Ne smatram se nikakvim advokatom Islamske zajednice BiH ali koristim svoje pravo da kao njen član iznesem javni stav o tome kako vidim odnose između te Zajednice i Srpske pravoslavne crkve danas i šta treba učiniti Islamska zajednica kako bi zaštitila svoje dostojanstvo i čast, a samim tim i nas – njenih članova, ma gdje da smo. Dakle, ovih dana bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić se zalaže za “zamrzavanje odnosa između IZ BiH i SPC…” navodeći argumente za tako nešto. Da se ne bi shvatilo kako autoriziram njegovu ideju kao svoju podsjećam da sam jedan od onih koji se godinama zalagao za to da IZ BiH nije trebala niti reuspostaviti međusobne odnose sa SPC koji su, kao što znamo, bili jednostrano prekinuti (zna se s čije strane) dok se ista ta Crkva ne ogradi od brojnih zločina koje su počinili Karadžićevi i Miloševićevi Srbi nad Bošnjacima-muslimanima u BiH, uključujući i presuđeni zločin genocida u Srebrenici. Pošto to nisu nikada učinili, nije trebalo ni obnavljati odnose. Nažalost, obnovljeni su na nekim nivoima i time je nanesena neprocjenjiva duševna bol i šteta muslimanima BiH, posebno žrtvama navedenih zločina od kojih se SPC ne da nije ogradila, nego je prema brojnim dokazima bila duhovni podstrekač istih.

Patrijarh Irinej javno vrijeđa državu Bosnu i Hercegovinu, popovi uče djecu da pjevaju četničke pjesme

Nagledali smo se posljednjih godina kojekakvih parada u Banja Luci i drugih medijskih nastupa gdje patrijarh SPC Irinej naprosto vrijeđa državu Bosnu i Hercegovinu nazivajući njen manji entitet, nastao na zločinima i genocidu, “državom”. Čak ide i dalje pa priziva spajanje “dveju srpskih država s obe strane Drine…” To sve izgovara pokraj Vučića, Dodika i drugih sljedbenika lika i djela Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića i drugih haških uznika. Dalje, u povodu obilježavanja pravoslavnih Božića, gotovo redovno se desi neki belaj, odnosno četničenje uz badnjak, posebno u povratničkim krajevima u Rs-u, a četničko orgijanje predvode čak i pravoslavni sveštenici, kao što je to bio slučaj prije nekoliko dana u Srebrenici. Podastirem i video zapis iz jedne pravoslavne crkve gdje djecu uče da pjevaju četničke pjesme. Mogao bih navesti bezbroj primjera ponašanja vjerskih velikodostojnika svih nivoa SPC-a gdje vrijeđaju muslimane, veličaju četnike i ne priznaju Bosnu i Hercegovinu kao državu. I, onda, kome treba suradnja s takvom Crkvom?!

 

Znakovito zapažanje Nikolaidisa

Prije nekoliko dana regionalno poznati književnik i publicist Andrej Nikolaidis je izrekao jednu veliku istinu: “da bi SPC trebalo kristijanizirati, a pošto se to neće dogoditi, trebamo se mi ravnati prema tome i adekvatno odgovoriti…” Tačno, s obzirom na ponašanje SPC-a prije i za vrijeme krvavog raspada SFRJ, posebno u BiH, kao i poslije – sve do danas, očigledno je da se ta institucija bitno udaljila od osnovnih postulata Jevanđelja i da se bavi nečim drugim, a ne istinskom i iskonskom hrišćanskom vjerom. Slažem se sa Nikolaidisom da nema šanse da se s ovakvom garniturom u Sinodu SPC, uključujući i samog patrijarha, išta u toj Crkvi promijeni nabolje, odnosno da se vrate svome poslanju pa ono što barem mi – najveće žrtve onoga što se dešavalo 1992-1995. i što, ne da nije osudila SPC, nego blagoslovila, možemo i moramo odgovoriti barem jednim minimumom: zamrznuti odnose s njima i s tim u vezi pozivam vrh IZ BiH da to, poštujući samu sebe i nas, njene članove, pod hitno učini. Dokle ćemo više gledati popove kao 1990., 1991., 1992. na političko-propagandističkim i ratnohuškačkim skupovima gdje se pokazuju mišići, odnosno vojna oprema i duge cijevi. Ne pokazuju ih svome stadu, nego nama – bosanskim muslimanima. Zar smo zaboravili takve slike iz ranih 90-tih kada su poslije popova na red došli – topovi?! Naučimo, konačno, nešto iz svoje bliže i dalje prošlosti!

Bedrudin GUŠIĆ

Prašina nikako da se slegne nakon antiustavnog derneka u Banja Luci jer je isti proizveo bujice i salve reakcija naročito u regionu, a Boga mi i šire. Zanimljivo je da su u središtu pažnje ne Dodik, Cvijanovićka i ostala kalakotra s kojima bi se, ponavljam, trebalo baviti bh. pravosuđe (ako tako nešto praktično i postoji), nego sada već bivši ambasador Republike Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio i onaj “legitimni predstavnik Hrvata u BiH”, a zapravo opskurni politički manipulator i opasni velikosrpski igrač, a po nekima i proruski faktor u BiH. Reagirali su u Hrvatskoj predstavnici braniteljskih udruga, slobodni novinari i slobodni mediji, političari i s lijeva, i iz centra i s desna i sve njihove reakcije bi se mogle staviti pod jedan zajednički nazivnik: da su i Del Vechio i Dragan Čović osramotili Republiku Hrvatsku i hrvatski narod u RH i u BiH, a posebno da su uvrijedili brojne žrtve iz reda hrvatskog naroda u BiH koje su na razne načine stradale nakon tog 9. januara 1992. a živjele na teritoriju tvorevine čiji se takozvani rođendan i ove godine obilježio. Dakle, Del Vechio, Čović, onaj s minđušom (Bevanda) i Grubeša (bh. ministar pravde) su zapravo participirali u obilježavanju datuma s kojim je započelo i stradanje Hrvata u tom dijelu BiH. Ali, reakcija hrvatskog premijera Plenkovića ne ostavlja ravnodušnim nikog ko posljednjih godina prati njegov odnos prema tom Čoviću, a preko njega i prema BiH.

Sada, kada ih je osramotio, Čovićev HDZ je po Plenkoviću autonomna stranka, što je vrhunac njegovog licemjerja

Taj ambasador je po hitnom postupku smijenjen iako mnogi, pa ni autor ovih redova, ne mogu vjerovati da ama baš niko iz Ministarstva vanjskih poslova RH, te drugi hrvatski dužnosnici, nisu znali za njegovu odluku da na poziv Dodika ide u Banja Luku. Treba napomenuti da su iste pozivnice dobili i ostali ambasadori zemalja članica EU u Sarajevu, njih još 27, ali da se niko od njih nije odazvao. Da li se smjenom Del Vechija, kojemu je ionako bio istekao mandat u BiH, u Zagrebu zatvara tema hrvatske bruke u centru Banja Luke? Po Plenkoviću izgleda da da jer u svojoj izjavi o pojavljivanju predsjednka HDZ-a BiH na banjalučkom derneku kaže da bi bilo dobro da svi skupa jasno naprave jednu ključnu distinkciju. HDZ Bosne i Hercegovine je neovisna stranka o HDZ Hrvatske i gospodin Čović i vodstvo Hrvatske demokratske zajednice donose svoje odluke i procjene o pojedinim pitanjima. Ovo nije bio prvi put, on je tamo bio nekoliko puta proteklih godina i tu temu ostavljam gospodinu Čoviću i HDZ BiH da je komentira. Ma, nemoj! Kakva licemjerna izjava visokog hrvatskog dužnosnika koji se upravo zbog tog Čovića, bilo izravno bilo preko hadezeovih europarlamentaraca te režimskih medija arogantno miješao u izborni proces u BiH, odnosno u unutarnje stvari naše zemlje! Kakav cinizam Plenkovića prema sestrinskoj stranci u BiH čijeg lidera režimsko Sveučilište u Zagrebu časti titulom “počasnog doktora”, na opće zgražavanje pripadnika istinske hrvatske intelektualne elite od kojih su neki, u znak protesta, vratili svoje počasne titule dobijene na istom Sveučilištu!

Ne, priča o hrvatskom sudjelovanju na antihrvatskom i antibošnjačkom, a formalno-pravno antiustavnom balu vampira u Banja Luci, gospodine Plenkoviću i ostali iz hrvatskog državnog vrha, ne može biti zataškana i zatvorena samo smjenom Del Vechija, kao kolateralne štete vašeg odnosa prema BiH, pa i prema Hrvatima naše zemlje koji nisu pod šapom vašeg ljubimca Čovića! Ako istinski želite normalne odnose sa BiH kao susjednom zemljom, pokažite tom tipu crveni karton, odnosno pokažite mu koji je njegov glavni grad! U suprotnom, agonija odnosa između naše dvije zemlje će se nastaviti na štetu i jedne i druge, a vi ćete, kako su neki analitičari znakovito pimjetili, zapravo ostati filijala koja će zadovoljavati apetite tog političara i njegovih velikosrpskih, a možda i ruskih sponzora. Da li je to u interesu hrvatske države i hrvatskog društva u cjelini, prosudite sami.

Neskrivena ksenofobija Čovićevih jastrebova

Svjedoci smo pravog medijskog linča “bošnjačkih medija u Sarajevu” te Bošnjaka u cjelini od strane Čovićevih političkih i medijskih trabanata. Tu nije riječ o neukusu, nego naprosto o mržnji i ksenofobiji prema Bošnjacima koji su po njima krivi i kada padne veliki snijeg pa prekrije brijeg, za poplave, za suše, za vjetar…, za ovo, za ono.., doslovno za sve, čak i za to što postoje. Samo se Bošnjaci prozivaju zbog bujica i bujica reakcija na pojavljivanje “legitimnog” i njegovih podrepaša na derneku u Banja Luci a zna se da su najveće i najžešće reakcije došle i dolaze iz sujedne Hrvatske (čak i od jednog Karamarka !), HVIDRE iz Posavine, biskupa Komarice iz bolničkog kreveta, generalnog tajnika Biskupske konferencije BiH msgn. Ive Tomaševića.., i tako dalje i tako dalje. Ne, njih se ne spominje u izjavama pojedinih članova HDZ BiH te njima podređenih medija, portala i sl. Najdirektniji je bio onaj od izvjesnog Tomislava Zelenike koji na portalu Dnevnik.ba, bliskom HDZ-u BiH i Čoviću, indirektno priziva novi genocid nad Bošnjacima. Na potezu su pravna država, ako je ima, ali i mnogi drugi. I, baš me nakon svega zanima ko će to i u ime koga u koaliciju sa takvim HDZ-om BiH?

Bedrudin GUŠIĆ

 

gledajmo istinu u oči

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Samo nekih 200 m od glavnog Trga Krajine u Banjaluci, gdje se održavao crkus proslave dana RSa se nalazi slovenačka ambasada pred kojom svakog dana dugačke povorke mladih ljudi po čitav dan čekaju nadajući se  vizi i spasu. Mladi  se iseljavaju u Sloveniju, Austriju, Njemačku jer u RSu  nemaju osnovna građanska prava što je još jedan od pokazatelja karaktera današnje korumpirane vlasti.  Da li je njih neko pitao da li im je do slavlja ili ne sumnjam! Isto  kao sto znam  da se  pokret „Pravda za Davida“ javno distancirao od proslave tako znam i da je izostala istinska podrška ovom dogadaju  omalovazenih i razočaranih gradana jer svijest o prevari raste. Građani su do guše u dugovima, o tome govore i podaci o prosječnoj zaduženosti po stanovniku RS koja je na kraju septembra prethodne godine iznosila 2.676 KM, što je za 153 KM više nego krajem 2017, dok je njihova ukupna zaduženost bila nešto veća od tri milijarde KM.

Logika nas uči da je neizvršavanje odluke Ustavnog suda BiH krivično djelo. Uprkos odluci koju je donio Ustavni sud BiH vezano za 9. januar, zatim privremenoj mjeri kojom je zabranjeno održavanje referenduma, svjedoci smo da se ovaj dan slavi a  referendumi sprovede.  I  pticama na grani je jasno ko stoji iza cijele ove priče oko opstruiranja odluke Ustavnog suda vezano za 9. januar, ko i kako vuče konce u Republici Srpskoj na političkom nivou kad se radi o slučaju ‘referendum’, a i svim drugim političkim dešavanjima u  manjem bh. entitetu Republici Srpskoj. Logično pitanje koje se postavlja je ; „Zašto Ustavni sud ni u jednom u slučaja nije reagovao i  izdao nalog tužiteljstvu da podigne optuzbe zbog ne sprovodenja  svojih odluka?“

O opstrukcijama VSVT se mnogo toga zna kao i činjenica da je  glavni tužilac kočio pojedine istrage protiv visokih zvaničnika, posebno onih iz Republike Srpske. Danas niko više ne postavlja pitanja što je sa osumnjičenim u predmetu Pavlović banke, kupovine vile u Beogradu, gdje postoje ozbiljne osnovane indicije da je oprana veća količina novca? Zašto nije podignuta optužnica u slučaju Bobar banke? Sva ova pitanja bez odgovora potkopavaju povjerenje građana u bh. institucije poručujući nam  kako se kriminal isplati.

Prilikom svoje poslednje posjete Bosni i Hercegovini , Kristijan Dan Preda (Cristian), specijalni izvještač Evropskog parlamenta za BiH je izjavio da u protekle 3 godine  EU  nije uspjela uvjeriti parnere iz Paralamenta BiH da dodu u Brisel i zamolio da javnost, medije i građane da od predstavnika u Parlamentarnoj skupštini BIH traže da sarađuju u Evropskom parlamentu. Ova izjava je najbolje primjer da korumpiranim političarima nije stalo do pravne drzave koja ce procesuirati politički kriminal. Dakle EU nas moli da započnemo konačno raditi na pristupu formiranjem zajedničkog tijela.     Više je nego jasno da,  prije svega zastupnici Rsa,  se svjesno opstruiranje  formiranje zajedničkog odbora pravadajući se  drugačijim stavovima o funkcioniranju poslovnika o radu odbora,  što je nonsens.

Kako bh. institucije ne rade svoj posao, raduje me činjenica da je  neustavna proslava manjeg bh entiteta ukazala na kakav-takav rast građanske svijesti  u kojoj građani počinju shvatati da je njihova etnička fiksacija ustvari  njihova najveća PREVARA.  Promjene neće doći od političara koji se brinu o nebitnim stvarima, a najviše o svojim džepovima, već samo od građana. Etničke  podijele se moraju prevazići i iskreno se nadam da hoće. Kao uslov i zalog pravde i naše bolje budućnosti u kojoj će  ostajati i mladi i stari!

Mr. sci. Edin Osmančević

mostarski sarajlija

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Mučno je bilo gledati današnje scene iz Banja Luke jer je moj grad ponovo postao centar nečega od čega zazire čitav civilizirani svijet – u njemu se doslovno morbidno obilježava početak najvećih zločina počinjenih u Evropi nakon Drugog svjetsklog rata, uključujući i presuđeni zločin genocida, tamo se veličaju retrogradne ideologije fašizma i nacizma. Ali, nemojmo se lagati, nazivajmo stvari pravim imenom: ta je žgadija baštinika UZP-a, formalno i suštinski podržana od zvaničnog Beograda i prećutno podržana od zvaničnog Zagreba zbog participiranja njihovog ljubimca Čovića na tom balu vampira, a na prostoru gdje su i Hrvati itekako stradali. Dakle, budući da se manifestacija održala suprotno Ustavu BiH, ovo se može smatrati svojevrsnim državnim udarom.

Bez podrške beogradskog režima ovaj antiustavni čin ne bi bio moguć

Danas su u Banja Luci bili premijerka Srbije te ministar odbrane te zemlje. Sami čin njihovog pojavljivanja na antiustavnom događaju u Banja Luci znači da oni ne prizanju suverenitet BiH, odnosno da ne poštuju ni Dejtonski sporazum na koji se vole pozivati. A ono što je ta lutkica na koncu od premijerke Srbije danas izgovorila je zapravo autoriziran tekst, od slova do slova, njenog stranačkog šefa, odnosno predsjednika Srbije. On uvijek misli ono što ona, kao i jastrebovi Vulin i Dačić kažu. Dakle, recimo to javno: nijedan beogradski režim, od Miloševića na ovamo, nije bio prijateljski i dobronamjeran prema BiH, a Vučić je samo posljednji u tom nizu. Posebno on koji ima hipoteku četničke prošlosti i nekih konkretnih izjava i djelovanja protiv R BiH i Bošnjaka. Naime, on je bio i ostao neprijatelj Bosne i Hercegovine, što je i danas potvrđeno, i na osnovu te činjenice treba se ravnati.

Aktuelni režim u Zagrebu sa istim ciljevima prema BiH kao i onaj u Beogradu

Bio je i Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH, miljenik Kolinde, Plenkovića i cijelog tamošnjeg režima, počasni doktor tamošnjeg režimskog Sveučilišta. On je bio njihov miljenik i prije današnjeg 9. januara iako su znali za njegov tal sa Dodikom i iako su znali ili trebali znati koliko je Hrvata živjelo na području BiH koji se tog 9. januara 1992. proglasio paradržavom, a koliko ih je ostalo tamo nakon toga, sve do danas. A, prema podacima Katoličke crkve,od prijeratnih oko 220.000 Hrvata katolika koji su živjeli na području RS-a, danas ih ima tek oko 12.000, ali i njihov broj se iz godine u godinu dodatno smanjuje. Na području grada Banjaluke broj krštenja manji je šest do sedam puta od broja sprovoda, tvrdi Katolička crkva. A bio je i ambasador Republike Hrvatske u BiH Ivan Del Vechio, što se može smatrati ignorantskim stavom te zemlje prema odlukama Ustavnog suda naše zemlje, pa i prema njoj samoj.

Zanimljiva je i izjava Jadranke Kosor, bivše premijerke RH, u vezi pojavljivanja Čovića danas u Banja Luci:”Proslavu neustavnog dana RS povodom kojeg je odlikovan S. Lisica, osuđen zbog ratnih zločina u RH, ali i A.Brnabić, odlikovanjem kojeg su dobili zločinci poput Karadžića i Mladića, uveličao je i D.Čović. Neće ga niko zbog toga proglasiti personom non grata”, napisala je Kosor.

A evo kako je reagirao Senad Pećanin:

“Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, je jedini političar u regionu koji plače nad sudbinom Vukovara i slavi Republiku Srpsku.”

I evo reakcije moga prijatelja Ante Tomića, jednog od krajiških katolika koji je bio zatočen u srpskim konc-logorima :

” Štovani akademiče Čoviću

Hvala ti na današnjoj posjeti Banja Luci i učešću na proslavi Dana genocida ‘rs’ – a.

Hvala ti što slaviš naše progone, hvala na svesrdnoj podršci i pomoći što smo opljačkani, protjerani, po logorima zatvarani, silovani, ubijani.

…Hvala ti na dobroti da si dopustio da nas još 6 % iz prijeagresorskog vremena živi u rs”-u.

Hvala na dopuštenju da smo u “rs” – u građani trećeg reda.

Poruke zahvalnosti upućujemo i časnom HDZ-u koji je to svesrdno podržao i omogućio. ”

Do groba zahvalni katolici Bosanske Krajine, Banja Luke, Prijedora, Briševa, Bosanske Posavine”.

Licemjerje Dodikove lutkice na koncu – Biserke

Kao i Vučić, i Mile Dodik ima svoju lutkicu na koncu: Željku Cvijanović zvanu Biserka. Ona je danas, s obzirom na funkciju koju i kriva i dužna obnaša, bila domaćin te antiustavne manifestacije u Banja Luci. Izgovorila je tonu nebuloza, srbujući do delirijuma, ali za to prozivajući druge, dijeleći im ona onakva lekcije. Vrhunac njenog licemjerja, posebno kada srbuje, jeste u činjenici da joj je djed bio ustaški časnik u teslićkom kraju, koji sigurno nije milovao tamošnje Srbe. I, sad ona srbuje!

Nema pravih reakcija na državni udar u Banja Luci, kako iz Sarajeva tako ni iz OHR-a

Ne pridajem značaj salonskim izjavama nekih bh. politčara i one se sigurno ne mogu uzeti kao adekvatne reakcije. Prave reakcije bile bi podnošenje krivičnih prijava protiv Mile Dodika, Željke Cvijanović, Nedeljka Čubrilovića, Dragana Lukača i drugih, te u najmanju ruku protestne note srbijanskom ambasadoru u Sarajevu zbog pojaljivanja Brnabićke i Vulina u Banja Luci, te ambasadoru Republike Hrvatske u BiH Ivanu Del Vechiju zbog njegovog pojavljivanja na tom antiustavnom činu. I prava reakcija OHR-a bi bila primjena bonskih ovlasti, posebno prema Dodiku koji je i danas nazvao Srpsku državom, čime je automatski negirao državu Bosnu i Hercegovinu čiji je predsjedavajući Predsjedništva. Idemo dalje., sutra je 12. januar.., agonija i apsurdi su naša stvarnost, nažalost.

Bedrudin GUŠIĆ

27 GODINA GENOCIDNE REPUBLIKE SRPSKE

Posted: 9. Januara 2019. in Intervjui

Bez imalo kajanja srama i stida Republika srpska slavi 27 godina razaranja, pljačke, progona, zločina i geniocida

Devetog januara ove godine genocidna Republika srpska slavi 27. godišnjicu postojanja Genocidne tvorevine Republike srpske. Taj dan obilježiće se sa nizom manifestacija, kojima će prisustvovati predstavnici Srbije i regiona, koji podržavaju Rs i osnovu na kojoj je nastala.  Službeni dio proslave počeće u 10 časova sa defileom. I ovaj put na svoj način genocidnu Rs blagoslovio je srpski patrijarh Irinej.

Postojanje RS je promocija genocida

  1. januara se slavi genocidno nasljeđe ratnog zločinca Radovana Karadžića, kojim se promoviše i potstiče genocid,  potvrđuju i priznaju prava na genocid, urbicid, masovna ubistva, progone, silovanja. Postaje legalno i opravdano sve ono što se BiH i Bošnjacima dogodilo od 1991 do 1995.godine.

U genocidno tkivo Republike srpske uključeno je i čini ga 25.000 učesnika agresije i genocida, počinjenih širom BiH. Oni su dio vlasti  i čine kostur genocidnog tkiva genocidnog eniteta. Svi oni čuvaju Dodika i njegov režim, kojem dovoljno jaku potporu daje Putinova Rusija. Dok čuvaju Dodika oni čuvaju i sebe.

Mada je obilježavanje  9. Januara zabranjeno  odlukom Ustavnog suda BiH, to nije spriječilo  i ne sprečava njenovu proslavu, već je čini većom i prkosnijom. Poznato je da Rs ne priznaje ni jedan zakon koji joj ne odgovara; država BiH nema moći da obezbijedi provođenje zakona, a međunarodna zajednica, iako dužna da arbitira, indolentno polu-zineresirano prati događanja, ustvari podržava Rs i njen fašistoidni režim. I ne samo to ide se i korak dalje, pa se spletkari i prave planovi da se očekivani gubitak Kosova Srbiji kompenzira prisajedinjenjem Rs, što bi omogućilo stvaranje Velike Srbije, ali i potstaklo i otvorilo još jedan ozbiljan proces, stvaranje Velike Albanije.

Već četvrt stoljeća, svih 25 godina Dejtonskog “mira“,  iz RS se širi mržnja, narušava mir, ugrožava sigurnost, spriječava povratak i ugrožavaju povratnici,  prijeti rušenjem države BiH…

Rs je produkt i nasljeđe stvoreno kroz 10 genocida nad Bošnjacima, koji su počeli u drugoj polovini 17 stoljeća, a traju do današnjih dana, s ciljem da se unište Bošnjaci ( za njih Turci) , etnički očisti teritorija na kojoj žive i prisajedini Srbiji. Prvi se dogodio 1683-1699, drugi na badnje veče 1711, treći 1804-1820, četvrti 1833, peti 1862-1878, šesti 1879-1910, sedmi 1912-1913, osmi 1919, deveti 1941-1945, deseti 1992-1995, a sve češće se prijeti Jedanaestim.

Temeljna osnova na koju je postavljena Dejtonska Rs nije jedan već dva genocida počinjena 1991-1995. nad Bošnjacima: Prvi – sistematsko ubijanje živih civila radi istrebljenja, a drugi ponovno ubijanje mrtvih kidanjem njihovih tijela i premještanje iz iz primarne u više masovnih grobnica. Do Srebrenice je, već 1992. godine (u prvoj godini agresije) ubijeno 22.000 osoba, a završeno sa 8.372 ubijena Bošnjaka u Srebrenici.

Šta se slavi 9. Januara?

Ko to danas slavi i šta se to danas slavi u Banja Luci? Da li se slavi uspjelo premještanje pola BiH stanovništva iz njihovih toplih domova u hladne krajeve?!..Da li se slavi istrebljenje i progon skoro milion Bošnjaka u tuđi svijet?! …Da li se slavi uspješno otvaranje više stotina logora za braću muslimane i ubijanje Prijedorčana, Sarajlija, Sanjana, Zvorničana, Srebrenčana…?! Dali se slave stotine primarnih i hiljade sekundarnih i tercijalnih grobnica sa tijelima ubijenih Bošnjaka?!…Da li se slavi nekoliko desetina hiljada silovanja bošnjačkih kćeri i majki?!…Da li se slavi rušenje bh gradova, mostova, džamija, kuća sa četiri vode?!…Da li se slavi otvaranje narodnih kuhinja širom BiH u kojima bi oni koji su u njoj gradili fabrike, puteve, škole, mostove mogli biti nagrađeni makar jednim dnevnim dobrotvornim toplim obrokom?…

Ako je sve ovo uspjeh veliki i oni koji ga sebi pripisuju, neka slave! Zaista imaju razloge, samo kako ih opravdati pred svijetom, sobom i  Bogom? Pitaju li se – šta im je na savjesti?

Razlozi za slavu

Imaju, zaista, šta da slave!!! Genocide počinjene nad Bošnjacima u: Prijedoru, Zvorniku, Vlasenici, Višegradu, Sanskom  Mostu, Ključu, Foči, Brčkom, Vitezu, Srebrenici, Sarajevu… Samo neki njihovi bilansi su:

Ključ:  700 žrtava- 188 ubijeno 10.7.92 u Biljanima, a pronađeno u jami Lanište, 130 u Velagićima – školi. Samo u logoru Manjača bio 1.161 iz Ključa

Sanski Most: 800 žrtava, exhumirano 600 u 30 masovnih grobnica (Hrastova Glavica, Sasina i d.r), na prostoru S. Mosta 20 logora (Betonirka, Sanakeram i dr.), srušeno 27 džamija. Najviše zločina počinili pripadnici 6.Lake brigade JNA, Arkanovci…

Foča: 2.805 ubijenih i nestalih, kao nastavak onog što se februara 1943. dogodilo u Ćajniću, Pljevlji i Foći u režiji Draže Mihajlovića, kada je pobijeno 9.200 Bošnjaka, od kojih 8.000 žena i djece.

Višegrad: Ubijeno 3.000 Bošnjaka, od kojih 600 žena i 119 djece. Protjeranih 14.000.  U kući Avde Omeragića 14.5. 1992.  spaljeno 70 osoba, žena i djece. JNA, Bijeli orlovi.

Vlasenica: Ubijeno 2.600 Bošnjaka, od toga 265 djece. Kroz logor “Sušica“ torturu prošlo 8.000 Bošnjaka, a ubijeno 1.617. Ibri i Azemini od 8 ubijeno 7 sinova. U zločinima sa domaćim Srbima učestvovali Novosadski i Užički korpus.

Doboj: Pokolj u Aprilu 92. Martićevci, Bijeli Orlovi…

Bosanska Kostajnica: Izdvajamo samo jedan detalj, isječak zločina. U kući Kulenovića 13.2.1993. ubijeni Avdo (47), njegova kći Alema (21), njegove sestre Hava (57)- teški invalid i Muharema (50), a supruga Mujesira ranjena, ali preživjela. Ubijene i njihove komšije Fadil (52)… i drugi.

Logor Šljivovica usred Srbije kod Užica, sa 800 Bošnjaka, kao produžetak progona iz avgusta 1862.g. kada su Užice spaljene, protjerano 3.700 muslimana, a 723 kuće ostale prazne ili zgarišta.

Prijedor: Za 4 mjeseca 92. ubijeno  3.176, od toga 102 djece i 256 žena. Protjerano 52.811 Bošnjaka i Hrvata . Koncentracioni logori- Omarska, Keraterm, Trnopolje i 40  sabirnih centra – mjesta zatočenja…U knjizi Muje Begića na 477 strana opisana originalna svjedočenja o počinjenim zločinima.  Prijedorska polja smrti – su masovne grobnice: Tomašica…

Prijedorski Dan bijelih traka 31.5. je simbol borbe protiv fašizma, diskriminacije, poricanja zločina, kroz traganja za vjerom u ljude i potsjećanja na 3.176 prijedorskih žrtava.

Kozarac: Spomen obilježje u centru Kozarca sa 1.244 uklesana imena, u gradiću podno Kozare, koji je do agresije imao 25.000 stanovnika, a nakon agresije ostao razoren i prazan.

Teško je naći ovom kraja… jer svaki grad Rs ima ovakvu crnu statistiku ubijenih, prognanih,  silovanih, zatvaranih u logore, bacanih u jame…

Širom BiH od 1991 do 1995. nikla su kao gljive poslije kiše šehidska mezarja: Sajaveo – Kovači, Prijedor – svako selo je groblje, Goražde- Međeđa, Kopači, Kolijevke…, Bratunac – Veljaci, Poloznik…, Breza – Šehitluk I,II, Trtorići…Maglaj- Podborik, Međići, Tunjice.., Bos. Krupa – Šehidsko spomen obilježje sa 503 šehida, Bos.Otoka – Ometaljci, Jezersko – Solinami, Pazarić – Kahrimani, itd, itd. Za 20 godina otkriveno je 550 masovnih grobnica i oko 5.000 pojedinačnih grobnica. Do sada pronađeno 25.000 posmrtnih ostatka, a identifikovane 23.000 žrtava.

Neka svaki grad Rs, svaka etnički očišćena opština Rs, pogleda svoju statistiku i odgovori sebi na pitanje – da li su ovo razlozi za slavu?! Neka kaže ko još u svijetu danas slavi genocid? Neka se slavljenici Banja Luke sutra upitaju za Manjaču? Ko još najveće zločince, izvršioce genocida nagrađuje ordenjem i proglašava herojima?! Ima li odgovornosti u ljudima, imaju li savjest neljudi? Znaju li šta čeka one koji se tuđoj muci vesele i na nesreći drugog grade svoju sreću?!

Ima li utjehe za Prijedorsku majku Havu Tatarević – kojoj je ubijen muž i 6 sinova, Eminu Hegić –  kojoj je ubijen muž i  5 sinova, Seniju Horić, koja je izgubila muža, 3 brata, njih 19,  za nanu Zuhru- koja je  izgubila muža, 2 sina, 3 zeta,… Da li na njih i na majke Srebrenice, Foče,  Zvornika… misle danas oni koji slave 26 godišnjicu genocida?!

A u bilansima genocida 1991- 1995. godine je blizu 500 razorenih bošnjačkih sela, 614 porušenih džamija (među kojima 7.5.1993. i banjalučka ljepotica Ferhadija), 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije, 405 vakufskih objekata… i još mnogo mnogo toga.

Kako su mogli to učiniti? Kako ih nije sramota?  Zar ih ne grize savjest? Zar se nimalo ne kaju? Živjeli smo složno kao braća. Niko nikom nije smetao ni na poslu ni u kući. Zajedno smo radili, slavili, pili i jeli, pjevali, pirovali  i ljtovali…Neka je prokletstvo na sve one koji su ove zločine počinili i na one koji su ih mogli spriječiti, a nisu ništa učinili da ih spriječe.

Ko u svemu ovom, što je samo sporadično navedeno, vidi razlog za veselje i slavu, neka slavi! Neka mu je na dušu!

Vučićeva tajanstvena večera

Naravno, bez Vučića ništa ne prolazi. Ili režira ili je glumac? Ovogodišnje Božićne praznike i godišnjicu Rs predsjednik R Srbije A. Vučić je iskoristio da 6. Januara pozove u Beograd na tajne razgovore srpske lidere Rs i regiona. Razgovaralo se o položaju srpskog naroda u regionu. Pod plaštom Božičnjeg slavlja nastavlja se nešto što podsjeća na ranija vremena i Bal vampira. Ove godine prisustvaovali su mu: Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik, Predsjednik Rs Željka Cvijanović,  Milorad Pupovac – pred. Srpskog nacionalnog vijeća Hrvatske, Ivan Stoilković – pred. Demokratske partije Srba Makedonije, Andrija Mandić- pred. Nove srpske demokratije, Milan Knežević – pred. Demokratske narodne partije Crne Gore, Goran Danilović – Klub poslanika C. Gore. Naravno, i neki drugi.

Učesnici skupa podržavaju Dodika, koji želi u BiH izgraditi “ustavnu poziciju srpskog naroda i Rs“, mada znaju da se takva pozicija ne može izgraditi na tekovinama genocida , na  stotinama masovnih bošnjačkih  grobnica…Lažući sami sebe istakli su da je Rs sinonim za slobodu. I ovaj skup je svojim plaštom pokrila Srpska pravoslavna crkva, koja je tokom agresije na BiH podržavala ubijanja i progone i danas opravdava ono što je učinjeno.

