Prije skoro tri godine (tačnije, 3. novembra 2018.) objavio sam svoj pretposljednji ovozemaljski, jubilarni 1000. intervju sa profesorom Filipom Ćorlukićem na temu njegove knjige QUO VADIS HOMO – Katastrofa ili savršenstvo, koju sam s razlogom nazvao kapitalcem nakon što sam s velikom pažnjom pročitao njen sadržaj od 533 stranice. Evo linka tog intervjua:

Dakle, oni koje zanima taj razgovor i neke temeljne poruke knjige mogu se informirati pritiskom na gonji link. No, povod za ovaj osvrt jeste spoznaja da prodaja te knjige doživljava trend pada jer postoje opstrukcije za njen put do ruku što većeg broja čitatelja svih vjeroispovjesti i svjetonazora. Kako sam informiran, Crkva djeluje svojim mehanizmima da se knjiga ne pojavi u rukama barem njenih pripadnika. Naravno, meni je nezahvalno sada kritizirati bilo koga, pa prema tome niti Crkvu, tim prije što sam pripadnik druge vjeroipsovjesti pa bih mogao biti pogrešno shvaćen, ali želim i ovim putem dati svoju snažnu potporu knjizi QUO VADIS HOMO koja, kako je o njoj napisao dr. Vladimir Gruden, “…ima sve razloge da vrati izgubljeni smisao života i pomogne današnjim generacijama da nađu put iz rezignacije i osmisle razlog svoje egzistencije…” Ponavljam, ovo štivo sam nakon čitanja shvatio kao univerzalno, dakle za cjelokupno čovječanstvo, sa snažnim znanstvenim pa i izvornim teološkim porukama te opomenama vezano za put kojim ide čovjek današnjice. I, što je još važnije, opire se dogmi koju, kako autor snažno podvlači, prakticiraju neke religije.

Posebno želim istaći da ovaj osvrt ne nastaje iz subjektivnih razloga, odnosno zbog moga prijateljstva sa skoro 94-godišnjim Filipom Ćorlukićem, na koje sam itekako ponosan, već iz uvjerenja i principjelnih razloga. Stoga, poštovani čitatelji, još jednom apeliram da pročitate knjigu QOU VADIS HOMO – Katastrofa ili savršenstvo, autora prof. Filipa Ćorlukića u izdanju FOKUS KOMUNIKACIJE d.o.o. Zagreb.

Bedrudin GUŠIĆ

Bakire Izetbegoviću!

Iako se voliš predstavljati (doduše i neki drugi tako nešto slijede) kao predstavnik bošnjačkog naroda, ili, rečeno u arhaičnom žargonu – plemenski poglavica, ja te kao pripadnik bošnjačkog naroda ne priznam kao takvog pa prema tome ne možeš i u moje ime pregovarati o sudbini Bosne bilo s kim, pogotovo ne sa ovom dvojicom, tvojih višegodišnjih partnera sa slike. Nemaš legitimitet da predstavljaš Bošnjake sa glasovima jedva jedne četvrtine ukupnog bošnjačkog biračkog tijela koje je tvoja stranka ili njeni kandidati osvojila na posljednjim izborima, a da imaš i preko 50%, pa čak i svih 100%, tebe niti bilo koga iz tvoje stranke ne bih prihvatio kao moga nacionalnog lidera jer jednostavno nisam tip koji pristaje na torove. Tamo puno smrdi!

Povod za ovo javno obraćanje jeste naravno alarmanta situacija u zemlji u kojoj se ti, kao i do sada u bezbroj sličnih situacija, svjesno ili nesvejsno najbolje ne snalaziš. Tvoje sjedanje za isti stol sa Čovićem i ovih dana, kao i najavljeni mogući susret sa Dodikom, ne treba nikako drugačije tumačiti nego kao poruku da se BiH ima posmatrati kao država samo tri naroda i koju kao takvu treba podijeliti. Odavno nam je poznat tvoj san o fildžanistanu, zapravo nedosanjani san tvoga rahmetli babe. Znamo i ko su dežurni sponzori izvana da se taj san pretvori u javu, kako oni iz Beograda i Zagreba, tako i iz još nekih evropskih adresa. No, iako oni, neprijatelji BiH i Bošnjaka, tebe guraju u tu priču jer njima odgovara, ti ne smiješ pristajati na to, odnosno ne smiješ u ime najbrojnijeg naroda u Državi sjedati sa tom dvojicom jer niti si ti, ponavljam, predstavnik bošnjačkog naroda, niti su oni hrvatskog i srpskog. Tvoj jedini prihvatljiv odgovor na pokušaje raznih medijatora da se o sudbini Države odlučuje između vas trojice bio bi kada bi sve te pokušaje usmjerio na institucije Države. Tačka! Ali ne, tebi ovo više odgovara i zato pristaješ da o izbornom zakonu sada, kada zemlji gori pod nogama, razgovaraš sa Čovićem, a spreman si i sa Dodikom. Itekako imamo lošeg iskustva sa tobom da bi se nadali ičemu dobrom iz tih razgovora po opstanak BiH kao jedinstvene države.

Bakire Izetbegoviću!

Treba li da te podsjetim na činjenicu da je Dragan Čović baštinik presuđenog UZP-a, da je njegov prethodnik Mate Boban, po svjedočenju ponajvećeg živog Bosanca i državnika Ive Komšića, njemu najavio sudbinu tada bh. muslimana koji bi se opirali njegovoj fašistodinoj matrici ako ne pristanu da budu Srbi ili Hrvati? Treba li ti još nacrtati pa da shvatiš da je više nego tačna konstatacija Ive Komšića da se Hrvatska i Srbija ne slažu 90% po pitanju Bosne, nego svih 100%? I ti ideš kod Milanovića koji, kao i Vlada njegove zemlje, slijede politiku Franje Tuđmana kada je BiH u pitanju. Baška prethodne uvrede od strane tog Milanovića na račun Bosne i Bošnjaka!

Bakre Izetbegoviću!

Jesi li čuo za Karađorđevo? Vidiš li da je ta zlokobna matrica i danas na sceni u Bosni, odnosno u Beogradu i Zagrebu? Jesi li ti jedan od protagonista tog monstruoznog sporazuma u ovim vremenima? Ako jesi, a po svim tvojim dosadašnjim katastrofalnim potezima koje si vukao prethodnih godina jesi, poručujem ti da fildžanistan, kao nedosanjani san svoga rahmetli babe, praviš na svojoj babovini, negdje u Užicu, a Bosnu i njenu sudbinu prepusti njenim istinskim patriotima. Odmakni se od tog ozbiljnog posla u ovim sudbonosnim vremenima po Državu i njene odane građane, jer si štetočina. Učini bar jedan pravi potez (ODMAKNI SE!) u svojoj, više nego neuspješnoj političkoj karijeri!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Istina je, kako to i naši stari govore ; “ Kruška ne pada dalje ispod kruške “.

Pitamo se da li je i “babin sin”  sličan svome babi ili je otišao još dalje u međusobnim odnosima i koalicionim partnerstvom sa ustaško- četničkim i nacionalističkim doglavnicima i voždama, orguljašem iz mostarskih Bara Draganom Čovićem i guslarom iz Laktaša Miloradom Dodikom?

Kao što nam je znano njegov babo rah. Alija vezao je zastave sa HDZ-om i ne sluteći šta će se desiti njegovom narodu, posebno Bošnjacima, a docnije je primio i odlikovanje od Franje Tuđmana za sva ta njihova nedjela.

Nažalost,  “babin sin”  Bakir zaboravlja sva ta nedjela i rezultate agresivnih nakana i ovih sa istoka i drugih sa zapada i čini nerazdvojnu političku i međustranačku koaliciju i sa HDZ-om i i sa SNSD-om u svim  prilikama.

Ništa nije naučio niti shvatio s kime to on ima posla, kako se tajnovito sastaje i dogovora o našoj državnoj sudbini i njihovim nacionalističkim zahtjevima i prohtjevima.

Mi Mostarci to ponajbolje razumijemo jer smo neposredno iosjetili svu njihovu bahatost i mržnju prama nama drugima i drže Mostar kao “ grad slučaja “ već godinama u postdejtonskom periodu.

Građani Mostara su postali taoci HDZ-ove politike i njihovih zajedničkih odnosa i tajnih dogovora sa strankom SDA i Bakirom, “ babinim sinom “?

Posebno, mi građani Mostara, koji smo ponajviše i osjetili svu torturu i stravične agresorske udare po nama i gradu Mostaru, sa brojnim logorima i progonima, ubistvima, kao genocid nad građanima i urbicid  nad gradom.

Dakle, sve se vraća i sve se plaća u postdejtonskom periodu,  već 25 godina, svjedoci smo bahatog i neprijateljskog odnosa i ponašanja, svih ovih ideoloških krakova hobotnica već viđene i doživljenje njihove ideološke matrice, uništavanja i države i svega drugoga i različitoga od veliko srpsko- hrvatskog primitivnog nacionalizma.

Zato se i pitamo, ako je još ostalo normalnih građana svoje domovine Bosne i Hercegovine, da li je ovaj  “ babin sin”  zaista i predstavnik svih Bošnjaka, koji tako blagonaklono posmatraju i doživljavaju njegove odnose, sastajanja i tajnovite dogovore sa ovim velikim nacionalističkim izrodima i izdajnicima svoga roda i sopstvene domovine ?

Znajući da se guslar Milorad, kao psihopata i luđak, već poodavno odmetnuo od civilizovanog svijeta i naših zajedničkih potreba i nastojanja da zajednički živimo i činimo dobre stvari za jedinu nam domovinu i sve njene građane.

On jasno i glasno anatemiše i državu i njene vrijednosti, negira genocide koji su počinili njegovi sunarodnjaci, ne voli je kako ističe, nije on bosanski Srbin i okreće svoj ćurak poput horoza ka Srbiji i Rusiji, nebi li i tako napravio utočište gdje mu se i nalazi opljačkana vila od srpskoga roda, na Dedinju.

Da se prisjeti kako je po beogradskim ulicama švercovao i cigarete i šta ne sve, dok su njegovi  sunjarodnaci uz blagoslov Crkve i njenih vjerodostojnika sa blagoslovom upućivali ratnike i ubice na terene  naše Bosne i Hercegovine.

Ništa od toga svega nije u pameti “ babinom sinu “ kako nam pričaju naši borici Armije, da se prikrivao oko trezora Narodne banke ili u drugim destinacijama države Turske I gdje ne više, neka to istorija ispiše.

Sada bi on u “ četiri oka “ sa Miloradom ili Draganom ispijao neke kafice,  dogovarao sudbinu jedine nam domovine i sačinjavao tajne sporazume, dalje od očiju javnosti, od Poljina, Dedinja i mostarskih Bara i njihovih hacijendi od opljačkanog i bijednog naroda ove nam iste države.

Da li znaju građani zajedničke nam domovine, bar približno,  koliko je bogatstvo tri najmoćnija lidera u Bosni i Hercegovini – Dragana Čovića, Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića?

Vile na Poljinama, Dedinju i mostarskim Barama slika su i prilikama “ znoja i borbe”  za svoj narod ove nakaradne i ubitačne vladajuće trojke ?

” Mislim da je lakše izračunati ono što nije u njihovom vlasništvu. Količina njihovog bogatstva je proporcionalna količini njihove političke moći u Bosni i Hercegovini. Naravno, matematički je teško ustanoviti koliko je njihovo bogatstvo. Pretpostavljam da veliku dio tog kapitala nije uopšte u Bosni i Hercegovini, nego je na nekim destinacijama i lokacijama van zemlje, tako da bi se tek nekom međunarodnom istragom moglo utvrditi koliko je bogatstvo te trojice vodećih političara u BiH. Ali mislim da bi ta sredstva bila dovoljna da se u Bosni i Hercegovini sasvim lagodno izgradi cestovna infrastruktura koja joj nedostaje” / citat Edina Karića, direktor antikorupcijske mreže / .

Pitajmo se da li im je hapšenje na pomolu ili napuštanje njihovih političkih funkcija !

Nisu oni nikakvi pretstavnici građana ove nam zajedničke domovine Bosne I Hercegovine, a da li su zvanični pretsavnici naroda , Srba, Bošnjaka ili Hrvata, neka to odluče i svi građani već na sljedećim izborima ?

Svi smo mi građani kreatori svoje sudbine, imajmo to uvijek na umu i našoj memoriji, mijenjajmo te naše memorijske čipove i dajmo glas našim poštenim dobro umnim i građanima patriotima i domovine Bosne i Hercegovine i njenim građanima.

Gospodine Visoki predstavniče!

Obraćamo Vam se jer su Vaši dosadašnji potezi neprihvatljivi i zaprepaščujući i  protivni Vašem zadatku definiranom u Annexu X Dejtonskog mirovnog ugovora.

Neshvatljiva je Vaša šutnja, čak ni zabrinutost niste izrazili nastavljajući praksu svoga prethodnika na grube i drske anti-dejtonske postupke Milorada Dodika, na njegovo negiranje genocida za koje Zakon protiv negiranja genocida predviđa krivičnu odgovornost i smjenu sa političke funkcije, zbog kršenja zakona i Ustava te za blokadu Države. Recite nam šta to on još treba da uradi pa da ga smijenite? A smijeniti ga imate i pravo i dužnost jer Vas Anex X obavezuje da učinite sve za normalizaciju Države.

Podsjetićemo Vas da je Dejtonski ugovor samo ‘mirovni ugovor’, koji je bio kratkoročno rješenje sa ciljem da zaustavi agresiju i rat, a ne platforma na kojoj se treba temeljiti i razvijati naša država.

Podsjetićemo Vas i na amandman na Ustav Republike Bosne i Hercegovine  od decembra 1995. koji je donio bh. Parlament a u kojem stoji da se u slučaju kršenja Dejtonskog ugovora na snagu vraća Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji je nasilno i bespravno suspendiran 1995. godine u Dejtonu. Na to biste Vi trebali oštro upozoriti Dodika i sve ostale rušitelje naše države.

Vaša izjava koju ste dali skoro odmah nakon dolaska u OHR vezano za ‘zastupljenost Hrvata’ u bh. institucijama a koja se temelji na sasvim netačnim informaciiama, je sokantna, ali je niste ni jednom opovrgli niti se javnosti izvinuli zbog izrečenog.

Posebno smo konsternirani i Vašim zalaganjem za profašistički izborni zakon po mjeri (i prijedlogu) lidera HDZ-a Dragana Čovića kao i činjenicom da ste to stanovište izrekli u razgovoru sa predsjedavajućim Predsjedništva Željkom Komšićem. Nemoguće je da niste svjesni da bi takav izborni zakon samo cementirao aparthejd i geto, te trajno ukinuo mogućnost sprovođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetima ‘Sejdic-Finci i ostali’. Nemoguće je da ne znate da bi taj zakon bio protivan Evropskoj povelji o ljudskim pravima koja ne poznaje etnos, već samo građanina. Nisu li evropske države utemeljene kao građanska društva u skladu sa odredbama Evropske povelje o ljudskim pravima? Pitamo Vas da li podupiranjem  prijedloga profaištičkog izbornog zakona koji dolazi od Dragana Čovića i HDZ-a želite onemogućiti sprovođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava? Ne vjerujemo da ikoga treba podsjećati da je politika HDZ-a presuđena za UZP, zajedno sa svojom paratvorevinom tzv. HZHB, od strane Haškog tribunala. Niti treba podsjećati da je ta politika sljedbenik politike NDH koja je tokom Drugog svjetskog rata kolaborirala sa nacistima i da su cilj i sadržaj te politike isti kao i tada. Nije li Vas stid da nečemu takvom dajete potporu?!

Zar se slažete da Bosni i Hercegovini, državi sa stoljećima dugom tradicijom suživota za kakvom Evropa tvrdi da stremi, treba ukinuti pravo da vrati te vrijednosti građanske države koje stoljećima baštini?

S velikim razlogom pitamo se da li se to pravo nama odriče zbog toga što je većinsko stanovništvo naše države islamske vjeroispovjesti pa kao takvo ne pripada Evropi već treba biti getoizirano poput Jevreja u Drugom svjetskom ratu, iako sve tri najveće svjetske religije potiču sa istih prostora pa im stoga pripada jednakopravno mjesto u Evropi i svijetu?

U Bosni su njeni narodi skladno živeli stoljećima, kao civilizacijsko čudo tolerancije. Nisu li Jevreji iz Španije izbjegli pred inkvizicijom i skrasili se u Bosni, gdje su dočekani raširenih ruku, u vrijeme kad su u Evropi proganjali i ubijali druge i drugačije? Nisu li ti Jevreji ostali da stoljećima žive kao punopravni članovi društva i učesnici društveno-političkog života u Bosni? U mnogim dijelovima Bosne decenijama nije bilo ni jedno ubojstvo na nacionalnoj osnovi. I sve je bilo u redu dok na Bosnu nisu bacili oko njeni susjedi koji su mitom i korupcijom pridobili domaće izdajnike, promijenili identitet čitavih naroda pa počeli svojatati Bosnu, dijeliti je, rušiti i ubijati njene mirne građane. Srbi i Hrvati udaraju na našu državu, razvaljuju je UZP-ovima, genocidom i urbicidom, dok države poput Vaše to mirno gledaju bez imalo griže savjesti. Šalju svoje izaslanike, bosanske namjesnike, koji čak šuruju sa zločincima. Rušitelji Bosne, koje Vi uvažavate i cijenite, usprkos sudskim presudama za UZP i genocid koji svoj zločin poriču prešavši davno crvenu liniju, rušeći zgradu koju ste i sami dužni štiti – kažu “Bosna je nemoguća država” te mora nestati kao plijen Srbije i Hrvatske.

Pitamo se kojem cilu služe Vaše česte posjete sljedbenicima i aktivnim  sudionicima politike Slobodana Miloševića i agresije Srbije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Aleksandru Vučiću i Ivici Dačiću? Treba li Vas zaista podsjećati na to da je ta politika presuđena od strane najviših internacionalnih sudova za  agresiju, genocid i najteže ratne zločine počinjene na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata? I da je ta politika, kao i politika HDZ-a, sljedbenica je politike sprovođene od strane nacističkih kolaboracionista (fašista, tj. četnika) u Beogradu i Srbiji tokom Drugog svjetskog rata. Zasigurno ste svjesni da je Srbija, baš zbog takve zločinačke politike, prva zemlja u historiji internacionalnog suda pravde koja je presuđena za kršenje UN Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida. Zar Vas, posebno kao Nijemca, ne vrijeđa naći se u drustvu sljedbenika takve politike i negatora genocida, Vučića i Dačića?

I o čemu to toliko i često razgovarate sa onima koji tu politiku nastavljaju i koji svojim potezima konstantno destabilizuju region, a što predstavlja prijetnju i miru u Evropi?

Šta bi bilo da su im umjesto bombardovanja i kažnjavanja Hitlera, Gebelsa i ostalih nacističkih lidera saveznici ukazali čast svojim prisustvom u društvu i pregorovima s njima? Treba li Vas podsjetiti na rezultate povlađivanja nacistima 1939. kada su pregazili tadašnju Čehoslovačku? Ili biste rađe da to i sami vidite u praksi kod nas?

Treba li Vas podsjetiti na Annex X Dejtonskog ugovora u kojem ne stoji da je Visoki predstavnk pasivni posmatrač?

Nije li već odavno bilo krajnje vrijeme da djelujete i upotrijebite svoje Bonske ovlasti te smijenite Milorada Dodika sa političke i državne funkcije koju obavlja, kao i svakog onog ko sudjeluje u blokadi rada državnih institucija?

