini da se odbrani. 

Značajnu  finansijsku pomoć i pomoć u oružju i opremi Ukrajini pružaju SAD i članica Unije, ali ako se rat u Ukrajini produži sve će biti teže održati zahtjevan nivo podrške, a time i jedinstven stav unije. Iz tog ali i drugih razloga može se nametnuti i potreba za izmjenama u načinu odlučivanja, prije svega po pitanjima koja nisu od vitalnog značaja za sve članice EU. Problem postizanja konsenzusa je jedan od ključnih u BiH, ali je prisutan i u EU, što se pokazalo prilikom razmatranja sankcija Diodiku i pri davanju pristupa Makedoniji, koja je ispunila sve uslove, ali se suprostavila Grčka, a po tom Bugarska. 

Orban očito nije rođen u Mađarskoj, već je produkt secesionističkih procesa na prostorima Balkana, koje sponzorira evropska birokatija…Ako EU i dalje ostane imuna na aktuelno i potencijalno stanje u BiH u njoj će se rađati sve više Orbana, koji će sve brže rastakati porodično stablo EU…

BiH sita licemjerja MZ

Mnogi u BiH se sve više pitaju kuda nas vodi sve duži niz godina nade i iluzija da ćemo u dogledno vrijeme postati članica EU? 

Koliko se nakon doživljenih razočarenja, tokom agresije koja je trajala 4 godine, zaista  može vjerovati gospođi Europi da će nas nakon ratnog haosa i beznađa, kojem smo bili izloženi tokom agresije i kojem smo i danas izloženi u uslovima Dejtonskog mira, primiti pod svoje okrilje i pomoći nam da zaboravimo što su nam učinili, kako bi mogli nastaviti živjeti kao normalan i civilizovan europski narod. Ni nakon 30 godina od agresije na BiH, kojom smo ostali bez polovine stanovništva, ne možemo reći da nas EU razumije, da nas podržava u našim pravednim zahtjevima, već nam u sadejstvu sa lakomim komšijama podmeće kukavičija jaja. Traže nam da ispunimo još 14 uvjeta, uz sve manje konkretne a sve više verbalne podrške, a znaju da ih ne možemo nikad ispuniti dok smo zarobljeni faličnim Dejtonom mirovnim sporazumom. Podijelili su nas u Dejtonu tako vješto da nas više ni rođena majka ne može sastaviti ni sjediniti. 

Svi znaju da se ne možemo ni oko čega dogovoriti, a uporno nas guraju u jalove pregovore i dogovore. Zna to gospođa Evropa, znaju to i SAD. Svjesni su kakvu ulogu u BiH igraju Srbija i Hrvatska, znaju da Dodik i Čović svako za sebe i obojica zajedno po poznatoj strategiji prave korak po korak koji vode secesiji, ali ih i dalje puštaju da idu u istom smjeru.

Kapije EU pred BiH su zatvorene

Iako srcem i dušom pripada EU, pred BiH su još uvijek zatvorene sve kapije EU. Očekivanja BiH od EU su nerealna, jer nisu zasnovana na stečenom iskustvu sa EU iz ranijeg perioda. Prije svega ne treba zaboraviti da nam je EU okrenuila leđa, kada je bilo najteže, kada smo napadnuti od strane Srbije, a po tom Hrvatske. Duge iscrpljujuće četiri godine gledali su kako se u BiH gine, gledali kako Sarajlije ubijaju ko zečeve, gledali logore i počeli reagovati tek onda kada su iz BiH krenule nepregledne kolone izbjeglica… Kumovali su nepravednom miru, sa kojim agresori ne samo da nisu kažnjeni već nagrađeni, a i u posljeratnom periodu kroz cijeli tok mirovnog procesa nisu stali na stranu države BiH, već konstantno povlađuju secesionistima koji otvoreno rade na rasturanju države. Prešućivali i danas prešućuju negiranje genocida i nagrađivanje najvećih zločinaca…Na destruktivan udar Dodika i Čovića, koji traje 10 godina i koji je kulminirao Dodikovim udarom na ustavni poredak, a Čovićev projekat obnove Herceg Bosne nije bilo nikakva odgovora, čak ni sankcija kojima se danima prijetilo, polemisalo i sleglo ko prašina. Birokratski odnos EU prema našim očekivanjima i danas je toliko uzdržan i neodgovoran, da ga je suvišno i komentarisati. Verbalna podrška – DA, ali konkretna pomoć – Ne! Sve to nam govori da od EU ne treba skoro ništa očekivati, dok se njen odnos bitnije ne promijeni.

Na sve brojnije zahtjeve da se Bosni i Hercegovini (obzirom na siguronosne prijetnje) omogući ubrzani pristup EU Predsjednik Evropske komisije i Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell je jasno dao do znanja da BiH neće dobiti kandidatski status prije nego ispuni 14 uvjeta, koji su pred nju postavljeni. Pri tom ni Borrell, kao ni drugi, nije našao za shodno da objasni kako to da EU već mjesecima nagovještava uvođenje sankcija Dodiku i drugima koji ugožavaju suverenitet i integritet BiH, a do sada ni EU (pod izgovorom da se ne može dobiti saglasnost svih 27 članica) ni njene članice pojedinačno nisu to učinile. A kada se zapucalo u Ukrajini onda su se članice usaglasile za 24 sata.

Najniže obrazovani i malo informisani bi za jedan dan shvatili zašto u BiH nema dogovora ni konsenzusa ni po jednom važnom pitanju, zašto ga neće ni biti, a u EU to nisu (ili neće) ni shvatiti. Može li biti kompromisa između onih koji hoće da sačuvaju zemlju za dobrobit svih njenih naroda i građana i onih koji sve čine da je rasture, podijele i prisvoje samo za sebe? 

Ako je BiH protektorat MZ, a jeste, onda je primarna dužnost te MZ da preko svojih organa i institucija natjeraju organe vlasti, prije svega bh pravosuđe, da rade svoj posao, jer to se ne može postići kroz živuće demokratske procese.  

U svemu tome veliko razočarenje su i građani BiH. Građani koji se zalažu za jedinstvenu i nedjeljivu BiH moraju biti glasniji i mobilniji, moraju ustati i slati poruke, izići na ulice, jasno definisati i ultimativno postaviti svoje opravdane zahtijeve pred neodgovornu MZ, EU ali i SAD …da zaustave srpske i hrvatske separatiste i uskrate im podršku i kredibilitet.  Nažalost, bh građani su dopingovani, zatvoreni u etničke torove i stavljeni pod etničku i stranačku kontrolu Izetbegovića, Dodika i Čovića. Bez obzira na to, građani bi se morali  otrijezniti i aktivnije postaviti u težnji da promijene stanje i poprave svoj status.

14 uvjeta EU postavljenih pred BiH

Prvih dana kada je počela ruska agresije na Ukrajinu bilo je i onih koji su mislili da treba iskoristiti takvu situaciju da se dobije ubrzani pristup EU, prije nego se ispuni 14 postavljenih uslova, što bi po mišljenju mnogih bilo ne samo licemjerno već i nemoralno. 

Svako normalan zna da 14 uvjeta koji se postavljaju za pristupne pregovore za ulazak u EU treba ispuniti, jer oni su uslov daljeg uspješnog razvoja demokratskih procesa. Ali obzirom na sve što je pretrpljeno u ratu i što se sve teže podnosi u uslovima nepravednog mira, dotatno otežano siguronosnim prijetnjama Rusije, teško je očekivati da će BiH u razumnom roku moći ispuniti zahtjeve EU da dobije kandidatski status. Iz tog razloga je član Predsjedništva BiH Komšić zatražio ubrzani prijem BiH u NATO i ubrzani postupak za dobijanje kandidatskog statusa za EU…To je zatražio i Predsjedavajući Džaferović pri posjeti Briselu…ali EU na sve takve apele ostaje gluva, mada znaju i vide kakva se mreža plete oko BiH.

Da počne pregovore o punopravnom članstvu u EU BiH treba iz 4 oblasti: Demokratije, vladavine prava, temeljnih ljudskih prava i javne uprave ispuniti 14 sljedećih uvjeta:

  • Osigurati provođenje izbora u skladu sa standardima OSSE i Venecijanske komisije, 
  • Osigurati rezultate u radu na svim razinama mehanizma koordinacije za nacionalni program pravne stečevine EU,
  • Osigurati funkcionisanje Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje,
  • Temeljno poboljšati institucionalni okvir i ustavnu razinu kako bi se osigurala pravna sigurnost raspodjele nadležnosti na svim nivoima vlasti, 
  • Preduzeti konkretne korake za promicanje okruženja pogodnog za pomirenje, kako bi se prevladalo nasljeđe rata,
  • Unaprijediti pravosuđe – donošenjem novog zakona o VSTV BiH i sudovima BiH po evropskim standardima, 
  • Jačati prevenciju i borbu protiv korupcije, kriminala, pranja novca i terorizma, osiguranje učinkovitosti na svim razinama, 
  • Upravljanje granicama i sposobnost upravljanja migracijama i azilom,…te u Oblasti temeljnih ljudskih prava: 
  • Jačati zaštitu prava svih građana, provedbom zakona o nediskriminaciji i ravnopravnosti polova, 
  • Osigurati pravo na život i zabranu mučenja -ukidanjem smrtne kazne i određivanjem mehanizma protiv mučenja i zlostavljanja, 
  • Osigurati poticajno okruženje za civilno društvo po evropskim standardima o slobodi uduživanja i slobodi okupljanja, 
  • Zajamčiti slobodu izražavanja i medija i zaštitu novinara, 
  • Poboljšati zaštitu ranjivih grupa, dovršiti reformu javne uprave- da bude profesionalna i depolitizirana

Može li BiH dok je u Dejtonskoj ljušturi ispuniti uvjete koje se pred nju postavljaju?  Odgovor većine je – ne može!

Zar ne bi bilo ispravno da EU kaže- Znamo da ovako organizovani ne možete ispuniti brzo svih 14 uvjeta, ali vam dajemo rok da u 3 mjeseca ispunite 5, a ostale kad pođete pristupne pregovore, odnosno u roku koji će vam biti određen po ulasku u EU- jer BiH nije bila niti je sad u istoj situaciji u odnosu na druge zemlje Zapadnog Balkana, niti one koje su ranije primljene bez ispunjenih uvjeta. Naravno, bilo bi najbolje da sve zemlje uđu u EU zajedno, ali one ( sa izuzećem Kosova) nisu ni u blizu u tako složenoj situaciji kao BiH. 

BiH je preživjela agresiju, preživjela je 27 godina Dejtonskog mira u nepodnošljivim uslovima punim blokada, podrivanja, prijetnji, ucjena…Odbranili se pod embargom, preživjeli 27  Dejtonskih godina u kandžama srpskog i hrvatskog separatizma usmjeravanog i podržavanog iz Srbije i Hrvatske uz toleranciju, a često odobravanje i podršku od MZ i pokrenuli proces pridruženja EU i NATO, uprkos blokadama i prijetnjama iz zemlje i susjedstva, a sada i od Rusije. Evropska birokratija sve to vidi i umjesto da nam dođu u pomoć i podrže nastojanja da ispunimo postavljene uvjete, poigravaju se s nama, iako znaju da razaranje BiH debelo podriva temelje na kojima je postavljena i djeluje sama EU.

Kozmetičke promjene ne mogu promijeniti stanje u BiH

Svima mora biti jasno da se stanje u BiH ne može ni promijeniti ni poboljšati samo kozmetičkim promjenama. Mora se izmjeniti Dejtonski sporazum, mora se promijeniti Ustav. 

BiH nije moguća sa 3 predsjednika, 2 entiteta i 3 konstitutivna naroda, već samo kao jedinstvena i nedijeljiva građanska… Vide to svi u BiH, zna to MZ, znaju to i UN.

Natjerana zbivanjima u Ukrajini i otvorenim prijetnjama koje već per puta upućuje ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov EU je konačno počela shvatati da bi BiH mogla veoma lako postati potencijalno ratno žarište, ali i dalje na tom planu ne preduzima skoro ništa što bi građanima BiH ulilo nadu i uvjerilo ih da se čvrsto stoji uz njih. 

Ima li mjesta za bh muslimane u EU?

Nije li krajnje vrijeme da bh lideri ovakvo otvoreno pitanje postave Briselu? Jer Orban nije ni prvi ni jedini koji zlurado i bez ikakva uvjerljiva osnova u 2 miliona bh muslimana vide opasnost za EU i mir u svijetu. 

EU mora demantovati mišljenje da neki u njoj ne vole bh muslimane. To moramo znati i toga biti uvijek i duboko svjesni. Ne mora biti mjerodavno, ali je činjenica da je Turska, koja je zahtjev za članstvo u EU podnijela 1959.g. (prije 63 godine), još uvijek na čekanju. Na čekanju je i Bosna, jer EU očigledno primjenjuje različite aršine i dvostruke standarde za ulazak. 

Koliko je to tačno svjedoči slučaj Turske, koja je kandidat za prijem u EU od 2005.g. Tako velika država, tako moćna ekonomija, članica NATO, sa kojom bi EU mnogo ojačala i dobila, pa je ne samo ne primaju u uniju, već je preko 60 godina drže na distanci. To je očigledno iritiralo turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da konstatira da je “EU klub kršćana”  uz poruku “ Pogledajte prvo sebe u ogledalo, prije nego što nas počnete učiti demokratiji.”

Zaista je i nas u BiH sve teže uvjeriti da u EU ne postoje dvostruki standardi za ulazak u EU. Čekati desetljećima ispred zatvorenih rata je ne samo destimulativno već i besmisleno i ponižavajuće. Čak i onda kada je to jedina alternativa.

Pri odlučivanju u davanju kandidadskog statusa EU bi morala pored opštih uslova imati u vidu i uzimati u obzir posebne specifične uslove kandidata. Na to najargumentovanije upućuje slučaj BiH. Ni jedna država u EU ili van nje nije bila niti je sada u poziciji u kakvoj se nalazi BiH, jer je još uvijek zarobljenik rata, što je svima u EU više nego dobro poznato. Ulaz u EU bi je odmah oslobodio tih okova i omogućio joj da brže ispuni i one uslove od 14 postavljenih, koje u postojećim uslovima nikad ne bi mogla ispuniti, jer nema i ne može imati konsenzus.

U EU bi morali znati ako ne učine ništa da pomognu i olakšaju ulaz BiH u EU izlažu se i sami velikom riziku, jer u postojećem statusu BiH je barutno punjenje u temeljima EU, koje se uvijek može potpaliti ne samo direktno već i daljinski. Naravno, EU i sada ima druge brige, prije svega rat u Ukrajini, i nema se kad baviti Bosnom i Hercegovinom, ali je već predugo drži  “ko ćuku” na labavoj uzici, što ne samo da ne otklanja niti umanjuje, već povećava opasnost u regionu.

Shvata li EU kakav značaj BiH ima za EU?

Ako EU nije do sad shvatila kakav je BiH dragulj, koliko utiče na jedinstvo EU iako je van saveza, kako se može očekivati da dobije širu podršku za ulazak u EU? Postalo je smetnja čak i to što su Bošnjaci postali većinsko stanovništvo u BiH. Bošnjačka strana im je kriva jer i dalje žali za bratstvom i jedinstvom, ističe svoju multietnuičku opredjeljenost, vjeruje u zajednički život, a iz Srbije i Hrvatske joj redovno podmeću klipe i optužuju je da podržava islamski terorizam i priželjkuje džamahiriju, mada za takve tvrdnje i optužbe nema ni jedan pravi argument.     

Više je načina za pomoć BiH

A više je načina kako EU može pomoći BiH. Prije svega može i treba izvršiti pritisak na OHR, Međunarodnog predstavnika, na bh tužilaštvo i pravosuđe, da sankcionišu, ograniče i smjene Dodika i Čovića i one koji ih podržavaju. Sa Dodikom, Čovićem i Izetbegovićem treba prestati dogovarati.

Umjesto da se Dodikovo i Čovićevo antiustavno djelovanje zaustavi, da se sankcionišu i  odstrane sa političke scene,  s njima se nastavlja šurovati i dogovarati, što im daje još veći značaj i ohrabruje ih za nove korake. Ne može se vjerovati da u NATO i EU nisu znali i vidjeli šta snuju Dodik i Čović, šta čine, s kim se sastaju i dogovaraju. Dodikovo šurovanje sa Putinom traje godinama i bilo je toliko očito i izazovno, da je svima palo u oči, samo ne čelnicima EU. Dolasci ruskih specijalaca i dostava oružja Rs brzo su zaboravljani. O tome se do sad malo ili nimalo govorilo, jer je potcijenjivan ruski uticaj u Srbiji, Rs, na Balkanu. 

Srbiji i Hrvatskoj treba otvoreno reći da nisu garanti Dejtonskog sporazuma i zabraniti im da se miješaju u unutarnje stvari BiH. 

MZ gluha i slijepa na upozorenja

Kao i Bosna i Kijev je godinama upozoravao o namjerama Rusije, kao što BiH upozporava o namjerama Srbije i Hrvatske, ali to niko od odgovornih u MZ nije htio da čuje. Jednoga dana to se može razbiti o glavu.

Po modelu iz 90-ih da svi Srbi žive u jednoj državi prave se srpski svet i ruski svet, kao otvorena prijetnja svima koji s njima ili pored njih žive…Umjesto da se u tome onemoguće Srbiji se daje podrška da kroz ekonomske projekte ostvari političke ciljeve. 

Ne može se vjerovati da nije zapaženo ali može reći da nije ozbiljno shvaćeno da Rusija i Srbija teže istom? Rusija teži da vrati snagu SSSR-a, a Srbija snagu Jugoslavije pretoči u Veliku Srbiju. Prosto je nevjerovatno da lideri Srbije promovišu fašizam, a EU ih i dalje prihvataju i promoviraju kao lidera Balkana i traže od BiH da prihvati ranije Šengen, a sada Otvoreni Balkan…

BiH je dio Evrope i Evropa je treba izvući iz zone srpsko- ruskog uticaja, za dobrobit BiH ali i EU. Ulaz BiH u EU ili NATO je ključ stabilnosti Balkana. Prijemom BiH u NATO ili EU najveći broj problema bio bi odmah otklonjen. 

Burlington, 10.05.2022                  

Zijad Bećirević

.. 

Dan pobjede nad fašizmom 

se obilježava 9. Maja u svijetu,

a podmladak fašizma nam opet prijeti.

Dan je Zlatnih ljiljana, Evrope i Pobjede

a sve manje mira, sigurnost i slobode.

Malo je razloga u svijetu za slavu

fašizam se budi i diže glavu.

Fašizam se budi, širi i prijeti, 

svim ljudima na planeti.

Ljudska prava, mir i sloboda

za mnoge u svijetu su luk i voda.

Dok fašisti u Evropi kolo vode, 

Evropa slavi Dan pobjede.

U Evropi se diže plima fašizma.

Uvijek isti – fašizam i fašisti.

Probudite se ljudi,

jer svijet je opet stao na kamen ludi.

Kroje se granice u glavi,

kopaju grobnice u travi.

Rat se ne događa, rat se pravi,

da pirovu pobjedu pobjednik slavi.

U svijetu sve manje radnika, fabrika i rudnika

a sve više masovnih grobnica i spomenika.

Devedesetih Bosna, danas Ukrajina

na udaru fašizma i mjesto zločina.

Zar se ništa iz dva svjetska rata naučilo nije

zar se opet 20, 50, 100 milona ljudi treba da ubije?

I kad je pobijeđen fašizam prijeti

svim ljudima na planeti.

Ne budi čovječe naivan i lud,

vuk dlaku mijenja, a ne mijenja čud.

Ne očajavaj kad pravda plače,

jer zlo i kad pobijedi nije jače.

Burlington, 9. maja 2022.

Zijad Bećirević


































Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Da li nam je današnji dan, samo dan sjećanja na pobjedu fašizma, ili nas istinski treba učiti i trajno naučiti da se protiv fašizma još uvijek trebamo neprekidno boriti.

Zato se i moramo pitati, da li smo zaista naučili lekcije iz nedavne prošlosti, ili će mo poput papagaja stalno ponavljati ; „ da nam se nešto slično ne smije više ponavljati „.

“ Ove godine se navršava 76 godina od pobjede nad fašizmom. Deveti maj s razlogom predstavlja prekretnicu u evropskoj povijesti, on nas podsjeća na izgubljene živote, na žrtve fašizma. Sve to je trebalo da bude opomena svijetu, da zlo koje je čovječanstvo gledalo godinama, da se nikome više nikada ne ponovi.

Nažalost to je lekcija koju svijet još nije naučio.

Jer, u pojedinim mjestima BiH i dalje ima grafita sa fašističkim sadržajima i muralima ratnih zločinaca koji oslikavaju zgrade i javne površine. Umjesto stida i osude, pojedinci se tim grafitima još i ponose. Tako zapravo svakodnevno zbog ćutnje sistema, mržnja prema drugačijima bude ohrabrivana. Nažalost tako ispadne, to je istina.

Tom pasivnošću, pogodujemo širenju govora mržnje, fašizma, netolerancije. Umjesto da ustanemo i borimo se protiv svih vidljivih i nevidljivih pojavnosti fašizma, mi ih ćutnjom odobravamo.” / citat  Hatidže Dedović / ?

Moramo se trajno prisjećati i naših ideala  i idola, kao i Titovih vječno sadržajnih i inspirativnih istinskih ljudskih poruka za slobodu i bratstvo i jedinstvo, kao dva nerazdvojna, neraskidava i nužna životna aksioma, koja su se iznjedrila i čuvala godinama u našem biću i našim srcima.

Međutim, crv slutnje, smutnje,mržnje i ljudskoga razaranja, kao oblik i vid tih fašističkih poriva, tinjao je u cjelovitom našem okruženju i sistemu, razvio se i metastazirao u najcrnji njen oblik dijela fašizma tzv. Nacionalizam.

Eto, upravo taj nacionalizam, koji ubija,intezivno stupa na našu scenu početkom 90-tih godina, djeluje u oblicima dvojne agresije na našu domovinu i traje  do današnjih dana našeg postojanja .

Istina je da smo živjeli u zabludama, jer nismo cijenili i poštovali  do krajnosti Titove postulate slobode i bratstva i jedinstva, jer nas je naš nacionalizam prekrio i nadjačao.

Možda smo i suviše bili skloni idealističkim razmišljanjima i ponašanjima, a međunarodni faktori sun as uljuljkivali o ljepoti naše različitosti, našoj multietičnosti i ljepoti postojanja i života u bratstvu i jedinstvu.

Tako uljuljkani i uspavani, vjerujući da se kao različiti narodi, sa vjerom i  svim običajima, zaista toliko volimo i poštujemo jedni druge, da smo možda i bili neki “ lažni “ uzor i cijelom svijetu u ljapotu i dobrotu svih naših različitosti.

Međutim, kada je istinski stupio na scenu sa svojim negativnim i ubitačnim dejstvima, upravo je ovaj nacionalizam za nas bio ubitačan, izvor svih zala i uzročnik agresije, ubistava, progona, urbicidal do genocida.

Dok smo protekli fašizam drugog svjetskog rata dobro prepoznavali i mogli smo se zajednički boriti protiv njega, međutim nacionalizam je bio tajanstven i skriven u mnogim važnim porama našeg društvenog Sistema, nismo ga na vrijeme uočavali, izmakao nam je svakoj kontroli i zato smo i kasnili sa našim zajedničkim odbranbenim sistemom.

Nije nam zaista potrebno mudrovati, isticati neke stalne demagoške tirade i floskule, prisjetimo se samo bisera ljudskosti i dostojanstva suživota, našeg velikog i nezamjenjivog svjetskog državnika, druga Tita;

-”  Bratstvo i jedinstvo, to je bez sumnje najveća tekovina koju smo izvojevali u ovoj krvavoj borbi” / Josip Broz Tito / ?

-“ Radimo kao da ćemo 100 godina živeti, pripremamo se kao da će sutra rat.” / Tito / ?

-“ Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nas dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo.” / Tito / ?

-“ Bratstvo i jedinstvo može postojati samo među onima koji su zbilja ravnopravni.” / Tito / ?

 

-“ Mi moramo u Jugoslaviji, naprimer pokazati da ne može biti manjine i većine. Socijalizam manjinu i većinu odbacuje. On traži ravnopravnost između manjine i većine, a onda nema ni većine ni manjine, nego ima samo jedan narod, proizvođač, radni čovek, socijalistički čovek.” / Tito / ?

-“ Omladina treba da bude sijač bratstva među narodima, ona treba da spriječi sijanje šovinizma, mržnje jednog naroda prema drugome..” / Tito / ?. 

-“ Mir je iznad svega i sve drugo mora biti potčinjeno tome” / Tito /

Kada zaista studiozno, iskreno i znalački danas analiziramo svaki od ovih bisera druga Tita, možemo iskazati naše istinsko odlučivanje o svemu ovome, uzimajući u obzir situacije kroz koje smo prolazili u proteklom period do današnjih dana, da budemo krajnje objektivni, sistematični i istiniti, kao živi svjedoci događanja ?

Prije svega postavimo pitanje ; “ Da li smo ravnopravni “ ?

Prije svega, nismo u svakom pogledu iz razloga agresije na našu teritoriju i naše građane, uticaj nacionalističkih stranaka na opšti društveni institucionalni položaj, nepodobnost zapošljavanja i radnoga mjesta ako se ne pripada ovim nacionalističkim strankama i mnogo toga u sistemu vlasti i odlučivanja?

Šta nam je ostalo od “ bratstva i jedinstva” moramo biti realni i iskazati da imamo “ ljušturu gadosti, mržnje i neljudskih odnosa i ponašanja “ upravo zahvaljujući politici, ideološkoj matric ii djelovanju ovih istih nacionalističkih stranaka u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini ?

Zašto, upravo danas ne reći istinu dea su to kod Hrvata HDZ a kod Srba SNSD, sa njihovim čelnicima, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, ka oi njihovim istomišljenicima ?

Smješne sui  tragikomične igre i međunarodne zajednice, sa koje kakvim “ formalnim “ sankcijama pojedincima, kada one nemaju blage veze sa uspješnim djelovanjem, umjesto da se konkretno, jednostavno i ciljano zabrani svako političko djelovanje u zemlji njhiovih čelnika Milorada Dodik ai Dragana Čovića, pa ako zatreba i djelovanjke ovih stranaka ?

Bez ovakvih radikalnih riješenja, mi građani ove nam jedine naše domovine Bosne i Hercegovine nemamo čemu za budućnost i naše djece da se nadamo ?

.

Imam pravo i obavezu da se kao sin antifašiste ali i sam antifašista i po genima i habitusu, oglasim u povodu obilježavanja Dana takozvane pobjede nad nacizmom i to u Moskvi, Beogradu i Sarajevu. Jer imam stav i jer me se tiče. Dakle, historija je zabilježila da je pobijeđen njemački nacizam tog maja 1945. i nakon toga godinama je korišćena fraza “Nikad više”! No, činjenice su demantirale i jedno i drugo: zapravo, jeste pobijeđena Hitlerova Njemačka, ali nacizam i fašizam nisu i o tome možemo svjedočiti pogotovo mi – građani Bosne i Hercegovine, kako ranih 90-tih tako sve do danas. I ono “nikad više” naravno da je anulirano ne samo u agresijama na R BiH, nego i drugim ratovima na tlu te iste Evrope koji su se desili poslije 1945.

I danas, dok je taj Putin obilježavao na Crvenom trgu 77. obljetnicu pobjede nad njemačkim nacizmom, u čemu su, ruku na srce, najveći doprinos dali Crvena armija nekadašnjeg SSSR-a, dok se mrtav-hladan rukuje sa još uvjek živim pripadnicma te Crvene armije, a prati ga kao sjena patrijarh Ruske pravoslavne crkve, u susjednoj Ukrajini se sije smrt u hiljadama, ravnaju se gradovi sa zemljom i sve to neodoljivo podsjeća na 1939. kada je Hitler napao Poljsku. On, Vladimir Putin, licemjerno obilježava Dan pobjede nad nacizmom, a po istom receptu radi isto ono što je onomad radio Adolf Hitler prema svojim susjedima. Time je itekako stavio veliku mrlju na doprinos Crvene armije u pobjedi nad Hitlerom u Drugom svjetskom ratu i, za razliku od svojih prethodnika, pa čak i Staljina, definitivno stao na pogrešnu stranu historije.

Kada sam već kod paralela, veoma znakovito su se dojmili dva današnja skupa u Beogradu i Sarajevu: u glavnom gradu Srbije je Dan pobjede obilježan podrškom Putinovoj agresiji na nezavisnu i suverenu državu Ukrajinu

……. a u Sarajevu, naravno, građani su dali svoju podršku žrtvama – narodu Ukrajine.

Znači, živimo u vremenu i prostoru gdje velika većina građana susjedne nam zemlje podržava ubijanje civila i djece u Ukrajini, ravnanje gradova iste…,što znači da su se svrstali na tu stranu historije. Njihova podrška Putinovoj krvavoj agresiji na Ukrajinu jeste i poruka svima nama koji smo žrtve velikosrpske agresije na R BiH da bi oni nastavili tamo gdje su Milošević i Karadžić stali. Ulijeva međutim nadu da to nije službeno stajalište Srbije čiji je predsjednik, ma šta znamo o njemu, a znamo puno toga, već na putu da izabere pravu stranu. nebitno je da li će to učiniti iz ideoloških ili pragmatičnih razloga, ali svakako na dobrobit građana svoje zemlje, pa i okruženja.

S druge strane, Sarajevo je i ovim činom pokazalo svoje pravo slobodarsko i antifašističko lice, što se realno moglo očekivati jer žrtva najbolje suosjeća sa žrtvom.

Na kraju, želim da vjerujem da će doći vrijeme koje ja i moja generacija najvjerovatnije nećemo dočekati da će se na tom istom Crvenom trgu obilježavati umjesto Dana takozvane pobjede nad nacizmom, Dan rušenja Putinovog neonacističkog režima koji je do danas unesrećio milione Ukrajinaca, pa i Rusa i koji je realna prijetnja miru u Evropi i cijelom svijetu. Jednako tako želim da vjerujem da nekad u susjednoj Srbiji i manjem bh. entitetu neće živjeti kritična masa onih koji iz neobjašnjivih, imaginarnih razloga podržavaju zlo i zle, oličene danas u Vladimiru Putinu i njegovom režimu i da će konačno naučiti lekcije iz bliže i dalje historije koje su zabilježile da je ta Rusija stoljećima bila uteg oko srpskih vratova i da im je Srbija bila moneta za potkusurivanje na geopolitičkoj sceni Evrope i svijeta.

Bedrudin GUŠIĆ

Poštovani,

Udruženje Renasansa više od 23 godine pruža podršku ženama oboljelim 

od kancera. Kroz naše udruženje je za ove 23 godine prošlo preko 5000 

direktnih korisnica, žena, koje su se suočile sa najtežom istinom o 

svojoj bolesti. Svakoj od tih žena je i po nekoliko puta pružena 

psihološka podrška, pa samo tako pružili preko 10.000 usluga 

psihološkoga savjetovanja, distribucije različitih pomoći u vidu 

lijekova, proteza, organizaovanjem edukativnih radionica. Svake godine 

organizujemo i dvije javne kampanje kojima preko 20.000 sugrađana/ki 

informišemo o važnosti ranih pregelda, prevencije, opasnosti i 

rizicima bolesti kancera i sl. Zahvajjujući nama i kampanjama 

lobiranja nekoliko važnih lijekova se našlo na esencijalnim listovima 

što je za žene koje imaju kancer od izuzetne važnosti.

I svih ovih 23 godine radile smo sa srcem- sada nam je potrebna vaša podrška!

Pozivamo vas 10 maja, sa počektom u 12:00 sati u prostorije centra za 

ljudska prava (DOLINA 1), da zajedno sa nama obilježite godišnjicu 

našeg udruženja. Tokom ovog simboličnog događaja ćemo ukratko 

prezentovati naš dugogodišnji rad.

Molimo vas da nam svojim prisustvom, najavama u vašim emisijama i 

izvještajima sa ovog malog i simboličnog događaja, pomognete da 

uveličamo ovaj dan, jer u sadašnjem trenutku istinski prijatelji 

udruženja RENESANSA su nam jako potrebni.

Za ovu svrhu smo uz podršku naših prijatelja napravili mali film kojeg 

možete pogledati na linku: https://www.youtube.com/watch?v=ruf3Gwq3Oq0

Film u orginalnoj rezoluciji možete preuzeti ovdje: https://we.tl/t-ik7dCsdNEb

Molimo vas da emitovanjem ovog filma podržite našu malu kampanju za 

prikupljanje sredstava za naš dalji rad kako bismo mogli i dalje 

podržavati ovu najugroženiju kategoriju žena kojima smo često, jedina 

podrška.

Hvala i radujemo se našem susretu.

Za sva pitanja i eventualna gostovanja u vašim programima i emisijama 

molimo vas pozovite:  Enida 062 108 444,  Senka 062 683 791

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

“Hoću, bit ću kandidat, moram. Moram ići dalje, ne mogu stati. Šta bih uradio kad bih stao i rekao ne mogu dalje. Ili si gore ili dole u toj političkoj borbi. Moraš se boriti za ideju. Vidjet ćemo da li će još neko biti tu zajedno s nama, razgovaramo. Ne vjerujem da će biti neka jača stranka, ali još uvijek razgovaramo”, kazao je Komšić u Centralnom dnevniku na Face TV.

Zašto i ne, čestiti domoljubniče, patriota i stameni kamenu  na braniku svoje jedine domovine kada nam je bilo najteže, sa svojim „ zlatnim ljiljanima „.