Svjesno zamjenjujući teze, sa božićnog skupa u Beogradu lideri srpskih regiona poručuju  da je Rs “sinonim za slobodu“, mada svi u BiH , mnogi u Evropi i svijetu znaju da je RS  „sinonim za ropstvo“, područje BiH u kojem drugi narodi žive u uslovima apartheida i nemaju nikakva prava.

Postojanje genocidne RS se ne može opravdati

Rs je sredstvao rušenja i ključ disolucije države R BiH. Rs je genocidom etnički očišćen teritorij. Sa Rs vlada vlast koja negira druge narode osim Srba. Na čelu Rs su i danas najveći neprijatelji države BiH. Samo postojanje Rs nosi i šalje toliko loše poruke, od kojih se ježi koža, jer upućuje na zaključak da se može, treba, isplati poubijati i istrijebiti jedan narod, a MZ i UN će pomoći da na tom području instalirate svoju državu. Sve je to vrh sramote MZ.

U BiH su počinjeni genocidi, rušeni mostovi, paljene i rušene džamije,ubijan jedan po jedan grad, a to je sve gledala Evropa, ali nije htjela ni čuti detonacije ni vidjeti logore i  brda leševa. Zapad je definitivno pao na ispitu 1995.godine, kad je agresorima i izvršiocima genocida dao entitet-  Dao nagradu! UN su kod mnogih izgubile vjeru u sebe. Genocidnu RS stvorila je MZ u sadejstvu sa UN i oni su dužni da je ugase.

Kako UN i MZ mogu pred bilo kojim organom na bilo kom nivou opravdati postojanje državne tvorevine, entiteta, bilo kakve teritorijalne jedinice, stvorene ubijanjem i progonom domicilnog stanovništva?! Na to nemaju pravo ni MZ ni UN ni bilo koja druga institucija koja je zasnovana na načelima istine i pravde. Ko ne prizna istinu, taj laže! Ko toleriše zlo i nepravdu, taj je protiv prava i pravde! Protiv istine i pravde su MZ i UN, koje će 26 godinu zaredom gledati i slušati kako se njihova genocidna tvorevina šepuri u srcu Evrope, u 21 vijeku ljudske civilizacije, kako se hvali brojem ubijenih i prognanih Bošnjaka,  brojem uništenih i razorenih ljudskih vrijednosti.

Genocidna tvorevina ne može opstati nigdje u svijetu. Svaka koja postoji mora biti ukinuta. Republika srpska mora biti ukinuta, a državi BiH pružena pomoć da objedini svoje teritorije u jednu i okupi svoje narode u jedan. Bošnjaci, Srbi i Hrvati  koji su protjerani iz BiH i koji žive u njoj su Bosanci i Hercegovci – za sviju u svijetu Bosanci. Njihova je jedina domovina Bosna i Hercegovina, htjeli to neki priznati ili ne.

Evropska komisija treba da zna, svijet treba da zna, dok postoji FBiH, dok postoji Rs, u Evropi neće biti mira, u svijetu neće biti stabilnosti…

Najveći krivac za stanje u BiH, najveći krivac što je BiH podijeljena, najveći krivac što što još uvijek  genocidna Rs postoji, najveći krivac što svoju krvavu slavu svijetom pronosi i slavi tvorevinu od kostiju nevinih Bošnjaka genocida, je Međunarodna zajednica, a s njom UN.

Republika srpska 27. put slavi 27 godina genocidne tvorevine. To je 27 godina mraka u srcu Evrope. To je prijetnja svijetu.  Može li svijet dozvoliti da da genocidna Rs truje svijet svojim genocidnim tkivom? Da li će  UN dopustiti da genocid kao sredstvo postane motiv? Može li svijet gledati, tolerisati, podržavati i održavati bilo kakvu tvorevinu stvorenu genocidom?! Nije li krajnje vrijeme da se Rs ukine, integriše u BiH, da se Bosni i Hefrcegovini i Balkanu vrati mir?

Burlington, 8. Januara 2019                              Zijad Bećirević

Danas je novoimenovani banjalučki muftija mr. Nusret ef. Abdibegović, u ovom svojstvu, održao svoju prvu hutbu pod nazivom „Banjalučki džemat“

Muftija Abdibegović je, između ostalog, rekao:

– Ovo je moje prvo obraćanje vama u svojstvu banjalučkog muftije. Čast mi je služiti u Banja Luci, odnosno biti u gradu koji je nastao, razvijao se, gradio i izgrađivao na ljubavi, toleranciji, suživotu, uvažavanjem i poštivanjem drugog i drugačijeg. Svjestan sam da su temelji njegove egzistencije satkani na učenju i vjeri u Jednog Boga. To je grad bogate povijesti i tradicije. Poznat po velikom broju uglednika, prvaka, učenih i pobožnih alima, darežljivih vakifa, čestitih porodica i pojedinaca. Grad je bio prepoznatljiv po značajnom broju prestižnih muslimanskih (vjerskih) i bošnjačkih ustanova i institucija. Zato je Banja Luka grad koji se voli. Nije šala, šeher Banja Luka.

Znam da je ovaj grad uplakan i da mu je učinjena velika nepravda, nasilje i zulum. Zato on nije sam u svojoj tuzi i boli. Banja Luka je u povijesti prolazila kroz teške faze i iskušenja, kao što su ratovi, zemljotresi, te posljednje nasilno rušenje vjerskih objekata i progon velikog broja njenih Bošnjaka i drugih žitelja Banja Luke. Banja Luka se svaki put iznova obnavljala sa velikom ljubavlju, jer nikada nije prestala da se voli. To je bosanskohercegovački grad od velike važnosti i značaja.

Sunnet je voljeti svoj grad i zavičaj. Danas je teško ustanoviti, a pogotovo potvrditi ko ga više voli: oni koji su ostali u njemu da žive, oni koji su protjerani i prognani iz njega ili oni koji su umrli od bola za njim i pokopani u njemu. Njihova zajednička nit je da su svi bili u patnji i tuzi, žalosni i uplakani za svojim gradom i zavičajom.

Za one koji su ostali da žive u njemu možemo kazati da ih je Allah sačuvao i počastio što mogu posvjedočiti da se tamni oblaci razilaze iznad grada Banja Luke i što mogu učestvovati u njegovom ponovnom uzdizanju.

Oni koji su protjerani, znamo da su silom otrgnuti od zavičaja, ali da zavičaj nije istrgnut iz njihovih srca i duša. Njihova čežnja za zavičajem se manifestuje i potvrđuje redovnim i povremenim komunikacijama, posjetama, pružanjem pomoći i podrške, te željom da se konačno u njemu smire i da ih zavičaj zaogrne. Jer, zna se da zavičaj najtoplije zaogrće i smiruje svoje sinove i kćeri. A oni koji su preselili na budući svijet, njih se sjećamo učeći dove i tako skidamo patinu zaborava sa njih i oživljavamo njihova djela, ideje, ciljeve i smisao života kojim su bili vođeni u životu. Tragovi koje susrećemo govore o njihovoj veličini, jer samo veliki, slavni, vjerom inspirisani ostavljaju čvrste bedeme dobra kao tragove svoga života. Allah, dž.š., voli one koji drugima dobro čine. Zato, njihove tragove nije moguće izbrisati sa zemlje, a ako se pak nasilno sruše, kao što se dogodilo, oni ostaju u srcima vjernika, pa iz srca potekne potreba da se obnove i sazidaju na radost svih ljudi, a posebno na radost srca u kojima se gnijezde i koja ih vole.

Ako se okrenemo na dnevnoj bazi i pogledamo na sve četiri strane svijeta vidjet ćemo protjerane i raseljene Banjalučane i Banjalučanke. Zato, svaka podjela, a pogotovo podjela na one u dijaspori, one u šeheru i na one pod zemljom umanjuje snagu banjalučkog džemata. Takvo stanje inicira beznađe i besperspektivnost. Nama treba jedinstven, kompaktan i snažan banjalučki džemat, bez obzira gdje bile i živjele njegove džematlije. U ovaj grad se uvijek dolazilo i svraćalo. Primjećujem da su danas sa nama studenti, radnici, prolaznici, vojnici i oni koji su mahsuz došli. Svi oni pokazuju da imaju simpatiju prema ovom šeheru, i saosjećaju sa svima onima koji u njemu žive, koji su protjerani iz njega, ali i čine dovu za one koji su umrli u njemu. To su oni čija su srca osvijetljena i ispunjena imanom, oni su došli iz različitih mjesta i danas sa nama uče dovu za ovaj grad i sve njegove žitelje. Zato je naša dova osnažena njima, jer ovdje u Ferhat-pašinoj džamiji dova je kabul. Ona izlazi iz predanog i čistog vjerničkog srca koje zikr čini, slavi i veliča Allaha, dž.š., Gospodara svjetova.

Trebamo ojačati džemat, harmonizirati odnose u njemu, znači zaustaviti njegovo runiranje i njegovo osipanje. Ako se organiziramo i razvijemo džemat i džematske aktivnosti, nećemo iznevjeriti preuzeti emanet koji nam je povjeren – zaključio je muftija Nusret-ef. Abdibegović.

Izvor: SAFF 4. 1. 2019.

In December, No Name Kitchen and Balkan Info Van registered 23 violence reports. Most of the people were captured in Croatia and subsequently returned to Bosnia, but there are several reports about pushbacks from Slovenia, too. Report also notices a new trend as emerging within the last month — the use of fires to burn the belongings of people on the move, increase in the number of reports of individuals having their shoes taken off by police officers during pushback, as well as reports about being pushed into frigid or icy water along the border

A squat used by Migrants in Velika Kladuša

Background to the Migrants Crisis in BiH

More than 23,000 Migrants entered BiH in 2018, and have used two different routes. There are firstly; through Albania and Montenegro and secondly, through the former Yugoslav Republic of Macedonia or Bulgaria, and Serbia. The majority of arriving people then head towards Sarajevo and Una-Sana canton, as they attempt to enter the European Union through Croatia. Currently it is estimated that there are between 4,500 and 6,000 Migrants in the country, with an average daily entry number of between 100 to 150 people. The closest settlements to the border with Croatia are in Una-Sana canton and the town of Bihać. Correspondingly these are the main destinations within BiH for the majority of Migrants. But the Bosnian migrant route also includes places other than Bihać and Velika Kladuša. For example, there are places in Western Herzegovina such as Mostar, Čapljina and Ljubuski, among others, from where Migrants cross into Imotski, Vrgorac and other locations in Croatia. As the winters in Western Herzegovina are usually snow-free, using this route makes sense when attention is focussed on Bihać and Velika Kladuša. Once inside Croatia, Migrants are able to reach their next immediate target, the Slovenian border, in three to four hours, by getting a lift with local van owners. Up to 40 Migrants at a time have been caught by Croatian police on occasions

The situation facing Migrants and host communities in BiH still remains of considerable concern, but significant and very welcome improvements in shelter provision have been made since we started advocating for greatly increased humanitarian support eleven weeks ago. However, exposure to violence continues for refugees attempting border crossings and the limited access to health care still appears very worrying too. In broader terms, the lack of longer-term political solutions to grapple with migration as a European problem – rather then something just to be dumped on Bosnia to cope with – means that the issues covered in these weekly updates will simply continue through 2019.

The situation facing Migrants in BiH on Sunday 6 January 2019    

  • IOM continues expanding Miral's capacity to house Migrants by building new infrastructure and delivering 40 shipping containers. The 40 containers will raise the Miral centre's capacity up to 700 people (six persons per container).

 

A photo of conditions inside Miral in late December

  • We had been unsure about the status of the Trnovi/Drmeljevo camp last week, as there were conflicting reports of Migrants returning to the site, even though it was flooded. On 21 November, representatives of IOM and UNHCR came to Trnovi camp to move people on a voluntary basis to Miral. We know now that the day after, food was no longer provided to people remaining in Trnovi, and subsequently the water was shut off and the toilets were taken out. UNHCR used the same tactic to clear the last 141 VK refugees from Kupljensko just across the border on 1 August 1996. Despite this, some people stayed in the makeshift camp at Trnovi, sleeping under tents to avoid the conflicts and violence inside Miral.
  • On the 5th of December, the council gave the remaining residents of the camp 30 minutes to take their belongings and burned all of the items and structures which remained afterwards.

 

A photo of the final clearance of the Trnovi Camp

  • IOM have reported that after a month of construction works, the first migrant families are now moving into the completely renovated facility of the Borići Dormitory in Bihać. This work has been supported by the USAID / Office of Transition Initiatives and the European Commission. Since 29 October, Migrants and Refugees from the Dormitory have been housed in the nearby temporary BIRA reception centre to free up the facility for complete internal reconstruction. It is not known how many people will be accommodated in the renovated facility, but the conditions appear to be much improved (below).

 

 

 

  • Last week IOM organized activities for students of the Nusret Keskin – Braco Art School from Bihać who painted a room intended for a playground and a space for socializing for the children of migrants located in Borići Dormitory.
  • Approximately 100 refugees and migrants continue to live in Velika Kladuša outside of Miral, dispersed around various squats and informal residences in and around the town. On 3 January, a house in Velika Kladuša being used as a squat by Migrants was set on fire.  The local fire brigade responded quickly are were able to extinguish the blaze.



Latest Figures: Updated Locations and Numbers of Migrants in BiH

We continue to try to provide accurate updated figures for each weekly update, and we are always most grateful to receive further information and clarifications from our colleagues and contributors. Please fine below updated figures as best we understand then to be as of today:

  • Migrants are now returning to the Borići Centre (Dormitory) in Bihac. The premises have been transformed. It is not known how many people have returned so far or what the intended capacity is.
  • During renovations at Borići, Migrants were moved to the Bira factory building, which we understood to have been accommodating some 2,000 people. Some of this was in tented accommodation because of the very high numbers. This number will now start to fall as Migrants move back to Borići.
  • We have received information that between 180 and 220 Migrants sleep rough on the streets of Sarajevo, the figure usually being closer to 220 people.
  • We have also been informed that the stated potential capacity of 800 people at Ušivak is too high as the site is already crowded and between 550 and 650 people would be an absolute maximum
  • The expansion at Miral with 40 shipping containers is intended to raise the overall capacity of the site to some 700 people.
  • Therefore, still including the large numbers at Bira factory building as we do not know how many people have moved back to Borići, our revised figures for the location of Migrants in BiH, as we understand them, still suggest a shortfall in under-cover accommodation for some 490 people, although this figure should reduce by the planned number at Borići. The breakdown is as follows:

 

Location Name of Centre Current Occupancy by Location Potential Capacity of under-cover Accommodation
Una-Sana canton, Federation of BiH Borići (Dormitory) – Bihać ?

(Unknown number of migrants have returned last week)

?

(planning figure unknown)

Bira – Bihać 2,000

(including some in tents outside. This figure will start to reduce now that Borići is re-opened)

1,200
Miral – Velika Kladuša 300 700
Hotel Sedra – near Bihać 430 430
Informal tented camp at Trnovi/Drmeljevo Closed Closed
Sarajevo canton, Federation of BiH Ušivak 520 650

(maximum estimate)

House for All – Sarajevo 85 85
Immigration Centre – East Sarajevo 115 115
Asylum Centre Delijaš 154 154
Sleeping Rough on streets of Sarajevo 220

(estimate between 180 and 220 people each day, but usually 220)

0

(not under cover)

Herzegovina-Neretva canton, Federation of BiH Refugee Centre – Salakovac near Mostar 250 250
Republika Srpska Duje – Doboj East 30 30
Total 4,104 3,614

 

Specific Issues and Areas of Need

  • Appropriate shelter and accommodation: Winter conditions will continue to highlight the importance of appropriate accommodation for Migrants. The average winter temperatures in much of BiH are extremely low, dropping to minus 15 degrees at night. IOM has made enormous efforts in adapting several centres in Una-Sana canton. 40 shipping containers are being installed at Miral and the Borići Centre (Dormitory) is now re open and taking in returning migrants. Conditions are still insufficient in some of the buildings provided, and some Migrants remain in tented accommodation.
  • Food Security: Correspondingly, the provision of adequate food is vitally important as conditions are so poor, and this is the main area of our intervention by the RCSBiH. Some 3,000 people receive 3 meals a day, hot meals and lunch packages, throughout the country, but mostly in Una Sana canton. This food provision is funded by IOM until 31 Match 2019 and then will be taken up by the IFRC Appeal funding
  • First Aid and access to Health Care Services: appears to remain a major gap even with the support of UN, Red Cross and NGO agencies, as there is no provision for Migrants from the Government Health Service, and access to health care is reported to also be very limited for many vulnerable people in the resident population too – including in Sarajevo itself. There seems to a significant problem of coordination and referral pathways between healthcare actors, resulting in persistent unmet needs identified amongst both registered and non-registered Migrants as well within the most vulnerable of the resident population.
  • Exposure to Violence: Migrants are frequently subject to beatings and other violent acts when attempting to cross international borders. Border Violence Monitoring is a project documenting illegal push-backs and police violence inflicted by EU member state authorities, mainly on the borders of Serbia/Croatia, Serbia/Hungary and Bosnia and Herzegovina/Croatia. The following link provides much detail, including reports and video footage of these violations: https://www.borderviolence.eu/proof-of-push-backs/?fbclid=IwAR1bzr37iDFbnnyyBqs8C1DBNvN7r0IHTKnMa6sB7bH_yLw7UeQ1r7cD6CE Further detailed reports of border violence have been provided this week:  https://medium.com/are-you-syrious/border-violence-report-winter-in-velika-kladuša-c15423c6e4fe?fbclid=IwAR0hZBrrzPDGFmimcXJ_FkpgfCd2AKS07oJvoQnetBOQfd8zvJHjMryEFrY
  • Non-Food Items (NFIs): including winter clothes, sleeping bags and other items are also very important as the winter cold bites, and numerous agencies, including Red Cross and Red Crescent national societies have been making great efforts in this area.

Humanitarian Response by Organisation:

The central Government of BiH is in the lead with the Ministry for Human Rights and Refugees and Ministry of Security allocated roles in coordinating and managing reception centres. However, the humanitarian response relies mostly on the humanitarian community, where UN agencies are the biggest stakeholders.

  • IOM is the main humanitarian actor, providing shelter for Migrants by renting Hotel Sedra, Bira and Miral, and the renovated Borići Dormitory in the Una Sana canton. As well as supporting food provision implemented by the RCSBiH. water and sanitation facilities are also provided by IOM in areas where no established infrastructure is available.
  • UNHCR is in charge of health care as well as supporting vulnerable groups by providing protection and accommodation in hostels and private accommodation. UNHCR also provided RCSBiH with significant resources and materials for distribution, including two field warehouses, six housing units, 7,000 blankets, 500 sleeping bags, 700 mats, 6,100 clothing items and 400 bags.
  • The Red Cross and Red Crescent Movement: In a very welcome announcement, on Saturday 8 December the IFRC launched an Emergency Appeal “Bosnia and Herzegovina: Population Movement”, requesting CHF 3.3 million over one year. http://adore.ifrc.org/Download.aspx?FileId=220998 . The focus is on shelter (Non-Food Items – NFIs), livelihoods and basic needs, health, water, sanitation and hygiene (WASH), Protection, Gender and Inclusion (PGI), and Disaster Risk Reduction (DRR).
  • The operations of the RCSBiH are supported by the IFRC and the ICRC, and by specific Red Cross/Red Crescent Societies, including those of the UAE, Switzerland, Germany Italy, Turkey and Croatia. These combined efforts have provided significant support including the provision of tents, sleeping bags, NFIs, winter clothing and mobile kitchens.
  • Pomozi.ba, a local volunteer group, organized food distributions for Migrants sleeping rough in Sarajevo and are also in charge of food provision in the Ušivak centre near the city.
  • Danish Refugee Council and MSF are providing health care to Migrants in the US canton. MSF also provided a container used by RC first aid teams in Borići.
  • Latan’s restaurant in Velika Kladuša provides two hot meals per day, free of charge for any Migrant. This service is now financed by Lemon Foundation, a small NGO from the Netherlands and is supported locally by volunteers from SOS Team Kladuša.

Comment

Considerable improvements in access to shelter in buildings have been made since our first update of eleven weeks ago. Conditions remain very basic in some sites, but shelter is becoming less of a critical issue as worrying gaps remain in a number of other humanitarian sectors. These include; exposure to violence, access to health care and seemingly ongoing coordination issues between stakeholders. These gaps and key priorities are highlighted in the helpful ACAPS Briefing Note, which provides a strong evidence base for decision makers.

But the welcome improvements in dealing immediate with the immediate crisis do not address the ongoing political challenge of seeking a longer-term sustainable solution:

The wider Migrant Crisis across the Region

It will be important for stakeholders to note, that while this update concerns BiH specifically, the situation there is part of a wider crisis which remains unresolved. Indicative numbers in neighbouring Balkan countries are as follow:

Croatia: Hosts some 845 Migrants currently staying in two centres.

Former Yugoslav Republic of Macedonia: Hosts some 2,500 Migrants registered in centres and an estimated 13,000 irregular Migrants.

Serbia: Hosts some 4,000 registered Migrants in centres (of whom some 1,000 are children) and an estimated 500 migrants are located in unofficial sites.

Montenegro: Hosts some 3,500 Migrants in a series of centres.

Hungary: Hosts some 180 asylum seekers in two transit zones.

The funding environment is very challenging in all of these contexts, and increased and sustained humanitarian funding will be required to avert similar conditions to those seen in BiH – until such time as a longer-term solution is agreed at political levels.

Key stakeholders and Contacts:  

IOM BiH: Peter Van der Auweraert.

Email: PVANDERAUWERAERT@iom.int

UNHCR Sarajevo:

Stephanie Woldenberg. Email:  wolden@unhcr.org

IFRC Regional Office Budapest: Henriett Koos, Disaster and Crisis Response Snr. Officer

Tel : +36 1 888 4518    Mob. +36 70 430 6516   Email henriett.koos@ifrc.org

European Commission:

Press contacts:

British Embassy Sarajevo: Laurie Hunter. Laurie.Hunter@fco.gov.uk

DFID Migration Team, London:  Joe Kuper. Email j-kuper@dfid.gov.uk

British Red Cross, London: Ben Webster, Head of Emergencies.

Tel: +44 (0) 207 877 7615 Mobile: +44 (0) 7872 063 288  Email: BWebster@redcross.org.uk

ACAPS Geneva: Daniel Chaplin, Information Analyst.

Mobile: +44 (0)7908 499519 Skype: danrchaplin  Email : drc@acaps.org

 

 

СРЕТАН БОЖИЋ !

Posted: 6. Januara 2019. in Intervjui

Свим мојим пријатељима и читатељима – хришћанима, желим

СРЕТАН БОЖИЋ!

Бедрудин ГУШИЋ


O R A O

Posted: 4. Januara 2019. in Intervjui

I ove godine, 31. Decembra, izašao sam po hladnom zimskom danu u popodnevnu šetnju pored jezera, i na moje veliko iznenađenje, kao dvije godine unazad, u isti dan, u isto vrijeme, na istom stablu, na istoj grani, vidio “istog“ sivog orla, koji se tu u toku godine pojavi samo tada, iako na drvetu nema ni gnijezda, ni drugih ptica. Stoji tu jedno vrijeme, i više ga ne vidimo do naredne godine.

Sa svojim oštrim pogledom u daljinu, možda je došao da nam najavi i s nama Novu godinu slavi, ili da nas upozori i da nam kaže, da se s ovim danas nimalo ne slaže.

Misterije našeg života

Živimo u XXI vijeku, a tako malo znamo o ljudima, vrlo malo o flori i fauni, biljnom i životinjskom svijetu koji nas okružuju. Iako je život na zemlji nastao prije 3,8 miliona godina, tako malo znamo o porijeklu života na zemlji, a skoro  ništa o  svemiru. A misterija su i mnoge pojave iz svakodnevnog života. Ustvari, život je misterija!

Još uvijek se pitamo da li postoji Bog, i ako postoji kako izgleda. Svjesni smo da s nama upravlja neka viša sila koja kreira naše živote i s njima upravlja. Otkriće vatre, točka, energije …interneta omugućilo je uspješniji spoznajni tok, ali nas i uvjerilo da nam uz ono što vidimo, čujemo i osjetimo trebaju novi alati i neka dimenzija više. Od kada je svijeta i vijeka gledamo krave kako pasu, a tek nedavno je uz pomoć slika preko Google otkriveno da se krave dok pasu uvijek okreću sjeveru ili jugu. Da li i one imaju neki unutarnji kompas, kao neke životinje, ili se iz nekog razloga usmjeravaju u pravcu magnetnih ili nekih drugih talasa?

Svjesni smo da nismo sami u planetarnom sitemu, da neka vrsta života u nekoj formi, obliku ili bez oblika, mora postojati i na drugim planetama. Znamo da sva živa bića na neki način komuniciraju, govore nekim svojim jezikom, a tako malo smo se potrudili da ga slušamo i razumijemo. Neka od ovih pitanja postavio sam sam sebi, potstaknut jednom pojavom koja me jako iznenadila, a vjerujem da će biti zanimljiva i vama.

Pogled u slobodu

Živim u stanu udaljenom oko 200 m od jezera “Lake Champlain“, dugog preko 200 km a širokog oko 10 km.  Obala jezera na domak meni pripada državi Vermont, a  suprotna državi New York. Pored jezera vodi asvalni put za bicikliste i pješake, dug preko 20 km. Svaki dan sat vremena hodam i trčim tim putem, na kojem  poznam svaku stopu i  susrećem samce ili parove kako šetaju ili se voze biciklom. Najveći broj izlazi šetati svog kućnog ljubimaca. Svako od njih psa vodi na uzici. Ima ih koji šetaju i mali čopor. Nije to nikakvo iznenađenje, jer u Americi se više pažnje posvećuje psima nego ljudima. Jer-  psa ne možete vidjeti kako luta, a ljudi  beskućnici i lutalice nisu nikakva rijetkost.

I ove godine, 31. Decembra, u popodnevnim satima , uoči Novogodišnje noći, krenuo sam  u uobičajenu šetnju poznatom stazom, na kojoj je bilo manje šeteča. Sunce se krilo iza oblaka i spuštalo  prema obroncima, koji su se valovito izdizali iznad jezera. Na završnoj etapi mog puta, gdje se rijeka Winooski ispod mosta izgrađenog od masivne željezne konstrukcije uliva u jezero, stao sam da se odmorim i vratim kući.  Naslonjen na ogradu mosta, gledao sam preko jezera , po kojem su se šetale sante leda, koje će se do jutra povezati u čvrstu ledenu površinu, po kojoj u vrijeme jako niskih zimskih temperatura mogu voziti i teretna vozila. Instiktivo sam bacio pogled  na visoka stabla drveća, koja su činila šumski pojas uz obalu jezera na kojoj se zavašavao most. Sa velikim iznenađenjem, na jednom od  izrazito visokih ogoljelih stabala, primjetio sam usamljenu pticu. Stajala je nepomično. Bio sam iznenađen.

Razlog mog iznenađenja bio  je u tome što u posljednje tri godine svaki put na isti dan i približno isto vrijeme, na istom stablu i na istoj grani tog stabla vidim tu istu pticu. Američkog sivog orla. Kralja našeg neba. Pticu sa  pogledom u beskrajne daljine svijeta, zvonom  slobode, sa kojim su sužnji ropstva čežnjivo i očajnički vapili za slobodom, koju mnogi ni danas nemaju.

Gdje živi, odakle i zašto dolazi? Krajem godine u ovom području obično pada snijeg i temperature ponekad dosežu i 30 podeljaka ispod nule.  U to vrijeme ovdje nema ptica, pa ni pataka kojih je tokom ljeta u obilju, ali s jeseni lete u toplije krajeve i vraćaju se s  proljeća.

Na ovu pojavu mi je ukazao i pokazao mi  orla jedan od stanovnika ovog područja prije tri godine. Ja to sam ne bih ni primjetio. Odkud ovdje u ovo vrijeme orao? Koji instikti njime vladaju i sa kojim ciljem ga dovode ovdje na istu obalu, isto drvo, na istu granu?! A moje zapažanje je staro sve ga tri godine. Ko zna koliko godina unazad taj isti sivi orao dolazi na ovu obalu i na ovo stablo?

Mislim da ova pojava sama po sebi puno govori. Nije dovoljno zaključiti da orao ima u sebi neki unutarnji kompas po kojem se upravlja. Moglo bi se reći da je programiran. Kao što se čovjekov ritam života odvija po određenom programu, na matricama dana i noći, očito je da i ptice u svom mozgu imaju vijuge sa kojima se diriguje i upravlja njihovim  kretanjem i ponašanjem.

Zar ptice selice nisu dokaz programskog usmjerenja, koje im je neko genetski odredio? Ili i ptice imaju svoj kalendar, pa znaju kada će krenuti u godišnju selidbu i kada će se vratiti u stalo prebivalište?

(Ne)objašnjiva iznenađenja

Svi mi u životu imamo iznenađenja, koja ne možemo jednostavno objasniti. I sam sam ih imao i za mene ne predstavljaju uvijek prirodnu pojavu, jer ih ne mogu objasniti prirodnim zakonima. Jedno od njih vezano je za smrt moga oca. Moj otac Sulejman bio je teško bolestan i umro je 17. Juna 1953. godine u 2:30 h. Dogodilo se to 27. noći mjeseca Ramazana, dok smo bili uz njega moja majka, ja i moj sestrić Rusmir. Imao sam tada 10, a Rusmir 7 godina. Jasno se sjećam svega, kao da se jučer dogodilo.  U momentu dok je moj otac izdisao na prozoru naše sobe ptice su jako zakleptale svojim krilima. Svojim otvorenim krilima udarale u prozorsko staklo. Pretpostavljam da ih je bilo više. Koje su to bile ptice i otkud u to doba? I tada i kasnije mislio sam da mi se to pričinilo i vjerovatno bi ostalo na tome, da isto to nisu čuli i sestrić Rusmir i moja majka. Sa Rusmirom sam kasnije o ovom više puta razgovarao. Razgovarao sam i s nekim drugima, koji su mi rekli da je moj otac bio “dobri”.

Sličan slučaj dogodio mi  se 26. 3.2011. godine. Tog dana moja supruga Hatemina bila je na samrti. Ja i kćerka smo pored nje noćili u bolničkoj sobi. Ujutro rano kćerka je ostala uz nju, a ja pošao kući da donesem neke stvari. Na grani hrasta, koja se nadvijala nad moje dvorište, stajale su i čekale me dvije vrane. Nisu se micale.  Zloslutno su graktale. Ušao sam u kuću i izašao, one su ostale na grani. Nisam sujevjeran, ali sam shvatio poruku. Bio je to znak, koji se prirodnim zakonima ne mlože objasniti. Kratko vrijeme po dolasku u bolničku sobu, moja supruga je preminula.

Seoba ptica selica   

Svima nam je poznato da se svake jeseni jata ptica spremaju i krenu na jug , odlaze iz mjesta gdje se gnjezde u toplija boravišta. Ne provode zimu u svom staništu. Zbog hladnoće i nedostatka hrane?! Slično postupaju i ljudi. Dobro situirani stanovnici Vermonta i drugih sjevernijih američkih država ( koje imaju duge i hladne zime), preko ljeta borave u  stalnom boravištu , a tokom zimskog perioda  žive na Floridi, gdje imaju drugu kuću ili stan.

Oko 20% odnosno 2000 ptičijih vrsta svake godine seli. Procjenjuje se da godišnje seli oko 50 miljardi ptica. Selidba se obično vrši dobro poznatim selidbenim putevima, koji izbjegavaju velike vodene površine, jer manje odgovaraju kopnenim pticama. Svaka vrsta ptica ima mjesto svoga zimovanja, Afrika, Bliski istok…Lastavice i rode sele u Afriku, južno od Sahare. Većina ptica ne leti neprestano već staju, gdje odmore jedan dan, a neke i duže, ovisno o uslovima. Obično lete noću, kada su manje zapažene. Neke, kao ždralovi i klabudlete lete na visini od 8.000 km. Poznato je da je 2007. godine jedna šljuka (ženka) od Aljaske do zimovališta preletjela 11.500 km bez zaustavljanja i odmora.

Neke ptice putuju pojedinačno, a neke u jatima. Zima i nedostak hrane nisu jedini razlog selenja. Poznavaoci tvrde da sele i zbog zbog parenja. Kod nekih vrsta  ptica na selidbu prvo kreću starije, a kasnije mlađe jedinke. I danas je upitno kako mlađe pronalaze odredište, kad prvi put lete na zimovanje?…

Orao je kralj neba

Orao je ptica grabljivica sa izrazito oštrim vidom. Žive u Euroaziji i Sjevernoj Americi, gdje su opstale samo dvije vrste – bjeloglavi i suri orao. Od njih je jača samo južnoamerička harpija. Gnjezde se na visokom drveću. Ženke nose samo dvoje jaja, a kad se iz njih izlegnu mladi stariji i snažniji ubije mlađeg brata ili sestru.