Umjesto što podržavate Čovićev prijedlog fasističkog izbornog zakona, Vaša dužnost i obaveza kao nekog ko dolazi iz međunarodne zajednice e koja tvrdi da baštini ‘civilizacijske vrijednosti’, insistirate samo i isključivo na izbornom zakonu koji će omogućiti svakom građaninu da bira i bude biran, uklanjajući sve etničke prefikse sa bilo koje od funkcija za koju se glasa na  izborima, te time sprovedete presude ‘Sejdić-Finci i ostali’ Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Od Vas trazimo da prestanete pregovarati sa plemenskim poglavicama poput lidera SDA i HDZ koji, jednako kao i Dodik i SNSD, lažno tvrde da predstavljaju svoje narode nakon što su, u stilu pravih kriminalaca, pokrali prosle izbore kako bi ostali na vlasti i zadržali svoje ogromno materijalno bogatstvo koje su godinama nagomilali kroz korupciju i kriminal. Jednako tako insistiramo da nametnete elektronsko glasanje na izborima, jer je to jedini način da se svi riješimo korupmiranih, u kriminalu ogrezlih političara na vlasti, a od čega oni s razlogom strahuju zbog sigurnog gubitka vlasti. Neosporno je da funkcioniraju po sistemu ‘spojenih posuda’ , te drže na vlasti jedni druge, pretvarajući se da predstavljaju svoje narode, dok zajedno rade za svoje lične interese. Jedino tako ćete početi vraćati Državu na normalan put, dati njenim građanima nadu za bolji život i  zaustaviti masovni egzodus mladih ljudi iz naše zemlje.

Ukoliko to ne učinite, tri nacionalna ‘lidera’ će biti u stanju izazvati i novi rat samo da bi zametnuli tragove svom ogromnom kriminalu i njime stečenom bogatstvu i time izbjegli odgovornost za to pred licem pravde i naroda kojeg su opljačkali. Sasvim je jasno da to što ta tri nacionalna ‘lidera’ zajedno sa liderima susjednih zemalja rade jeste ‘politička korupcija’, u kojoj se svi, zajedno sa onima koji su u njihovom krugu ‘najbližih saradnika’ i ‘prijatelja’, već skoro tri decenije enormno bogate.

Dužni ste tome stati u kraj i prekinuti svaku komunikaciju sa korumpiranim nacionalnim liderima jer ćete i Vi, u protivnom, biti suodgovorni za mogući rat koji su isti u stanju izazvati da bi zaštitili svoje materijalno  bogatstvo stečeno ogromnim kriminalom.

I na samom kraju, politički potezi koje posljednjih dana javno vuče Milorad Dodik, a koji i Vama treba da su poznati, sadrže sve elemente klasičnog državnog udara.  A nekim svojim izjavama dotični otvoreno priziva novi rat u Bosni i Hercegovini. Naravno da za takve antidržavne i ratnohuškačke aktivnosti ima neograničenu potporu službenog Beograda kao što je onomad imao osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić. Situacija je ista ‘kao jaje jajetu’ – ona početkom 90-tih i ova današnja. Tada je Milošević za Zapad bio “faktor mira na Balkanu…”, a danas je to Vučić, učenik istog tog Miloševića i osuđenog ratnog zločinca Šešelja, I sljedbenik te iste njihove zlocinacke genocidne politike. Krvavi nastavak te price znamo, posebno u Bosni. Zar ćete dopustiti da se ona ponovi?! Zar ćete prihvatiti da budete faktor koji je mogao, a nije spriječio novo krvoproliće u BiH, pa i šire?! Situacija je više nego ozbiljna, gospodine Schmidt. Do Vas I Vase savjesti I svijesti je puno toga!!!

U ime preko 65.000 članova FB grupe “Zahtjev za povratak u život Ustava

Republike Bosne i Hercegovine”

1. Dženana DELIC, penzionisana profesorica poslovnih studija i prava (Velika Britanija)

2. Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni bh. novinar (Kanada-BiH)

3. Bedrudin GUŠIĆ, slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu (Boston, USA)

4. Nihad FILIPOVIĆ, bh. pisac i publicist (živi u Velikoj Britaniji)

5. Nedzad AJANOVIĆ, Magistar, Ekološke nauke

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin !
Kao građanin ove nam domovine, veoma svjestan činjeničnog stanja u urušavanju njenih vrijednosti i njenoga postojanja, znalački, iskustveno i dobronamjerno razlučujem i pozitivne dobre korake i poteze prema njoj ?
Održan je i drugi Kongres stranke Demokratske fronte i njen stari i novoizabrani predsjednik, gospodin Željko Komšić poručuje ;
„ Uvijek smo raspoloženi da pričamo sa strankama lijeve orijentacije. Ljevica treba ovoj zemlji, naša ruka je pružena, čekamo. Ko će od tih stranaka odgovoriti, ne znamo „ / završen citat Željka Komšića / ?
U ovoj našoj izuzetno turbulentnoj situaciji, veoma je teško biti pametan i razuman i nešto savjetovati radi dobra svih nas, građana jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Zaista je lijepo ovako nešto čuti ili pročitati, iskrene i dobronamjerne poruke našeg Željka Komšića, kojega inače retrogradne, nacionalističke i kvazi lijeve stranke i njihovi pojedinci nikako ne razumiju, niti podržavaju.
Žalosno je i čemerno, istinski bih rekao i pojasnio cio splet okolnosti, u vezi ovakvog nakaradnog razmišljanja, o nakanama, liku i djelu Željka Komšića.
Detaljna i iskrena analiza veoma je poželjna i nužna našem građanstvu, u cilju shvatanja našeg državnog stanja i neprijateljskim odnosima prema nama, kako naših spoljnih susjeda i komšija, a posebno su karakteristični unutrašnji odnosi i razmišljanja pojedinaca, neprijateljski nastrojenih prema zajedničkom suživotu.
O politikama nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a i njihovih rukovodstava i čelnika, Milorada Dodika i Dragana Čovića, prema državi i Željku Komšiću, iskrenom patrioti i „ zlatnom ljiljanu „ ove nam naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, iluzorno je i suvišno bilo šta govoriti ili pisati.
Agresori i „ genocidaši „ i ne mogu ništa dobro misliti ni o našoj državi niti o Željku Komšiću, kao jednoga od rijetkih stamenih branilaca i suvereniteta i integriteta sopstvene države i ravnopravnosti njenih građana.
Kako to lijepo reče poznati glumac iz Srbije, Sergej Trifunović ;
„ : “Četnicima trebaju ustaše, a ustašama četnici da bi jedni druge držali u mržnji.”
Upravo su se i Dragan Čović i Milorad Dodik našli kao pravi likovi i akteri izvršenja ovakvih morbidnih postulata iz ideološkog scenarija njihovih mentora Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, uz doktrinu SANU iz Beograda i Hrvatske akademije iz Zagreba.

“ Ugroženi hrvatski rod “ i njihov samoproglašeni akademik Dragan Čović, moćnik i diktator svoga roda, nastoje pod svaku cijenu tzv. autentične lukave latine i njega lično izabrati u Predsjedništvo BiH.
Jasno I glasno, pomalo licemjerno I lukavo, nastoje stvoriti I treći entitet, svoju genocidnu Herceg Bosnu, imajući I podršku istoga “ četničkog “ jarana, guslara iz Laktaša, Milorada Dodika.
Građani naši, trebaju I moraju znati, da je kojim slučajem Dragan Čović bio izabran u Predsjedništvo, sa ovim luđakom iz RS-a, već bi nestanak Bosne I Hercegovine bio i realan i istinit događaj, naše zle sudbine.
Prema tome, veoma je znano da je naš Željko Komšić naš jedini i isključivi “ džoker “ u ovoj teškoj i nedosljednoj našoj državnoj igri mi njenoj sudbonosnoj realnosti.
Znaju to dobri I svi naši neprijatelji, nacionalisti i rušitelji našeg opstanka i postojanja, kao jedine i realne građanske opcije svih izbora i dogovora na državnom nivou.
Kada je riječ o “ ljevici “ nažalost, mnogo je više kvazi lijevi orijentacije I tzv , “ ljevaka “ već istinske i prave lijeve orijentacije i socjialdemokratije, kakva je nekad postojala.
Zato i pozivi našeg Željka sa “ otvorenom rukom prema ljevici “ teško nailaze na plodno tlo iz razno- raznih razloga.
Naši građani moraju shvatiti nekoliko sudbonosnih poruka, kao da su “ ajeti iz Kur”ana “, prije svega moraju Bošnjaci onemogućiti Bakira Izetbegovića bilo kakve sastanke i dogovore pojedinačne sa Dodikom i Čovićem, bez drugih stranaka.?
Ne dozvoliti ili prihvatiti izborno riješenje na etničkim principima ili zadovoljiti građanski i etnički princip do neke razumne mjere.
Postojeća upravljačka trojka u sarajevskom Kantonu, Konaković, Nikšić i Forto, odnosno njihove stranke, koje se smatraju i neke probosanske, ponajmanje “ ljevičarske “ moraju razumjeti i prihvatiti ponudu DF-a i Željka Komšića.
Ukoliko se tu iskreno priključi i stranka SBB, sa Fahrudinom Radončićem, njihov zajednički istup i nastupi u svim budućim riješenjima, Ustava i Izbornoga zakona, kao i zajedničkih kandidata za naredne izbore, moguća su i jedina ispravna riješenja.
Svako drugo riješenje i njihovi odvojeni istupi i nastupi, pucanj su u prazno i očekivanja su ništa dobro za jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Iako znam nas (da ne idem dalje da ne bih bio vulgaran), naš jad od medija te stepen interesa javnosti za događaje u nekom nam komšiluku koji nam mogu poslužiti kao obrazac, ipak sam zatečen općom šutnjom na svim nivoima i svim slojevima bh. društva nakon ostavke austrijskog kancelara Sebastiana Kurza. Možda će neki reći “šta nas briga za tim, eno im tamo…””, ali nije to baš tako. Zašto? Zato što pogotovo nama koji se preko 30 godina valjamo u blatu korupcije i kriminala kako u političkom establišmentu, pravosudnom sistemu pa i vjerskim zajednicama, treba da je bitno i da podebljamo razlog ostavke tog Kurza a on je samo sumnja u neke njegove koruptivne radnje koje još nisu dokazane, a samim tim niti potvrđene. Taj mladi austrijski državnik, čija je političko-ideološka orijentacija za mene lično neprihvatljiva, je bez ikakve zadrške odstupio sa najviše pozicije u svojoj zemlji rekavši da mu je “Austrija bitnija od njega samog…” Kada sam čuo za tu izjavu koja nije puka fraza nego ju je potvrdio odstupanjem bez zadrške, poželio sam da barem sanjam tako nešto i u mojoj domovini, iako je u rangu utopije očekivati tako nešto u stvarnosti. Odmah sam se sjetio reisa Kavazovića koji bi na sumnju da je neko iz njegovog establišmenta osumnjičen za kriminal i korupciju reagirao u svome dobro poznatom stilu pozivajući se na odvratnu sintagmu “presumpciju nevinosti”, ili onog Izetbegovića koji je u bezbroj navrata branio svoje kriminogene i korumpirane suradnike istom tom sintagmom.

Naravno, sjetio sam se i Dodika, i Čovića i inih čiji su dosijei prebukirani, ali nikako da stignu do suda, odnosno do pravne države. Stigli bi oni do pravne države da je ima! Sjetio sam se da sva trojica naših samozvanih plemenskih poglavica ne samo da bahato odbijaju svaki razgovor o njihovoj korupciji ili pak njihovih suradnika i članova stranaka koje vode, nego i ne pomišljaju da odstupe sa pozicija na kojima godinama jesu. Ne mogu naprimjer ni u snu zamisliti tog Izetbegovića da prizna da je godinama izdavao vlastitu državu, da je sve poluge odlučivanja u Državi i FBiH dao u ruke one dvojice, odnosno onog sljedbenika Mate Bobana, da je namagarčio cijelu naciju farsom od revizije tužbe protiv SRJ (Srbije i Crne Gore) što se može uzeti kao čin veleizdaje…, da mu je stranka zaglibila u kriminal, korupciju i nepotizam, te da odstupi. Ne, taj tip hoće ponovo u Predsjedništvo a našao je u Stranci pajaca koji će mu četiri godine čuvati stolicu.

Da se vratim Kurzu i paraleli sa našom zbiljom. Dakle, iako ima i ona “šta je babi milo, to joj se i snilo…”, meni, koji bi poželio barem usnuti da i u mojoj domovini njeni vlastodršci postupe kao taj mladi austrijski kancelar, ne ide mi na san nikako. A kako li će tek u javu?! Ma nema šanse! Zato mi nismo Austrija i zato mi smo tu gdje jesmo. Ne da nismo Austrija i druge uređene zemlje, nego smo svjetlosnim godinama daleko od takvih. Pesimisti bi rekli da su ovo “još i dobra vremena” imajući u vidu šta nas tek čeka. S ovakvima poput njih trojice i s onima koji glasaju za njih jer kada se odbiju pokradeni glasovi, ipak oni imaju svoje stalno biračko tijelo koje nije manje odgovorno za stanje u zemlji od njih samih. Na kraju, čestitam Sebastianu Kurzu zbog visoke moralne i državničke svijesti i što mu je njegova domovina bitnija od njega samoga.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin !

Dokle nam vjetrovi rušilački duvaju od Dedinja i Pantovčaka, pa preko Brda kod Kranja, nadajući se boljitku i sigurnom putu ka Evropskoj uniji, drugi se sastaju i kroje nam sudbinu za našu jedinu Bosnu i Hercegovinu.
Evo nam mediji saopštavaju da su se upravo kod Kranja sastali dvojica vjetropiraca i tumača ideoloških nakana iz doba Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz Karađorđeva.

“ Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i hrvatski premijer Andrej Plenković sudjelovali su na summitu EU-a i zapadnog Balkana u Brdu kod Kranja u Sloveniji. Vučić se obratio medijima te okrio kako je s Plenkovićem razgovarao o situaciji na zapadnom Balkanu. – Čini mi se da nam je obojici zajedničko i što obojicu pomalo brine je situacija u BiH, da ne ulazim u detalje. Čak mislim da oko pitanja legitimnog predstavljanja i poštivanja Daytonskog sporazuma imamo vrlo slične stavove – kazao je Vučić te dodao kako su danas bilateralno razgovarali.

Plenković ; “Danas ćemo se zalagati za njihovu ravnopravnost i poštivanje i slova i duha Daytonsko-pariškog sporazuma. To znači da očekujemo da političke stranke u BiH i institucije BiH na primjeren način izmijene izborno zakonodavstvo uoči idućih izbora”, koji će se održati u listopadu 2022., rekao je premijer.”/ citat sa interneta / .
“ Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, iskoristio je održavanje Sumitta EU – Zapadni Balkan u Ljubljani za potiho lansiranje teze kako Srbija i Hrvatska – Beograd i Zagreb imaju “90 posto usaglašene stavove o Bosni i Hercegovini”.
Nije Vučić išao u detaljinije elaboriranje ovIh 90 posto slaganja, ali je to ionako svima već odavno jasno, samo je ovoga puta zvanično potvrđeno.
Zvanični Zagreb ovu izjavu nije niti komentirao niti demantovao, što u diplomatskom svijetu može značiti samo jedno: Da je Vučić itekako rekao – ISTINU!!!
Na mala vrata, preko toliko puta izrečene mantre o jednakopravnosti Hrvata u BiH i potrebi insistiranja na nekavom izvornom Daytonu, ma šta to značilo u Zagrebu i Beogradu.
Iako, sve važnije (zapadne) međunarodne adrese uporno upozoravaju Zagreb i Beograd da je dalje etničko razvaljivanje BiH put u pogrešnom pravcu – Beograd i Zagreb i dalje „voze“ istu priču. To nikako nije čudno za Srbiju i vožda u liku Vučića, koji ionako pravi pakt sa Rusijom i Kinom, ali je itekako neobično, pa i apsurdno za Hrvatsku, kao članicu EU i NATO saveza!
Kako se usaglašenoj i koordiniranoj politici susjeda na planu konačnog razvaljivanja BiH polako zatvaraju vrata na međunarodnoj sceni, tako ova mala ekipica ojačana likovima poput notornog Orbana ili još nekih EU „ćutologa“, sve jasnije govori šta im je zapravo na umu i srcu, a to je…
Dalje etničko raskoljavanje BiH uz inauguraciju federalnog modela za kasnije legalno rastakanje BiH!
Očigledno se ušlo u „sudijsku naknadu“, kada se lomi rezultat, te Beograd i Zagreb pokušavaju još jednom – snažno kao nikada do sada na terenu provesti odavno već dogovoreno.
Ništa novo ili drugačije.
Na njima je da probaju, na nama je da pokažemo od čega smo napravljeni, ko su nam pravi prijatelji i jesmo li dostojni države! “ / citat Faruk Kajtaz / ?
Dakle, evo opet danas u “ Dnevnom avazu “ bonbastičan naslov sa određenim sadržajem koji nam ukazuje na naše domaće krtice koje truju I ruše naše dobre
nakane očuvanja jedine nam domovine Bosne I Hercegovine .

Nedavno je Fahrudin Radončić izjavio da se radi države i Naroda trebaju zanemariti bilo kakvi induvidualni interesi, te da se pripomogne Bakiru Izetbegoviču u borbi protiv Dragana Čovića I Milorada Dodika i njihovih loših namjera urušavanja države I njuenih institucija.
Međutim, sada je očito da se “ paljba “ neumjesna usmjerava protiv Željka Komšića, a zašto i kako ?
Prije svega naše Sarajlije i Bosanci, kao i široka javnost i naši građani imaju uvid i spoznaju kakva je štetočina i naš neprijatelj i države i Naroda ovaj guslar iz Laktaša, Milorad Dodik.
Nije mi namjera a ni potrebno da njegov lik i nedjela posebno iscrtavam i obrazlažem, jer sam to činio u brojnim mojim kolumnama, ali želim istaći da za njega važi starinska u njegovim razmišljanjima ; “ Što na umu to na drumu “ !
Za razliku od Milorada, drugi isto tako veoma opasan štetočina je Dragan Čović, koji je veoma lukav, poput latinske lije i ne iznosi sve na vidjelo, ali potajno djeluje, što mi u Hercegovini i Mostaru sve to ponajbolje znamo i osjećamo.
U kakvoj je koaliciji i sprezi sa njima lično i Bakir Izetbegović, to prepuštam široj javnosti da ocjenjuje i procjenjuje.
Međutim, naši građani upravo, ciljano i imperativno žele i zahtjevaju građansku državu, za koju se isključivo i jasno i jedini u vrhu stranačkih predstavnika zalaže naš Željko Komšić.
On nosi sa sobom i naš “ građanski oreol “ a u kolikoj mjeri ga Bakir Izetbegović i njegovi saradnici iz SDA mogu da razumiju, ne znam i nisam siguran.
Upravo i da nam nije Željka Komšića kao iskrenog patriote naše Bosne i Hercegovine, naša bi država sa Predsjedništvom s Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, već poodavno podjelili i rasturili državu i njene vrijednosti, nešto slično kao što su to učinili sa mostarskim Aluminijem i mnogim drugim firmama u zemlji.
Veoma je simptomatičan i interesantan i Bakirov odnosno Komšićev stav oko “ Fileovog modela za izbore “, koji nama građaninima i nije sasvim poznat, ali moramo vjerovati našem Željku.
„ FILEOV model: Nakon što je Bakir Izetbegović izjavio kako će pokušati uvjeriti predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića da je Fileov model izbornih reformi za BiH najbolje rješenje, oglasio se i Komšić te je naveo da ga na prihvaćanje tog principa niko ne može uvjeriti.
Kako je naveo predsjedavajući Predsjedništva BiH u izjavi za Klix.ba, Bakir Izetbegović ga već nekoliko godina pokušava uvjeriti da je ovaj model izbornih reformi najbolji. Međutim, kako naglašava Komšić, nikada nije želio prihvatiti Fileov prijedlog kao rješenje za BiH.” / portal Klix .ba / .

“Već me par godina ubjeđuje i nije me mogao ubijediti. Nejednaka vrijednost glasa ljudi u BiH nije standard koji je prihvatljiv! A ako on vjeruje da je to dobar model, onda neka SDA, HDZ i SNSD, koji svakako imaju većinu to izglasaju i neka nose odgovornost za taj potez. Ako slučajno prođe taj model, sigurno mogu očekivati novu apelaciji pred sudom u Strazburu”, rekao je Komšić za portal .
U svakom slučaju sve naše tzv. Patriotske snage, koje se deklarišu kao takve, a učestvuju u riješavanju novog izbornoga zakona trebaju i moraju imati u vidu građansku opciju naše države i njenih institucija vlasti, te apsolutno podržati Željka Komšića u njegovim neposrednim nastojanjima da se do takvoga izbornog riješenja dođe.
Nema odstupanja i popuštanja pred našim nacionalistima, kao i dijelom međunarodne zajednice koja djeluje na njihovoj talasnoj dužini, pod svaku cijenu našeg zajedničkog opstanka.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin !

Dok je njen šef Vučko zauzet pranjem nogu njenoj ekselenciji gospođi Merkel, dotle će njegova vučica i gej gospođica Ana Brnabić obići naš Mostar.
Dakle, predsjednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić boravit će u ponedjeljak 4. oktobra u Mostaru, gdje će posjetiti Prosvjetinu školu srpskog jezika, istorije i kulture i otvoriti kulturnu manifestaciju 102. Šantićeve večeri poezije koje organizuju SPKD “Prosvjeta” ( Karadžićeva sa Pala ) Gradski odbor Mostar i SPKUD “Gusle”, rečeno je iz Prosvjete.

U nastavku posjete, predsjednica Vlade Srbije će sa gradonačelnikom Mostara Mariom Kordićem obići Stari grad i Stari most u Mostaru .
Očito je programer ove posjete zaboravio na prvo mjesto staviti u program obilazak premijerke Ane na spomenik žrtvama u području Sutine I položiti cvijeće, nedjela njenih sunarodnjaka u agresiji na naš grad Mostar.
Polazeći iz Nevesinja, nadati se da će je pratnja upoznati i sa lokacijom Čobanova polja, odakle su nas iste njihove topovske granate ubijale po Mostaru nevine žrtve i vršile stravičan genocid nad gradom .
Svakako bi I ovo bio dio istorije kulture njenoga “ srpskoga sveta “, a ne Karadžićeva “ Prosvjeta “ i njihove gusle.
Nisu za nju i njene sunarodnjake iz Srbije niti Šantićeve večeri poezije, jer bi se naš Aleksa prevrnuo u svojoj grobnici kada bi čuo njihovog guslara iz Laktaša da on ne pripada Bosni i bosanskom srpskome rodu.
Sigurno je znano da naš Aleksa nije nikada niti bio Ssbijanac , već ponosni i prkosni Mostarac, Hercegovac i građanin Bosne I Hercegovine.
Interesantno je da ova posjeta gej gospođice Ane i prolazi bez glavnoga njihovog “ đilkoša, despota i guslara “ iz Laktaša, što ne umanjuje značaj jer će je dočekati njegovi “ dodikovci “ i njihov veliko dostojnički crkveni svijet, mada opet šteta da je njihov vladika Grigorije u sadašnjem trenutku u Njemačkoj.

Uslijediti će I posjeta hramu Sv. Trojice u Mostaru, crkvenom objektum koji je opet stradao i bio uništen od drugoga agresora sa zapada, ustaške nacionalističke HDZ-ove bojovničke svite, čiji će predstavnik gradonačelnik Mostara iz HDZ-a, Mario Kordić i prošetati Anu preko Staroga mosta i možda joj u hodu ispričati i nešto od njihovih zlodjela na ovim prostorima, kako bi se gospođica premijerka istorijski dovoljno upoznala i sa dijelom njihove kulture.
Sve to veoma dobro znaju i njeni nadređeni šefovi, drugar Vučko i njegov “ ađutant “ i tapkaroš po ramenu, bivši švercer cigareta po beogradskim ulicama i sadašnji vlasnik kriminalno- lopovske vile na Dedinju tzv. guslar iz Laktaša.
Kada bi cjelovita ova veliko srpska elita iz susjedne nam Srbije dolazili istinski prijateljski, bez negiranja genocida i priznanja njihovih agresorskih nakana iz prošlosti, kao i današnjih pritajenih i očitih nasrtaja, bilo to i verbalno, na suverenitet i integritet naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, uz pomoć svojih nacionalističkih satelita iz RS-a, rado bi ih uvijek primali u posjete i međusobnu saradnju u svim domenima djelatnosti i naših zajedničkih potreba.
Zato, neka i ovoga puta s obzirom da prvi puta dolazi u Mostar, da će i nešto novo istinski spoznati iz istorije kulture premijerka Ana Brnabić i naših odnosa i želja, neka srdačno pozdravi gospodina Vučka i njegove vučiće i neka im prenese i svoje utiske iz razgovora sa “ dodikovcima “ i gradonačelnikom iz HDZ-a ?
Neka nam opet dođe u neka bolja vremena sa izmjenjenim “ čipovima “ istorijske kulture sjećanja.

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Znam da su mediji I posebno televizija veoma moćno I uticajno informativno sredstvo za razno razne istine, obmane I laži I manipulaciju svojih čitalaca I gledaoca?

Po uzoru na Gebelsovu već doživljenu I preživljenu doktrinu, fabricirane laži sa prekrajanjem istine, mnogi naši mediji su se I zarazili istim ubitačnim sidromom zvani “ Gebelsova doktrina “.

Znam I svjedok sam upotrebe, bar na prostorima Hercegovine I Mostara, ubitačnim nacionalističkim pravopisima I jezicima, primjera radi “ šagoljicom  I gatalicom “ ?

Slušajući I gledajući I mnoge informativne emisije, posebno razno-razne intervjue, forume I skupove po sistemu “ Odgovorite ljudima “ ili Senadov Face to Face I dr.ne možemo se odati utisku, da često prizivaju svoje učesnike koji I nisu dorasli odgovarajućoj temi ili problematici.

Da li je cilj I svrha takvih emisija I medija da se samo nešto “ otalja “ a koje poruke I kako će se javnost osjećati iza toga, manje im je važno nevodeći računa da se angažuju dobri I iskreni znalci naših sveukupnih društveno- političkih zbivanja.

Bezbroj je primjera za analizu svega navedenog, odvelo bi nas u široke I nepotrebne rasprave o tome “ šta je starije, koka ili jaje “ I kraja ne bi bilo.

Međutim, samo bi se zadržao na posljednjim emisija Senada Hadžifejzovića, kojeg posebno cijenim I uvažavam, u njegovoj emisiji gdje je imao u dva navrata jednom goste gospodu Eleza I Mektića, naše parlamentarce, a u drugom slučaju sarajevsku trojku stranačku u vlasti, gospodu Konakovića, Fortu I Magazinovića  iz stranaka tzv. opozicije  probosanskih snaga ?

Sadržaji I činjenice u razgovorima I postavljenim pitanjima akterima, jasno možemo ustanoviti I pitati se da li je gospodin Senad kao iskusni novinar I voditelj ovih emisija u svojstvu neprikoslovenog mentora I  kreatora svih budućih izbornih zakona I promjena ?

Osjećamo da bi on iskreno I znalački htio sve dobro saznati I oslušnuti njihova  razmišljanja ko, šta I kako to sve ustrojiti I postići zadovoljavajuća riješenja, za dobrobit naše  države  I njenih građana ?

Nastojao je Senad već ranije saznati I pojedine individualne ličnosti, kao pogodne osobe za naredne izbore, u cilju dobroga izbora I za naša nadanja u bolju budućnost.

Međutim, slušajući njegove goste I naše aktere u vlasti I parlamentarnim klupama , mogu se zaista konstatovati I neke njihove nadobudne ideje u trenutnoj vlasti u sarajevskom kantonu, kao da su oni jedini pokupili I prisvojili sva ovozemaljska znanja I potrebe za svoju vladavinu.

To što misle I rade na nivou svoga Kantona, ne znači da bi bilo veoma uspješno I za državni nivo iz razloga njihovog animoziteta I osjećaja da bi to mogli sve uraditi I bez  većinskog dijela kod Bošnjaka?

Iako je gospodin Bakir Izetbegović u više navrata naglašavao da je I on I njegovi stranački kadrovi za “ građanskiu opciju “ riješavanja  Ustavnog I izbornog  statusa naše države I njenih Naroda, svi su ovi jarani I drugari ostali gluhi I nezainteresovani ?

Sigurni smo svi zajedno da je Bakir I njegovi stranački kadrovi, kao I stranka SDA u mnogo čemu u dosadašnjem period činili velike greške I na taj način  ukorijenili I veliki animozitet drugih stranačkih kolega prema sebi I svome djelovanju, što bi sada I činilo veliku prepreku za saradnju I dalje zajedničko djelovanje po pitanju Ustavnih promjena I izbornoga zakona?

Bilo kako bilo, mi mostarci smo to najbolje I neposrednije godinama osjećali I doživljavali takva koaliciona djelovanja I neprimjerne rabote tih aktera, ali nikada ne bi smetnuli sa uma veličinu I značaj doprinosa naših Bošnjaka u odbrani domovine od silnih neprijatelja u doba agresije, sa istoka I zapada, kao I njihovog rušilačkog djelovanja u kontinuitetu postdejtonskog  djelovanja I života u našoj zajedničkoj domovini ?

Imajući u vidu da je ipak Bakir čelnik ili prvi u Bošnjaka, nije prihvatljivo I prilično da se Bošnjaci kao najbrojniji narod u Bosni I Hercegovini izuzme ili eleminiše u bilo kakvom pogledu.

Uvijek je nužno I potrebno istima ukazivati na greške I nadati se njihovog ispravnog odnosa I ponašanja prema državi I njenim građanima, kao I mogućnosti nužne saradnje I mzajedničkog djelovanja na svim reformama I uspješnom ustroju svih riješenja prema mjeri I našim željama.

Kada se realno I istinski analiziraju I mnogi drugi razno stranački kadrovi I njohva sva negativna djelovanja, može se zaključiti da grešnika ima I više I kod drugih.

Siguran sam da je Mostar I njegova sudbima sa svim njegovim mnogim elementima I sadržajima veoma karakterističan primjer mnogih loših poteza I negativnosti, čija bi nas analiza daleko odvela.

Evo samo primjera radi, uvijek ističem firmu Aluminij, kao planetrni primjer pljačke I kriminala, čemu su mnogi darovali I svoj neposredni doprinos I time  postali jedna od karika tog kriminalnog lanca.

Tako je za vrije svoje vladavine SDP-a I njegovih kadrova, dok je premijer vlade Federacije bio Nermin Nikšić, kao borac “ za državu I čovjeka “ lažno se deklarisao, činili su I najveće zlo.

Poznata je činjenica da je u dogovoru sa najvećim kriminalcem Mijom Brajkovićem I njegovim saradnicima, otjerao sve  radnike Srpske nacionalnosti bez I jedne dionice, bez obeštećenja ili nekih upravljačkih prava u djelovanju kao potencijalni dioničari.

Slučaj veoma poznat našoj javnosti, ali se zataškava I drug Nermin Nikšić se stavlja na čelo kolone ovih naprednih I patriotskih probosanskih snaga, a sav jad I bijeda, otrovne žaoke se upućuju prema Bakiru I njegovoj stranci.

Isto tako I ovaj akter  emisije kod Senada, drug Saša Magazinović, istina kao veoma agilni parlamentarac, ali nikada, baš nikada kao pripadnik srpskoga roda nije digao svoj glas u starnci kojoj pripada I prema svome šefu Nikšiću, koji je učinio takav neprimjeran I gnusan potez u diskriminaciji radnika srpske nacionalnosti ?

Bez obzira na sve ukazane činjenice a mnogo ih je , nužno nam je iskreno I istinsko zajedničko djelovanje u borbi protiv domaćih neprijatelja, koje namjerno bez mgusala I orgulja nisam niti spomenuo ovom prilikom, kao I njihovih vanjskih naših susjeda I komšija, sa istoka I zapada, koji sun as u prošlosti zajednički I napadali, ali niti danas miruju u nasrtajima na naš suverenitet I integritet.

U zadnjem svome nastupu u Brčkom veoma je to lijepo istakao I Fahrudin Radončić, bez obzira na sve različitosti, neka interes države I Naroda bude visoko na prvom mjestu.

Saslušao sam, da upit Senadov ovoj trojci u emisiji, šta misle o ovakvome stavu gospodina Radončića, mišljenja su bila nečujna ili možda neprihvatljiva, ali ostavimo sve to našoj budućnosti ???

Na skupu svoje stranke SBB u Brčkom, Fahrudin Radončić izjavljuje:

„  ZBOG NARODA I DRŽAVE TREBA POMOĆI IZETBEGOVIĆU U PARTIJI PROTIV DODIKA I ČOVIĆA “ !

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin !

Da li je moguće,ali znam da je kod nas i sve moguće, da naš Fahrudin Radončić na partijskom skupu u Brčkom izjavi i ovo ;

On je naglasio da u prelomnim trenucima po sudbinu države, politika SBB-a dobija potpunu satisfakciju i potentnost da nakon izbora u oktobru 2022. godine, liderski povede pozitivne procese u zemlj i regionu:…. ?


– Bakir Izetbegović voli da igra šah. Ovoga puta, kao lider stranke koja ima najviše mandata na državnom nivou i snosi najveću odgovornost, igra protiv nervoznog Dodika i upornog Čovića. Ideje koje smo dobili tokom susreta sa predstavnikom SAD za izbornu reformu u BiH gospodinom Palmerom, veoma su dobra osnova za kompromis i pošten izborni zakon prema svima. Zato i pored ogromnih razlika sa Izetbegovićem, ipak – zbog naroda i države – moramo mu pomoći da ne izgubi i šahovsku partiju i Bosnu i Hercegovinu, kao stabilnu, mirnu i ekonomski prosperitenu evropsku državu. U ovakvo dramatičnoj situaciji nema mjesta za lične i stranačke sujete, nema mjesta za skrivene destruktivne namjere, ima mjesta samo za nesebični patriotizam i principijelnu toleranciju, “ / – zaključio je Radončić / ???

Kako I lično godinama volim igrati šah, a kao istinski patriota ove nam jedine domovine Bosne I Hercegovine, isključivo govorim I pišem istinu I samo istinu, priznajem da su me ove riječi I nastupi predsjednika SBB-a, gospodina Fahrudina Radončića, izuzetno prijatno iznenadile.

Iz razloga mnogih turbulentnih I često kontradiktornih izjava gospodina Radončića na račun stranke SDA I porodice Izetbegović, normalna je uvijek bila moja dilemma vjerodostojnosti istinitih I prijatnih izjava na ovu temu ili bilo kojim povodom.

Bez obzira na brojne različitosti I djelimične animozitete I prema ličnosti Bakira Izetbegovića I njegovog stranačkogt ponašanja u mnogim dosadašnjim veoma znanim  slučajevima, upravo je trenutak podvlačenja crvene crte zaborava I praštanja I obostranih mnogih izjava.

Činjenica je da je stranka SDA I njen čelnik, kao I mnogi njihovi kadrovi do današnjih dana u obnašanju vlasti činila mnoge greške, na račun države I njenih građana.

Kao građanin grada Mostara I veoma znane njegove sudbine grada “ slučaja “ kojeg su agresori napadali I sa istoka I sa zapada, a domaći izdajnici I nacionalisti godinama su zagorčavali našu sudbinu I dostojanstvo, tražilo se I iznašlo neko riješenje I sa izborima I Gradskim vijećem.

Veoma se dobro sjećam, kada smo neki od nas patriota I grada I države insistirali na jedinstveni nastup stranaka na izborima, kako smo to ostvarili za “ jedinstveni Mostar” godine 1996, da isto ponovimo I ovoga puta.

Međutim, mnogi su naši stranački predstavnici, tzv. Probosanskih ili patriotskih stranaka, apriori odbijali I pomisao da se može koalirati sa strankom SDA I Bakirom Izetbegovićem.

Istina je, da su isti kadrovi SDA godinama u Mostaru, što bi naš narod rekao “ šurovali “ sa HDZ-om I Draganom Čovićem, bez dogovora sa ovimn strankama u Mostaru.

Posmatrajući cio slučaj kroz dugogodišnju prizmu aluminijsku I firmu Aluminij, kao njen bivši stručnjak I ignorisani I diskriminisani radnik Srpske nacionalnosti kao I druge moje kolege, mnogo zla su nanijeli I doprinijeli ovakvom ponašanju I stanju u firmi I kadrovi SDA u vlasti I državnim institucijama.

Međutim, kako to I gospodin Radončić ističe na brojne razloge netrpeljivosti I animoziteta, u interesu I države Bosne I Hercegovine I njenih Naroda, moraju se I trebaju mnogi loši odnosi, animoziteti I destrukcij3 otkloniti I zaboraviti.

Imajući u vidu I veliku, ali ubitačnu najezdu nacionalističkih “ jastrebova “ I rušitelja I države I njenoga sistema, a među inim karakterističnim indentitetima, svakako je spomenuo guslara iz Laktaša Milorada Dodika I orguljaša iz mostarskih Bara Dragana Čovića.

Istina je da je to Fahro veoma diplomatski istakao da se radi o “ nerovoznom Dodiku I upornome Čoviću “, međutim naši građani to veoma dobro I iskreno znaju da su to mnesumljivo I naši veliki rušitelji I neprijatelji I države I zajedničkoga života u njoj ?

Mi nemamo namjeru istima ići na rođendane ili svraćati u njihove hacijende I vinsko- rakijske podrume, sa mezama od pršuta do raznih gljiva I dr. đakonija ?

Međutim, vraćajući se na aktuelnost trenutka za našu državu I njene građane, apsolutno sam mišljenje I bez rezervno podržavam gospodina Radončića u njegovim razmišljanjima I istupom da zaista svi trebamo pomoći Bakiru Izetbegoviću, kao vodećem I prvom čovjeku u Bošnjaka.

Kao građanin ove nam zajedničke domovine, sa ličnim patriotskim osjećanjima, druge nacionalnosti,  isa svojim intelektualnim sposobnostima, radnim I životnim iskustvom, posebno u period napada I agresije na našu domovinu, objektivno I dostojanstveno uvijek ističem I priznajem I najveću ulogu mojih vrlih Bošnjaka, na njihovoj borbi I zasluzi u očuvanju naše Bosne I Hercegovine.

Isti su svakako u kontinuitetu iskazivali svoju privrženost našoj savremenoj  I suverenoj  u budućnosti  Evropskoj državi, sa dostojnstvenim, humanim I tolerantnim unutrašnjim odnosima, ravnopravnih I jednako pravnih građana i njenih Naroda.

Gospodinu Fahrudinu Radončiću za ovakva razmišljanja I prave poteze u šahovskoj igri njenih aktera, sve do Bakira I njegovih dobrih kadrova, želim iskreno čestitati u očekivanju I svih daljih nužnih aktivnosti do narednih sudbonosnih izbora.

Samo je naše šahovsko geslo GENS UNA SUMUS ) JEDAN SMO ROD, aktuelno I poželjno dostojanstveno prihvatiti I primjeniti u našim zajdničkim odnosima  suživota ?  

.

Hadži reis efendija!