Čestiti si Hrvat svoga roda, ali si kandidat i prestavnik svih građana ove nam, nama jedine domovine Bosne i Hercegovine, zato te želimo i dajemo ti svoje glasove, da nastaviš dokle si došao sa ostvarenjem svojih i naših zajedničkih dobrih nakana i ciljeva.

Svakako smo na ispravnome  Evropskom putu, za EU i NATO savez. Iako je on trnovit sa domaćim nacionalističkim klipovima i preprekama, od strane dušmana i sljedbenika naših agresora, protiv kojih si se i lično borio.

Otuda je i očekivati njihov otpor i silno i brojno tvoje anatemisanje, od tih istih nacionalista, koji ne priznaju i tvoj autentični DNK test, te bi te najradije prekrižili ili prekrstili tvoje pripadnosti nekom drugom ili trećem rodu.

Zato, Željko naš dobri, obećao si nam zajedničku borbu za našu građansku, demokratsku i civilizovanu državu Bosnu i Hercegovinu, svih ravnopravnih naroda i njenih građana, budi i dalje naš ponosni i prkosni čelnik i naš Predsjednik.

Za razliku od ovih brojnih naših nacionalista i dušmana, podrivača ove nam države, koji još uvijek prikrivaju i „ crvene knjižice“ i brišu sve lijepe događaje i trenutke sa Titovog puta, postali su vjernici bez vjere, te istinskim vjernicima zauzimaju i sjedišta u prvim redovima misa i Bogosluženja u katedralama i crkvama.

Nažalost, mnogi od tih kameleona, ulizica i veliko srpsko- hrvatskih nacionalista, transformisali su se u okorjele neprijatelje našeg zajedništva i naše lijepe zajedničke suverene države i njenoga sistema i ustroja, gazeći sve moralne vrijednosti i poštovanja mnogih žrtava u borbi protiv fašizma.

U ova vremena, poslije toga fašizma i dvojne agresije na našu domovinu, ušli su u mračne i teške sudbonosne okvire ličnih nacionalističkih pobuda i stremljenja, ka najnovijem zloglasnom i najcrnjem „ putinizmu „koji istinski nema nikakvoga opravdanja.

Tako naše „ buba švabe „ortodoksni veliko srpsko-hrvatski nacionalisti i „ putinovci „ htjeli bi iskoristiti sve ove nemile događaje, loviti u mutnom, te ojačati i pozicije svojih genocidnih tvorevina od Republike srpske do Herceg Bosne.

Kakvog li našeg licemjerstva i apsurda življenja, kada se uoči 09.maja tobožnjeg dana  pobjede nad fašizmom, pripremamo i paradiramo, na platiformi postojećeg i još crnjeg oblika nacionalizma, još ubitačnijeg i razornijeg, kao oblika i vida nepobjeđenog  fašizma na Evropskim prostorima ?

Ostaju nam samo demagoške floskule, da se sve to više nikada ne ponovi, a sudionici smo i očevidci svakodnevnih nevinih žrtava i užasnih razaranja.

Nismo, još uvijek spremni, sposobni i voljni da u našim prilikama u startu iz temelja nastanka ili postojanja siječemo sve te očiti i vidne korijene izrastanja tih nemilih pojava i njihovih izroda.

Zar u našim uslovima, nije očito i evidentno postojanje tihortodoksnih nacionalističkih stranaka, kakvi su HDZ i SNSD, te njihovih kadrova i čelnika, od Milorada Dodika i Dragana Čovića i inih njihovih saradnika te mentora iz Zagreba Zorana Milanovića i Beograda Aleksandra Vučića,, koji su nasljednici i izvršioci i ranije nastalih agresorskih i ubitačnih ideologija njihovih idola, Franje i Slobodana iz tih agresorskih vremena ?

Iluzorno je do apsurda, sva ova rašomojada kod nas o izbrnome zakonu i izborima, kada mi godinama dozvoljavamo ovim kadrovima i pojedincima, nacionalistima i rušiteljima države i ovoga sistema, Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću i njihovim istomišljenicima, njihovo nesmetano djelovanje u sistemu postojeće vlasti.

Naša javnost, kao i međunarodni faktori koji nam misle dobro i žele nam pomoći, vrijeme je, da jednom shvate ko su to razorne krtice, Dragan Čović i Milorad Dodik, kao nacionalistički elemnti, koje je nužno apsolutno ostraniti iz društveno političkog sadržaja i života u Bosni i Hercegovini .

Zato je nužno shvatiti i želju i podršku Željku Komšiću, jer nedaj Bože, da se Dragan Čović „ ufura „ u fotelju člana predsjedništva, ova naša jedina domovina Bosna i Hercegovina, bila bi već poodavno rasturena.

U ovome je suština koja se treba i mora imati na umu kod svih naših glasača, kao i kod prestavnika međunarodne zajednice.

Uporno insistiranje tzv. „ akademika „ Dragana Čovića na izmjenama izbornoga zakona, prema njihovoj zamišljenoj nacionalističkoj matrici, dolazi do izražaja upravo i njihov plan „ B“ odnosno vaskrsnuće  njihove genocidne Herceg Bosne, koju bi on lično sa svojim partnerom, eventualnim izborom u predsjedništvo „ ne četnikom „ kako to reče Milanović, Miloradom Dodikom, rasturio državu Bosnu i Hercegovinu.

U ovoj cjelovitoj našoj Bosansko hercegovačkoj cirkusijadi, prema ideološkim davno stvorenim matricama iz vremena Ante Pavelića i Draže Mihajlovića, usaglašene u Karađorđevu sa Franjom Tuđmanom i Slobodanom Miloševićem, do današnjih aktera

I realizatora, njihovih istomišljenika i mentora Zorana Milanovića i Aleksandra Vučića, sa domaćim „ rušilačkim blizancima „ guslarom iz Laktaša Miloradom Dodikom i orguljašem iz mostarskih Bara Draganom Čovićem.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Naši Hrvati vele da su“   ugroženi“ , da im je zulum u Bosni i Hercegovini, ali zaboravljaju da su isti izvršili agresiju na našu suverenu državu .

Prema narodnoj; „ kada lopovi trče i glasno dovikuju, držite „ lopove „, neshvatljivo je da su se priklonili takvoj lažnoj Gebelsovoj propagandi, vjerujući da će sa lažima doći do istine.

Veritas amare est, kako veli ova latinska izreka da je istina bolna, svakako, ali kako i za koga, jer je jedna i jedina.

Istina je da su bili agresori sa zapada, dok su im jarani veliko srpski nacionalisti napadali sa istoka, ali je sve odrađeno po jedinstvenom scenariju iz Karađorđeva, od autora i njihovih idola Franje i Slobodana.

Nastavili su sa diskriminacijom, sopstvenim zulumom u svakome pogledu, sa najorizacijom i uzurpacijom i državne imovine i materijalnih dobara nehrvatskog stanovništva ?

Moguće je, da se njihova „ vrhuška „ sa Franjom i njegovim čimbenicima u Dejtonu prekontala, Slobini Srbi uz pomoć međunarodne zajednice, preveslali su ih žedne preko vode, ostvarili su svoj veliko srpski entitet, koji bi trebao da liči na državu, a Hrvatima su ostavili zajedništvo sa Bošnjacima i ostalima u državi Bosni i Hercegovini.

Danas, poslije 30 godina postdejtonskog perioda, vjerujući njihovoj pameti i senilnosti, vraćaju se u neko ružičasto stanje poimanja istine i svoje budućnosti, htjeli bi oživotvoriti svoju genocidnu tvorevinu Herceg Bosnu, kako je stasala i razvijala se i pandam njihova genocidna Republika srpska, prema savjetima i podršci, upravo tih brižnih velikih Srba sa Miloradom Dodikom i njegovim mentorom Aleksandrom Vučićem ?

Evo, upravo im pristižu u pomoć i njihovi jarani , agresori i okupatori sa istoka, po istome scenariju Slobe i Franje iz Karađorđeva, sa njihovim „ papcima ili pulenima „ guslarom Miloradom i orguljašem Draganom.

Pokojnog Franju je u ovome vremenu zamjenio, još crnji i bedasti nacionalista Zoran Milanović, koji svak0odnevno lansira salve svojih nebuloza i blesavih tvrdnji, na sramotu cijelog hrvatskog Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović komentirao je izjave o “reorganizaciji Federacije Bosne i Hercegovine” i “trećem entitetu”. Kazao je kako je “ozbiljna stvar ono što Hrvatski narodni sabor najavljuje”., ali ja ih podržavam.

Kako to ovih dana ističe, taj njihov predsjednik države Hrvatske, nekadsšnji „ drugar „ Zoran Milanović;

„ Dodik nije četnik već naš partner,a Hrvati u Bosni i Hercegovini su spremni za treći entitet „.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović komentirao je izjave o “reorganizaciji Federacije Bosne i Hercegovine” i “trećem entitetu”. Kazao je kako je “ozbiljna stvar ono što Hrvatski narodni sabor najavljuje”., ali ja ih podržavam.

Da li smo mi Bosanci i Hercegovci u zabludama i pored navučene nam ludačke košulje sa Dejtonom.

Niko od nas ne govori, da su jarani „ rušilački blizanci „ jedine nam domovine, naše prkosne i ponosne Bosne i Hercegovine, guslar Milorad i orguljaš Dragan, kao i njihovi mentori Zoran i Aleksandar, ortodoksni četnici ili ustaše  ali se i sami prepoznaju.

Sljedbenici su to, ustaško- ćetničke razbojničke i grobarske mafije iz fašističkoga doba, ostataka Blajburško- Ravnogorskih pipaka otrovne hobotnice.

Mnogi njihovi pipci su davno odlepršali u Argentinu i Čile, istina je da su se mnogi i vratili na poziv svoga „ oca nacije „ i hrvatskoga grobara Franje Tuđmana, kako bi učestvovali u dvojnoj agresiji na BiH i naš Mostar.

Ova ustaško- četnička bratija, prema scenariju svojih mentora Franje i Slobodana, u lijepomm ljetnikovcu Karađorđevu, našli su i zajednički jezik agresije i okupacije naših teritorija,ubistava i progona naših građana, uzurpacije materijalnih dobara, urbicida i na kraju i genocida.

Istina je, da su tako vulgarno i agresorski djelovali uz pomoč i međunarodne zajednice, koja je našim snagama odbrane stavila embargo na uvoz naoružanja.

Međutim, izgleda da su se ti isti međunarodni faktori urazumili i osvjestili, u današnje vrijeme i nadolazeće agresije od strane Rusa i Putinu nad Ukrajinom i njenim narodom, te su mnogi zajednički priskočili u pomoć sa humanitarnom pomoći, kao i isporukom naoružanja.

Nažalost, naše domaće rušilačke krtice, izdajnici svoga roda i veliko srpsko-hrvatski nacionalisti tzv. „ putinovci „ koriste trenutak i nezavidnu situaciju događanja, oskolili  su se i u mirnodopskom našem periodu poslije Dejtona nastoje pripremljenim, rušilačkim i osvajačkim metodama, lukavo i cinično, da osvoje vlast uspostavom svojih osvajačkih genocidnih tvorevina iz doba agresije, RS-a i HB, da vaskrsnu iste i polete u nebesa, kao nebeski narodi.

Sa svojom silnom i lažnom propagandom, Dragan Čović sa HDZ-om i HNS-om kao državnom hrvatskom vrhuškom, Milanovićem i Plenkovićem i inim istomošljenicima, obmanjuju i međunarodne faktore, o svojoj lažnoj ugroženosti i potrebi izmjena izbornoga zakona, prema njihovim zahtjevima i suludim nakanama.

Njihov jaran „ veliko srpski ortodoksni nacionalista „ guslar Milorad Dodik već je poodavno otpočeo svoju secionističku politiku otuđenja RS-a iz državnog sistema BiH.

Da bi u sitome i lakše uspio, postao je i silni brižnik hrvatskoga pitanja u državi BiH, ali pod uslovom da se niti pedalj teritorije RS-a ne dira ili nešto slično desi.

Svi ovi „ evropejci „ pronalaze i te desne, konzervativne i nacionalističke snage i istomišljenike po Evropi, dok im je u pozadini njihov tovarišč i Rus, Putin.

Dakle, uveliko spremaju i kuvaju ruski „ boršč „ ili neki mađarski paprikaš, slovenački gulaš ili francusku salatu, sa kuharicom  La Pen i poslugama Orbana, Janše i dr. sličnih ugostitelja.

Svakako će im se ta njihova kuhana „ kaša „ od glavu razbiti ili je njihovi stomaci neće moći svariti, bez odgovarajućih bojevih glava.

Naš tim se 21. februara ove godine obratio Ursuli von der Leyen, predsjednici Evropske komsije i Roberti Metsola, predsjednici Evropskog parlamenta tražeči da EU uvede sankcije Draganu Čoviću, Boži Ljubiću, Zoranu Milanoviću i Aleksandru Vučiću, zbog njihovog kontinuiranog djelovanja protiv Bosne i Hercegovine, podrivajući njen ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet. Odgovor smo dobili od izvjesnog Vassilisa Maragosa, nekog njihovog činovnika s kojim nismo bili zadovoljni, pa smo se njemu obratili još jednim pismom. Svu tu korespondenciju sa EU birokratima pogledajte u nastavku, na oba jezika:

——————————————–

Dear Mrs. Von Den Leyen,

We are sending you a letter requesting from the EU to impose sanctions on Dragan Covic, president of HDZ of Bosnia and Herzegovina, and Bozo Ljubic, president of HNS of Bosnia and Herzegovina for threatening to stop the general elections in Bosnia in October, announcing the setting up of the fascist ‘third entity’ of Herzeg- Bosna which was ruled as Joint Criminal enterprise by the ICTY.

We also call on the EU to impose sanctions on Zoran Milanovic, president of Croatia, for interfering in the internal affairs of Bosnia and Herzegovina, and encouraging and openly suppprting the pursuit of Joint Criminal enterprise by HDZ in Bosnia, and promoting Russian interests (speaking against NATO enlargement), and Aleksandar Vucic, president of Serbia, for encouraging and supporting the secessionist moves by Milorad Dodik in Bosnia.

We hope that you will protect our country and ensure that the values the US is standing for are promoted and upheld in Bosnia.

Yours sincerely

The Bosnia expert team

Poštovana gospođo Von Den Leyen.

Šaljemo Vam pismo u kojem od EU tražimo da uvede sankcije Draganu Čoviću, predsjedniku HDZ-a BiH i Boži Ljubiću, predsjedniku HNS-a BiH zbog prijetnji prekidom općih izbora u Bosni i Hercegovini u oktobru, najavljujući uspostavljanje fašističkog ‘trećeg entiteta’ Herceg-Bosna kojeg je MKSJ označio kao udruženi zločinački poduhvat. Također pozivamo EU da uvede sankcije Zoranu Milanoviću, predsjedniku Hrvatske, zbog miješanja u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, te ohrabrivanja i otvorenog prizivanja udruženog zločinačkog poduhvatom HDZ-a u BiH, te promicanja ruskih interesa (govori protiv proširenja NATO-a) i Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, zbog ohrabrivanja i podrške secesionističkim potezima Milorada Dodika u Bosni.

Nadamo se da ćete zaštititi našu zemlju i osigurati da vrijednosti za koje se SAD zalažu budu promovirane i podržane u Bosni.

S poštovanjem

Ekspertni tim za BiH



Dear Bosnia expert team,

We have received your message from 21 February to Commission President von der Leyen. The President asked me to reply. 

Bosnia and Herzegovina applied for EU membership in February 2016, and in May 2019 the Commission adopted its Opinion on such application, which sets out 14 key priorities for the country to fulfil in order to become ready to open EU accession negotiations. The EU Council endorsed the Opinion and its key priorities in December 2019.

Among the key priorities, Bosnia and Herzegovina needs to “ensure that elections are conducted in line with European standards by implementing OSCE/ODIHR and relevant Venice Commission recommendations,” as well as to “ensure equality and non-discrimination of citizens, notably by addressing the Sejdić-FinciECtHR case law.” 

As the EU Council confirmed in its Council conclusions on enlargement of December 2021, “With reference to the institutional mechanisms, which were set by the Dayton Peace Agreement, Bosnia and Herzegovina needs to undertake further constitutional and electoral reforms to ensure equality and non-discrimination of all citizens, notably by implementing the Sejdić-Finci case law of the European Court of Human Rights (ECtHR). The Council underlines that no legislative or political step should be taken which would make the implementation of the Sejdić-Finci ruling and related ECtHR rulings more challenging or would further deepen divisions. The Council reiterates its call for an inclusive process of limited constitutional and electoral reforms, through genuine dialogue and in line with European standards to eliminate all forms of inequality and discrimination in the electoral process. The Council underlines that a number of Constitutional court decisions have yet to be fully enforced. In this context, the Council calls for the Inter-Agency Working Group to swiftly resume its work and present its proposals on reforms ahead of the vote to improve the electoral framework.”

Between July 2021 and March 2022, the EU and the US have been facilitating talks among political actors with a view of achieving a solution for constitutional and electoral reforms that, among other things, would have ensured the full implementation of all pending rulings from the European Court of Human Rights. Unfortunately, despite sincere efforts, political leaders could not agree to such a solution; this is a major disappointment. Our facilitation is now exhausted.

General elections will now take place in Bosnia and Herzegovina in October according to the Constitution and the election law in force. They should be free, fair, and inclusive.

The Commission will continue to closely follow the situation in Bosnia and Herzegovina. Rest assured of our unwavering support to Bosnia and Herzegovina as a single, united and sovereign country, on its path towards EU accession.

Kindest regards,

Vassilis Maragos

Head of Unit NEAR D4

Poštovani ekspertski tim Bosne,

Primili smo vašu poruku predsjednici Komisije von der Leyen od 21. februara. Predsjednica me je zamolila da odgovorim. Bosna i Hercegovina je podnijela zahtjev za članstvo u EU u februaru 2016. godine, a u maju 2019. godine Komisija je usvojila Mišljenje o takvoj aplikaciji, u kojem se navodi 14 ključnih prioriteta koje zemlja treba ispuniti kako bi bila spremna za otvaranje pristupnih pregovora s EU. Vijeće EU podržalo je Mišljenje i njegove ključne prioritete u decembru 2019. Među ključnim prioritetima, Bosna i Hercegovina treba „osigurati da se izbori provode u skladu sa evropskim standardima implementacijom OSCE/ODIHR-a i relevantnih preporuka Venecijanske komisije“, kao i „osigurati jednakost i nediskriminaciju građana, posebno implementacijom presude u predmetima Sejdić-Finci i drugi.” Kako je Vijeće EU potvrdilo u svojim zaključcima o proširenju iz decembra 2021. godine, „U pogledu institucionalnih mehanizama, koji su postavljeni Dejtonskim mirovnim sporazumom, Bosna i Hercegovina treba poduzeti dalje ustavne i izborne reforme kako bi osigurala ravnopravnost i nediskriminaciju svih građana, posebno primjenom presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić_Finci” (ECtHR). Vijeće naglašava da se ne treba poduzeti nijedan zakonodavni ili politički korak koji bi učinio izazovnijima provedbu presude Sejdić-Finci i srodnih presuda Evropskog suda za ljudska prava ili bi dodatno produbio podjele. Vijeće ponavlja svoj poziv na inkluzivan proces ograničenih ustavnih i izbornih reformi, kroz istinski dijalog u skladu sa evropskim standardima, kako bi se eliminisali svi oblici nejednakosti i diskriminacije u izbornom procesu. Vijeće naglašava da određeni broj odluka Ustavnog suda tek treba da se u potpunosti provede. U tom kontekstu, Vijeće poziva Interresornu radnu grupu da brzo nastavi svoj rad i iznese svoje prijedloge o reformama prije glasanja za poboljšanje izbornog okvira.” U periodu od jula 2021. do marta 2022., EU i SAD su omogućavale razgovore među političkim akterima u cilju postizanja rješenja za ustavne i izborne reforme koje bi, između ostalog, osigurale punu provedbu svih neriješenih odluka Europske unije i Suda za ljudska prava. Nažalost, uprkos iskrenim naporima, politički lideri nisu mogli pristati na takvo rješenje što je veliko razočarenje. Naša pomoć je sada iscrpljena. Opći izbori će se sada u Bosni i Hercegovini održati u oktobru u skladu sa Ustavom i važećim izbornim zakonom. Oni bi trebali biti slobodni, pošteni i inkluzivni. Komisija će nastaviti pomno pratiti situaciju u Bosni i Hercegovini. Budite uvjereni u našu nepokolebljivu podršku Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj, ujedinjenoj i suverenoj zemlji na njenom putu ka pristupanju EU.

Najljepše želje,

Vasilis Maragos Šef jedinice KOD D4


Dear Vassilis Maragos,

Thank you for your email of 4th May 2022 regarding our request to the EU to introduce sanctions for those who are a threat to peace and stability in Bosnia as well as to its territorial sovereignty. 

We must note that your response didn’t make a single reference to our request on sanctions nor did it condemn any acts and actions of those referred to in our email of 21st February 2022 who pose a threat to our country. 

Furthermore, you made no mention of those who have been blocking the state institutions at all levels for months now and even years, which we are struggling to understand. 

But, in your email of 4th May 2022, you have expressed your ‘disappointment’ regarding your failed efforts to change (we dare say to ‘push through’ or even ‘impose’) an election law. We are not as much disappointed in what you claimed as we are shocked that you (ie. EU) expected from the citizens of Bosnia to:

a) Accept a change in election law that the Bosnian citizens see to seek to impose a fascist and discriminating election law that would favour votes of Croats in some parts of the Bosnian federation over those of the Bosniaks’ (1 Croat= 17 Sejdic-Finci’s or Zornic’s’)!

b) Accept an election law that is seeking to completely disregard  the citizens of Bosnia and Herzegovina (to deprive and devoid them of their human rights!) as opposed to the three ‘ethnic tribes’, thus, showing your complete disregard for the European Human Rights court rulings on Sejdic-Finci, Zornic and others as well as the European Human Rights charter!

c) Accept an election law that only applies to the Bosnian federation! We find it inconceivable that the EU has been trying to impose a change in election law on the Bosnian federation only, knowing only too well that the rulings of the European Human Rights Court apply to the entire territory of Bosnia and Herzegovina (ie. both of its entities), and the election law has to be changed for the entire country. 

From what you have been trying to do, we can only conclude that you seem to show complete disregard for the Bosnian territorial integrity as a whole country as you seem to interpret only Bosnian federation to be Bosnia and Herzegovina. And, that goes against the claim in the final paragraph of your email of 4th May 2022 on your ‘support to Bosnia and Herzegovina as a single, united and sovereign country…’

May we remind you that actions speak louder than words. And, so far, the actions on part of the EU have not done a single thing to prove and support such claims on part of the EU. 

d) Accept an election law that has been negotiated by ‘tribal chiefs’, and not proposed, discussed and agreed in the state institutions by all the representatives of the parties in power in the state institutions.

We have never seen a single example of any ‘pub negotiations’ on a single state matter or issue in any of the EU countries. But, as the EU seems to see it fit, we suggest you try it on in one of your member-states instead of experimenting on us. 

EU doesn’t seem to accept a mere fact that Dayton Peace Accords, even though it is a ‘straight jacket’ for Bosnia, doesn’t recognise ‘legitimate representatives’ of any of the Bosnian ‘ethnic groups’, but just has ‘representatives coming from all 3 ethnic groups, and representing all of the Bosnian citizens’! 

Needless to say that the ‘legitimate representation’ bears too much of a resemblance to the Nazi ‘purity’ during WWII.

EU also doesn’t seem to recognise the fact that Dayton Peace Accords was meant to be temporary in nature which is why it is called a ‘peace agreement’. It wasn’t meant as a ‘permanent fix’ that our country should be based and built on.

EU seems to show a complete disregard for ‘ius cogens’ norm in the international law which says that nothing that has been acquired through acts of genocide and war crimes has the right to exist, as they continue to accept the Bosnian entity of ‘Republika Srpska’ as a reality despite the fact that, legally speaking’ it has as much of a right to exist as would Third Reich!

So, given all of the above, the failure is rhat of the EI as they have tried to impose on Bosnia something that goes against the EU Human Rights charter, which is embedded even in the Dayton Constitution, which would deprive and devoid the citizens of their human rights (ie. dehumanise those that don’t want to belong to any of the ‘ethnic groups’), would promote fascism and nazism, and help Croatia achieve its goal which it had failed to do by aggression (ie. Joint criminal enterprise as ruled by the I.C.T.Y.). We should mention here that such a politics that has been pursued by Croatia represents the continuation of the WWII Ustashas politics (with Ustashas being well known as Nazi collaborators, and at times shocking even the Nazi Germans by their cruelty!).

An important point to make here would be that the election law the EU has been trying to impose (on the Bosnian federation only) is the one heavily supported by Russia. So, by favouring such an election law the EU is supporting Russia and its ‘players’ in Bosnia and Croatia (Covic, Dodik, Milanovic etc).

We should take this opportunity to make you aware of the fact that the Bosnian citizens have every reason to query the EU’s intent on Bosnia being sincere which is exactly what they have been doing. The actions of the EU have led most of the Bosnian citizens to conclude that the EU doesn’t really want us to become an EU member- state, and would rather see the dissolution of our country. The Bosnian citizens don’t feel that they could belong to any ‘Union’ including the EU which seems to have double standards, seems to help those who pursue fascist politics in Bosnia, and doesn’t seem to practice what it preaches.

Based on what the EU has been trying to do to Bosnia, we can only conclude that all of that goes against the principles and ‘values’ that the EU claims to be upholding. 

Needless to say that such a politics with allowing those values and principles to slip would only lead to further political problems (we are all witnessing a steep rise in fascism with Hungary in the lead, France, Croatia, and Serbia which is seeking accession to the EU while heavily supporting Russia and being armed by Russia) within the EU which would lead to its dissolution (a couple more ‘Brexists’).

If the EU sincerely wants to help and support Bosnia with joining the EU, to show respect for the Bosnian territorial integrity and sovereignty, then it can do it in a very simple way by:

a) Once and for all, abandoning the idea of any negotiations with ‘tribal chiefs’, or any negotiations that would be run outside the Bosnian state institutions (the ‘institutions’ meaning all the legally elected representatives in those state institutions). 

We shall remind you here, that by talking to the three ‘tribal chiefs’ you are talking to the three most corrupt (and richest) politicians in Bosnia, assigning them importance, instead of sanctioning them and banning them from politics so they could be dealt with by the Bosnian judiciary as it befits them. By talking to them you are not helping Bosnia to fight corruption! Bring as rich as the three of them are, they have been able to ‘buy’ the judges. 

We like say that ‘every country has its own mafia, while mafia in Bosnia has its own country’!

Besides, the ‘three Dons’ don’t even have any right to represent their ‘ethnic tribes’ as they won the election by ‘great minority’ with the opposition parties being way ahead of them!

b) Demanding from the Bosnian state institutions to amend the election law for the entire territory of Bosnia and Herzegovina (ie. both of its entities) which will take into account European Human Rights Charter and fully implement the European Human Rights Court rulings (Zornic, Sejdic- Finci et al) in their whole entirety. 

c) Demand from the Bosnian state institutions to propose, and work on passing a Constitution that would seek to establish a civic society, remove all sorts of discrimination, and reorganise the country without any ethnic divisions or ethnic entities.

d) Punish all those that pose a threat to Bosnian peace and stability, and it’s sovereignty and territorial integrity, and all those who have been blocking the state institutions at all levels, by imposing sanctions and supporting OHR representative, Christian Schmidt, in removing those from power, and banning them to be in politics. 

e) Tell both Croatia and Serbia that they have no right to interfere in the internal affairs of our country. They are not guarantors of Dayton Peace Accords but mere signatories, agreeing as the aggressor- countries that they would respect our sovereignty and territorial integrity, without interfering in our internal affairs.  

As we said, actions speak louder than words. We have been waiting for the EU actions to prove what they claim to be their commitment on Bosnia.

Kind regards

The Bosnia Expert Team 

Poštovani gospodine Vasilis Maragos,

Hvala vam na e-poruci od 4. maja 2022. u vezi s našim zahtjevom EU za uvođenje sankcija za one koji predstavljaju prijetnju miru i stabilnosti u Bosni, kao i njenom teritorijalnom suverenitetu. Moramo napomenuti da se u Vašem odgovoru nijednom nije pominjao naš zahtjev o sankcijama, niti su se osuđivali bilo kakvi postupci i radnje onih koji su u našem e-mejlu od 21. februara 2022. godine koji predstavljaju prijetnju našoj zemlji. Nadalje, niste spomenuli one koji mjesecima, pa čak i godinama, blokiraju državne institucije na svim nivoima, što se teško može razumjeti. Ali, u svojoj e-mail poruci od 4. maja 2022. izrazili ste svoje „razočarenje“ u vezi sa svojim neuspjelim naporima da promijenite (usuđujemo se reći da „progurate“ ili čak „nametnete“) izborni zakon. Nismo toliko razočarani onim što ste tvrdili koliko smo šokirani što ste (tj. EU) očekivali od građana Bosne i Hercegovine da:

a) Prihvatiti promjenu izbornog zakona kojima se građanima BiH želi nametnuti fašistički i diskriminirajući izborni zakon koji bi favorizirao glasove Hrvata u nekim dijelovima Federacije BiH u odnosu na glasove Bošnjaka’ (1 Hrvat= 17 Sejdić-Fincijevih ili Zornićevih’)!

b) Prihvate izborni zakon koji nastoji u potpunosti zanemariti građane Bosne i Hercegovine (da im se uskrate i oduzmu ljudska prava!) za razliku od tri ‘etnička plemena’, pokazujući na taj način potpuno nepoštovanje presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci, Zornić i drugi kao i Evropske povelje o ljudskim pravima!

c) Prihvate izborni zakon koji se odnosi samo na Federaciju BiH! Smatramo nezamislivim da EU pokušava nametnuti promjenu izbornog zakona samo za Federaciji BiH, itekako znajući da se presude Evropskog suda za ljudska prava odnose na cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine (tj. oba njena entiteta), a izborni zakon se mora promijeniti za cijelu državu. Iz onoga što pokušavate da uradite možemo samo zaključiti da se čini da pokazujete potpuno zanemarivanje bosanskohercegovačkog teritorijalnog integriteta kao cijele države jer samo Federaciju BiH tumačite kao Bosnu i Hercegovinu. I, to je u suprotnosti sa tvrdnjom u posljednjem paragrafu vašeg e-maila od 4. maja 2022. o vašoj ‘podršci Bosni i Hercegovini kao jedinstvenoj, ujedinjenoj i suverenoj zemlji…’ Podsjećamo vas da djela govore više od riječi. A, dosadašnje radnje od strane EU nisu učinile ništa da se takve tvrdnje na dijelu EU dokažu i podrže.

d) Prihvate izborni zakon o kojem su pregovarali ‘plemenske poglavice’, a ne predloženi, raspravljani i usaglašeni u državnim institucijama od strane svih predstavnika stranaka na vlasti u državnim institucijama. Nikada nismo vidjeli niti jedan primjer bilo kakvih „pub pregovora“ o jednoj državnoj stvari ili pitanju u bilo kojoj od zemalja EU. Ali, kako se čini da EU to smatra prikladnim, predlažemo da ga isprobate u nekoj od svojih država-članica, umjesto da eksperimentišete na nama. Čini se da EU ne prihvata puku činjenicu da Dejtonski mirovni sporazum, iako je ‘direktni kaput’ za Bosnu, ne priznaje ‘legitimne predstavnike’ nijedne od bosanskih ‘etničkih grupa’, već samo ima ‘predstavnike’ koji dolaze iz sve tri etničke grupe, i predstavljaju sve građane BiH! Suvišno je reći da ‘legitimno predstavljanje’ previše liči na nacističku ‘čistoću’ tokom Drugog svjetskog rata. Čini se da EU također ne prepoznaje činjenicu da je Daytonski mirovni sporazum trebao biti privremen, zbog čega se naziva „mirovnim sporazumom“. To nije zamišljeno kao ‘trajno rješenje’ na kojem bi naša zemlja trebala biti ustrojena. Čini se da EU pokazuje potpuno zanemarivanje norme ‘ius cogens’ u međunarodnom pravu koja kaže da ništa što je stečeno djelima genocida i ratnih zločina nema pravo na postojanje, jer nastavlja da prihvata bh. entitet ‘Republiku Srpsku’ ‘kao stvarnost uprkos činjenici da, pravno gledano’, ima isto toliko prava na postojanje kao i Treći Rajh! Dakle, s obzirom na sve navedeno, neuspjeh je EU jer su pokušali nametnuti Bosni i Hercegovini nešto što je protiv Povelje EU o ljudskim pravima, koja je ugrađena čak i u Daytonski ustav, čime bi se građanima oduzela i uskratila njihova ljudska prava (tj. dehumanizirati one koji ne žele pripadati nijednoj od ‘etničkih grupa’), promovirala bi fašizam i nacizam i pomogla Hrvatskoj da ostvari svoj cilj koji nije uspjela postići agresijom (tj. udruženim zločinačkim poduhvatom prema I.C.T.Y.). Ovdje treba napomenuti da takva politika koju vodi Hrvatska predstavlja nastavak ustaške politike iz Drugog svjetskog rata (pri čemu su ustaše poznate kao nacistički kolaboracionisti, a ponekad su šokiraliu i nacističke Nijemce svojom okrutnošću!).