Orao je poznat kao kralj ptica, kralj neba. Iako je ptica grabljivica, poštovan je od svih naroda. Oduvijek je smatran simbolom slobode, nadahnuća i neslućenih visina.  Kao simbol slobode, snage i moći orao se nalaze na grbovima preko 30 država i pečatima mnogih vladara, od kojih Albanije, SAD, Rusija, Srbije…

Ptice imaju u sebi nešto kao sat ili komapas

Naučnici još nisu utvrdili kako ptice određuju vrijeme polaska i povratka. Pretpostavlja se da u sebi imaju nešto poput sata i kompasa; određuju po kretanju sunca, mjeseca, zemljinom magnetnom polju ili po dužini dana, jer kraći zimski dani mogu biti signal.

Zov slobode

Svakog dana, kada idem šetati pored jezera, stanem na mostu, naslonim se na ogradu mosta i gledam visoko stablo  na obali jezera na kojem sam u posljednje tri godine svakog 31. Decembra, u približno isto vrijeme, na istoj grani stabla vidio istog sivog orla. Kada se ne bi radilo o tolikom broju podudarnih činjenica, mogao bih misliti, kao mnogi od vas, da se radi o slučajnosti, ali sam, ipak, više sklon vjerovati da se radi o pojavi koja ako nije misteriozna, onda je veoma zanimljiva naročito za one koji se bave izučavanjem natprirodnih pojava i ptičijeg svijeta.

Nakon svega, nisam siguran, nije li sivi orao došao da nam Novu godinu najavi i s nama slavi, ili da nam kaže da se s ovim danas i on nimalo ne slaže! Želim vjerovati da je  njegov pogled zov slobode, koji preko jezera “Lake Champlain“ nose  neki još neotkriveni talasi do moje voljene domovine, naše jedine Bosne i Hercegovine, u kojoj nema više orlova, jer su i oni pobijeni, a sloboda koju simboliziraju je samo mislena imenica.

Burlington, 3. Januara 2019                                                 Zijad Bećirević

Banjaluka se pravi blentava!

Posted: 4. Januara 2019. in Intervjui

Nekad sam svim srcem navijao za Fudbalski klub ”Borac”.  Kao klinac nisam propuštao ni jednu utakmicu na Gradskom  stadionu u Banjaluci kada se znalo sakupiti 20-30 hiljada gledalaca.  Prestao sam navijati onog dana kada je politika uplela svoje prste u ovaj klub  početkom ´90 ih.  A prestao sam i investirat u svoj rodni grad. Možda sam tada prestao i živjeti u jednom vremenu ”dilema”   tipa  Mladena Delića ”Pa ljudi, je li ovo moguće!” Sada nemam nikave dileme, moguće je.

Možda je sunovrat  banjalučkog ” Borca” i sutuacija u kojoj se godinama nalazi   istovremeno i sinonim poslijeratnog uništenja identiteta grada Banjaluke.  Doduše puno je takvih sinonima.  Protjerivanjem njenih 80 hiljada građana nesrpske nacionalnosti u periodu 92-95 opaljen je okidač destrukcije banjalučke ekonomije,  gradske  kulture, vjerskih objekata,  arhitekure   i svih drugih segmenata po kojima je ovaj divni grad nekad bio prepoznatljiv. Za vrijeme rata u Banjaluci vrijedno se radilo na zatiranju svih podsjetnika da je tu nekada živio neko osim Srba. Peter Maas, američki novinar stanje u Banjaluci 1992. poredi sa stanjem u Hitlerovoj Nemačkoj 1942. On u svojoj knjizi Ljubi bližnjeg svoga piše da je biti Musliman ili Hrvat u Banjaluci 1992bilo jednako strašno kao biti Jevrejin u Berlinu 1942.

Banja Luka je samo prije četiri decenije imala blizu 70.000 zaposlenih u privredi. .A danas ona   živi od zaposlenih radnika  u javnim preduzećima, kredita, banjalučke dijaspore i korupcije. Poslije privatizacije, proizvodnja je potpuno zamrla, većina preduzeća je završila u stečaju, a u halama i objektima u kojima su nekada bili proizvodni pogoni, danas se nalaze izmedu ostalog sjedišta političkih partija kao što je to slučaj sa nekad  banjalučkim ponosom  ” Čajavec -holdingom ” gdje su se nalaze sjedište banjalučkog odbora SDS-a, i (još jedan apsurd)  stranke koja se deklariše kao zaštitnik  radničkih prava – Socijalistička partija. Koje li ironije?

Redom su privatizovani i  uništeni „Čajavec“, „Fruktona“, „Mljekara“, „Kristal“, „Unis“, „Cvjećar“, „Jelšingrad“, „Kosmos“, „Kožara“, „Jadranka“, Zavod za izgradnju Banja Luka, „Incel“, „Metal“, „Stočar“ a medju zadnjim i ”Tvornica duhana” … Hiljade radnika je ostalo bez posla, sudski sporovi za naplatu potraživanja traju i danas, a u pojedinim slučajevima su bili uključen ili su uključeni i dalje i sudovi. Pojedina preduzeća su prodana ispod svake cijene. „Vitaminkin“ kapital je procijenjen na 16,4 miliona KM, a samo preduzeće je prodano za 250.000 KM. „Fruktona“ je vrijedila 5,1 miliona KM, a prodana je za 25.000 KM. „Mljekarska industrija“ je prodana za 500.000 KM, a njen kapital je iznosio 7,2 miliona KM. Ništa bolje nije prošao ni „Čajavec – Sistemi upravljanja“, čiji je kapital procijenjen na 6,3 miliona KM, a prodan je za 100.000 KM. Prodajom ovih preduzeća uništene su stotine radnih mjesta: „Incel“ je sa 5.000 radnika pao na 30, „Čajavec“ sa 6.000 samo na sedam, dok je „Mljekara“ ostala bez ijednog radnika.

U nastavku se ruiniranje banjalučkog imidža nikad nije ni zaustavilo. Ono je  grubo narušeno i  juna 2001,  prilikom postavljanja kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije minirane 7 maja 1993.   Dok su autobusi gorili u plamenu,  demonstranti su salvama kamenja i cigli gadali sve okupljene ispred zgrade Islamske vjerske zajednice , pri čemu je svaki pogodak ljudske glave bio burno pozdravljen. Slike divljanja obišle su cijeli svijet a njihovo divljanje plaćeno je zivotom Murat Badića iz Cazina.

Agonija kroz koju prolazi moj rodni grad, će bez sumnje nastaviti shodno nedemokratskom karakteru gradskih i entitetskih  vlasti.  Tamo jos uvijek sijede ljudi koji se po svojim političkim uvjerenjima puno ne razlikuju  od presuđenog ratnog zločinca Radoslava Brđanina, vodeće  političke ličnost u tadasnjoj  Autonomnoj regiji Krajina, poznatom po izjavi ”kako Banjaluka ne smije imati više od dva posto ne-Srba, a u to ime ne treba bježati ni od ubijanja”.

Slucaj ”Dragičević” je poslednji slučaj daljeg urušavanja  imidža grada Banjaluke.u kome je pravda zamjenjena pendrek nepravdom . Kako reče jedan moj prijatelj ”danas je biti čestit Srbin u Banjaluci isto što i biti nesrbin 1992!”

Praviti se lud ima svoju cijenu!  Zivimo u vremenu ”pojeftinjenja” ljudskih životi u kome smrt ne pogađa političare već obične smrtnike!

Mr. sci. Edin Osmančević

aluminij u mostaru

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.


Kao što je poznato, krajem novembra održani su izbori u IZ BiH. Ono što nas najviše zanima jesu rezultati istih u Banja Luci. Do današnjeg dana nema službenih rezultata, ali smo iz svojih izvora dobili one neslužbene. Naime, u novi Izvršni odbor Medžlisa IZ Banja Luka ušli su:

  1. Kasim Mujičić
  2. Kemal Mujičić
  3. Mirsad Mešinović
  4. Saudin ef. Gulamić
  5. Eniz Džonlić
  6. Ismir Husedžinović
  7. Zijad Hadžić
  8. Sanid ef. Terzić

Nećemo i ne možemo špekulirati oko toga da li su izbori provedeni demokratski i transparentno, ali hoćemo dati na znanje da ćemo i dalje pratiti rad novoizabranog Izvršnog odbora, ne kao neka opozicija, što smo nekoliko puta javno podvukli, nego kao Udruženje koje je s velikim razlogom osnovano (kamo sreće da nije bilo razloga za to) i koje će trajati dok eventualno ne prestanu razlozi za njegovo postojanje, odnosno dok ne steknemo potpuno povjerenje u članove IO Medžlisa i njegovog predsjednika, ma ko to bio. Očekujemo od novog Izvršnog odbora da, za razliku od prethodnih godina, budu otvoreni prema svojoj bazi, odnosno džematlijama, te potpuno transparentni u svome radu, posebno kada je riječ o upravljanju vakufskom imovinom. Bilo bi u općem interesu da isti taj IO bude otvoren za suradnju sa nama – članovima IZ Banja Luka koji živimo izvan Grada i Domovine, jer smo bili i ostali privrženi i svome Gradu i svojoj Zajednici. Insistiramo da novi ili stari predsjednik IO Medžlisa pod hitno poništi punomoć koju je jedan od njegovih prethodnika, pod pritiskom bivšeg muftije Kozlića, potpisao i dao za pravo drugom fizičkom licu, koje nije član IO Medžlisa, da ga predstavlja u transakcijama sa vakufskom imovinom. Tražimo da o učinjenom izvijesti javnost! Također tražimo da se pod hitno preimenuje namjena prostorija na spratu zgrade Medžlisa iz apartmanske djelatnosti u Obrazovni centar, što je bilo planirano na lokalitetu Hadži-babinog harema, ali je, kao što je poznato, ta najava bila, zapravo, prevara.

Sutra će novi muftija, Mr. Nusret ef. Abdibegović, predvoditi svoj prvi džuma namaz i održati hutbu u Ferhadiji. S tim u vezi još jednom mu poželimo dobrodošlicu i uspješan rad, na dobrobit Zajednice. Iskreno se nadamo da će održati svoje obećanje i da će imati kontakt i s nama koji živimo izvan Grada i Domovine, te da će biti otvoren za kontakte sa svim džematlijama u Banja Luci, opet na dobrobit svih. Posebno od njega očekujemo da bude čuvar preostale vakufske imovine u Gradu, odnosno da zaustavi neke negativne trendove kojima smo svjedočili posljednjih godina. Na kraju, imamo li pravo na optimizam? Na to pitanje mi ovog trenutka ne možemo odgovoriti, ali mogu oni koji su izabrani u novi IO Medžlisa IZ Banja Luka, pa i muftija Abdibegović.

UZZVIUBL

Nekome je do Nove godine, nekome do pravde i istine, a nekome ni do jednog ni drugog jer se “o sebi zabavio”. Murizu Memiću, koji skoro tri godine traga za pravdom zbog ubistva sina mu Dženana, te Davoru Dragičeviću, koji isto to čini više od devet mjeseci zbog ubistva njegovog sina Davida, naravno da nije do Nove godine, a zbog nepravne države i jedan i drugi su uskraćeni da nađu prostora za tugu za svojim sinovima. Nisam od onih koji će se poklopiti po ušima i reći da me se ne tiče šta se dešava i u mojoj Banja Luci, u kojoj nas skoro da i nema tamo (lično imam još sestru, zeta i neke rođake i prijatelje u Gradu), kao ni u Sarajevu, koji je glavni grad moje domovine, a pogotovo da me se ne tiče nepravda prema ljudima kojima su ubili rođenu djecu. Naprotiv, tiče me se i jedan sam od onih koji će kraj prošle godine i početak Nove doživjeti solidarno sa patnjama obespravljenih, ma ko su i ma gdje da su.

Brutalni policijski teror u Banja Luci kao kruna staljinističke politike u manjem entitetu i u Srbiji

Manji entitet je već u cijelom svijetu postao prepoznatljiv kao prostor gdje policija vrši brutalni teror i progone, prije svega roditelja ubijenog djeteta koji traže pravdu, građana koji ih podržavaju, novinara koji rade svoj posao a nisu režimski pa i nekih političkih djelatnika koji se nisu prodali vladajućem SNSD-u poput “efendije Čavića” i nekih drugih. Prizori iz Banja Luke su naprosto zastrašujući. Podsjećaju na 1992., 93., 94., kada sam i sam svjedočio policijskim torturama nad nama, banjalučkim Bošnjacima i Hrvatima i kada sam imao i četiri tretmana u njihovoj policiji, naravno zbog imena i prezimena. Sada nas nema više tamo a njih prsti zasvrbili pa udaraju i progone vlastiti narod. Posljednji protestni skup kod “Boske”, dva dana uoči početka Nove godine, bio je repriza onog sedmicu dana prije, kada je pala krv. Hiljade ljudi je došlo po kišnom vremenu da podrže čovjeka i ženu koji od 26. marta 2018. traže pravdu za svoje ubijeno dijete. I taj skup su rastjerali policijski specijalci, a Davoru Dragičeviću se gubi svaki trag. Mogući su razni scenariji.

U Sarajevu, uz Muriza Memića, bilo nekoliko stotina njegovih sugrađana

Paralelno sa protestnim skupom u Banja Luci, prekjučer je u isto vrijeme bila i protestna šetnja u Sarajevu koju je predvodio Muriz Memić, otac ubijenog Dženana. Ja ne bih bio ja kada ne bih povukao paralelu između onih nekoliko hiljada koji su došli kod “Boske” u Banja Luci da podrže Davora, te tih tričavih nekoliko stotina koliko ih je u Sarajevu pratilo Muriza. Gdje je ono drugo Sarajevo, u hiljadama, u desetinama hiljada? Gdje je empatija prema čovjeku kojemu su ubili dijete? Gdje je interes za pravnu državu koja ne stanuje u tom Sarajevu, kao što ne stanuje ni u Banja Luci? Gdje je ljudska i građanska svijest? Gdje je masovna solidarnost prema Murizu Memiću? Zar i njih, koji se nisu dali dekomodirati i odazvati se Murizovom pozivu, ne može strefiti ista sudbina, ne daj Bože, kao što je strefila tog Memića, a pravne države nema? Zar im je do Harija Mata Harija a njihov sugrađanin skoro tri godine traži pravdu i zahtijeva hapšenje glavne kantonalne tužiteljice i policijskog komesara KS jer ih smatra najodgovornijim što pravde za njegovog ubijenog sina nema ni na pomolu? Eto, izgleda da jeste. Tugo moja!

Da se ne zavaravamo, i za Davora, i za Stanivukovića i za druge, Rs je “država”

Ne smiju se, međutim, u ovim ljudskim izražajima empatije prema roditeljima Davidovim i dizanju glasa protiv nasilja koje vrši policija manjeg entiteta, zanemariti i neke druge činjenice: za tog Davora, mladog poslanika Draška Stanivukovića, za onog Srđana Puhala i ine koji se medijski eksponiraju u priči “Pravda za Davida” Rs je “država”. A znamo da nije a još više znamo šta je sve ugrađeno u temelje te tvorevine. Toliko o tome, da se barem naše uši ne bi navikle na ono “Rs je država”!

Velemajstori spinova u Beogradu i Banja Luci ne spavaju

Naprosto je toliko izlizana i nemaštovita teza koju fabriciraju Vučićevi i Dodikovi mali ili veliki Goebelsi da sve ovo što se dešava u Banja Luci jeste “u svrhu ukidanja Republike srpske…”(kamo puste sreće da je tako.!), čiji su projektanti negdje “u Londonu…” i “drugim antisrpskim centrima moći…”, da sve to proizvodi mučninu u stomaku. Dakle, mainstream mediji u toj Srbiji i manjem bh. entitetu, koji su u podaničkom odnosu prema dvojici autokrata – Vučiću i Dodiku, umjesto da prozivaju institucije manjeg entiteta koje su istragu u povodu ubistva Davida Dragičevića svjesno usmjeravali u krivom smjeru, oni svjesno ganjaju vještice i zamjenjuju teze. Ništa čudno kada se zna ko su im gazde, posebno onima u Srbiji, jer taj Vučić, osim što ima ratnu prošlost kakvu ima, što je demagog i autokrata, istovremeno je i najveći javni lažov na Balkanu. Između ostalog, uoči bh. izbora je izjavio da “ima dokaze da će neki strani faktori biti umešani u predstojeće izbore u Republici srpskoj..” te da će njihova imena saopćiti nakon izbora. Obećao i slagao. Ni prvi a siguran sam ni posljednji put.

Dodikovo zalaganje da Tužiteljstvo BiH preuzme slučaj Dragičević, vrhunac cinizma i beščašća

Mile Dodik, bez obzira što formalno nije na nekoj funkciji u Rs-u (ali je lider SNSD-a), naravno da je bio i ostao neprikosnoveni gospodar svega i svačega u anamo njoj, glavni Baja, zapravo. Pa, i života i smrti, tobe ja rabbi! Naravno da je on najodgovorniji za sve što se dešavalo nakon Davidovog ubistva, uključujući i represiju policije koju gleda cijeli svijet posljednjih sedmica. Znamo od ranije da taj čovjek nema empatije prema bilo kome i bilo čemu,  da je spreman na sve da zaštiti sebe i svoje jatake od djelovanja bilo kakve pravde i pravne države. Ali, njegova nedavna izjava da taj predmet treba dati na postupak Tužiteljstvu BiH je vrhunac njegovog cinizma, bezobrazluka i beščašća. Da, dobro ste čuli: dao bi taj vrući krompir instituciji za čije se ukidanje godinama zalaže.  Zaista, od tog čovjeka je moguće sve, ali nije realno očekivati da će se boriti za pravnu državu u kojoj njega bilo ne bi. Barem ne na slobodi. Kako njega tako ni mnogih drugih, ne samo iz Banja Luke, Mostara ili mostarskih Bara, nego i iz Sarajeva. Oni, jednostavno, jedni drugima trebaju. Ko to ne zna, neka pita Davora Dragičevića (ako ga nekad i negdje vidi) i Muriza Memića!

Bedrudin GUŠIĆ

NJET ili YES !

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

“As temperatures plummet and winter sets in, temporary shelters — largely staffed by blue-jacketed aid workers and financed by NGOs and local authorities — are struggling to house and care for the migrants, raising concerns about how Bosnia-Herzegovina will cope if migration increases. “Yesterday 200 people showed up — registration took 13 hours,” says Barbara Rozić, who works for the International Organization for Migration (IOM) at a centre known as Bira, a former refrigerator factory on the outskirts of Bihać that is home to some 1,200 migrants.”

Miral former factory, Velika Kladuša

Background to the Migrants Crisis in BiH

More than 23,000 Migrants have entered BiH so far this year, and have used two different routes. There are firstly; through Albania and Montenegro and secondly, through the former Yugoslav Republic of Macedonia or Bulgaria, and Serbia. The majority of arriving people then head towards Sarajevo and Una-Sana Canton, as they attempt to enter the European Union through Croatia. Currently it is estimated that there are between 4,500 and 6,000 Migrants in the country, with an average daily entry number of between 100 to 150 people. The closest settlements to the border with Croatia are in Una-Sana Canton and the City of Bihać. Correspondingly these are the main destinations within BiH for the majority of Migrants.

By the beginning of November, and with the approach of winter, the situation facing Migrants and host communities was reaching a crisis point. We decided to take personal action to highlight the unmet needs of literally hundreds of Migrants who were living out in the open, with only the most rudimentary shelter and totally unacceptable conditions. Our objective has been to encourage coordination and cooperation between the operational humanitarian agencies on the ground, and between them and the other key stakeholders, including the concerned authorities, local volunteer groups and donors.

The situation facing Migrants and host communities in BiH remains of considerable concern. There had been no central, inter-agency source of information aside from these weekly updates, making the overall picture hard to follow for decision makers. However, the first ACAPS Briefing Note on the Migrant Crisis in BiH was produced on 20 December. This comprehensive document provides the latest facts and figures, maps and locations of vulnerable groups and an analysis of priority areas of humanitarian need and constraints. We greatly welcome this expert support of ACAPS in providing impartial and well researched information for multiple stakeholders to use as a basis for decision making. https://www.acaps.org/sites/acaps/files/products/files/20181220_acaps_start_bosnia-herzegovina_increase_in_migrant_arrivals_0.pdf

The situation facing Migrants in Bosnia on Sunday 30 December 2018

    • IOM is expanding Miral's capacity to house Migrants by building new infrastructure and delivering 40 shipping containers.
    • However, this action to provide improved accommodation appears to have upset the local council. The council has written to the EU complaining that IOM is acting unilaterally, circumventing and ignoring the local authorities. (In June 2018, the council had decided that it did not want a migrant centre in the VK district).
    • The 40 containers will raise the Miral centre's capacity up to 700 people (six persons per container). It appears that the owner of Miral, Boris Horvat, has come to an arrangement with IOM, but IOM has not received or (allegedly applied) for any permission from the local authorities to turn what was a stop-gap measure into a medium-term solution for the whole winter.
    • It appears that the use of shipping containers has become IOM's favoured solution for dealing with the migrant crisis moving forward. While they have their advantages (mobile, economical with space, rapidly deployed for short term response), we have already expressed reservations about concentrating large numbers of mainly young men in restricted spaces, isolated from the outside community.
    • On 29 December, a public meeting was held in Polje (the location of Miral), at the initiative of local residents alarmed at the expansion of Miral. IOM did not have a representative present at the meeting. A petition was presented to the ward authorities, who hosted the meeting, and who will convey it to various higher authorities.
    • Also on 29 December, the Turkish Ambassador visited the canton. He was accompanied by the president of Kizalay, the Turkish Red Crescent. Assistance has already been provided to the Bosnian Red Cross (RCSBiH), and the Ambassador assured his hosts that more support would be forthcoming, both financially and in the form of donated clothes.
  • The site of the informal tented camp at Trnovi/Drmeljevo was flooded over Christmas, and despite reports to the contrary it appears that Migrants who were sheltering there have not returned.

 

(The Trnovi/Drmeljevo informal tented camp on 21 November 2018, where Migrants slept rough prior to trying to cross the nearby border into Croatia)

  • UK Foreign Office funding has been utilised by IOM to install street lighting outside the Bira migrants centre, Bihac. This will help increase security for both Migrants and the local residents: https://twitter.com/PeterAuweraert/status/1077539417982685184
  • On 26 December, an interesting overview of the present situation and lack of longer term solutions for the Migrant situation in BiH was provided by Maxim Edwards for Politico.EU:

https://www.politico.eu/article/bosnias-migrant-route-bottleneck/?utm_source=POLITICO.EU&utm_campaign=d5bcd91d29-EMAIL_CAMPAIGN_2018_12_26_05_29&utm_medium=email&utm_term=0_10959edeb5-d5bcd91d29-189163453

Latest Figures: Updated Locations and Numbers of Migrants in BiH

We continue to try to provide accurate updated figures for each weekly update, and we are always most grateful to receive further information and clarifications from our colleagues and contributors. Please fine below updated figures as best we understand then to be as of today:

  • According to the cantonal executive, the situation has now stabilised: IOM/UNHCR have confirmed that the available capacity is 3,200 Migrants in five centres, while the provision of food and health care has been taken care of.
  • Although the Borići centre was originally a dormitory it was in very poor condition and not suitable for accommodating people in the harsh winter months. In order to allow it to be improved, the Migrants were moved from there to the Bira factory building, which we understand is now accommodating some 2,000 people. Some of this is still tented accommodation because of the very high numbers. When work in the Borići centre is concluded, some of the Migrants may be relocated back there, but we have no further information regarding dates, plans or proposed numbers.
  • We have received information that between 180 and 220 Migrants sleep rough on the streets of Sarajevo, the figure usually being closer to 220 people.
  • We have also been informed that the stated potential capacity of 800 people at Ušivak is too high as the site is already crowded and between 550 and 650 people would be an absolute maximum
  • The expansion at Miral with 40 shipping containers is intended to raise the overall capacity of the site to some 700 people.
  • Therefore, taking into account the large numbers at Bira factory building, our revised figures for the location of Migrants in BiH, as we understand them, suggest a shortfall in under-cover accommodation for some 490 people. The breakdown is as follows:

 

Location Name of Centre Current Occupancy by Location Potential Capacity of under-cover Accommodation
Una-Sana Canton, Federation of BiH Borići (Dormitory) – Bihać ?

(building being renovated)

?

(planning figure unknown)

Bira – Bihać 2,000

(including some in tents outside)

1,200
Miral – Velika Kladuša 300 700
Hotel Sedra – near Bihać 430 430
Informal tented camp at Trnovi/Drmeljevo ?

(site flooded)

0

(tents only)

Sarajevo Canton, Federation of BiH Ušivak 520 650

(maximum estimate)

House for All – Sarajevo 85 85
Immigration Centre – East Sarajevo 115 115
Asylum Centre Delijaš 154 154
Sleeping Rough on streets of Sarajevo 220

(estimate between 180 and 220 people each day, but usually 220)

0

(not under cover)

Herzegovina-Neretva Canton, Federation of BiH Refugee Centre – Salakovac 250 250
Republika Srpska Duje – Doboj East 30 30
Total 4,104 3,614

 

Specific Issues and Areas of Need

  • Appropriate shelter and accommodation: Winter conditions will continue to highlight the importance of appropriate accommodation for Migrants. The average winter temperatures in BiH are extremely low, dropping to minus 15 degrees at night. Although IOM has made enormous efforts in adapting several centres in Una-Sana Canton, and 40 shipping containers are being installed, in the meantime, conditions are still insufficient in some of the buildings provided. The Borići (Dormitory) in Bihać is currently under repair for the winter months.
  • Food Security: Correspondingly, the provision of adequate food is vitally important as conditions are so poor, and this is the main area of our intervention by the RCSBiH. Some 3,000 people receive 3 meals a day, hot meals and lunch packages, throughout the country, but mostly in Una Sana Canton. This food provision is funded by IOM until 31 Match 2019 and then will be taken up by the IFRC Appeal funding
  • First Aid and access to Health Care Services: appears to remain a major gap even with the support of UN, Red Cross and NGO agencies, as there is no provision for Migrants from the Government Health Service, and access to health care is reported to also be very limited for many vulnerable people in the resident population too – including in Sarajevo itself. There seems to a significant problem of coordination and referral pathways between healthcare actors, resulting in persistent unmet needs identified amongst both registered and non-registered Migrants as well within the most vulnerable of the resident population.
  • Exposure to Violence: Migrants are frequently subject to beatings and other violent acts when attempting to cross international borders. Border Violence Monitoring is a project documenting illegal push-backs and police violence inflicted by EU member state authorities, mainly on the borders of Serbia/Croatia, Serbia/Hungary and Bosnia and Herzegovina/Croatia. The following link provides much detail, including reports and video footage of these violations: https://www.borderviolence.eu/proof-of-push-backs/?fbclid=IwAR1bzr37iDFbnnyyBqs8C1DBNvN7r0IHTKnMa6sB7bH_yLw7UeQ1r7cD6CE
  • Non-Food Items (NFIs): including winter clothes, sleeping bags and other items are also very important as the winter cold bites, and numerous agencies, including Red Cross and Red Crescent national societies have been making great efforts in this area.

Humanitarian Response by Organisation:

The central Government of BiH is in the lead with the Ministry for Human Rights and Refugees and Ministry of Security allocated roles in coordinating and managing reception centres. However, the humanitarian response relies mostly on the humanitarian community, where UN agencies are the biggest stakeholders.

  • IOM is the main humanitarian actor, providing shelter for Migrants by renting Hotel Sedra, Bira and Miral factories in the US canton, as well as supporting food provision implemented by the RCSBiH. Water and sanitation facilities are also provided by IOM in areas where no established infrastructure is available.
  • UNHCR is in charge of health care as well as supporting vulnerable groups by providing protection and accommodation in hostels and private accommodation. UNHCR also provided RCSBiH with significant resources and materials for distribution, including two field warehouses, six housing units, 7,000 blankets, 500 sleeping bags, 700 mats, 6,100 clothing items and 400 bags.
  • The Red Cross and Red Crescent Movement: In a very welcome announcement, on Saturday 8 December the IFRC launched an Emergency Appeal “Bosnia and Herzegovina: Population Movement”, requesting CHF 3.3 million over one year. http://adore.ifrc.org/Download.aspx?FileId=220998 . The focus is on shelter (Non-Food Items – NFIs), livelihoods and basic needs, health, water, sanitation and hygiene (WASH), Protection, Gender and Inclusion (PGI), and Disaster Risk Reduction (DRR).
  • The operations of the RCSBiH are supported by the IFRC and the ICRC, and by specific Red Cross/Red Crescent Societies, including those of the UAE, Switzerland, Germany Italy, Turkey and Croatia. These combined efforts have provided significant support including the provision of tents, sleeping bags, NFIs, winter clothing and mobile kitchens.
  • Pomozi.ba, a local volunteer group, organized food distributions for Migrants sleeping rough in Sarajevo and are also in charge of food provision in the Ušivak centre near the city.
  • Danish Refugee Council and MSF are providing health care to Migrants in the US canton. MSF also provided a container used by RC first aid teams in Borići.
  • Latan’s restaurant in Velika Kladuša provides two hot meals per day, free of charge for any Migrant. This service is now financed by Lemon Foundation, a small NGO from the Netherlands and is supported locally by volunteers from SOS Team Kladuša.

Comment

Despite considerable improvements in access to shelter in buildings since our first update of ten weeks ago, this crisis is far from being over. Conditions remain very basic in some sites, with worrying gaps in a number of humanitarian sectors, including: exposure to violence, access to health care and seemingly ongoing coordination issues between stakeholders. These gaps and key priorities are highlighted in the helpful ACAPS Briefing Note, which provides a strong evidence base for decision makers.

But the welcome improvements in dealing immediate with the immediate crisis do not address the ongoing political challenge of seeking a longer term sustainable solution:

“Even as they focus on accommodating migrants through the winter, ordinary citizens and officials are already thinking ahead — when the season ends and the snow melts, the influx of migrants is likely to increase. ‘If more migrants arrive and fewer make it through to Croatia, accommodating the extra people will be a challenge’, according to Van der Auerwaert. ‘Bosnian state authorities were ill-prepared from the start’, says political scientist Srećko Latal. ‘Everybody knew that another corridor through Bosnia would open up sooner or later, but the state authorities pretty much did nothing’, he says. ‘The burden has fallen to NGOs and to locals, who resent the state’s lack of intervention’.”

The news that Migrants have begun to arrive in the UK after crossing the Channel in unsuitable vessels, is a reminder that this is a European crisis, not a Bosnian one. As aid workers, our focus is on the quality and appropriateness of the aid operation on the ground. But the absence of a wider political solution will only continue to aggravate the situation on the ground. Just waiting for the migrant flows to all start again in the spring, with even greater numbers, cannot be an option and humanitarian actors alone do not hold the answer. Over the last few days there have been major demonstrations in Republika Srpska and elsewhere, over the arrest in Banja Luka of a father who has been campaigning for justice since his son David disappeared and his body found a few days later in March. This is a reminder that the political situation in the country is very unstable, and there is great potential for the migrant crisis to become an additional source of unrest.

The wider Migrant Crisis across the Region

It will be important for stakeholders to note, that while this update concerns BiH specifically, the situation there is part of a wider crisis which remains unresolved. Indicative numbers in neighbouring Balkan countries are as follow:

Croatia: Hosts some 845 Migrants currently staying in two centres.

Former Yugoslav Republic of Macedonia: Hosts some 2,500 Migrants registered in centres and an estimated 13,000 irregular Migrants.

Serbia: Hosts some 4,000 registered Migrants in centres (of whom some 1,000 are children) and an estimated 500 migrants are located in unofficial sites.

Montenegro: Hosts some 3,500 Migrants in a series of centres.

Hungary: Hosts some 180 asylum seekers in two transit zones.

The funding environment is very challenging in all of these contexts, and increased and sustained humanitarian funding will be required to avert similar conditions to those seen in BiH – until such time as a longer-term solution is agreed at political levels.

Key stakeholders and Contacts:  

IOM BiH: Peter Van der Auweraert.

Email: PVANDERAUWERAERT@iom.int

UNHCR Sarajevo:

Stephanie Woldenberg. Email:  wolden@unhcr.org

IFRC Regional Office Budapest: Henriett Koos, Disaster and Crisis Response Snr. Officer

Tel : +36 1 888 4518    Mob. +36 70 430 6516   Email henriett.koos@ifrc.org

European Commission:

Press contacts:

British Embassy Sarajevo: Laurie Hunter. Laurie.Hunter@fco.gov.uk

DFID Migration Team, London:  Joe Kuper. Email j-kuper@dfid.gov.uk

British Red Cross, London: Ben Webster, Head of Emergencies.

Tel: +44 (0) 207 877 7615 Mobile: +44 (0) 7872 063 288  Email: BWebster@redcross.org.uk

ACAPS Geneva: Daniel Chaplin, Information Analyst.

Mobile: +44 (0)7908 499519 Skype: danrchaplin  Email : drc@acaps.org

 

_____________________

Prije dva dana oglasio se Predsjednik R Srbije Aleksandar Vučić saopštenjem da će se u Donjoj Gradini (opština Bosanska /Kozarska Dubica) graditi novi Memorijalni kompleks i muzej.

Idejno rješenje uradio je beogradski arhitetka Slobodan Maldini,  a usvojila ga je Vlada Rs, koja stoji iza ovog projekta. Koštaće 1,7 miliona eura.  Memorijal u Donjoj Gradini činiće glavni objekat 2.500 m2 sa velikim platoom, trg za manifestacije i  tri odvojena objekta posvećena sjećanju na stradale  Srbe, Jevreje i Rome. Za stradale Hrvate i Muslimane u Jasenovcu, ni u novom memorijalnom kompleksu nema mjesta.