Sa zaprepašćenjem sam primio vijest iz daleke Australije da je uhapšen tvoj namještenik – muftija u toj zemlji Jasmin ef. Bekrić. Ne zato što mi je žao tog optuženika, nego zbog bruke koja je sigurno odjeknula i u australijskoj javnosti, ali i šire i naravno da se tom činu ne može dičiti nijedan Bošnjak, bio on član IZ ili ne, ma gdje živio i ma koliko bio ili ne bio involviran u kriminal uhapšenog. E sada, samo naivni i oni koji neće da vide od drveta šumu su mogli očekivati od tebe i tvojih podrepaša da na to hapšenje reagirate koliko-toliko časno, pokajnički, da zatražite halala od brojnih naših ljudi iz Australije koji su pravovremeno upozoravali na moralni profil tog efendije Bekrića. Oni malo manje naivni, mogli su očekivati barem tvoju i Rijasetovu šutnju na tu veliku ljagu koja je zaljepljena Islamskoj zajednici, ili, što se narodski kaže, da se poklopite po ušima i čekate šta će dalje biti. Ali ne, vašem cinizmu i beščašću izgleda da nema kraja pa ste se oglasili sramnim saopštenjem u kojem je glavna rečenica i otrcana sintagma u njoj “presumpcija nevinosti”. Čovječe, od toliko drugih ljudskih i islamskih reakcija vi ste izabrali tu odvratnu koju koristi stranački šef predsjednika Sabora IZ u brojnim slučajevima hapšenja njegovih kadrovika. Zar ne osjećaš nimalo stida u odnosu na brojne bošnjačke džematlije u Australiji koji su te očajnički upozoravali da ne postavljaš tog do tada inkriminiranog tipa na poziciju muftije za Australiju? Nakon Kozlića, kojeg si nagradio dobro plaćenim pozicijama u Njemačkoj nakon kriminala kojeg je počinio nad vakufskom imovinom u Banja Luci, evo još jedan ti muftija ima posla sa pravosuđem. Da li su tvoji kriteriji za imenovanja na visoke dužnosti u sistemu IZ BiH, uključujući i dijasporu, da su podobni ali na način koji proističe iz moralnog lika i djela jednog Kozlića ili sada tog Bekrića? Ne poznajem tog uhapšenika ali poznam mnogo naših ljudi u Australiji, članova IZ i intelektualaca koji mi svjedoče o kriminalu tvog muftije i ja im naravno vjerujem. Zašto im ti nisi vjerovao? Da, reći ćeš vjerovatno onu svoju poznatu floskulu da “ima i drugačijih mišljenja”. Znam da ima ali mogu samo pretpostaviti ko su ljudi u konkretnom slučaju koji su podržali tvoj izbor u Australiji? Evo, odgovorit ću jasno i glasno: to mogu biti samo botovi dvojca SDA-IZ i drugi koji su pristali da iz njima poznatih razloga podržavaju tvoja katastrofalna kadrovska rješenja.

I na kraju, kako ćeš reagirati ako taj tvoj muftija Bekrić bude zaista osuđen zbog pronevjere financijskih sredstava prikupljenih za zekjat, sadekatul fitr i kurbane? Hoćeš li tada priznati svoju grešku i podnijeti ostavku na dužnost reisa? Ako ne, hoćeš li se barem pred ogledalom zastidjeti ako se već ne stidiš Allaha dž.š.?

Bedrudin GUŠIĆ

Pustio bih tog Bakira i ne bih se s njim bavio iz mnogo razloga, posebno higijenskih, ali neće on nas da pusti. Uzima sebi za pravo da se po ne znam koji put bavi našim sudbinama kao i sudbinom zemlje Bosne. Nanizao je u posljednje vrijeme nekoliko gafova (omiljeni izraz stožerne stranke bošnjačkih botova) od kojih su neki nekako nečujno protutnjali kroz javnost, a nisu bezazleni. Naprimjer, u povodu hapšenja branitelja R BiH Edina Vranja od strane Srbije, taj Bakir je izjavio slijedeće: “Očekujemo od Srbije da prestane sa hapšenjem naših građana”!!! Pa takvu mazohističku glupost ne bi izvalio ni moj sedmoipogodišnji unuk Tarik, kao ni drugi njegovi vršnjaci. Gdje je tu dostojanstvo, državničko ponašanje, principjelnost, bosnoljublje, patriotizam…? Nema toga!

Nekoliko dan poslije izvalio je da je “Bosna i Hercegovina sastavljena od dva entiteta i Distrikta Brčko…” Baš onako kako govori Dodik, što će reći da nije nikada niti postojala pa se eto entiteti dogovorili da je kao sastave! Katastrofa, šta reći drugo! I taj hoće ponovo u Predsjedništvo, ako bude izbora iduće godine.

A trudi se i on svim silama da ih bude, odnosno da Čović i njegovi ne opstruiraju iste kako najavljuju u slučaju da Izborni zakon ne doživi promjene kako njima odgovara. I onda se ovih dana dešavaju stvari kao na tekućoj vrpci. Bakir Izetbegović se sastao u Zagrebu sa Milanovićem (doduše, bio je tu i Mesić), istim onim koji je nedavno na zasjedanju Generalne skupštine UN izjavio kako je on “predsjednik i bh. Hrvata…” Ako Izetbegović nije član Predsjedništva, a nije, u kom svojstvu je bio primljen kod predsjednika susjedne države osim kao samozvani plemenski poglavica. Naravno da na tom susretu nisu govorili o brojnim neriješenim pitanjima koje BiH ima sa Hrvatskom poput eksploatacije hidropotencijala iz Buškog jezera, odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori o bh. imovini u Hrvatskoj “teškoj” u milijardama dollara ili eura, utvrđenoj u sukcesiji nakon raspada SFRJ a koju susjedi uknjižavaju kao svoju imovinu i brojnim drugim. I onda se nameće pitanje zašto su se sreli, pogotovo ako uzmemo u obzir kakav odnos Milanović ima prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini kao suverenoj državi? I odgovor za sve pismene i dobronamjerne je uslijedio danas kada je B.I. u intervjuu za Federalnu televiziju između ostalog iz naftalina izvadio propali model Štefana Fulea, tada zvaničnika EU, koji je podrazumjevao “pozitivnu diskriminaciju” u izbornom procesu i koji je, kako tvrdi politolog i analitičar Bodo Weber iz Berlina, put ka trećem entitetu, upakovan u implementaciju presude Evropskog suda iz Strazbura u predmetima Sejdić-Finci i drugi. Dakle, to Bakir sada ponovo stavlja na stol i ostaje da se vidi da li će američki zvaničnik Mathew Palmer uzeti taj model kao osnov za razgovore sa predsjednicima parlamentarnih stranaka i članovima Interresorne komisije za izmjenu izbornog zakonodavstva BiH? Ali, sama sintagma “pozitivna diskriminacija” vrijeđa zdrav razum jer diskriminacija kao pojam ima samo jedan prefiks: negativni ili je nikako nema. Ovo me podsjeća na pojam u nekadašnjoj “dogovornoj ekonomiji” iz bivše nam države i sistema u njoj na “pozitivnu nulu” u završnim računima korisnika društvenih sredstava.

Bilo kako bilo imamo razloga da strepimo od mogućih posljedica Izetbegovićeve posjete Milanoviću koju su neki već nazvali “Karađorđevo 2”. Naravno da bih volio da ove strepnje nemaju osnova ali “koga su zmije klale…” Naime, zajahao je opet taj Bakir a kada on to čini nije se dobru nadati. Barem nas iskustva tome uče!

Bedrudin GUŠIĆ

SMISAO ŽIVOTA U HAJR-AKCIJAMA

Posted: 29. Septembra 2021. in Intervjui
Mehmed Tufek (80) iz Tomine kod Sanskog Mosta najveći donator za izgradnju infrastrukture u njegovom selu

Rijetko putujem autobusom. Tek onda kada sam primoran, iz raznoraznih razloga, da koristim to prijevozno sredstvo. Utjeha mi je bila ta da ću se nagledati prelijepih pejzaža i upoznati neke nove ljude. Put dalek, preko 1200 kilometara, od Düsseldorfa (Njemačka) do Bosanske Kostajnice. Zapazio sam ga odmah. Bila je to Zračna luka u Kölnu. Prvo stajalište, tek da se ukrcaju putnici. Uvlačio je snažno i brzo. pomalo nervozno, dim od cigarete, kao da mu je to posljednja. A onda je ugasio na pola i pohitao u autobus. Pratio sam njegov svaki izlazak za pauzu. Čim bi vozač najavio stajanje, uglavnom po desetak minuta, odmah se laćao za džep od adidas-trenirke u kojoj je bio upaljač i paklo s cigaretama. Odvajao se od grupe, valjda da ne smeta drugima dim. Fiksiram ga i zaključujem, intuicija, divno je ovo biće, sazdan od dobrote, vedrine i plemenitosti. Pogodio sam, bolje od Vange. Jedino sam profulao godine. Sakupio 82, a po mome barem 10 godina manje. Tek kada smo dobrano poodmakli prema jugu Njemačke, prišao sam mu pooprezno, već taktički uhodano kada sam sklapao prve riječi i prvo pitanje. Išlo je glatko. Mudro je zborio. Vagao svaku riječ. U poslu nadasve vrijedan bio. Radio, što ono kažu „od jutra do sutra“. I veliku penziju zaradio. Tek nešto malo manje od 4.000 konvertibilnih maraka.

Inače, životna staza Mehmeda Tufeka iz Tomine (općina Sanski Most) slična je mnogim naših ljudi-gastarbajtera, koji su trbuhom za kruhom krenuli u bijeli svijet. U Austriji se obreo davne 1966., kuburio dvije godine i bolovao za zavičajem, pa se vratio u svoje idilično selo. No, potreba i želja za boljim životom „natjerali“ su ga da ponovo krene u pečalbu. Godine 1969. dolazi u Njemačku, mjesto Gummersbach kod Kölna, gdje se nalazi i sada. Ovaj gradić nazivaju i Lipov-grad zbog poznatih mirisnih lipa u glavnoj gradskoj ulici, kao i Malim Parizom, zbog očuvane arhitektonske i kulturološke infrastrukture iz prošlosti. Taj dobri, blagi i vrijedni insan radio je i gradio, stvarao za sebe i suprugu i njihovo četvero djece. U šali kaže da ima više kuća nego evlada. U Tomini tri, Rovinju jedna i u Kölnu jedna. Najstariji sin Omer (60) s familijom živi u Rovinju (Hrvatska) i bavi se turističko-ugostiteljskom djelatnošću. Nezir (56) je u Tomini, a kćerka Ekrema (50) u Hammu (Njemačka), dok je najmlađi Sanel (44) jedan od rukovodilaca trgovačke tvrtke Rewe u Kölnu. Gotovo idilično i skladno živi ova obitelj Tufek, mada ih dijele veliko prostranstvo i udaljenost. Mehmed tvrdi „babina je još uvijek posljednja“ i to je tajna uspjeha, tvrdi ovo divno ljudsko stvorenje. Porodičnu skladnost kod Mehmeda prije četiri godine poremetio je gubitak supruge. Od kako se preselila na Ahiret shvatio je, iako je i prije to znao, da je ovodunjalučki život prolazan i da ništa sa sobom neće ponijeti kada dođe vrijeme da otputuje za suprugom na onaj, kažu, vječni i bolji svijet. Na ovom dunjaluku ostati će iza njega samo njegova djela. A On ih već ima za pamćenje. Najveći je donator u selu, za puteve i vodu halalio je blizu 50 hiljada maraka. Učestvovao je i kaže da će biti tako do kraja života, u svim hajr-akcijama.

Na kraju mog putovanja Mehmedu Tufeku, s toplom i mehkom dušom, poželio sam da mu dragi Allah dž.š. podari hairli dane, snagu i nafaku, a ponajprije zdravlje i dug život!

Ferhat KORAJAC

————-

Šta novo reći na temu  aluminijskog kriminalnog lanca, gdje su im pipci poput hobotnice još uvijek u sistemu naše vlasti?

Već punih 25 godina pišem i ukazujem na posljedice planetarne pljačke državne imovine i diskriminacije radnika nehrvata.

Fadil Novalić kao današnja personifikacija svih tih nedoličnih muljanja u vlasti, kao već otrcani premijer sa svojom starom vladom i uz pomoć ministara Nermina Džindića i Jelkom Miličević, drži u tajnosti sve konce o lopovlucima i kriminalu  firme Aluminij iz Mostara.

Njegov šef Bakir Izetbegović nedavno veli da mu je Fadil dobar, možda ga može odvesti i na svoje imanje na Poljinama za kućepazitelja, bilo bi ponajbolje za sve nas a posebno obespravljene radnike propale firme Aluminij.

Neki fiktivni kapital ove firme od 44% kao daju mu za parvo da oni i dalje gospodare našom sudbinom, misleći prije svih na radnike Srpske nacionalnosti, Kojima su uskraćena sva prava iz radnoga odnosa i dodjela od nula dionica.

Ova nedjela, svakako su posljedica i prethodne vlade Nermina Nikšića, lažnoga borca “ za državu i čovjeka “, sa svojom mutnoetničkom i kvazi demokratskom strankom SDP i imovinom SKJ, koju su “ jamili “ po već viđenom scenariju.

Lično je finansijska sredstva od 44% tzv. Radničkog kapitala dodjelio najvećem kriminalcu i lopovu Miji Brajkoviću i njihovim saradnicima, kako bi ih raspodjelili u vidu dionice svim hrvatskim radnicima veoma obilato, Bošnjacima po mizernih sedam dionica a radnicima Srpske nacionalnosti “ nula “ dionica.

Njegov nasljednik, Fadil Novalić na istoj funkciji premijera vlade Federacije ide još dalje, dodjeljujući sva upravljačka prava  nacionalistima stranke HDZ-a I Draganu Čoviću, bez ikakvih prava  radnika Srpske nacionalnosti u mogućnosti odlučivanja na skupštini dioničara ili bilo kakvog obeštećenja.

Da njihovo “ muljanje “ bude u kontinuitetu i veoma perfidno, vlada Fadila Novalića i ministra Nermina Džindića niti jednoga trena ne donosi nužnu odluku o stečajnome postupku.

Dakle, sve je prepušteno incognito stranci HDZ-a I njihovim nacionalistima da do kraja upravljaju i rasparčavaju imovinu koja je još ostala.

Prividnih i fantazirajući podatak o učešću vlade  u kapitalu Aluminija od 44% i dalje joj služi kao pokriće za obmanjivanje i javnosti i nas obespravljenih radnika, a što je država u ovome slučaju totalno ogoljena, nije briga niti Bakira i SDA, kao učesnike o ovim svim nečasnim radnjama, a ponajmanje i aktuelnu već davno oronulu vladu Fadila Novalića, velikoga “ muljatora “ .

Nikoga u ovoj državi i nije briga za pokriće silnoga duga firme od pola milijarde, jer se isti sistemom spojnih posuda, tajanstveno riješava i sprovodi u instoitucijama Herceg Bosne, kao plijenu državne imovine u hidroelektranama, šumama i drugim materijalnim dobrima.

Uz aminovanje vlade Fadila Novalića, dok ne ode na imanje u Poljine, sve će se prikrivati a javnost obmanjivati, uostalom kako se činilo u vrijeme Mije Brajkovića prema lažnom Gebelsovom informativnom programu.

Međutim, kada se planetarna pljačka i pojavila na vidjelo u javnosti, mnogi su zanemjeli i bez bilo kakve odgovornosti nastavili su izučavati Engleski jezik, zlu ne trebalo.

Da li nekoga u ovoj vlasti naših “ rahitičnih “ institucija i zanima šta se to dešava u firmi Aluminij i njegovim pogonima sa infrastrukturom, koja je  i dalje ostala na milost i nemilost nacionalista HDZ-a i njihovih koalicionih partnera iz SDA, sa Fadilom Novalićem i Nerminom Džindićem.

Naš sudski process, obespravljenih radnika srpske nacionalnosti već sedam godina se “ kiseli”  u ladicama suda u Sarajevu, jer su sex afere u prioritetu i značajnije u ovoj jebenoj državi sa korumpiranom vlasti.

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na 29. godišnjicu zatvaranja logora Sušica kod Vlasenice koji je od maja do kraja septembra 1992. godine bio logor za zatvaranje, mučenje, silovanje i ubijanje bošnjačkog stanovništva sa područja Vlasenice, ali i ostalih podrinjskih opština. Kroz ovaj logor je prošlo ili bilo zatvoreno više od 8.000 osoba.

U povodu godišnjice, UDIK predstavlja publikaciju „Ratni zločini u Milićima i Vlasenici – presude“, koja dokumentuje tri predmeta donesena pred Sudom Bosne i Hercegovine za zločine počinjene u prijeratnoj opštini Vlasenica. Pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni su Predrag Bastah na 22 godine i Goran Višković na 18 godina, dok je za ratni zločin na području današnje opštine Milići osuđen Dragan Marinković na 8 godina zatvora.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je početkom 2005. godine osudio upravnika koncentracionog logora Sušica Dragana Nikolića zv. Jenki na 20 godina zatvora nakon što je priznao krivicu da je učestvovao u ubistvima, silovanju i mučenju bošnjačkih zatvorenika u koncentracionom logoru Sušica u Vlasenici 1992. godine.

Prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, na području opština Vlasenica i Milići u periodu od 1992. do 1995. godine nestalo je 955 žrtava bošnjačke nacionalnosti. Ove osobe nestale su kao posljedica ratnih zločina, ali nisu vezane za pad zaštićenih zona, odnosno sa počinjenim genocidom u julu 1995. godine.

Najveća masovna grobnica koja je pronađena na području Vlasenice je masovna grobnica Ogradice iz koje su 2003. godine ekshumirana 232 posmrtna ostatka žrtava iz proteklog rata, a najveća masovna grobnica na području opštine Milići je masovna grobnica Zaklopača iz koje je ekshumiran 81 posmrtni ostatak.

Na kraju ove knjige nalazi se lista identificiranih osoba sa područja opština Vlasenica i Milići koje su nestale u periodu od 1992. do 1995. godine. Podaci su preuzeti od Instituta za nestale osobe BiH.

Ono što se do danas presudilo u Sudu Bosne i Hercegovine, čije se presude nalaze u ovoj knjizi, ne može biti dovoljno za razumijevanje ratnih zločina i strahota koje su se dogodile u Milićima i Vlasenici, ali može poslužiti kao dokaz zla koje se u tom periodu javilo u ljudima. Knjigu objavljujemo u znak sjećanja na stradale civile Milića i Vlasenice.

Nedavno je poznati srbijanski glumac Sergej Trifunović izjavio ;
“Četnicima trebaju ustaše, a ustašama četnici da bi jedni druge držali u mržnji.” Vjerovatno misleći na jarane i kriminalne nacionaliste, guslara iz Laktaša i orguljaša Dragana Čovića iz mostarskih Bara ?
Nije trebalo dugo čekati da bi mu ti isti u Mostaru oštetili kola, a da li je njemu nešto bilo nije znano, ali će u svakome slučaju izvući pouku da se u dijelovima “ ustaškoga Mostara “ nije poželjno zadržavati.