Ovdje je važno naglasiti da je izborni zakon koji EU pokušava nametnuti (samo Federaciji BiH) onaj koji snažno podržava Rusija. Dakle, favoriziranjem ovakvog izbornog zakona EU podržava Rusiju i njene ‘igrače’ u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (Čović, Dodik, Milanović itd.). Trebali bismo iskoristiti ovu priliku da vas upoznamo s činjenicom da građani BiH imaju dovoljno razloga da se pitaju o iskrenim namjerama EU prema Bosna i Hercegovini. Djelovanje EU navelo je većinu građana BiH na zaključak da EU zapravo ne želi da postanemo članica EU i da bi radije doživjela raspad naše zemlje. Bosanskohercegovački građani ne osjećaju da bi mogli pripadati bilo kojoj ‘Uniji’ uključujući i EU koja, čini se, ima dvostruke standarde, čini se da pomaže onima koji vode fašističku politiku u BiH, a čini se da ni sama ne prakticira ono što propovijeda. Na osnovu onoga što EU pokušava učiniti Bosni, možemo samo zaključiti da se sve to protivi principima i ‘vrijednostima’ za koje EU tvrdi da ih zastupa. Nepotrebno je reći da bi takva politika uz dopuštanje da te vrijednosti i principi izmaknu samo dovela do daljih političkih problema (svi smo svjedoci strmoglavog porasta fašizma sa Mađarskom na čelu, Francuskom, Hrvatskom i Srbijom koja traži pristupanje EU dok snažno podržava Rusiju i naoružava se od strane Rusije) unutar EU što bi dovelo do njenog raspada (još par ‘brexita’). Ako EU iskreno želi pomoći i podržati Bosnu i Hercegovinu na njenom putu ka EU, da pokaže poštovanje prema bosanskohercegovačkom teritorijalnom integritetu i suverenitetu, onda to može učiniti na vrlo jednostavan način:

a) Jednom za svagda, napuštanje ideje bilo kakvih pregovora sa „plemenskim poglavicama“, ili bilo kakvih pregovora koji bi se vodili izvan državnih institucija BiH („institucije“ označavaju sve legalno izabrane predstavnike u tim državnim institucijama). Podsjetimo, razgovorom sa trojicom ‘plemenskih poglavara’ razgovarate sa trojicom najkorumpiranijih (i najbogatijih) političara u BiH, pridajući im važnost, umjesto da ih sankcionišete i zabranjujete da se bave politikom kako bi se oni mogli procesuirati od strane bosanskohercegovačkog pravosuđa kako im priliči. Razgovarajući s njima ne pomažete Bosni da se bori protiv korupcije! Mi volimo reći da ‘svaka država ima svoju mafiju, dok mafija u Bosni i Hercegovini ima svoju državu’! Osim toga, ‘tri Dona’ nemaju nikakvo pravo da predstavljaju svoja ‘etnička plemena’ jer su na izborima pobijedili ‘apsolutnom manjinom’, a opozicione stranke su daleko ispred njih!

b) Zahtijevanje od državnih institucija BiH da izmijene izborni zakon za cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine (tj. oba njena entiteta) koji će uzeti u obzir Evropsku povelju o ljudskim pravima i u potpunosti implementirati presude Evropskog suda za ljudska prava (Zornić, Sejdić-Finci i dr.) u cijelosti.

c) Zahtijevati od bosanskohercegovačkih državnih institucija da predlože i rade na donošenju ustava koji bi težio uspostavljanju građanskog društva, uklanjanju svake vrste diskriminacije i reorganizaciji zemlje bez ikakvih etničkih podjela ili etničkih entiteta.

d) Kazniti sve one koji predstavljaju prijetnju miru i stabilnosti BiH, njenom suverenitetu i teritorijalnom integritetu i sve one koji blokiraju državne institucije na svim nivoima, uvođenjem sankcija i podrškom predstavniku OHR-a Christianu Schmidtu u uklanjanju tih sa vlasti i zabrana da budu u politici.

e) Ukazati Hrvatskoj i Srbiji da se nemaju pravo miješati u unutrašnje stvari naše zemlje. Oni nisu garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, već samo potpisnici koji su kao zemlje-agresori saglasni da će poštovati naš suverenitet i teritorijalni integritet, a da se ne miješaju u naše unutrašnje stvari. Kao što smo rekli, djela govore više od riječi. Čekali smo akcije EU kojim bi pokazali ono za šta tvrde – da su opredjeljene za Bosnu i Hercegovinu.

Srdačni pozdravi,

Ekspertni tim za BiH

Poštovana/Poštovani,

Prijavili ste se webbsajtu  glasajmo .ba kako bi dobili pomoć za registraciji na narednim općim  izborima u BiH . Ovdje vam dostavljam određene informacije u vezi toga.

70.000 glasova iz dijaspore mijenja stanje u BiH a vani živi oko 2 miliona naših ljudi. 19. JULI JE ZADNJI ROK  za registraciju za glasanje izvan Bosne i Hercegovine.

Prvo naručite elektronski personbevis sa stranice https://www.skatteverket.se/ Odaberite link E-tjänster och blanketter. Zatim odaberite opciju ”Skriv ut personbevis”. Identifikujte se na jedan od ponudjenih nacina. Odaberite link ”Adress” u listi koja se otvori i ladajte svoj personbevis.

U ovom kratkom filmu možete vidjeti kako se registrovati https://www.youtube.com/watch?v=LiXVuxi8fVI

Na ovoj stranici se registrujete https://eizbori.izbori.ba/Home

Molimo vas da ovu informaciju širite dalje na vaše kontakte i pomognete ljudima u registraciji.  Više informacija o nacinu glasanja  mozete naci na https://eizbori.izbori.ba/ Molimo vas da nam potvrdite da li  je registracija za izbore uspješno sprovedena. 

Mi ćemo vas u svakom slučaju kontaktirati putem vašeg telefona kako bi vam eventualno pomogli sa praktičnim detaljima sa električnom aplikacijom e-izbori na kojoj se registrujete za glasanje van Bosne i Hercegovine. 

Dajmo svoj glas i doprinos u demokratizaciji naše domovine !

Hvala Vam!

S poštovanjem,

Edin Osmančević

Koordinator www.glasajmo.ba 

edinosmancevic@hotmail.com

Facebook Edin Osmancevic

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Mi stariji, Titovi pioniri, omladinci i graditelji naše bivše i divne, nezaboravne Juge, dobro se sjećamo toga vremena i svih prethodnih događaja.

Sjećamo se vremena fašizma i Hitlerovih nasrtaja, kao i nesalomljivih i hrabrih boraca otpora naših naroda, protiv toga istoga fašizma, na čelu sa drugom Titom.

Sjećamo se veoma dobro i još uvijek svježe dvostrane agresije, sa istoka i zapada, na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, godina devedesetih ?

Bilo je to vrijeme nacionalističkih nasrtaja, koji je bio i ubitačniji od proteklog fašizma, ali ovoga puta prema ideološkoj matrici i njenim akterima, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

Danas se ponajbolje prisjećamo i doživljavamo vremenski  period od Dejtona do danas, kada nam ti nacionalistički pipci, njihovih predhodnih fašista i nacionalista, kako smo ih i nazivali ustaša i četnika, sa Blajburških polja i Ravnogorskih gora, atakuju i razaraju našu građansku dušu i ljudska bića.

Urušavaju našu jedinu domovinu, sa likovima guslara iz Laktaša Milorada Dodika i orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića, kao i njihovih mentora iz Zagreba Zorana Milanovića i Beograda, Aleksandra Vučića.

Kako to ističe predsjednik Hrvatske Zoran Milanović;

„ Ovo je drugo poluvrijeme Dragana Čovića i HDZ-a ili HNS-a, gdje Hrvati žele treći entitet „ ?

Svojim permanentnim izjavama i nedoličnim porukama, za ovaj sramotni hrvatski korpus, kao dokazanog i sramotnog agresora na našu državu, prije svega Zoran Milanović sa cjelovitom svitom njihovih čimbenika iz HDZ-a i8li iz saborskih klupa ili funkcionera vlasti,očito ruše sve mostove nužnih i dobrih odnosa između Hrvata i Bošnjaka.

BIO SAM KOMŠIĆEV JARAN, KADA SAM VIDIO DA JE DŽEPAR I LOPOV – DOVIĐENJA!

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović danas je izjavio da će na samitu NATO-a staviti veto na ulazak Finske u alijansu dok ne budu riješena pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

“Mi imamo jednu stranu koja je izdajnička, ljudi s privatnim motivima plus što me mrze. To će morati objasniti javnosti. To će biti pritisak na Hrvatsku, ovi su kupljeni”, reako je Milanović.

Za Vladu Hrvatske je rekao da je izdajnička.

“Izdaju Hrvate u BiH, a taj narod tamo traži jako malo, samo osnove, državu gdje se poštuju nacionalna prava. U BiH se očekuje da se ignorira činjenica da postoje Hrvati, Srbi i Bošnjaci pa da Bošnjaci mogu preglasati Hrvate. Za ovo smo se pripremali, potpit ćemo ih intelektualno, mene neće slomiti. Igraju na izdajničku vladu. Ja ne želim biti simpatičan u Briselu, nije me briga, to su tamo bezveznjaci”, rekao je Milanović.

Kazao je kako je 2014. odbio mjesto u Briselu jer mu je “bilo neugodno otići na plaću od 20.000 eura.”

“Ovi dani su jako važni, ne odustajem od svog stava, znam da ga većina Hrvata podržava. Ja se borim mirnim sredstivma, to su naša vitalna prava, to je pola miliona Hrvata u BiH. Ja sam, rekao je Udbašenković, Komšićev jaran. Ja sam to bio, ljudima pristupam naivno. Kad sam vidio da je džepar i lopov, doviđenja”, rekao je.

Kazao je da nema veze s Rusijom i da je Moskva agresor u ratu protiv Ukrajine.

“Oni igraju svoju igru, oni su agresor u ovom ratu, a mi imamo kliku na vlasti”, kazao je dodavši da se ne boji ni Rusije, niti Ukrajine piše Klix


Veliko srpski nacionalisti i zajednički agresori , isto tako na našu državu, služe im kao zapaljivi fitilj i odgovarajuća njihova platiforma njihovih genocidnih tvorevina RS-a i HB, kako bi lakše i brže totalno urušili naš državnički sistem, naš mintegritet i normalni put budućnosti za Evropski put i NATO savez .

Koristeći već zaboravljenu fašističku Gebelsovu doktrinu informativnog lansiranja brojnih laži, ne bi li postale istine, svi ovi veliko srpsko-hrvatski čelnici sa Milanović, Vučićem, Dodikom i Čovićem, kao i inim njihovim saradnicima, permanentno lansiraju brojne laži, iznoseći mi neistine o „ tobožnjem zulumu“ nad hrvatskim i srpskim narodom u Bosni i Hercegovini, posebno u Federaciji.

Ukoliko zaista Hrvati žele taj treći entitet, nema nikakvih razloga niti problema da idemo zajednički na državni nivo sa referendumom, jer većina građana ove nam domovine žele povratiti državu Bosnu i Hercegovinu, sa jednim predsjednikom, bez entiteta, sekularnu, civilizovanu i demokratsku državu, ravnopravnih njenih građana u svim domenima suživota.

Isto tako i Zoranov istomišljenik Vučko iz Beograda, sa svojom životinjskom stjenicom iz Laktaša, Miloradom Dodikom, veoma lažno i cinično, sa smješkom često govori mo nužnosti dobrih odnosa sa BiH i posebno Bošnjacima, ali sasvim suprotno se ponaša i odnosi prema ovoj državi i njienim Bošnjacima.

Istinska im je želja da stvore tzv. „ srpski svet „ ili svoju veliku Srbiju, te su zagovornici i otvorene podrške i nekoj novoj NDH ili Herceg Bosni ili trećem entitetu, ali da se ne dodiruju Republike srpske i njuenih uziurpiranih teritorija.

Nažalost po čovječanstvo, nastupilo je u Evropi i vrijeme užasnog i crnjeg od Hitlerovog fašizma, vrijeme „ putinizma „ koji se manifestuje u silnim uništavanjima nevinih ljdskih života i materijalnim razaranjima, sve na očigled cijeloga svijeta i nekih super moćnih sila.

Sve ovo je osokolilo i dalo krila i našim domaćim skrivenim „ „ rusofilima ili danas putinovcima „ kao sličnim nacionalistima ili lažnim Titovim partijcima, za njegova života, koji su prikrivali svoje crvene knjižice a u njegovo vrijeme, prikrivali su svoje nacionalističke korijene i porive.

Čović se nekoliko puta susretao i sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim, a u vanjskoj politici uglavnom je pratio Milorada Dodika. /citat portal „Istraga“/

Dok nam Milorad Dodik jasno i glasno iznosi i ističe njihove secionističke nakane, dotle se „ lukavi i mudri latin „ i njegov blizanac Dragan Čović, tajnovito bori za svoju fotelju u Predsjedništvu i sa svojim drugim poluvremenom i tzv. planom „ B“ koji nam do ovoga izbornoga peioda nije bilo jasno, dok to konačno i njihov predsjednik svih Hrvata Zoran Milanović i zvanično iznosi i ističe, da se radi o trećem entitetu.

Šta reći na sve ovo, rekao bih im svima bujrum, ali se dobro pripremite za naše hrabre patriote i „ zlatne ljiljane „ koji će bez pogovora stati na branik svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Hadži mufti efendija Hasanoviću!

Prvo, radi javnosti objašnjavam da izostaje persiranje s moje strane u ovom javnom obraćanju jer se poznajemo gotovo 30 godina, bio sam ti u kući u vrijeme kada si bio jedan od imama Zagrebačke džamije kada si me lijepo ugostio na čemu ti još jednom – hvala.

Dakle, povod za ovo otvoreno pismo jeste događaj sa slike kada si na iftar posljednjeg dana minulog ramazana, odnosno neposredno uoči Bajrama, pozvao visoke dužnosnike RH i grada Zagreba, kako bivše tako i sadašnje, a glavni među njima je svakako aktuelni predsjednik te zemlje Zoran Milanović. Odmah da kažem da sam se prenerazio čuvši za taj događaj i nisam reagirao odmah zbog bajramskih dana kako ne bih i sebi ni drugima pokvario blagodeti tog najvećeg blagdana nas muslimana.

Helemnejse, ja razumijem poziciju jednog manjinskog naroda u Republici Hrvatskoj, posebno muslimana, od kojih su velika većina Bošnjaci. S tim u vezi sjetim se izjave Tvoga prethodnika, muftije Ševke ef. Omerbašića koji je je meni, u jednom davnom interjuu samnom, između ostalog rekao: “Lahko je biti musliman, efendija ili muftija u Sarajevu, treba to biti u Zagrebu…” I to je rekao u vrijeme kada je na Pantovčaku bio Stjepan Mesić, a danas je svakako to mnogo teže s obzirom da znamo ko je danas na tom Pantovčaku, pa i u Banskim dvorima. Ali, hadži mufti efendija Hasanoviću, zar je trebalo ići toliko ka samoponiženju i poniženju naroda koji je i tebe iznjedrio da pozivaš na iftar čovjeka koji jeste predsjednik zemlje u kojoj Ti živiš i vjerujući muslimani koje predstavljaš (od kojih su apsolutna većina upravo Bošnjaci) e koji tu svoju visoku državničku dužnost koristi da vrijeđa Bošnjake gotovo na dnevnoj osnovi, a po klasičnoj rasističkoj ideologiji. Uvijedio je ne samo nas – žive Bošnjake ma gdje da smo, nego i onih oko 25.000 naših sunarodnika koji su sudjelovali u Domovinskom ratu a pogotovo je pljunuo na njih 1187 koji su dali svoje živote za Republiku Hrvatsku u spomenutom Domovinskom ratu. Nisi imao pravo da tim gestom udariš na čast i dostojanstvo Bošnjaka Republike Hrvatske i Bošnjaka uopće.

Neću se ovim povodom baviti time kakva je percepcija tog Milanovića u važnim evropskim krugovima u kojima je označen kao “sramota za Hrvatsku”, “proruski igrač”, “jedan od destabilirajućih faktora na Balkanu”…, ili pozivima nekih koji mu preporučuju da “promijeni dilera…” Dovoljna je bila činjenica da taj kojeg si pozvao na iftar poziva Bošnjake da prvo “koriste sapun pa onda parfem…” To između redova treba čitati da bi nam taj Milanović stavio žute trake oko ruke prvom prilikom koja bi mu se ukazala.

Ako sebe nisi prepoznao u toj Milanovićevoj rasističkoj rečenici jer se eventualno ne osjećaš Bošnjakom (ako nisi to, onda se vjerovatno ukklapaš u onu Pavelićevu o “cvijeću…”), nisi imao pravo na taj gest zbog vjerujućih muslimana RH, od kojih su, ponavljam, velika većina Bošnjaci.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

BOŽO LJUBIĆ UZBURKAO DUHOVE: “Hrvatska treba razmotriti uvođenje sankcija Željku Komšiću, on je…”.

“ Predsjednik Glavnog odbora Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić govorio je za HMS, neslužbeno glasilo Čovićevog HDZ-a.

Na pitanje šta misli o prijedlogu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića da Hrvatska uvjetuje ratifikaciju sporazuma o pristupanju Švedske i Finske NATO-u izmjenama Izbornog zakona u BiH, Božo Ljubić odgovara:

-Smatram da su i predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović doprinijeli da se hrvatsko pitanje u BiH internacionalizira i postane vidljivo u centrima moći međunarodne zajednice. Naravno, odgovornosti i nadležnosti Vlade i diplomacije su mnogo veće i s te strane je poduzeto i najviše aktivnosti na međunarodnom planu. Cijenim zauzetost predsjednika Milanovića za hrvatsku ravnopravnost u BiH ali osobno, ali i kao član Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog sabora, nisam sklon sankcioniranju Finske i Švedske ako zatraže prijem u NATO.” / citat iz hrvatskih medija /.

Očito im je vlast udarila u njihove zapušene moždane vijuge, te se još uvijek kao sljedbenici svojih predaka sa Blajburški8h poljana ili onih iz njihove, ustaške tvorevine NDH, ili ovdašnji slavljenici “ zaslužnih tekovina “ genocidne tvorevine na ovim prostorima tzv. Herceg Bosne, ne mogu nikako pomiriti sa svojom crnom proslošću, sa jadom i bijedom, koje su nanosili svojim susjedima i komšijama širom Balkana.

Nedaju mira ni svojoj prohujaloj “ banovini Bosni i Hercegovini “ iz ostavštine tih svojih pradjedova i pokojunog oca nacije Franje Tuđmana.

Valjda poučeni sa akademicima SANU iz njihove susjedne države Srbije sa Dobricom Ćosićem i njihovim ratno- huškaškim i agresorskim memorandumima, a slušajući i podržavajuži i svoje akademike sa Draganom Čovićem i inim njihovim saradnicima, htjeli bi u ova vremena da u našoj suverenoj i jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini, da i dalje stoluje njihova neostvarena ideološka ustaška doktrina iz tih prohujalih vremena.

Očito su sa Dodikovim psihijatrom  iz engleskih kazamata, u ovome vremenu, ostali i oni bez svoga savjetnika, doktora i nužne psihijatrijske terapije, kao i  Draganov blizanac, koji se sada tako javno i intezivno brine o tim hrvatskim inetresima.

Svi zajedno su izludili do krajnjih granica svoga umnog i nemoralnog nivoa razmišljanja, kao kriminalci i lopovi u zajedničkoj  harangi  tih lopova, nastupaju i urliču i domaćoj javnosti i međunarodnim faktorima, da drže “ lopove “ u našoj Bosni i Hercegovini.

Navodno se prema pripovjedi njihovog predsjednika Hrvatske , suludog i licemjernog Zorana Milanovića, ovdje vrši zulum nad Hrvatima.

Jadni li ti njihovi Hrvati, ali da javnost zna da su to HDZ-ovci sa njihovim čelnikom Draganom Čovićem, koji su pokušali poslije Dejtona u ovome gradu njihovom “ stolnome “ Mostaru da likvidiraju i moju, još uvijek živu malenkost Milana, mostarskog Sarajliju, kao izabranog vijećnika, istina iz reda Bosanskih Srba, te prvog predsjedavajućeg Gradskog vijeća ovoga grada.

Upravo ti isti “ zulumćari “iz redova HDZ-a, protjerali sui  sve Srbe iz mostarskih firmi, Aluminij i Soko, te Aleksu Šantića iz mostarske gimnazija i učinili su brojna nedjela , od progona, ubistava, zatvora do silne pljačke naše materijalne imovine.

Nažalost, nije još došlo vrijeme da svi oni, ti naši “ vrli “ susjedi skinu sa sebe crne zastore i isture bijele čaršafe na svoje prozore, kako bi nam dali do znanja i njihovog pokajanja, za sva učinjena nedjela prema građanima ove zemlje, nehrvatima.

Kao takvi “ zaslužni “ Hrvati, upravo najviše i udaraju na svoga Hrvata Željku Komšića, koji je za njih nedostižni svetac sa nebesa, uzoriti čovjek i patriota oven am domovine, njen zlatni ljiljan i dokazani borac u agresiji ovih svojih susjeda i veliko srpskih nacionalista,ka oi oličenje dobroga čovjeka po riječima poštovanog Oca Pape Franje, prilikom nedavne posjete Vatikanu.

Niste li se svi vi nedolični veliko hrvatski nacionalisti i psihopate, sa vašim vlastodršcima, zaista i istinski uvukli u stražnjicu svoga akademika Dragana Čovića, kao što to čini i veliko srpski guslar i švercer sa beogradskih ulica, Milorad Dodik, braneći na taj način interese vas Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Međutim, po svoj prilici ta dvojica “ ubitačnih blizanaca “ guslar i orguljaš, Milorad i Dragan imaju svoje “ darodaljke “ i brojne čuvare njihovih stražnjica, kako od svojih fotelja ne bi zaradili hemoroide.

Mi građani, ove nam jedine naše domovine Bosne i Hercegovine , ponosne i prkosne nećemo vam dati da činite što ste naumili, a građani će i dalje birati svoga autentičnog prestavnika svih njenih građana u najviše organe vlasti, pa tako i našeg Željka Komšića, uz Papinu i Božiju pomoć, za jednoga našega Predsjednika države.

Svi vi povucite te svoje otrovne nacionalističke pipke, bilo da su sa Blajburških polja ili Ravnogordskih gora, ili sa Pantovčaka i Dedinja ili iz mostarskih Bara i Laktaša ? Urazumite se.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Mnogima je to možda teško razumjeti i shvatiti značaj uloge Željka Komšića u formiranju našeg Predsjedništva, uopšte naše vlasti na svim nivoima.
Možda to mi građani ovoga hercegovačkog ili mostarskog regiona, ponajbolje razumijemo, sve radi dugogodišnje „ nacionalističke čizme čimbenika HDZ-a i njihove ideologije diskriminacije, majorizacije, uzurpacije, kriminala i cjelovitog licemjerstva „.
Perfidni i lukavi „ samozvani akademik „ čelnik HDZ-a Dragan Čović, veoma lucidno, prikriveno i permanentno širi laž i glasine na sve strane, kao i međunarodnim faktorima, o tobožnjoj ugroženosti ovih njegovih Hrvata i to dijela u ovoj regiji, gdje su kadrovi HDZ-a svojim agresorskim metodama okupirali i materijalna dobra i svu vlast.
Kao istinski „ grobar“ ovih Hrvata, zanemaruje i sve Hrvate iz srednje Bosne i Sarajeva, te uz pomoć svoje zaražene nacionalističke družine i tzv HNS ( hrvatskog nacionalističkog sabora ) teroriše i sve domaće i međunarodne faktore sa lažnom doktrinom njihovog Gebelsa ili pok. Oca nacije Franje Tuđmana, koji im je ostavio u nasljedstvo ovu ubitačnu nacionalističku ideologiju, sa fabrikama laži za proizvodnju i primjenu tobožnje „ istine „.
Očigledno je i svakodnevno jasno i glasno histerično „ urlikanje „ iz lijepe njihove Hrvatske, sa suludim predsjednikom Zoranom Milanovićem i inim njihovim „ evropejcima „ tipa gospođe Zovko i sl. o njihovom lažnome dojmu poimanja ugroženih Hrvata u Mostaru i Hercegovini, koji svakodnevno „ kriče „ držite lopove, jer su i neposredni lopovi.

Svakako im je u pomoć priskočio veliko srpski ekstremni nacionalizam i njihovi idioti iz „ srpskoga sveta „, podržavajući na svoj način interese svojih zajedničkih genocidnih tvorevina, fantazirajuće Herceg Bosne i Republike srpske, sa trusnih njihovih temelja lobanja i kostiju nevinih žrtava, uglavnom Bošnjaka, koje su uništavali u njihovoj agresiji, po scenariju ideologa Tuđmana i Miloševića.

Ovoj opakoj družini, na našim evropskim prostorima, evo se pridružio i njihov mentor i psihopata sa istoka, tovarišč Putin, koji na sličan njihov način ruši i ubija nevine žrtve Ukrajine.

U ispomoći su mu i naši domaći „ rusofili „ i naši domaći dušmani, kao i neki evropski dešnjaci ili veliko nacionalistički elementi od Orbana, Janše, Milanovića, Vučića, Dodika, Čovića, Vulina i drugih ?

Žalosno je i totalno nakaradno, da se poradi svoje fotelje koju bi htio na silu da zausme i usvoji Dragan Čović, u Predsjedništvu BiH kao član hrvatskoga korpusa, kao da gospodin Željko Komšić isto tako po svojoj nacionalnoj pripadnosti i nije rođeni Hrvat.

Takvim odnosom i postupcima i drugih hrvatskih institucija, čak do hrvatskog Sabora i predsjednika Republike Hrvatske, gospodina Zorana Milanovića, koji su jednostavno svi izludili i poćinju svakodnevno „ buncati „ i plasirati lažne nacionalističke tirade o tobožnjoj ugroženosti Hrvata u BiH.

Neće da istaknu i priznaju da je u pitanju fotelja za Dragana Čovića, ovoga njihovog moćnika, koji je bio u mogućnosti mijenjati i tok rijeke Radobolje, radi svoje na kriminalu stečene vile u mostarskim Barama.

Kolika je ironija života i bruka za hrvatski narod i državu Hrvatsku, kada njihov predsjednik insistira na zabrani saborskim zastupnicima da daju svoj glas Finskoj i Švedskoj za njihov ulazak u NATO savez, dok se ne udovolji Draganu Čoviću i njegovom prijedlogu izbornoga zakona u BiH.

Svakako, da su ovo gluposti najvećega nivoa vlasti u Hrvata, zato nas i ne čudi njihova ustaška ideologija, nasrtaji, ubistva, kriminal i pljačka naših prostora i naših ljudskih prava.

Upravo, potrebno je znati široj našoj javnosti kao i međunarodnoj zajednici, zašto je nama sa ovih  prostora represije, diskriminacije i majorizacije od nacionalističke vlastri HDZ.a, zašto nam toliko važan i bitan izbor upravo Hrvata Željka Komšića na funkciju Predsjedništva.

Zašto bi naši građani sjekli tu granu na kojoj su svi naši plodovi i naš stameni patriota i borac u ratu i miru, za našu jedinu domovinu i državu Bosnu i Hercegovinu, gospodin Željko Komšić.

Nužno je uvažavati i činjenice da ga biraju građani ove nam domovine, a ne i Hrvati ili Bošnjaci ili Srbi ili ostali.

Želja nam je stvoriti istinsku demokratsku i pravnu građansku državu, sa svim definisanim ljudskim pravima za svakoga, ali ne nikakvi niti Hrvati, niti Srbi, niti Bošnjaci niti ostali.

Neka se oni tako deklarišu u svojim bogomoljkama, da li crkvama, katedralama u džamijama ili sinagogama ili bilo gdje, neka služe i poštuju svoga Boga / Allaha i svoju religiju i vjeru.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Za sada u prvom poluvremenu, racimo da je neriješeno, ali nas interesuje šta nam to donosi drugo poluvrijeme, koje najavljuje ovaj silnik i čimbenik ortodoksnog nacionalističkog hrvatskoga roda, koji kaže  Dragan Čović: NAŠ PRIJEDLOG IZMJENA IZBORNOG ZAKONA JE SAMO PRVO POLUVRIJEME

 Kao živi svjedok i žrtva događanja na ovim našim hercegovačkim ili mostarskim prostorima, kada je i pitanju ova ekstremna nacionalistička stranka HDZ  i njen čelnik, orguljaš i moćnik, Dragan Čović, koji lično može i da mijenja vodotok rijeke Radobolje, poradi svoje vile koju je izgradio, nastojao sam godinama, samo sa istinom ukazati našoj javnosti na lik i nedjela ovoga čimbenika.

Međutim, moram iskreno priznati, da me je u ovome opisu jednostavno i veoma istinski plastično pretekao naš ugledni profesor, sociolog i filozof Esad Bajtal, gostujući u „ pressingu „ televizije N1, koji je istakao:

“ Čović vanjskom čistoćom sakriva nešto prljavo unutra “

Dakle, sve to prljavo unutar djelovanja ovog čelnika HDZ-a Dragana Čovića, nije moglo promaći nama živim svjedocima sa ovih prostora Mostar ai šire Hercegovine, što bi naša javnost trebala i morala već poodavno spoznati.

Prije svega naš “ vilenjak “ i samoproglašeni akademik neke hercegovačke akademije, sa svojim “vrasturačkim blizancem “ Miloradom Dodikom, ne samo da su veliki kriminalci i lopovi, po izgledima uzurpiranih vila i stečenih na kriminalni način, u službi tobožnjih nacionalnih interesa naroda svoga roda, dokazi su vjerodostojnosti opisa njihovih nečasnih prohtjeva i nedjela.

Šta je to prljavo u svemu ovome, što bi rekao professor Bajtal, svakako je bilo u aktivnostima našeg sudstva i pravnoga Sistema, sa žaljenjem da je sva kriminalna dokumentacija već odavno isparila iz njihovih arhiva, jer su ovi nacionalistički moćnici imali snage i uticaja u vlasti da to osujete, kako istina za javnost ne bi odavno izašla na vidjelo ?

Međutim, nastavkom sa drugim poluvremenom, te neuspjehom realizacija izmjena izbornoga zakona po sadržaju i mjeri i Dragana Čovića i njegovog HDZ-a odnosno HNS-a, što je upravno evidentno, glasno i jasno, bar nama dobrim znancima stanja u Mostaru i njihovih dugogodišnjih nakana, sadržano je i u njihovim predloženim zaključcima.

Naime, neuspjele izmjene izbornoga zakona, svakako je osujetilo i nakanu njihovog “ vaskrisnuća “ i njihove genocidne tvorevine Herceg Bosne.

Činjenice ukazuju, da se nisu namjerno uznemirili is vi nemirni nacionalistički duhovi, kako njihovi čelnici u susjednoj Hrvatskoj, te njihovi “ nacionalistički evropejci “ koje gospodin Raguž dovodi u Mostar, da pričaju o tobožnjem izbornom zakonu po mjeri i zahtjevu Hrvata.

Istina je, da je i njihov predsjednik “ fol “ svih Hrvata, drug Zoran Milanović već izludio i totalno izgubio kompas svoga uljudnog ponašanja, mješajući “ babe i žabe “ kako bi samo ukazao na nužne izmjene izbornoga zakona u njegovoj zamišljnoj i željenoj od NDH, tzv. Banovini Herceg Bosni.

Znajući istinsku činjenicu, da su  Franjo Tuđman kao grobar  Hrvata u BiH, kao i njegov “ doglavnik “ Dragan Čović grobar hercegovačkih Hrvata, upravo kao stratezi i čelnici njihove nacionalističke stranke HDZ-a,činili prljave rabote i diobu ovih Hrvata id io dovodili u status nacionalnih manjina, insistirajući na ovakvom izbornom zakonu.

Našoj javnosti, ako je ovo bilo nepoznato, bilo je dovoljno danas ( 28.aprila 2022 god. ) poslušati intervju uglednog profesora Univerziteta u Sarajevu, sociologa i filozofa, uglednog bosansko- hercegovačkog Hrvata, gospodina Ivu Komšića, koji je sjajno i slikovito pokazao našoj javnosti, zahvaljujući televiziji N1, upravo šta to znači Čovićev prijedlog izmjena izbornoga zakona.

Dosadio je i Bogu i ljudima, ovaj “ foteljaš “ tzv. Hrvatski akademik i mostarski orguljaš Dragan Čović sa svojim zahtjevom izmjena izbornoga zakona.

Pitamo se, svi mi normalni građani ove nam jedine ponosne i prkosne domovine Bosne i Hercegovine, zašto naš Ustavni sud ili drugi sudovi moraju dokazivati da naš Željko Komšić je li ili nije čistokrvni Hrvat, ali za razliku od Dragana Čovića nacionaliste i sljedbenika ustaške ideologije sa Blajburških polja, prestavnik je građanske opcije ovoga društva i državnog sistema, kojem u večini težimo ?

Da li to mi građani ove nam Bosne i Hercegovine svjesno i razumno, sa našim unutrašnjim “ putinovcima “ prizivamo i dolazak na naše prostore njihovih ubojitih nuklearnih projektila i stvaranje Putinovog  Sistema vlasti ?

Da li će se konačno i urazumiti ovi “ rusofili “ Dragan Čović i Milorad Dodik ili će izabrati jedinu “ slobodarsku domovinu Rusiju “ sa nuklearnim bojevim arsenalom i brojnim ljudskim nevinim žrtvama, sa svojim idolom i kvazi Hitlerom, tovariščem Putinom, neka to i bude njihov izbor ???

Piše; Mr.Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Šta to hoće „ vilenjaci „sveci i čobani , nacionalisti i “rušilački blizanci” jedine nam domovine Bosne i Hercegovine?

Nije li i Sveti otac Papa Franjo jasno i glasno izgovorio:

Da, Sveti Oče Franjo, ali oni „je.u nas”sa tih nebeskih visina, kao samozvani sveci i čobani svoga stada kao ovozemaljci, uz podršku svojih veliko srpsko- hrvatskih nacionalista, gledajući nas građane kao njihovo stado ovaca koje je dužno samo da bleji.