Maketa novog memoraijalnog kompleksa Donja Gradina

Vučić i Kitarovićka, Plenković i Dačić,  ali i njihove vlade, uhvatili se Bosne pa ne popuštaju. Fali im zemlje pa je na svaki način i po svaku cijenu žele namiriti u Bosni i Hercegovini. Na neki način moglo bi se i razumjeti što oni ne popuštaju, jer ako popuste upisaće se u njihov dosije da su  priznali počinjene teške zločine i zločine genocida, priznali nanesena teška zla i ogromnu štetu pričinjenu narodu i državi BiH, pa  će ih se morati obeštetiti.

Ali kako shvatiti i razumjeti međunarodnu zajednicu i njenog  predstavnika Inzka. Ako taj debelokožac baš ništa neće i ne može da uradi za žrtvu agresije BiH i za žrtve genocida, može i dužan je da otvoreno kaže, oglasi se saopštenjem i uputi notu Hrvatskoj i Srbiji, Kitarovićki i Vučiću, da se prestanu miješati u unutarnje stvari BiH. Treba im reći da su potpisi Tuđmana i Miloševića na Dejtonskom sporazumu samo potpisi u ime zaraćenih strana, ili jasnije u ime država koje su izvršile agresiju na BiH, sa kojima se obavezuju da će poštovati mir i uslove mira. A kako ni Srbija ni Hrvatska ne poštuju dogovorene uslove, dužnost Međunarodnog predstavnika koji prati provođenje ugovora je da ih upozori, zaprijeti, pa i sankcioniše, ako se i dalje ne budu pridržavali prihvaćenih uslova. To se od njega očekuje od kada je dobio mandat  Međunarodnog predstavnika.  Da je tako istupio ne bi ni Srbija ni Hrvatska svaki dan zabadali nos u bosanski lonac i u njega dodavali svoje pogane začine. Inzko je zakonski tumač Dejtonskog sporazuma i treba ga potsjetiti na njegove dužnosti, koje očito ne obavlja odgovorno. Istina je da su mu povremeno upućivane kritike, ali nije bilo službenih zahtjeva od  nadležnih organa i odgovornih državnih funkcionera.

Postojeće Spomen područje Donja Gradina

Sa Vučićem počinje svaki dan

Vučić je očigledno umislio da je Tito, da s njim treba osvanuti svaki naš dan, da svakoga dana centralni Dnevniki treba početi s njegovim porukama ili vijestima o njemu, s kim je bio, šta razgovarao, šta je jeo, gdje će i s kim provesti popodne.

Prije dva dana Vučić se oglasio  zanimljivom obavjesti. Naravno, o neizbježnoj Bosni. Javio je da će se u mom rodnom gradu, Bosanskoj Dubici, tačnije u Spomen području Donja Gradina (koje se nalazi na desnoj obali r. Save nasuprot Jasenovca) graditi novi Memorijalni kompleks i muzej, kako bi djeca ovih prostora  mogla učiti istoriju o Jasenovcu i zlu koje se tu dogodilo. Po njegovim navodima, bio bi to najveći zajednički spomenik na teritoriji gdje žive Srbi, sa mogućnošću prezentiranja najsnažnijih video zapisa iz vremena II Svjetskog rata.

Takva vijest treba radovati sviju u BiH, posebno Dubičane, jer Spomen područje Gradina treba bolje oblikovati i upotpuniti sa sadržajima. Iznenađuje to što prvi haber dolazi iz komšiluka, ali još više to što ni u novom kompleksu neće biti mjesta za Hrvate i Muslimane ubijene u Jasenovcu. Dok je bilo u sastavu Spomen područja Jasenovac, sadržaji memorijalnog  područja su mogli donekle zadovoljiti.  Ali od dana kada se raspala Jugoslavija i Jasenovac ostao u Hrvatskoj a Donja Gradina u BiH, logično je bilo da Spomen području Gradina trebaju dodatni sadržaji, kako bi se posjetiocima tog memorijalnog područja moglo prestaviti sve ono što se tu događalo u vrijeme postojanja NDH, odnosno tokom II Svjetskog rata.

Vijest ovakvog sadržaja je prilika ali i razlog da se Vučić i Dodik još jednom potsjete da prognani Prijedorčani već godinama traže i ne dobijaju dozvolu opštinskih vlasti Prijedora, da u svom rodnom gradu ubijenoj djeci Prijedora podignu spomenik; u gradu u kome je 1992. počinjen još nepriznati genocid i ubijeno preko 3.100 građana od čega 102 djece. Ili možda, po Vučićevom i Dodikovom režimu Rs prijedorskoj djeci ne treba spomenik, jer se u Prijedoru sada uči neka druga istorija. Možda bi baš ovakva obilježja bila od pomoći da se razjasni kako su Srbi, kao najveći stradalnici II Svjetskog rata, poučeni istorijom, mogli počiniti tako stravične zločine, kavi su počinjeni nad Bošnjacima u periodu od 1991 do 1995.godine, najstravičnije nad Bošnjacima Prijedora, u kojem se nalazi monumentalni spomenik Mrakovica sa imenima više desetina hiljada žrtava Kozarske ofanzive.

Donja Gradina bila glavno Jasenovačko stratište

Desetak kilometara od Bosanske Dubice , na ušću Une u Savu, u hrvatskom gradu Jasenovcu, ustaškli režim NDH u septembru 1941. formirao je najveći koncentracioni logor na Balkanu. Bio je to kompleks od 5 glavnih i 3 manja „specijalna“ logora na prostoru od 240 km2, uključujući područje preko Save – Donja Gradina, koje pripada opštini Bosanska Dubica. Bio je to logor smrti u narodu nazvbn „Industrija smrti“ , a postojao je do aprila 1945. godine. Donja Gradina je bila glavno Jasenovačko stratište u kome su ubijani zatočenici Jasenovačkog logora. Iz logora su prevoženi skelom u Donju Gradinu, gdje su ubijani. Gradina je i danas najveća masovna grobnica u BiH, ustvari niz od 40 masovnih grobnica, u kojima je zakopano preko 360.000 ljudi.

U Jasenovačkom logoru likvidirano je 68.500 Kozarčana, od kojih 23.850 djece do 15 godina starosti . Među njima su bili mnogi Dubičani, koji su se borbom ili konspirativnim radom suprostavili fašističkoj histeriji. Na brojnim dubičkim obilježjima, grobovima i mezarima  ugravirana su imena Dubičana otjeranih  u logor Jasenovac, koji se više nikad nisu vratili.

Tačan broj Jasenovačkih žrtava još nije utvrđen

O broju ubijenih u Jasenovačkim logorima postoje različiti podaci, ovisno o tome ko je vršio procjenu i pod čijim uticajem.  Po historičaru Edmundu Glaiše ubijeno je 300.000, po Lotharu Rendulcu 400.000, a po Aleksandru Lehru 600.000 do 700.000.  U Memorijalnom području Jasenovac do ovog rata bila je lista sa 59.188 imena, sačinjena 1964. godine, a u Beogradskom muzeju za holokaust je lista sa 80.022 imena Jasenovačkih žrtava. Decembra 2007.g. Jasenovački memorijalni centar je objavio spisak sa 72.193 imena jasenovačkih žrtava, od toga: 40.251 Srba, 14.750 Roma, 11. 723 Jevreja, 3.583 Hrvata i 1.063 Muslimana. Do tada ubijeni muslimani nisu ili su samo sporadično pominjani.

U Jasenovačkom logoru su ubijani i muslimani

Međunarodna komisija za istinu o Jasenovcu u aprilu 2009. godine zaključila je da su ustaše u Jasenovcu i Donjoj Gradini ubile više od 700.000 Srba, preko 23.000 Jevreja i oko 80.000 Roma. Ni jednog muslimana!? Zanimljivo da komisija takvog nivoa među žrtvama Jasenovca nije  prepoznala ni jednog muslimana; ni onih 1.063 sa spiska Jasenovačkog memorijalnog centra. Ta Komisija ne govori istinu. Ako je u Jasenovcu ubijen i jedan musliman trebalo je navesti da su u Jasenovcu ubijani Srbi, Jevreji, Romi i Muslimani. Zar bi to umanjilo težinu spoznaje o stradanju Srba, koji su neosporno bili najveća žrtva? A samo iz moga grada Bosanske Dubice, ubijeni su i prepoznati kao žrtve Jasenovca brojni dubički muslimani, od kojih su mnogi nosili zvijezdu petokraku i bili učesnici  NOR-a. Navešću samo neke : Arnautović (Murata) Meho (1914-1943), Vojniković (Smaila) Mensura (1925-1944), Delić (Sulejmana) Azemina (1920-1944), Zubović (Rejhana) Nevzeta (1925-1944), Jahić (Hašima) Murisa (1925-1944), Pezić (Sulejmana) Berka (1922-1944), Seferović (Murata) Hasan (1905-1942), Hrstić (Mehe) Mumin (1904-1942), Šerić (Saliha) Nisveta (1929-1944), Šerić (Mahmuta) Fadila (1929-1945 ), Delić (Sulejmana) Safet (1925-1945), Dizdar (Huseina) Rasim (1919-1943), Dolić (Mehe)Edhem (1897-1945), Zanić (Selima) Muharem (1885-1944),  Zanić (Selima) Smail (1889-1944), Zdenac (Sulejmana) Nurka ( 1918-1945), Zubović (Hasana) Rejhan (1898-1942), Latić (Saliha) Safet (1920-1944), Latić (Osmana) Jusuf (1897-1944), Lađarević Idriz (1919-1941), Mašić (Omera) Ahmet (1900-1944), Redžić Muhamed (1912-1942), Samardžić (Mehmeda) Mehmed (1912-1944), Tabaković (Džafera) Džafer (1903-1944), Ćejvan Seka (1906-1942), Ćejvan Beba (1936-1942), Cerić (Ahmeta) Omer (1889-1945), Šašić (Mehe) Rejhan (1912-1942)…. A nisu u logor Jasenovac odvođeni samo dubički muslimani. Bilo ih je, svakao, iz Prijedora, Bos. Gradiške i drugih okolnih gradova.

Moj grad Bosanska Dubica se ponosi sa velikim brojem muslimana koji su u najteže vrijeme pomagali svoje srpske komšije, spasili mnogo srpske djece nakon Kozarske ofanzive , pomogli im u odgoju i pokušali  im zamijeniti izgubljene roditelje. Samo u mom komšiluku odraslo je nekoliko takve djece, koji su kasnije postali poštovani dubički građani. Mnoge je to koštalo života. Više takvih primjera opisano je u knjizi “Historija Bosanske Dubice”, autora Zijada Bećirevića. U jednom od njih govori se o slučaju kada su ustaške vlasti 31.12. 1941. uhapsile grupu dubičkih komunista i simpatizera KPJ- e i saradnika NOP-a, a spašeni su Peticijom poslanom vlastima Zagreba s potpisom 30 uglednih muslimana.

Muslimani ubijeni u Jasenovcu upisani kao Srbi

Sedamdeset i tri godine su prošle od zatvaranja logora Jasenovac, a i dalje se bježi reći da su u Jasenovcu ubijani svi koji su se suprostavili vlastima NDH i njihovoj fašističkoj državi. I ne samo da se  izbjegava reći da su ubijani i muslimani, već je veliki broj njih ( prepoznatih kao žrtve Jasenovca po imenu i prezimenu) u spisak žrtava upisano kao Srbi. To je nedavno utvrdila i dokumentovala i dubičanka Mensura Vojniković.

Mensura Tuva Vojniković dobila ime po tetki Mensuri

Dubička novinarka Mensura Tuva Vojniković je dobila ime po svojoj tetki Mensuri Vojniković (1925-1944), koja je bila u komunističkom pokretu, a uhapšena je 23.3.1944. g. i ubijena u logoru Jasenovac. Tuva je bila šokirana kada je nedavno u Knjizi žrtava Jasenovačkog logora iz 2002.g. našla ime svoje tetke Mensure  upisane kao “srpkinja“. Pored tetkinog imena, uočila je još  nekoliko imena  dubičkih muslima, koji su upisani kao Srbi : Čaušević Nurija, Ćejvan Beba, Šerić Šemsa, Zakić Muharem, Zanić Smail, Zdenac Nurka, Zubović Rejhan…U toku je ispravka podataka po Tuvinom zahtjevu.  Ovo je Tuva objavila na FB 1.10. 2018.g. s preporukom svima čiji su roditelji ili rođaci ubijeni u Jasenovcu da provjere podatke koji su o njima uneseni.

Obnova Spomen područja Gradina

Sigurno je da novije vrijeme zahtjeva i drugačiju konfiguraciju i drugačije sadržaje nego što ih je to područje do sada moglo ponuditi posjetiocima, kojih je i da o rata i nakon rata tu bio veliki broj.  Zanimljivo je vrijeme i okolnosti u kojima se pokreće ta ideja, a iznosi  je niko drugi nego nezamjenjivi Vučić.

S pravom se da pretpostaviti da izgradnjom novog Spomen područja u Donjoj Gradini Srbija želi preusmjeriti pažnju sa teških zločina uključujući zločine genocida počinjene u mnogim gradovima BiH i sa pričinjene ogromne štete državi i narodu BiH i usmjeriti na stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu, naročito u logoru Jasenovac.

I Vučić i Srbija i Kitarovićka i Hrvatska, moraju znati da ono što je učinila Srbija sa Rs od 1991 do 1995. i Hrvatska 1993, od čega ne odstupaju ni danas, ne mogu pokriti niti rehabilitovati sa događajima iz ranije prošlosti,  bez obzira ko ih je prouzrokovao i ma koliko bili jezivi i neoprostivi.

Svih godina od kada je zaključen Dejtonski sporazum i Srbija i Hrvatska svaki razgovor o daljoj saradnji počinju sa zahtjevom da se BiH i njeni organi okrenu od prošlosti i usmjere ka budućnosti, a to direktno znači da unapred pristanu da za žrtve i štetu koju su pretrpjeli neće tražiti nikakvu nadoknadu. A kada Vučiću i Srbiji odgovara, oni se imaju pravo vraćati u prošlost i zločinima koji su Srbima počinjeni u Jasenovcu zaklanjati i skrivati zlo koje su oni počinili i koje ni čim ne mogu saprati. Ne može se šakom para datih za dječiji vrtić u Srebrenici oprati i amnestirati odgovornost za 8. 307 ubijenih Srebrenčana, Fočaka, Zvorničana… peko 3.100 Prijedorčana…

Svaka žrtva ma gde i ma kada je pala zaslužuje makar toliko da dobije mjesto za grob i sponen obilježje. Naravno da žrtve Jasenovačkog logora u Gradini zaslužuju drugačije i sadržajnije obilježje nego što je postojeće… Ali ga zaslužuje i 102 ubijene djece u Prijedoru, a vlasti okupiranog Prijedora i Republike srpske ne dozvoljavaju ni 25 godina kasnije da im se u njihovom Prijedoru podigne spomenik.

U svakom slučaju hvala Vučiću i Srbiji što žele novo spomen obilježje u Donjoj Gradini, bez obzira iz kojeg razaloga i s kojim motivima to žele.  Dobra je to prilika da se isprave historijske greške počinjene muslimanskim žrtvama pri podizanju spomen obilježja koje sada postoj u Jasenovcu i Gradini. Mislim da je sad prilika da se i muslimanima – Bošnjacima koji su ubijeni u Jasenovcu, a sahranjeni u Donjoj Gradini, napiše musliman ili muslimanka , Bošnjak ili Bošnjakinja, umjesto Srbin ili Srpkinja ili Hrvat ili Hrvatica, kako je do sada uz njihova imena upisano. To će pomoći  da se tačno sazna koliki je broj muslimana ubijen u Jasenovcu i sahranjen u Donjoj Gradini, ali i da se kaže koja riječ više o muslimanima koji su rizikovali svoje živote, pa ih i izgubili, samo zato što su pomagali svoje komšije Srbe. Tačniji podaci bi bili od koristi svima i pomogli u rasvjetljavanju istine, da se ne kaže da su svi muslimani bili ustaše i bili u Handžar diviziji, kako se često naglašava.

U normalnim okolnostima, o gradnji ovakvih objekata razgovaralo bi se i donosile odluke o gradnji u nadležnim organima i tijelima BiH a ne u Beogradu, ali kako u BiH ništa nije normalno, onda su i ovakva rješenja prihvatljiva i dobo došla.

Novi Memorijalni centar Gradina, kada se izgradi, tebao bi značajno doprinijeti rasvjetljavanju istine o stradanju Srba, Roma, Židova, Hrvata, Muslimana …. u II Svjetskom ratu, kako se zlo koje se tada dogodilo više nikad i nikom ne dogoditi. Time bi poruka i pouka s kapije Jasenovačkog Spomen obilježja „Mrtvi živima oči otvaraju!” svima nama oči otvorila. Nažalost, kako izgleda to se neće dogoditi, jer ni u novom Memorijalnom kompleksu neće biti mjesta za Hrvate i Muslimane ubijene u Jasenovcu, iako u Knjizi žrtava Jasenovačkog logora stoje imena 3.583 Hrvata i 1.063 Muslimana.

Sve žrtve nisu jednake, pa ni mrtve nemaju ista prava, baren ne na ovome svijetu!

Burlington, 26. Decermbra 2018.                                Zijad Bećirević

ĆIRILICA55

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

———————————————————————————

——————————————————-

Pismo

Klikom na gornji link otvorit će vam se Pismo gospodina Milana Jovičića.

Svim mojim prijateljima, suradnicima i čitateljima želim puno zdravlja, sreće, ljubavi i mira u Novoj, 2019. godini!

Bedrudin GUŠIĆ, sa porodicom

Vratiti pravnu državu građanima!

Posted: 27. Decembra 2018. in Intervjui

Za razliku od nekad, kad je Banjaluka bila grad zelenila, moj rodni grad danas se ”crveni” nad nepravdom prema porodici Dragicevic. Crveni se, slicno kao i  92-95,  onda kada je ciscena od nesrpskog stanovnistva, kad su rusene dzamije i katolicke bogomolje, kada su ljudi hapseni u crvenom kombiju a onda zavrsavali u Malom logoru i Manjaci.

Hapsenja, fizicka zlostavljanja, torture, ispoljena bezobzirnost prema clanovima grupe ”Pravda za Davida” pokazali su  svu bijedu, osornost i jad policijskih vlasti bh.entiteta Republie Srpske (RS). Koliko god se, danas, prikazivala kao ”demokratska” , vlast RS je ,po svom nacinu funkcionisanja i djelovanja, daleko od toga. Ona je najmanje  u  sluzbi njenih gradjana a najvise u sluzbi politickih i kartelskih organizacija. To je bezbroj puta dokazano, jedan od poslednjih je i nepravda nanesena porodici Dragicevic. Kako se nista ne bi prepustilo slucaju, sve je pod budnim okom ”starijeg brata” , sto  pokazuje i ucesce  specijalaca iz MUPa Srbije . Vucicevi i Dodikovi gebelsmediji poput portala ”Srbija danas” i ”Infosrpska” nastoje diskreditovati clanove pokreta ”Pravda za Davida”. U njihovim sadrzajima se se pravda i slavi ”srpski junak” Dragan Lukac a pokret  ” Pravda za Davida” prikazuje kao leglo okupljanja ”ratnih zlocinaca koji su pocinili zlocine nad srpskim civilima i srpskom djecom”.

Vlast etno-politickih kartela u Bosni i Hercegovini se upravo  zasniva na  ocuvanju  podjela medju gradjanima u svim segmentima pretvarajuci ih u etnopodanike.  Svim silama zaustaviti bilo kakvo zajednicko djelovanje i jacanje pravne drzave.

Indikativno je  da je Dodik dao znak Lukacu da intervenise , samo nekoliko dana nakon sto su Muriz Memic i Davor Dragicevic primljeni u Predsjednistvu BiH od strane hrvatskog clana Predsjednistva BiH Zeljka Komsica.  Istom onom Lukacu koji na jucerasnjoj press-konferenciji tvrdi ”da niko ne smije tuci policiju” ali  davajuci pravo policiji da tuce isti taj narod.

Zeljko Komsic je ucinio upravo ono sto je trebao uciniti svaki odgovorni bh. politicar. Pokazao je da ga se tice problem u kome djeca i omladina postaju zrtvama politickog kriminala.  Komsicev gest je pokazatelj odgovornosti i zelje da radi u interesu svakog gradanina bez obzira ko je i iz kojeg dijela BiH dolazi sto je bio prst u oko Dodiku.

Dodik je izgubio zivce  jer je   kap prelila casu sto  nema nikakve sumnje . Licemjeran je njegov  pokusaj pravdanja  kako je ”sokiran scenama” koje se su se desila na glavnom Trgu Krajine  u Banjaluci , obracajuci se gradanima sa pitanjem” kako je moguce da su majke sa malom djecom bile na mjestu opsezne policijske akcije”.

Slucajevi Memic i Dragicevic su  ”ujedinila” dva entiteta i na taj nacin postala drzavni problem sto je za Dodika neoprostivo. Vodeci svoju  djecu na Trgu Krajine, majke su Dodiku jasno da iskazale  da  zele za svoju djecu sigurnu  zivotnu sredinu u kojoj ce njihova djeca slobodno  odrastati  i u kojoj  nece dozivjeti sudbinu slicnu Davidu Dragicevicu.

Dodik, Lukac i njima slicni  to nisu u stanju da im obezbjede!

Mr. sci. Edin Osmančević

 

 

zlatni ljiljan1

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Mostarski izbori – 1

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Svi mojim prijateljima i čitatateljima – kršćanima, želim ugodne božićne blagdane!

All my friends and readers – Christians, I want to enjoy Christmas holidays!

Todos mis amigos y lectores – ¡Cristianos, quiero disfrutar las vacaciones de Navidad!

Bedrudin GUŠIĆ

 

“At 6am, before the break of dawn, in what once used to be a pizzeria, a group of war veterans begin their working day providing warm meals for refugees stranded in their hometown. In this small town at the border of Bosnia and Croatia, where human rights violations persist, and dignity is withheld from hundreds of people searching for a better life, locals are at the forefront of humanitarian initiatives. Earning themselves infinitely more respect among refugees than any of the international organisations working in the locality.”

In memory of Lord Ashdown

We were saddened to learn that Paddy Ashdown passed away yesterday. He was the High Representative for Bosnia and Herzegovina between 2002 and 2006, and is remembered by ordinary people in the country as one of the few senior international officials who actually achieved something useful during his term of office. And after he moved on, he continued to advocate for a sovereign BiH, free from the pernicious influence of its two larger neighbours.

On 6 May 1995, Croatian president Tuđman drew Lord Ashdown a map on a napkin of how Bosnia could be divided between Croatia and Serbia. This napkin was later presented as evidence to the Hague war crimes tribunal.

One of the few acts of the international community since the end of the war that we have heard Bosnians comment on approvingly, was Lord Ashdown’s initiative to change the number plate system. Previously, the town of residence of car owners was advertised loudly and clearly by the first two letters of the number plate, which during the war (and for a good ten years afterwards) was equivalent to writing “shoot me” on the vehicle whenever someone ventured into territory controlled by another party. Now this blatant ethnic/religious label has been removed.

At the Srebrenica 20th anniversary memorial service in London in 2015 Lord Ashdown lamented that “the international community has let Bosnia down”. Alas, when has it done anything else?

This year he was scathing of the current Croatian president’s “advocacy” on behalf of Bosnian Catholics; and of a proposal to swap territory in southern Serbia for northern Kosovo, which would only encourage the secession of Republika Srpska from BiH.

When John contacted Lord Ashdown after his visit to VK in September, he immediately expressed his support, and used his influence to advocate for the plight of migrants in the Balkans at the highest level.

Počivaj u miru – Rest in peace.

Background to the Migrants Crisis in BiH

Last Tuesday was International Migrants’ Day. A timely reminder of the 258 million “migrants” in the world today, of whom 28 million are children and young people: https://www.klix.ba/vijesti/bih/plove-morem-idu-kroz-planine-u-potrazi-za-boljim-zivotom-258-miliona-migranata-sirom-svijeta/181218011?fbclid=IwAR3E7Xs7B573-MselwAVAVWV7xij5nWnrzpxo3shkKVFI6c3_smHKI5jWsA The UN agency responsible for migration, IOM, aspires to “seamless migration” for all who choose to relocate.

More than 23,000 migrants have entered BiH so far this year, and have used two different routes. There are firstly; through Albania and Montenegro and secondly, through the former Yugoslav Republic of Macedonia or Bulgaria, and Serbia. The majority of arriving people then head towards Sarajevo and Una-Sana Canton, as they attempt to enter the European Union through Croatia. Currently it is estimated that there are between 4,500 and 6,000 migrants in the country, with an average daily entry number of between 100 to 150 people. The closest settlements to the border with Croatia are in Una-Sana Canton and the City of Bihać. Correspondingly these are the main destinations within BiH for the majority of migrants.

By the beginning of November, and with the approach of winter, the situation facing migrants and host communities was reaching a crisis point. We decided to take personal action to highlight the unmet needs of literally hundreds of migrants who were living out in the open, with only the most rudimentary shelter and totally unacceptable conditions. Our objective has been to encourage coordination and cooperation between the operational humanitarian agencies on the ground, and between them and the other key stakeholders, including the concerned authorities, local volunteer groups and donors.

The situation facing migrants and host communities in BiH remains of considerable concern. There has been no central, inter-agency source of information aside from these weekly updates – compiled from afar – and the overall picture remains hard to follow. But last week, on Thursday 20 December we were delighted to receive the first ACAPS Briefing Note on the Migrant Crisis in BiH. This comprehensive document provides the latest facts and figures, maps and locations of vulnerable groups and an analysis of priority areas of humanitarian need and constraints. We greatly welcome this expert support of ACAPS in providing impartial and well researched information for multiple stakeholders to use as a basis for decision making. https://www.acaps.org/sites/acaps/files/products/files/20181220_acaps_start_bosnia-herzegovina_increase_in_migrant_arrivals_0.pdf

The situation facing Migrants in Bosnia on Sunday 23 December 2018

  • A migrant in the Bira camp in Bihać died on 13 December, apparently from an overdose. The cause of the death has not been officially confirmed, but news of the death has just come to light; the cantonal task force was not informed.
  • A local nurse was recently asked by a foreign aid worker, presumably from the Danish Refugee Council, subcontracted by UNHCR to ensure the provision of health care for migrants, whether they had the facilities to carry out amputations in the event of frostbite.
  • A few days ago the Bihać Mountain Rescue Service saved a group of migrants from “certain death” from exposure, and they expect to have a busy winter as migrants continue to try to cross the border: https://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/izbjeglice-ne-prezaju-ni-od-krajiske-zime-koliko-ih-stigne-zivih-a-koliko-ih-nestane-u-putu-419040


  • “The Locals of Velika Kladuša put International Agencies to Shame”: This article published last week provides a touching account of how Mr Asim Latić Latan, a local restaurant owner in Velika Kladuša, has turned over his premises to provide free food for any needy migrant. In the restaurant all meals are served warm, on fine china plates and with metal cutlery, salt, pepper, water and napkins on the tables. Latan serves his new patrons the same way he would serve any patron that comes in, only they are allowed to eat for free. The restaurant provides a welcoming, dignified and respectful environment – where everyone is addressed as “Kolega” – which translates as “Colleague” or “Friend”.    

https://medium.com/are-you-syrious/ays-special-locals-of-velika-kladuša-put-international-organisations-to-shame-5d4ba6b8eb2b?fbclid=IwAR1Xj3lvLPigF_vGigWbQ8ncBL5g7s-AIUGHvuZ9qDjkB8HXBjtxIU7nqb8

  • On Tuesday the Croatian NGO Centre for Peace Studies submitted a complaint against the police officers filmed returning migrants to Bosnia, as reported last week: https://www.cms.hr/ . They also called upon the Croatian interior minister and the police commissioner to resign.
  • Although the Borići centre was originally a dormitory it is in very poor condition and not suitable for accommodating people in the harsh winter months ahead. Therefore, migrants from Borići have been transferred to the Bira factory building, which we understand is now accommodating some 2,000 people. Some of this is still tented accommodation because of the very high numbers. When the Borići centre has been better prepared for the winter conditions, some of the migrants may be relocated back there.
  • Therefore, taking into account the large numbers at Bira factory building, the updated figures for the location of Migrants in BiH, as we understand them, are as follows:

 

Location Name of Centre Current Occupancy Potential Capacity
Una-Sana Canton, Federation of BiH Borići (Dormitory) – Bihać ?

(building being repaired)

530
Bira – Bihać 2,000

(including some in tents outside)

1,200
Miral – Velika Kladuša 300 500
Hotel Sedra – near Bihać 430 430
Sarajevo Canton, Federation of BiH Ušivak 520 800
House for All – Sarajevo 100 100
Immigration Centre – East Sarajevo 115 115
Asylum Centre Delijaš 154 154
Herzegovina-Neretva Canton, Federation of BiH Refugee Centre – Salakovac 250 250
Republika Srpska Duje – Doboj East 30 30
Total 3,339 4,109

 

Specific Issues and Areas of Need

  • Appropriate shelter and accommodation: Winter conditions will continue to highlight the importance of appropriate accommodation for migrants. The average winter temperatures in BiH are extremely low, dropping to minus 15 degrees at night. Although IOM has made enormous efforts in adapting several centres in Una-Sana Canton, conditions are still insufficient in some of the buildings provided, and the Borići (Dormitory) in Bihać is currently under repair for the winter months.
  • Food Security: Correspondingly, the provision of adequate food is vitally important as conditions are so poor, and this is the main area of our intervention by the RCSBiH. Some 3,000 people receive 3 meals a day, hot meals and lunch packages, throughout the country, but mostly in Una Sana Canton. This food provision is funded by IOM until 31 Match 2019 and then will be taken up by the IFRC Appeal funding
  • First Aid and access to Health Care Services: appears to remain a major gap even with the support of UN, Red Cross and NGO agencies, as there is no provision for migrants from the Government Health Service, and access to health care is reported to also be very limited for many vulnerable people in the resident population too. There seems to a significant problem of coordination and referral pathways between healthcare actors, resulting in persistent unmet needs identified amongst both registered and non-registered migrants as well within the most vulnerable of the resident population.
  • Exposure to Violence: Migrants are frequently subject to beatings and other violent acts when attempting to cross international borders. Border Violence Monitoring is a project documenting illegal push-backs and police violence inflicted by EU member state authorities, mainly on the borders of Serbia/Croatia, Serbia/Hungary and Bosnia and Herzegovina/Croatia. The following link provides much detail, including reports and video footage of these violations: https://www.borderviolence.eu/proof-of-push-backs/?fbclid=IwAR1bzr37iDFbnnyyBqs8C1DBNvN7r0IHTKnMa6sB7bH_yLw7UeQ1r7cD6CE
  • Non-Food Items (NFIs): including winter clothes, sleeping bags and other items are also very important as the winter cold bites, and numerous agencies, including Red Cross societies have been making great efforts in this area.

Humanitarian Response by Organisation:

The central Government of BiH is in the lead with the Ministry for Human Rights and Refugees and Ministry of Security allocated roles in coordinating and managing reception centres. However, the humanitarian response relies mostly on the humanitarian community, where UN agencies are the biggest stakeholders.

  • IOM is the main humanitarian actor, providing shelter for migrants by renting Hotel Sedra, Bira and Miral factories in the US canton, as well as supporting food provision implemented by the RCSBiH. Water and sanitation facilities are also provided by IOM in areas where no established infrastructure is available.
  • UNHCR is in charge of health care as well as supporting vulnerable groups by providing protection and accommodation in hostels and private accommodation. UNHCR also provided RCSBiH with significant resources and materials for distribution, including two field warehouses, six housing units, 7,000 blankets, 500 sleeping bags, 700 mats, 6,100 clothing items and 400 bags.
  • The Red Cross and Red Crescent Movement: In a very welcome announcement, on Saturday 8 December the IFRC launched an Emergency Appeal “Bosnia and Herzegovina: Population Movement”, requesting CHF 3.3 million over one year. http://adore.ifrc.org/Download.aspx?FileId=220998 . The focus is on shelter (Non-Food Items – NFIs), livelihoods and basic needs, health, water, sanitation and hygiene (WASH), Protection, Gender and Inclusion (PGI), and Disaster Risk Reduction (DRR).
  • The operations of the RCSBiH are supported by the IFRC and the ICRC, and by specific Red Cross/Red Crescent Societies, including those of the UAE, Switzerland, Germany Italy, Turkey and Croatia. These combined efforts have provided significant support including the provision of tents, sleeping bags, NFIs, winter clothing and mobile kitchens.
  • Pomozi.ba, a local volunteer group, organized food distributions for migrants sleeping rough in Sarajevo and are also in charge of food provision in the Ušivak centre near the city.
  • Danish Refugee Council and MSF are providing health care to migrants in the US canton. MSF also provided a container used by RC first aid teams in Borići.
  • Latan’s restaurant in Velika Kladuša provides two hot meals per day, free of charge for any migrant. This service is now financed by Lemon Foundation, a small NGO from the Netherlands and is supported locally by volunteers from SOS Team Kladuša.

 

Comment:

Despite recent improvements in access to shelter in buildings for the winter months, this crisis is far from being over. Conditions remain very basic in many sites, with worrying gaps in a number of areas, including; exposure to violence, access to health care and seemingly ongoing coordination issues between stakeholders. These gaps and key priorities have been highlighted and examined by last week’s very helpful ACAPS Briefing Note, which provides a strong evidence base for decision makers. The recent CHF 3.3 million IFRC Emergency Appeal has demonstrated that a considerable sum of money is needed to just maintain the stability of the humanitarian situation over the winter months ahead.