Demagoške floskule koje se često ponavljaju ukazuju da se poslije dvostruke agresije na Mostar i Bosnu i Hercegovinu izrodila velika mržnja među narodima, bez kolektivne odgovornosti, ostala je samo induvidualna odgovornost?
Nije nikakvo čudo da su se upravo jarani Dodik I Čović, po primjenjenoj ideologiji genocida i urbicida, gdje su ratovali na ovim prostorima, jedni sa istoka a drugi sa zapada, toliko sprijateljili i nastavljaju zajedničku ratnohuškašku politiku.
Nalaze i zajedničke primjenjljive forme lukavih i licemjernih nastupa i poruka ovih mrzitelja na sve vrijednosti i državnosti naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, te podrivački djeluju na sisteme rada naših državnih institucija.
Istina je, veoma lukavo i perfidno to čini samozvani akademik Dragan Čović, dok guslar Milorad Dodik to čini kao čobanin svoga stada ovaca i svinja, veoma otvoreno i gromoglasno, svakako veoma bezobrazno, što bi naši stari govorili; “ Što na umu to na drumu “ .
Nije neobično da Milorad tako često navraća u Mostar kod svojih “ dodikovaca “ i crkvenjaka, kao na proslavama rođendana i sličnih svetkovina kod jarana Dragana i obratno ovaj dolazi u Banja Luku.
Njihovi nacionalistički Srbi tzv “ dodikovci “ i HDZ-ovi ustašoidni čimbenici, pobornici svoje doktrine i nacionalističke veliko srpsko-hrvatske agresorske ideološke matrice iz vremena Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, utemeljene u Karađorđevu, poput pacova i krtica i dalje rovare, kako po Mostaru isto i državnim institucijama.
Cilj im je i nastojanja da se ozvaniče i njihove genocidne tvorevine RS i Herceg Bosna, da se rasturi država Bosna i Hercegovina, da njihove tvorevine postanu državice.
Nikakvo čudo nije da su se ovih dana i uspaničili, posebno “ dodikovci “ odlukom Ustavnoga suda BiH o statusu šuma, koje su državna svojina do nekog ugovornog dogovora i zakona u Parlamentu države.
Kao tehničko lice i veliki graditelj u bivšoj Jugi šest velikih industrijskih objekata bio sam i veliki stručnjak u automatizaciji tehnoloških procesa i dobar poznavalac proizvodnje čelika , bakra, zlata, srebra i inih elemenata, kao i aluminija i električne energije?
Dakle, nisam se bavio pravnim naukama i posebno međunarodnim pravom, želeći ovim da iskažem moju bojazan i strah za jedinu nam državom Bosnom I Hercegovinom, slušajući razne diskusije i rasprave po TV medijima, upravo tih nekih eksperata pravnoga sistema.
Tako primjera radi, sinoć kod Senada u emisiji “Face to Face “dobar poznavalac ove problematike gospodin Cero tumači:”Zemlja i država, da jedno bez drugoga nema opstanka niti smisla “.
Upravo je bilo govora o našem zemljištu, šumama, vodama i rudnim resursima, koji trebaju biti u nadležnosti države, a ne entiteta.
U sistemu upravljanja sa ovim vrijednostima, dužan je Parlament donijeti zakone I na nivou države riješiti ove nadležnosti I načine upravljanja.
Naša javnost i građani, ove nam domovine koju smo branili i sačuvali od agresora, koji upravo u ovome periodu nastoje sve prisvojiti kao entitetske posjede i vrijednosti, kao što su šume, zemljišta, vode i dr. dobra državna.
Ukoliko bi se to i dozvolilo, da samovolja i ova mirnodopska agresija sasvim oživi i “ dodikovcima “ i “ čimbenicima “ se sve prepusti, sasvim normalno neće biti niti postojanja ove nam domovine.
Čudno je, smiješno i tragikomično ponašanje ovih nacionalista iz RS-a sa njihovim despotom i diktatorom Miloradom da oni i bez ikakvog odobrenja polažu kamen temeljac za hidroelektranu Buk Bijela, da počinju izgradnju aerodroma u Trebinju ili da u Potkozarju namjeravaju gradnju nekog spomenika i sl.
Otuda i nisu čudne i bezazlene i ludosti u razmišljanjima Milorada Dodika o nekoj disoluciji I priključenju Srbiji, jer kako to javno ističe nije Bosanac, niti voli Bosnu I Hercegovinu.
Činjenica je da i mnogi njegovi istomišljenici, mentori i tutori, priželjkuju u svome “ srpskom nacionalističkom svetu “ veliku Srbiju.
Sve ovo me je vratilo u prisjećanja i neposredni verbalni duel sa Slobodanom Miloševićem u Saveznoj Skupštini SFRJ u Beogradu gdje sam bio naš parlamentarac iz BiH, kada smo početkom 90-tih godina imali raspravu o “ balvan revoluciji “.
Posjetilo me je ovo urlikanje iz RS-a i njihovih nacionalista na prethodnu besjedu Slobodana na Gazimestanu na Kosovu, gdje je upućivao tamošnjim njihovim Srbima i lažna nadanja za budućnost .
Tu i takvu budućnost upravo sada stalno najavljuje i njegov ideološki sljedbenik sa svojim mentorom Vučkom i mnogim “ vučićima “.
Kako bi to možda ispisao i veliki Njegoš, da je u životu:
“ Bosna i Hercegovina je država kao tvrdi orah, nećete je prisvojiti, ali će te polomiti zube “!

BOSANSKI BISERI U DIJASPORI: Mehmed-Meho Goražda blistavu muzičku karijeru ostvario u Hrvatskoj pjevajući od Baha do sevdaha

Duša nije tepih da se pred svakim prostire, niti je sevdalinka pjesma da je svako razumije – riječi su Mehmeda – Mehe Goražde, Kostajničanina sa stalnim boravkom u Sisku (Hrvatska). Taj poznati i priznati izvođač sevdalinki, ponajprije na prostoru Hrvatske, ali i Bosne, ima jedinstveni glazbeni izraz s visokim vrednovanjem boje glasa i interpretacije. Do sada je izdao 3 nosača zvuka i jedan album uživo, održao bezbroj koncerata širom bivše države i nastupao na mnogim europskim muzičkim podijima, gdje privremeno žive i rade ljudi s naših prostora.

Inače, Mehmed je rođen u Bosanskoj Kostajnici 04. novembra 1959. godine, gdje je još kao osnovac, ponajprije svojim (božjim) darom, osvajao učenička i srca publike, ali i nagrade i visoke plasmane. Na prvom javnom takmičenju, bila je to godina 1978. čudesnom slatkoćom glasa i čistom dikcijom, s jednom od najboljih sevdalinki: „Vozila se po Vrbasu lađa“, otpjevanoj daleke 1893. godine, proglašen je „Zlatnim glasom Bosanske Kostajnice“. Kada sam ga tada upitao kako se osjeća, odgovorio je: „Zadovoljan sam, ispunjen i osjećam se kao da imam krila“. I doista, „letio“ je, ali basamak (stepenica) po basamak, ka vrhu ljestvice u muzičkim vodama. Zagonetne jednostavnosti, pomalo tajanstvenosti i glasa što očarava ljepotom, Meho je stjecao sve veću popularnost, postajući glazbena poslastica što je razveseljavala poklonike lijepih nota i sevdalinki, pod nebeskim plavetnilom Bosne. Dušom i duhom već izbeharao sevdalija 1981. godine osniva, s Enisom Dugonjićem, svoju grupu, s nazivom VIS „Neoni“. U posljednjih 20 godina Goražda je vokalni solista u zagrebačkom orkestru „Bosana“, dok sa sisačkim tamburašima, pod vodstvom prof. Ive Klekovića, ima širok repertoar, od sevdalinki i drugih muzičkih žanrova, do operskih arija. Nekada najtalentiraniji školarac, a sada prvorazredni interpretator sevdalinki, te urbane ljubavne pjesme, želi vrijednost uvjerenja, taj antički imperativ, unijeti na hrvatsko podneblje. Zahvaljujući ponajprije Njemu, sevdalinku su na sisačkom i širem području zavoljeli, ne samo radnici i seljaci, nego i ugledni pisci, advokati, političari, đaci… Veoma uspješne koncerte Meho je, u 40 godina glazbene karijere, održavao od Pule do Vukovara i od Save do mora. A u njegovoj dragoj Bosni pamte ga Bišćani, Cazinjani, Prijedorčani, Sanjani, Banjalučani… Svojom pjesmom ovaj vrli Kostajničanin spajao je ljude, različite kulture, običaje… Njegova umjetnička snaga, virtuozna izvedba, njegova otmjenost, snažna emocionalnost… neprilično je vrednovana, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Svojim sevdalinkama, tim ukrasima ovodunjalučkog života, preskočio je modrozelenu Unu, ali i otišao 1984. godine u grad Sisak, gdje i danas živi, u kući koju je izgradio krajem osamdesetih prošlog vijeka.

Mehmed – Meho Goražda, otac dvoje djece, koja već imaju svoju obitelj, sa suprugom Dajlinom, obuzet je u ovom trenutku pozamašnim projektom njegovanja pjesme sevdalinke i njenog promoviranja kroz razne koncerte i manifestacije širom Hrvatske, a i Bosne ponosne!

Ferhat KORAJAC

———————————————–
——–

Kao građanin ove nam lijepe naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, njen pa5triota i čuvar njenih vrijednosti, nisam mogao odoliti redovnom praćenju govora našeg Predsjednika gospodina Željka Komšića, u UN ?
Tako sam pomno i strpljivo vidio i otslušao sadržaj govora, upravo zahvaljujući i našoj najboljoj N1 televiziji i hvala joj na profesionalizmu i objektivnom izvještavanju naših građana ?
Govor je zaista bio dežavnički, veoma odmjeren i umjeren, tolerantan i dostojanstven, jednom riječju diplomatski.
Predsjednik Komšić u svome sadržaju sve je rekao što je bitno, bez ikakvog vrijeđanja, niti pomena naziva Srbija ili Hrvatska, kao naših agresorskih susjeda im komšija,
Posebno nije ni spomenuo imena naših državnih jastrebova i rušitelja naše državnosti, veliko srpsko- hrvatskih nacionalista guslara iz Laktaša Milorada Dodika, niti orguljaša iz mostarskih Bara Dragana Čovića.
Ovo posebno naglašavam našoj javnosti i građanima, koji nisu imali priliku neposredno pratiti cjelovito izlaganje gospodina Komšića, iz posebnog razloga obmana i laži mnogih hrvatskih medija po portalima naše informativne mreže, o tobožnjem napadu Komšića na Hrvatsku i Srbiju?

Predsjednik Komšić je diplomatski istakao u svome sadržaju i sljedeće;
„Komšić je rekao i kako „pojedine politike, kroz forsiranje diskriminacije i nejednakosti građana Bosne i Hercegovine žele izvršiti upad u ustavno-pravni sistem“.
Prema njegovim riječima „kroz diplomatske aktivnosti raznih aktera traži se dodatna diskriminacija na etničkoj osnovi…kako bi unutar tih etničkih zajednica stvorili atmosferu za proces samoopredjeljenja sa konačnim ciljem disolucije ili raspada BiH i pripajanje dijelova njenih teritorija susjednim zemljama.”
Dodao je da “njihove tendencije na diplomatskom planu u kojima negiraju temeljna ljudska prava pojedinaca, kako bi kroz neka imaginarna kolektivna prava ostvarili veoma jasne ciljeve, prevazilaze dobrosusjedske odnose, jer se i u tim aktivnostima i namjerama krije strateški cilj prisvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine”./ završen citat / ?
Isto tako Komšić je naglasio u svome izlaganju I sljedeće ;
„Njihove tendencije na diplomatskom planu u kojima negiraju temeljna ljudska prava pojedinaca, kako bi kroz neka imaginarna kolektivna prava ostvarili veoma jasne ciljeve, prevladavaju dobrosusjedske odnose, jer se i u tim aktivnostima i namjerama krije strateški cilj prisvajanja dijela teritorije Bosne i Hercegovine”, istaknuo je Komšić./ završen citat / ?
Kako to prenose mnogi mediji I Radio Slobodna Evropa ;
Prvi čovjek Predsjedništva BiH je istakao i da „isti ti faktori negiraju presude Haškog tribunala, koji je utvrdio počinjeni genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine“, dodajući da se u tom smislu dodjeljuju priznanja i glorifikuju ratni zločinci.
“Da li takvi faktori, koji negiraju takve presude, skrivajući počinioce genocida i ratnih zločina, mogu uopšte biti dijelom međunarodnog pravnog poretka? To je pitanje koje direktno zadire u temelje međunarodnog prava i same organizacije UN-a”, kazao je Komšić.
Sve to, kako je rekao, „vodi ka destabilizaciji Zapadnog Balkana“.
„To je veoma opasno i neprihvatljivo. Smatram kako je ovo pravo mjesto da istaknem očekivanje da će novi visoki predstavnik voditi računa o potrebi zaštite pravnih akata, jer mu je to jedan od važnijih zadataka. Sa ovog mjesta pozivam institucije UN-a da istraju na vrijednostima zaštite ljudskih prava“, poručio je Komšić./ završen citat / ?
Komšić je rekao i kako je Bosnu i Hercegovinu od psoljednjeg popisa stanovništva napustilo 10% stanovništva, te da njeni građani odlaze zbog bolje perspektiva života u okruženju.
Sve ovo izgovoreno I ostalo u vremenskom period od 27 minuta obraćanja našeg Predsjednika pred Savjetom bezbjednosti UN, veoma je karakteristično I poučno, slikovito I dostojanstveno za našu domovinu Bosnu I Hercegovinu I njene građane.
Imajući u vidu koje kakve gluposti I provokacije mnogih naših dušmana I neprijatelja, prije svih predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, koji sramno iznosi da je on predsjednik I svih Hrvata u Bosni I Hercegovini, što me zaista sa likom I svojim nedjelima u zlobnim tiradama odmah potsjeća na pravog HOS-ovca u crnoj uniformi, koji je u agresiji na našu državu I građane pucao I ubijajao iz svih oružja.
Posebno građani Mostara I Hercegovine osjetili su svu ubitačnu realizaciju njihove ideološke nakane HDZ-a I države Hrvatske ?
Kako to ovih dana piše novinar Boris Pavelić ;
“A do reakcija u regiji nismo još ni stigli. Kada je Željka Komšića, koji je također bio u New Yorku, novinarka Al Jazeere Balkans u intervjuu u srijedu navečer pitala da komentira te Milanovićeve izjave, ovaj nije mogao suspregnuti posprdni osmijeh. “Mislio sam da je predsjednik Hrvatske, a ne poglavica plemena”, sarkastično je odbrusio Komšić, član Predsjedništva BiH za kojega je Milanović, predsjednik susjedne države, uvredljivo, baš poput Dodika, kazao kako “ne zna s kakvim mandatom i u čije ime govori” pred Općom skupštinom UN-a.
“Mislio sam da imamo posla s ozbiljnim stavovima i izjavama. Ne živimo u hiljadu osamsto i nekoj, pa da ovdje nastupaju poglavice. Mislio sam da je Milanović predsjednik Republike Hrvatske, kao što mu i piše, a ne poglavica cijelog jednog naroda. Mi bi ovdje, u UN-u, trebali predstavljati države. Od toga ne možemo pobjeći. Nismo poglavice koji se natječu čije je pleme veće i jače, i koje će pobijediti”, dodao je Komšić. “Nažalost, to što sam čuo vrhunac je gluposti i anakronizma, koji u regiji još nismo čuli”, kazao je još. “Čak ni Vučić ne govori da je predsjednik svih Srba, premda mu Dodik gura tu izjavu u usta. I on bježi od toga da je poglavica plemena.”/ završen citat /?
Ništa čudnije nije niti provakativno I seljačko ponašanje guslara iz Laktaša I veliko srpskog nacionaliste Milorada Dodika, koji u kontinuitetu negira genocide u BiH od strane srpskih agresorskih snaga, već se usuđuje I da piše Generalnom sekretaru UN-a, kako bi osujetio ovo izlaganje gospodina Komšića ?
Svinjogojac I guslar iz Laktaša, po običaju, skrenuo je totalno u desno, uputio se ovih dana sa svojim mentorom Vučićem kod Orbana u Budimpeštu, gdje okupljena nacionalistička desnica besjedi o tobožnjoj ulozi porodice u današnjem društvu ?
Da nije smiješno, istinski bi bilo žalosno,jer I Vučić I Milanović, lucidno I cinično ističu o poštivanju suvereniteta I integriteta naše Bosne I Hercegovine, ali je očito da preko svojih jastrebova I istaknutih nacionalista Milorada Dodika I Dragana Čovića sve čine I rade na rasturanju I našeg državnog sistema I države u cjelini ?
Nije čudno da I svakom prilikom, pa I ovom u vezi boravka gospodina Komšića u UN, atakujući na njegovu ličnost I djelo, odnosno funkciju u Predsjedništvu svoje I naše domovine Bosne I Hercegovine .
Stalno naglašavajući da on nije predstavnik Hrvata, jer su ga tobože birali Bošnjaci.
Međutim, svi trebaju znati, kako domaći dušebrižnici I posebno nacionalisti, kao I međunarodni faktori da su Željka Komšića izabrali građani Bosne I Hercegovine?
Zato on tako stameno, poput kremena temeljca stoji u odbrani naše domovine, koja će biti I mora takva biti samo građanska država sa poštivanjem svih ljudskih prava I Sloboda?
Ako bude trebalo opet će građani jedine nam domovine na sljedećim izborima svoj glas podariti samo našem zlatnom ljiljanu, Željku Komšiću ?
Našim građanima ostaje trajna pouka I poruka, da u zajedničkoj borbi protiv naciolizma I nacionalista, za svoju domovinu I njenu građansku opciju nema alternative I dvoumljena za odgovore na provokacije, da li će naš kandidat biti gospodin Željko Komšić ?

Peticija smjenu Christiana Schmidta

Posted: 22. Septembra 2021. in Intervjui

https://www.ipetitions.com/petition/peticija-za-smjenu-christiana-schmidt-a

Tražimo da se Visoki predstavnik Christian Schmidt pod hitno smijeni jer smo zakljucili na osnovu njegovih dosadasnjih postupaka i izjava koje je izvrsio i davao u toku svog  kratkog rada na funkciji Visokog predstavnika da je pristrastan  prema jednoj strani i politici a koja je sljedbenik presudjenog UZP-a i kontinuirane agresorske politike prema Bosni i Hercegovini. 

Gospodin Schmidt je davao u javnosti sasvim netacne izjave o ‘nezastupljenosti Hrvata’ na pozicijama u Bosni i Hercegovini, govorio o potrebi izmjena ‘izbornog zakona’ drzave na način koji bi omogućio ‘legalno zastupanje’- kategorije koja ne postoji u Dejtonskom ugovoru, te je u nedavnom razgovoru sa Predsjedavajućim Predsjedništva Bosne i Hercegovine Zeljkom Komšićem otvoreno preferirao model izbornog zakona koji vodi ka stvaranju ‘trećeg entiteta’ i veoma je opasan za opstanak naše drzave.

Gospodin Schmidt je takodjer uzeo sebi za pravo da o pitanju izbornog zakona u našoj državi razgovara sa predstavnicima druge, za nas strane i uz to, agresorske drzave, sto je neprimjeren i u medjunarodnom pravu neprihvatljiv postupak jer stvar izbornog zakona je isključivo unutrašnje pitanje svake drzave.

Istovremeno, gospodin Schmidt ne čini ništa da upotrijebi svoje Bonske ovlasti da u državi smijeni one koji vrše njenu opstrukciju i čine je nefunkcionalnom, kao i one koji negiraju genocid, sto prema zakonu naše drzave predstavlja krivično djelo, kažnjivo zatvorom.

Pristranost gospodina Schmidta vidimo i u njegovim nedavnim istupima i skandaloznim izjavama na simpozijumu pod nazivom “Euroatlanske perspektive BiH” odrzanom u Neustadtu an der Eisch, srcu njegovog izbornog oktuga,  gdje je bilo rijeci o Bošnjacima kao o ‘muslimanskom ostrvu’ u Evropi, i drugim veoma uvrjedljivim i islamofobicnim istupima.

Uloga Visokog predstavnika prema Aneksu IV Dejtonskog sporazuma (Ustavu) jeste u tome da se uspostavi funkcionalna država Bosna i Hercegovina, sto podrazumjeva uklanjanje sa pozicija svih onih koji to opstruiraju, kako bi se omogućio napredak zemlje i njeno uključivanje u Euro-atlantske integracije. I da tu dužnost ima obnašati na profesionalan i nepristrasan način.   Isto tako, ocekivali smo od gospodina Schmidta da ako vec govori o potrebi izmjena izbornog zakona da u prioritet stavi implementaciju presuda Medjunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu iz nekoliko predmeta od kojih neke cekaju na implementaciju preko 12 godina, no on ih niti ne spominje u svojim istupima i svojoj agendi.

Obzirom da je gospodin Schmidt po svemu do sada pokazao pristranost opasnoj po opstojnost Bosne i Hercegovine, smatramo da kao takav ne može nastaviti obnašanje funkcije Visokog predstavnika u našoj zemlji i tražimo njegovu smjenu.

VOĐSTVO FB. GRUPE ZAHJTEV ZA POVRATAK USTAVA R BiH

  1. Dženana Delić
  2. Bedrudin Gušić
  3. Ibrahim Halilović
  4. Nihad Filipović

… i građani Bosne i Hercegovine.

Gospodine visoki predstavniče u BiH!

Po drugi put Vam se javno obraćam u posljednjih nekoliko dana, ovoga puta izazvan još jednom katastrofalno lošom i zabrinjavajućom porukom koju ste odaslali našoj i međunarodnoj javnosti. Nakon onoga u Njemačkoj, kada ste se otvoreno i drsko založili za izmjene Izbornog zakona po rasističkom modelu Dragana Čovića, u intervjuu za BN televiziju ste usporedili ustavno uređenje Njemačke sa istim u našj zemlji i time najavlili kakvu Bosnu i Hercegovinu vidite u bliskoj budućnosti. Dakle, usporedba Njemačke i BiH nije principjelna niti se te dvije zemlje mogu uspoređivati, ali jeste tendenciozna. Naime, mi, koji znamo čitati i između redova i kroz redove, smo prepoznali da se zapravo zalažete za retrogradni etnoteritorijalni ustroj zemlje u kojoj obnašate tu visoku dužnost, odnosno za konfederaciju iliti državnu zajednicu, što jeste najkraći put ka njenom nestajanju. Time ste još više ohrabrili separatiste Dodika i Čovića, odnosno njihove centrale u Beogradu i Zagrebu. Također ste drsko udarili pečat sporazumu Tuđman- Milošević iz Karađorđeva i abolirali sve ratne zločine, uključujući i zločin genocida, te sve projektante i osuđenike UZP-a čija krvava djela baštini upravo Dragan Čović i njegova klika.