Šta to hoće oni Sveti Oče Papa Franjo, kada niti ovi vaši ili Božiji izaslanici na zemlji vjerski vjerodostojnici, pod plaštom Crkve i njenih besjeda sa misa i bogosluženja po Crkvama i Katedralama, istinski podržavaju ove „ seronje“ sa guslama i orguljama, Milorada Dodika i Dragana Čovića ?

Ovi nevjernici i dokazani kriminalci i lopovi svoga roda, iz prvih redova vjerskih ceremonija, skrivajući veoma dobro i svoje postojeće „ crvene knjižice „ bivših komunjara, lažno se dodvoravaju vjeri i gospodu Bogu,a vladike, popovi, fratri i ine Božije sluge na ovoj zemlji, u stopu ih prate i podržavaju njihove zlobne nakane ?

Ništa čudno, kao sljedbenici i realizatori te viđene i preživljene ustaško- četničke ideologije, kao potomci svojih djedova i bližih sa Blajburga i Ravne gore, te mentora iz nedavne agresorske aktivnosti, svojih Slobodana i Franje, kao i današnjih Vučka i vučića, kao i Zorana sa Pantovčaka, istinski bi htjeli sačuvati i svoje genocidne tvorevine, Republiku srpsku i Herceg Bosnu.

Ovi dvojajčani „blizanci – razarači” sa istom ideološkom matricom i svojim zlobnim nakanama, u kontinuitetu uz svirku gusala i orgulja, nastoje urušiti sve vrijednosti državnog sistema, preuzeti državnu imovinu prema željama i aktivnostima guslara Milorada iz Laktaša ili obezbjediti sebi vječitu fotelju u Predsjedništvu kroz svoj sopstveni izborni zakon, ovaj veoma „ ugroženi” lukavi i lucidni Hrvat, orguljaš Dragan Čović iz mostarskih Bara.

U ovim njihovim zlim nakanama, imaju i obilatu podršku „ evropejaca „ iz Hrvatske, Srbije, Mađarske, doskora iz Slovenije i drugim desnim nacionalističkim snagama, kao i fašističkoga proruskog „ putinizma „, sa njihovim ambasadorima i domaćim nacionalističkim elementima.

Mi građani ove nam lijepe, ponosne i prkosne lijepe domovine Bosne i Hercegovine, za koju su svoje živote žrtvovali brojni patrioti, kao i za koju se veoma zalažu da je očuvaju i brojni naši „ljiljani” i domoljubi, ali još uvijek mirno i nijemo ćute i posmatraju šta to rade ove naše „ ubitačne krtice i glodari „ i dokle će da postoje i neometano da djeluju.

Pitamo se, da li će mo ih se istinski riješiti sa narednim izborima, da li će mo mijenjati svoje čipove sospstvenoga uma i razuma, jer nam je to još jedini preostali način efikasnog i prosperitetnog djelovanja, za budućnost i naših mlađanih naraštaja ?

Dijasporo, Tvoj Glas je Bitan!

Posted: 25. Aprila 2022. in Intervjui

Drage  Bosanke i Hercegovke! Dragi Bosanci i Heregovci!

Današnja politička situacija u svijetu i eskalacija sukoba u Ukrajini prijeti da se ratni požar proširi i na teritoriju naše domovine.  Bosna i Hercegovina se  danas nalazi u veoma složenoj političkoj situaciji ;

  1. Separatističke snage nastavljaju sa politikom destrukcije i rasturanja države te nastavka implementacije rezultata etničkog čišćenja počinjenog na na teritoriji Bosne i Hercegovine.
  2. Masovni  odlazak  mladih ljudi iz države čime država gubi dragocjene ljudske resurse neophodne ua njen ekonomski prosperitet i razvoj.

Naredni  opći izbori su prilika da se promjenimo političku situaciju u državi . Bosansko-hercegovačka dijaspora je najvažniji državni resurs i naš glas na narednim izborima je od iznimne važnosti po opstanak države !

Bertolt Brecht (1898-1956), njemački pisac i režiser je definišući nezainteresovanost i apatičnost glasača jednom prilikom napisao;

Najgora od svih vrsta nepismenosti jeste politička nepismenost. Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne učestvuje u političkim dešavanjima. Ona ne zna da troškovi života, cijena pasulja, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, zavise od političkih odluka. Politički nepismena osoba je toliko glupa da je ponosna i busa se u grudi govoreći kako mrzi politiku. Taj imbecil ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađa prostitucija, napuštena djeca i najgori od svih lopova; loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacinalnih kompanija“.

Svaki bh. građanin se  treba prepoznati  u ovoj definiciji i konačno shvatiti da su izbori prije svega naša obaveza da se brinemo o svojoj lokalnoj zajednici, društvu i državi. Država je ogledalo svakog njenog pojednica. Kao argumente za učešće na izborima navodimo sljedeće argumente ;

1. Živiš u demokraciji! Deal with it.

Budući da živimo u predstavničkoj demokraciji, ne donosimo odluke mi sami na velikim vijećima građana, nego odabiremo one kojima dajemo svoje povjerenje da odlučuju umjesto nas. Tako funkcionira demokracija. Iskoristimo svoje pravo!

2: Zašto dopustiti da netko drugi bira umjesto tebe? Stand 4- democracy!

Svojim glasom vi dajete potpuno pravo nekome drugom da odlučuje umjesto vas, a to je ogromna odgovornost. I onda vi ne izađete na izbore i netko drugi odabere predstavnike umjesto vas. Glupo je to dopustiti, zar ne?

3: Postoji nešto što se zove D’Hondtova metoda i jako je bitna! Glasanje je jedina ruka u borbi protiv korupcije.

Izbori su matematika i svaki glas je bitan. Ako političar kupi 1000 glasova i samo 2000 izađe na izbore, 50 % glasova ostaje u rukama mafije.Ako umjesto toga izađe 20 000 ljudi na izbore snaga mafije ostane samo na 5 % glasova. Razmisli , ne glasaš li njihov si saučesnik.

4: Oduzima malo vremena, a jako je učinkovito!

 Sam  proces glasanja  traje doslovno 3 minute. Dakle, vrlo malo vremena koje morate ‘žrtvovati’ za četiri godina mandata članova u parlamentu.

5: Izbij argument drugima iz rukava!

 Izađite na izbore i pokažite sebi i ostalima da možete biti odgovorni i brinuti o društvu u kojem živite i iz kojeg dolazite!

6. Država Te treba više nego ikad! Za nju se boriš ratom ili svojim glasom! Biraj odgovorne i poštene političare!

Svake godine Bosnu i Hercegovinu napusti stanovništvo veličine jednog većeg grada! Sa ovakvim brain drain odlivom država se pretvara u besperktivnu zemlju staraca. Rat u Ukrajini i borba Ukrajinaca za slobodu i nezavisnost na najbolji način pokazuje što znači birati i imati odgovorne političare koji su za nju spremni i umrijeti!“

Informaciju o načinu registrovanja birača iz inostranstva možete naći na webstranici www.izbori.ba, ili www. glasajmo.ba

Domovina Te treba!

Mr. sci. Edin Osmančević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Šta to mi u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini čekamo i od koga nešto očekujemo.

Rusizam nam je na pragu, gori i crnji od proteklog fašizma, ali nam nema na pomolu druga Tita, jedinog moćnog, hrabrog, pametnog i silnoga da i ovom priliko tovarišču Putinu kaže jedno sudbonosno NJET.

Dok hrabri i junački borci i heroji iz Mariupolja, već po ko zna put, odbijaju svoju predaju ubitačnom ruskom agresoru, dotle se grad maksimalno razara a njegovi gr5ađani nevini stravično i masovno ginu.

Nažalost, na očigled ove naše trome i ljigave Evrope, Amerike i čitavoga svijeta. Jer njihove sankcije ne mogu dati efikasan rezultat, ali blagovremena njihova ispomoć ovim hrabrim Ukrajincima u znatnim količinama savremenog naoružanja, pomogla bi im u zaštiti njihove država i građana.

Ako već NATO neće i ne želi neposredno učestvovati u svojim odbranbenim akcijama, mogao je svojim silnim arsenalom naoružanja pripomoći i bolje i kvalitetnije ovim hrabrim borcima .

Ukoliko, istinski fašistički Putinov režim šalje svoje zahtjeve ovim borcima Mariopolja i drugim da se odmah predaju, možda i lajički, ali siguran sam ljudski, pitam Evropu i Ameriku, zašto oni nisu spremni niti jednoga trenutka poslati tom zloglasnom Putinu ultimatum za prekid suludog rata i uništavanja nevinih građana Ukrajine.

U ovakvoj svjetskoj rašomonijadi, mi građani ove nam domovine sa doživljenim i još do današnjih dana ne prevaziđenim sličnim agresorskim nakanama i mirnodopskim rušilačkim aktivnostima, od strane sljedbenika i mnogih učesnika tih istih korijena i zlonamjernih aktera, urušavanjem i države i naše sudbonosne budućnosti i sudbine naših građana.

„Prolupali“ su ovi današnji, rusofili i nacionalističko fašistički elementi, od guslara Milorada Dodika i orguljaša Dtagana Čovića, sa njihovim mentorima, do Vučka i Zorana i danas do njihove uzdanice, Hitlerovog sljedbenika Vladimira Putina.

Ovi iz prošlih naših agresorskih vremena, bile su i ostale „ male mace „ prema našim ovdašnjim i današnjim njihovim nasljednicima i promotorima najcrnjih nacionalističkih poriva, sa totalnim urbicidom i genocidom raznovrsnog obima i oblika, pa i ovoga u 21-vom vijeku na teritoriji Ukrajine.

Pored svojih secionističkih namjera i nacionalističkih težnji, guslar iz Laktaša kao sljedbenik svojih agresorskih ideologa i uzora, guslar Milorad Dodik je totalno“ prolupao“ bez svoga doktora psihijatra Radovana iz Engleskih kazamata.

Za Dodika bi treći entitet “trebao biti realan”, a Putin je “korektan i moćan”, uz njegove rušilačke aktivnosti u sopstvenoj domovini, zabrinut je veoma i za susjednu agresorsku istu takvu genocidnu tvorevinu Herceg Bosnu.

“Da jedan narod u političkom smislu ima svoj entitet, svoju autonomiju, pojavljuje se organizovanim faktorom i dogovara se sa drugim narodom. To je suština u BiH. Mislim da konstitutivni narodi, a Hrvati to jesu, treba da upražnjavaju prava konstitutivnih naroda i da manipulacije tipa da muslimani izaberu njemu člana Predsjedništva su nepristojna. Ja mislim da bi i muslimanima bilo bolje da imaju svoju teritorijalnu politički kompaktnu jedinicu. Hajmo napraviti dogovor da nema cijepljenja. Ja nijedan razvojni program u Federaciji nisam zaustavio. Ako Bosna i Hercegovina nije ustavna, ona nama takva ne treba. I mi se ne osjećamo u njoj ni zaštićeni ni potrebni. U toj BiH, ala građanskoj i to, mi ne vidimo svoje mjesto. Građanska BiH nije ustavna.”

“I koristim dobre odnose sa Putinom kojeg cijenim kao velikog državnika jedne velike zemlje, moćan čovjek koji je uvijek bio korektan prema nama. Nikada nije tražio ništa. Taj isti Putin je 10 puta meni rekao samo da poštuje Dejtonski sporazum, ako ja odem izvan Dejtonskog sporazuma da podrške nema. To mi je rekao i zadnji put. Dogovorili smo ekonomsku saradnju, da gradimo i pojačamo priču oko gasovoda koji nam osporavaju u Sarajevu već 15 godina. Ja sam rekao da u ovom sukobu treba da budemo neutralni i mislim da je to najbolja pozicija. Prvo, Rusija je garant Dejtonskog sporazuma. Kakav je to svijet u kojem mi možemo uvoditi sankcije Rusiji?/ citat, zapitao se Dodik / .

Tako, dok Milorad gusla po državi, maltretira i pravi cirkusijadu od svoje Skupštine u Banja Luci, rovari i urušava napredak BiH u EU i NATO, dotle njegov istomišljenik i koalicioni partner iz HDZ-a , orgučjaš Dragan Čović, iz sjene maglovito i grčevito se bori za svoju fotelju u Predsjedništvu, kao lukavi „ latin „ veoma oprezno razmišlja o svojoj Herceg Bosni i očekuje sličan trenutak ličnoga istupa i djelovanja u nacionalističkoj i rušilačkoj partnerskoj koloni „ udruženog nacionalističkog srpsko- hrvatskog, ustaško- čethičkog pohoda na državnost Bosne i Hercegovine „.

Možda im u tome pripomognu i njihovi mentori Vučko i Zoran, ali isto tako mnogo toga neposrednog očekuju i od svoga „ savremenog „ ideološkog uzora i agresora, tovarišča Putina.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dosta nam je retorike sa „ miroljubljivim pričama „ u oblandama poimanja „ srpskoga sveta „ kako to zamišljaju ortodoksni nacionalisti u Srbiji i Republici Srpskoj.

Bosanski sam Srbin, prekaljeni Bosanac i domoljub jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, ali visoki intelektualac sa Beogradskog Univerziteta i veoma značajnog Elektrotehničkog fakulteta.

Međutim, u današnje vrijeme razvoja situacije međusobnih odnosa na relaciji ove nam dvije srodne domovine, rodne i ponosne Bosne i Hercegovine i Srbije u kojoj sam stekao fakultetsku diplomu i bio uzoriti i ponosni njen graditelj značajnih industrijskih objekata, kao što su Smederevski metalurški kombinat i RTB, rudarsko tehnološki gigant sa rudnicima, elektrolizom bakra i novom zlatarom, čije sam objekte kao stručnjak i gradio.

Gradio sam ja i gigante u Bosni i Hercegovini, kao što je aluminijski kompleks u Mostaru i Rudnik sa termoelktranom u Gacku, a sa njima gradio sam i usavršavao i voje lično obrazovanje, od elektroinžinjera i stručnjaka za automatizaciju tehnoloških procesa do magistra tehničkih nauka i stručnjaka termoenetgetskih proizvodnih blokova za proizvodnju električne energije.

Usavršavao sam i svoja znanja, kao poliglota sa nekoliko svjetskih jezika, a svoje znanje i radno iskustvo sam znao i umio prenositi i na generacije, kao profesor svršenih elektrotehničara i inžinjera, čime se i danas ponosim kod svakog susreta na ulicama gradova, u susretu sa svojim bivšim učenicima i njihovog prisjećanja sa poštovanjem prema mojim satima predavanja i cjelovitog odnosa prema njima.

Prisjećajući se danas i moga veoma poštovanog profesora matematike, Dragoslava Mitrinovića, kod prvog njegovog nastupa u amfiteatru fakulteta na Bulevaru Revolucije u Beogradu, kada je i nama brucošima savjetovao o težini ovih studija i blagovremenog prelaska na susjedni pravni fakultet stotinjak metara od Elektrotehničkog ili na teološki fakultet na Karaburmi, danas mi budi i mnoge asocijacije i konkretna razmišljanja.

Pitam se da li je Vučić sa Pravnoga fakulteta i njegov mentor Šešelj, ili Vladika Grigorije sa Beogradske bogoslovije i njegov patrijarh i brojni vjerodostojnici,istinski i bili spremni za takve nauke i propovjedi miroljubive politike i suživota u različitostima u našim međusobnim odnosima.

Vjerujem da je i neko od nas lutao i zalutao, gdje mu mjesato nije prema ljudskim rezonima, da se prikloni nebeskom carstvu i da ne samo retorički iskaže i prikaže svoje neposredne ljudske vrline i da svojim djelima u nedavnoj prošlosti i današnjoj zbilji, zaista svojim djelima u praksi i životu prikažu svoju privrženost Božijim/ Allahovim ili izvrsnim porukama iz Evanđelja ili Kurana ili nekih trećih  svjetovnih knjiga.

Zato nam je i dobro čuti da se visoka inteligencija budi, da mnogi profesori već govore : „ Mi, beogradski profesori, spremni smo s kolegama iz Sarajeva otvoreno razgovarati o mnogim stvarima, a što to isto ne urade i političari „.

Kako veli profesor Darko Trifunovi渓 Vrijeme je da se otvori pitanje pomirenja „  / citat iz Standarda /.

Isto tako, profesor Arhitekture iz Sarajeva, gospodin Denis Zvizdić poručuje ;“ Bez katarze i bez dovoljno hrabrih i mudrih političara u Srbiji, smatra Zvizdić,, koji bi zarad pomirenja, dugoročnog mira i prosperiteta bili spremni da prihvate i priznaju istinu o genocidu i masovnim zločinima počinjenim na tlu Bosne i Hercegovine, odnos Srbije prema BiH će ostati u sferi miroljubive retorike, dok se u praksi neće dešavati ozbiljniji pomaci.

  • Poruke o miru i saradnji koje čujemo iz Beograda ne prate konkretne aktivnosti. Naprotiv, one su u potpunoj suprotnosti sa projektom „ srpskog sveta „, sa podrškom Dodiku i njegovim secionističkim i antibosanskim aktivnostima, sa nepoštivanjem suvereniteta BiH, miješanjem u unutrašnje stvari BiH, kao što je pitanje državne imovine i slčno. Kada međudržavni odnosi budu uspostavljeni na principima saradnje institucija, a ne  plemenskih vođa, međusobnog poštovanja, iskrenosti i reciprociteta, onda možemo očekivati da će stvari krenuti u dobrom smjeru, kaže Zvizdić „ / citat iz Standarda / .

Razmišljajući o svemu ovome, kao Bosanski Srbin i visoki intelektualac, bivši veliki graditelj i privrednik, a danas zaslužni penzioner Bosne i Hercegovine i Srbije, nekadašnji Titov omladinac i student brigadir „ Nikola Tesla „ koja je gradila auutoput sve četiri godine od Triglava do Đavđelije, šta nam to nedostaje u našem mentalnom sklopu da konačno i shvatimo da nam je zajednički živjeti, kao dobre komšije ili susjedi, na ovom Balkanskom prostoru ili udruženoj Evropi.

Da li smo mi zaista umni , sposobni i dokazani kadrovi bivše nam Juge, zaista i mogli slutiti i doživjeti ovoliku nesreću i ljudsku havariju, da nas pored svih nedaća i uništenja mnogih  materijalnih i moralnih vrijednosti i danas vode veliki i iskazani nacionalisti, kriminalci i lopovi iz Laktaša i Dedinja i koje kakvi fantazirajući tvorci „ srpskoga sveta „ poput Vulina, Milorada Dodika i njihovih istomišljenika, koji zajednički guslaju i trube već zaboravljene Kosovske mitove i pohode sa Kraljevićem Markom i njegovim „ junacima „.

Pitamo se, kao građani, zašto  predsjednik Vučić tako često ili po ko zna koji put u javnosti ističe tezu o nužnosti dobrih odnosa između Srba i Bošnjaka.

Svakako su nužni ti dobri odnosi, ali je veoma znano i poželjno uspostaviti dobre odnose između samih država, a kada se oni ostvare normalno je da će se po automatizmu popriti odnosi između Srba i Bošnjaka.

Zato je i nužan iskren odnos i konkretna sadržajna djela na vidjelu.

Sve dok se Aleksandar Vučić ne oslobodi svojih nakaradnih satelita i pijavica nacionalističkoga reda, koji u crno zavijaju srpski rod u Bosni i Hercegovini, a truju Srbijance sa svojom gnusnom retorikom, lažima i obmanama o nekoj svojoj ugroženosti od „ muslimanskog Sarajeva „ i slično tome, nema adekvatnog ljudskog pristupa bilo kakvim razumnim razgovorima ili dogovorima o pomirenju.

Kakve su ovo sve smiješne sankcije samom Dodiku, jer i njega  zasmijavaju, jer je njemu neophodno zabraniti bilo kakvo političko i društveno djelovanje i njega kao i njegovu stranku pod hitno zabraniti.

Sve njegove secionističke nakane su očite i on ih postepeno i sprovodi, dok se srpski rod uljujkuje a njegove ulizice i „ dupolizci „ čuvaju mu stražnjicu da ne oboli od hemeroida, on se kriminalom i lopovlucima bogati i bogati od Dedinja do Laktaša.

Dok ovo ne shvati domaća vlast i međunarodni faktori, nije nam se nadati da će to shvatiti i srbijanski Vučko i njegovi vučići, a posebno brojni nacionalistički elementi.

Nažalost, na ovome uzburkanom i trnovitom putu našla se i Crkva sa svojim vjerodostojnicima, kao Božijim izaslanicima na zemlji, a siguran sam da ih Bog i nije zato uputio na zemlju među narod i svoje vjernike da propovjedaju lijepe poruke iz Evanđelja i drugih svjetovnih knjiga.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Da li se igramo dječije igrice tzv. „ čorobake „ ili smo ozbiljni ljudi.

Tako nam visoki prestavnik OHR-a gospodin Kristijan Šmit veli, da je Miloradu Dodiku poručio  ;

Zaista, ako je iko u ovoj nam državi Bosni i Hercegovini trebao dobiti mnogo ranije i crveni karton, to su „ udruženi rušilački blizanci „ Milorad Dodik i Dragan Čović.

Pitamo se, zar je moguć bilo kakav razgovor i dogovor sa ovim veliko srpsko- hrvatskim nacionalistima, sljedbenicima svojih agresorskih mentora Slobodana i Franje, te našim veoma znanim uzurpatorima, kriminalcima i lopovima.

Zar nam nisu dovoljni i materijalni dokazi njihovih  milionskih vila, sa Dedinja i mostarskih Bara, koje su stekli na znani kriminalni način, ali kao vlastodršci godinama, činili su mahinacije kod pravosudnih organa, kako bi ostali van dometa  njihovih nužnih kazamata.

Za ovakve kriminalce naše realnosti i svakodnevne st5varnosti, možemo konstatirati da je jalova i veoma tanana postojeća diplomatija i gospodina Kristijana Šmita, kao i drugih međunarodnih faktora?

Sve dosadašnje javno objavljene sankcije prema Dodiku i ostalima, od strane i SAD i Velike Britanije, obični su „ p….n dim „, kao da želimo ispod kruški da ubiremo plodove šljiva.

Svakako su jedine ispravne i učinkovite sankcije, neposredne zabrane političkog djelovanja u ovoj državi velikih nacionalističkih stranaka SNSD-a i HDZ-a sa njihovim čelnicima i mnogim drugim  njihovim kadrovima.

Smješna je i konstatacija gospodina Šmita, kada govori ;

„ Da može garantirati Miloradu Dodiku, da nemam namjeru i neću poduzeti ništa čime bih mu ograničio slobodu rada i kretanja. Ali očekujem da se možemo vratiti za pregovarački sto. Ne možemo tražiti dijalog i imati samo monolog“ / završen citat K.Š. /.

Čitajući i slušajući ovakve stavove i konstatacije ovoga diplomate, da nije smiješno bilo bi žalosno i tragikomično .

Nije niti čudno da se ovi naši prepredeni rušilački elementi i veliki nacionalisti, poigravaju sa bilo kakvim stavovima ili odlukama i prethodnoga, ali i ovoga Visokog prestavnika, kao i sa tobožnjim nametnutim sankcijama, bez značaja i posljedica za njihovo ponašanje i neprimjerno djelovanje.

Sve nam ovo liči na igru „ ping ponga „ sa lopticama, koje upravo serviraju naši kriminalci i veliki  nacionalisti Milorad i Dragan.

Od Dedinja i Lkataša, do mostarskih Bara i grada Mostara !

Da ih namame u svoje podrume i počaste sa svojom domaćom šljivovico ili vinom, sa svinjskim pršutom, kao što su to redovno činili sa ambasadorima Rusije, prethodnim Ivancovom i sadašnjim Kalabuhovim, možda bih i razumjeli mamurluk ili buncanje i ovih zapadnih međunarodnih prestavnika, sa ovakvim njihovim namjerama i potezima nekih dužih razgovora i pregovora i sa Dodikom i sa Čovićem.

Naš narod i građani trpe i rekao bih nijemo posmatraju sva ova događanja, možda sa svojom čvrstom odlukom da se strpe do mjeseca oktobra i da mijenjaju što se treba promjeniti.

Bez takvih razmišljanja i nakana,mi Bosanci bi rekli, nema nam niti selameta niti fajde, ukoliko se istinski totalno ne oslonimo na sopstvene stavove i odluke.

Zato, do mjeseca oktobra svi pojedinačno stanimo pred svoje ogledalce i priupitajmo se, „ Ogledalce, ogledalce da li se trebamo lično mijenjati, kako bi promjenili i ove naše zlotvore, kriminalce i lopove „.

Jednom riječju, poštovani i dragi naši sugrađani, najozbiljnije se zamislimo i odlučimo se da sve sami odlučimo, bez ikakve međunarodne ispomoći, da uzmemo sudbinu u svoje ruke.

Istina je samo jedna, da smo za sve lično krivi, ovakvo stanje smo zaslužili, zato i sami krojimo sopstvenu sudbinu prema našim mjerilima i željama. Druge nam nema.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Mi dolje potpisani, u povodu 29. godišnjice ratnih zločina u Ahmićima pokraj Viteza, upućujemo javnosti zajedničku izjavu.

Zločin u Ahmićima, počinjen 16.4.1993. godine, najveći je pojedinačni ratni zločin počinjen tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bile žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije mjesne džamije uništene su eksplozivima. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) ustanovio je i presudio da su zločini u ovom srednjebosanskom mjestu bili zločin protiv čovječnosti. Jedan od zapovjednika ove akcije i jedan od vodećih političara u zajednici bosanskih Hrvata od 1991. do 1995, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.

U istom predmetu, Žalbeno vijeće MKSJ-a potvrdilo je i zaključak Raspravnog vijeća da je Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om u relevantnom razdoblju, da je rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a i da je postojao međunarodni oružani sukob između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Ratni zločini u Ahmićima trajna su mrlja i sramota naše prošlosti. Ukazivanje i upozoravanje na ove i druge ratne zločine korak je naprijed u izgradnji održivog i trajnog mira, ne samo u Hrvatskoj, nego i u zemljama regije.

Aktualno političko rukovodstvo u Hrvatskoj ne pokazuje iskrenost, poniznost i poštovanje prema žrtvama ovih zločina koji su počinjeni u naše ime na teritoriju Bosne i Hercegovine. Umjesto toga, ratni zločini se sustavno relativiziraju, negiraju i umanjuju. To nije put koji je dobar za hrvatsko društvo.

Zahtijevamo stoga javnu ispriku u ime Republike Hrvatske od predsjednika Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića za zločine počinjene u naše ime u Ahmićima. Na taj način ohrabrit će građane i društvo da se suoče s masovnim kršenjem ljudskih prava koja su se dogodila, potvrdit će činjenicu da su se dogodili zločini i da su ta djela prouzročila neizmjernu štetu žrtvama. Krivnja za zločin je individualna, ali odgovornost za javni govor i prokazivanje političkih vlasti koje ne žele priznati istinu o ratnim zločinima kolektivna je, naša, odgovornost.

Regionalna suradnja, poštovanje i solidarnost mogu se graditi jedino ako prošlosti pristupamo iskreno i odgovorno. Državne dužnosnike na takvo ponašanje obvezuju i međunarodni standardi ljudskih prava te temeljne vrijednosti na kojima počiva Republika Hrvatska.

Ovim putem obavještavamo Vas da u četvrtak, 14.4.2022. godine na Trgu bana Josipa Jelačića, u 12:00 sati organiziramo prosvjedno stajanje u znak sjećanja na žrtve Ahmića. Istog dana, u 18:00 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu organiziramo i okrugli stol “29 godina od ratnih zločina u Ahmićima”. Govorit će: Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a iz Sarajeva, Vesna Teršelič, voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Jerko Bakotin, novinar Novosti te Vlado Vurušić, novinar Jutarnjeg lista. Razgovor će moderirati Branka Vierda, koordinatorica programa za pravdu i pomirenje Inicijative mladih za ljudska prava.

Centar za žene žrtve rata ROSA Zagreb

Centar za građansku hrabrost Zagreb

Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) Zagreb

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) Sarajevo

Ženska mreža Hrvatske

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK)

Удружење за друштвена истраживања и комуникације (УДИК)

Association for Social Research and Communication (UDIK)

PRESS SLUŽBA / ПРЕС СЛУЖБА / PRESS SERVICE

Tel: +387 (0) 61 603 820

Email: official.udik@gmail.com

UDIK WEB

Piše; Mr . Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Čemu ovo „druže Šćepo”. Prisjećanje na regiju Durmitora i tvoga okruga. Iz baštine psihijatra Radovana i njegovih istomišljenika.

Da si licemjeran i zao, odavno nam je bilo znano, da dolaziš na rođendane svome pulenu i istomišljeniku, najvećem HDZ-ovom nacionalisti, Draganu Čoviću i donekle je podnošljivo.

Da dolaziš u Hercegovinu i grad Mostar sramotno je i nepoželjno, jer ni tvoji stranački mostarci ne znaju niti su svjesni ovoga „ ustašluka „ i njihovih zlobnih nakana i nedjela, ne samo u toku njihove agresije na ovaj grad i njegove građane, sve do današnjih dana.

Nije nam jasna i tvoja uloga ili njihovo ne poznavanje stanja i uslova našeg bitisanja sa ovakvim zlobnim čimbenicima i njihovim tj. HDZ-ovim rukovodstvom , sa čelnikom orguljašem iz mostarskih Bara.

Veoma nam je poznato tvoje licemjerstvo i netrpeljivost, kao i ignorancija porodice Bakira Izetbegovića, bez obzira na sve usluge i dobra djela njegovoga rah, babe u tvojim mešetarenjima i sticanja tvoga silnog bogatstva u našoj lijepoj Bosni.

Da li ti je u tome, u ovome postdejtonskom periodu, dobro znana i pomogla i tvoja bratija „ druže Šćepo „ sa jaranima „ rušilačkim blizancima „ Draganom i Miloradom, kao i vaše zajedničke žurke od Mostara do Laktaša.

Da li si odletio u visine, poput tvoga „ mukom „ stečenog tornja, da sa tih visina ne vidiš niti možeš da razaznaješ šta je dobro za  našu jedinu domovinu BiH i njene građane ?

Evo, već duže vremena tako lukavo i zločesto poput tvoga „ latina „ Dragana Čovića, valjda ispijajući i njegova rođendanska vina, pomalo i ošamućeno, u kontinuitetu tebi se lažno pričinjava slika našeg Željka Komšića, koju je nužno na svaki način eleminisati iz vašeg zajedničkog vidokruga.

Možda si „ druže Šćepo „ postao i nostalgičan, jer su i tebi i Draganu, zasmetali i Bakir i Željko, da zauzmete fotelje u Predsjedništvu naše jedine domovine, te da je na brzinu rasturite, uz pomoć i vašeg guslara  i najvećeg Srbina iz Laktaša.

Zaboravio si „ druže Šćepo „ da je upravo tvoj zemljak ispod Durmitora, veliki pjesnik Njegoš u svome „ Gorskom vijencu“ istakao činjenice; „ Tvrd je orah voćka čudnovata, ne slomi ga ali polomi zube „.

Upravo je taj orah, naš uvaženi poštovani član Predsjedništva, patriota, borac i zlatni ljiljan, naš Željko Komšić, biran od građana i za građane će ponovo i uvijek biti izabran.

Možda „ druže Šćepo „ i nisi svjetan činjenice da smo mi Bosanci stameni i veliki domoljubni narod a  Njegoš svoje najveće djelo – Gorski vjenac počinje stihovima o velikanima njegovog vremena i to riječima “Iz grmena velikoga lafu trudno izać nije, u velikim narodima geniju se gnijezdo vije…”. Jasno je da on je ovom simbolikom htio da naglasi da veliki narodi mogu iznjedriti i velike genije. Da ne može jedan čovjek sam po sebi stvoriti velika djela, bez tog nečeg kolektivnog što nosi u sebi, bez tog istorijskog konteksta i nivoa na kom se njegova nacija nalazi.

Trebao si znati „ druže Šćepo „ ili su te trebali informisati tvoje stranačke kolege iz Mostara i Hercegovine, koje nas zlo tare u ovoj regiji i koji je to „ genijalac „ koji nas ipak donekle spašava, da tako brzo ne utihnemo, ali se Bosna i Bosanci nikako ne daju, jer je i naš Željko naš veliki Bosanac , veči i od Durmitora i sarajevskog tornja, a takvi kao ti Šćepo, i tvoji blizanci Dragan i Milorad, niste mu još dorasli.

Njegova cjelokupna nacija su samo građani ove nam lijepe, ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine, za nju postoji i za nju se i borio i zaslužio i zlatnog ljiljana.

Žalosno je „ druže Šćepo „ što u svome „ Dnevnom avazu„  zloupotrebljavaš ove mlađane novinare, da često pišu ovakve bbljuvotine i nebuloze, kaljaju kako  sami misle lik i djelo našeg Željka Komšića.

Ovi mlađani,  nisu shvatili i doživjeli lijepa, humana i dostojanstvena vremena naše mladodti i Titovog sistema obrazovanja i vaspitavanja.

Svakako od takvih, koji su  služili nečasnim radnjama, nama veoma znanim, niti ovim našim „ cevenima „ koji strogo kriju i svoje knjižice gdje su nekada pripadali, a velikim i skrivenim nacionalistima ili „ vjernicima „ u današnje vrijeme iz prvih redova katedrala i crkava, odakle su izmigoljili i poput stjenica i gnjda isisavaju nam naš domovinski krvotok.