The constructive debate in the European Parliament on Thursday 13 December was most welcome, and a full recording of the debate is available at: http://www.europarl.europa.eu/ep-live/en/plenary/video?intervention=1544688943340 . The debate reinforced the reality that the migrants are not livestock to be put into winter quarters, but they are people with human rights, including the right to benefit from a sustainable solution. Just waiting for the migrant flows to all start again in the spring, with even greater numbers, cannot be an option and humanitarian actors alone do not hold the answer to what is a European problem, not just a Bosnian one.

The wider Migrant Crisis across the Region

It will be important for stakeholders to note, that while this update concerns BiH specifically, the situation there is part of a wider crisis which remains unresolved. Indicative numbers in neighbouring Balkan countries are as follow:

Croatia: Hosts some 845 migrants currently staying in two centres.

Former Yugoslav Republic of Macedonia: Hosts some 2,500 migrants registered in centres and an estimated 13,000 irregular migrants.

Serbia: Hosts some 4,000 registered migrants in centres (of whom some 1,000 are children) and an estimated 500 migrants are located in unofficial sites.

Montenegro: Hosts some 3,500 migrants in a series of centres.

Hungary: Hosts some 180 asylum seekers in two transit zones.

The funding environment is very challenging in all of these contexts, and increased and sustained humanitarian funding will be required to avert similar conditions to those seen in BiH – until such time as a longer-term solution is agreed at political levels.

 

_____________________

Key stakeholders and Contacts:  

IOM BiH: Peter Van der Auweraert.

Email: PVANDERAUWERAERT@iom.int

UNHCR Sarajevo:

Stephanie Woldenberg. Email:  wolden@unhcr.org

IFRC Regional Office Budapest: Henriett Koos, Disaster and Crisis Response Snr. Officer

Tel : +36 1 888 4518    Mob. +36 70 430 6516   Email henriett.koos@ifrc.org

European Commission:

Press contacts:

British Embassy Sarajevo: Laurie Hunter. Laurie.Hunter@fco.gov.uk

DFID Migration Team, London:  Joe Kuper. Email j-kuper@dfid.gov.uk

British Red Cross, London: Ben Webster, Head of Emergencies.

Tel: +44 (0) 207 877 7615 Mobile: +44 (0) 7872 063 288  Email: BWebster@redcross.org.uk

ACAPS Geneva: Daniel Chaplin, Information Analyst.

Mobile: +44 (0)7908 499519 Skype: danrchaplin  Email : drc@acaps.org

HVATAJ GA ŽIVOG!!!

Posted: 23. Decembra 2018. in Intervjui

Zapis sa Štabne vojne vježbe XI Kozarske brigade održane na planini Plješevici, kod Bihaća

Kao pripadnik rezervnog sastava XI Kozarske brigade, koja je imala sjedište u Prijedoru, učestovao  sam više puta na vojnim vježbama. Zadnjih desetak godina, nakon Titove smrti, vježbe su učestale. Pored brigadnih vježbi svih jedinica brigade učestalo su izvođene štabne vježbe. Kako sam bio administrator pri komandi brigade, moje učešće na vježbi trajalo je od prvih sati mobilizacije do završetka vježbe i otpuštanja rezervista i starješina. Mobilizacijsko mjesto obično je bila Kasarna “Žarko Zgonjanin“ u Prijedoru ili  Vila “Borik“ u Knežici.

U proljeće 1989. godine  održana je Štabna vježba na planini Plješavici, kod Bihaća. Vježba je trajala 7 dana. Svih 7 dana, skoro bez prestanka, lila je ledena kiša. Na vježbi je učestvovala komanda brigade sa  komandantima bataljona i komandirima svih štabnih jedinica.  Smjestili smo se pod šatore na jedan od  planinskih proplanaka, sa kojeg se pružao lijep vidik na okolna brda i kotline usječene između brda. Komandant birigade bio je potpukovnik Koprivica Kostadin, divan čovjek, kojega su svi cijenili i poštovali. Duže smo se poznavali i više puta su  me on i zastavnik Banjac Dragoljub, bivši Titov pratioc na Brionima, posjećivali kada su službeno dolazili u  opštinski Sekretarijat NO.

Tada je samo nekima od učesnika vježbe bilo poznato da se nedaleko od mjesta na kojem smo se ulogorili, duboko u podzemlju Plješavice, nalazi najopremljeniji jugoslovenski podzemni aerodrom Josip Broz Tito „Željava“. Građen je  vizionarski za 21. vijek, a izgradnja je trajala preko 10 godina. Otvoren je 1968. godine. Bio je siguran i u uslovima nuklearnog rata, a nesavladiv  iz direktnih pogodaka. U njemu je bila smještena avijacijska brigada sa 60 aviona i više od 3.000 ljudi. Bio je to jedan od najvećih aerodroma i najskupljih objekata tog vremena u Evropi. U toku agresije na BiH, 17.5. 1992. godine vojska Jugoslavije  je minirala aerodrom, potpuno ga razorila i sada je ne samo neupotrebiv, već zbog opasnih otrovnih materija koje su se razvile miniranjem, opasan zagađivač podzemnih voda. Misle li Vučić i Srbija da kupovnom školskih klupa za đake u Srebrenici mogu opravdati i iskupiti se za uništenje ovog aerodroma i zlo neseno Bosni i Hercegovini od 1991 do 1995.godine?!

Aerodrom “Željava“

Odmah po postavljanju šatora,  počelo je  se oblačiti. Gusti crni oblaci nadvili su se nad nama. Munje su počele sjevati, a zloglasna grmljavina parati nebo. Sa silovitim vjetrom na nas se počela izlivati hladana kiša, koja ni po čemu nije pokazivala da smo duboko zagazili u proljeće i da osluškujemo ljeto. Lila je kao iz kabla, a voda se neumoljivo slivala za vrat, na bluzu, pantalone i u cipele.

Neočekivano mokri i prozebli smjestili smo se u veliki Štabni šator i počeli raditi po unapred pripremljenom rasporedu zanimanja. Zajedno sa mnom sa dubičkog područja bila su još tri komandira brigadnih jedinica. Moj zadatak je bio obavljati personalne poslove i kucati naredbe, izvještaje, koje mi  je diktirao Komandant brigade i neke od starješina, koji su imali problem sa tipkanjem na pisaćem stroju. Sa kratkim pauzama radilo se do kasno uveče. I kada su svi polazili na spavanje, mene su čekai i drugi zadaci. Jedan od zadnjih dnevnih poslova bili su izvještaj Komnadanta brigade višoj komandi  i raspored zanimanja za naredni dan. Spavao sam u jednom ćošku šatora na improvizovanom ležaju. Malo koje noći da sam legao prije ponoćnih sati.

Vrijeme se u toku dana mijenjalo nekoliko puta.  Promjene su ovdje silovite i nevjerovatno brze.  Kada se sprema nevrijeme magla se podiže i prelazi u niske oblake nepravilnog oblika, koji prijeteće plove nebom, dok se iz njih ne počne izlivati teška kiša. A kad nevrijeme oslabi, magla se spušta  od vrhova prema  dolini i polako nestaje . Naveče kad je vrijeme povoljno mjesec je čist i zvijezde trepere, a čim počne kiša oko mjeseca se pravi krug oblaka i zvijeze dobiju bolesnu bjelkastu boju.

Za sedam dana, koliko smo bili na Plješavici, ne pamtim da je i jedan dan prošao bez kiše.  Te teške hladne kiše nikad neću zaboraviti. Mada je obuka pretežno vršena u šatoru, dovoljno je bilo da se kratko pojavite na kiši, da budete mokri do kože. Šatorsko krilo nije moglo pružiti nikakvu zaštitu.

Jedne večeri otišao sam na počinak u 2 ujutro. Prije nego sam legao, pošao sam na  ivicu proplanka pod krošnjom visokog hrasta obaviti nuždu. Po partizanskim uslovima tu su je mnogi obavljali.  Krošnja stabla je dominirala nad  proplankom. Sitna kiša je rominjala, a nebo bilo mračno i sumorno. Samo što sam sklopio oči, probudila me rafalna pucnjava koja je jezivo zaparala nebo. Kroz samo sekund dva rafali su se upetorostručili. Snažna eksplozija je zaglušila nebo,  a kroz šatorski pokrov probila se prijeteća crvena svijetlost. Samo što se svijetlost raspršala i nestala u mraku, uz zaglušujuću eksploziju se ponovila druga,  pa treća… Skočio sam sa ležaja i potražio čizme, koje sam pred spavanje stavio pored ležaja. Oblačeći ih, počeo sam panično tražiti pušku. Nisam je volio imati. Komandant me stalno opominjao da je nosim sa sobom, a ja uporno izbjegavao. Smetala mi je u obavljanju mog posla, koji je bio više administrativni nego vojnički. U momentu kad sam opipao kundak puške, začuo se gromoglasan glas, koji me sledio do petnih žila: „Hvataj ga živog!!!“ „Hvataj ga živog!!!“ Bljesak svjetlosti je usmjerio moj unezvjereni pogled prema vratima šatora. Izletio sam iz šatora i kroz mrak, koji je nastao, pretrčao nekoliko koraka i sa novim bljeskom svjetleće rakete pao na zemlju. Rafalna paljba je pljuštala iznad glave. Sa gašenjem svjetlosti ponovno sam potrčao, napravio nekoliko koraka i bacio se na zemlju.  Znao sam da se moram izvući iz neprijateljskog obruča. Jedina nada mi je bila da će me zaštiti mrak. U tom momentu shvatio sam da su nedaleko od mene na zemlju padale i podizale se sjene još nekoliko vojnika. Pomislio sam da su to moji saborci.  U glavi mi je brujalo. Vidio sam sebe uhvaćenog u rukama neprijatelja. Ne znam da li me više bilo strah što ću kao zarobljenik biti tučen i mučen ili me je više bilo sram što sam dozvolio da im živ padnem u ruke. Kad sam ponovno podigao glavu, zapazio sam da ležim samo nekoliko metara od hrasta, pod kojim sam samo sat ranije obavio nuždu. Jeziv strah, koji me sve do tada držao, polako se smanjivao.  Svijest je, kao krv  kad nenadano udari u lice,  počela prodirati u moj mozak  i razne misli se počele rojiti u mojoj glavi. Tek tad sam osjetio da sam sav mokar od mokre zemlje i vlažne trave, koje je kiša već danima natapala. U tom trenutku ponovno se začuo šum rakete koja je probijala nebo, a nebom se umjesto crvene prosula zelena svijetlost. Mada još nisam bio svijstan stanja, zeleno nebo mi je djelovalo ohrabrujuće. Kratko po tom začuo se glas koji oslobađa straha, svih briga i strepnji: “ Vježba je završena!” Kad sam se podigao i pokušao popraviti vojničku bluzu, osjeto sam na rukama neku ljigavu masu. Tek tada sam shvatio da sam ležao na mjestu gdje smo obavljali nuždu. Sav sam bio od govana.

O ovom događaju često sam pričao prijateljima. Na račun toga smo se smijali i zbijali šale.  Nadam se da  će se i vama koji ovo budete čitali pojaviti smiješak. Meni jeste.  A bilo je takvih komičnih događaja koliko hoćeš.  Sjećam se i slučaja kad sam se vratio sa vježbe koja je za mene i neke druge trajala mjesec dana. Mislim da je to bila velika vježba svih rodova održana u dubičkom selu Ušivac. Majka i supruga su čuli da se vraćamo sa vježbe, pa su me čekali na ulaznim vratima, a ja umjesto da se s njima  izgrlim i izljubim, razgrnio sam ih rukama, proletio pored njih kao hurija i uletio u zahod. Bilo je to u zadnju minutu. Da se razrahatim.

Sve te vježbe su bile teške i nerado smo se na njih odazivali, ali je u njima bilo i puno draži. Svi mi sa njih nosimo i lijepih uspomena. Kroz njih su učvrščivana postojeća i sklapana nova prijateljstva, koja su dugo trajala.  I bilo je sve tako do prvih julskih dana 1991.godine, kada je počela preobrazba Jugoslavenske narodne armije u srpsku okupatorsku vojsku, koja je crvenu zvijezdu petokraku, s kojom smo se 50 godina  ponosili, zamjenila četničkom kokardom. Tada je postalo očigledno da muslimani Bošnjaci nisu više poželjni u XI Kozarskoj brigadi, koja je  1. Maja 1993.godine transformisana u XI Dubičku pješadijsku brigadu.

 

Burlington, 23. Decembra 2018                                 Zijad Bećirević

Spas Aluminija

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića

JAZAVCI

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Dejtonski ugovor je zaustavio oružanu agresiju na našu zemlju, ali agresija na našu zemlju i većinski dio njenih građana drugim sredstvima i dalje traje. Svakodnevno smo, kroz politiku koja se provodi u manjem BiH administrativnom entitetu, svjedoci tog nastavka agresije od strane Hrvatske I Srbije.
Upravo zbog takvih politika zemalja – agresora naša država ne može da profunkcionise jer, takve je politike guše i sprječavaju u tome. Ne može se govoriti ni o kakvoj ekonomiji, nezaposlenosti, lošem stanju u obrazovanju i zdravstvu, katastrofalnim cestama, nebrizi za okoliš, niti o bilo čemu što čini normalnu državu, dokle god postoji politička nestabilnost i kriza, koju proizvode susjedne države, koje se nisu odrekle svojih ratnih ciljeva. Politička nestabilnost utiče i na ekonomije najjačih zemalja u svijetu, kao što je slučaj sa Britanijom zbog Brexita jer, strani investitori ne žele ulagati u zemlje u kojima vlada politička nestabilnost, koja znači ekonomsku neizvjesnost.

Najnoviji u nizu agresorskih poteza je onaj sa Deklaracijom hrvatskog Sabora o ‘položaju Hrvata u BiH’, čime se Hrvatska direktno i otvoreno miješa u unutrašnje poslove naše države, a što se u međunarodnom pravu tretira aktom agresije.
Svjedoci smo i najnovijih, neovlaštenih poteza CIK-a, koji je, očito pod okupacijom agresorskih država, koje putem svoje ‘političke služinčadi’ na našoj političkoj sceni, pokušavaju sprovesti ono što agresorima nije uspjelo postići ratom.
Odavno se po društvenim mrežama ‘provlače’ pozivi na bojkot robe, usluga, sportista, umjetnika, kao i odlazaka na ljetovanje i u turističke posjete dvjema susjednim, agresorskim državama, Srbiji i Hrvatskoj. Čini se da mnogi ne vide vezu između tog bojkota i politike koju prema nama provode te dvije zemlje, niti efekat koji će bojkot svega što dolazi iz tih zemalja imati na njihove agresorske politike.

Šta je to politički bojkot?

Po definiciji politički bojkot koristi sredstva ekonomske prisile da bi natjerao bojkotovanu stranu da govori ili se ponaša na način koji bi doprinio ostvarivanju ciljeva strane koja provodi bojkot.
Bojkot je uzdržavanje od kupovanja robe, prestanak poslovanja ili bilo kojeg oblika saradnje sa osobom, organizacijama ili državom i svim onim što iz te države potječe. Cilj političkog bojkota jeste vršenje političkog pritiska na bojkotovanu stranu kako bi se ona odrekla politike koju vodi i/ili ponašala kako to od nje učesnici bojkota traže i očekuju.
U historiji je bilo brojnih primjera bojkota, od koji cu spomenuti samo nekoliko.

– Tako, bojkot Izraela od strane Arapske Lige traje od 1948. i uključuje bojkot robe proizvedene u Izraelu te prekidanje poslovanja sa svim izraelskim kompanijama i firmama.
Kako Olimpijske igre omogućavaju vladama brojnih zemalja da izraze svoje političko stanovište, godine 1964. IOC (International Olympic Committee) je zabranio učešće Južnoafričke Republike u Olimpijskim Igrama u Tokiju zbog njene politike o rasnoj segregacije. Ta se zabrana nastavila sve do 1992. godine, odnosno sve do ukidanja apartheida u Južnoafričkoj republici.
– Godine 1980. Zbog Sovjetske invazije na Afganistan, američki predsjednik Carter pozvao je američki Olimpijski Komitet da bojkotuje Olimpijske igre u Moskvi. Primjer Amerike su slijedile i 62 države koje su učestvovale u bojkotu Olimpijskih igara u Moskvi.
– Bojkot Izraela i divestiranje u Izrael (povlačenje stranih investicija iz Izraela) zbog cionističkog režima i terora i progona koji taj režim provodi nad Palestinacima poprimio je srazmjere uspješnog globalnog bojkota u svijetu. U pokret za bojkot Izraela nije uključena ni jedna od vlada čiji građani učestvuju u bojkotu Izraela, vec brojna udruženja, uključujući i Jevrejska (koja predstavljaju Jevreje koji se protive cionizmu, te uništenju Palestinaca ). Širom svijeta postoje brojne aktivnosti kojima se bojkotuju Izrael i njegov cionistički režim (počev od bojkota izraelske robe, proizvoda i usluga, preko akademskog i kulturnog bojkota, bojkota izraleskih umjetnika, divestiranja, te čak i blokiranja izraelskih brodova u američkim i kanadskim lukama, kako bi se spriječio istovar izraelske robe sa tih brodova).

Kroz kampanju bojkota međunarodne kompanije koje posluju sa Izraelom prisiljavaju se da prekinu svoje poslovanje s Izraelom kako bi izbjegli negativan imidž i gubitak kupaca.
Ovom se vrstom bojkota podiže svijest javnosti o izraelskom apartheidu nad Palestincima, te doprinosi ekonomskom pritisku na Izrael kako bi promijenio politiku, te se konačno postigao pravedan mir.
Kampanja bojkota Izraela i divestiranje u Izrael nastala je po modelu uspješne kampanje bojkota rasističkog režima i aparheida u Južnoj Africi, a u nju su se uključile i mnoge poznate ličnosti u svijetu.
-Za samo 10 godina svoga postojanja, kampanja za bojkot Izraela koja je već odavno poprimila globalni karakter, postigla je značajan uspjeh. Ona je uvelike oštetila imidž Izraela, koji sada troši milione dolara kako bi pokušao popraviti svoj narušeni imidž.

Slijedimo primjere kampanje bojkota u svijetu – bojkotujmo Hrvatsku i Srbiju!

Naši građani imaju i pravo i obavezu da neovisno o političarima na agresiju Srbije I Hrvatske odgovore bojkotom tih zemalja. Obzirom da je nasa država najveće tržište za proizvode iz obje zemlje, bojkotom imamo mogućnost da značajno utičemo na njihovu ekonomiju, te time izvršimo pritisak i na njihovu politiku.
Treba imati na umu da kupovinom roba i usluga iz tih zemalja, te odlaskom u posjete tim zemljama, svoj novac dajete njihovim firmama, restoranima, hotelima. Svi oni plaćaju porez svojim državama, koji odlazi u državni budžet iz kojeg se finansiraju plate njihovih političara, koji sprovode fašističke, agresorske politike prema našoj državi. Bojkotom svega što dolazi iz tih zemalja, udarićete na budžet tih država, kao i na firme, od kojih su mnogi ‘sponzori’ političkih partija u tim zemljama, koje zagovaraju i sprovode fašističku politiku prema našoj državi. Treba spomenuti da one na vlasti u tim zemljama bira njihov narod, koji je jedini koji ih može i smijeniti, ukoliko politika koju njihovi političari sprovode dovede do još veće ekonomske krize u tim dvjema državama, što bi svakako, rezultiralo i daljnim narastanjem stope nezaposlenosti, te daljim padom njihovog živnotnog standarda.

Politički bojkot funkcioniše na sličan način kao i sankcije protiv neke države. Ali, za razliku od sankcija, politički bojkot mogu sprovoditi građani, a ne vlade – dakle, samosvjesni građani koji ne žele dati svoj novac, koji će završiti u državnoj kasi iz koje se finansira određena politika sa kojom se ne slažu.
Obzirom da se ista politika provodi i iz ‘Zapadne Hercegovine’ i iz genocidom nastalog entiteta, svakako vrijedi bojkotovati i proizvode koji odatle dolaze. Jer, svjesni smo kako razmišlja narod ta dva dijela naše države, i kakvu politiku podržava. U tim dijelovima zemlje postoje firme naših povratnika, koje zaslužuju svaku finansijsku podršku, pa im je treba I pružiti kupovinom njihovih proizvoda i/ili usluga.

– Smiješna zvuči isprika pojedinih, koji kažu: ‘Ja kupujem ono što je kvalitetno’. Jer, nema garancije da je i jedan proizvod iz Srbije ili Hrvatske kvalitetan ili kvalitetniji od domaćeg. Ako je nešto ukusnije, to samo znači da ima više hemikalija, što čini takav ‘ukusan’ proizvod kancerogenim.
Kupujući domaće proizvode, također ćemo pomoći svoju ekonomiju i jačati svoju državu. Jer, više novca u domaćim firmama znači više novca u našem državnom budžetu, sa kojim se može, i u uslovima nestabilne političke situacije, barem donekle popraviti stanje naše ekonomije, obrazovanja, i zdravstva.
Ukoliko se ne može naći domaći proizvod onda je bolje kupiti i onaj iz Italije, Njemačke, Austrije ili bilo koje druge zemlje, ali ne onih zemalja koji su predmetom bojkota.

BOJKOTUJMO HRVATSKU I SRBIJU – KUPUJMO DOMAĆE!

mr. sci Dženana Delić

CIK – kartelski instrument !

Posted: 20. Decembra 2018. in Intervjui

U svom dosadasnjem politickom angazmanu imao sam nekoliko puta  kontakte sa Centralnom Izbornom komisijom (CIK-om) , preciznije sa gdjom Irenom Hadziabdic .   Za one koje i ne znaju u CIKu sjedi 7 osoba od cega 6 muskaraca i jedna zena. Dva Bosnjaka, dva Srbina , dva Hrvata i jedna iz ”Ostalih”. U vise kontakata sa gdjom Hadziabdic  iznosio sam  brojne birokratske probleme i zloupotrebe  na koje bh. dijaspora  nailazi prilikom podnosenja svoje prijave za glasanja iz inostranstva .  Irena je pokazala razumjevanje za sve probleme na koje nailazimo ali sam ubrzo shvatio da ”jedna ili dvije laste ne cine proljece”.  Problemi koji se jednostavno mogu rijesiti  primjenom iskustva izbornog sistema kako je to slucaj u drugim, demokratski razvijenijim sustavima,  postali su ”nerijesivi”,  jednostavno,  jer to ne zele oni koji o tome odlucuju, dakle radi se o ocitoj opstrukciji.  Brzo sam shvatio da je CIK radije politicka nego drzavna institucija preko koje se preklapaju razni politicki interesi. Kako jedan broj politickih stranaka i politickih predstavnika u BiH radi na principu ”kartela”, jasno je da je kriminalna hobotnica osim zdravstva, obrazovanja, pravosudja, kulture i prosvete,  ispruzila svoje pipke i u ovu instituciju. Ono sto je politicka mafija uspjela u svojim namjerama jeste da je totalno obesmislila odrzavanje izbora. Danas im je jos ostala  Centralna banka i armija  kao stubovi drzavnog suvereniteta , zbog cega me ne cudi sto  su i one  na udaru te iste  politicke mafije.

Aneksu 7 Daytonskog sporazuma o pravu izbjeglica i prognanika  je vise nego jasan; ”Sve izbjeglice i prognanici imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. Imaju pravo na povrat imovine koje su lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. godine ina naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbjeglica i prognanika važan je cilj rješavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. Strane potvrduju da ce prihvatiti povratak osoba koje su napustile njihov teritorij, ukljucujuci i one koje su dobile privremenu zaštitu trecih zemalja. Sve izbjeglice i prognanici imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. Imaju pravo na povrat imovine koje su lišeni tijekom neprijateljstava od 1991. godine i na naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbjeglica i prognanika važan je cilj rješavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. Strane potvrduju da ce prihvatiti povratak osoba koje su napustile njihov teritorij,ukljucujuci i one koje su dobile privremenu zaštitu trecih zemalja.”

 

Aneks 7 nikad nije sproveden! Razlog je jednostavan. Niti politicko Sarajevo niti politicka Banjaluka nikada nisu pokazali istinsku volju za njegovo sprovodjenje. Banjaluka, zbog sprovodjenja u djelo rezultata genocida i etnickog ciscenja dok Sarajevo, ”cuvanjem” izbjeglica  cuvalo  je svoju izbornu bazu.  Populacija izbjeglih i prognanih je najvise izgubila u proteklom ratu da bi se proces njene politicke manipulacije  nastavio i u miru. Ono sto je bolna istina koju treba reci svim onim kojima je stalo do drzave  jeste da bez istinskog povrata raseljenih, prognanih i izbjeglih nema niti drzave Bosne i Hercegovine. Oni najhrabriji i najodvazniji koji su se vratili u manji bh.entitet susrecu se sa vec poznatom diskriminacijom koja je posebno izrazena u oblasti obrazovanja. Djeci se ne priznaji jezik koji govore, uci se historija u kojoj su ratni zlocinci heroji i gdje dominira historijski revizionizam, zdravstvena zastita povratnika je vrlo losa.  Jasno je da su sve ove aktivnosti posljedica koordiniranog djelovanja zvaničnog Beograda i Zagreba kada je u pitanju BiH preko svojih eksponenata u BiH i CIK-u BiH

Zbog toga je Zijad Becirevic, direktor IFIMESa  u pravu kad naziva CIK političko-mafijaškom organizacijom , u kojoj vecinu predstavljaju eksponenti Dragana Čovića i Milorada Dodika. Odluka o popuni Doma naroda Parlamenta FBiH je neustavna i nezakonita jer je pitanje delegiranja delegata u Dom naroda Parlamenta FBiH riješeno zakonom, a ne da se to rješava nezakonitom voljom sedam članova CIK-a. Opravdane su kritike i na racun Visoki predstavnika Valentina Inzka kao i ponašanju Tužilaštva BiH. Oni se u svemu ovome posmatraju isto onako kako su se ponasali i u poslednjem ratu; Kao ” posmatraci” nezinteresovani na implikacije i negativne posljedice  nezakonitih i neustavnih odluka  CIKa.  Odluka CIK-a u praksi znači da bi stranke okupljene oko HDZ-a BiH u federalnom Domu naroda mogle imati 12 od ukupno 17 delegata, što bi im omogućilo potpunu kontrolu nad tim Domom. Također, iz brojke od 12 delegata proizilazi da bi stranke okupljene oko HDZ-a BiH u državnom Domu naroda mogle imati četiri delegata, a pošto taj Dom broji tri kluba od po pet delegata, sasvim je moguće da HDZ i SNSD u dva kluba imaju po četiri, odnosno ukupno osam delegata, što je prosta većina. Ili jednostavnije receno objavljuje se ”diktatura ” onih eksponenata  koji negiraju genocid u Srebrenici i onih koji ne priznaju UZP- udruzeni zlocinacki poduhvat!

Ovo je jasan signal i alarm međunarodnoj zajednici, prije svega SAD-u, ali i nama, izbjeglim, prognanim i protjeranim . Pitanje svih pitanja je ; Zauvjek otići iz zemlje ili prihavatiti političku borbu  angažiranjem u opoziciji kako bi se politička mafija strpala u zatvor?

Mr. sci. Edin Osmančević

KAŠIČICA

Posted: 20. Decembra 2018. in Intervjui

VESNIN 8- MARTOVSKI POKLON

Svaki dan i svaki put kad serviram obrok za familiju i iz ladice uzimam escajg pogled mi padne na jednu kašičicu koja se po obliku i dužini razlikuje od svih drugih. Ona me potsjeti na dragu dubičanku  Vesnu Čaušević , moju suprugu Hateminu i Titovu Jugoslaviju. Vrati me u  vrijeme kada smo živjeli u miru, slozi i ljubavi, družili se, zajedno slavili praznike i porodične jubileje, posjećivali se i razmjenjivali sitne darove, koji nisu prestavljali teret, a svakog radovali. U to vrijeme poštovao se komšija , cijenio prijatelj. Pomagali se i dopunjavali, živjeli  složno, kao sestre i braća.  A tu neobičnu kaščicu, koju svaki dan gledam, za 8. Mart – Dan žena  poklonila je prije  30 godina mojoj supruzi Hatemini naša prijateljica Vesna Čaušević.

Mlađi možda ne znaju, ali stariji znaju, da se 8. Mart, poznat kao Dan žena, tada slavio širom Jugoslavije. Tog dana se malo radilo. S nesrpljenjem se čekali podnevni sati, da žene promovišu svoju dominantnu ulogu i počnu “ludovati „ uz našu asistenciju. O tome gdje će ko i skim će slaviti pričalo se mjesecima. A desetak dana ranije 8. Mart je bio glavna  tema. Razgovaralo se samo o tome gdje će ko i s kim slaviti, a žene uređivale frizure i pripremale svečane haljine.  Ni jedan hotel ili imalo bolji restoran u te dane nije bio prazan. Naročito onaj koji je imao živu muziku.  Svi drugi praznici, čak i oni državni kao Dan oslobođenja ili Dan Republike bili su manje popularni  i na neki način u sjeni  naših žena!  Složićete se  da je samo  proslava Nove godine bila svečanija i opuštenija.

U skoro svakoj radnoj organizaciji  povodom 8. Marta organizovana je zabava, na kojoj se jelo, pilo, pjevalo.  Muškarci nisu zvanično pozivani, ali su rado prihvaćani.  Supružnici su slavili odvojeno – muž u svojoj a supruga u svojoj radnoj organizaciji.

Bilo je uobičajeno da prijatelji i poznanici uz određene praznike razmjenjuju sitne poklone. Za  8. Mart žene su darivane od svojih muževa, ali su dobivale sitne poklone i od muškaraca s kojima su radile. Kupovina poklona nije bila jednostavna, naročito za one koji su radili u firmi gdje je bilo više žena. Trebalo je izabrati praktičan upotrebiv, zanimljiv i funkcionalan poklon, koji puno ne košta, a da osobi kojoj se poklanja bude koristan. Obzirom da sam obično radio s više žena nego muškaraca, a nikad nisam imao viška para, nije mi to bilo jednostavno. Tako sam jednom mojim radnim kolegicama darovao set za šivanje, u kome su igle, konci, drugi put set češljeva, te veliku kutiju šibica sa nekim dodatkom…Nikad se nije dogodilo da neka žena kaže da joj se poklon ne dopada. Svaka ga je primila sa nenamještenim osmijehom zadovoljstva.

Moja supruga je radila na šalteru Službe društvenog knjigovodstva (SDK) i neki od njenih komitenata znali su je u prigodnim prilikama darivati nekim sitnicama. Donesu  kesicu bombona, čokoladu, napolitanke…Tako je jednog 8. Marta prije 30 i kusur godina Vesna Ćaušević moju suprugu darovala sa tom kašikicom, koja se razlikovala od drugih, jer je bila  duža od standardnih i dopadljivog izgleda. Bilo je to uzvraćanje sitne pažnje,  znak poštovanja i zahvalnosti.  Godinama kasnije, taj poklon je meni i mojoj supruzi obnavljaio sjećanje na nju i njenog Mirzu, dubičke sportske zvijezde, legende dubičkog rukometa, koji su nam svojim uspješnim sportskim nastupima kao igrači i treneri priređivali spektakle i donosili trofeje, koje i danas pamte i s njima se ponose Dubica i Dubičani.

A kada je  rat počeo i nestalo idile, kada smo krenuli od nemila do nedraga, ta Vesnina kašićica je uvijek bila nedjeljivi dio našeg putnog tovara. Iz Bosne do Hrvatske, od Hrvatske do Njemačke, od Njemačke do Amerike, i ko zna kuda i dokle dalje.

I mnogo puta kasnije, kad god smo moja supruga i ja nazvali telefonom porodicu Čaušević ( koja sada živi u Čikagu) i s Vesnom obavili nekoliko minuta prijateljskog razgovora, uz smiješak smo se obostrano potsjetili  na njen znalački odabran poklon i ponovno joj se zahvalili.

U toku sretnog braka, koji je trajao 45 godina, ja i moja Hatemina primili smo od rođaka i prijtelja razne i broje poklone. Neke pamtimo, a neke smo i zaboravili. Ali tu neobičnu kašičicu, koju nam je poklonila Vesna Čaušević, nikad nismo i nećemo zaboraviti. Kako da je zaboravim, kad mi je ta Vesnina kašičica  svako jutro nezamjenjiv rekvizit uz šoljicu vrelog ćaja.

Potsjetimo se da je kašika obavezan dio pribora za jelo od davnina. Korištena je i danas se koristi i kao mjera. Prva kašika nastala je u doba paleolita. Ljudi su je pravili od drveta, školjki, metala – zlata, srebra , bronze, od kosti, kristala, porcelana, plastike. U našim krajevima dugo, veoma dugo, jelo se drvenom kašikom. Korisno je znati da se med ne sipa metalnom već drvenom ili plastičnom kašikom, jer metal neutrališe ljekovita svojstva meda.

Nema više moje Hatemine, ali su ostale uspomene na nju, a jedna od njih, koja i danas čini sastavni dio moga života i života moje porodice, je 8- Martovski poklon drage dubičanke Vesne Čaušević. Kašičica! Kašikica! Kaščica!