Gospodine Schmidt!

Ima nas koji nismo naivni i koji ne nasjedamo na farsu koju nam servira Dodik da Vas kao ne priznaje kao VP, kako se mi, bh. patriote ne bi dosjetili i kako bi nasjeli na tu podvalu. A najveća podvama nama jeste zapravo Vi jer u svojih 50-ak dana trajanja mandata u OHR-u svojim destruktivnim izjavama koje se više nemogu podvesti pod lapsuse calami, predstavili ste se već kao čovjek koji nema dobre namjere prema Bosni i Hercegovini kao suverenoj i slobodnoj državi u kojoj bi svi njeni građani imali jednaka prava. Zašto nam to činite?! Zašto takvim činjenjem stavljate so na ljutu bh. ranu? Šta imate protiv Bosne i Hercegovine i njenog najbrojnijeg naroda? Zar ćete zaista sebi dopustiti da, umjesto da Vas historija pamti kao namjesnika koji je revitalizirao našu zemlju i njene institucije, da Vas pamti kao njenog grobara?

Budući da sam jedan od onih koji ne vjeruje u Vaše dobre namjere, založit ću se za pokretanje peticije prema Vijeću sigurnosti za Vašu smjenu. Barem toliko mi, građani BiH kojima je stalo do naše domovine, možemo pokušati da učinimo. Ako već neće političari.

Bedrudin GUŠIĆ, slobodni novinar i publicist

Evo me, na dan svesrpskog jedinstva i slobode, ispod njihove trobojke sa mojom novom inspiracijom.
Kao bosanski Srbin i građanin naše jedine i lijuepe domovine Bosne i Hercegovine, djelimični penzioner i Republike Srbije, poput izvrsnog dirigenta bili su mi prisutni i različiti disonantni tonovi njihovih besjednika.
Dakle, jučer ( oko 19 časova ) slušao sam i gledao veliko srpsku proslavu na platou ispred željezničke stanice u Beogradu, na mjestu spomenika Nemanjiću, mjestu koje me je inspirisalo i posjetilo na moje lijepe studentske beogradske dane i prvim susretom sa djevojkom, mojom budućom suprugom Grozdanom ?
Možda i ne bih bio tako pažljiv i osjetljiv, na besjede njihovih govornika, od patrijahra Porfirija i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, da se ne pojavi iz neke bosanske vukojebine, svinjogojac i guslar tzv. Milorad Dodik ?

Nije on Bosanac, kako on veli a ja bih dodao da jeste „ posranac „?
Počeo je i nastavio svoju besjedu kao tipični svinjogojac i guslar, rokće li rokće, sve više i vremenski u kontinuitetu, prodajući Srbijancima „ muda za bubrege „ i moleći ih da ga ne nazivaju Bosancem ?

Ne voli on ni Bosnu i Hercegovinu, kako veli nije to njegova država i još mnoga druga sranja, koja je lansiraju ove večeri, da kako bi to govorili naši stari ; „ Pas sa maslom ne bi polizao „ ?
Eto, tako je to na sramotu i Bosanaca i Srbijanaca i svih normalnih građana ove dvije domovine, da im se pojavi na bini i takvoj svečanosti, jedan naš pravi „ bosanski idiot „ a zaboravljaju da je bio i njihov beogradski švercer „ ronhill „ cigareta?
Došao im je i u elitni komšiluk na Dedinje u vili koju je prisvojio svojom neposrednom pljačkom, upravo nekih bosanskih banaka, a za porijeklom ove imovine nije se još niko pobrinuo ?
Dok su besjede po sadržaju i tonu i bile donekle prihvatljive od patrijarha i Vučića, guslarov govor je zaista bio grozan i užasan, da sam se i lično posramio, zacrvenio i priupitao, „ Čemu Milane tvoja diploma beogradskog Univerziteta, da li sam ja gradio Smederevski kombinat i RTB Bor u Boru ( nova zlatara i elektroliza bakra ) takvim mojim Srbijancima ili kao Savezni poslanik lijepe nam Bosne i Hercegovine doprinosio i dobrim međukomšijskim odnosima ove dvije države „ ?
Moramo se kao građani ,ove nam domovine priupitati, dokle će mu i „ Šešeljev junoša“ sa bosanskih brda iznad Sarajeva, taj nadobudni, lukavi i licemjerni predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić tepati i tolerisati sve njihove izjave i nastupe, makar i samo jednom spomenuo ovu Bosnu i Hercegovinu u svojoj besjedi ?

Gospodine Vučko i svi tvoji vučići nikako se na takav način nije dozvoljeno niti prihvatljivo odnositi prema našoj domovini, na čemu to vi gradite potrebne uslove za pomirenje i dobrosusjedske odnose, razmislite dobro ?
Kako to piše naš kolumnista na portalu Bošnjaci.net, pitajući Vučka ;
„Pitam se koji i kakvi roditelji su ga vaspitavali i kakvo okruženje je formiralo njegovu svijest i svijet? Jesu li ga naslađivali idejom i snom da će poput Miloševica jednog dana biti ujedinitelj svesrpskih zemalja koji će pred krajnjom bijedom i turobnom budućnošću ovaj čin učiniti etički opravdanim . Sa takvim idealom životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram ”plemenitih” ideala kojim teži smatrajući sebe iznimnim (bolesnim) pojedincem sličnom Napoleonu iznad moralnih pravila koji obavezuju ostale ljude.” / citat Mr Edina Osmančevića / ?
Dakle, zaista se iz naše bosanske vukojebine, odakle su mu roditelji koji rodiše i odgojiše takvog sivonju i idiota, svinjogojca Milorada Dodika, koji zatire i rodnu grudu i roditeljsko gnijezdo, po ugledu i uzoru i svoga psihijatra Radovana ?
Zar se poslije ovakvoga nastupa i izgovorenih ovakvih ogavnih i ubitačnih riječi, tzv . srpskog člana Predsjedništva BiH i može dalje nastaviti i tolerisati bilo kakva saradnja i zajedničko djelovanje.?

Dirigent orkestra i guslar, despot i diktator u entitetu Republika Srpska, svinjogojac i ovčar Milorad Dodik, želi svojim ogavnim istupima i bljuvotinama, da konačno i na ove prostore Srbije I šire regije prenese svoje zarazne klice njihove već odavno viđene i preživljene velikosrpske nacionalističke ideologije. Našao je dobrog saučesnika iza crnih mantija veliko srpskih crkvenih vjerodostojnika, od mostarskih popova, paroha, vladike Grigorija i sve do ptrijarha Poefirija i svetoga Sinoda, koji obilatno dijeli neka metalna odlikovanja, ovim zaslužnim „dodikovcima“, „vučićevcima“ i raznim drugim neljudskim iksanima, životinjskoga korijena ?
Sramotno je ovo za većinu građana ove naše napadnute i izrovane države od nacionalističkih gamadi, poput guslara iz Laktaša i njegovih istomišljenika.
Naše Predsjedništvo i institucije države, bez obzira da li prisustvovali i srpski predstavnici u vlasti, trebaju i moraju pod hitno analizirati ovakve pogubne stavove srpskog člana Predsjedništva i kategorično zauzeti stav i poduzeti hitne mjere za njegovo dalje političko djelovanje ?
Nisu nam za ovo potrebni nikakvi međunarodni faktori i njihovo razmišljanje, niti bilo koja domaća solidarnost i zajednički nastupi ?
Zaista se ovakva bruka i poniženje nam naše domovine ne može više tolerisati, pod svaku cijenu, da li se ona dalje i urušavala, ali nikada nestati neće niti može, dok su njeni patrioti na sceni.

ZLOČIN I KAZNA ALEKSANDRA VUČIĆA

Posted: 15. Septembra 2021. in Intervjui

Pitam se iz koje to vukoj….e  dolazi predsjednik Srbije  Aleksandar Vučić?  Pitam se  koji i kakvi  roditelji  su ga vaspitavali i kakvo okruženje  je formiralo njegovu svijest i svijet? Jesu li ga naslađivali idejom i snom  da će poput Miloševica jednog dana biti ujedinitelj svesrpskih zemalja  koji će pred krajnjom bijedom i turobnom budućnošću ovaj čin učiniti etički opravdanim .  Sa takvim idealom životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram ”plemenitih” ideala kojim teži smatrajući sebe iznimnim (bolesnim) pojedincem  sličnom Napoleonu  iznad moralnih pravila koji obavezuju ostale ljude.

Da li je u tom socijalnom sazrijevanju kompleks dolaska iz ruralne zajednice u jedan velegrad poput Beograda ostavio traga na njegovoj zadrtosti i mozgu -razbolio se od povrijeđenog ponosa? Da li časni Srbi, sposobni da navuku normalne cipele na svoje noge i u njima hode,   ne prepoznaju kako ih Vučić manipuliše vraćajući ih u istu onu mračnu vukoj….. iz koje je sam došao?  I nije to ništa slučajno kada se zna da Beogradom i Srbijom danas vladaju bosanski  Srbi, isto kao što su nekad vladali Crnogorci.  Kompleksi  niže vrijednosti se negdje moraju liječiti dodvoravanje i svesrpskim patriotizmom posebno ako naiđe na pogodno tlo kakvo je Srbija.

Ogledalo čovjeku služi da se ponekad pogleda i odmjeri. Vučićev poziv Srbima koji žive u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Makedoniji i na Kosovu da danas u čast novog praznika Dana srpskog jedinstva izvjese nacionalne zastave je šovinsitički čin  koji vrijeđa pamet normalnog čovjeka. Važno je da se nešto slavi jer samo tako aktuelna vlast vlada ljudima i njihovim umovima, dijeli ih na patriote i neprijatelje i drži ih u ”savršenom” krugu političkih igara ne nudeći im ništa osim lažnog osjećaja patritoizma, ponosa i metafizičke  zablude iz koje nema izlaza.  Kada svi dani u godini budu ”praznici” onda ćemo imati sveto- i pravoslavlje, slavit će se i piti samo što niko neće raditi i puniti državne i penzione fondove.  Šta ćemo od tih silnih prava na slavlje? Srpske zastave viore se na svakom koraku u bh. entitetu RS.  Na entiteskoj granici, raskrsnicama, ulicama čak i na mjestima  gdje su počinjeni ratni zločini i genocid. Pa čak i na autoputevima koji pored zastava na svakom izlazu nose ime i 9 januara. Da se nekom ne omakne.  Valjda kao simboli iskazivanja težnje  za takozvanim ”svesrpskim” svijetom i ko je gospodar života i smrti na ovim prostorima. Valjda da strancima i onim koji su prognani kaže da nemaju što tražiti u njoj?

I naravno, pritisci na Bosnu i Hercegovinu se nastavljaju orekstrirano iz Beograda u  skladu sa    ciljevima  Memoranduma 2 i po cijenu novog rata kako bi se Srbija kompenzirala za gubitke pretpljenje raspadom Jugoslavije. U tom kontekstu treba posmatrati i posljednje događaje vezane za harangiranje i hapšenje bh. građana u Srbiji  koji su se suprostavili njenoj agresiji poput Edina Vranja i drugih kao i pružanja sigurnog utočišta zločincima osuđenim za ratne zločine i genocid. U stvari, jos jednomse  potvdilo učešće i   agresija Republike Srbije  na suverenu i nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992. godine .

Danas  su samo nijanse drugačije: umjesto topova i tenkova u nekonvencionalnom i psihološkom  ratu  se ratuje zastavama, ljudskim osjećajima  i sl. kao sredstvima imperijalističke agresivne politike i ratne doktrine. Vrijeme je da sa ovakvom Srbijom prekinu bilateralni odnosi i  odgovori reciprocitetnim  mjerama! Nismo svi iz iste vukoj…..!

Mr. sci. Edin Osmančević

Kanimo se I Berlina, Instambula I ponajviše Beograda I Zagreba, te se okrenimo našoj jedinoj domovini Bosni I Hercegovini?
Građani naši to osjećaju I vide da su se nadvili crni oblaci nad našim nebom, a država nam je istinski u kandžama “ dobronamjernih, humanih I licemjernih demokrata I civilizovane Evrope “ ?
Pritisci su I udari kako sav ana istoka I zapada, a imamo I domaćih krtica I štakora koji nam rovare iza leđa I lukavo licemjerno nam misle zlo.
Epicentar je svakako sjedište tzv. “ srpskoga sveta “ I famozni Vučko oko koga se upravo vrte I naši lukavi “ dobročinitelji “ od Berlina do Instambula.

Nisu ni bezrazložni svakodnevni napadi I na našeg zlatnog ljiljana I Predsjednika Predsjedništva Željka Komšića, našeg istinskog građanina I predstavnika isključive građanske opcije?
Istina je da su ga birali građani jedine nam domovine, zato su ovi napadi I usmjereni na njih, uznemiravaju nas, ali nikada nećemo dati našega Željka Komšića I uvijek ć emo I glasati za njega.
Kako je zlatni ljiljan symbol našeg odbrambenog rata I časne Armije BiH, tako nam je danas I naš Željko jedan od rijetkih stao istinski na branik ove iste odbranjene domovine, od svih tih nacionalističkih zala I dušmana, koji bi htjeli I svoje genocidne tvorevine.
Nisu li Milorad Dodik guslar iz Laktaša I njegov jaran I pajdaš po istovjetnoj agresorskoj ideologiji, Dragan Čović upravo naši domaći uljezi, krtice I štakori koji nam rovare I za njih je, upravo Željko Komšić neprobojni bedem za odbranu našeg Sistema I jedine nam domovine.
Morao je to shvatiti I naučiti I prije dolaska naš novi Visoki predstavnik, gospodin Šmit, a ne da bude apriori zaštitnik I čuvar veliko srpsko-hrvatskih nacionalističkih interesa.
Živjeli smo u uvjerenju da je I njegova šefica gospođa Merkel već poodavno naučila naše Balkanske neprilike I svu mučninu različitosti življenja I postojanja ove nam naše Bosne I Hercegovine.
Zato joj je bilo I pristojnije da je prvo svratila u našu Bosnu I Hercegovinu, kako bi I mogla razumjeti sve lažne slavopojke I Vučića I Rame I inih njihovih saradnika, od Beograda, Tirane do Instambula ?
Šta još nešto novo I nepoznato reći, već se okrenuti našoj staroj I dobroj poruci; “ Uzdajmo se use I u svoje kljuse “ govorili bi naši stari, životno iskusni I pametni ?
Zašto se građani naši ne upitaju, kako to može Fahrudin u svome “ Dnevnom avazu “ lansiarti I ovakve I slične gluposti, sve usmjereno po Željku Komšiću, a lično tapšati svoje nacionalističke I rušilačke idiote, poput Dodika I rođendanskog slavljenika Dragana Čovića, uzlično prisustvo?
Da li je samo Željko Komšić odgovoran I zadužen za politike države, koju razdiru mnogobrojni neprijatelji, domaći I unutrašnji, da se ne govori I o brojnim vanjskim, od Zagreba I Beograda do… ???
Nije li Fahro napustio I ministarsko mjesto bezbjednjaka u Vladi BiH, znajući veoma dobro s kime to on sarađuje I koga to podržava.

Koje su to krtice I razarači, kočničari svih potrebnih dobrih odnosa, a ne lažno I licemjerno isticati neku samoizolaciju, kao da su samo Željko ili Bakir ti uzročnici, a sa smješkom I tapkanjem po ramenima, slavljenički na susretima I rođendanima podržavati naše dokazane neprijatelje sa agresorskim I osvajačkim ciljevima ?
Nama građanima, jedine nam domovine ništa drugo I ne preostaje već da svojski I dobronamjerno zbijemo svoje redove, da maksimalno podržimo Željka I njegove istomišljenike u kreiranju naše politike I stvaranju uslova za dostojan naš zajednički život.
Posebno obraćajući pažnju u ovome period nastojanja agresorskih elemenata, sa istoka I zapada, kako bi se I naš izborni zakon apsolutno prilagodio njihovim zacrtanim nacionalističkim htjenjima ?
Svako upozerenje I Visokom predstavniku, gospodinu Šmitu nije na odmet, sve do njegove istinske spoznaje koji su to naši domoljupci a ko su nam neprijatelji I rušitelji.
Svakako, kao građani mi ćemo kazati svoje jedino I posljednje upozorenje, svojim glasovima na naredni izborima.

Nije pet do dvanaest, nego je pet poslije dvanaest za uzbunu, alarm. Ne može niko kome je stalo do Bosne da zabije glavu u pijesak i da čeka šta će se dogoditi sa Domovinom. Događa se već, itekako. Puno toga se izdogađalo ovih dana i svaki od njih je tema za sebe, ali kada ih se poreda u jedan mali mozaik, kada se sve te kockice poslože, onda nije teško zaključiti da je sve to sinhronizirano, povezano i kompatibilno sa stremljenjima naših neprijatelja da konačno dokusure Jednu nam i Jedinu.

Hapšenje Vranja potvrda siledžijstva Srbije

Hapšenje branitelja RBiH Edina Vranja i njegovo privođenje u pritvorsku jedinicu u Beograd kojeg ga tužiteljstvo te države tereti za navodne zločine na području Goražda 1992-1995., dakle na području druge, međunarodno priznate i suverene države, jeste primjer siledžijstva bez presedana. Vranj je samo jedan sa velikog spiska kojeg su po njihovim kriterijima i za njihove političke i hegemonističke potrebe sačinile tamošnje obavještajne službe. Dakle, ako ne postoji optužnica protiv Vranja u matičnoj državi, a ne postoji, po kojim međunarodnim pravnim normana Srbija sebi uzima za pravo da hapsi građane naše zemlje te da uskraćuje slobodu kretanja svima drugima koji su branili R BiH od agresije te iste Srbije? Naravno da uporište u međunarodnom pravu i konvencijama Vučićeva Srbija nema i ponaša se kao pravi siledžija na Balkanu. Može joj se! Kao što joj se može dati utočište osumnjičenim, optuženim i presuđenim ratnim zločincima iz Bosne i Hercegovine. Kao što je to godinama činila sa Karadžićem, Mladićem i inima. To je današnja Srbija, to su naše komšije. Zato, iz sve snage podržavam ideju Zorana Čergara, legende ratne odbrane Sarajeva, da bi naša država trebala svesti diplomatske odnose sa tom Srbijom na nivo otpravnika poslova.

Schmidtove prljave igre

Taj Schmidt definitivno nije prijatelj Bosne i Hercegovine i ne bi bio problem da je on samo slobodni strijelac u toj prljavoj igri. Problem jeste što je ovih dana išao po svoje mišljenje kod jednog Vučića,

a susreo se i sa ministrom vanjskih poslova Turske Čavušogluom.

Ako znamo, a znamo, da je srbijanski režim u boljim diplomatskim i ekonomskim odnosima sa Ankarom nego što je to Sarajevo, ako uzmemo u obzir činjenicu da je Ankara bliža Moskvi nego Washingtonu i da se u čitavom tom kolopletu uklapa i Hrvatska, onda Christian Schmidt itekako ima “leđa” da svoju prljavu misiju vodi prema cilju a on je Treći entitet i u konačnici raspad Bosne i Hercegovine kao države. Ko će mu stati na put, za sada se ne nazire ko bi to mogao biti, niti iznutra niti izvana. To i jeste problem.

Posjeta Merkelove Vučiću savršeno se uklapa u scenarij raspada BiH

Jučerašnju posjetu Angele Merkel Vučiću treba tumačiti isključivo kao njenu podršku tom tiraninu i neprijatelju BiH te njegovoj politici i nikako drugačije.