Da li ste izdajnici, korumpirane patriote, ulizice ili prikriveni „crvenkasti„ nacionalistički glodari, nije više ni bitno, jer ste istinski rušitelji jedine nam domovine Bosne i Hercegovine i izrodi svoga roda?

ISPECI PA RECI, BAKIRE!

Posted: 11. Aprila 2022. in Intervjui

Bakiru Izetbegoviću bih savjetovao da dobro razmisli prije nego što nešto ” provali ”. Reče Bakir kako ”se ne brine za Bosnu dok su džamije pune” je zaista neukusno, neodgovorno i licemjerno! Nema Bakira u Kozarcu, Banjaluci, Srebrenici i drugim povratničkim mjestima da vidi kako su ”džamije pune”.  U Banjaluci, drugom po  veličini bh. gradu, SDA čak nema ni svoj Gradski odbor. Ko to Bakire radi sa narodom? To je Tvoj zadatak a ne zadatak vjerskih službenika!

Na kraju, da Ti kažem : Ne mali broj  tih istih vjerskih službenika je nezadovoljan Tvojim odnosom prema Banjaluci, osjećaju se napušteni i prepušteni sami sebi. O povratnicima da i ne govorim! Na Tvoju veliku žalost moram da Ti kažem da o Bosni najmanje brineš. Stanje povratnika u manjem bh. entitetu je vrlo teško i to najviše ide na Tvoju dušu!

Mr. sci. Edin Osmančević

SUSRET SA PJESNIKOM KEMALOM COCOM

Posted: 7. Aprila 2022. in Intervjui

K.Coco je bio pjesnik, prozaist, novinar, urednik

Tog dana 29.marta 2001.g. u Bihaću je bilo kišovito i prohladno. Moj sestrić foto-reporter i novinar Rusmir Karat ugovorio nam je susret sa urednikom Unsko-Sanskih novina Kemalom Coco. Čuo sam za njega i čitao njegove pjesme, ali ga nisam lično poznavao. Dok smo pili kahvu koju nam je pripremio jedan od njegovih saradnika Kemal nam je pričao o poslu koji obavlja, novinama koje uređuje i svom dugogodišnjem iskustvu stečenom u tiskanim medijima širom Bosne i Hercegovine- Sarajevu, Banja Luci, Bihaću…Kako nam reče, u šali ili zbilji – Bilo ga je svugdje,  pa je “bio svačiji i ničiji”. 

Od našeg susreta prošlo je 20 i više godina. Možda bi taj susret ostao  samo u dragom sjećanju, da mi baš danas ne dođe pod ruku Kemalova zbirka  pjesama “Ničiji pjesnik”, koju mi je poklonio na rastanku. Kad je pisao pjesmu “Ničiji pjesnik”, po kojoj je nazvao zbirku, nije znao niti mogao znati koliko je zaista bio naš pjesnik i koliko će dugo to biti. I već u prvoj pjesmi iz ove bogate zbirke “ Ne peglaj košulju”  Sabira – promocija ove knjige nigdje neće biti. Ti znaš dasmo mi tuđinci u svojoj Bosni”. A samo nekoliko stranica dalje umjesto aluzije “svačiji i ničiji” u pjesmi “Ničiji pjesnik” probuđena nostalgična težnja za zavičajem. 

Ničiji pjesnik

Ni naš

ni njihov

ni svoj

ni pasji

ni zvjerski

ničiji

baš ničiji

Niko me ne želi 

ni tvoji

ni njihovi

ni moji

ni daljine

ni tuđine

ni živi

ni mrtvi

ni pijanci

ni propalice

ni bogati

ni rogati

niko

i nikada

Po svijetu lutam

izgubljen

među svojima

među tvojima

među njihovim

među našim

među zvjerima

među psima

među ljudima

među neljudima

Po svijetu lutam

kao sjena

kao stari panj

samujem

među beskućnicima

među sretnicima

među nesretnicima

na zemlji

ničijoj

ničije

pjesme pjevam

A toliko bih volio

u svojoj zemlji

i svom gradu

pjevati svoje pjesme

Napisao je Coco desetinu knjiga poezije i proze. Prvu zbirku pjesama “Valovi na Uni” posvetio je Bihaću i rijeci Uni (1963). Zbirku “Crni okvir” objavio je 1970, “Da mi je znati” 1974, “Čestitka za mamu” 1976, “Bosni u pohode” 1981, “Krivonogi” 1982, “Pjesme izbjegličke” 1999, “Šašavi razred” 1999, “Zvijezde i svici” 2001 i “Smotanko” 2001. U zbirci “Soko” ispričao nam je 28 impresivnih životnih priča prepisanih iz samog života.

Kemalov bogat, sadržajan i vrijedan književni opus brzo je našao svoju publiku i dobio društvena priznanja. Nagradu “Veselin Masleša” i Zlatnu plaketu grada Banja Luke dobio je 1981, Knjževnu nagradu  “Skender Kulenović” 2001, a  nagradu “Nasiha Kapidžić Hadžić”- Vezeni most”  B.Luka 2012.g 

Kemal Coco je rođen u Banja Luci juna 1936.g. Djetinjstvo je proveo u rodnom gradu, a 1957. preselio u Sarajevo i radio kao saradnik u više novina i časopisa; jedno vrijeme u redakciji lista “Čuvari Jadrana”. Od 1962.g. vratio se u Bihać i zaposlio kao novinar u listu “Krajina” gdje ostaje do 1970, kada prelazi u Banja Luku u list “Zadrugar” i dopisništvo “Politike expres” za Bosansku Krajinu. 

Godine rata 90-tih Kemal je proveo u Banja Luci u kućnom pritvoru i izbjegličkom kampu Gašinci u Hrvatskoj. Iz milionske kolone bh izbjeglica i prognanika vratio se u Bihać na mjesto urednika “Unsko-sanskih novina” u kojima je ostao do penzionisanja.

Kroz vrijeme i događaje, koji se smjenjuju u njegovoj poeziji kao na filmskoj traci, ostaje njegov jednostavan ali upečatljiv  književni izraz, pun duhovne snage i emocionalnih izliva, koji na čitaoca ostavlja jak i nezaboravan dojam. 

U pjesmi “U sebi nešto nosim”..Sve mi se čini da sam na uzburkanom moru i da sam nečija mala igračka, koja se i sama igra ovim životom kao tuđim…

Pjesmu “Život i ja” završava sa  …meni se i sada pojavi želja da lutanjem živim svoj život, onakav kakav sam odavno proživio

“U Rodnom  gradu”… Šetam rodnim gradom, susrećem nepoznate prolaznike – ili sam ja zalutao ili oni?…

U pjesmi “Moj brat”… Ujutro su ga odveli na prisilni rad, u podne je bio mrtav

U pjesmi “Šta je kome ostalo od mog brata”… piše da je ubijen 11.11.1994, na radnoj obavezi, a ja znam da nije tako, i da je ubijen na prisilnom radu.. da njima ostane mercedes, a nama tuga i sjećanje

U pjesmi “Jesen u centru Gašinci”…stotine izgubljenih duša i tijela čekaju autobuse, za odlazak u nepoznato….a nismo znali da se kada autobus krene, nećemo više nikada vidjeti

Kroz pjesmu “Tuđe”… U tuđini sve je tuđe

U pjesmi “Zakon tuđine”… meni ovdje mnogi ne vjeruju da sam imao svoju zemlju, i svoje rijeke, i planine, i sve svoje, i više nego što oni imaju… Oni meni ništa ne vjeruju, a ja njima moram sve 

U pjesmi “Pismo mrtvoj majci”… Ti si majko sretna, mada nisi među živima, pokriva te bosanska zemlja, a čija će mene?…

Nakon pjesama iz 1980-tih “Kad sam Bosnom hodio”: Višegrad, Derventa, Tešanj, Livno, Travnik, Velika Kladuša, Kulen Vakuf,  Ključ… kaže-  Otišli su moji ljudi došli su novi, obala pusta, jedino je voda ista

A tih martovskih dana 2001. Bihać se budio iz zimskog sna. Plješavica se još skrivala u magluštini, a od Une strujao hladan zrak. Ja i moj Rusmir smo odlazili na kahvu u neki od kafića u centru grada. Prilazili su nam njegovi prijatelji i poznanici, da nas pozdrave. A njega su svi znali, jer su redovno pratili njegove reporterske izvještaje sa kulturnih, sportskih i drugih događaja. Bio je foto reporter i novinar. Tim poslom se bavio preko 20 godina. Nažalost, nema više među nama reportera i novinara Rusmira Karata, nema pjesnika, književnika, urednika više novina i časopisa Kemala Coce. 

Moje sjećanje na njih čini me tužnim i sjetnim, ali i sretnim što sam ih imao kao drage i svoje. 

Poezija Kemala Coce opipava  puls, liječi dušu kad je otrovana, blaži bol srca kada srce boli, ublažuje tugu kada tuga mori. Glas njegove pjesme je glas vremena u kojem je živio i stvarao. Njegove pjesme su traganje za životom, u kojem su porodična ljubav i harmonija nezamjenjivi. Njegove pjesme su njegova duša. I kad je osjetio da život gubi smisao, da tijelo počinje da pada, ona ga je pokretala vodila i održala. Ljubav i snaga njegove poezije nije samo u jezičkom izrazu, već i u tome što reafirmiše životne vrijednosti i daje im smisao u vremenu kojem pripadaju.

Pjesnik, prozaist, novinar Kemal Coco je umro 21.6.2016. godine od posljedica moždanog udara, a sahranjen na groblju Harmani  u Bihaću. Njegova bogata književna ostavština je trajan spomenik koji je sebi za života podigao. 

Burlington, 6. aprila 2022.               

Zijad Bećirević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Promovisan je desničarski, proruski , nacionalistički sajam gospodarstva u Mostaru.

Po zavnicama i promotivnoj besjedi desnih zvaničnika, nikako se nije moglo naslutiti dea je svrha i cilj ovoga sajma susreta sa privrednicima, proizvođačima dobara i uspješnih gospodarstvenika, koji bi nam za trenutak i nagovjestili bolje dane.

Pitajmo se, zar se i moglo očekivati nešto bolje u organizaciji HDZ-a i njihovih čimbenika i zvanica sasvim desne orijentacije, u ovome vaktu zbivanja na ruskome području, što nas prisjeća i na naša slična agresorska događanja iz 90-tih godina.

Posebno, kada se na ovakvom susretu i događaju nađu i takve  dušmanske i rušilačke osobe i naše države i njene privrede, a prostori i sjećanja na ove savremene i interesantne proizvodne hale velikoga „ Sokol“-a, koji je proizvodio i avione, rashladnu tehniku, gradio hale i velike industrijske objekte i koji bi i danas na ovome sajmu i mnogim sličnim u svijetu imao šta i prezentirati.

Kako to govori, uvaženi naš član Predsjedništva države gospodin Željko Komšić ; “Klasičan proruski skup u Mostaru!”.

Da je stav poslanika Šemsudina Mehmedovića kako se radi o “sramotnom sajmu putinovaca”, priliči istinskoj činjenici, u prilogu svih razmišljanja i konstatacija.

Za nas , građane ovoga grada i dobre poznavaoce svih dešavanja i brojnih neprilika u vremenu io vim prostorima, a posebno u sadašnjoj situaciji slične i silne agresije nad Ukrajinom, slušajući i sve govornike sa ovoga skupa, dalo bi se još mnogo toga lošeg i neprihvatljivog iznijeti.

Prije svega, naši udruženi “ rušilački blizanci “ orguljaš iz Mostar ai guslar iz Laktaša, Dragan i Milorad, kreatori i akteri sistemskog urušavanja jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, iskoristili su ovu priliku da po ko zna koji puta sa svojim gostima sa istoka i zapada i krajnjom desničarskom susjednom Mađarskom, ispričaju nam bajke i pričice za malu djecu.

Pričali su oni ovom prilikom o izbornom zakonu, o nužnosti konstitutivnih naroda i etničkih potreba u cilju legitimnog prestavljanja i očuvanja njihovih genocidnih zlodjela sa RS-om i Herceg Bosnom.

Iskoristili su on ii prisustvo svojih desničarskih istomišljenika, premijera Plenkovića iz Hrvatske i Ane Brnabić iz Srbije, a premijer Mađarske gospodin, Peter Sijarto, je istakao kako je nužno razgovarati sa Miloradom Dodikom, a ne davati mu nikakve sankcije.

Nevjerovatno je i začuđujuće, odakle je ministru vanjskih poslove oven am susjedne države moralno i bilo koje ljudsko parvo, da nama građanima ove napaćene i razorene države i njenih privrednih id r. materijalnih dobara i brojnih ljudskih života, ovako nešto gnusno iznosi, znajući o kakvom veliko srpskom nacionalisti, kriminalcu i hohštapleru se radi.

Nešto slično, ponavljajući kao papagaj, već duže vremena slušamo iste i slične price oko izbornoga zakona i legitimnog prestavljenja “ ugroženih Hrvata “ u Bosni i Hercegovini, iz izlaganja premijera Plenkovića, glavnog mentora Dragana Čovića.

Nešto slično je govorio i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, sa svojim Srbima,  nakon sastanka sa rukovodstvom Gradskog odbora stranke i članovima stranačkog Predsjedništva u Mostaru rekao da je “položaj Srba u Mostaru težak i nezahvalan, bez pomaka ka boljem”.

Nije se, nažalost, nikada sjetio da sa svojim “ blizancem “Draganom i popriča na temu izgona svih Srba iz Aluminijua i Sokola ili kako poboljšati status ovih normalnih građana Mostara, pravoslavne vjeroispovjesti, a ne samo “ dodikovaca “.

Važno je bilo primjetiti, ovoga veliko srpskog despota i uzurpatora banaka u RS-u za svoju vilu na Dedinju, ono što su mediji primjetili je da lider SNSD-a u posljednje vrijeme ponekad entitetsku trobojku zna zamijeniti ruskom. Iako često neprimjetno, razlika je samo u rasporedu boja, a istu je nosio i ovom prilikom svoje posjete kod svoga jarana i blizanca Dragana Čovića.

Usputno, sa istoga skupa sa svojim “ dodikovcima “ veliki njihov Srbin Milorad Dodik istakao je; “– Ništa se ne pomjera i ništa se ne čini na ovom planu. Kada čujem prigovore kako Bošnjaci ili Hrvati imaju tretman u Republici Srpskoj to je dječja pjesmica kakva je priča ovdje. Sama priča da od 600 zaposlenih u javnim preduzećima i ustanovama u Mostaru ima 8 Srba koje je birao HDZ ili SDA apsolutno govori o tome kakva je situacija “ / završen citat /.

Premijer Federacije BiH, entiteta u Bosni i Hercegovini, Fadil Novalić kazao je da povratak Sajma simbolizira i povratak bh. ekonomije na grane na kojim je bila prije pandemije, kakve li ironije života i realnosti, kao da je pandemija svemu kriva.

Nisu se sjetili, niti riječi pomena i velikom „ hercegovačkom gigantu „ Aluminiju, preko puta njih, ili „ Sokol“ -u u njegovim halama, da nešto ukažu i najave njihov povratak i bolje dane.

Radost zbog ponovne organizacije Sajma nije krio ni prvi čovjek Mostara Mario Kordić, koji izjavljuje;“ Mostarci i Mostarke su ponosni na Sajam. To je brend koji okuplja najbolje. Sve to obavezuje da i dalje svi doprinosimo razvoju Sajma. Sajam je i primjer za budući razvoj društva“, rekao je Kordić.

Kada isti ne bi bio iz redova veliko hrvatske nacionalističke stranke HDZ-a, koja je sa svojim bojovnicima okupirala i uzurpirala ova velika naša industrijska dobra i doveli ih na prosjački štap, možda bi bila istinita njegova tvrdnja i želja svih građana Mostara, jer bez industrije i njene proizvodnje, nema boljitka niti sreće u ovakvim i sličnim sajmovima .

Igrom sudbine 4. aprila 2022.g. Sarajevo obilježava 30 godina od početka opsade Sarajeva od strane JNA i Vojske Rs, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, jedan od aktivnih sudionika te opsade, po treći put slavi pobjedu na predsjedničkim izborima u Srbiji. BiH i njeni građani željeli bi u novom mandatu Srbiju imati kao dobrog susjeda, koji će odustati od teritorijalnih pretenzija i razvijati suradnju sa BiH uz puno poštivanje suvreniteta i teritorijalnog integriteta. U proteklih tri desetljeća, naročito kroz zadnja dva Vučićeva mandata, događalo se samo suprotno. Na perfidan način preko separatista SNSD-a predvođenih Miloradom Dodikom činjeno je sve da se država BiH oslabi, dublje podijeli, predstavi nemogućom, odvoji od BiH i u datim okolnostima pripoji Srbiji.  

Sjedinjene srpske zemlje je opsesija koja i danas odzvanja u mnogim srpskim glavama. Na tom projektu se istrajno radi od 90-ih godina prošlog vijeka, kada je “ugroženi srpski narod” sa sedmom vojnom silom u svijetu, poznatom pod imenom JNA, udario prvo na Hrvatsku, a potom na BiH i goloruki bošnjački narod, u težnji da ga potčini, rasturi, uništi. Jedan od ključnih faktora, odlučnih za ishod rata u BiH, bila je opsada Sarajeva, koja se obilježava upravo 4.4. 2022.godine, kada Aleksandar Vućić, čija uloga još uvijek nije do kraja osvijetljena u tom ratu, u Srbiji osvaja treći predsjednički mandat. I naredne 4 godine ostaje glavna poluga u vlasti Srbije.

Nije i neće biti zaboravljeno da je to onaj isti Aleksandar Vučić, koji je za jednu srpsku glavu tražio 100 bošnjačkih. 

 U njegovoj biografiji mogu biti zaboravljeni mjesto i datum njegova rođenja, ali nikad ova njegova prijetnja, kojom je širio prijetnju i jačao mržnju prema Bošnjacima, dok je rovario po sarajevskim brdima. 

30 godina od početka opsade Sarajeva

Opsada Sarajeva počela je 5. Aprila 1992. a okončana 29.2.1996.g. i trajala je 1.425 dana, najduže u historiji ratovanja. Grad i njegove stanovnike pod opsadom je držalo 20.000 do zuba naoružanih pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i Vojske Rs (VRS). Bila je to klaonica, po modelu jednookog pećinskog Kiklopa. Prve civilne žrtve opsade bile su Suada Dilberović i Olga Sučić, a posljednja Mirsada Durić. Tokom opsade ubijen je 11.541 građanin, od čega 1.601 dijete. Svakodnevnoj vatri iz različitih artiljerijskih oružja bilo je izloženo 350.000 Sarajlija, a 50.000 je teže ili lakše ranjeno. Najstravičiji masakr dogodio se na gradskoj pijaci Markale 5.2. 1994. kada je ubijeno 68, a ranjeno 144 i 28.8.1995. kada su ubijena 43, a ranjena 84 civila. Razoreno je i uništeno 10.000 domova. Ispaljeno pola miliona projektila, prosječno 329 u jednom danu, a 22.7.1993.g. ispaljene 3.772 granate. Namjere srpskog agresora da zauzmu grad i protjeraju njegovo stanovništvo nisu ostvarene. Sarajevo se odbranilo.

Za počinjene zločine na doživotnu robiju osuđeni su Stanislav Galić, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a Dragomir Milošević na 29 godina zatvora.

Nažalost, i 30 godina kasnije stanje se u BiH nije značajnije promjenilo. U organima vlasti Srbije i Rs je ista struktura koja je započela i vodila rat. “Sile opstrukcije nisu još pobjeđene”, izjavila je gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić povodom obilježavanja 30. godišnjice opsade grada. Nisu pobjeđene, i dalje su na djelu. 

Godinama kasnije članovi porodica i građani Sarajeva ubijenim polažu cvijeće i vraćaju sjećanja, a počinioci zločina, vlasti Srbije, Rs i njihovi zaslijepljeni sljedbenici i dalje negiraju počinjeno, šire laži i neistine, pokušavaju sakriti istinu o svemu što se dogodilo. I dok građani BiH i Sarajeva i nakon 30 godina liječe neizlječive rane, Vučićeva Srbija zbraja i slavi rezultate izbora.

Vučić pobjednik izbora

U Srbiji su 4.4. održani predsjednički, parlamentarni, beogradski i lokalni izbori u 12 opština. Od 6.502.307 upisanih birača glaslo je 3.681.561 (58,71%). Za predsjednika Srbije kandidovalo se 8 kandidata, a ubjedljivo najviše glasova dobio je Aleksandar Vučić 2.157.008 (58,65% i slavi pobjedu već u prvom krugu. Drugi iza njega Zdravko Ponoš osvojio je 18,25% glasova. Najavljujući svoju pobjedu Vućić je rekao da će pored Nikole Pašića biti Srbin koji je najduže vladao Srbijom. Koliko je time Srbija otišla još više udesno vidjeće se uskoro. 

Na parlamentarnim izborima lista SNS-e Aleksandar Vučić – Zajedno osvojila je 42,97% glasova, što donosi 120 od ukupno 250 mandata. Prvi put od 2014.g. Srpska napredna stranka nema parlamentarnu većinu. Time se opozicija u Skupštini Srbije izjednačuje sa vladajućom koalicijom. Koliki je uticaj Rusije na izborne rezultate, ostaje da se vidi? Komentatori ovih izbora posebno ističu činjenicu da Putin u Vučičevoj Srbiji sada ima veću podršku nego u Rusiji i da time srpsko ruski svet postaje sve širi i jači. 

Takvi izborni rezultati omogućuju Srbiji da uz toleranciju Međunarodne zajednice nastavi istu politiku prema BiH, sa kojom je započela rat i koju provodi od početka agresije do danas.

Glavne poluge strateške politike Srbije u BiH su radikalizam i nacionalizam, koje istrano provodi Dodik, a priključio se i Čović. A to je borba protiv građanske BiH, kako bi se ojačale etničke enklave i stvorili preduslovi za njihovo izdvajanje i pripajanje njihovim “matičnim državama”, Srbiji i Hrvatskoj. A U MZ-i sve to vide i znaju, ali ne čine ništa da se to zaustavi.

Za BiH i dalje samo verbalna podrška MZ

Kao što je 90-tih godina prošlog vijeka Međunarodna zajednica, posebno njen dio u Evropskoj uniji, podržavala ekspanzionističku politiku Srbije i Hrvatske, tako na isti način i danas daju podršku nacionističkim tenzijama, što se sve posljedičnije kao truli zadah počinje prelijevati i na samu EU.

EU i SAD i dalje BiH drže zarobljenu u Dejtonskim bukagijama. Umjesto konkretne podrške, samo verbalna. Time se Srbija i Hrvatska, odnosno Dodik i Čović, ohrabruju za nove korake, koje prave i koje su već napravili. Prijetnje sankcijama ostaju samo šuplja priča. Takav neodgovoran stav MZ prema BiH potvrđuje i Američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar, koji ne bira ni riječi ni vrijeme da nas ubija u pojam. Po njemu je mapa puta do EU za BiH samo Dejton, jer BiH je po njemu nefunkcionalna država, i kao takva ne može biti građanska, sve dok se ne pridruži EU, a zna da se Evropskoj uniji ne možemo pridružiti jer smo taoci Dejtona, koji nam je njegova država nametnula. I umjesto da se založi za sankcionisanje Dodika i Čovića, što bi bio dužan, on im daje vjetar u leđa.

Pri tome Escobar zanemaruje i gubi iz vida da i SAD pored EU snose veliki dio odgovornosti što su dozvolili Srbiji da uz pomoć Rusije ali i rurskih specijalaca sruši granicu na Drini, očisti je od Bošnjaka i napravi je toliko poroznom, da kroz nju nesmetano u Rs ulazi naoružanje, vojna oprema i ljudstvo, neophodni za zacrtani završni čin. A upravo rušenje vjekovne granice između Istoka i Zapada na Drini ima za posljedicu pojačano aktivno uplitanje Rusije u pitanja Balkana, sa posebnim fokusom na BiH. A nije to jedini nepopravljivi propust MZ-e.

Odgovornost MZ za prikrivanje zločina

Gore od zločina je skrivanje zločina počinjenih u BiH od 1992 do 1995.g. Provodilo se i provodi sistemski. A najodgovornija za skrivanje zločina počinjenih u BiH je Međunarodna zajednica, odnosno njeno krilo u Evropskoj uniji. Nije povučena puna linija između onih koji su zemlju napali i onih koji su je branili na svom kućnom pragu. Uporno se prešutkuje da su na BiH agresiju izvršili Srbija i Hrvatska, da to nije bio građanski rat, već čista planska agresija radi otimanja teritorija i pljačke. Pod tepih se guraju sudski utvrđene činjenice, koje Hrvatsku čine odgovornom za UZP, a Srbiju suodgovornom za etničko čišćenje i genocid počinjen nad Bošnjacima.

Sve do agresije Rusije na Ukrajinu malo se govorilo o ruskom uticaju na Balkanu i podršci koju je Rusija davala i koju daje Srbiji i okupatorskom režimu Rs. I Srbija i Hrvatska su dosta uspješno prikrivali počinjena zlodjela, a MZ-a je preko saznanja prelazila ćutke kad god je to mogla. Sa događajima u Ukrajini sve je to postalo vidljivije i jasnije. Šta je BiH sve podnijela tokom agresije 90-tih, šta je podnijelo i nadživjelo Sarajevo, sada postaje svima vidljivo i očigledno. 

Srbija se nije odrekla teritorijalnih pretenzija u BiH

Srbija nastavlja politiku 90-tih. Nije je nikad ni prestala provoditi na području BiH. Zadnjih desetinu godina to više nego uspješno čini predsjednik Srbije A. Vučić u saradnji sa Miloradom Dodikom, a zadnjih 6 godina su aktivno podržani od Hrvatske i njenog HDZ krila u BiH predvođenog Draganom Čovićem. Interesi i ciljevi su im isti. Žele rasturiti BiH i teritorije na kojima dominiraju pripojiti Srbiji odnosno Hrvatskoj. Čović zna da ne može dobiti svoj feud koji je označen, dok se Rs ne proglasi državom. Time bi obojica stekli slavu. Formirali svak isvoju državu i odnijeli je u miraz.

 Uvjerljiv dokaz da Vučićev režim u Srbiji nastavlja po matrici iz 90-tih je mural osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u centru Beograda, ali i drugim gradovima Srbije. Pod zaštitom vlasti Srbije lik zločinca već mjesecima prkosi svim institutima i institucijama pravde u svijetu. Za njih su heroji svi koji su ušli na teritoriju BiH i ubijali Bošnjake, a zločinci Bošnjaci koji su se usudili braniti, naročito oni koji su stali na čelo odbrane. Sve najgore što su radili kao agresori, a to znači mučili, ubijali, silovali…, to pripisuju braniteljima Bosne i protiv njih lažiraju lažne sudske procese, u težnji da izjednače krivicu za sve što si oni počinili. 

Prosto je za nevjerovati koliko je sada drugačiji odnos evropskih zemalja prema zbivanjima u Ukrajini, u odnosu na odnos prema BiH 1992-1995.g. Agresija Rusije na Ukrajinu Evropu je ujedinila za 48 sati, a agresija na BiH nije ujedinila ne samo za 4 godine agonije, već ni do danas.

Ono što danas vidimo u Ukrajini, posebno u gradu Buči, vraća nas 30 godina unazad u Sarajevski pakao, podsjeća na Bijeljinu,  Prijedor, Foču, Zvornik, Srebrenicu…koje MZ ni nakon 4 godine pakla nije ispravno prepoznala, pa ni danas ne prepoznaje, već prikriva dubinu stradanja Bošnjaka, dozvoljava negiranje genocida, veličanje i nagrađivanje njegovih počinilaca i žrtve drži u dubini mraka, iz kojeg se još ne vidi dan.

Četvrtog aprila 2022.g. Sarajevo je obilježilo opsadu, a Vučićeva Srbija pobjedu. Obilježavanje 30 godišnjice od početka agresije na BiH i opsade Sarajeva paralelno i u sjeni sa izborima u Srbiji, u kojima je ponovo likovao Vučić, ali i njegov SNS, trebalo bi da uozbilji MZ, posebno SAD, jer sa napadom Rusije na Ukrajinu ni na Balkanu nije i nikad više neće biti isto. Baćuška se uselio i na Balkan i ne bi se moglo reći sa dobrim namjerama. U nekim ranijim vremenima, kao dobri domaćini, izrazili bi mu dobrodošlicu, ali danas je to  potpuno drugačije. 

Burlington, 5.4.2022                           

Zijad Bećirević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Poštovani i dragi moji Bošnjaci, sa velkom mukom i tegobom ovo vam pišem, sa željom da vas ponešto i priupitam.

Prije svega, čitajući „ Dnevni avaz „ sa sljedećim naslovom i sadržajem teksta, pitam vas iskreno da li je istinski „ drug Šćepa „ vaš glasogovornik.

Krajnje je licemjerno i ogavno, ovako pisati o Željku Komšiću, a redovno posjećivati i slaviti rođendane sa našim dušmanima i nacionalistima, rušiteljima našega državničkog sistema, sa orguljašem i guslarom.

Drugo je pitanje, da li se on kao takav,ovakav glasogovornik, zaista u vaše ime, može pozivati i na ugledne ličnosti kod Bošnjaka, kao što su ;

Treće je pitanje, da li ovi naši Bošnjaci znaju ili to namjerno neće da znaju, da Željku Komšića ni u kome slučaju nisu birali Bošnjaci, već su ga birali građani ove nam jedne i jedine građanske domovine Bosne i Hercegovine.

Četvrto pitanje je, da li je istinska želja i nastojanja naših Bošnjaka za nekom „ fildžan „ državom, u interesu i Herceg Bosne i Republike srpske, ili ste za građansku opciju.

Poštovani moji Bošnjaci, nije moguće vulgarna praksa i nakaradna ideološka matrica, sa kakiću ili piškiću, poput orguljaša i guslara, Čovića i Dodika srpsko-hrvatskih veliko nacionalista, koji sa cinizmom i mržnjom, svojim animozitetom prema Željku Komšiću, lažu i ubjeđuju i domaće i atrane aktere o njihovoj nacionalističkoj ideologiji i potrebi ?Nije dovoljno niti nužno, da nam „ drug Šćepa „ samo dolazi na rođendane u Mostar kod svoga mentora, jarana i istomišljenika, veliko hrvatskog nacionalistu HDZ-a i njihove ustaške ideologije, orguljaša Dragana Čovića, pa da ga uzme u zaštitu i podrži njegovu lažnu Gebelsovu doktrinu o ugroženosti ovoga hrvatskoga roda u našoj domovini Bosni i Hercegovini.

Kao rođeni Sarajlija, Bosanac ili Bosanski Srbin, visoki intelektualac, privrednik, profesor i iskreni patriota ove mi jedine domovine,sa svojim društveno- političkim angažovanjem od Saveznog parlamentarca iz Juge, do postdejtonskog Gradskog vijećnika grada Mostara i predsjednika Gradskog vijeća, kao dugogodišnji stanovnik ovoga grada, bio sam istinska žrtva ideološke, ustaške politike HDZ-a i njenih čimbenika, sa njihovim „ doglavnikom „ i čelnikom Draganom Čovićem.

Upravo, zahvaljujući i njihovom djelovanju, lansiranju laži, diskriminacijom i majorizacijom u ovome gradu, kao i u ostalim djelovima Hercegovine, Dragan Čović sa svojim HDZ-om i HNS-om i istomišljenicima, postali su grobari svojih hercegovačkih Hrvata.

Bilo bi nužno i možda i dovoljno za neposrednu spoznaju njihovih htijenja i nakana, kada bi se cjelokupna ova vrhuška, uglednih Bošnjaka iz moga rodnoga Sarajeva, za dio vremena nastanila u Mostaru, u njihovom dijelu grada, te spoznala svu mučninu i tegobe ovoga zajedničkog suživota.

Možda bi, mojim Bošnjacima, tek tada bila sasvim jasna i dobrobit za građane i ovu nam domovinu, što je Željko Komšić izabran na ovu funkciju u Predsjedništvu.

Ovo namjerno u više navrata pišem i objašnjavam, mojim Sarajlijama i Bosancima, radi istinskih i pravih informacija, kao građanin koji ne pripada niti jednoj stranci, nikako kao simpatizer ili zaljubljenik u Željka Komšića, već isključivo kao izvrstan poznavalac naših sveukupnih prilika i značaja i uloge Željka Komšića u ovim našim turbulentnim uslovima.

Pored činjenice i priča, koje su naši susjedi ispričali, za sva vremena svojim komšijama u ovome gradu i šire, te kobne 1993 godine 09. maja, mišljena sam da će se konačno osvjestiti i opametiti, te odbiti sva odlikovanja i priznanja koja dijeli HDZ i njegovi čimbenici, po ideološkoj matrici svoga oca nacije,umrlog Franje Tuđmana.

Niti u kojem slučaju, ne smiju se podržavati ili usmjeravati voda na  mlin „  rušilačkih blizanaca „ orguljaša i guslara, Dragana Čovića i Milorada Dodika, kada je u pitanju uloga, lika i djela našeg Željka Komšića, ako je nužno sve do opstojnosti ovakvih dušmana i glodara, naše zajedničke domovine.

Ne smijemo, poštovani i dragi moji Bošnjaci i Bosanci, moje Sarajlije da zaboravimo njihovu „ rušilačku „ ulogu kroz ideologiju njihovog istovjetnog razmišljanja ili djelovanja.

Građani ove nam naše ponosne i prkosne domovine Bosne i Hercegovine dobro znaju i pamte, siguran sam da do narednog oktobra ove godine mnogo toga neće zaboraviti, te će svoje zlatne glasove podariti iskrenim domoljupcima i patriotima.