Burlington, 19. Decembra 2018.                                     Zijad Bećirević

Epizode

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Kako se moglo i očekivati, CIK je donio odluku da se Dom naroda Parlamentarne skupštine F BiH ima popunjavati prema popisu iz 2013., a ne prema popisu iz 1991., kako nalaže Ustav F BiH i Ustav BiH. Prevedeno na matematički izražaj, to znači da će u Domu naroda Parlamentarne skupštine F BiH od ukupno 17 poslanika iz reda hrvatskog naroda, njih 12 bii iz HDZ-a, odnosno dvotrećinska većina, pa će skupa sa poslanicima iz Dodikovog SNSD-a imati apsolutnu kontrolu nad tom zakonodavnom institucijom u F BiH i shodno tome kreirati po svojim kriterijima i željama izvršnu vlast u većem bh. entietu. Također, shodno ovom modelu, poslanici iz tih stranaka mogu delegirati u državni Dom naroda, čija tri kluba imaju po pet delegata, odnosno ukupno petnaest, po četiri delegata pa je to u zbiru osam, što je prosta većina. Dakle, ovom Odlukom koja je apsolutno ne fonu realiziranja političkih ciljeva osvjedočenih rušitelja BiH Dodika i Čovića, a iza obadvojice, ne zaboravimo to, stoje Beograd i Zagreb, i da su onih pet članova koji jesu glasali za ovakvu protuustavnu odluku zapravo eksponenti SNSD-a i HDZ-a.

Neviđeni ustavno-pravni nonsens po modelu CIK-a

Ovu državnu instituciju je u svome ad hoc komentaru direktor IFIMES-a iz Ljubljane, dr. Zijad Bećirović, nazvao “mafijaško-političkom organizacijom” koju “Tužilaštvo BiH treba procesuirati. Naime, osim što si je uzela za pravo da nameće antiustavnu odluku u procesu formiranja vlasti u F BiH, djeluje kao, najblaže rečeno, pravni nonsens da su se odredili da će se ista primjenjivati nakon objavljivanja u službenim glasilima, što praktično znači za dva dana. A gdje je pravni lijek? Naravno da će neki politički subjekti podnijeti apelaciju prema Ustavnim sudovima F BiH odnosno BiH pa ako ti sudovi donesu kompatibilne odluke kojima će eventualno proglasiti neusstavnom Odluku CIK-a, a vlast se formira po istoj, šta se onda može desiti? Desit će se da je vlast neustavna! I gdje smo tek onda? To će tek biti novi haos i agonija! A vidjet ćemo koje će stranke pravno osporavati ovu odluku kod nadležnih ustavnih sudova, a itekako će biti zanimljivo vidjeti koje će se od stranaka koje sebe svrstavaju u “probosanski blok”, ne čekajući odluke ustavnih sudova, sudjelovati sa inkriminiranim HDZ-om i SNSD-om u formiranju vlasti po popisu iz 2013., odnosno po neustavnoj odluci CIK-a.

Inzko, kao “Evlija Čelebija…”

Taj Inzko je svojom salonskom i licemjernom reakcijom na ovu Odluku čini se nadmašio samoga sebe onakvoga: rekao je samo da treba poštivati Ustav F BiH i ništa više. A ima ovlasti da stvar presječe potezom pera a neće. Kao što nije htio ništa ni do sada, a mogao je i morao je. Zato ga je s pravom moj prijatelj, spomenuti direktor IFIMES-a dr. Zijad Bećirović, nazvao “Evlijom Čelebijom”, budući da “samo prati prilike u BiH, kao kroničar…”, umjesto da”radi svoj odlično plaćeni posao..”

Da li su reakcije SAD i EU dio međunarodnog UZP-a ili uobičajena diplomatska retorika?

Dakle, reakcije Američke ambasade i Misije EU u BiH na Odluku CIK-a ne samo da su blage, nego na neki način su dali podršku istoj, makar bila i protuustavna, kao što jeste. Dok su još svježi utisci i poruke zamjenika američkog državnog sekretara Johna Sullivana vezano za razbijače BiH (naravno, odnosilo se na Dodika i Čovića) pa se pomislilo da je to to, stav Američke ambasade na Odluku CIK-a koja je, između ostalog, sebi uzela za pravo da proglasi Anex VII Dejtonskog sporazuma ispunjenim (a to je nadležnost visokog predstavnika ili Parlamenta), je najblaže rečeno zbunjujući i licemjeran, odnosno u kontradikciji sa porukama Sullivana. Stav EU nije, bar za mene, čak ni zbunjujući, jer ta impotentna i heterogena tvorevina ni do sada nije pokazala sklonost ka BiH. Kada se sve to ima u vidu, preostaje razumnom čovjeku da se upita: nije li, zapravo, po srijedi nekakav međunarodni UZP protiv jedinstvene i suverene države Bosne i Hercegovine? Volio bih kada bi moje sumnje demantirali prozvani, posebno Amerikanci!

Bedrudin GUŠIĆ

Karamatić i HNS

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Iza nas  je već 16 godina od osnivanja Svjetskog saveza dijaspore BiH (SSDBiH) i ne mnogo manje od formiranja Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), a između Bosne i Hercegovine  i njene milionske dijaspore još uvijek je duboki jaz i  iskopani rovovi.  Samo neke od njih pokušali su premostiti bosanski entuzijasti, a nedavno svojom “Platformom za progres“ i  preći  Prof. Dr.Mirsad Hadžikadić, Osnivač Savjetodavnog vijeća za BiH i uspješan američki biznismen, ali tek nakon što je osvojio 50.000 glasova na posljednjim općim BH izborima.

Svi pokušaji da se uspostavi i  oživotvori pupčana veza između  BH dijaspore, koja broji blizu 2 miliona bh građana  i njene matice  Bosne i Hercegovine ostali su samo na pokušajima i bilježe ograničene, a  obzirom na potencijal,  porazne rezultate.

U septembru 1999. godine Dr. Mustafa Karavdić- Predsjednik Kulturnog društva “Preporod“ iz Sidneja – Australija, pokrenuo je inicijativu  za osnivanje Zajednice svih bosanskohercegovačkih uduženja, koja bi ih udružila i povezala u jednu mrežu. Ovu ideju podržala je Zajednica BH udruženja Velike Britanije i Republike Irske i odlučila  da je provede u djelo. Osnovan je inicijativni – Organizacini odbor, koji je izvršio  pripreme i  u sve zemlje u kojima žive Bosanci i Hercegovci poslao Pismo namjere. Članovi odbora bili su: Dr. Zdenka Besara, Kelima Dautović, Branka Franić, Faruk Tičić, Zajim Pašić, Anes Cerić, Nihad Filipović, Ferid Kevrić. Idriz Kadunić, Muhamed Siranović, Idriz Saltagić, Spaho Bajrić, Namik Alimajstorović, Mustafa Karavdić, Hajrudin Avdić, Mirzet Dajić, Besim Ibrišević i Šukrija Džidović.

Održano je više pripremnih skupova, od kojih je jedan od finalnih održan u ljeto 2001.g.  u Londonu, na kojem je odlučeno da se Osnivačka sjednica Kongresa održi u Sarajevu i utvrđen Pristupni dokument, koji je  poslan na 700 adresa, svim  bh udruženjima na razmatranje. U njemu su izloženi osnovni razlozi i pravci organizovanja bh dijaspore u svijetu.

Svjetski savez dijaspore BiH (SSDBiH) osnovan je  u Sarajevu 25 i 26. Maja 2002.g. na sjednici kojoj je prisustvovalo 200 delegata  iz 23 zemlje. Osnovan je kao krovna organizacija BH dijaspore sa zadatkom da poveže bh iseljeništvo u svijetu i omogući njegovo  efikasnije uključivanje i prisutnost u rješavanju pitanja od interesa za BH dijasporu i državu BiH. Na Osnivačkoj sjednici ponuđena su četiri  dokumenta: Uloga dijaspore u razvoju BiH i njenom uključenju u evroposke integracije, Ekonomske veze dijaspore i BiH, Obrazovne , informativne, kulturne i sportske veze između dijaspore i BiH i Deklaracija osnivačkog Kongresa BH dijaspore. Tada je izabran Glavni odbor od 18 članova. Za prvog predsjednika SSDBIH izabranan je g. Namik Alimajstorović , koji je obavio prva dva izborna mandata. Jedna od njegovih prvih poruka bila je : “Na snagama naše dijaspore možemo graditi  i učvršćivati  bosanski lobi koji će biti temelj i oslonac današnjim i budućim generacijama.” Od tada do danas pokušano je i urađeno mnogo. Održano je 9 kongresa, a posljednji deveti 7. Jula 208. godine u Sarajevu.

Neki od učesnika Osnivačkog kongresa su: Mustafa Karavdić – Australia, Jasmina Turajlić i Dag Đumrukčić- Engleska, Fahrudin Burek – Njemačka, Lamija T anović – Danska, Murat Kovač – Njemačka, Sabit Milinkić – Australia, Alija Kadrić -. Švedska, Omer Behmen – Sarajevo, Avdo Hebib – Sarajevo, Sulejman Alijagić – Sarajevo, Benjamin Markin – Japan…. I ja, autor ovog teksta, trebao sam biti jedan od učesnika, ali sam bio spriječen, pa sam pismenim putem dostavio svoje prijedloge i sugestije, od  kojih su neki bili upotrebivi i korisni  pri izradi  kongresnih dokumenta.

U pripremnim Zadacima za organizovanje osnivačkog kongresa B-H dijaspore, objavljenim u brošuri publikovanoj marta 2001. godine, objavljena su tri teksta na  tu temu. Jedan je bio iz Ambasade BiH u Kopenhagenu od Pr. Dr.  Lamije Tanović, drugi od Akademika Muhameda Filipovića, a treći pod naslovom  “Bosanskohercegovačka  dijaspora u vlastitom ogledalu“ je bio moj tekst.  Obzirom da ciljevi, teze i strateški pravci ni danas nisu izgubili na zanačaju i aktuelnosti, odlučio sam da vam ga predočim.

BOSANSKOHERCEGOVAČKA DIJASPORA U VLASTITOM OGLEDALU

Nesumljivo je došao trenutak da se bh dijaspora, rasturena po čitavom svijetu, mora naći i ogledati u vlastitiom ogledalu, da bi prepoznala svoj lik i odredila svoje mjesto prema svojim trenutnim  i potencijalnim vrijednostima. Sazrelo je vrijeme u kojem se moraju naći i trasirati putevi i komunikacija, kako unutar dijaspore, tako i van nje, naročito oni magistralni, koji vode Bosni i njenom gravitacionom krugu. Konačno, kucnuo je trenutak u kojem se bh dijaspora, ona iz ranije sjene i ova pridošla, moraju pojaviti kao ključni faktor bez kojeg se ne mogu rješavati vitalna pitanja bosanske države, ili fakltor na koji svakog trenutka trebaju i moraju računati međunarodni arbitri.

Oči dijaspore ovog trenutka usmjerene su u dva osnovna pravca: prvi, u nju samu, na kojem mora spoznati svoje biće, precizno utvrditi migracione krugove, njihovu brojnost, uočiti njihove potrebe, opravdane zahtjeve i želje. Drugi, usmjeren u otadžbinu, u Bosnu koju kroje i prekrajaju po nekim sumnjivim projektima, stvarajući umjesto jedinstva nove podjele, ne samo na teritorijalnom već i vjerskom osnovu. Zbog toga bh migracija mora naći put unutarnje komunikacije, uobličiti svoje ciljeve kroz multi-nacionalni program, utvrditi svoj potencijal i maksimalan dio svoje vrijednosti staviti u funkciju jačanja i ozdravljenja zajedničke otadžbine.

Već ovog trenutka, iako program zajedničkog nastupa nije i ne može biti definisan, treba jasno i glasno reći svima  u svijetu: da postoji samo jedna država Bosna i Hercegovina, u kojoj ima dovoljno mjesta za narode koji u njoj žive, Bošnjake, Srbe, Hrvate i druge, ali i za bh dijasporu, koja želi da se vrati već sutra , ili bilo kad u budućnosti.

Najnovija inicijativa bošnjačkog iseljeništva u Velikoj Britaniji, pokrenuta iz Zajednice bh udruženja u Velikoj Britaniji, za održavanje Kongresa bosanskohercegovačke dijaspore, podržana je od strane bh udruženja u Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Holandiji, Australiji, Americi – Los Angelosu…

Formiran je Inicijativni odbor , koji će sačinjavati stalni članovi i predstavnici zemalja učesnica. Kongres bi bio otvoren za bh iseljeništva svih naroda i vjerskih opredelenja, za sve Bosance i Hercegovce, koji Bosnu i Hercegovinu osjećaju i smatraju svojom domovinom. Prvobitno ponuđen Inicijalni program , kao alternativa za održavanje Kongresa bh dijaspore u Velikoj Britaniji, može poslužiti kao osnova za formiranje prihvatljivog prijedloga.

Može se argumentovano konstatirati da je ovaj važan prvi iskorak bosanske dijaspore u svijetu zakasnio, da i dalje kasni, ali je to iskorak koji se mora učiniti i bolje da se što prije učini, kako bi dijaspora mogla naći sebe i revalorizovati svoje vrijednosti u kontestu konačnog  rješavanja bošnjačkog pitanja, na aktuelnoj političkoj svjetskoj sceni. To je istovremeno korak s kojim se mora reći svijetu, ali i domovini Bosni, da se više ništa ne može raditi bez njene dijaspore, veće od nje same.  Inicijatori i pokretači ovog Kongresa ostavljaju otvorene adrese za sve prijedloge  i sugestije organizacija i pojedinaca.

Naše JA za ovaj Kongres, naš doprinos ovom Kongresu, je put koji moramo proći svi mi prognanici, ali i naša zemlja Bosna, da bi ostvarili svoja prava i proklamovali vrijednosti, koje zaslužujemo svojim brojem  i statusom.  Bez čvrste komunikacijske veze  sa svojom masovnom dijasporom ne može opstati Bosna, niti dijaspora može potvrditi sebe  i svoju stvarnu ulogu, bez vjernosti i odanosti svojoj odtadžbini Bnosni i Hercegovini.  Ovo čudno dvojstvo  čini simbiozu nalik na “ sijamske blizance “, koji će sve što budu stariji  više trebati jedan drugog, ili biti  d a l j e  j e d a n  o d  d r u g o g, n a  o b o s t r a n u  š t e t u. Zbog svega toga Kongres bh dijaspore je nužda , želja i nada da bi sa njim stvari u BiH mogle poprimiti svoj mirniji  i stabilniji tok, ali i milionska prognanička masa lakše i brže doći do svojih izgubljenih prava.

Zijad BEĆIREVIĆ, SAD

*********

Cilj ovog teksta nije da daje ocjenu postignutih rezultata u odnosima između bh dijaspore i države BiH, već da potsjeti na vrijeme kada je osnovan Svjetski savez bh dijapore,  na njegove protagoniste i inicira svakog od nas da se upitamo šta smo do sada učinili  i možemo li učiniti više da interakcija bh dijaspore sa domovinom BiH bude uspješnija i  plodonosnija na obostranu korist i zadovoljstvo! Ovo nije zadatak i obaveza nekog drugog, već važna životna obaveza svakog od nas, bez obzira da li živimo u BiH ili negdje u svijetu.

 

Burlington, 16.Decembra 2018.g.                                 Zijad Bećirević

Kome smetaju migranti?

Posted: 16. Decembra 2018. in Intervjui

Stefan Dietrich je  volonter iz Švajcarske koji u poslednje tri godine pokušava da pomogne migrantima iz cijelog svijeta na njihovoj putošestiji kroz bosanskohercegovačke vrleti i goleti. Njegova poslednja akcija je usmjerena na prikupljanje pomoći migrantima kod Velike Kladuše ,Bihaća i Selakovca. On je imponiran sa “običnim” “ normalnim” ljudima u Bosni  koji kako kaže “ nemaju mnogo ali imaju srce veliko i dušu”. Stefan mi priča o jednoj baki koja kuha za migrante, jednoj spremačici koja ih snabdjeva zimskom odjećom i obućom. Stefan mi je jutros  poslao u inbox informaciju  koja ga je zgrozila. Njemački javni medijski servis ARD  prikazuje  video snimke napravljene skrivenom kamerom na kojim se vidi kako hrvatska policija uz prijetnju oružjem ilegalno vraća migrante iz Hrvatske  u BiH.

Migranti su ljudi koji se kreću iz zemlje stalnog boravka ili državljanstva u neku drugu zemlju iz ekonomskih ili obrazovnih razloga, iz nastojanja da pobegnu od elementarnih nepogoda prouzrokovanih klimatskim promenama ili želje da izbjegnu progon, kršenje ljudskih prava, ugrožavanje života ili fizičkog integriteta, da pobegnu od rata ili građanskih nemira. Razlog njihovog premiještanja neposredno je povezan s njihovom međunarodnopravnom zaštitom. Ako bježe iz svoje zemlje kako bi izbegli gonjenje u smislu člana 1A Ženevske konvencije o izbeglicama iz 1951, nazivaju se azilantima ili izbeglicama i imaju pravo na specijalnu – pojačanu – zaštitu koja je zajamčena pomenutom međunarodnom Konvencijom, koju je dosad ratifikovalo 145 država. Ako, međutim, odlaze iz svoje zemlje iz svih ostalih razloga, definišu se kao migranti i ne uživaju specijalnu, nego opštu zaštitu po međunarodnom pravu.

Starta arapska poslovica kaže; „Mirna duša je najbolja ležaljka za odmor“.BiH je potpuno zakazala kada je u pitanju migrantska kriza. Ništa novo za zemlju u kojoj skupo plaćeni političari nemaju nikakvu odgovornost. Kliše u stilu “nema mehanizma za riješavanju tog problema”,  radije se može zamjeniti sa “ne zanima nas ova kriza” . S obzirom na opću indolentnost javnosti na sve drušvene devijacije, ništa čudno, malo se zatalasa a onda se njihov  “zimski san” nastavlja, istina  u toplim prostorijama, za razliku od šatora gdje borave migranti a  u kojima ima i dosta male djece. Po nekim informacijama, u BiH trenutno ima od 3.500 do 4.000 migranata, koji su smješteni na različitim lokacijama. U ovi zimskim hladnim danima gorske službe  za spašavanje ih pronalaze i po planinama.  Volonterski medicinski tim u Velikoj Kladuši primi oko 700 ljudi sa različitim bolestima i oboljenjima iz 17 različitih zemalja u samo jednom mjesecu.

A  onda nad onim (ne)srećnicima koji se domognu Evropske Unije, odnosno  Republike Hrvatske, hrvatske vlasti treniraju strogoću vračajući ih kroz planiske zabiti tamo odakle su i  došli, dakle nazad u Bosnu i Hercegovinu. Opsežan videomaterijal snimljen je skrivenim kamerama  postavljenim u šumi blizini Lahova, na području Bosne i Hercegovine na kojim se vide i žene i maloljetna djeca. Hrvatska policija dakle nezakonito vraća migrante i tražioce azila u BiH i to, u nekim slučajevima, nasilno i bez da im omogući da zatraže azil, navodi se u izvještaju organizacije Human Rights Watch (HRW). Pod prijetnjom i upotrebom strojnica, pištolja  i pendreka! Ljudi koji su pobjegli od oružja ponovo preživljavaju traumu prijetnje oružjem.

Migranti  su ljudi kao i mi. Njihov dolazak na Balkan je probudio istinske humaniste poput Stefana Deitricha i mnoge druge. Migranti prolaze kroz strašne golgote, žrtvujući  sve što imaju pa i svoje živote. Iza sebe ostavljaju pakao i traumu kroz koju su godinama prolazili ali i  sve ono što su godinama gradili; spaljene kuće, grobove, ljude. I nadajući se da će naići na istinske ljude sposobne da ih razumiju.

Vođeni svojim vlastitim iskustvom, Bosanci i Hercegovci, njih 1,5 milion , koji su ne tako davno, bile   izbjeglice i rezultat etničkog čišćenja u poslednjem ratu, najbolje znaju kroz koje patnje ovi ljudi prolaze. Protjerivanje i vraćanje tražitelja azila preko granica bez razmatranja njihovih slučajeva protivna su Zakonu o azilu u EU, Povelji EUa o temeljnim pravima i UNovoj Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951.

Zagreb i Sarajevo snose najveću odgovornost za ovakav tretman migranata  zbog čega će se  trebaju  stidjeti!

Mr. sci. Edin Osmančević

“Thousands of migrants trapped near the Bosnian border with Croatia are ill-equipped to survive freezing temperatures and some might not make it through winter, the Red Cross said Monday (Dec 10). The International Federation of Red Cross and Red Crescent societies (IFRC) warned that more than five thousand migrants trapped in Bosnia and Herzegovina desperately needed help with winter setting in.

“We are concerned that, without concerted action, migrants will suffer a completely preventable humanitarian disaster,” said the IFRC's regional director for Europe, Simon Missiri, in a statement. “The clock is ticking,” he stressed. (IFRC Monday 10 December)

Background

More than 23,000 migrants have entered BiH so far this year, and have used two different routes. There are firstly; through Albania and Montenegro and secondly, through the former Yugoslav Republic of Macedonia or Bulgaria, and Serbia. The majority of arriving people then head towards Sarajevo and Una-Sana Canton, as they attempt to enter the European Union through Croatia. Currently it is estimated that there are between 4,500 and 6,000 migrants in the country, with an average daily entry number of between 100 to 150 people. The closest settlements to the border with Croatia are in Una-Sana Canton and the City of Bihać. Correspondingly these are the main destinations within BiH for the majority of migrants.

By the beginning of November, and with the approach of winter, the situation facing migrants and host communities was reaching a crisis point. We decided to take personal action to highlight the unmet needs of literally hundreds of migrants who were living out in the open, with only the most rudimentay shelter and totally unacceptable conditions. Our weekly updates have reported how tensions increased to the point that, at Velika Kladuša, the international border crossing between Croatia and BiH was closed by demonstrating migrants, more than fifty of whom then started a hunger strike. We have reported how it was local business leaders who de-escalated the situation after a meeting of the local Chamber of Commerce, and the provision of a local factory building to provide temporary accommodation. By chance, UNHCR were present at the border when the migrants were transferred to an under-cover site and reported this to have been peaceful and consensual. After a series of negotiations over the following weeks, IOM have secured the rental of premises for the vast majority of migrants to be able to at least shelter in a building for the winter period, even though conditions are very basic in some sites.

Our objective has been to encourage coordination and cooperation between the operational humanitarian agencies on the ground, and between them and the other key stakeholders, including the concerned authorities, local volunteer groups and donors. We have advocated for a greatly increased and resourced humanitarian response, and for an acceptable level of basic accountability to meet unmet needs which seem extraordinary in Europe in 2018. We have been in direct contact with operational agencies, major donors, members of the European Parliament, Members of Parliament in the UK and a number of international agencies. Our weekly updates continue to be shared widely and have encouraged much feedback, concern and interest.

The situation facing migrants and host communities in BiH remains of considerable concern. There still appears to be no central, inter-agency source of information aside from these weekly updates – compiled from afar – and the overall picture remains hard to follow. But it is encouraging that at least the majority of migrants now  from being housed in a building of sorts funded by IOM, it is encouraging that IFRC launched a year-long CHF 3.3 million Emergency Appeal last week to cover a wide range of non-shelter needs, and it is encouraging that the media continue to highlight the plight of this desperate group of people.

We shall continue to advocate for more resources to be provided for this humanitarian response and for recognition that in the longer term, this is not a problem in the gift of BiH to solve on its own – this is a European problem and needs to be treated as such.

Meeting of the European Parliament, Strasbourg, on 13 December 2018

The European Parliament met in Thursday 13 December to discuss the situation of Migrants and host communities in Bosnia. Extracts from the Press Statement include the followed from the opening address by MEP Ivan Jakovčić:

“We must help the migrants in BiH, while simultaneously helping the authorities in BiH prevent the illegal entry of migrants” MEP Ivan Jakovčić (IDS/ALDE) stressed in a speech to the plenary as initiator of the discussion on the migration crisis and the situation on the EU’s border with Bosnia and Herzegovina.

“There are two reasons why I proposed a discussion on the situation on the Bosnian border with Croatia, i.e. on the EU border. The first is humanitarian. In the current winter conditions, migrant children are freezing. Another problem is the education of those children. Not to mention the other problems of everyday life faced by the migrants. There are also problems with the local population, as well as violence among the migrants. There is fear among some parts of the Bosnian population, as well as in Croatia”, Jakovčić warned.

“Those problems should be discussed openly,” Jakovčić says, “and not swept under the carpet”.

His second reason for initiating the discussion “is the schizophrenic position in which Croatia finds itself. On the one hand, Croatia is accused of not treating illegal immigrants properly. On the other hand, it has an obligation to guard the EU border”. The whole situation also constitutes a major challenge for the Commission, according to the IDS MEP. (an unofficial translation of the press statement is attached)

The situation facing Migrants in Bosnia on Sunday 16 December 2018

  • Although the Borići centre was originally a dormitory it is in very poor condition and not suitable for the harsh winter months ahead. Therefore, migrants from Borići have been transferred to the Bira factory building, which is now accommodating some 2,000 people. We understand that some of this is still tented accommodation because of the very high numbers.
  • When the Borići centre has been better prepared for the winter conditions, some of the migrants may be relocated back there.
  • The worst conditions which these updates have reported on, were at an informal or spontaneous camp at Drmeljevo/Trnova in Velika Kladuša. These migrants have now almost all been relocated to nearby Miral in Velika Kladuša
  • On Monday 10 December. the IFRC described the urgency of the situation facing migrants in BiH in the following media article:  https://www.channelnewsasia.com/news/world/some-migrants-trapped-in-bosnia-may-not-survive-winter–red-cross-11018286
  • The updated figures for the location of Migrants in BiH, as we understand them, are as follows:

 

Location Name of Centre Current Occupancy Potential Capacity
Una-Sana Canton, Federation of BiH Borići (Dormitory) – Bihać ?

(building being repaired)

530
Bira – Bihać 2,000

(including some in tents outside)

1,200
Miral – Velika Kladuša 300 500
Hotel Sedra – near Bihać 430 430
Sarajevo Canton, Federation of BiH Ušivak 520 800
House for All – Sarajevo 100 100
Immigration Centre – East Sarajevo 115 115
Asylum Centre Delijaš 154 154
Herzegovina-Neretva Canton, Federation of BiH Refugee Centre – Salakovac 250 250
Republika Srpska Duje – Doboj East 30 30
Total 3,339 4,109

 

  • Since the beginning of December, the teacher training college in Bihać has been providing Bosnian and English language classes for the migrant children housed in Hotel Sedra. This project is supported by the Open Society Fund.

Specific Issues and Areas of Need

  • There was heavy snow throughout most of BiH on Thursday night, and more on Saturday. Winter has definitely arrived. A group of migrants including some women were caught without shelter in Ključ, prevented by the police from entering the US canton: https://www.facebook.com/profile.php?id=100009318317491&sk=photos&collection_token=100009318317491%3A2305272732%3A69&set=a.2236989643288291&type=3
  • Winter conditions have emphasised the (entirely predictable) urgent need for appropriate accommodation for migrants. The average temperatures in BiH are extremely low, dropping to minus 15 degrees at night. Although IOM has made enormous efforts in adapting several centres in Una-Sana Canton, conditions are still insufficient in some of the buildings provided, and the Borići (Dormitory) in Bihać is currently under repair for the winter months.
  • Food provision, is vitally important as conditions are so poor, and this is the main area of our intervention by the RCSBiH. Some 3,000 people receive 3 meals a day, hot meals and lunch packages, throughout the country, but mostly in Una Sana Canton. This food provision is funded by IOM until 31 Match 2019 and then will be taken up by the IFRC Appeal funding
  • Non Food Items (NFIs) including winter clothes, sleeping bags and other items are also very important as the winter cold bites, and numerous agencies, including Red Cross societies have been making great efforts in this area.
  • First Aid and access to wider health care services appears to remain a major gap even with the support of UN, Red Cross and NGO agencies, as there is no provision for migrants from the Government Health Service.
  • Migrants are frequently subject to beatings and other violent acts when attempting to cross international borders. Border Violence Monitoring is a project documenting illegal push-backs and police violence inflicted by EU member state authorities, mainly on the borders of Serbia/Croatia, Serbia/Hungary and Bosnia and Herzegovina/Croatia. The following link provides much detail, including reports and video footage of these violations: https://www.borderviolence.eu/proof-of-push-backs/?fbclid=IwAR1bzr37iDFbnnyyBqs8C1DBNvN7r0IHTKnMa6sB7bH_yLw7UeQ1r7cD6CE

Humanitarian Response by Organisation:

The central Government of BiH is in the lead with the Ministry for Human Rights and Refugees and Ministry of Security allocated roles in coordinating and managing reception centres. However, the humanitarian response relies mostly on the humanitarian community, where UN agencies are the biggest stakeholders.

  • IOM is the main humanitarian actor, providing shelter for migrants by renting Hotel Sedra, Bira and Miral factories in the US canton, as well as supporting food provision implemented by the RCSBiH. Water and sanitation facilities are also provided by IOM in areas where no established infrastructure is available.

 

  • UNHCR is in charge of health care as well as supporting vulnerable groups by providing protection and accommodation in hostels and private accommodation. UNHCR also provided RCSBiH with significant resources and materials for distribution, including two field warehouses, six housing units, 7,000 blankets, 500 sleeping bags, 700 mats, 6,100 clothing items and 400 bags.

 

  • The Red Cross and Red Crescent Movement: In a very welcome announcement, on Saturday 8 December the IFRC launched an Emergency Appeal “Bosnia and Herzegovina: Population Movement”, requesting CHF 3.3 million over one year. http://adore.ifrc.org/Download.aspx?FileId=220998 . The focus is on shelter (Non-Food Items – NFIs), livelihoods and basic needs, health, water, sanitation and hygiene (WASH), Protection, Gender and Inclusion (PGI), and Disaster Risk Reduction (DRR).

 

  • The operations of the RCSBiH are supported by the IFRC and the ICRC, and by specific Red Cross/Red Crescent Societies, including those of the UAE, Switzerland, Germany Italy, Turkey and Croatia. These combined efforts have provided significant support including the provision of tents, sleeping bags, NFIs, winter clothing and mobile kitchens.

 

  • Pomozi.ba, a local volunteer group, organized food distributions for migrants sleeping rough in Sarajevo and are also in charge of food provision in the Ušivak centre near the city.

 

  • Danish Refugee Council and MSF are providing health care to migrants in the US canton. MSF also provided a container used by RC first aid teams in Borići.

 

  • MFS Emmaus provided food in Velika Kladuša until September 2018 and hosted a small number of vulnerable people in Duje, near Doboj. They have offered accommodation for 2,000 people in Duje, but this is off the migration route and people are not willing to stay there.

 

  • Latan, the local restaurant owner providing hot meals free of charge for migrants in VK, is now being supported by a Dutch NGO, Lemon Foundation.

 

Donor Support:

European Union:

  • Following the recent announcement of the allocation of a further €500,000 from the European Commission to continue assisting the most vulnerable refugees and migrants in BiH, on Thursday 13 December the European Parliament debated the “situation of migrants at the EU border in Bosnia and Herzegovina” (details above and attached). To date, IOM and UNHCR have received EUR 7.6 million from the EU.

Slovakia:

  • The Slovak Ambassador to BiH visited Bihać two weeks ago and made a donation worth nearly KM 90,000 to the RCSBiH in the US canton and in Višegrad on the border with Serbia.

 

Comment:

While the majority of migrants in the canton are seemingly now under cover for the winter, the crisis is not over. Conditions remain very basic in many sites, with worrying gaps in access to health care, and as the CHF 3.3 million IFRC Emergency Appeal has demonstrated, a considerable sum of money is needed to just maintain the stability of the humanitarian situation over the winter months ahead.

The constructive debate in the European Parliament on Thursday 13 December was most welcome. The debate reinforced the reality that the migrants are not livestock to be put into winter quarters, but they are people with human rights, including the right to benefit from a sustainable solution. Just waiting for the migrant flows to all start again in the spring, with even greater numbers, cannot be an option and humanitarian actors alone do not hold the answer to what is a European problem, not just a Bosnian one.

It will be important for stakeholders to note, that while this update concerns BiH specifically, the situation there is part of a wider crisis which remains unresolved. Indicative numbers in neighbouring Balkan countries are as follow:

Croatia: Hosts some 845 migrants currently staying in two centres.

Former Yugoslav Republic of Macedonia: Hosts some 2,500 migrants registered in centres and an estimated 13,000 irregular migrants.

Serbia: Hosts some 4,000 registered migrants in centres (of whom some 1,000 are children) and an estimated 500 migrants are located in unofficial sites.

Montenegro: Hosts some 3,500 migrants in a series of centres.

Hungary: Hosts some 180 asylum seekers in two transit zones.

The funding environment is very challenging in almost all of these contexts and increased and sustained humanitarian funding will be required to avert similar conditions to those seen in BiH – until such time as a longer-term solution is agreed at political levels.

 

_____________________

Key stakeholders and Contacts:  

IOM BiH: Peter Van der Auweraert.