Drugim riječima, Njemačka pravi od te i takve Srbije nekakvog gazdu i tutora na Balkanu. Kao što to čine odavno već i Rusija te Turska. Hrvatska politika je samo u tom segmentu kompatibilna sa srbijanskom, dakle kada treba razvaljivati Bosnu, odnosno završiti priču iz Karađorđeva. Šta je tu njemački interes ne znam, ali se definitivno pridružila osovini Beograd-Zagreb-Ankara-Moskva. A račun za tu njihovu “ljubav” treba da plati Bosna. U čitavoj ovoj priči Christian Schmidt je samo korisni idiot! Hoće li i šta će na sve ovo reći Amerika, ako joj bude do toga?!

Bedrudin GUŠIĆ

Da nam je naš Meša Selimović još živ, savjetovao bi nas da se kanimo ovih naših “ ulizica “ ?
Ova voštana figura, poput svijeće koja sagorjeva, nikako da dogori I da se istopi. Ona je svakako u liku I nedjelima misterioznog premijera Fadila Novalića I njegovog ministra Nermina Džindića sa cjelovitom kvazi vladom Federacije BiH ?Pored aktuelne afere “ respiratora “ u kojoj je I glavni akter, glumac ili klo9vn, prethodila im je I planetarna pljačka, kriminal I korupcija u firmi Aluminij iz Mostara ?
Svi oni zajednički, kao koalicioni korumpirani partneri, iz SDA I HDZ-a, ostaju I dalje opstaju, upravo zahvaljujući nedostojnom pravnom državnom sistemu, aktuelnom tužilaštvu I sudstvu.

Još uvijek, kao na kapaljke izlaze informacije o ovom misterioznom nekadašnjem lažnom “ hercegovačkom divu “ proizašlom iz informativne kuhinje Gebelsovog, odnosno HDZ-ovog informativnog medija.
Vjerujem da javnost ne bi imala niti ove informacije, kakve čitamo u “ Dnevnom avazu “ ovih dana, da minister Nermin Džindić nije njihov kadar I ispružena ruka I Fahrudina Radončića, kao I Fadila Novalića?
Tako izvještavaju o nekoj Skupštini dioničara Aluminija, kojoj I kakvoj, ako se zna da je firma I “ gigant “ pali na koljena, da je zbog duga od pola milijarde maraca ista ugašena I nije u proizvodnji.
Navodno je, Koliko se može naslutiti došla neka nova firma kinesko- izraelske grupacije “ Abraham” koja koristi ili bolje reći I dalje “ harči “ našu imovinu I koristi postojeću infrastrukturu, šta hoće I kako je treba.
Znajući opet prema informacijama “ Dnevnog avaza “ I ministra Nermina Džindića, isti su koristili postrojenja livnice I proizvodili legirani ruski aluminij, ali zahvaljujući I prethodnom vijeću ministara I Zvizdića, kao premijera, bez plaćanja carinskih dažbina ?
Evo sada bi, kako to stoji u informaciji istih izvora preuzeli I pogon Anoda .
Dakle I dalje je aktuelno tajnovito iznajmljivanje tih pogona I cjelovite structure postojeće infrastructure Aluminija, što dalje od saznanja javnosti.
Navodno da postoji I neki Nadzorni odbor, koji I čiji, sa nadležnostima daljeg mešetarenja sa imovinom Aluminija, koji zvanično I ne postoji.
Dokle će se naša “ voštana I kvazi vlada “ I dalje tako ponašati I zašto to nikada nisu donijeli odluku o stečaju I sve iznijeli na vidjelo, o silnim I planetarnim lopovlucima I njihovim mahinacijama.
Veliki je lanac ovoga “ kriminalnog kola “ sa njihovim akterima ?
Da farsa za javnost bude istinski tragikomična, smiješnE su I prispjele informacije da je neko hercegovačko tužilaštvo I pripremilo tužbu protiv Ive Bradvice?
Da nije krajnje smiješno, istina je još žalosnija, da još mnogi I veći kriminalci sa Mijom Brajkovićem I njegovim inim saradnicima, nisu ni na pomolu ove liste optuženih pljačkaša I kriminalaca.
Istina je da hercegovačko tužilaštvo I sudstvo u ovome kardinalnom I planetarnom slučaju kriminala, može raditi I djelovati po starinskom sistemu; “ Kadija te tuži, kadija te sudi “ ništa drugo I ništa bolje od ove farse ne trebamo očekivati ?
Analizirajući ovaj cjeloviti slučaj, mi radnici Srpske nacionalnosti koji smo protjerani iz firme kao psi, bez naknade niti jedne dionice, već godinama ukazujemo na naše zahtjeve I potrebe u riješavanju osnovnih ljudskih I radničkih prava.
Podnešena naša tužba sudu u Sarajevu, prije sedam godina, još uvijek se kiseli u ladicama predsjednika kantonalnog suda gospodina Vladimira Špoljarića, koji se bavi svojom “ seks aferom “a radnici, posebno srpske nacionalnosti zadnja mu je rupa na njegovoj svirali ?

Dok se naše sudstvo I tužilaštvo poigrava sa našom sudbinom, dotle se I kvazi vlada Fadila Novalića I njegovih ministara, kao poslušnici I ulizice svoga koalicionog partnera HDZ-a, Dragana Čovića, Vjekoslava Bevande, Jelke Miličević I inih njihovih kadrovskih čimbenika, poput ajkula, igraju sa svojim ribicama u vlasti I ovoj nakaradnoj državi, sa diskriminacijom radnika Srpske nacionalnosti ?
Možda će I doći vrijeme da naša jedina domovina Bosna I Hercegovina I postane jedne godine I pravna država I eleminiše svaku diskriminaciju, ali nažalost naši radnici Srpske nacionalnosti koji su gradili I proizvodili u firmi Aluminij će mnogi od njih I pomrijeti I neće dočekati taj svjetli dan?

Kao što je javnost već upoznata, ovih dana je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv poznatog bh. novinara i publiciste Fatmira Alispahića kojom ga terete za “poticanje i šitenje mržnje prema migrantima i migrantskoj populaciji kao i između konstitutivnih naroda u BiH…”

Odmah da kažem da nisam nikakav advokat optuženog niti da se slažem s njim u svemu što i kako objavljuje. Pogotovo sam bio javno i privatno kritičan prema njemu vezano za migrante. Ali to ne znači da sam ravnodušno primio ovu vijest koja me je naprosto šokirala. Naravno da sam jedan od onih koji je u ovoj optužnici prepoznao rukopis jedne stranke i jedne vjerske zajednice jer su mjesecima unazad činili sve da ga zaustave u njegovim kritičkim ali patriotskim analizama koje dokumentiraju njihov kriminal i korupciju. Kada nisu uspjeli raznim diverzantskim akcijama na njegov Defter hefte te privatnim tužbama, sada su povukli ljestvicu na viši nivo i preko Tužiteljstva BiH ga terete za ono što svakodnevno i u brutalnim verzijama slušamo od Milirada Dodika. Od tog tipa i ne samo njega slušamo negiranje genocida koje se nametnutim Inzkovim zakonom smatra krivičnim djelom. U manjem entitetu imamo klasičnu rasnu diskriminiaciju učenika bošnjačke nacionalnosti vezano za pravo korišćenja maternjeg jezika… Imamo predmete Memić i Dragičević koji godinama tapkaju u mjestu… imamo 12 godina staru presudu Suda u Strazburu u predmetu Sejdić-Finci čije neinplementiranje znači daljnji život rasističkom ustavu BiH, kao i druge presude tog istog suda…, imamo kriminal u Aluminiju i progon nehrvata iz tog nekadašnjeg bh. giganta po klasičnoj rasističkoj osnovi.., imamo hejbet toga što jeste krivično djelo velikih razmjera i za koja bi trebalo teretiti krupne ribe…, ali te stvari ne zanimaju Gordanu Tadić i Tužiteljstvo kojem je na čelu. Treba ganjati Fatmira i sve druge koji se drznu da slobodno govore i pišu, pogotovo protiv moćnika koji su na čelu određenih stranaka ili vjerskih zajednica. Takve treba sankcionirati i ušutkati. Treba, zapravo, vratiti u život verbalni delikt.

I uspjeli su, nažalost, u tome, barem kada je Fatmir Alispahić u pitanju. Naime, u svome jučerašnjem Defteru (br. 371) sam je najavio da od dvije opcije koje mu predstoje – 1) da ide u proces koji bi trajao i puno koštao ili 2) da prizna krivicu i prihvati kaznu od jedne godne zatvora ili uvjetno tri godine. To praktično znači, kako je i sam najavio, da ćemo u slijedeće tri godine u njegovim Defterima slušati “priče o zimnici”, ali ne i kritičke osvrte na bh. stvarnost. To zapravo znači da nema pravog Deftera slijedeće tri godine jer su ga uspjeli zaustaviti doslovno primjenom sile.

Dakle, budimo pošteni i nazivajmo stvari pravim imenima: sloboda govora u našoj zemlji je staljinistićkog tipa ili, da to ilustriram nekim današnjim sistemima – sjevernokorejskog. Ali, opet moram reći: kako za koga!

Bedrudin GUŠIĆ

Gospodine Schmidt!

Prije nego što ste i stupili na dužnost viskog predstavnika u BiH curile su iz dobro obavještenih izvora informacije da ste bliski HDZ-a, bilo onom u Zagrebu bili njihovoj filijali u Mostaru, svejedno. Jedan sam od onih koji je sa zebnjom očekivao vašu misiju u mojoj domovini. I dok smo skoro 40 dana čekali na vaš prvi potez, a imali ste najmanje 100 razloga da ga u interesu BiH povučete, vi povlačite onaj zbog kojeg je moja i drugih zebnja bila opravdana: svrstali ste se na stranu HDZ-a i njihovih rasističkih i neonacističkih apetita u mojoj domovini, dakle potvrdili ste na čijoj jeste i na čijoj ćete biti strani. U vašoj izjavi izrečenoj prije par dana u Njemačkoj se, između ostalog, prepoznaje i nepoznavanje ili namjerno krivo tumačenje Ustava BiH, jer nijedan od trojice članova Predsjedništva ne predstavlja ni Hrvate ni Bošnjake ni Srbe, nego su birani iz reda tih etničkih grupa (namjerno ne koristim nametnutu sintagmu konstitutivnih naroda) i predstavljaju i pojedinačno i kolektivno sve građane Države. Dalje, u vašoj izjavi se itekako prepoznaju ksenofobija, a ambijent na skupu na kojem ste govorili je bio izrazito antimuslimanski (spominjanje “muslimanskog ostrva” u slučaju raspada BiH). Zaista, kome i zašto smetaju muslimani-Bošnjaci u Evropi?

I nakon određenih reakcija na Vašu katastrofalnu, antibosansku i anticivilizacijsku izjavu, vaš ured vas u zvaničnom saopćenju pokušava oprati, odnosno popegladi veš kojeg ste tako besramno zgužvali. Džaba, ne vrijedi, vi sti rekli to što ste rekli i za svakog normalnog to jeste svrstavanje na stranu onih koji ruše Bosnu i Hercegovinu i koji baštine presuđeni UZP čiji su target i žrtve bili bosanski muslimani, upravo po istom modelu kako su prošli Jevreji u vašoj domovini tokom Drugog svjetskog rata.

Jednako tako ste svojom izjavom dali vjetar u leđa i onom drugom rušitelju iz Laktaša, čije vam svakodnevno antiustavno djelovanje protiv države u kojoj ste namjesnik očigledno ne smeta.

I još nešto: da li ste svjesni činjenice da ste opasnu strijelu protiv suverene i jedinstvene Bosne i Hercegovine odapeli u tajmingu povoljnom za projektante “srpskog sveta”, jer se vaša strijela podudara sa dešavanjima na Cetinju prošle nedjelje. A vjetar u leđa ste dali i Čoviću, Plenkoviću i Milanoviću jer se to društvo odmah potom našlo da razgovaraju o Izbornom zakonu BiH. Doduše, ne prvi, već hiljadu i prvi put. Samo, razlika od prethodnih hiljadu je utoliko što ste njima i njihovim apetitima upravo Vi dali vjetar u leđa.

Na kraju, umjesto jalovih demantija da se niste svrstali, potrudite se da to popeglate na terenu konkretnim probosanskohercegovačkim potezima. Zar ćete nas dovesti u poziciju da žalimo za vašim prethodnijkom Inzkom?

Bedrudin GUŠIĆ

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin !

Gospodine Šmit, visoki predstavniče OHR-a u Bosni i Hercegovini, upravo ste rođeni kada sam lično završio maturu sarajevske gimnazije I pošao na studije Elektrotehnike u Beograd ( god.1957 ) ?.

Učio sam njemački jezik i dobro ga naučio, a kao inžinjer sam ga usavršio prilikom specijalizacije kod “ Siemensa “ u Karlsruhu ?

Ovo Vam dajem do znanja da bih ovaj sadržaj mogao napisati i na Vašem cijenjenom jeziku, ali radi  naše javnosti, ipak to činim na svome  bosanskom jeziku, nećete mi zamjeriti, kao i sadržaju u odnosu na naše godine ?

Govorili bi često naši stari; “Stani malo od Doboja Mujo i mi konje za trku imamo “.?

 A svaka starinska je mudra i vremenski trajno poučna i primjenjljiva !

Evo, došao nam je Visoki predstavnik OHR-a u liku gospodina Kristiana Šmita, diplomate iz Njemačke.

Nismo mi građani ove nam napaćene I napadnute naše Bosne I Hercegovine od agresora sa istoka I zapada toliko “ mutavi “I neupućeni u sve te nasrtaje I njihove težnje.

U očekivanju, zaista mudrom i diplomatskom pristupu ili nastupu i novoimenovanog gospodina Šmita, upravo sam se kao jedan od ovih građana, kao bosanski Srbin i patriota moje jedine domovine, u startu njegovog nastupa, još uvijek ne na domaćoj sceni, osjetio poniženim ili nedoraslim u spoznaji njegovih diplomatskih gafova. Zašto i kako ?

Ne sagledavajući dovoljno iskreno našu svakodnevnicuiI domaću zbilju sa našom vlasti i njenim akterima, rekao bih da je gospodin Šmit nediplomatski istrčao i na skupu u Njemačkoj je govorio u nedjelju na jednoj konferenciji o “nedostatnoj zastupljenosti Hrvata u centralnim institucijama u Bosni i Hercegovini te je istaknuo potrebu promjene izbornog zakona u ovoj zemlji”.

“Gospodin (Željko) Komšić je hrvatski predstavnik u državnom predsjedništvu, ali su ga više birali Bošnjaci nego Hrvati. Koliko je sustav kompliciran pokazuje i činjenica da je predstavnik Hrvata (Dragan) Čović izgubio u sučeljavanju s Komšićem”, rekao je Schmidt na skupu pod nazivom “Euroatlantske perspektive Bosne i Hercegovine” koji je u organizaciji Njemačko-atlantskog društva održan u mjestu Neustadt an der Aich. ?

On je rekao kako se hrvatski dio stanovništva, koji je, kako je istaknuo, dodatno smanjen iseljavanjem, osjeća nedovoljno predstavljenim u “kompliciranim državnim strukturama”.

“Hrvatima se mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima a ne da sve skupa završi recimo nekim oblikom bojkotiranja izbora”, rekao je Schmidt ukazujući na opće izbore u listopadu sljedeće godine.” /  citat iz medija / ?

Gospodin Šmit je ovom prilikom ukazao i na potrebe promjene izbornog zakona.?

Zašto li je gospodin Šmit apriori stao u odbranu hrvatskoga pitanja sa nebulozama i lažnim konstatacijama, mi ozbiljni građani ove nam domovine, moramo se priupitati .

Posebno građani koji žive u područjima nasrtaja i vladavine hrvatskih struktura i kadrova veliko hrvatske nacionalističke stranke HDZ-a, prema scenariju i preporukama i njihovog  Franje Tuđmana, koji je sa svojim bojovnicima izvršio agresiju na Bosnu i Hercegovinu i ova područja.

Da li je spoznao već gospodin Šmit, ko to vlada po Hercegovini, recimo u Neumu, Čapljini, Mostaru i cijeloj zapadnoj Hercegovini.

Da li je zaista gospodin Šmit već upoznat sa brojnim kadrovima HDZ-a u strukturama vlasti u institucijama Federacije i države Bosne I Hercegovine, kako bi paušolno lansirao dezinformaciju o ugroženosti Hrvata u našem sistemu vlasti.

Da li je gospodin Šmit tako blizak Gebelsovom informacionom sistemu, koji nas je u prošlosti i današnjim prilikama  permanentno obmanjivao sa svojim lažima.

Da li je položaj Hrvata i njihovu nezastupljenost u vlasti, poput cug partije u šahu, gospodin Šmit sagledao i konstatovao u ne izboru Dragana Čovića u postojeće Predsjedništvo države BiH ?

Zašto gospodin Šmit, tako nediplomatski konstatuje i istiće Željka Komšića, na apsolutno neprimjeran način i protiv volje njegovih birača.?

 Govorio je gospodin Šmit na skupu u Njemačkoj :

“Gospodin (Željko) Komšić je hrvatski predstavnik u državnom predsjedništvu, ali su ga više birali Bošnjaci nego Hrvati. Koliko je sustav kompliciran pokazuje i činjenica da je predstavnik Hrvata (Dragan) Čović izgubio u sučeljavanju s Komšićem”, rekao je Schmidt na skupu pod nazivom “Euroatlantske perspektive Bosne i Hercegovine” koji je u organizaciji Njemačko-atlantskog društva održan u mjestu Neustadt an der Aich “ / citat iz medija / ?

Dakle, diplomata gospodin Šmit nije stigao da sagleda da su gospodina Žrljka Komšića u Predsjedništ5vo ove nam domovine birali i izabrali građani, a Hrvati, Bošnjaci , Srbi i ini neka u svojim “ Bogomoljkama “ , katedralama, crkvama i džamijama obavljaju svoje vjerske obrede, slobodno i demokratski.

Isto tako, gospodin Šmit treba znati prije bilo kakvog narednog obraćanja u javnost, da građanima ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine nije potrebna nikakva nacionalna, još manje nacionalistička država, vać nam treba građanska država sa svim civilizovanim i demokratskim ljudskim pravima ?

Zato Vam je gospodine Šmitu, naš Željko Komšić i najiskrenije I najbolje poručio ; “ Loša Vam je ocjena, tri glasačke kutije su anticivilizacijske “ ?

“Princip po kojem bi se formirale glasačke kutije za Bošnjake, kutije za Hrvate, kutije za Srbe, pa onda posebno kutije za ostale građane, je anticivilizacijski i ono što je anticivilizacijsko ne može biti dio rješenja, jer ni u Njemačkoj niti u bilo kojoj civiliziranoj državi ne postoje posebne glasačke kutije za katolike, protestante i muslimane”, naglasio je Komšić.

U svakom slučaju, da bi dovoljno upoznali gospodina Šmita sa “ hrvatskim pitanjem “ te konačno stavili i tačku na isto, darovati će mu najnoviju knjigu uavženog Univerzitetskog profesora, časnog I istinskog Hrvata, gospodina Ive Komšića, pod naslovom ; “ Tuđmanov haški profil- Udruženi zločinački poduhvat na Bosnu I Hercegovinu “?

Kada to pročita, poštovani diplomata i po bosanski rečeno sve “ protabiri “ možemo nastaqviti raspravu i diskusije svake vrste ?

Veoma je sramotno i nedopustivo da se odmah i u našoj štampi, kao “ Dnevnom avazu “ pojavljuju i ovakvi naslovi i sadržaji?

Očito je, za nas građane malo više upućenije u domaća zbivanja, da se lucidni, licemjerni i lukavi jaran Fahrudin Radončić, kao rođendanski učesnik i slavljenik svoga Dragana Čovića, vjerovatno želio malo i našaliti sa Željkom Komšićem.

Lukavi i licemjerni političar Fahrudin, koji tako često tapše svoje istomišljenike i jarane i Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji permanentno rovare i podrivaju naš sistem i državu, te udaraju i po Bakiru i njegovim Bošnjacima, kao i po Željku Komšiću i po građanima koji su mu dali i davaće uvijek svoj glas ?