Mostarski Sarajlija, Bosanac, rođeni Sarajlija !

Danas mostarski Sarajlija, rođen i odrastao na Vratniku u Sarajevu, neposredno uz Jajce kasarnu.

Vremešni čovjek, osamdeseto- godišnjak, sa izuzetnim životnim i radnim iskustvom, visoki intelektualac, bivši graditelj velikih industrijskih objekata, profesor, poliglota i nacionalni šahovski majistor, čemu i zahvaljujem  za izvrsnu memoriju, prisjećam se svih događaja uoči dana oslobođenja rodnoga grada 06. aprila 1945 god.

Sa ove vremenske distance i današnjeg vremena, sve ovo što je prohujalo poput cunamija, ipak ostavlja u mojoj memoriji dobre i loše emotivne događaje, koje želim rado podijeliti sa mojim čitaocima i prijateljima.

Zašto ne početi sa pjesmom naših muzičkih i narodnih legendi, poput rah. Zaima Imamovića ili rah. Safeta Isovića ili Joze Penave i brojnih drugih, koji otpjevaše ovu meni tako dragu pjesmu ;

Vratnik pjeva, nikad ne tuguje
Sarajevom pjesma odjekuje
ja miline kad s vratnik mejdana
pusta mladost prodje raspjevana

Sarajevo bez vratnika šta je
Sarajevo bez vratnika šta je
tamo pjesma, nikad ne prestaje
tamo pjesma, nikad ne prestaje

Pod beharom, ljeti ušsljiviku
ašikuju momci na vratniku
bez Zmajevca kule i mejdana
teferiča ni uranka nema“

Uoči šestog aprila u noći, kroz Višegradsku kapiju, ušle su prve partizanske jedinice za oslobođenje grada Saraje­va, 16. muslimanska NOU brigada. 

O6. aprila 1945 godine slomljen je otpor Nijemaca i pripadni­ka NDH i Sarajevo je oslobođeno.

Ispod Višegradske kapije, na par stotina metara se na Vratniku nalazila i moja osmogodišnja škola, koju sam pohađao i završio.

Naša roditeljska kuća, moje tetke i tetka, koji su nas odgojili i školovali, odrastali smo bez roditelja, nalazila se u neposrednoj blizini čuvene sarajevske Jajce kasarne.

U ovoj kasarni bili su i prolazili svi neprijateljski bojovnici, fašisti, ustaše, domobrani i ini, ali našu srpsku kuću i porodicu niko nije uznemiravao, upravo zahvaljujući našim divnim komšijama Bošnjacima.

Upravo se, na današnji prvi dan Ramazana i prisjećam, te mladosti i ljepote druženja, poštovanja i međukomšijskih odnosa, jer smo zajednički slavili i Bajrame i Božiće i Vaskrse i slave i sve druge prijatne i slavljeničke dane.

Naša velika avlija sa kaldrmom i puna mirisa jorgovana, koji je u izobilju rastao, a tom slavljeničkom prigodom mirasale su sve kućne prostorije mirisom jorgovana.

Prisjećam se, kao dječak i pionir, da bi nam brojne komšije na kurban Bajram donosile i darovale obilje kurbana, a zato bi ih, moja tetka i tetak, redovno pozivali i gostili na dane naših  slavljeničkih dana.

Da, bila su to vremena kada se uvažavalo i poštovalo zajedništvo i različitosti u vjeri i običajima, kada je čovjek bio čovjek i ljudske vrline su dolazile do izražaja, bez obzira i na ratna vremena i na neimaštinu.

Sjećam se, da su nas naše komšije uoči toga datuma ulaska naših jedinica u Sarajevo, ipak za svaki slučaj pozvali u goste i njihov smještaj, jer je prema kazivanju u kasarni Jajce zadržan neki određeni  odred ustaša, koji su trebali učiniti i neka posljednja zvijerstva.

Narod na ulicama slavi oslobođenje Sarajeva od fašističke okupacije, April /travanj 1945.

Izvor: Fb stranica Historijski arhiv Sarajevo

Dokaz za ovu tvrdnju svakako je činjenica, da su ranijim ulaskom oslobodilaca na Vratnik, oni bili iznenađeni, da su pobjegli u podzemni tunel koji je izlazio na Bantbašu, ali su docnije svi bili pohvaćani i likvidirani.

Sutradan, tj. 06.aprila u rane sate, naša brojna raja sa Vratnika, među kojima sam se našao i ja kao dječak i pionir, nagrnuli smo u ovu Jajce kasarnu, da bi svaki od nas ponešto jamio, primjera radi moj stariji brat biciklo, drugi razne pištolje i municiju ili drugu i različitu opremu i stvari, na dohvat ruke.

Prisjećajući se tih dana, nisam mogao odoliti i mojim svježijim sjećanjima iz agresorskog perioda i 09. maja 1993 godine u gradu Mostaru, kada su naši susjedi izgonili iz domova komšije, progonili ih na igralište, da bi ih docnije zatvarali u njihove brojne logore, od Heliodroma u Mostaru do Dretelja i brojne druge.

Ustaški krvnik Vjekoslav Maks Luburić Vjekoslav ” bio je ustaški časnik, zapovjednik Koncentracijskog logora Jasenovac, rođen u Hercegovini.

Sjećam se i kao dječak, da je u Sarajevu, krajem marta 1945 god. Vjekoslav Maks Luburić  povješao po gradu 55 ilegalaca koji su prethodno mučeni u tzv. “Luburića vili” na Skenderiji. Nakon strašnih mučenja (peglanja, kuhanja, kidanja) mnogi antifašisti su već mrtvi bili obješeni kako bi zastrašili Sarajlije.

Dakle, ta ista ustaška ili NDH-ova ideološka matrica, u ruhu HDZ-ovaca i oca nacije Franje Tuđmana, poput pipaka otrovne hobotnice zaživjela i djelovala u Mostaru i Hercegovini ovih 90-tih godina.

Ništa čudno niti neobično, ako mi građani Mostara i danas hodamo ustaškim ulicama od Mile Budaka ili Jure Francetića ili Alojza Stjepinca ili drugih neznanih njihovih „ junaka „ sa Blajburga i tih mračnih vremena njihovog postojanja i djelovanja u službi fašizma i ovdašnjeg nacionalizma.

Danas, poslije toliko post dejtonskih godina trpimo i slušamo HDZ-ovske jadikovke i njihove laži o ugroženosti, po Gebelsovoj informativnoj matrici, umjesto istinskih činjenica da nam ovaj HDZ-ov nacionalistički i proustaški čimbenik stalno nameće torturu, pritiske, diskriminaciju i majorizaciju, u svakom pogledu i u svim našim institucijama vlasti, posebno gdje su u većini.

Ne zaboravimo niti scenu iz filma rah. Hajrudina Šibe Krvavca „ Valter brani Sarajevo „ snimljenu upravo ispod zidina Jajcxe kasarne, kada visoki Njemački oficir, svojim saradnicima pokazujući na grad Sarajevo i njegovu divnu panoramu sa ovoga mjesta, uzvikuje ; „ Das ist Valter „ htio je reći da je Sarajevo grad taj Valter, kojem nisu mogli stati u kraj, da bi nesmetano izveli svoju operaciju „ Laufer „ .

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kada čovjek u godinama, sa emocijom,  prisjećanjem, znanjem i velikim životnim i radnim iskustvom želi ispisati veoma sadržajna, istinska i željna poimanja na lik i djela, nekih ličnih ideala i idola, svoga vremena, kao mostarski Sarajlija o sarajevskom Mostarcu, za pohvalu je i veoma interesantno.

Povodom dugo očekivane i željene odluke Gradskog vijeća grada Mostara, da elktrotehnička srednja škola u Mostaru, u kojoj sam nekada radio kao profesor i obrazovao generacije elektro stručnjaka, ponese ime našeg sugrađanina, moga kolege diplomiranog elektro inžinjera, rah. Saliha Salke Ćurića.

Upravo je riječ o mome idealu i idolu, o kojem sam već ranije pisao na portalu Tačno.net ; „SJEĆANJE NA SALIHA SALKU ĆURIĆA „/ 23.maja 2015 god. /.

Upravo zahvaljujući ovom prilikom, novom sazivu vijećnika Gradskog vijeća i neposrednim aktivnostima i zahtjevima, mlađanog i poštovanog moga kolege profesora i sadašnjeg direktora ove škole, gosp. Jasmina Drljevića, konačno se i ostvario i naš san i želja, da ova škola od danas nosi njegovo ime.

Kada sam početkom 70-tih godina, kao stručnjak i rođeni Sarajlija došao u Mostar na izgradnju budućeg kompleksa  firme Aluminij, upoznao sam po prvi puta moga Salku, od milja nazvanoga, kada me je u samome startu opčinio, oduševio i za sva naredna vremena okupirao i preuzeo uvodom u ovaj sport i sve docnije manifestacije karatista. Istina je od trenutka kada je mojoj djeci, sinu Goranu i kćerci Ljiljani i meni neposredno prikazao i mnoge njegove filmove iz Japana, kolijevke ovoga sporta i brojnim njihovim borilačkim scenama, kao i njegovo neposredno učešće u istim događajima, postali smo veliki zaljubljenici i moja djeca, sin i kćerka su odmah počeli trenirati karate, a ja sam od tih trenutaka postao angažovani sportski radnik i dogurao sam do tadašnjeg Predsjedništva Karate saveza Jugoslavije. Normalno sam u narednom toku dešavanja i u kontinuitetu pratio sve manifestacije karatista, njihova kampovanja i seminare, razne klubske aktivnosti i cjeloviti angažman i napredak ovih masovnih sportskih učesnika, od koji su i mnogi postali vrsni i priznati majstori ovoga sporta. U svemu ovome važno je napomenuti da je naš Salko bio „alfa i omega„ svih ovih aktivnosti, neposredni rukovodilac i trener, organizator, sudija i ispitivač na seminarima i polaganjima za sve nivoa nosilaca raznobojnih pojasa u karateu.

Ako je zaista istinska vrlina reći za neku osobu da je“  čovjek“,za našeg Salku bih rekao da je to jedna velika ljudska gromada   čovjeka ne samo od krvi i mesa, već je bio stvoren od mišića kao istinska sportska asketa, veličina humaniste sa srcem i dušom, sportistom nad sportistima, pionirom i utemeljiteljem karatea na našim prostorima, nosiocem crnoga pojasa majstora najvećega ranga, radnim i sposobnim intelektualcem i diplomiranim inžinjerom elektrotehnike, porodičnim i plemenitim ocem i suprugom, borcem naše Armije koji je i svoj život podario u odbrani voljene i cijenjene domovine Bosne i Hercegovine i našim sugrađaninom za ponos i diku rođenim Mostarcem, ukratko bi to bio moj i naš Salih Salko Ćurić.

“ Salko Čurić je bio prvak bivše SFRJ u karateu, državni prvak u borbama u srednjoj kategoriji, viceprvak u apsolutnoj kategoriji i standardni reprezentativac koji je diljem svijeta tadašnju državu digao u sjajne sportske visine. Kao reprezentativac bivše države učestvovao je i na šest evropskih i dva svjetska prvenstva, odakle se vračao sa medaljama. Ekipno je osvojio drugo mjesto na Evropskom prvenstvu 1971. godine u Londonu, dva puta je, također ekipno, osvojio treće mjesto, na evropskim šamionatima 1969. u Londonu i godinu poslije u Hamburgu.

Nakon što je i sam bio na eksjugoslavenskim, evropskim tronovima poslije je izgradio generaciju sportista, takmičara i trenera, uzdigao Karate klub Bosna u svjetske visine, odškolovao brojne omladinske i seniorske prvake i osvajače medalja. Dovoljno je kazati da je kao trener „Bosne“ i reprezentativnih selekcija doprinio osvajanju 25 evropskih i jedne svjetske medalje. Okupljao je, obučavao i hrabrio karatiste u Sarajevu, svom rodnom Mostaru, Goraždu, Bihaću…

Oni koji su ga poznavali kazat će vam da je Salku Ćurića bilo nemoguće ne voljeti, a uživao je veliko poštovanje upravo zbog ljubavi i energije koju je unosio u svoj rad, ali i svakodnevno, ljudsko ophođenje s ljudima. Činilo se da takav put jednog sportiste, nadasve velikog čovjeka, niko i ništa ne može poremetiti.

Međutim, desila se agresije na BiH i Salko Ćurić se, kako i doliči velikom sportisti patrioti, u prvim danima našao na odbrani domovine. Otišao je na častan put s kojeg se, nažalost, nikada nije vratio. Poginuo je 25. maja 1992. godine u borbama na Igmanu. Njegovo tijelo ekshumirano je tek osam godina kasnije, a dženaza je obavljena 17. aprila 2000. godine, u haremu Haljinovci – Lišani – Bijelo polje kod Mostara.

Njegovim najbližim, supruzi Almasi (nekada vrhunska karatistkinja, danas predsjednica Karate kluba „Salih Salko Ćurić“), sinu Eldinu i kćerci Emini, ostalo je da slijede ljudske i sportske vrline koje su krasile Salku Ćurića. Današnjim karatistima i karatistkinjama treba biti jasno da uspjehe koji su uslijedili nakon agresije na BiH stavljaju na temelje koji je velikim dijelom postavio Salih Salko Čurić, pionir bosanskohercegovačkog karatea i heroj odbrane Bosne i Hercegovine.” / citat mostarski.ba / .

Kao rođeni Mostarac, god.1946, po završetku srednje škole, nastavio je studij elektrotehnike u Sarajevu i dugo je vremena živio u ovome mome rodnome gradu, zato je on i moj sarajevski Mostarac, dok sam ja otišao u Mostar i postao mostarski Sarajlija.

Mnogo bi se lijepog istinskoga moglo napisati o našem rah. Salki, ali je za mene dovoljno reći da je on moj ideal i idol, kao Valter, ili Brus Lee ili Tesla ili mnogi znani umni i hrabri junaci, sportisti, intelektualci, ali časni ljudi iznad svega.

Zato se izuzetno radujem, što ću i kao njegov prijatelj i bivši professor elektrotehničke škole, koja će ponijeti njegovo ime imati i priliku da se tim povodom još jednom za vječnost prisjetimo njegovog lika i djela i zvanično postavimo ploču sa nazivom njegovog imena.

Neka naš rah. Salko počiva u miru u mezarju svoga harema u mostarskim Lišanima, uz zahvalnost svim dobrim ljudima koji vječno i trajno će se prisjećati lika i djela njegovoga.

GDJE SE KRIJE CHRISTIAN SCHMIDT?

Posted: 29. Marta 2022. in Intervjui

Zna li itko gdje je međunarodni predstavnik? Gdje je i šta radi? Od njega ni traga ni glasa mjesecima. Sakrio se u mišiju rupu. Vjerujem da je mnogima već odavno postalo jasno da međunarodne predstavnike u BiH ne plaćaju tako dobro da nešto rade, već da ništa ne rade. A kako izgleda, g. Christian Schmidt se u to više nego dobro uklapa.

Do sada smo se često pitali gdje je i šta radi Valentin Inzko? Zašto šuti? Zašto ne reaguje? Nadali se i čekali, čekali godinama i tek po isteku 12-te je uradio nešto što je trebalo uraditi i prije njega. Donio je Zakon o zabrani negiranja genocida, koji se u Rs i Srbiji i dalje osporava, ali se zato promovišu i slave oni koji su ga počinili. Već mjesecima zavedeni i zalutali građani Srbije u centru Beograda, pod zaštitom i spozorstvom vlasti, klanjaju se pred muralom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i truju svoju i društvenu svijest.

Tako nam dolaze i odlaze međunarodni predstavnici, donose nadu, a odlaze s našim razočarenjem. Od 14.12.1995. do danas ih je prodefilovalo 7: Šveđanin Carl Bildt, Španjolac Carlos Westendorp, Austrijanac Wolfgang Petritsch, Britanac Paddy Ashdown, Nijemac Christian Schwarz- Schilling, Slovak Miroslav Lajčak, Austrijanac Valentin Inzko. Nijemac – aktuelni Christian Schmidt je osmi. Većina njih je ostala oko 2 godine, Chrisrian Schwarz- Schilling samo godinu i kusur, a Inzko preko 12 g. Radili šta su radili, a BiH još uvijek u istoj Dejtonskoj luđačkoj košulji, pod terapijom Srbije i Hrvatske, sada pojačanom ruskim nadzorom. Stanje ne može biti gore, a Međunarodni predstavnik koji “o nama brine” sakrio se u mišiju rupu.

Zato se s pravom i velikom zabrinutošću pitamo gdje je i šta radi aktuelni međunrodni predstavnik Christian Schmidt? Kad je postavljen – osporili su ga Rusija, Rs i Srbija, jer njegov izbor još nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN. A sada je daleko više razloga da ga osporavamo i svi mi koji brinemo za Bosnu i Hercegovinu. 

Bosna i Hercegovina pod potpunom blokadom. Ukidaju joj se državne nadležnosti, udara na ustavni poredak, prijeti prekrajanjem teritorija i oživljavanjem Herceg- Bosne, markiraju je kao novo potencijalno ratno žarište, a međunarodni predstavnik se ni živ ne čini, kao da ga se sve to ama baš nimalo ne tiče. 

Kod toliko gorućih državnih pitanja, od kojih direktno ovisi opstanak države, lideri najvećih bh stranaka gurnuti su na sporedni kolosjek i pritisnuti uz zid da raspravljaju o Izbornom zakonu. I umjesto da zaustavi agoniju, da to presječe svojim mjerodavnim tumačenjem “ustavne konstitutivnosti”, preusmjeri manje aktuelna na suštinska pitanja, međunarodni predstavnik šuti. A njegova primarna zadaća je otkloniti nejasnoće i nedoumice u primjeni Dejtonskog sporazuma, ako se pojave. A te nejasnoće i nedorečenosti prate nas od stupanja na snagu Dejtonskog ugovora. I uz sve to i nakon otvorenog Dodikovog udara na ustavni poredak zemlje uz asistenciju Čovićevog HDZ BiH, Srbije i Hrvatske, dodatno ohrabrenih prijetnjama Rusije, međunarodni predstavnik šuti. Prestalo se pričati i o uvođenju sankcija. Kao da se na sve to nema šta reći niti preduzeti? A po Aneksu 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma visoki predstavnik je konačni autoritet za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela sporazuma. Zadužen je da nadgleda provedbu mirovnog sporazuma i koordinira aktivnost međunarodnih civilnih organizacija i agencija, koje djeluju u BiH. Ima Bonske ovlasti, ali ih drži u ladici. Nije se oglasio, ništa učinio, da spriječi HDZ BiH i Dragana Čovića da preko Hrvatske u Strateški kompas EU uguraju Hrvate pod motom “konstitutivnosti”, iako zna da se time neprihvatljivo produbljuju ionako opasne etničke podjele u BiH. 

Naravno, i g. Schmidt će nam kao Inzko reći da nema podrške i saglasnosti za ono što je dužan ili što bi želio preduzeti? Na nama je hoćemo li i njemu vjerovati kao Inzku i onima prije njih. Previše je razloga za suprotno.

Istina je – Međunarodni predstavnik nije i ne odlučuje sam. Uz njega je OHR sa 13 stranih državljana i 76 domaćih. Sa njim je Vijeće za implementaciju mira (PIC), koje čini 55 zemalja i međunarodnih organizacija koje preko Upravnog odbora vode proces implementacije. Sve odluke međunarodni predstavnik donosi u saglasnosti sa Upravnim odborom, kojem on predsjedava. A tu je i OSCE.

S pravom se pitamo nije li stanje u kome se BiH nalazi naročito zadnjih par godina bilo dovoljno jak razlog da se Međunarodna zajednica i njena Dejtonska tijela ozbiljnije pozabave stanjem u zemlji, naročito djelovanjem tandema Dodik- Čović uz agitaciju i podršku Srbije i Hrvatske i sponzorstvo Rusije. Ne mogu reći da o tome nisu ništa znali. 

Zar i nakon 27 godina moramo raspravljati o tome zašto Dejtonski ustav nikad nije usvojen u Parlamentu BiH, zašto nismo dobili originalan Dejtonski ustav i na Bosanskom jeziku i zašto i danas utvrđivati razliku između ustavnih odrednica Konstituent (constituent) i  Konstitutivnost (constitutive)- biti dio cjeline ili imati moć da uspostavite što želite ? Zašto moramo trpiti agresore na BiH Srbiju i Hrvatsku da se udaraju u prsa i tvrde da su garanti Dejtona, a ne samo strane koje su upale na teritoriju BiH i pokušali je porobiti i pripojiti?

Krajnje je vrijeme da OHR i međunarodni predstavnik pokažu zašto su već 27 godina u BiH i da barem dijelom opravdaju preko 50 miliona eura koje troše godišnje za svoj rad. Dokle će BiH biti “zamrznuti konflikt” i rezervni prostor za Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku? Dokle će je držati u luđačkoj košulji, kao 90-tih pod embargom? 

Krajnje je vrijeme da se OHR, Međunarodni predstavnik, OSCE i drugi postave kako treba i zajednički usmjere u pravcu za koji su došli, zaustave agresore koji i danas ne odustaju od svojih ratnih ciljeva i pomognu državi BiH i njenim narodima i građanima da prodišu punim plućima, oslobođeni Dejtonske luđačke košulje.

Burlington, 29.03.2022                        

Zijad Bećirević

Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo, upravo nasljednik veliko srpskog „ grobara „, scenariste agresorskih napada i rasturača naše velike i dobre Juge, tvorca i realizatora famozne „ balvan revolucije „ sagovornik Franje Tuđmana iz Karašorđeva i vizionar sa Gazimestana, Slobodan Milošević, iznjedrio je i ostavio nam svoju socijalističku partiju, svome suludom predsjedniku Ivici Dačiću.

Kao prepoznatljivi pjevač, poput đilkoša i guslara iz Laktaša Milorada Dodika, svojevremeno je zapjevao i predsjedniku Turske Erdoganu, drug Ivica Dačić,a dobro se ufurao u sadašnje rukovodstvo Republike Srbije i svojih „ vučića „ i Vučka, Vulina i lezbejke Ane, premijerke države, kao predsjednik Skupštine Srbije.

Dakle, ništa čudno niti novo, nastavio je svirku i pjesme po već znanim njihovim agresorskim i nacionalističkim velikosrpskim notama, od Kosova i Kraljevića Marka, do današnjih dana.

Pored nasljedstva od svoga učitelja i mentora Slobodana, u mnogome je već zaražen od veliko srpske „ kliconoše“ iz genocidne RS-a i njegovog jarana Milorada Dodika , te nastavlja sa njihovim notama i pjesmama;

Ivica Dačić: RS je “najveća pobjeda srpske politike”, zaboravljajući dalji tekst “ da je nastala na genocidu i urbicidu, ubistvima i progonima hiljada i hiljada Bošnjaka, protjeranih i opljačkanih njihovih domova, uništenih kuća i fabrika i totalno razorenih njihovih prebivališta “.

Tako nam, drug Ivica sa jaranom uz gusle i njihovu pjesmu, dalje svirucka i pjevuši ;

“Mi smo patriote i najvažnija nam je Srbija, a ona ne smije ući u NATO, u Ustavu Srbije mora da bude zapisano da će biti vojno neutralna, nema priznanja Kosova”, naglasio je Dačić na predizbornoj konvenciji u Beogradu.

On je rekao i da bh. entitet Republika Srpska “nije genocidna tvorevina nego najveća pobjeda srpske politike poslije Drugog svjetskog rata” / prenosi Tanjug/ .

Dakle, istinski pomahnitali “ srpski svet “ u mome  dragom i voljenom Beogradu,sa sjećanjima  iz lijepih studentskih dana, ponovo dozvoljava veliko srpskim nacionalistima i bjelosvjetskoj rulji, da u Beogradu sinoć ponovo održava  proteste  podrške Rusiji .

Učesnici protesta protiv NATO-a i podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu okupili su se 24. marta u centru Beograda na poziv ekstremno desničarske grupe “Narodne patrole”.

Poslije skupa su prošetali centralnim gradskim ulicama do ambasade Rusije, uzvikivajući, između ostalog, “Srbija, Rusija, ne treba nam Unija (EU)”.

Sa više prozora zgrade ruske ambasade mogli su se vidjeti osvjetljeni telefoni kojima su ljudi mahali okupljenima na protestu.

Demonstranti su nosili transparente “NATO, marš iz Srbije”, zastave Rusije i Srbije, kao i simbole “Z”, što je oznaka ruskih vojnih snaga u Ukrajini, prenosi “ / Radio Slobodna Evropa /.

Palili su baklje i uzvikivali imena osuđenih ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića.

Dakle, nešto slično smo mogli vidjeti i sa skupa u Kraljevu, gdje je zajapurena životinjska stjenica i “ ulizica “ svoga Vučka, guslar iz RS-a Milorad Dodik, tako žučno i histerično poručivao prisutnoj javnosti da on lično nikako ne može da oprosti NATO savezu njegovo bombardovanje SRJ, jer ih veliko srpski “ grobar “ i njihov mentor Slobo nije dovoljno razumio, u vezi prestanka mirne Srpske agresije, kakve li slučajnosti slične taktike i trenutne ruske agresije na Ukrajinu.

Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik podsjetio je da je NATO bezočno bombardovao SRJ.

– Ti bezočnici iz NATO saveza sa onim njihovim portparolom zmijskog i fašističkog izgleda, govorili su nam da je to operacija humanitarnog karaktera, a da su deca kolateralna šteta. Prevario sam se kada sam očekivao da će se ti ljudi izviniti.Oni uživaju u sjećanju na to i misle da su junaci onog, ali i ovog vremena. Srbi su slobodarski i veliki narod. Ja ne mogu da oprostim. Vaša svetosti, učen sam da praštan, ali neke stvari ne mogu. To je bilo samo isprobavanje nove tehnike. Kako dijete umire koje ništa ne razumije? Kako je to? Da li oni koji su to radili i gađali tu djecu imaju ikakvog obzira? Imaju li dušu? Kako spavaju? – pitao je Dodik.

Gdje li i od koga to guslar Milorad traži odgovore, kada je na svome pragu u Srebrenici i drugim lokacijama, sospstvene domovine, imao sve te scene ubistava nevinih ljudi i djece i žena i brojnih ljudi, ali se niti danas ne sjeća tih njihovih krvavih veliko srpskih pirova, sa njihovim zličincima koje još uvijek veličaju i slave po Beogradu is vim drugim krajevima i Srbije i RS-a .

Međutim, još uvijek nema slične poruke ruskom agresoru od strane NATO saveza, nadati se u skoroj budućnosti, da se konačno mogu ovi  i brojni drugi “ bildbordi “ viđati širom Srbije, RS-a ali i Rusije.

Svim ovim domaćim i drugim stranim, posthumno fašističkim ili veliko srpskim elementima, zajedno sa ruskim agresorom, prikazati ove koji su na brutalan način, bratoubilačkim metodama, uvijek “ ZA DOM SPREMNI “.

Jasno je, da je uvijek u “ pozadini “ lukavi latin, Miloradov blizanac, orguljaš iz Mostara i svirač istoga “ agresorskog orchestra “, Dragan Čović , koji cinično , perfidno i bojažljivo u Domu Naroda glasa  protiv inicijative za uvođenje sankcija Ruskoj Federaciji!

Čović se nekoliko puta susretao i sa ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim, a u vanjskoj politici uglavnom je pratio Milorada Dodika./ citat portal „ Istraga „ /.

Autor: Mr. Milan Jovičić !

Evo, prije neki dan sam objavio moju kolumnu sa ovim naslovom, što mi daje za potrebu da je ponovim prema  latinskoj “ Repetitio mater studiorom est “, a zaista je ponavljanje novo saznanje i ovom prilikom nužno upozorenje za našu javnost ?

Iz razumljivog razloga, dok u Ukrajini stradaju nevine žrtve ruskog fašisoidnog  terora i agresije na ovu državu, pogibija hiljada nevinih ljudi, djece i sveukupnog stanovništva, dotle se naši nacionalisti i “ rušilački blizanci “ Dragan Čović i Milorad Dodik,  kao čelnici ovih stranaka HDZ-a i SNSD-a likuju i podsmijavaju, upravo navijački za svoga agresora i istomišljenika.

 “Dok HDZ-ovi parlamentarci i Dragan Čović u domu Naroda glasaju protiv inicijative za usaglašavanje bh. stavova sa stavovima EU prema Rusiji, odnosno protiv sankcija Ruskoj Federaciji, u konačnici je ponudio neoboriv dokaz tome da HDZ BiH nije ništa drugo nego  instrument ruske politike u BiH.

Demokratska fronta je još prije skoro pet godina djelovanje HDZ-a nedvosmisleno nazvala proruskim djelovanjem. Nažalost, trebalo je proteći puno vremena, kao i to da sam predsjednik HDZ-a Dragan Čović glasa protiv uvođenja sankcija Rusiji, da bi stvari u tome smislu postale očigledne.

Danas, kada je to svima jasno, želimo još jednom podcrtati da se cjelokupna HDZ-ova ideološko – politička matrica zasniva na neosvojetskim konceptu konstitutivnosti naroda koji je suprotan evropskim i NATO standradima, stoga i ne začuđuje da HDZ glasa u korist intresa Ruske Federacije a protivno intresima Evropske unije, čijoj politici ne želi da se pridruži, te protiv interesa NATO-a, i u konačnici, što je najgore, protiv intresa države Bosne i Hercegovine./ citat sa portala Bošnjaci.net /
.

U ova tmurna i mračna vremena, naše tegobne i neželjene svakodnevnice, primorani smo često pisati i pričati o djelovanju na vlasti naših i svjetskih psihopata, luđaka, kriminalaca, lopova i ubojica svoga naroda, jednom riječju o genocidašima iz prošlosti i sadašnjosti.

Dok nam je, upravo aktuelan Putin i njegova naslijeđena fašisoidna i veliko srpsko-hrvatska doktrina iz vremena Tuđman – Milošević, prema scenariju njihovih „akademika“, u sadašnjem trenutku, ove naše mlađane generacije mogu imati i neposrednu izvrsnu spoznaju o takvoj njihovoj spoznaji, nakanama, uzurpacijama, ubojstvima, razaranjima, te urbicidom i genocidom, nad divnim i mirnim Ukrajincima i njihovoj državi.

Zato i pisati nešto novo, sadržajno ili nepoznato, našoj mladeži, suvišno je i nepotrebno, već mi je svrha i cilj ovoga sadržaja za našu širu javnost ispisati i nešto novo, veoma interesantno, sa čim će se upoznati naša čitalačka javnost.

Putin i njegovi koalicioni partneri ili ludački istomišljenici, nažalost naši vlastodršci i sljedbenici „genocidaši“ iz naših nedavnih agresorsko rušilačkih vremena, nacionalističko ustaško-četnički blizanci, sa guslama i orguljama, Milorad Dodik i Dragan Čović, naši kriminalci i lopovi, kao primjese su te Putinove otrovne i ubilačke „torte“ koju servira Ukrajincima i cjelokupnom ruskom rodu.

Međutim, kao Bosanac i bosanski Srbin, zahvaljujući i nekoj postojećoj „nebeskoj vili“ koja mi je svojevremeno savjetovala, u periodu granatiranja našeg grada Mostara, sa istoka i zapada, lokacija Podveležja i Čobanovog polja i veliko srpskih položaja, te sa Huma i veliko hrvatskih položaja, da se malo pripazim i sklonim u „ podrumske „ zaštitne prostore, što sam i poslušao, ostao u životu i danas mogu kao živi svjedok autentično i istinito i prenositi, našem mlađanom naraštaju zbivanja i njegove sudionike.

Samo da znaju ovi mlađani naraštaji, da ovi „podrumski“ prostori, nisu niti nalik na vinsko-rakijske podrume, naših izroda Milorada u Laktašima i Draganovi u mostarskim Barama, sa ponudama svinjske pršute, kobasicama i domaćim pićima, za ove svjetske, odnosno ruske diplomate poput tovarišča Ivanceva ili Kalabuhkova ili nekih drugih sličnih gostiju i posjetilaca, ovoj našoj ubojitoj i razaračkoj dvojci „blizanaca“ moćnika, kriminalaca i lopova.

„Ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov izjavio je kako naša zemlja ima pravo odlučiti hoće li biti članicom NATO-a ali je upozorio kako i Moskva zadržava pravo reagirati na takvu mogućnost u skladu svojim interesima.

Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabuhov izjavio je da ne vidi nikakav problem u ideji Milorada Dodika, lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) o samostalnoj Republici Srpskoj (RS) u okviru BiH, koja je, kako je istakao, stvar političara, demokratskih odluka, te da će je Rusija podržati a do njene realizacije dođe u dijalogu.“ /citat Vijesti/

Nasljednik, bivšeg ambasadora Rusije, Petar Ivancev, kao redovni posjetilac Dodikovog „podruma“ hića i pića, prenio je svoje običaje i utiske i sljedečem Igoru Kalabuovu, tako zajednički sa svojim guslarom Mićom iz njegovog podruma, mogu i dalje lansirati svoje ludačke i „pijanske“ tirade, o RS-u i njenom genocidašu Miloradu Dodiku.

Nije li ova osoba u funkciji ambasadora već poodavno zaslužila svoje proglašenej “ persone non grate “ u ovoj gostoljubivoj zemlji?

Svakako, za moje mlađane čitaoce veoma su interesantna saznanja, o kriminalcu i šverceru cigareta „ronhill“ po beogradskim ulicama, budućeg guslara iz Laktaša Milorada, dok sam ja kao stručnjak svoga poziva gradio i izgradio šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi.
Tako sam gradio i firme Aluminij u Mostaru i Rudnik i Termoelektranu u Gacku.