Email: PVANDERAUWERAERT@iom.int

UNHCR Sarajevo:

Stephanie Woldenberg. Email:  wolden@unhcr.org

IFRC Regional Office Budapest: Henriett Koos, Disaster and Crisis Response Snr. Officer

Tel : +36 1 888 4518    Mob. +36 70 430 6516   Email henriett.koos@ifrc.org

European Commission:

Press contacts:

British Embassy Sarajevo: Laurie Hunter. Laurie.Hunter@fco.gov.uk

DFID Migration Team, London:  Joe Kuper. Email j-kuper@dfid.gov.uk

British Red Cross, London: Ben Webster, Head of Emergencies.

Tel: +44 (0) 207 877 7615 Mobile: +44 (0) 7872 063 288  Email: BWebster@redcross.org.uk

REAGOVANJE

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Danas, 14. decembra 2018. godine desila su se dva značajna događaja na prostorima zapadnog Balkana: Hrvatski sabor je izglasao sramnu, antibosansku Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH a Skupština Kosova je izglasala Zakon o osnivanju Oružanih snaga te zemlje. Prvi događaj se izravno tiče Bosne i Hercegovine jer ga treba tumačiti kao grubo miješanje Republike Hrvatske u unutarnje odnose druge, suverene države a drugi se tiče na način na koji to Dodik tumači i najavljuje obnavljanje Vojske Rs-a te ukidanje Oružanih snaga BiH.

Tuđman se na velika vrata vratio u hrvatsku politiku prema BiH

Prateći posljednjih mjeseci nezapamćenu diplomatsku agresiju najviših hrvatskih dužnosnika i pojedinih europarlamentaraca na BiH, a sve zbog činjenice da nije izabran Dragan Čović u Predsjedništvo BiH, čovjeku naprosto dođe muka u stomaku, ne samo zbog nasrtaja susjeda koji nam se licemjerno predstavljaju kao “prijatelji” (sačuvaj me Bože takvih “prijatelja”), nego i zbog načina na koji su to činili. A činili su do jučer na jedan bizaran, prizeman, primitivan i potpuno nediplomatski način. Toliko su išli sa niskim udarcima i Plenković i ona Kolinda i ini njihovi sateliti u Briselu da se to može podvesti pod neku vrstu balkanske, čobanske (da ne uvrijedim čobane) diplomacije. Oni nijednim potezom niti akcijom prema Briselu protiv BiH nisu pokazali ni trunka kreativnosti, diplomatske kulture i umijeća.., ne, išli su otprilike đonom, iliti stilom kako je to onomad činio “otac Nacije” Franjo Tuđman i koji je, kako neki dan reče fra Ivo Šarčević, “imao veći animozitet prema muslimanima nego Pavelić…” Taj i takav Tuđman se odavno vratio na hrvatsku političku scenu, a danas je Deklaracijom koju je donio Hrvatski sabor koja navodno govori o položaju Hrvata u BiH, a zapravo bavi se Ustavom Bosne i Hercegovine i njenim zakonima, stavljen pečat na njegov povratak u priču o odnosima naših dviju zemalja. A taj njegov – Tuđmanov odnos prema BiH je na jednom međunarodnom sudu nazvan pravim i pravnim imenom – Udruženi zločinački pothvat. Bilo mi je žao moje rodbine i brojnih prjatelja u Republici Hrvatskoj kada sam posljednjih dana gledao da u njihovom Saboru cijelu hrvatsku javnost, pa i njih same, terorizira jedan opskurni Božo Ljubić, izlažući njihovu državu međunarodnom stubu srama.

O tome su svjedočili brojni šamari koje je ta ista Hrvatska doživjela u Briselu i drugdje. I nije im bilo dosta nego su ovih dana u Saboru bjesomučno gurali tu Deklaraciju u čemu su prednjačili predsjedavajući, poznati hadezeov jastreb hercegovačkog porijekla Milijan Vaso Brkić te rečeni Božo Ljubić. Današnjoj Deklaraciji prethodilo je siledžijsko  izbacivanje iz sabornice jednog zastupnika u trenutku kada je spomenuo vilu Dragana Čovića i rijeku Radobolju,

ali je prethodilo i otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu u Zagrebu, na kojemu se desio i incident. Oba incidenta su se desila kada su njihovi glavni akteri javno izgovorili  golu istinu.

Dakle, Deklaraciju iz Zagreba u kojoj se, između ostalog, spominju i “hrvatski prostori u BiH…”te da su “migranti u BiH potencijalna opasnost za terorizam u regionu..”, pri čemu se zanemaruje činjenica da je u BiH do sada ušlo preko 25.000 migranata i od tog broja njih 23.000 izišlo upravo u Republiku Hrvatsku gdje, eto, nisu bii opasnost za terorizam…, da”treba mijenjati bh. Ustav i Izborni zakon…”, treba tumačiti kao izravno miješanje Republike Hrvatske odnosno njene najviše zakonodavne institucije u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine, kao negiranje naše države, kao put ka tzv. III entitetu…, pa u vezi s tim državni organi Bosne i Hercegovine zbog toga kao i zbog Zakona o državnoj imovini RH a što nije ništa drugo nego Zakon o pljački bh. imovine vrijedne preko 10 milijardi eura, trebaju pod hitno intervenirati u EU (Brisel) i UN (Njujork) kao i kod nadležnih međunarodnih sudskih instanci i prijaviti Hrvatsku za grubo kršenje normi međunarodnog prava. Da, službeno Sarajevo, ma šta se pod tim podrazumjevalo, je na potezu.

Dodik, nakon formiranja Oružanih snaga Kosova, puše u ratne trube

Ne možemo reći da nas se ne tiče današnje usvajanje Zakona u Skupštini Kosova o osnivanju Oružanih snaga te zemlje. Naravno, niko nije naivan pa da pomisli da su to uradili samostalno, jer sigurno je 100% da su prethodno dobili mig od Amerike.

Kako će se stvari dalje odvijati u odnosima između Srbije i Kosova, te po mir u zemljama zapadnog Balkana, ostaje da se vidi. Ono što jeste sigurno to je da situacija nije nimalo za potcjenjivanje, u širem kontekstu. Ali, bez obzira koliko se pozivao na norme međunarodnog prava nekad “najbolji sudent Pravnog falulteta u Beogradu..”, dakle isti onaj koji međunarodno pravo tretira kao švedski stol, bit će kako glavni svjetski igrači odluče. Međutim, ono što nas dotiče jeste opasna, naprosto ratnohuškačka retorika predsjedavajućeg Predsjedništva BiH koji odmah vuče paralelu između činjenice da su Kosovari formirali Oružane snage i javnog zalaganja za obnavljanje Vojske Rs-a te istovremeno ukidanje Oružanih snaga BiH. Osim što je riječ o još jednom u nizu protivustavnih poteza Mile Dodika, ovo ima i miris rata, jer samo naivni, konformisti i mazohisti mogu vjerovati da tako nešto za što se taj Dodik zalaže može proći bez rata. Bio ili ne bio svjestan toga, on ga takvom retorikom priziva.

Dakle, na velika vrata su se vratile rane 90-te u naše krajeve, odnosno duhovi Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. To treba jasno i glasno reći, bez uvijanja. Previše dobro pamtimo one da”rata neće biti…”, da su “za rat potrebni dvoje…” i slične gluposti koje su nas itekako previše koštale. Oprez je majka mudrosti!

Bedrudin GUŠIĆ

Priopćenje za medije

Strasbourg, 13. prosinca 2018.

Migrantima koji su u BiH moramo pružiti pomoć ali istodobno trebamo pomoći vlastima u BiH u onemogućavanju ilegalnih ulazaka migranata, istaknuo je europarlamentarac Ivan Jakovčić (IDS/ALDE) u govoru na plenarnoj sjednici u svojstvu inicijatora rasprave o migrantskoj krizi i stanju na vanjskoj granici EU-a s Bosnom i Hercegovinom.

“Dva su razloga zbog kojih sam predložio raspravu o stanju u Bosni i Hercegovini na granici s Hrvatskom, dakle na granici s Europskom unijom. Prvi razlog je humanitarni. U zimskim uvjetima koji tamo vladaju djeca migranata se smrzavaju. Postavlja se problem obrazovanja te djece. Tu su i ostale životne poteškoće s kojima su migrant suočeni. Ukazujem i na probleme koji izbijaju u odnosima s lokalnim stanovništvom kao i na nasilje koje izbija među samim migrantima. Pojavljuje se i strah kod stanovništva BiH kao i među hrvatskim građanima”, upozorava Jakovčić.

O tim se problemima treba otvoreno govoriti, kaže Jakovčić, “a ne ih pomesti pod tepih”.

Drugi razlog pokretanja ove rasprave, nastavlja Jakovčić “je shizofrena situacija u kojoj se Hrvatska nalazi. Hrvatsku se, s jedne strane, proziva zbog toga što je, kako izgleda, bilo propusta u postupanju hrvatskih vlasti prema ilegalnim migrantima. S druge strane, Hrvatska ima obvezu čuvanja granice EU-a”.

Cijela ta situacija predstavlja veliki izazov i za Europsku komisiju, smatra zastupnik IDS-a.

“Zahvaljujem Komisiji na do sada pruženoj pomoći BiH, a čime se doprinosi i olakšavanju stanja u Hrvatskoj. Mi moramo i dalje do u detalje pratiti stanje s migrantima u BiH. Toj državi treba pomoći jer njezine institucije ne funkcioniraju u potpunosti kako bi trebale. A ti se problemi odražavaju na Europsku uniju, posebice na Hrvatsku.”, naglasio je Jakovčić.

“Pozivam Europsku komisiju da nastavi financirati aktivnosti vezane uz migrantsku krizu.  Moramo se pobrinuti da svi migranti u BiH budu tretirani ljudski, ali i da ne omogućavamo ilegalne ulaske migranata u BiH. Veliki migrantski val, s kojom smo se suočili prije nekoliko godina, smirio se, ali migrantska kriza i dalje traje. Naša je obveza da o tom problemu raspravljamo i da brinemo o tome kako na najbolji način upravljati migrantskom krizom”, zaključio je Jakovčić.


Jakovčić: Migrants in BiH are a common European problem

Press release

Strasbourg, 13 December 2018.

We must help the migrants in BiH, while simultaneously helping the authorities in BiH prevent the illegal entry of migrants, MEP Ivan Jakovčić (IDS/ALDE) stressed in a speech to the plenary as initiator of the discussion on the migration crisis and the situation on the EU’s border with Bosnia and Herzegovina.

“There are two reasons why I proposed a discussion on the situation on the Bosnian border with Croatia, i.e. on the EU border. The first is humanitarian. In the current winter conditions, migrant children are freezing. Another problem is the education of those children. Not to mention the other problems of everyday life faced by the migrants. There are also problems with the local population, as well as violence among the migrants. There is fear among some parts of the Bosnian population, as well as in Croatia”, Jakovčić warned.

Those problems should be discussed openly, Jakovčić says, “and not swept under the carpet”.

His second reason for initiating the discussion “is the schizophrenic position in which Croatia finds itself. On the one hand, Croatia is accused of not treating illegal immigrants properly. On the other hand, it has an obligation to protect the EU border”.

The whole situation also constitutes a major challenge for the Commission, according to the IDS MEP.

“I am grateful to the Commission for the help it has provided to BiH thus far, which also contributes to easing the situation in Croatia. We must continue to closely monitor the situation of migrants in BiH. That country needs help, because its institutions do not function properly. And those problems are projected onto the EU, especially Croatia.”, Jakovčić stressed.

“I call upon the Commission to continued funding activities related to the migrant crisis. We have to make sure that all migrants in BiH are treated humanely, while ensuring we don’t enable the illegal entry of migrants into BiH. The great wave of migrants we faced a few years ago has abated, but the migrant crisis continues. We have a duty to debate that problem and ensure we deal with the migrant crisis in the best way”, Jakovčić concluded.

Posted: 13. Decembra 2018. in Intervjui

Sabor

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Ima nešto trulo u bh. entitetu RS !

Posted: 11. Decembra 2018. in Intervjui

“Svi mi nosimo zastave, ali su najteže borbe u sutonu kad se osjećaju sakriveni zakoni života kao olovo i kada je teža teška kao grob.” (Miroslav Krleža, Monolog gnjila čovjeka – lirski motivi u prozi).

Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjednišvta BiH, otkazao je jučerašnje konsultacije te institucije sa predstavnicima političkih partija koje participiraju u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Razlog otkazivanja je to što u zgradi Predsjeništva nije bilo zastave RS.

Kako je vrijeme došlo, izgleda da ćemo zastave početi viješati i po toaletima.  A kada smo već kod toaleta možda je najbolje da Milorad Dodik posjeti Klinički univerzitetski centar u Banjaluci, posebno odjeljenje hirurgije, pa se sam uvjeri u kakvom su stanju. Nisam baš siguran da je im je tamo mjesto. Vodokotlići ne funkcionišu, nema toaletnog papira i sapuna a plafoni otpadaju. U njih se ne uzlazi zbog smrada i prljavštine a ekoklima se pravi otvaranjem prozora i propuhom. Možda bi postavljanje zastava odvratilo pažnju posjetitelja pa bi ljudi smjeli i ući?

Važno je da na svakom kružnom toku se viori zastava RS-a i da se osjeti cirkuski dekor  neprimjeran za krajišku ljepoticu kakav Banjaluka ne zaslužuje.  Puno je prijedloga gdje se zastava RSa treba postaviti. Zašto ne ispred stranih ambasada i konzulata, posebno slovenačkog na primjer,  koji se nalazi u centru Banjaluke. I gdje rijeke mladih ljudi  čekaju satima u redu kako bi otišli kao jeftina  radna snaga diljem Evrope i kojima se najviše raduju strani poslodavci kako bi oborili plate domaćim radnicima u procesu „efektivizacije“ proizvodnog procesa i vlastitog profita. Interesuje me kako bi reagovali svi ovi mladi ljudi, koji traže vize stranih zemalja u potrazi za boljim sutra, kada bi u ruke dobili zastave na tužnom putu ka nekoj od evropskih zemalja? Mile, barjaktaru gdje će ti duša?

Da li se „one“ viore i  u Bakincima, Dodikovom selu nadomak Laktaša ili na njegovoj vili na Dedinju?  Prepostavljam da se na kapiji njegovih imanja viore, dužine 15-20 metara jer očigledno samo njemu i njegovim kartelima „dobro ide“. Možda ih treba staviti i na grobljima kao simbol crne kuge u entitetu u kojoj mortalitet nadmašuje  natalitit već decenijama?

Insistiranje  da se  u sali za sastanke postavi , pored zastave BiH i zastava Republike Srpske je Dodikov igrokaz koji  nije naivan. Dodikov zahtjev  se obrazlaže njegovom željom da u državnoj instituciji postoji obilježje srpskog naroda a zanemaruje se činjenica da je prema Ustavu BiH jedina legitimna zastava , zastava BiH kao zajedničko obilježje svih naroda i Ostalih.

Državna zastava Bosne i Hercegovine je simbol njenog suvereniteta i integriteta , ma koliko se ona nekom sviđala ili ne. Ona  je ustavna kategorija koja legitimira državu Bosnu i Hercegovinu  za čiju nezavisnost, opstojnost su živote dali antifašisti svih naroda i ostalih kako u poslednjem tako i u Drugom svjetskom ratu. Ta baština je usađena u njen bitak i nikad se ne može dovesti u pitanje. Očigledno da se Dodik ne osjeća dobro u prisutvu zastave države koju ne priznaje!

Dodikov igrokaz sa zastavom  neće riješiti probleme bolesnika u bolnicama, toaleta  i mladih koji čekaju pred ambasadama,  sjede na biroima za zapošljavanje ili zauvjek napuštaju Bosnu i Hercegovinu. Sumorna stvarnost , u kojoj životarimo, odavno je  postala naša java oličena u  predskazanju Ante Markovića, posljednjeg premijera Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,  po kome ćemo zablude plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Evrope.

Dan danas zabavljeni pozorištem u vlastitoj kući! Ima nešto trulo u bh.entitetu RS-u!

Mr. sci. Edin Osman;ević

 

Dana 9. Decembra  bez velike pompe, kao da se radi o predmetu stavljenom a/a, u BiH je obilježen Međunarodni dan borbe protiv korupcije.  Taj dan ustanovljen je Konvencijom UN 2004. godine, s ciljem da nam usmjeri pažnju na korupcijske pojavne oblike, podigne svijest i unaprijedi mjere za uspješnije sprečavanje i borbu protiv korupcije. Korupcija se najkraće definiše kao moralna pokvarenost, koja opasnim destruktivnim djelovanjem podriva društveni i ekonomski razvoj  i ugrožava nacionalnu sigurnost. Kao takva korupcija nije samo lokalna stvar jedne države, pa se od svih država i njihovih vlada očekuje da borbu protiv korupcije istaknu kao prioritet svog djelovanja. Korupcija u BiH je sve prisutnija u svim oblastima privrednog i društvenog života, naročito zadnjih 10 godina. Visoku cijenu korupcije uvijek plaćaju građani!

Šta je korupcija?

Korupcija  se definiše kao zloupotreba povjerene moći i ovlaštenja u javnom i privatnom sektoru, u cilju sticanja koristi za sebe ili drugog Obično je zasnovana na odnosu između podređenog i nadređenog, sa određenim motivom. Korupcijska krivična djela su : primanje i davanje poklona, nagrada i drugih vidova koristi, zloupotreba položaja i  ovlaštenja, pronevjera i prevara u službi, krivotvotrenje službenih isprava,  nesavjestan rad, protuzakonito prisvajanje stvari, protuzakonito oslobađanje osuđenih lica,… koja se prepoznaju  kao koncentracija moći na jednom mjestu, bez mogućnosti kontrole. Suština korupcijskog djelovanja ogleda se u tome da pojedinci ili skupine nekažnjeno krše društvena pravila i norme, koje važe za sve članove društva.

Korijeni korupcije su u podmićivanju –  davanju i primanju mita. Velika je sličnost, ali i razlika, između poklona, mita, korupcije. Ostvaruje se davanjem i primanjem mita na bazi prijateljstva i poslovne saradnje, suprotno moralnim kodeksima.

Korupcija slabi ekonomiju, podriva  demokratiju i vladavina prava , ruši povjerenje građana u sistem.

Od komšijske milošte do mita i korupcije

Prema nepisanim građanskim kriterijima poklon je stvar, novac.. koji se daje ili usluga koja se čini komšiji, prijatelju, poznaniku u znak prijateljstva, prigodom porodičnih jubileja i praznika, iz dobrotvornih i humanih razloga, da ih obraduje, ne očekujući povrat ili protuuslugu. Unatoč tome,  sve primljeno na neki način i obavezuje, što najbolje ilustruje ona narodna “pojedi tuđu kokicu, sveži svoju za nogicu“.

Dok se zadržala u komšiluku, milošta nije rušila društvene norme  niti ugožavala društveni sistem.  Onog momenta kada je komšijska milošta izašla iz komšiluka i postala poklon uposlenicima i javnim funkcionerima, promjenio se njen karakter, dobila drugu svrhu, vrijednost počela da raste, pa od tada govorimo o mitu s kojim se formira i plete korupcijska mreža. Od tada se mito daje ljekaru, policajcu, inspektoru, …

Taj običaj da se komšije i prijatelji daruju prilikom posjeta vremenom se prenio  u državne institucije i firme, gdje se pri zapošljavanju, promjeni posla, dodjeli nagrada, penzionisanju…častilo kafom, pićem, ali na daleko široj osnovi.  Firme su davale poklone saradnicima i poslovnim partnerima. U početku su to bile olovke, rokovnici, parfemi, kafa, kanditorski proizvodi manje vrijednosti, a onda vremenom rastu, ovisno kome i za koju priliku.  Prvo se to prenijelo u zdravstvene ambulante i i bolnice. Dar se nosio  prvo sestrama, pa onda ljekarima…Mali dar je postajao sve veći, od prigodnog poklona do telećeg buta i plave koverte…A kada se prenio u firme, opravdavan je potrebom za unapređenje posla i ubrazanje  radnih procedura.

Davanje poklona je podmićivanje

Mito je u BiH i okruženju je već duže prepoznatljiv sociološki fenomen. Svi smo protiv mita i korupcije, a još uvijek im milom ili iz nužde povlađujemo. Dajemo i primamo, ne  poštujući granice između dara i mita. Dajemo im ili dobre volje ili ako znamo da očekuju i traže. Ljekarima i sestrama dajemo pri porođaju, mitimo ih kad rade veće zahvate i operacije. U vrtićima se odgojiteljice daruju cvijećem i prikladnim poklonima, koji se u školama i kroz sport uvećavaju srazmjerno rastu djeteta, a nastavlja u visokim školama i fakultetima.  Mito i korupcija su se sasvim odomaćili u javnim službana i državnoj administraciji. Bez njih se  teško dobiva građevinska dozvola za gradnju, dobra građevinska lokacija,  bolje radno mjesto, povoljan kredit…I onaj ko daje i onaj ko prima znaju da je to više od dara, da je to uvlačenje, ulagivanje. Najviše primjedbi je na zapošljavanje putem veze. Pri zapošljavanju se podmićuju uticajni pojedinci u Zavodima za zapošljavanje i firmama.  Matičar se daruje pri vjenčanju. Direktori i šefovi dobivaju i daju poklone kad dolaze i odlaze na više radno mjesto i kad se penzionišu.  Čovjek daje čak i onada kada umre.

Iz vlastitog iskustva

U korupcijskoj mreži, u koju smo svi  na neki način uhvaćeni, mnogih stvari nismo svjesni. Na pojave mita i korupcije u našoj sredini postajemo tolerantni i  ravnodušni. To na neki način ilustruje i jedan slučaj iz moje prakse. Sedamdesetih godina prošlog vijeka imenovan sam za direktora firme. Poslovni prijatelj, društvena firma s kojom smo poslovali, poslala mi preko svojih izvršilaca za poklon vrtnu garnituru, stol, stolice i suncobran, što je tada bio solidan poklon. Nenaviknut na to, iznio sam slučaj pred radnički savjet i garnituru  smo dali u jednu od naših poslovnih jedinica. Naravno, da su mi se mnogi tada podsmijavali, nenaviknuti na takvo ponašanje. Za njih je bilo normalno da primaju i daju poklone.

I mnoge zemlje u svijetu tolerišu davanje poklona, ali je vrijednost poklona limitirana, npr. 50 Eura, pa se sve preko tog iznosa smatra mitom. U SAD se vođenje poslovnih prijatelja na ručak ili večeru smatra poslovnim  kodeksom. U Kini se poštovanje prema poslovnom partneru potvrđuje kroz date poklone.

Korupcija u BiH

Mito i korupcija sa drugim razvijenim oblicima kriminala u BiH su velika prepreka oporavku zemlje.  Moglo bi se reći ne samo da žive normalan i dug život, već caruju. Postali su jedna od najvećih prepreka uspješnom provođenju zakona, društvenom i privrednom oporavku zemlje.

Korupcija u BiH je zahvatila sve sfrere društva: upravu, sudstvo, policiju, politiku, školstvo, kulturu i umjetnost, a prepoznatljiva je  i u drugim oblastima društvenog života. U mnogim slučajevima povezana je sa kriminalom i svakim danom je sve destruktivnija.

U BiH postoje Agencije za prevenciju i borbu protiv korupcije, a na snazi su brojni antikorupcijski zakoni, kao: Zakon o sukobu interesa, Zakon o javnim nabavkama, Zakon o sprečavanju pranja novca, Zakon o zaštiti lica koja prijave korupciju, Zakon o finansiranju političkih stranaka, Zakon o slobodi pristupa informacijama, te Krivični zakon BiH i Krivično pravne i Građansko pravne konvencije protiv korupcije. U cilju uspješnije borbe protiv korupcije u BiH je utvrđena i Strategija za borbu protiv korupcije 2015-2019.g., a primjenjuju se i međunarodni propisi koji tretiraju oblasti korupcije.

U  institucije za borbu protiv kriminala i korupcije svaki dan stiže sve veći broj prijava od građana, koje se odnose na  kriminal, počinjene zločine, zloupotrebu službenog položaja,  partijsko zapošljavanje, nepotizam… Mada bi borba protiv korupcije trebala imati prioritet, država BiH ne čini  skoro ništa da je preventira i smanji,  radi  čega građani gube vjeru u vlast i državu. U prve dvije godine primjene Strategije za borbu protiv korupcije pokrenute su 133 aktivnosti. Okončana su 42 predmeta, od kojih su 2/3 uslovnim kaznama. A blage kazne su poruka da se korupcija u BiH isplati.

Borbu protiv korupcije i kriminala u BiH od 1993.g. pomaže organizacija Transparency International (TI). Zaključak TI  je da BiH nije uspjela napraviti značajniji iskorak u borbi protiv korupcije.  Vlasti nisu učinile ništa na unapređenju zakonodavnog i institucionalnog okvira u ključnim oblastima , kao što su sukobi interesa, sloboda pristupa informacijama, javne nabavke, finansiranje političkih partija, reforma pravosuđa, zaštita svjedoka korupcije… Po podacima ove organizacije skoro 50% prijava primljenih od  bh građana odnosi se na državnu upravu i sudstvo.

Na polju borbe protiv korupcije i prevenciji Tužilaštvo BiH sarađuje sa misijom OSCE, ali ta saradnja do sada nije dala vidljive rezultate. To se najbolje vidi kroz način procesiranja ratnih zločina, kojim se ne samo ne smanjuje već povećava koruptivna veza počinilaca zločina sa vladajućim strukturama. Rezultat takvog odnosa u bh društvu je da se svakog dana, na osnovu prijava iz tužilaštva, hapse najzaslužniji za odbranu BiH od agresije, dok se u svim bh gradovima, naročito u Rs, počinioci najvećih zločina i zločina genocida nad Bošnjacima slobodno šeću i uživaju sve društvene privilegije.

Kao najčešći izgovori za nespješno suprostavljanje korupciji pominju se  loše zakonodavstvo i nedorečeni zakoni, ali je prava istina da zakoni postoje , ali se ne provode ili se nedosljedno provode, a predmeti se drže u ladicama tužilaštva i sudova, čeka se da budu zaboravljeni, ili da zastare…

Bilo pokušaja da se za očigledna kriminalna djela i radnje optuže pojedini i protiv njih pokrene postupak, ali do toga nije došlo. Jedan broj predmeta je u ladicama, i to s razlogom. Bili su previše moćni i uticajni.  Ako je iko trebao doći na optuženičku klupu i biti osuđen, barem za zloupotrebu položaja i konstantno antidržavno djelovanje, onda je to trebao biti donedavni predsjednik Rs Milorad Dodik. Umjestio da ode u zatvor, postao je Predsjedavajući Predsjedništva BiH, dakle prvi čovjek države. I ako nam je takav predsjednik , kakva nam može biti država, kakav može biti narod koji to dozvoljava!? Kad Dodik nije suđen i osuđen, onda ne treba biti niko!  Ovaj slučaj je najuvjerljivija mjera nivoa korupcije u BiH.

Uslov za napredak društva je pobjeda nad korupcijom

Uslov za vladavinu zakona i  napredak svakog društva je pobjeda nad korupcijom. Prema podacima UN korupcija svake godine košta svjetsku ekonomiju 2,6 hiljada biliona dolara, a to je preko 5% svjetskog BDP-a. Korupcija podriva, potkopava  društveni i ekonomski razvoj i ugrožava nacioanlnu sigurnost.

Korupcija se tiče svih nas  i naših svakodnevnih života. Međunarodni dan borbe protiv korupcije uveden je da podigne našu svijest i skrene našu pažnju na koruptivne pojave i izazove.

Za borbu protiv korupcije osnovno je imati prave zakone za suzbijanje korupcije i mehanizme za provođenje tih zakona. U Konvenciji UN o borbi protiv korupcije govori se o obavezi sviju nas, prije svega obavezama vlade, javnih institucija, privatnog sektora i civilnog društva.

Po podacima “Mreže međunarodne pravde”, najkorumpiranija -najiskvarenija zemlja svijeta je Švicarska. Zovu je “djed poreznih rajeva u svijetu”. Po tim podacima iza nje su SAD, Kajmanski otoci, Hong Kong, Singapur, Luksemburg, Njemačka, Tajvan, Ujedinjeni Arapski Emirati… Procjenjuje se da je 21.000 miljardi dolara privatnog bogatstva od 32.000 miljardi neoporezovana i smještena u tzv. “porezne oaze svijeta”. Najveća krivnja za skrivanje novca pada na najbogatije zemlje. A skrivanje bogatstva od poreznika osiromašuje državne budžete i društvo u cjelini. I dok teret dugova nose narodi, bogata elita ostaje zaštićena “finansijskom tajnom”.

Po podacima Transparency Internacional nivo korupciju u 2017.g. je najpovoljniji u Novom Zelandu i Danskoj, a najlošiji u Siriji, Južnom Sudanu i Somaliji. Od 180 država , BiH se nalazi na 91 mjestu i najlošije stoji u regionu. Srbija je na 77, Hrvatska na 57, a Slovenija na 34 mjestu.

Potsjećamo da je  BiH od 178 zemalja svijeta, 2010-te godine po nivou korupcije  bila na 97 mjestu, sa Džibutijem, Gambijom, Gvatemalom, Sri Lankom… Danas je stanje približno isto,  a u pogledu procesiranja ratnih zločina još gore.

Korupcija je omča na vratu države. Treba je samo zategnuti. Zato borba protiv korupcije u BiH, uz učešće svih, nema alternative.  Ako se u postojećim uslovima korupcija ne može pobjediti, može se obuzdati. A prvi korak da se to postigne je da se pritisnu pravosudni organi da počnu raditi svoj posao. Pri tome ih vrijedi potsjetiti na onu narodnu da “riba prvo smrdi od glave”!

Burlington, 12. Decembra 2018                                          Zijad Bećirević

Šaćirbeg

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Poštovani Uredniče, da znate da je svako pismo Josipa Šimića, studenta teologije iz Sarajeva, upravo zlata vrijedno, u raskrinkavanju lika i nedjela Dragana Čovića. kao i njegove zločinačke stranke HDZ-a BiH, pokrovitelja, stvoritelja i neposrednog učesnika UZP / udruženog zločinačkog poduhvata / na ovim našim prostorima, posebno u gradu Mostaru ?
Istina je bolna, ali iskreno podržavam sve konstatacije i navode, uvaženog Josipa, kada su u pitanju istinski dokazi za Dragana Čovića, koji je inače, poodavno morao da se nađe iza rešetaka, bilo kojeg našeg zatvora u BiH.
Nažalost, da nam je i cio pravni sistem urušen, sve je korumpirano, sa sudstvom i tužilaštvom, a finansije po vertikali, u vlasti BiH, kao što se zna držali su uvijek kri9minalci iz HDZ-a.
U prilogu je i pismo Josipa Šimića.
S poštovanjem Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija

Autor: Dnevno.ba Subota, 28. studeni 2015. u 12:56

SARAJEVO – Student teologije Josip Šimić i dalje piše Hrvatskom članu Predsjedništva BiH dr. Draganu Čoviću. I kako kaže, pisat će dok mu ne dosada. A kako se čini neće mu tek tako dosaditi. Stoga, prenosimo i treće njegovo Otvoreno pismo dr. Draganu Čoviću.

Poštovani gosp. Predsjedniče Čović,
Draga javnosti!

U mojem trećem Otvorenom pismu Vama gosp. Čoviću, pa i javnosti, hrvatskom narodu, koji Vam tako „slijepo vjeruje“, sada ću pokazati i dokazati da ste, ne Predsjednik, nego „najamnik“ hrvatskoga naroda.

No, kako Vam je u pameti i srcu korupcija broj 1, mito broj 2, a „guzično pitanje“ broj 3, sumnjam da znate, što biblijska slika „najamnika“ predstavlja u Svetom Pismu, jer od gore navedenih atributa (mito, korupcija…), koje Vam savršeno pristaju, otjerali ste, ne samo Božju riječ iz svoga srca, nego se i drug Maršal „prevrće“ u grobu. Jedino Vam vrag aplaudira!

Ali, kako je moje milosrđe neizmjerno, dočarat ću Vam biblijsku sliku „najamnika“: „Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Najamnik – koji nije pastir (Predsjednik) i nije vlasnik ovaca (hrvatskoga naroda) – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni. Najamnik je i nije mu do ovaca! (Iv 10, 10-13). Naime, uz dužno poštovanje prema hrvatskom narodu, dakako, da nikoga gore ne želim u punom smislu prispodobiti s ovcama. Biblijska slika o „najamniku“ mi je jednostavno poslužila da opišem Čovićevo bahato ponašanje prema hrvatskom narodu.

I dok sam snažno pod utjecajem pape Franje i njegove knjige „Korupcija – Zlo našega vremena“, naprosto me nuka sila „odozgo“ pisati Vam, jer je „širok i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu“ (Mt 7,3), ali Vi ne idete gosp. Čoviću, Vi trčite na tome putu!

Al’ koja „fajda“?!

Dobro kaže Sveti Otac, papa Franjo: „Ali kako je teško da proročka snaga pogodi korumpirano srce! Tako je zaštićeno zadovoljstvom svoje samodostatnosti da ne dopušta nikakvo preispitivanje“.

Je l’ tako gosp. Dragane?!

„Sebi zgrćete blago, a ne bogatite se u Bogu“. (Usp. Lk 12,21).

Ne samo da ste „najamnik“ hrvatskoga naroda u BiH, nego ste i „čoban“ hrvatskoga naroda, otuda proizlazi izreka da: „Pastiri vode Crkvu, a čobani državu“.

Bole li gosp. Čoviću ove riječi?! Da li se sjećate svojih izjava o Hrvatima koji su ostali u Sarajevu?!