Međutim, dok sam gradio i izgradio zaista kolosalni industrijski gigant za moje vrijedne i umne Gačane, dobar narod i dobre ljude, kada se i nije pitalo koje od njih koje vjere i nacije.
Kao tehnički direktor u trajanju od osam godina, u Gacku sam završio i jedan iskustveni i divnan životni studij, ostavio sam im i moje znalačko životno i radno djelo, koje je preporodilo regiju i cio kraj, a mojim vrlim Gačanima stvorio dobre i prepoznatljive uslove ljudske i porodične egzistencije.

Sve do vremena gresije, dolaska u Gacko genocidaša iz „srpskoga sveta“ sa harmonikašom i guslarom Dodom tj. Miloradom Dodikom i njegovim „dodikovcima“ koji naše znane , umne i vrle domaće Bošnjake iz Gacka, prisiliše da napuste svoje domove i ovaj industrijski objekat, zajednički građen.
Epizoda toga vremena, sadržana je u činjenici, da je ovaj isti Milorad Dodik, kao veliko srpski nacionalista i kriminalac, pripretio Gačanima da glasaju za njega i njegovu nacionalističku stranku, kako ne bi izgubili svoja radna mjesta u firmi.

Isto tako, mnogima i nepoznato, Milorad Dodik raskida ugovor sa firmom ČEZ o izgradnji druge faze termoelektrane Gacko od 600 MW, što je i bila tema moga magistarskog rada još iz vremena moga rada i boravka u Gacku.

U međuvremenu, Milorad je na kriminalan način stekao u posjed i vilu na Dedinju, koja je navodno bila vlasništvo ove firme, te pomoću uzurpacije i okupacije Pavlovića banke iz RS-a, dolazi do milionske vrijednosti i u lično vlasništvo uknjižuje vilu sa Dedinja.

Evo, svi su izgledi da se konačno i naš pravni sistem, sa tužilaštvom i sudstvom budi, te su ovih dana pozvali i Milorada na saslušanje po ovome predmetu vile, kriminala i korupcije.
Dragi moji Gačani, nažalost to su u većini ovi „dodikovci“ i nacionalisti, koji su ostali u Gacku i ovoj firmi, trebaju da znaju da je vila na Dedinju osvojena i redovno se renta za dolare, ali je druga faza izgradnje Termoelktrane propala za sva vremena, uzroci i razlozi su veoma poznati, ali vlasništvo uzurpirane vile još uvijek je nepoznato.

Kao, najnoviji predmet tužilaštva, pretpostavke su da Miloradu niti Kinezi ne mogu pomoći za nastavak izgradnje druge faze termoelektrane u Gacku, a Putin i Rusi mu još manje pripomoći da spriječi pristupanje naše Bosne i Hercegpovine EU i NATO savezu.

Za svo ovo vrijeme njegov „rušilački blizanac“ Dragan Čović, kao istomišljenik i izuzetni veliko hrvatski nacionalista, na perifidniji i lukavi način poput „latina lukavca“ iako gaje iste zarezne klice, kao neki lažni akademik, razmišlja samo o svojoj genocidnoj tvorevini Herceg Bosni, kako je oživotvoriti, o izbornom zakonu po njihovoj mjeri i željama i kako svoju nacionalističko- ustašku stranku u dijelu BiH, odnosno u Hercegovini učiniti vječnom i trajnom, kao dokazani grobar tih hercegovačkih Hrvata.

Možda se uz Dodika i sa Putinom i njihovim mentorima iz Zagreba i Beograda, Milanovićem i Vučićem, uzdaju konačnem urušavanju državničkog sistema BiH, kao što su u svojim agresijama urušavali grad Mostar i ostale destinacije u ovoj nam našoj jedinoj lijepoj, ponosnoj i prkosnoj domovini, Bosni i Hercegovini.

Nadati se našoj „dobroj nebeskoj vili“ i našim građanima patriotima i domoljupcima, možda će ovi razarači, idioti i patološki tipovi i opstati do mjeseca oktobra, kada im se i konačno priprema odlazak na vječiti boravak u odaje nebeskoga pakla, to su želje građana naše jedine domovine“.



Travnik, lijepi grad smješten u srcu  Bosne,   poznat je  po svojoj dugogodišnjoj tekstilnoj, kožarskoj  industriji i tradiciji koja se stoljećima prenosila sa koljena na koljeno, sa generacije na generaciju . Vrijedni i čestiti Travničani  su ovdje pravili najkvalitetniju obuću i odjeću čija je potražnja nalazila kupce  u cijelom svijetu. Nekadašnji privredni gigant „Borac“ iz Travnika u proizvodnji konfekcije zapošljavao je nekad oko 1700 radnika. Najveći broj radnika u „Borcu“ činile su žene. Konfekcija koju su proizvodile postala je prepoznatljiv brend na svjetskim modnim pistama, a poslovnu saradnju firma je imala sa najpoznatijim modnim kućama. Poslijeratna privatizacijska pljačka u BiH nije mimoišla ni „Borca“ uništivši ovaj veliki kombinat.

U Bosni i Hercegovini je prije samog rata 70 % tekstilnih i kožarskih proizvoda otpadalo na  domaće brendove dok je 30 % bilo strano . Danas je taj omjer 90 % u korist stranih brendova  što ukazuje na svu tragediju naše države i nonšalantan odnos vlasti u uništavanju naše privrede.. Ovdje danas egzistiraju vodeći brendovi poput Hugo Boss-a, Adidasa, Nike i niz drugih čiji profit se ne zadržava u našoj zemlji već na račun niskih plata radnika i loših radničkih prava otiče za  druge zemlje i puni džepove kapitalista . Naravno da ovakvo stanje  ne garantuje održiv razvoj Bosne i Hercegovine.  Država ostaje ne samo bez svog kapitala i novih investicija već i stručnih radnika koji zbog katastrofalno loših uslova napuštaju zemlju.

U srijedu 23 marta 2022 godine  na švedskoj TV  prikazan je dokumentarni program „ Misija – istraga“ (Uppdraggranskning) o švedskoj tvornici dječije odjeće „Kavat AB“ . Obiteljska tvornica obuće „Kavat AB“ iz Švedske postoji od 1945. godine. Svojim kvalitetom je dostigla brend jednog od najkvalitetnijih proizvođača dječje obuće u Europi. Jedan prosječni  Šveđanin nema pojma da se ova cipela od 2009 godine proizvodi u Bosni i Hercegovini ili tačnije u Novom Travniku. Tvornica „Kavat“ Novi Travnik  dnevno proizvodi oko 1.100 pari obuće. Glavno tržište su im skandinavske zemlje, a osim njih, izvoze na tržište Njemačke, Austrije, Belgije i Rusije. Pokazalo se da je etabliranje proizvodnje u BiH bio i te kako isplativ potez; Prihodi su uvećani sa 34 miliona švedskih (sek)  kruna (ca 6,2 mil. km) na 130 mil sek (ca 24 mil. km)  prema godišnjem izvješataju u godini prije izbijanja pandemije. Etabliranjem „Kavata“ u Novom Travniku, Bosna i Hercegovina je trebala u stvari  da „uveze“ jedan dio švedske poslovne i socijalne kulture i etike. Međutim, praksa ukazuje na jednu sasvim drugu stranu medalje.  

Emisija je ogolila gorku istinu katastrofalnog stanja u kome se danas nalaze radnici zaposleni i tekstilnoj i kožarskoj industriji BiH. Uslovi pod kojim danas rade mogu se opisati u dvije riječi kao moderno ropstvo!  Proječna plata jednog radnika „Kavata“ iznosi 470-480 maraka.  Dok se ista dječija cipela koju radnik proizvede prodaje na skandinavskom tržištu za preko   1000 kruna (oko 180 km) . Radnici nisu organizovani u sindikat zbog prijetnji otkazima od strane njihovog direktora Smaila Šabića. Prva subota u mjesecu je radna a prekovremeni rad se ne plaća. Trudnice ostaju momentalno bez posla nakon sazanja da su gravidne. Kultura ćutanja i poltronskog , najamnog odnosa prema poslodavcu prožima radnu sredinu u kojoj nema empatije i solidarnosti među radnicima i  gdje se o problemima ne priča otvoreno i transpareno  zbog straha od gubitka radnog mjesta i represalija. S druge strane cijene u BiH se gotovo i ne razlikuju od cijena u Švedskoj. Prosječna potrošačka korpa za jednu četvoročlanu porodicu u BiH je preko 2 000 km/mjesečno zbog čega radnici moraju uzimati kredite ili raditi extra kako bi preživjeli.

Divlji kapitalizam je izgubio „moralni kompas „  ubijajući sve ljudsko u radniku –  proleteru. Bojkot njihovih proizvoda i vraćanje vlastitog samopoštovanja davanjem otkaza lošim poslodavcima  je jedini pravi odgovor!

Mr. sci. Edin Osmančević

Srbija i Hrvatska uz pomoć međunarodne zajednice, evropske i američke administracije, drže BiH u žicama, kao što su njene građane držali u logorima tokom agresije izvršene tokom 1992-1995.g. Nakon neuspjelog pokušaja da se izmjenom Izbornog zakona BiH po modelu Čovićevog HDZ BiH otvori put za obnovu paravojne tvorevine Herceg Bosne, preko Udruženja hrvatskih vojnih invalida domovinskog rata  nastavlja se sa Čovićem “Planom B”, kojim se želi oživjeti projekat osuđen kao dio UZP, kako bi i on kao Dodik ozvaničio svoj feud.

Bosna i Hercegovina se 90-tih godina prošlog vijeka uspjela odbraniti od srpske i hrvatske agresije i preživjeti četiri godine smrtne ratne agonije, ali se i 30 godina kasnije ne uspijeva istrgnuti iz smrtnog zagrljaja agresora – Srbije i Hrvatske, jer ih podržava Međunarodna zajednica, što je zadnjih mjeseci ponovo potvrđeno pristrasnim posredovanjem tokom pregovora o izmjenama Izbornog zakona BiH.

Međunarodna zajednica je državu i građane BiH zatvorila u Dejtonski tor i prepustila vukovima da ih čereče i rasturaju. Nakon najnovijeg Dodikovog udara na ustavni poredak BiH države u sprezi sa Čovićem najavljivane sankcije vođama srpskog i hrvatskog separatizma Dodiku i Čoviću ostale su u ladicama OHR i birokratije EU, a prijem BiH u EU i NATO ne samo nemoguć već i bespredmetan.

Nevolje BiH dolaze iz Beograda i Zagreba

Već 30 godina se očekuje od OHR, Međunarodnog predstavnika, OSCE, Vijeća za implementaciju mira, američke administracije da zaustave Srbiju i Hrvatsku, začepe im usta i kažu im da oni nisu nikakvi garanti Dejtonskog sporazuma, već agresori na BiH, koji su se svojim potpisom Dejtonskog sporazuma obavezali poštivati suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Takav jasan odgovor još nikad nije stigao, da jeste spustio bi na zemlju srpske i hrvatske separatiste i za sva vremena ih udaljio od BiH i prisilio ih da umjesto u tuđe dvorište gledaju u svoje.

U listu Oslobođenje od 20.3.2022.g. u tekstu Mehmedagić oštro : “Nakon propalih pregovora Escobar je doživio fijasko, on mora otići, govori kao Tuđman”…kojim je najotvorenije i argumentirano predočena poznata istina da “ Nama u Bosni, bar zadnjih 30 godina nevolja dolazi iz Zagreba i Beograda.”  

Da li se EU budi?

Nakon dugogodišnjeg zanemarivanja stanja u BiH, koje je iz dana u dan sve trustnije, u EU kao da počinju shvatati da su Dodik i Čović ozbiljan problem ne samo EU već i Evropi. Ali umjesto da ih zaustavi EU ih još uvijek tapše po leđima, pomaže ih finansijski, stavlja se na njihovu stranu, pa čak od njih prima zadatke, što je tokom propalih pregovora o Izbornom zakonu BiH uvjerljivo pokazala direktorica Evropske službe za vanjske poslove Angelina Eichorst otvorenim lobiranjem za Čovićev projekat izmjena Izbornog zakona BiH.

Tim povodom u gostovanju na TV  Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP -a BiH je izjavio : “Gospođo Eichhorst, nećete uspjeti, džaba vam zavrtanje ruku i laži, uskoro će svi saznati za koga radite .. da li znate da podržavate kriminalno političke strukture u našoj zemlji, da li znate da podržavate nacionalističke politike u BiH koje zagovaraju rat i raspad nezavisne države”…Sa istom namjerom Miro Lazović, zastupnika Doma naroda FBiH podsjeća EU da se “u BiH brane temelji EU”. 

BiH treba značajnije promjene Dejtonskog ustava

Ograničene izmjene Ustava i izbornog zakonodavstva, za koje se zalažu EU i SAD, nije dobro rješenje, jer se time ne rješavaju ključni problemi u odbrani suvereniteta i funkcionisanja države. Bosna i Hercegovina treba izmjene Dejtonskog mirovnog sporazuma sa kojima će se ukinuti konstitutivni narodi (kategorija koju ne poznaje međunarodni pravni poredak), ukinuti entiteti (uzrok svih bh podjela), kantoni, troglavo predsjedništvo, ukinuti entitetske a ojačati državne granice, objediniti državni teritorij, objediniti policija i pravosuđe, zabraniti nacionalne stranke koje siju i šire nacionalnu mržnju…U sadašnjim političkim prilikama, kada rat u Ukrajini bjesni, SAD-e  i MZ-a nemaju vremena za to, ali ga ni do sad nisu imali.

Nismo nezahvalni, ali prestanimo više hvlaliti ulogu Amerike, kojom je u BiH nakon četvorogodišnjeg rata zaustavljeno krvoproliće i okončan rat. Podrška SAD bila je potrebna jučer, trebamo je danas, a vjerovatno i sutra da se podrži i zaštiti krhki mir uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom i zaustave agresori Srbija i Hrvatska, koje ne odustaju od težnji radi kojih se pokrenuli agresiju. Ali te podrške ima i nema. Nedovoljna je.  Pred očima cijeloga svijeta srpski i hrvatski agresor nastoje u uslovima nesigurnog mira ostvariti neostvarene ratne ciljeve, rasturiti BiH državu, podjeliti je i pripojiti Srbiji i Hrvatskoj. Umjesto konkretne podrške državi BiH i dalje se se mešetari sa srpskim i hrvatskim separatistima i dopušta Srbiji i Hrvatskoj da se otvoreno miješaju u unutarnje stvari zemlje.

U ovom trenutku BiH treba i izmjenu Izbornog zakona, ali ne po modelu HDZ BIH i Dragana Čovića;  treba obuhvatnije a ne samo ograničene ustavne promjene, sa kojima se dodatno učvršćuje etnička podjela i narod drži zarobljen u etničke torove.

Nema ni jedne države na svijetu u kojoj ne žive makar dva naroda i više narodnosti, ni jedne koja je potpuno etnički čista, ni jedne u kojoj dominiraju tzv. konstitutivni narodi, samo BiH. Naprosto je neshvatljivo da se za toliko godina, ne može implementirati izborni model koji će unaprijediti zajednički život tri bosanska naroda i narodnosti, koji su skladno živjeli stoljećima i nema razloga da tako ne bude dalje.

Ovih dana jasnije nego ikad izlaze na vidjelo najveće greške Dejtonskoskog sporazuma, a najveća od njih je podjela države na entitete. Tom podjelom srpski agresor je nagrađen za agresiju, progon i genocid nad Bošnjacima, a hrvatskom ostavljena mogućnost da u odgođenom roku ostvari neostvareno. I na tome istrajno radi. Veliki je propust što Federacija Hrvata i Bošnjaka, (koja je imala opravdanje za odbranu od srpskog agresora), nije ukinuta odmah po završetku rata, jer kao takvu Srbi je s pravom doživljavaju kao savez dvojice protiv trećeg, iako se takva ne doima, ali predstavlja stalni izvor antagonizama i potencijalno  žarište sukoba. Zato ukidanje entiteta FBiH i Rs nema alternative za miran i siguran život građana u BiH.

Zato SAD trebaju priznati nedostatke Dejtonskog sporazuma. Time neće umanjiti njegovu vrijednost, već je uvećati i valorizovati izmjenama koje su se pokazale  opravdanim i nužnim, ako pomognu da se izmjene provedu. 

A na nedostatke Dejtonskog ugovora ovih dana ukazao je i Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH: “Dejtonski ugovor već 27 godina skriva agresore Srbiju i Hrvatsku i nagrada je agresorima”…., jer nije rekao ko je agresor, nije stao na starnu žrtve, niti osudio agresore da plate odštetu. 

BiH je sita evropske birokratije 

Evropske birokrate ne napuštaju BiH, kruže i slijeću kao ptice grabljivice…Korisno bi bilo da je to diplomatija, ali uz časne izuzetke to je samo birokratija. Da su njihove namjere dobre i da ono što vide i čuju prenesu u svoje institucije i založe se da se Bosni i Hercegovini  otklone prepreke koje koče i blokiraju njen razvoj, ne bi više trebali dolaziti. Nisu nam dovoljne verbalne osude separatističkih postupaka, već trebaju konkretne mjere podrške. 

Mnogi nisu zadovoljni načinom i postupcima međunarodnih posrednika, koji izazivaju nepovjerenje i nemir kod građana. Evropska birokratija je umjesto da pomogne dodatno otežala  situaciju u BiH, dodatno zatrovala klimu, da nas sve više truje i guši. 

Više je nego očigledno da birokratija EU snažno podržava srpski i hrvatski separatizam i nehatom ili svjesno podređuje mu još uvijek krhku bh demokratiju. Ulaskom u EU Hrvatska se komodirala, umislila i osilila, a Srbiju pripremaju za lidera Balkana, iako znaju da Vučićev apsolutizam neće  širiti demokratske procese. Ne slažu se u mnogo čemu sa Dodikom, ali ga puštaju da dovrši secesiju i izdvoji Rs, kako bi hrvatski separatisti predvođeni Čovićem stekli pravo na obnovu Herceg Bosne. To svi vide, svi to znaju, ali ne haju.

Građani BiH žele pomirenje

Bosna i Hercegovina mora ujediniti svoje narode i građane. Građani  BiH treba da rade na pomirenju, i velika većina to želi, a kako kad su podjeljeni,  zatvoreni u torove, filovani mržnjom, stranački podijeljeni, podjeljeni obrazovnim školskim programima…

Narodi u BiH se nisu svađali i nisu posvađani.  Oni se ne mrze. Svađaju se lideri i to ne zbog interesa naroda, već iz stranačkih ali i ličnih interesa. Nagrizaju ih separatizmi potsticani iz Srbije i Hrvatske, stalno podgrivani lažima. Ima i teško oboljelih, ali se to zajedničkim naporima da liječiti. Čim se sruše ograde etničkih torova, narod će se više susretati, prožimati i za par godina  ponovo zbližiti. Ali za to trebaju radilakne promjene Dejtonskog sporazuma.

Nije tačno da se građani mrze, mada se mržnja stalno sije i na razne načine potstiče; nije tačno ni da su podjele vjeske prirode…Podjele su stvorili, potstiču ih i drže nacionalne stranke…Da se one ukinu više ne bi bilo priče o međusobnoj netrpeljivosti i mržnji… 

Maske počinju da padaju

Propali pregovori o izmjenama Izbornog zakona (ma koliko to bilo šteno i posljedično) jasnije i glasnije neko ikad pokazali su svima u BiH,  EU i svijetu, uključujući i SAD, da nas nikakvi zahtjevi koji nisu dobronamjerni, nikakvi  pritisci ne mogu prisiliti da radimo protiv svog naroda i svoje zemlje. Sa ovim će defintivno početi da se otapa i ruši dominacija srpskog i hrvatskog ekstremizma. 

Uprkos svemu da se zaključiti da maske počinju da padaju. Centrale nacionalizma u Beogradu i Zagrebu moraće zatvoriti svoje kapije. Protagonisti mržnje su pročitani. Dodik je već danima ko bubica, a Čović sve češće počinje da bunca. Uzalud njegova pisama evropskim liderima, kojima im zamazuje oči. I Dodik i Čović mogu se smatrati ružnom prošlošću. Najnoviji zatvor u Zenici sa svim konforom ih čeka da ih prihvati i ugosti. A njihovi guzicolisci sa bošnjačke strane mogu zaboraviti svoju političku karijeru i “objesiti kopačke o klin”. Ipak, ne treba ostati u zabludi. Neće oni biti zaboravljeni od svojih sponzora, niti sami odustati od svojih nakana, oni moraju biti zaustavi i sankcionisani.

Strateški kompas EU zaštita BiH ili podrška hrvatskom  separatizmu?

Agresija Rusije na Ukrajinu u prvi plan BiH stavlja i pitanje sigurnosti. Region Zapadnog Balkana se tretira kao potencijalno žarište. I to se ne smije zanemariti.  Na to upućuje i raketa koja je nedavno pala u Zagreb, bez obzira da li je to slučajnost, upozorenje ili otvorena prijetnja regionu. Iz tog razloga od posebnog značaja za sigurnost u BiH je relaksirati i stabilizirati odnose sva tri bh naroda i narodnosti, a ne samo odnose između Bošnjaka i Hrvata, kako se to u posljednje vrijeme ističe.

Ovih dana posebnu pažnju javnosti skeće na sebe EU donošenjem Strateškog kompasa, kojim definira buduću zajedničku vojnu strategiju odbrane EU do 2030. godine, kojom obuhvata i zemlje Zapadnog Balkana. Kapacitet zaštite EU po Strateškom kompasu je 5.000 vojnika spremnih za hitna dejstva. Pod uticajem ili pritiskom Hrvatske u Strateški kompas je uneseno “da je strateški interes EU suverenitet, jedinstvo i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine na temelju principa ravnopravnosti i nediskriminacije svih građana  i konstitutivnih naroda, kako je zapisano u ustavu BiH i reformskom procesu na njezinom putu”. 

Dobro bi bilo kada bi se moglo vjerovati da je Strateški kompas EU zaštita BiH a ne samo podrška hrvatskom separatizmu. Događaji iz 90-tih i do sada stečeno iskustvo na to ne upućuju. Ako u EU za 30 godina nisu našli za shodno da stanu na rep srpskom i hrvatskom separatizmu, da nas makar za stopu približe savezu EU, kako očekivati da nam budu uzdanica u daleko težim okolnostima, kakve se mogu dogoditi? 

Zato bi za sviju nas bilo poželjno da je EU građanima BiH dala odgovor na pitanje koje se čeka 30 godina: “Dokle će nas MZ, dokle će nas EU, držati u kandžama Srbije i Hrvatske, u kandžama srpskog i hrvatskog separatizma?

Burlington, 23.03.2022                                 

Zijad Bećirević

Mostarski Sarajlija, Bosanac, bosanski Srbin !

Najnovija Dodikova izjava, ko zna koja po redu glasi:

„ NEĆE PRIHVATITI DA SARAJEVO BUDE GLAVNI GRAD BOSNE I HERCEGOVINE IZNOSEĆI NEISTINITE TVRDNJE DA JE “140.000 SRBA ISTJERANO IZ OVOG GRADA”.

Ne prihvatam Sarajevo kao glavni grad, Srbi neće da žive u Alijinoj zemlji “ !

Dakle, ništa čudno niti novo, kao što je ovaj patološki ili psihijatrijski slučaj, kada mu je onemogućena terapija, jer je njegov doktor psihijatar koji je  zadužen za njega, smješten je u kazamatu Engleske.

Kako to lijepo i piše jedan korisnik mreže FB, citiram ;

„ Na Dodika nije potrebno trositi riječi. To je osoba koju je najbolje ignorisati. Upozna sam ga kada je lmao potpuno drugu priču. Čovjek koji tako mijenja životni kredo ne vrijedi. Pitanje ješta će opet pričati u budućnosti kada dodje voda do grla „  / citat Neven Kazazović /.

Njaradije za čitaoce mojih kolumni, koje sadrže istinu i samo istinu, kao bosanski Srbin i patriota jedine mi domovine moje ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine, kada je riječ o Srbima  „ mentalnog sklopa „ guslara iz Laktaša Milorada Dodika, često citiram književnika Dobricu Ćosića, člana SANU i tvorca onog zlobnog memoranduma, bivšeg predsjednika države i „ oca srpske nacije „ ;

„ Mi lažemo da bi obmanuli sebe, da utješimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskoga patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno“.

„ Laž je srpski državni interes „

„ Laž je u samom biću Srbina „

„ U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina „

„ Srbe je toliko puta spašavala laž… „

Srbi i Sarajevo danas, između harmonike i liturgije: Hladne vode sa Baščaršije

“ Dva skorašnja događaja u fokus pažnje javnosti vratili su odnos Srba prema Sarajevu. Prvi je performans Milorada Dodika, njegovih saradnika i stanovitnog harmonikaša u Predsedništvu Bosne i Hercegovine, a drugi je poseta patrijarha Porfirija Sarajevu.

Hašim Kučuk Hoki: Pjevaj prijatelju

Sve do 1992, sve do raspada Jugoslavije i početka rata u Bosni i Hercegovini, gradu Sarajevu su administrativno pripadale i opština Pale i opština Stari grad. I ne samo da su istom gradu administrativno pripadale, nego su se unutar tog grada koji se sastojao od deset opština jedna na drugu naslanjale.

Kad je rat počeo, između ove dve opštine se ukazala linija fronta. Pale su postale ratna prestonica Republike Srpske, a Stari grad sa Baščaršijom, Begovom džamijom, Vijećnicom, Pivarom, Principovim mostom, Starom crkvom, Franjevačkim samostanom te Sefardskom sinagogom, simbol, metafora i najprepoznatljiviji deo opkoljenog Sarajeva.

Sa završetkom rata, Pale su postale središte novozamišljenog grada najpre prozvanog Srpskim, a zatim Istočnim Sarajevom, grada nastalog od delova predratnog Sarajeva koji su pripali Republici Srpskoj i okolnim romanijskim opštinama. Stari grad je pak ostao simbol i metafora celog Sarajeva i njegov iz turističke perspektive ubedljivo najatraktivniji deo” / citat Muharem Bazdulj /.

Srbi i Sarajevo danas, između harmonike i liturgije; Hladne vode sa Baščaršije !

Evo ovih dana je RTS prikazivao i egzodus Srba iz Sarajeva, sa kolonom izbjeglica, obavijeno lažima i samo lažima.

Primoran sam neposredno, kao bosanski Srbin, rođeni Sarajlija i još uvijek živi svjedok, po ko zna koji puta ispisati i svoja lična saznanja i doživljaje iz tih neposrednih godina napuštanja ovoga grada od strane sarajevskih Srba uz prijetnje, insistiranje i lažne optužbe njihovih čelnika. Ne samo da su živi napuštali bespotrebno ovaj grad, već su i  mrtve iskopavali i odvozili, što je mogao zamisliti samo mračni um, rođen životinjskog porijekla i sa mržnjom i otrovom sospstvenog bezumlja.

Dakle, kao rođeni Sarajlija koji živi u Mostaru, tih dana pred stavljanjem ovih dijelova grada pod upravu Federacije i njene uprave, otišao sam u Sarajevo sa jednom snahom, na Grbavicu gdje je upravo živio i cijelo vrijeme agresije proveo te turobne dane agresije grada , moj rođeni stariji brat, inače znani sarajevski arhitekta, rođeni Sarajlija i bivši direktor ugledne i poznate firme u Sarajevu .

Otišli smo u njegov stan, gdje je živio sa suprugom rodom iz Banja Luke, u namjeri da prenesem bratu poruke sigurnosti njihovog opstanka u rodnome gradu, da mu neće faliti niti dlaka sa glave, ulaskom federalnih dužnosnika na ovo područje. Moja uvjeravanja su se bazirala na saznaju njegovog odnosa i ponašanja u agresivnom periodu, njegovog ličnog autoriteta i doprinosa u prethodnom razvoju i statusu grada, kao prepoznatljivom stručnjaku, projektantu i arhitekti veoma istaknutom.

Međutim, tom prilikom sam doživio i nezavidnu scenu od njegove supruge, ispoljene kao velike i pritajene Srpske nacionalističke naravi Banjalučkih korijena, koja me je uhvatila za vrat, upravo izgovarajući i slične riječi koje danas ponavlja i Milorad Dodik ; “ Da ona neće da živi u Alijinoj državi “.

Scena bila i prošla, u zimskom decembarskom periodu moj rođeni i divni brat, od kojega sam mnogo toga lijepoga naučio u životu, jer dok je bio prva generacija sarajevskog Arhitektonskog fakulteta, ja sam bio gimnazijalac i pored njega postao sam veoma istaknuti matematičar, napušta Sarajevo i odlazi u Banja Luku. Ishod je bio veoma porazan, veoma brzo se razboli i tamo umre, moj rođeni brat, a ta ista snaha se poslije izvjesnog vremena povrati u isti stan na Grbavici, da živi u Alijinoj državi. Istina je, da je veoma brzo prodala stan i otišla je u starački dom, negdje u istočnom Sarajevu.

Dakle, na ovakav ili slične načine žalosni sarajevski Srbi, poput stada ovaca sa svojim ovnovima, bez mozga i pameti postupali su bezumno, slušajući idiote i svoje povampirene i ludačke vođe, da krenu u propast njihovim ubojitim i sramnim stazama.

Dok su mnogi od tih ubojica i bezumnika u brojnim kazamatima, ti vrli srpski nacionalisti imaju danas svoju genocidnu tvorevinu i suludog vođu guslara iz Lakataša, Milorada Dodika, koji će ih odvesti u pakao i bolji život na onome svijetu.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Za rezultatima pregovora nije nužno nikome da tuguje ili da se raduje, bez likovanja sa bilo koje strane.

Pamet u glavu, sa razumom i bistrim dobronamjernim pogledima u našu zajedničku i bolju budućnost, sve je na dohvat i obavezi naših građana.

Jedino ispravno i istinito mjerilo, svakako su nužne sankcije građana, samostalno i bez ikakvih domaćih ili stranih pritisaka, upravo na narednim izborima trebaju konačno da iznađu i da nam daruju prihvatljiva riješenja, kakvu to zajedničku i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu trebamo zajednički da gradimo.

Što bi govorili naši stari; „ Pamet u glavu, jer se ne može glavom kroz zid „ ali je i krajnje vrijeme da shvatimo našu realnost i istinu, da sa našim „ ustaško- četničkim „ rušilačkim nacionalističkim „ blizancima „ Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, kao i njihovim istomišljenicima ne možemo ići nikako naprijed i uspješno po potrebama riješavati nikakve goruće probleme, o kojima se ovih dana razgovaralo i pregovaralo.

Zar nas naša nedavna istorija i događanja prema istoj nije dala dovoljno prilika i pouka, kao realnih saznanja, da se sa nacionalistima ili psihijatrima sa Durmitora ili nasljednicima „ ubitačnih ćelija karcinoma „ sa Blajburških poljana ili iz Ravnogorskih gora, nije više vrijeme za garanciju kvaliteta svih naših zajedničkih aktivnosti i normalnog suživota.

Zato, bilo koji razgovori ili pregovori sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom su pucanj u prazno i nastavak „ metastaze „ karcinomnog procesa i za državu Bosnu i Hercegovinu i sve njegove stanovnike .

Ko to ne razumije i neće da shvati i prihvati grdno se vara i liči na „ ludo radovanje „ i sa domaćim i sa međunarodnim akterima, ma koliko željeli i bili iskreno naklonjeni prema našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.

Sa otrovnim serumom i klicama od Dodika i Čovića, nikako nije moguće izliječiti ili dobiti bilo kakav pouzdan lijek naše tmurne i jadne stvarnosti, ma koliko željeli i pomagali nam i međunarodni faktori i sa istoka i sa zapada.

Zato, poštovani građani ove nam zajedničke domovine, budimo mirni i strpljivi do izbora u oktobru i dana „ D „ kojega svi mi trebamo realizirati prema našim željama i potrebama, kako bi izabrali prave kadrove, sa kojima smo sigurni za uspješne sve dogovore i  ubrzano putovanje za EU i NATO savez, što će nam čestitati i međunarodna zajednica i pomoći nas na ekonomskom planu napretka.

Neka ovo bude i završno razmatranje i ostvarenje želja jednog građanina, iskrenog patriote, Bosanca, bosanskog Srbina, stručnjaka svoga poziva i graditelja, poliglota i profesora, iskusnog visokog intelektualca i šahiste, koji rabi osnovni naš postulat GENS UNA SUMUS /JEDAN SMO ROD.

Međutim, svijesni smo činjenica iz turobne, crne i jadne naše svakodnevnice, sa puno laži i obmana, sa puno kleveta i prijetnji svakojake vrste, sa mržnjom i zlim nakanama, što me moje godine i cjelovito bogato životno iskustvo, radne navike i rezultati, te moji umni i razumni potencijali, usmjeravaju na trezveno razmišljanje za osudu svih ovakvih surovih i mračnih nakana i tirada.

Neću ja ovom prilikom da pričam ili pišem o „ srpskome svetu „ i njihovimotrovnim i ubitačnim nacionalističkim strijelama, nama već odavno znanim i očekivanim.

Biće dovoljno, da ovom prilikom samo citiram književnika Dobricu Ćosića, jednog od učesnika u izradi poznatog „ memoranduma“  , kao scenarija za sva agresorska zbivanja iz nedavne prošlosti, koji veli ;

/ citat sa interneta /

Isto tako, u kontinuitetu su prisutne laži naših susjeda Hrvata u Bosni i Hercegovini, u našem Mostaru i dr. destinacijamaza koje upravo kao neposredni živi svjedok i žrtva  HDZ-ove ustaško- nacionalističke politike, njihovih osvajačkih težnji i agresorski postupaka iz nedavne prošlosti, dovoljno ukazuju sa bezbroj primjera da su ona vrsta lopova, koji stalno vrište i viču „ držite lopova „.

Naime, godinama se služe takvom sitagmom u želji da od laži po Gebelsovom receptu ostvare istinu, znajući da permanentno vrše majorizaciju i diskriminaciju u ovoj njihovoj „ rezervnoj domovini „.

Dominantni su u kadrovskoj politici u svim institucijama vlasti, upravo zahvaljujući i svome koalicionom partneru SDA i ulizničkih kadrova u Bošnjaka, a „ dodikovci „ su im postali desna ruka i čuvari njihovih agresorskih želja za konačno oživotvorenje genocidne tvorevine Herceg Bosne, na ovim prostorima.

Na mome ličnom primjeru, što bi naši stari govorili ; „ Ako laže koza, ne lažu rogovi „ HDZ-ovci su, ti naši „ vrli „ hercegovački ili mostarski susjedi imali su namjeru , kao izabranog vijećnika lično me likvidirati, ali nisu uspjeli, zahvaljujući i dobroj „ nebeskoj vili „.

Istina je da nisam bio član niti jedne stranke u tome post dejtonskom periodu, ali je greška da me je rodila „ majka  bosanska srpkinja „.

No, kako Milorad Dodik danas nije niti Bosanac i još manje bosanski Srbin, to je zahvaljujući i svojim mentorima Vučka iz Beograda i Zorana Milanovića iz Zagreba, shodno njihovoj agresorskoj doktrini i osvajačkim nakanama, dobio upute i preporuke saradnika i zaštitnika tih nacionalističkih srpsko- hrvatskih interesa, na ovome dijelu Balkana.

Kako neposredno osjećamo i vidimo, upravo zahvaljujući i dobrim vinsko-rakijiskim podrumima i svinjskim pečenicama kod Dodika i Čovića, rado im se već duže vrijeme priključuju  sa posjetama i istim tiradama i ruski ambasadori, kako bivši Ivancov isto tako i njegov nasljednik Igor Kalabuhov .

F.Nietzche; ”Glas stada će odjekivati u tebi!“.

Zvanični stav Evropske unije (EU)  i Evropske komisjie (EK-a) o načinu provođenja reformi, između ostalog, i Izbornog zakona i ustavnopravnog sistema, potpuno jasno iznesen u Mišljenju EK-a,  pogotovo u analitičkom izvještaju. Izmjene Izbornog zakona, prije toga i izmjene Ustava, moraju biti usklađene sa evropskim standardima koji su nam jasno isporučeni.  Šta je to i o čemu se radi, znamo vrlo dobro kroz presude Evropskog suda u Strasbourgu.


Pa kako je uopšte moguće da se, srećom propali pregovori o  izmjenama Izbornog zakona, ograniče na federalni nivo i da se u njime ne riješavaju presude Evropskog suda za ljudska prava? Međunarodna zajednica bi se trebala, najblaže rečeno,   crveniti od stida jer se uprkos porukama iz Brisela pretvorila u otvorenog lobistu  interesa HDZ-a i Čovića. A sa njima i „etničke“ bošnjačke poglavice u liku Konakovića i  Radončića koji su pokazali užasnu neodgovornost i neznanje trošeći  svoj politički kredibilitet.  Zarad očuvanja svojih pozicija , pokazali su da su spremni navoditi vodu secionistima države Bosne i Hercegovine logikom etno-vjerskog i minimalističkog  ubjeđenja kako je  „bolje išta nego ništa  te bit će bolje,  inšala“.

Propali pregovori bi trebali da otvore oči građanima  BiH da budućnost Bosne i Hecegovine nisu monoetničke stranke   koje zastupaju stanovište po kome je potreban novi dogovor  tri naroda u BiH, dogovor  koga mogu voditi samo „istinski predstavnici naroda“.  Ideja o etnokratiji, konzensusu tri političke stranke i etničkom političkom predstavljanju ne postoji nigdje na svijetu. On je najveća opasnost  po opstanak BiH, nastala u procesu raspada Jugoslavije  te  proklamovana na osnivačkom kongresu SDA od njenog prvog predsjednika Alije Izetbegovića. Ideja o etničkom političkom predstavljanju  je naišla upravo na plodno tlo velikosrpske i velikohrvatske politike kao glavno oružje u destrukciji i podjeli države Bosne i Hercegovine.  Ko su danas  istinski predstavnici  naroda  danas je više nego jasno – etnonacionalni lideri čiji je osnovni cilj sakriti politički i privredni kriminal.  „Vlasnicima“ naroda odgovara sistem u kome caruje neznanje,  slijepa poslušnost, nedostatak kritičkog mišljenja, nemoral, religijske dogme, duhovna i materijalna bijeda, zaostalost i – iseljavanje.  

Upravo su ove monoetničke stranke srušile građanski ustav Republike Bosne i Hercegovine koji nam je danas prijeko potreban kako bi se društvo oslobodili etničkih okova i prodisalo punim plućima. Građanina nema,  izbrisan je , nestao kao da nikad nije ni postojao. Etnija je postala izvor svih političkih prava kojeg su branile sve tri strane  pozivajući se na tobože „volju naroda“.

Vratiti slobodnog građanina na scenu,  oslobođenog etno-vjerskoh okova je prioritetan zadatak.   To je jedini put koji Bosnu i Hercegovinu vodi naprijed!

Mr. sci. Edin Osmančević

Dobro upamtite likove sa gornje slike, moglo bi zatrebati sutra svima nama, ali i našim budućim generacijama. Da, Bakir Izetbegović i njegovi kerovi Dino Konaković i Fahrudin Radončić, sa kodnim imenom Šćepo, prema posljednjim informacijama najavljuju potpisivanje dokumenta kojeg su režirali EU putem Angeline Eichhorst i SAD, najprije putem Palmera i Escobara, a sada i novog ambasadora Murphy-ja. Ne treba biti puno pametan i zaključiti da se radi o izmjenama Izbornog zakona na način da glas jednog Hrvata iz Gruda i drugih mjesta pod kontrolomn HDZ-a, vrijedi kao 17 glasova Hrvata iz Sarajeva, Tuzle, srednje Bosne… Drugim riječima, to je “autostrada” ka Trećem entitetu kojemu godinama teži Čović, uz podršku zvaničnog Zagreba i Mile Dodika kojeg podržavaju Moskva i Beograd. A krajnja destinacija te “autostrade” je nestanak Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i suverene države. Zahvaljujući ne samo Čoviću, Dodiku i njihovim mentorima iz Zagreba, Beograda i Moskve, nego i bošnjačkim samozvanim predstavnicima koji to prihvataju, odnosno ovima sa gornje slike. Nastavak priče je u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ali, odmotajmo malo film unazad.

U Neumu, Izetbegović legitimirao pregovore o Izbornom zakonu, Nikšić delegitimirao

Nije se bila desila Ukrajina prije nemuskih pregovora, ali jesu odluke NSRS o prenošenju nadležnosti sa Države na Entitet. To se i u teoriji i praksi suvremenih država zove državni udar. I pored toga, Bakir Izetbegović je sa svojim kerovima pristao da sudjeluje u toj neumskioj priči, dok Nermin Nikšić upravo zbog izvršenog državnog udara od strane Dodika i njegovih trabanata, nije pristao. I, kao, ti pregovori su propali. No, Čović je i dalje javno bio optimista a taj optimizam je mogao temeljiti samo na nečemu što još nije bilo za javnost, a to je deal sa Izetbegovićem koji je postignut ispod stola. I čekao se pogodan trenutak da se to proda domaćoj javnosti. U međuvremenu počela je brutalna Putinova agresija na Ukrajinu kada svakodnevno gledamo apokaliptične slike iz te zemlje i koju (agresiju) treba tumačiti kao prijetnju cijeloj Evropi, uključujući i Bosnu i Hercegovinu. Ali, ako i ne bi uključili našu zemlju u taj kontekst, imamo najizravniju prijetnju ruskog ambasadora Kalabuhova koji je ne trepnuvši rekao doslovno: “Ako BiH odluči da biti članica bilo čega to je unutarnja stvar. Ali druga stvar je naša reakcija. Na primjeru Ukrajine mi smo pokazali što očekujemo. Ako bude prijetnja, mi ćemo reagirati“.

Dakle, imamo činjenice da Dodik nije odstupio ni korak od puta ka secesiji, imamo Ukrajinu, imamo prijetnju miru cijeloj Evropi i zvaničnu prijetnju Bosni i Hercegovini od strane Rusije, ali nema odgovora iz Sarajeva na sve to – nema plana kako se, u koordinaciji sa EU i NATO-om pripremiti za evidentne sigurnosne izazove kojima svjedočimo. Ali, zato ima Angelina Eichhorst koja ne dolazi u Sarajevo kao slobodni strijelac niti padobranac, nego predstavnik iste te EU i koja iz njoj ili njenim poslodavcima poznatih razloga u ovako složenoj situaciji nameće nastavak priče u BiH o izmjenama Izbornog zakona. I, naravno, umjesto da odbije sudelovanje u nastavku te priče, za koji nastavak nema nijedan opravdan razlog, a ima hiljadu razloga protiv, Bakir Izetbegović prihvata pri čemu opet nije sam jer opet ima kerove uz i oko sebe.

Sada je i Nikšić legitimirao morbidnu priču o izmjenama Izbornog zakona

Ali, nisu samo Bakir, Dino, Radončić i Ogrešević prihvatili nastavak ove odvratne i suvišne priče o Izbornom zakonu, već je prihvatio i lider najjače opozicione stranke u BiH Nermin Nikšić, koji sada, za razliku od pregovora u Neumu, također daje legitimitet istima. I šta se dešava? U neka doba pregovora ta Eichhorst izdvaja SDA, HDZ i njihove prirepke i samo s njima pregovara o suštinskim izmjenama Izbornog zakona (treba li biti puno pametan pa zaključiti zašto je njih odabrala?!), a SDP i ostale prograđanske stranke stavlja u poziciju gdje se pregovara samo o tehničkim izmjenama Zakona. Da, ponizila je i Nikšića i ostale, stavljajući ih u II klasu putničkog voza. Neka, zaslužili su to poniženje jer nisu ostali dosljedni svojim ranijim principima.

Jednom izdajnik, uvijek izdajnik!

Tog Bakira Izetbegovića, na moju sreću, lično ne poznajem, ali hoću biti iskren i reći da imam neki instiktivni animozitet prema tom čovjeku kao javnoj ličnosti. Čim ga vidim dobijem ospice jer prepoznajem u toj faci izdajnika i prevaranta. Da, nije to moja paušalna ocjena, već činjenice govore da nas je izdao najmanje jednom, a to je, da podsjetim, uništavanjem tužbe protiv SRJ/SCG, a bilo je njegovih katastrofalno loših političkih poteza na štetu BiH i Bošnjaka, ali i lojalnih bh. građana, hejbet. Nema potrebe ih sada ponavljati jer su općepoznati. Dakle, kada god taj čovjek sudeluje u nekoj važnoj priči po Državu i Narod, meni to uvijek bazdi na IZDAJU! Jer, jednom izdajnik, uvijek izdajnik!

Tlapnje o Eichhorst i Escobaru kao solo igračima te eventualnom bojkotu izbora

Neki se ovih dana trude da ubijede javnost kako su ta Angelina Eichhorst i Gabrijel Escobar zapravo solo igrači i da iza njih ne stoji politika EU, odnosno SAD. Ne slažem se! Ne može biti da Brisel i Washington ne znaju šta im po Bosni rade njihovi igrači. Dakle, smatram da iza njih ovakvih upravo stoje i EU i SAD. Isto tako, slušam tlapnje nekih bh. poznatih ličnosti koji preporučuju da ako prođe i parlamentarnu proceduru izmjena Ustava i Izbornog zakona po modelu koji odgovara Čoviću i njegovim sponzorima, te Dodiku i njegovim sponzorima, treba izbore po tom Izbornom zakonu bojkotirati. Pa to su priče za malu djecu! Zar je normalno očekivati da će pristalice HDZ-a i SDA, te njihovih prirepaka, zaista apstinirati od takvih oktobarskih izbora. Ama, ne trošimo vrijeme na gluposti, tražimo realna preventivna rješenja ako ih još ima.

Bedrudin GUŠIĆ

Bošnjaci moji dragi i vrli, što bi rekla stara Grčka poslovica ; „ Čuvaj se Danajaca i kad darove nose”.

Danajski dar se smatra sa opasnim i pogubnim poklonom.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kakav li se“  izborni poklon „ sa izmjenama Ustava nama priprema, ništa još ne znamo ?

Neće li se i našim građanima desiti da i dalje živimo u torovima velikih isključivih nacionalista, u državi zvanoj Bosna i Hercegovina, ni nalik na našu lijepu i ponosnu građansku i multietničku državu, ravnopravnih i dostojanstvenih građana, sa socijalnom pravdom i uređenim pravnim sistemom po mjerilima naših želja i potreba ?

Da zajednički živimo u državi za koju su i svoje živote žrtvovali njeni dobri sinovi i kćeri, kako bi stvorili i ostavili u amanet državnu zajednicu dobrih i poštenihz ljudi i naraštaja, sa dostojanstvenom egzistencijom i svim ljudskim potrebama.

Poštovani Bošnjaci, zašto se i vama obraćam, jer ste najbrojniji u ovoj našoj jedinoj domovini, za nju ste podnijeli i najveće žrtve, te vam je i obaveza da u duhu Allahovih / Božijih poruka iz svetih knjiga postupate, njegujete i čuvate sve vrijednosti ljudskoga zajedničkog bića, bez obzira kojoj vjeri i naciji pripadamo.

Naši Danajci i spodobe, u likovima i nedjelima uz gusle i orgulje, čelnici velikih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD -a, sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, uz pomoć i određenih stranih aktera u tajanstvenim razgovorima i dogovorima, jednostavno nas plaše, da će uspjeti u svojim zlim nakanama.

Zar nam je potrebno da i dalje godinama u trajnoj našoj budućnosti vagamo i mjerimo ko je to među nama veliki i autentični Srbin, Hrvat, Bošnjak ili ostali, kako ne bi imao i sva zagarantovana prava čovjeka, građanina i ljudskih bića stvorenih na ovoj nam zajedničkoj zemaljskoj kugli.

Zato vas i prozivam i pitam, poštovani Bošnjaci, da li istinski, dobronamjerno i razumno, dovoljno razmišljate o svojoj neposrednoj odgovornosti i spremnosti, kome i na kakav način dati svoja prava na odlučivanje naše zajedničke i cjelovite poželjne i prihvatljive sudbine.

Kao građanin ove moje jedine domovine, sa patriotskim osjećajima i željama, a Bosanac sam ili Bosanski Srbin, ne mogu se složiti niti prihvatiti da o moj sudbini odlučuju veliko srpski nacionalisti i dušmani ove nam zajedničke građanske države, kakva bi krenula u EU i NATO savez, za našu budućnost i bolju sudbinu.

Isto tako, niti čimbenici naših susjeda iz redova veliko hrvatskih nacionalističkih i ustaških korijena, sa Draganom Čovićem i njegovim istomišljenicima i raznim mentorima, ne smije im se dozvoliti da nam kroje sudbinu, prema njihovim mjerilima i željama?

Jasno je, da o svemu treba blagovremeno razmišljati i donositi odluke i riješenja koja su nam kao građanima veoma prihvatljive.

Nikako po svaku cijenu ili pod pritiskom i sugestijama i mnogih „ dobronamjernih „ stranih čimbenika, koji poput onoga starinskog horoza, koji se ugrađivao na naše dimnjake i krovove, da se vrte kako vjetrovi duvaju.

Dosta nam je tirada i suvoparnih konstatacija i priča, kakve svakodnevno slušamo sa raznih skupova i sastanaka, parlamentarnih sjedaljki domaćih i evropskih, sa dimnim zavjesama i odgovarajućih sankcija pojedinim našim dušmanima, ali na vidiku ništa realno niti konkretno.

Nažalost, građani, djeca i cijele porodice Ukrajine svakodnevno ginu, milioni su u izbjeglištvu, te dokle to i kako spriječiti, pouka nam je života i naših sudbina za našu budućnost, jer iz nedavne prošlosti i agresija nismo po svoj prilici ništa naučili.

Zato nam je i nužno na vrijeme uočavati i ostranjivati naše „ rušilačke krtice „ i razne gmizavce, dušmane i idiote, kakvih već uveliko imamo u našim sredinama i našoj vlasti.

Ko nas treba uvjeravati da je sve u našim mozgovima i rukama, kada to mi kao građani veoma dobro znamo, ali nažalost to ne činimo na najbolji način i svojim izborima i glasovima, svojim odzivom i masovnošću izlazaka na izbore i davanjem glasova dokazanim ljudskim karakterima, sa kojima će mo dalje stvarati našu kvalitetnu buudućnost.

Helsinški bilten br. 161

Posted: 18. Marta 2022. in Intervjui

file:///C:/Users/bedru/AppData/Local/Packages/microsoft.windowscommunicationsapps_8wekyb3d8bbwe/LocalState/Files/S0/408/Attachments/Helsinski%20bilten%20br.161–2%20(2)[45412].pdf

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

U ova tmurna i mračna vremena, naše tegobne i neželjene svakodnevnice, primorani smo često pisati i pričati o djelovanju na vlasti naših i svjetskih psihopata, luđaka, kriminalaca, lopova i ubojica svoga naroda, jednom riječju o genocidašima iz prošlosti i sadašnjosti.

Dok nam je, upravo aktuelan Putin i njegova naslijeđena fašisoidna i veliko srpsko- hrvatska doktrina iz vremena Tuđman- Milošević, prema scenariju njihovih „ akademika „, u sadašnjem trenutku, ove naše mlađane generacije mogu imati i neposrednu izvrsnu spoznaju o takvoj njihovoj spoznaji, nakanama, uzurpacijama, ubojstvima, razaranjima, te urbicidom i genocidom, nad divnim i mirnim Ukrajincima i njihovoj državi.

Zato i pisati nešto novo, sadržajno ili nepoznato, našoj mladeži, suvišno je i nepotrebno, već mi je svrha i cilj ovoga sadržaja za našu širu javnost ispisati i nešto novo, veoma interesantno, sa čim će se upoznati naša čitalačka javnost.

Putin i njegovi koalicioni partneri ili ludački istomišljenici, nažalost naši vlastodršci i sljedbenici „ genocidaši „ iz naših nedavnih agresorsko rušilačkih vremena, nacionalističko ustaško- četnički blizanci, sa guslama i orguljama, Milorad Dodik i Dragan Čović, naši kriminalci i lopovi, kao primjese su te Putinove otrovne i ubilačke „ torte „ koju servira Ukrajincima i cjelokupnom ruskom rodu.

Međutim, kao Bosanac i Bosanski Srbin, zahvaljujući i nekoj postoječoj „ nebeskoj vili „ koja mi je svojevremeno savjetovala , u periodu granatiranja našeg grada Mostara, sa istoka i zapada, lokacija Podveležja i Čobanovog polja i veliko srpskih položaja, te sa Huma i veliko hrvatskih položaja, da se malo pripazim i sklonim u „ podrumske „ zaštitne prostore, što sam i poslušao, ostao u životu i danas mogu kao živi svjedok autentično i istinito i prenositi, našem mlađanom naraštaju zbivanja i njegove sudionike.

Samo da znaju ovi mlađani naraštaji, da ovi „ podrumski „ prostori, nisu niti nalik na vinsko- rakijske podrume, naših izroda Milorada u Lkatašima i Draganovi u mostarskim Barama, sa ponudama svinjske pršute, kobasicama i domaćim pićima, za ove svjetske, odnosno ruske diplomate poput tovarišča Ivanceva ili Kalabuhkova ili nekih drugih sličnih gostiju i posjetilaca, ovoj našoj ubojitoj i razaračkoj dvojci „ blizanaca „ moćnika, kriminalaca i lopova.

„ Ruski ambasador u BiH Igor Kalabukhov izjavio je kako naša zemlja ima pravo odlučiti hoće li biti članicom NATO-a ali je upozorio kako i Moskva zadržava pravo reagirati na takvu mogućnost u skladu svojim interesima.

Ambasador Ruske Federacije u BiH Igor Kalabukhov izjavio je da ne vidi nikakav problem u ideji Milorada Dodika, lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) o samostalnoj Republici Srpskoj (RS) u okviru BiH, koja je, kako je istakao, stvar političara, demokratskih odluka, te da će je Rusija podržati ako do njene realizacije dođe u dijalogu.“ / citat Vijesti /.

Nasljednik, bivšeg ambasadora Rusije, Petar Ivancev, kao redovni posjetilac Dodikovog  „ podruma „ hića i pića, prenio je svoje običaje i utiske i sljedečem Igoru Kalabuhkhovu, tako zajednički sa svojim guslarom Mićom iz njegovog podruma, mogu i dalje lansirati svoje ludačke i „ pijanske „ tirade, o RS-u i njenom genocidašu Miloradu Dodiku.

Svakako, za moje mlađane čitaoce veoma su interesantna saznanja, o kriminalcu i šverceru cigareta „ ronhill „ po beogradskim ulicama, budućeg guslara iz Laktaša Milorada, dok sam ja kao stručnjak svoga poziva gradio i izgradio šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi.

Tako sam gradio i firme Aluminij u Mostaru i Rudnik i Termoelektranu u Gacku.

Međutim, dok sam gradio i izgradio zaista kolosalni industrijski gigant za moje vrijedne i umne Gačane, dobar narod i dobre ljude, kada se i nije pitalo koje od njih koje vjere i nacije.

Kao tehnički direktor u trajanju od osam godina, u Gacku sam završio i jedan iskustveni i divnan životni studij, ostavio sam im i moje znalačko životno i radno djelo, koje je preporodilo regiju i cio kraj, a mojim vrlim Gačanima stvorio dobre i prepoznatljive uslove ljudske i porodične egzistencije.

Sve do vremena gresije, dolaska u Gacko genocidaša iz „ srpskoga sveta „ sa harmonikašom i guslarom Dodom tj. Miloradom Dodikom i njegovim „ dodikovcima „ koji naše znane , umne i vrle domaće Bošnjake iz Gacka, prisiliše da napuste svoje domove i ovaj industrijski objekat, zajednički građen.

Epizoda toga vremena, sadržana je u činjenici, da je ovaj isti Milorad Dodik, kao veliko srpski nacionalista i kriminalac, pripretio Gačanima da glasaju za njega i njegovu nacionalističku stranku, kako ne bi izgubili svoja radna mjesta u firmi.

Isto tako, mnogima i nepoznato, Milorad Dodik raskida ugovor sa firmom ČEZ o izgradnji druge faze  termoelektrane Gacko od 600 MW, što je i bila tema moga magistarskog rada još iz vremena moga rada i boravka u Gacku.

U međuvremenu, Milorad je na kriminalan način stekao u posjed i vilu na Dedinju, koja je navodno bila vlasništvo ove firme, te pomoću uzurpacije i okupacije Pavlovića banke iz RS-a, dolazi do milionske vrijednosti i u lično vlasništvo uknjižuje vilu sa Dedinja.

Evo, svi su izgledi da se konačno i naš pravni sistem, sa tužilaštvom i sudstvom budi, te su ovih dana pozvali  i Milorada na saslušanje po ovome predmetu vile, kriminala i korupcije.

Dragi moji Gačani, nažalost to su u većini ovi „ dodikovci „i nacionalisti, koji su ostali u Gacku i ovoj firmi, trebaju da znaju da je vila na Dedinju osvojena i redovno se renta za dolare, ali je druga faza izgradnje Termoelktrane propala za sva vremena, uzroci i razlozi su veoma poznati, ali vlasništvo uzurpirane vile još uvijek je nepoznato.

Kao, najnoviji predmet tužilaštva, pretpostavke su da Miloradu niti Kinezi ne mogu pomoći za nastavak izgradnje druge faze termoelektrane u Gacku, a Putin i Rusi mu još manje pripomoći da spriječi pristupanje naše Bosne i Hercegpovine EU i NATO savezu.

Za svo ovo vrijeme njegov „ rušilački blizanac „ Dragan Čović, kao istomišljenik i izuzetni veliko hrvatski nacionalista, na perifidniji i lukavi način poput „ latina lukavca „ iako gaje iste zarezne klice, kao neki lažni akademik, razmišlja samo o svojoj genocidnoj tvorevini Herceg Bosni, kako je oživotvoriti, o izbornom zakonu po njihovoj mjeri i željama i kako svoju nacionalističko- ustašku stranku u dijelu BiH, odnosno u Hercegovini učiniti vječnom i trajnom, kao dokazani grobar tih hercegovačkih Hrvata.

Možda se uz Dodika i sa Putinom i njihovim mentorima iz Zagreba i Beograda, Milanovićem i Vučićem, uzdaju konačnem urušavanju državničkog sistema BiH, kao što su u svojim agresijama urušavali grad Moatar i ostale destinacije u ovoj nam našoj jedinoj lijepoj , ponosnoj i prkosnoj domovini, Bosni i Hercegovini.

Nadati se našoj „ dobroj nebeskoj vili „ i našim građanima patriotima i domoljupcima, možda će ovi razarači, idioti i patološki tipovi i opstati do mjeseca oktobra, kada im se i konačno priprema odlazak na vječiti boravak u odaje nebeskoga pakla , to su želje građana naše jedine domovine“…..

Imam nedvosmislenu  poruku za Dodika, Bakira ,  Dragana i njihovu braću po kriminalu u nacionalfašističkoj ideologiji! Skinite nam se više! Dosta vas je bilo. Viječni predsjednici stranaka, nova buržuazija koja postaje sve bogatija a narod sastavlja kraj sa krajem! Bez vas bi Bosna i Hercegovina bila normalna građanska država u kojoj se nikad ne bi prebrojavala krvna zrnca. Poštedite nas više ograničenosti vaših intelekta.

Naravno da su to braća (sa narodima poderanih gaća)  po svom intelektu i narativu.  Milorad optužuje Bakira „kako je najveći krivac što nema Vlade FbiH već četvrtu godinu, što nema Izmjena Izbornog zakona te kako je otac Izetbegović  žrtvovao mir a sin  spreman da žrtvuje BiH „ dok mu Bakir uzvraća kako je „Dodik kriv za stanje i BiH, pa i odlazak mladih. Prati ih revnosno Dragan sa odstojanja optužujući Bakira da se „Hrvatima u BiH  uzimaju osnovna prava“.

Naravno da je u svoj ovoj parodiji najviše ima  primitivizma u  kojoj tim koji ne gubi savršeno funkcioniše zabijajući „golove“ vlastitim narodima i građanima u čije se ime predstavljaju.

A istina je sasvim drugačija. Svoj trojici trebalo suditi za pronevjere, zloupotrebu ovlasti, potkopavanje državnih temelja i neprijateljsko djelovanje prema državi u čije se ime predstavljaju.  Oni čine sve kako bi se destrukcija države desila po upravo etničkim i nacionalnim šavovima. Sukob i strah jednih od drugih postaje načinom života koji opsjeda svijest i ponašanje običnog čovjeka a koji u svojoj konačnici ne nudi ništa sem primitivima,  laži, falsifikovanje prošlosti i progona kritičke svijesti . Destruktivni procesi razbijanja Bosne i Hercegovini su više nego jasni.

Pitao bi posebno gospodina Izetbegovića čija stranka proklamira „pro-bosansku“ politiku zašto podupire  procese destrukcije države i aktivno učestvuje u tome na istovjetan način  kao i druge dva „anti-bosanska“ narativa?  Što treba da se desi kako bi shvatio štetnost etnokratije i politike koju slijepo slijedi?   Uz nacionalističku ideologiju vjetar u leđa razbijačima Bosne i Hercegovine daju vjerske zajednice koje sebe prikazuju, tobože,  jedinom osnovom bitisanja jednog naroda na ovim prostorima. Danas je taj isti bosanki narod koji je hiljadama godima živio u zajedništvu različitosti, posebno od 19 vijeka nakom koordiniranih aktivnosti hrvatske Katoličke crkve  i Srpske pravoslavne crkve podijeljen u tri stada čiji čobani  se jako dobro razumiju i opstaju širenjem straha i destrukcijom svega onog što je iole vezano za epitet „bosansko“.

Iza gluposti i budaleština koje nam čobani nude kao finalni proizvod stvara se ešalon nezadovoljnika, najamnika i bijede . Kriminal ogromnih dimenzija naziva se „patriotizmom“, djeca nam se ubijaju a sudski procesi pretvaraju u partiokratsko-kriminalne  procese zaštite kriminalaca i ubica,  laži se prihvataju kao istine, falsifikuju se diplome, mržnja postaje normalnim načinom našeg razmišljanja  i nanovo  stvara doza nesigurnosti i straha.  Najveći glupani  se proglašavaju počasnim doktorima univerziteta i  gospodarima života i smrti.

Ima li jasnije potvrde opšteg ludila koje razara Bosnu i u kojem nema nevinih?

Mr. sci. Edin Osmančević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Naša je trajna i kontinuirana“  osovina zla“ , a kako je eleminisati pitanje je za sve naše građane, a nikako za licemjernu međunarodnu zajednicu.

Guslar iz Laktaša, svinjogojac i kriminalac, Milorad Dodik, kao i njegov „ rušilački blizanac „ , orguljaš iz Mostara Dragan Čović, svu svoju znojem, švercom i kriminalom, stečenu imovinu pretvorili su u velelepne milionske vile, brižno okupirani svojim narodom kojem pripadaju.

Grobar „ hercegovačkih Hrvata „ Dragan Čović intezivno nastavlja sa scenarijem i osvajačkom politikom svoga poglavnika Franje Tuđmana, a njegov „ blizanac „ guslar Kosovskih pjesama iz 1382 godine sa Gazimestana slijedi svoga Vožda Slobodana Miloševića, sa mirnodopskim recidivima u postdejtonskom periodu sa rastakanjem Bosne i Hercegovine.

Dok je kriminalac Dragan mijenjao i vodotok rijeke Radobolje, pljačkao Aluminij i Soko, dotle je njegov „ blizanac „ Milorad, kriminalac i švercer sa beogradskih ulica na Dedinju uzurpirao vilu na račun ČEZ-a i Pavlovića banke iz RS-a.

Kako godinama, u kontinuitetu podrivaju i ruše državni sistem jedine domovine Bosne i Hercegovine , kao i njene institucije, bez pravne države sa korumpiranim tužilaštvom, ove horde „ osovine zla „ bogate li se bogate, jer im niko ne može stati u kraj njihovim lukavim lopovlucima i marifetlucima.

Evo, ovih dana, konačno i očekujući da im i „ tovarišč „ Vladimir Putim preko Ukrajine, priskoči u pomoć, kako bi osamostalili i svoje genocidne tvorevine Republiku Srpsku i Herceg Bosnu, konačno su izašli iz anonimnosti, da pripadaju tom diktatorkom carstvu tzv. „ putinizmu „

Svakako uz pomoć i svojih mentora, susjeda i komšija iz agresorskog vremena, sa istoka i zapada, Vučka i Zorana, kao i svoje nacionalističke „ desnice „ sa Orbanom, Janšom i inim širom Evrope, na putu su nepokolebljivi za ostvarenjem svojih mračnih nakana.

Ne samo Dodik i Čović već i njihove ulizice i istomišljenici, poput Vjekoslava Bevande i Jelke Miličević i inih iz RS-a, slijede prijetnje svoga šefa Čovića, kojega su svojevremeno zalaganjem i svoje cjelokupne imovine uspjevali izvući iz zatvorske ćelije i dok je cjeloviti kriminalno-lopovski dosije iščezavao poput dima iz odžaka, ovi su napredovali u svojim ministarskim foteljama za finansije.

Sada i oni prijete državi i njenim organima u vlasti, pored uspavanih Bošnjaka, koji na svojim minderima ispijaju kahvu i poput ulizica od Meše Selimovića dozvoljavaju ekstremnim nacionalistima HDZ-a i SNSD-a, od Aluminija i Sokola, do doma naroda u Parlamentu, da djeluju nesmetano kao najgori štakori i krtice.

Dok Dragan Čović prijeti; „NOVE PRIJETNJE IZ MOSTARA: “Ili ćemo riješiti problem mirnim razlazom ili ćemo kuću-državu učiniti ugodnom za život svima…

Dotle, njegovi ministri finansija Vjekoslav Bevanda i Jelka Miličević, uzimaju sebi za parvo i javno obznanjuju svoje nakane ;

Bevanda pisao Varhelyiju: “ BiH nema usvojen budžet, CIK nije legalno izabran “.

Ministrica Federacije, Jelka Miličević kod svoga  “ ulizice “ Fadila Novalića dijeli nova ci uplaćuje kome hoće, a radnicima Aluminija, Srbima, dijelu Bošnjaka i nepodobnih Hrvata, sa zvaničnom sudskom presudom, nema namjeru da realizuje.

Zašto bi to i činila, ako im je HDZ-u, Fadil Novalić i minister Nermin Džindić ustupio sva upravljačka prava nad ovim hercegovačkim firmama, odluku o stečaju Aluminija stavili pod tepih, a gubitke od pola milijarde KM prebacili na teret raznim državnim institucija, da li Elektroprivrede ili drugih, koje su opet darivali velikoj nacionalističkoj stranci HDZ i njenim čelnicima.

Dakle, kriminal i pljačka u kontinuitetu, jer pravne države nema na pomolu, a Dragana Čovića i Milorada Dodika interesuju fotelje i njihove genocidne tvorevine kao nezavisne i samostalne državice, poput današnjih Dombasa i Krima, jer ih u tome uvjerava i pripomaže i njihov novi svjetski diktator i razbojnik Vladimir Putin.

Poštovani moji sugrađani, Bosanci i Hercegovci, kuda li to putujemo i dokle ć emo tako ???