Ipak ću približno, s velikom tugom, pokušati spomenuti Vaše izjave: „Mene Hrvati u Sarajevu ne interesuju…“. Zar smo mi Hrvati u Sarajevu „fukare“?! Ne znate li gosp. Čoviću, da su upravo te „fukare“ glasale za Vas?! Stoga ova Vaša teza, više nego ikad, potvrđuje moju izjavu o Vama kao „najamniku“!

Bolan, „govor te Tvoj odaje“!

Korumpiran čovjek, tj. Vi gosp. Čoviću, jest onaj koji se igra s istinom, postavljajući drugima zamke koji pokušava ukazati na Vaš lopovluk. Ali, „svjetlo u tami svejtli i tama ga ne obuze“. (Iv 1,5). Takve osobe kao Vi, ne primaju istinu!

Jer, ne da se moj gosp. Dragane korupcija sakriti! Reći će papa Franjo: „da je korupcija poput tjelesne bolesti, ne da se sakriti! Bolest skrivaš neko vrijeme, ali poslije izvjesnog vremena simptomi te bolesti postanu vidljivi“. Tako je i s korupcijom gosp. Čoviću! Nakon izvjesnog vremena narod „skonta“, jer narod zna. Ali što bi kazao moj prijatelj: „Što više govorim istinu, ljudi me smatraju lašcem i izdajnikom“.

No, ovdje upozoravam: V. D. (1981) Mostar, F. F. (1977) Čapljina, P. P. (1988) Mostar. Odustanite od svoga Zloga nauma!!! Dobro promislite, možete li s 10 000 tisuća vojnika udariti na mene, koji na vas mogu krenuti s 20 000. Ne mislite, poput džihadista, da na Allahovom (Čovićevom) putu ginete za čast, u kojem vas u dženetu ili raju čekaju 72 djevice?

Od srca zahvaljujem pojedinim još uvijek „zdravim“ (u smislu ne korumpiranosti) organima ove zemlje za relevantno dostavljanje informacija o presretanju njihovih „pingova“ i poruka, s druge strane, ja vam obećavam povjerenje i transparentnost. Zahvaljujem se na pismu podrške UGDAU DIF U BiH.

Dok mi spremaju neizmježan „atak“, u četvrtom pismu, kojeg ću uskoro opet uputiti Vama gosp. Predsjedniče i draga javnosti, pokazat ću vam drage majke, dragi borci, drage „ratne“ udovice, kako se gosp. Čović, zajedno sa svojim kolegama, na krvi i smrti vaše poginule djece bogatio, a na vašim suzama, pokazajući se kao „pravi“ Predsjednik hrvatskoga naroda, gradio svoju karijeru, te ću navesti ključne osobe u Visokom Sudskom i Tužiteljskom Vijeću BiH, koje su zataškavale slučaj po slučaj o Čoviću.

Pisma ću otvoreno objavljivati, sve dok VSTV BiH ne poduzme neke korake ka procesuiranju kriminala gosp. Čovića, ili dok Vi gosp. Čoviću ne abdicirate!

S poštovanjem,
Josip Šimić, student teologije

Autor: Dnevno.ba Subota, 28. studeni 2015.

HDZ je UZP!

Posted: 9. Decembra 2018. in Intervjui

Željko Komšić je legalno izabran član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a podršku su mu dali i trojica bivših visokih predstavnika u BiH. Oni  tvrde da je izbor Komšića legitiman jer ni ustav ni izborni zakon BiH ne kažu da članove predsjedništva moraju izabrati vlastite etničke skupine.

Carl Bildt, Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling u pismu šefici europske diplomacije i ministrima vanjskih poslova EU-a Federici Mogherini ocijenili su nedopustivim da službeni Zagreb osporava izbor Željka Komšića za hrvatskog člana predsjedništva BiH koji je u oktobru/listopadu pobijedio Dragana Čovića.  Hrvatsko ministarstvo vanjskih i europskih poslova  je u svom  priopćenju odbacilo optužbe trojice bivših predstavnika međunarodne zajednice iako za to postoji veliki broj dokaza. Čini se veoma naivno, čime su ponovo  zadali još jedan udarac međunarodnom položaju i kredibilitetu Republike Hrvatske.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je takođe podržao pismo bivših visokih predstavnika a Plenković je na to odgovorio kako će se taj “film gledati kada možda nekada u nekoj dalekoj budućnosti netko drugi bude na vlasti u Hrvatskoj a ne penzioneri koji očito ne razumiju bit kako se zalagati za trenutnu situaciju i okolnosti koje se događaju sa Hrvatima u BiH”.

Koliko su Bildt , Ashhdown i Schwary-Skilling u pravu najbolje pokazuje da je njihovu izjavu na nož dočekao Čovićev đilkoš Dodik nazivajući ih  “običnim prevarantima” koji su skrnavili dejtonski ustavni poredak u BiH.

Plenkovićevim  ignorisanjem izjave bivših visokih predstavnika u BiH nastavlja se međunarodna blamaža Republike Hrvatske.  Nazivajući visoke predstavnike uvredljivo „penzioneri“ Plenković  osporava njihov dignitet pokazujući  zabrinjavajući nedostatak političkog senzibiliteta  diskriminiranja  jedne čitave populacije građana, te  proglašavajući ih racionalno neuračunljivim.

Plenkovićev ignoratski odnos kako prema međunarodnim predstavnicima tako i prema EU institucijama je zabrinjavajući i zahtjeva reakciju svih relevantnih međunarodnih čimbenika.   Radi se o političaru koji negira presude Haškog tribunala po kojima postojao međunarodni oružani sukob u BiH i stanje okupacije, kojim je potvrđeno postojanje hrvatskog udruženog zločinačkog pothvata s ciljem etničkog čišćenja dijelova BiH, te da je prvi predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman bio dio udruženog zločinačkog poduhvata. Ova presuda je presuda politici HDZa koja je zajedno sa   HVO i HZHB bili u funkciji ostvarivanja različitih aspekata zajedničkog zločinačkog cilja uspostave etnički homogenog prostora.

Pismo trojice bivših predstavnika je od izuzetne važnosti  i dolazi u pravom trenutku kada BiH je potrebno  politička stabilnosti na putu ka NATO-u i EU. Od Vijeća za vanjske poslove se očekuje da pošalje jasnu poruku da su granice BIH nepovredive, te da se Hrvatska ne miješa u  unutrašnja pitanja BiH. Od Evropske Unije se traži da što prije objavi svoje mišljene o zahtjevu za članstvo BiH u EU i očekuje da iskaže jasniju kritiku hrvatskog ponašanja.

Napadi na Bosnu i Hercegovinu  od Republike Hrvatske su kontinurani i usmjereni na  njenu dalju destabilizaciju. Arogantnost , bahatost i gaženje interesa BiH  se dalje ne smiju tolerisati ni po koju cijenu.

Domaći zvaničnici moraju  razmotriti mogućnost podizanja tužbe pred međunarodnim sudom jer su brojni dokazi podrivanja bh. suvereniteta i teritorijalnog integriteta još od presude Haškog tribunala, preko Pelješkog mosta, rasprodaje bh imovine vrijedne milijarde eura pa sve do danas kada se otvoreno miješaju u izborni proces BiH.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

“The International Organization for Migration has opened three facilities to house the migrants, one in an abandoned orphanage. Among the 800 or so migrants now sleeping mostly on filthy, concrete floors in the wrecked orphanage, there is only one woman, Julie Meya, a 33-year-old from the Democratic Republic of Congo. She wants to get to France. She came to Bihac with three sisters but they recently gave up and left. ‘All of us here have the same goal — to live better. Why do they treat us like animals?’ Ms. Meya said, referring to the Croatian border guards.” (New York Times)



Background

In 2007, Turkey’s land border with Greece became a major crossing point for illegal migrants into the EU. In 2012, the EU’s border protection agency, Frontex, upgraded border controls there, and in 2015, Bulgaria erected a fence on its border with Turkey, to block the migrant flow that had spilled over onto its territory as a result. Since the foreign intervention in Libya in 2011, and the subsequent failure of that state, illegal departures from there have become possible, and indeed commonplace. A new illegal migration route was established from Libya to the Italian island of Lampedusa, 113 km from Tunisia and 205 km from Sicily.

In October 2013, the deaths of over 350 migrants in a shipwreck led the Italian government to set up a major naval search and rescue operation, Operation Mare Nostrum. In 2014, Frontex took over responsibility for search and rescue in the Mediterranean with Operation Triton. Meanwhile, other migration routes were established via Malta and the Spanish enclaves of Ceuta and Melilla in Morocco. It is thought that over 3,500 people died attempting to cross the Mediterranean in 2015. In the first half of that year, a new migration route was established, by sea from Turkey to the Greek islands. It is thought that in 2015, over 1,200,000 people entered the EU by sea, the majority by this new route, from which traffickers are said to have earned up to EUR 6 billion. Once in Greece, the refugees make their way to the mainland, and then head north into the Balkans. Macedonia and Serbia initially responded to the latest refugee crisis by waving the thousands of people through on their way to Germany.

When Hungary closed its border with Serbia with a razor wire fence on 15 September, Zagreb adopted the same tactic as Belgrade as the refugees turned west, to enter Hungary via Croatia. The day before, the Croatian prime minister had stated they were ready for the influx, ready to handle up to 5,000 per day; but as predicted by the media, 7,500 arrived on the first day alone. On 15 October, Hungary completed a fence on its border with Croatia as well. As a result, the refugees were diverted west from Croatia through Slovenia, and a major bottleneck of wretched men, women and children, collectively labelled “refugees” or “economic migrants”, built up at that border, with the authorities completely overwhelmed. The Slovenes responded by building a razor wire fence on their border as well, while the Hungarians extended their fence to their border with Romania. Attempts by Croatia to stem the tide flowing in from Serbia resulted in verbal confrontations between the border guards on both sides.

At the end of February 2016, the Balkan countries agreed to introduce stricter border controls, with more fences and riot police. In March 2016, the EU promised Turkey 6 billion Euros and visa-free entry for Turkish citizens if Ankara would stop the flow, and Serbia and Macedonia closed their borders. In early 2018, migrants began to appear in Bosnia, crossing the eastern border from Montenegro or Serbia, and travelling across the country to exit into Croatia and the EU on Bosnia’s north-west border, at the town of Velika Kladuša. Over 22,000 migrants have now entered BiH, of whom 7,000 are still in the country, the majority in the Una-Sana canton in the north-west. In May, the Croatian police reinforced their border controls, to prevent the migrants crossing their territory to Slovenia. As a result, the US canton, which has still not recovered economically from the war, has become the theatre of this international crisis. But the great international institutions, and interested foreign governments, have proved as powerless as the local authorities to come up with a solution. In October, the main border crossing at Velika Kladuša was closed for a week as migrants held a sit-in, and 60 of them went on hunger strike. This situation was resolved after a week by the VK Federation of Small Businesses, who made industrial premises (“Miral”) available for two weeks to house 150 migrants.

The situation facing Migrants in Bosnia on Sunday 9 December 2018

BiH is almost exclusively a transit country for migrants, with most people generally staying for a few days or weeks before moving to other countries. Despite the tens-of-thousands of people who are registered as having arrived in the country, the total number of migrants present at any one time is a few thousand. After arriving in BiH, the majority of migrants head for Sarajevo and the US canton, seeking to enter the European Union areas through Croatia. The transitory nature of their presence in BiH makes supporting people effectively a serious challenge with little opportunity for long term engagement, health or livelihoods assistance, or protection, or social integration.  Reliable, accurate figures of the numbers of Migrants in BiH and their exact locations do not exist, because of the constantly evolving nature of the problem and lack of coordinated efforts/adequate information management.

In the overall response to the migration situation in the country, accommodation remains the main challenge to establish permanent and adequate shelter for all the migrants in country before the winter. There remains a worrying gap in terms of both quantity and quality between the accommodation available and people’s needs. The table below, using data provided by UNHCR and the RCSBiH (Bosnian Red Cross), shows the locations, names, current occupancy and assessed capacity of the various migrant centres in BiH:

Location Name of Centre Current Occupancy Potential Capacity
Una-Sana Canton, Federation of BiH Borići (Dormitory) – Bihać 1,000 530
Bira – Bihać 440 1,200
Miral – Velika Kladuša 300 500
Hotel Sedra – near Bihać 430 430
Sarejevo Canton, Federation of BiH Ušivak 520 800
House for All – Sarajevo 100 100
Immigration Centre – East Sarajevo 115 115
Asylum Centre Delijaš 154 154
Herzegovina-Neretva Canton, Federation of BiH Refugee Centre – Salakovac 250 250
Republika Srpska Duje – Doboj East 30 30
Total 3,339 4,109
  • Following constrictive meetings last week, 61 migrant children in Bihać will now be attending junior school there. A local organisation is raising money to buy them the necessary equipment.
  • The makeshift camp at Drmeljevo/Trnovi in VK was bulldozed last week, and the remaining residents moved to Miral. The police and IOM were present, and the 20-odd remaining migrants were persuaded to leave peacefully. The bill for the operation is being footed by the local civil defence and IOM: https://www.radiovkladusa.ba/uklanjanje-kampa-trnovi-mali-broj-migranata-izmjesten-uposlenici-jkup-komunalije-ocistili-podrucje/?fbclid=IwAR21jU6UPuL4jVXmcdojFZu5kHYOmP4F5gMSzMs1xneTEcInIgs-Oh9rnfE
  • The local police are continuing their policy of preventing new arrivals in the canton, by searches of all modes of transport. As a result, dozens of migrants are roughing it in places like Ključ, caught in the administrative no-man’s land between the two devolved regions that make up Bosnia and Herzegovina (being the Federation and Republika Srpska).
  • A spike in new migrant arrivals is expected in spring. People smugglers are still touting for business among the migrant population, charging 3-5,000 euros to get to Italy (a route not without danger).
  • On Saturday 8 December, the New York Times published the following article on the migrants: https://www.nytimes.com/2018/12/08/world/europe/migrants-bihac-bosnia-croatia.html

 

Specific Issues and Areas of Need

  • Contrary to the UNHCR figures provided above, it seems that the number of people in Bira in Bihać is now approximately 2,000. This is far more than it was planned to house. Numbers have been increased by migrants leaving private accommodation where they have been staying thus far, and from the Dormitory.
  • The 400 people in the Bihać Dormitory have been moved out to allow renovation works to conclude this month. 500 people, consisting of families, currently in the Hotel Sedra, will be moved in once the work is completed.
  • Winter conditions have emphasised the (entirely predictable) urgent need for appropriate accommodation for migrants. The average temperatures in BiH are extremely low, dropping to minus 15 degrees at nights. Although IOM has made enormous efforts in adapting several centres in Una-Sana Canton, conditions are still insufficient.
  • Migrants are often injured when trying to cross the border, and have little or no access to health services. UNHCR has a contract with the Danish Refugee Council, which in turn has an arrangement with the local health structures. But in reality it appears that the system is not functioning well, and so migrants do not have effective access to health care.
  • As an example; a young Syrian refugee who was living in a forest near to Bihać succumbed to an infection and needs urgent and appropriate treatment for this appalling post-operative wound on his leg. More than a fortnight of repeated and determined efforts by an Italian NGO working locally have been fruitless in trying to get him referred for treatment. (We have written to UNHCR Sarajevo on Friday 7 December – from the UK – to ask for them to intervene, or to advise, as a matter of urgency).


 

    • The migrants are reluctant to move away from border areas, from where they hope to travel to other countries. Exposure to the elements and crowded living conditions can cause serious health conditions as well as tension among migrants and with local populations.
    • Many migrants are currently housed in shelters that lack heating; are not adequately isolated from cold temperatures; and have inadequate sanitation facilities. Many more are staying in tents or improvised structures.
  • Outside the centres, migrants are present in the country away from the main accommodation sites. Although these represent relatively few people, the total lack of services available to them make them extremely vulnerable.    
  • Coordination meetings organised by UNHR and IOM take place bi-weekly at a national level and regionally in the US canton and Salakovac. During their recent visit to BiH, the EU Delegation stressed the need for a coordinated operational response to the migrant crisis.

 

Humanitarian Response by Organisation:

The central Government of BiH is in the lead with the Ministry for Human Rights and Refugees and Ministry of Security allocated roles in coordinating and managing reception centres. However, the humanitarian response relies mostly on the humanitarian community, where UN agencies are the biggest stakeholders.

  • IOM is the main humanitarian actor, providing shelter for migrants by renting Hotel Sedra, Bira and Miral factories in the US canton, as well as supporting food provision implemented by the RCSBiH. Water and sanitation facilities are also provided by IOM in areas where no established infrastructure is available.
  • UNHCR is in charge of health care as well as supporting vulnerable groups by providing protection and accommodation in hostels and private accommodation. UNHCR also provided RCSBiH with significant resources and materials for distribution, including two field warehouses, six housing units, 7,000 blankets, 500 sleeping bags, 700 mats, 6,100 clothing items and 400 bags.
  • The Red Cross and Red Crescent Movement: In a very welcome announcement, on Saturday 8 December the IFRC launched an Emergency Appeal “Bosnia and Herzegovina: Population Movement”, requesting CHF 3.3 million over one year. http://adore.ifrc.org/Download.aspx?FileId=220998
  • There has been an immediate release of CHF 300,000 from the IFRC Disaster Response Emergency Fund (DREF). This Emergency Appeal will support the RCSBiH to deliver assistance and support for up to 7,600 migrants every two weeks for a period of 12 months, as well as 1,500 households from local communities for a period of two months. The focus is on shelter (Non-Food Items – NFIs), livelihoods and basic needs, health, water, sanitation and hygiene (WASH), Protection, Gender and Inclusion (PGI), and Disaster Risk Reduction (DRR) from 9 December 2018 to.

 

  • Pomozi.ba, a local volunteer group, organized food distributions for migrants sleeping rough in Sarajevo and are also in charge of food provision in the Ušivak centre near the city.

 

  • Danish Refugee Council and MSF are providing health care to migrants in the US canton. MSF also provided a container used by RC first aid teams in Borići.

 

  • MFS Emmaus provided food in Velika Kladuša until September 2018 and hosted a small number of vulnerable people in Duje, near Doboj. They have offered accommodation for 2,000 people in Duje, but this is off the migration route and people are not willing to stay there.

 

  • On Tuesday, the Women’s Institute in Vrnograč, near VK, delivered 200 kg of groceries to a public kitchen serving migrants in Bihać.

 

  • Latan, the local restaurant owner providing hot meals free of charge for migrants in VK, is now being supported by a Dutch NGO, Lemon Foundation.


Donor Support:

European Union:

  • Following the recent announcement of the allocation of a further €500,000 from the European Commission to continue assisting the most vulnerable refugees and migrants in BiH, on Thursday 13 December the European Parliament will debate the “situation of migrants at the EU border in Bosnia and Herzegovina”.

Slovakia:

  • The Slovak Ambassador to BiH visited Bihać last week, and in a meeting with the canton executive announced he would encourage firms from Slovakia to do business there. He made a donation worth nearly KM 90,000 to the RCSBiH in the US canton and in Višegrad on the border with Serbia.

 

Comment:

  • While the majority of migrants in the canton are apparently now under cover for the winter, the crisis is not over. Migrants are people, they are not commodities to be put into storage over winter.
  • Just waiting for the migrant flows to all start again in the spring, with even greater numbers, cannot be an option and humanitarian actors alone do not hold the answer to what is a European problem, not just a Bosnian one.
  • Housing large numbers of young men in industrial premises, with controlled access, is potentially explosive. There have already been several instances of affray between the different groups of migrants, and instances of alcohol and drug abuse have been reported. (Last week, two migrants who had been arrested on suspicion of theft, started a fire in the cells in the VK police station. One of the migrants was seriously injured, and three police officers suffered minor injuries).
  • Bosnia, practically a failed state, must not become a dustbin for this mass of humanity which is unwanted by Europe, and whose legal status is frequently disputed.
  • At least 700 people have reported “violence and theft by law enforcement officers” during summary expulsions from Croatia, the commissioner for human rights at the Council of Europe said recently, voicing alarm at the “allegation of systematic violence.”
  • Peter Van der Auweraert, the chief of mission in Bosnia for the International Organization for Migration, said that he did not know the extent of any violence by Croatian police. But “there are certainly enough pictures and reports to warrant an international investigation,” he said.
  • Croatia’s Interior Ministry said it strongly rejects accusations made by people who, by passing borders illegally, “are violating a whole series of national and European regulations.” It said checks of all “verifiable” accusations “showed them to be incorrect” and part of a campaign to discredit Croatia.

Key stakeholders and Contacts:  

IOM BiH: Peter Van der Auweraert.

Email: PVANDERAUWERAERT@iom.int

UNHCR Sarajevo:

Stephanie Woldenberg. Email:  wolden@unhcr.org

IFRC Regional Office Budapest: Henriett Koos, Disaster and Crisis Response Snr. Officer

Tel : +36 1 888 4518    Mob. +36 70 430 6516   Email henriett.koos@ifrc.org

European Commission:

Press contacts:

British Embassy Sarajevo: Laurie Hunter. Laurie.Hunter@fco.gov.uk

DFID Migration Team, London:  Joe Kuper. Email j-kuper@dfid.gov.uk

British Red Cross, London: Ben Webster, Head of Emergencies.

Tel: +44 (0) 207 877 7615 Mobile: +44 (0) 7872 063 288  Email: BWebster@redcross.org.uk

KOMŠIJSKA MILOŠTA

Posted: 9. Decembra 2018. in Intervjui

U mom gradu, u kojem sam rođen i odrastao, nema više komšiluka, nema se kome otići u pohode i ponijeti komšijska milošća. Sve više je pustih naselja i u drugim dijelovima okupirane naše Bosne i Hercegovine. Ono što nije pometeno “metlom rata“, danas odlazi u svijet  “trbuhom za kruhom“.

Nekada smo živjeli jedni s drugima, a danas sve manje živimo s drugima, sve više  jedni pored drugih. Nekada smo slobodno ulazili u komšijske avlije, a sada su avlije ograđene visokim zidovima. Nema u njima naše i komšijske djece. U selima i manjim gradovima, pa i gradskim naseljima većih gradova, ljudi su se poznavali i susretali, družili i obilazili. U većim gradovima je toga bilo manje, susjedski odnosi nisu bili tako prisni, ali su održavane stanovite komšijske veze.

U mom gradu, gdje sam rođen i odrastao, kao u većini bosanskih gradova, komšiluk je bio izvor i rasadnik života. Imao svoju svrhu i smisao.  Životu  davao dušu. U moru komšijske ljubavi znale su se nekad rađati zavist i ljubomora,  ali  nikada nisu postali zarazni, ni od većeg uticaja na širu populaciju. Danas više nema komšiluka. Ono što nije pometeno metlom rata, danas odlazi “trbuhom za kruhom“  u bijeli svijet.

Komšije su se susretale, družile i obilazile. Moja majka je najmanje jednom godišnje obilazila sve komšije u komšiluku. Komšije su uzvraćale. To je bila nepisana moralna obaveza obavljana iz poštovanja i ljubavi. Prilikom  tih posjeta komšiji se nosila milošća. Bio je to mali dar, koji nikog nije previše opterećavao, ni onog koji ga daje, ni onog koji ga prima. Obično je to bilo je malo kafe i šećera, kutija keksa,  voće ili nešto slatko napravljeno u domaćinstvu. I dok je zadržana u komšijskim okvirima ta milošča je bila i ostala  iste svrhe, približno istog karaktera i iste vrijednosti, a kada se u formi poklona počela seliti u druge sfere društvenog života počela je mjenjati svrhu, karakter i vrijednost.

Tetina pomorandža

Jednom prilikom nam je u posjeti bila teta Džefince. Njena kuća je bila odmah preko puta naše. Kad je otišla i moja mati otvorila kesu da vidimo što je donijela, kako se to obično i činilo, pred nama se pokazala velika  mirisna narandža. Nama djeci se odmah rodila želja da je pojedemo. Oči se iskolačile  i sve smakćemo jezikom. Ali mama kaže, “ne može,  moram sutra obići Fatimku“. Sutradan je stvarno moja majka obišla Fatimku, čija je kuća bila  peta u istom sokaku. A samo dan dva kasnije poručila nam je i došla  u posjetu komšinica Nura. Kad je mati otvorila Nurinu milošću, na naše iznenađenje pred nama se pojavila povelika narandža. Odmah smo je prepoznali. Bila je to ona ista koja je od tete Džefince, preko nas otišla Fatimki, od Fatimke Nuri, a uz asistenciju Nure završila kod nas. Kako novi kružni tok nije bio logičan, mati je ogulila i nama djeci podjelila. Bezbroj puta sam se  ovih događaja sa smješkom sjećao, a vedar osmijeh umiva moje lice i dok ovo pišem.

Komšiluk nekad i sad

Komšiluk je naseljana sredina u kojoj se ljudi obilaze, paze, druže, a koja ima iste ili slične vrijednosti. Dobra i loša vladanja su ujednačena. Samo se neki ističu po nečem dobrom ili lošem, ali uvijek dominira i prevladava ono najbolje što je pažljivo i strpljivo njegovano u nama.

Komšiluk je nekad mnogo značio svima. Komšija je često bio važniji od člana porodice. Ljudi su se dozivali s vrata i prozora.  Kako su svi živjeli u neposrednoj blizini, uvijek su bili predmet interesovanja, ali skoro nikad iz loših namjera. Svaka familija, svaki njen član, imao je svoju privatnost.

Odnosu prema komšijama  daje se velika važnost u svim vjerama. Glavno geslo je „Budimo dobri prema svojim komšijama!“ ,  pa se često se moglo čuti ono  “Nemoj da mi diraš komšiju!“ Pomozi svog komšiju u nevolji, i kad ne traži tvoju pomoć. U islamu se kaže “Nije vjernik onaj koji zanoći sit, a njegov komšija gladan!“

Sretan je svako od nas ko ima dobrog komšiju i dobar komšiluk. Lijep odnos prema komšijama oživljava naselja, život čini sadržajnijim, ublažava tegobe i produžuje životni vijek.

Danas mnogi vjeruju da je vrijeme komšiluka/ susjedstva prošlo. Prošlo je vrijeme kad su komšije znale ime, prezime, osobine i navike svih ili većine komšija  iz svoje zgrade, ulice, pa i užeg naselja.  Komšije su zajedno slavile praznike, zajedno kafendisali, igrali karte, išli na kulturne i sportske priredbe… Ako te život povrijedi – komšiluk te odbrani!

Kako se svijet počeo više otvarati, komšiluk se počeo  zatvrati. Danas se ne poznaju komšije, a žive vratra do vrata…pa čak se i ne pozdravljaju kad se susretnu. Otrov za komšijsku ljubav postala je ljubomora,  borba za prestiž, potsticana pohlepom i težnjom za bogaćenjem…Otuđenost ljudi i manjak empatije su sve prisutniji. Sve se više gubi duh dobrih odnosa i  zajedništva. Nekad se komšiji išlo na kafu u pidžami. Znalo se dogoditi “da zadnji saznaš šta ima novo kod tebe“ ili  za kletvu  „nek’ komšiji crkne krava“, ali rijetko i sporadično. Kriza komšiluka je i dijelom rezultat urbane gradnje i  tehničkog napretka. Danas ljudi provode više vremene uz TV, internet, koriste  smart telefon i uređaje, pa im ne  treba ni društvo ukućana, a pogotovo komšija.

Kult komšiluka treba njegovati

Kult komšiluka treba njegovati. Jer i on je ranjiv. Ranije nam je bilo važno šta komšiluk o nama misli. Komšijska ljubav, poštovanje i prijateljstvo, i kad se komšije razdvoje, nisu se gasili. Susret s komšijom u  bilo koje kasnije vrijeme bio je  drag i prijatan, pun topline i dragih sjećanja. Prepričavane su šale, dosjetke i vicevi. Sad je sve drugačije. Barem u usloviima u kojima mnogi od nas danas žive. Danas se od komšija mogu očekivati samo pritužbe, prigovori, prijetnje policijom ako na svoje dijete zagalamite, glasnije govorite ili  glasno zapjevate. Danas se na komšiju ne gleda s ljubavlju i povjerenjem, već s nevjericom i podozrenjem. U komšiji se nekad gledao dobar čovjek, vrijedan, pametan,  pouzdan, a danas se na komšiju gleda kao na mrzovoljnog, misterioznog, grebatora,  pijanca, – na osobu  koja se više bavi tuđim životima, nego svojim… S komšijama se više ne družimo, izbjegavamo s njima susrete, komšije kraj nas prolaze bez dobar dan…

Mnogi od nas i danas pamte kako su im komšije pomagale u nevolji. Bilo je takvih i u toku  agresije na BiH 90-tih godina prošlog vijeka, ali nažalost mnogo više onih koji su uslove rata iskoristili da se na račun komšija obogate i prošire svoja imanja. Trebaće narodima BiH dugo vremena da ovu boljku ozdrave i obnove vrijednosti komšijskog života. Ali – ako bude komšiluka?

Nema više moga komšiluka

Sretan je zaista onaj ko ima dobrog komšiju i dobar komšiluk. Posljednji ratni sukobi u BiH rasturili su moj komšiluk i moje komšije su se rasule širem svijeta. U komšiluku ostale samo  kuće sa jednom osobom ili prazna pusta zdanja.  U mom rodnom gradu Bosanskoj Dubici, u naselju Puhalo gdje sam rođen i odrastao, nema više Bećirevića, Horozovića, Čauševića, Veletalnića, Alijagića, Šerića, Torića, Mujčića,  Jahića, Metića, Delića, Pekića, Tabakovića, Ćejvana…, a svi oni su živjeli na udaljenosti od svega par stotina metara. A tako je i u drugim dijelovima grada –Petrinji, Urijama, Binječki, Bećrevića mahali, Delića mahali…., tako je i u okuparanom dijelu cijele Bosne i Hercegovine.  A ono što nije pometeno “metlom rata“, sada rastače i odnosi pečalba.

Sada živim u američkoj državi Vermont, gradu Burlingtonu. U naselju u kojem živi  300 domaćinstava, preko 70 ih je iz BiH. Samo se ponekad sretnem s jednim ili dvojicom komšija. Susrećemo se, ali se ne obilazimo.  Sve druge nisam ni vidio ni čuo već godinama. A sada imamo  svega za komšijsku milošću – i narandži, i keksa, i  voća … ali ih nemamo kome dati. Zato se s milošćom vraćamo Bosni da na zgarištima komšiluka obnavljamo život, u kojem je rođen naš komšija i svaran naš   komšiluk. A oni su nenadomjestiv imidž Bosne i Hercegovine, kakav većina svijeta  još ne poznaje.

Sarajevska Bašćaršija – najpoznatiji komšiluk svijeta

Bosanski komšiluk je izraz međusobnog poštivanja i uvažavanja,  građanske i narodne uzajamnosti i solidatrnosti, koju u svijetu prepoznaju tek zadnjih desetljeća, a u BiH egzistiraju i dominiraju društvenim životom već stoljećima.

U bosanskom komšiluku i o komšiluku napisane su i pišu se brojne pjesme pune sevdaha i romatničnog zanosa.  Nema ni jednog bosanskog grada, u kojem se nije živjelo u komšinskim odnosima, koji su na razliite načine opisani i opjevani.

„Komšinice preko puta, što si tako zabrinuta, zabrinuta zamišljena, kao da si isprošena“…

Sarajevska Baščaršija je, van svake sumnje, najpoznatija, najmarkanija, najznačajnija, najljepša i najposjećenija ćaršija svijeta. Ona je dušaBosne i Hercegov ine.  U njoj se stoljećima živi istim životom. Održala se i odolila svim ratovima,  požarima, a na razmeđu zadnjih dvaju stoljeća i troipogodišnjoj opsadi i granatiranju, jer je čuva i brani duh naroda.

Na Bašćaršiji se i danas nalaze dva natkrivena bazara –  Gazi Husrev-begov i Brusa bezistan, te Gazi Husrev- begova džamija, medresa i bilblioteka, te bezbroj ćevapčinica, aščinica, dućana..

Baščaršija je ulazuna i izlazna  kapija Sarajeva, ali isto tako vrata Bosne i Hercegovine. U njoj se bez zastoja odvija privredni i drutveni život po istoim milijeu. Zadnjih godina postala je jedna od najposjećenijih destinacija svijeta.

„Ko se jednom napije vode sa Baščaršije, nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije“

Svjetski dan komšiluka

Malo je kome poznato, da se od 2000-te godine  zadnji petak u mjesecu maju obilježava kao Svjetski dan komšiluka.  Ova inicijativa je pokrenuta iz Pariza i prihvaćena u više zemalja svijeta, zbog sve većeg otuđenja između ljudi. Tako  je Dan komšiluka  2004.g. obilježen u 1.300 gradova svijeta.  Uz“fildžan kafe“  eglendisalo se i u nekim područjima BiH, a bh nostalgičari su pokrenuli nagradni konkurs za “Priče iz komšiluka”. Bio je je to pokušaj da se ono najljepše iz života otme od zaborava i oživi.  U nekim od tih priča, koje se i danas pišu, kroz zanimljive događaje iz komšiluka opisani su stari običaji, solidarne akcije, želje, zebnje,  ljubavi, nadanja, strahovi…

Možda je u njima iskra života, koja u nama još tinja i neće se nikad ugasiti.

 

Burlington, 9. Decembra 2018                                                 Zijad Bećirević