Da li je uvaženi diplomata iz Njemačke, gospodin Šmit u svojim prvim susretima i spoznajama lažnoga  sadržaja od Dragana Čovića, bio sklon i takvim svojim nastupima i interpretacijama o lažnoj ugroženosti bosanskih Hrvata ?

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin !

Zaboravljeni mostarski Aluminij , kako se premijer Fadil Novalić i njegovi poslušnici i ulizice dogovorili sa svojim koalicionim partnerom, bratskom nacionalističkom strankom HDZ- om?.

Ministru Nerminu Džindiću I premijeru Fadilu je bitnija proizvodnja municije u Igmanu iz Konjica i prodaju iste, a posrnulog “ hercegovačkog diva “ već poodavno prepustili našim okupatorima, čija je firma Aluminij Iibila uvijek interes države Hrvatske.

Silni gubici preko pola milijarde KM, kriminal i lopovluci, kao i pljačka naše države i njene imovine i status radnika nehrvata, ostali su u nadležnosti ovom agresoru i glavnom uzurpatoru na čelu sa HDZ-om i njegovim čimbenicima.

Nije samo Fadil Novalić zabrinut za tužbu sa respiratorima, već se veoma brini o napretku njihove genocidne tvorevine Herceg Bosne i materijalnog dobra koje je prisvojila u period agresije od Bosne i Hercegovine i njihovih radnika.

Uspjeli su zajednički i sa borcem za “ državu I čovjeka “ SDP-ovim predsjednikom Nerminom Nikšićem, tadašnjim premijerom Vlade Federacije, da planetarnim kriminalcima i veliko ustaškim nacionalistima Miji Brajkoviću i Ivi Bradvici, sa saradnicima prepuste sva prava i brigu o firmi koja je godinama tonula u svojim kriminalnim radnjama, da bi konačno I potonula.

Ali koga to interesuje u već pohabanoj i osiromašenoj, opljačkanoj državi kakva je Bosna i Hercegovina, sa cjelokupnom  vlasti ogrezloj u kriminalu, korupciji i lopovskim mahinacijama.

Jedino što su zajednički uspjeli u svojim mračnim nakanama da eleminišu i protjeraju sve radnike Srpske nacionalnosti, da svojim Bošnjacima podjele mizerne dionice po sedam, a jaranima i svim hrvatskim čimbenica obilatni iznos sa po par stotina dionica.

Predali sui m i sva upravljačka prava i dogovorno su zaćutali i Fadil i Nermin i njihovi ministri u Vladi Fedearcije, sa svojom Jelkom Miličević.

Nisu bili skloni niti raspoloženi za donošenje odluke o nužnom stečaju ove firme, jer su svjesni činjenica da bi sva višegodišnja “ govna “ isplivala na površinu svih njiihovih  kriminalnih dogovora i radnji.

Mogli su to mirno činiti u državi koja nema niti pravde, niti pravne države sa sudstvom i tužilaštvom, koji bi trebalo istinski djelovati u zaštiti i države i radnika nehrvata.

Pokrenuta sudska  tužba na Osnovnom i Kantonalnom sudu u Sarajevu, prije šest godina znano se kiseli u ladicama sudova, kod sudija kao što je gospodin Špoljarić i dr. koji su zauzet svojim skes aferama I drugim rabotama.

Za ovo vrijeme, dok radnici Srpske nacionalnosti i očekuju neku pravdu koja bi ih mogla zadovoljiti i dalje kriminalci i lopovi u vlasti Federacije, sa Fadilom Novalićem, ministrom Nerminom Džindićem i ostalima, mute li mute, svoju zakuvanu “ čorbu “ sa partnerima iz ustaškoga HDZ-a.

Tajnovito i daleko od javnosti priklonili su se nekom dogovoru sa Izraelcima i nekim drugim, da se pozabave virtuelnom proizvodnjom u radu livnice sa uvezenim ruskim aluminijem, bez plaćanja carine.

O silnim gubicima niti riječi, jer će iste po sistemu spojnih posuda riješiti i poravnati tzv. uspješne firme Herceg Bosne, koje su isto tako nastajale na pljački i kriminalu državne imovine BiH.

Pod patronatom genocidne Herceg Bosne sa HDZ-om njihovim ideološkim i upravljačkim mentorom, a pod nadzorom Dragana Čovića i njegovih saradnika, mogu to sve da prikrivaju od javnosti i sa svojim Bošnjacima da čine i stvaraju jad i bijedu.

Od neke miline naša javnost jedva I diše, poput “ Jazavca “ kod Petra Kočića, ne pita se da li je Aluminij zaista i konačno otišao u mirovinu I pod kojim uslovima.

Pitamo se dokle će nacionalisti, uzurpatori i okupatori već godinama, od Dejtona do današnjih dana, da harče našu imovinu, ubijaju naša ljudska i radnička prava i koji su im sve njihovi kriminalni saučesnici?

Pitamo se kada će da počne djelovati i pravna država i njihov istinski sistem sudstva i tužilaštva, u interesu istine i pravde svih zainteresovanih ?

O glavi nam dugo već rade mnogi, posebno ovaj desno sa slike. Ali, posljednjih godinu i po i ovaj drugi koji je na jednoj sasvim drugačijoj predizbornoj priči zajahao na Pantovčak. Da, o Miloradu Dodiku i Zoranu Milanoviću je riječ. Obadvojica su potekla iz crvenog ideološkog miljea i gurali su tu priču dok je njima to trebalo. Onda, kada se ukazala potreba da se osvoji vlast i(li) ostane na njoj, u čemu je Dodik najeklatantniji primjer, krenulo se u sasvim drugom smjeru – ne nacionalističkom nego i gore od toga – fašističkom.

Baja je toliko sažvakana i otrcana priča u svakom pogledu da se ne treba puno njime niti baviti. Naravno, treba utoliko da mu se staje na put u njegovim rušilačkim pohodima prema Bosni i Hercegovini, na sve moguće legitimne načine. Međutim, Zoran Milanović, kojega je, ruku na srce, i potpisnik ovih redova podržavao u njegovoj predsjedničkoj kampanji, ne zato što nije imao i do tada nekih grijeha, nego da pobijedi onu Kolindu, je toliko zabrljao u ovih skoro dvije godine mandata na Pantovčaku, da ga treba već analizirati ne samo s političke, ideološke i državničke tačke gledišta, nego i sa medicinske. Zar je normalno da se predsjednik jedne države skoro na dnevnoj bazi javno svađa sa premijerom iste te države, bez obzira što ne pripadaju istim političkim strankama? Zar je normalno da predsjednik nama susjedne države u svom javnom diskursu koristi jezik, ne bilo koje ulice, nego ulice iz mafijaških četvrti gradova u nekim državama gdje ni policija ne smije kročiti tek tako? Svakako da to sve nije moj problem niti problem ostalih građana Bosne i Hercegovine. Ali jeste naš problem kada taj tip skoro svakodnevno sa jedne od najviših pozicija u Državi vrijeđa moju Domovinu i etničku grupu kojoj i ja pripadam! To se po definiciji zove – FAŠIZAM! Tačka. Zar smo mi – Bošnjaci, a u krajnoj liniji svi lojalni Bosanci i Hercegovci krivi što taj Milanović i njegova država nose hipoteku presuđenog UZP-a? Ne, Hag nije presudio hrvatskom narodu i hrvatskim građanima, nego jednom režimu, jednoj politici i njenim protagonistima toga vremena, na čijem je čelu bio Franjo Tuđman. E, sada, ako Milanović ima potrebu da glumu Tuđmana za 21. stoljeće, to je opet njegov problem, ali neka to ne čini fašističkim i ekspanzionističkim uvredama prema našoj domovini i Bošnjacima kao narodu. Također, njegov problem i problem Hrvatske i njenih građana hoće li i koliko dopustiti tome Milanoviću udvarački odnos prema Rusima jer je ta matrica postala više nego očigledna s obzirom da se ka tom cilju uortačio s nikim drugim nego s Bajom iz Laktaša. Da li im je ostao nešto dužan pa sada, kako reče jedan hrvatski analitičar, polaže “popravni iz ruskog”, eno mu i eno im tamo. Ako Hrvatskoj i njenim građanima odgovara da im Rusi budu ne puškomet do Dubrovnika ili 80-ak kilometara južno od Zagreba, opet je to njihov problem.

Bilo kako bilo, dvojac Milanović-Dodik je školski primjer sunovrata dvojice političara iz jednog ideološkog miljea ka drugom, sasvim suprotnom, iz crvene do crne internacionale gdje im društvo danas prave Orban, Janša, Putin i njima slični. Do njihovog kraja prije nego načine veću štetu susjedima, regionu pa i sopstvenim građanima.

Bedrudin GUŠIĆ

Hadži reis efendija Kavazoviću!

Da podsjetim, i ranije sam ti javno pisao zbog devastacije banjalučkog vakufa, ukazujući dokumentirano na glavne aktere tog neviđenog kriminala koje si nakon toga ili nagradio novim dužnostima ili ih zadržao na postojećim. Moj nijjet je bio čist kao suza a on je da preventivno zaštitim vakufsku imovinu u Banja Luci te instituciju reisu-l-uleme. Oglušio si se i na jedno i na drugo i sada imamo to što imamo: kriminalno prodat vakuf HB džamije u mome gradu i instituciju reisu-l-uleme koju tako bezdušno zloupotrebljavaš i unižavaš. Posljednji primjer kada si, ne dodirnuo dno sa unižavanjem naše Zajednice, nego ga i probio, jeste “svadba godine” prekjučer u Sarajevu.

Dakle, pristao si da vjenčaš kćerku čovjeka čiji je bilans političkog djelovanja posljednji preko deceniju i po više nego katastrofalan po Bosnu i Bošnjake. Zapravo, jedino po čemu će taj tip i stranka koju vodi ostati upamćeni u novijoj historiji Bošnjaka i BiH jesu brojne afere. I sada te javno pitam: na osnovu kojih kriterija si pristao da vjenčaš njegovu kćerku i budućeg zeta, odnosno da budeš dio tog sramnog rialitija? Jesi li svjestan da si tim činom pristao da budeš jedan od onih koji je znao koliko će koštati ta svadba i to u državi čije stanovništvo jedva sastavlja kraj s krajem, neki su čak i gladni a mnogi su već otišli ne samo iz ekonomskih razloga, nego zboga jada koji ih okružuje, a trend odlaska mladih i stručnih je i dalje prisutan. I sada ti sudjeluješ u događaju koji je, osim što je sam po sebi kič, nego šalje poruku nezaposlenima, bivšim borcima, djeci šehida i drugim takvim kategorijama društva da se i u takvoj zemlji može desiti kraljevsko vjenčanje jer – ima se, može se…. Je li nas islam uči takvom ponašanju, takvom bezosjećajnom bezobrazluku? Naravno da ne!

Koliko znam, šerijatsko vjenčanje pristaje onima koji slijede islamske principe, uključujući barem temeljne naredbe ili zabrane. Jesu li to pripadnici dinastije Izetbegović? Ako jesu, kako to da je naša “Mira Marković” ili “Elena Čaušesku” iz Begove džamije izišla gologlava?

Zar se ta Seka nije mogla strpiti barem do izlaska iz harema džamije sa mahramom na glavi? Eto, nije, jer tako nešto, kao kćerku bivšeg komuniste, jednostavno, iritira.

Hadži reis efendija Kavazoviću!

Nemoj se praviti da nisi znao da će u povodu građanskog vjenčanja, koje je neposredno uslijedilo u hotelu “Evropa”, biti i alkohola. Da, bilo ga je u potocima i uz ljevičarsku pjesmu “Bella Ciao”. Da je neko zalutao na taj čin ne znajući da je nekoliko sahata prije obavljeno šerijatsko vjenčanje s tobom kao predvodnikom, pomislio bi da se udaje unuka Josipa Broza, a ne Alije Izetbegovića. A da je znao i za taj čin, ibretio bi se. No, ja i svi koji poznajemo na šta je IZ BiH s tobom na čelu pristala, a pristala je na sve što Stranka traži od nje, naravno da se ne ibretimo. Za nas je to samo logičan slijed stvari kada je u pitanju itekako politički obojena Islamska zajednica, pogotovo sada s tobom na čelu.

U toku svog ovozemaljskog života upamtio sam šest reisu-l-ulema prije tebe, naročito onih kojima se neprincipjelno lijepi prefiks crveni”. Da, bili su režimski ali zar IZ s tobom na čelu to nije? I nijedan prije tebe nije srozao Zajednicu kao što si ti. Naravno da se s ovim neće složiti brojni Bošnjaci bilo da su idolopoklonici ili su uhljebi i sl. i to jeste tvoja prednost da tebi i Stranci kojoj besramno služiš neće doći skori kraj. Nažalost! Zato je Bošnjacima i Bosni kraj sve bliže i bliže, s vama takvima. Pogotovo nama-Banjalučanima kojih se političko i vjersko Sarajevo odreklo prije najmanje 30 godina.

Bedrudin GUŠIĆ

Dobro je! Bosansko-hercegovačka dijaspora počela je smetati Miloradu Dodiku.

Kako inače nazvati  drugim riječima ponašanje jednog političara  nego ”gedžovansko” kad kaže; “… A onda kada nam se vrate u iznajmljenim automobilima i za nekoliko dana spucaju sve svoje plate da bi se pokazali kako su moćni, odlaze na teške poslove koje rade tamo negdje na zapadu i kažu da im je dobro, a nama je najbolje ovdje ”. Na  prekjučerasnjem stranačkom skupu na Kozari pokušao da je izvrijeđa one koje su prethodni sistemi protjerali  a današnji  primorali  da napuste domovinu . A takvih je danas skoro 2 miliona.  Hej, bolan 2 000 000, pola BiH !

Pa zašto Dodiku onda smetaju ovi ljudi? Zato što ih ne može staviti pod svoju šapu jer koriste vlastiti mozak i racionalno razmišljaju. Zato što su sačuvali svoj ponos. Zato što su neovisni jer  ih nije uspio  pretvoriti u najamne radnike  kao mnoge druge pa ih ne može ucjenjivati. Kao one koje pred izbore zaposli kako bi ojačao svoju izbornu bazu pretvarajuci ih u moderne robove!  Obrusio se Dodik  na bh. dijasporu isto onako kako se jednom obrušio na Centralnu banku Bosne i Hercegovine tražeci devizne rezerve i  pri tome ugrožavajuci  konvertibilnost i stabilnost  bh. marke.  Zna Dodik da je  bh. dijaspora svojim ulaganjem u domovinu i lobiranjem u inostranstvu pomrsila njegove   račune  ekonomskog kraha i političkog sloma države. BiH mu je mrska  i tamo negdje ”daleko”  sa vilom na Dedinju  su njegovi snovi!

Zato nas ne iznenađuje ni najmanje što ga ne brine činjenica da  prema  procjenama, od završetka rata do danas, bh. entitet RS je napustilo više od pola miliona ljudi što je ogroman broj kada se ima u vidu ukupan broj stanovnika.

Žali Bože što  Dodik sa svojih 60 i kusur godina nije naučio da je ljudski kapital najvažniji resurs današnjice te da ljudski potencijali i upravljanje ljudskim potencijalima u suvremenoj situaciji imaju značaj ključnog faktora za uspješnost poslovanja svakog poduzeća i društva. Njemu  ne treba pamet jer on misli za druge!

  1. „Prva osobina primitivnog čoveka, to je da se boji svega što ne razume; a na prvom mestu se boji pameti.”Jovan Dučić

Samo su ograničeni ljudi zadovoljni sami sa sobom i svojom sudbinom! Kao odgovor na njegov gedžovanski istup prenosim vam pismo koje je na Facebooku objavio Aleksander Čotrić:

A picture containing text, newspaper, plaque

Description automatically generated

Nadam se da  ce Dodik pročitati ovo pismo . Da mu neko otvori oči  da tamo negdje nedaleko od Kozare gdje je imao skup, ima jedna lijepa rijeka Sava.

 I tamo preko te lijepe rijeke egzistira jedan drugi svijet u kome ljudi nisu ničiji  robovi! 

Mr. sci. Edin Osmančević

Nije potrebno biti izuzetno pametan, već sa patriotskim osjećanjima posmatrati činjnično stanje i njegove posljedice.

Svjesni smo činjenice da su bile agresije na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, sa istoka iz Republike Srbije i sa zapada iz Republike Hrvatske.

Htjeli su dušmani da ratnički podijele sav naš teritorij, što im je i bio cilj vođenja ovih agresorskih nasrtaja, ubistava i zločina.

Često to tumačimo kao kolektivna ili narodna htijenja, a odgovornost prebacujemo na induvidualne izvršioce i njih tretiramo kao ratne zločnice, te se svima njima dostupni pravnome sistemu treba suditi i optužiti.

Koliko u ovome uspijevamo još uvijek je upitno ili nedostupno saznanje, imajući u vidu činjenice i da mnoge zločince, posebno sa dvojnim državljanstvom, naši susjedi i komšije, Hrvatska i Srbija, nemaju istinsku namjeru da ih isporuče našem pravnom sistemu ?

Ukoliko i prihvatimo da nema kolektivne ili narodne odgovornosti, već pojedinačne, moramo prihvatiti i kolektivnu mržnju kao rezultat brojnih i nerazumnih zločina u njihovim agresorskim dejstvima na našim prostorima.

Međutim, nesreća je i u tome, da ti isti agresori na našu državu i narode, sve živo negiraju. Kako urbicid isto tako i genocid činjen na mnogim dijelovima države, nama veoma znanim.

Kako i piše u svojoj kolumni, ugledni filozof i profesor Ivo Komšić:

“ Da bi se skinula kolektivna krivica treba se suočiti s tim posljedicama i sa zločinima koji su počinjeni. Postoji uzor za to i ne treba ga izmišljati.

To je učinila Njemačka nakon nacističkih zločina u Drugom svjetskom ratu. Kada je Willy Brandt kleknuo u Poljskoj, pred spomenikom žrtvama nacizma, Njemačka se uzdigla.

To je bio put suočenja s nacizmom i svim njegovim zločinima. Zločini su se morali priznati, morao se tražiti oprost jer je to jedini put pomirenja i put u budućnost.

Njemački narod se na tome digao iznad svoje sramne prošlosti i nakon toga razvio najdemokratskiju, najrazvijeniju i najprosperitetniju državu u Evropi. Nijemci su znali što je za njih ono Više u politici”/ završen citat / ?

Međunarodni haški sud je u tome ponajviše doprinio sa saznanjima i činjenjima u tzv. Udruženom zločinačkom poduhvatu na našim prostorima, kao i njihovim izvršiocima. Teško je i reći da se sve zna, ali je činjenica da se mnogo toga saznalo i svakodnevno se saznaje i bogati naša istorija ovih gnusnih događanja, sve dok postoje iole živi svjedoci događanja.

Međutim, nesreća je naša Balkanska, da su još uvijek u vlasti mnogi mlađani potomci onih veliko srpsko- hrvatskih, nacionalističkih i fašističkih izvršilaca Drugog svjetskog rata, sa Blajburga i Ravne gore.

Ta njihova osvajačka ideologija, izdajnička i ratn- pogibeljna, ostala je kao dio scenarija njihovih nasljednika Slobodana Miloševića, Franje Tuđmana, njihovih akademika i inih drugih istomišljenika i saučesnika.

Ovim našim mlađanim kadrovima, kao što su guslar iz Laktaša, orguljaš iz mostarskih Bara Dragan Čović, njihove nacionalističke stranke SNSD I HDZ, sa brojnim njihovim saradnicima, kadrovima i istomišljenicima, nažalost, toliko je opijena uzorima i idolima njihove mračne prošlosti i ogavnih likova, od Ante Pavelića do Draže Mihajlovića i inih, poput pipaka hobotnice, sa krvničkim željama i navikama da se napijaju sa drugom ljudskom krvlju, što su i činili.

Iako su i Milorad i Dragan odgajani i školovali se u prethodnom našem socijalističkom sistemu, u duhu Titovih i naših ideala “ bratstva i jedinstva “, kao i neki njihovi uzori kao generali vojnih akademija, kao Franjo i Ratko, dovoljan su znak bili podzemnih krtica koji su rovarili i uvijek bili željni ispijanja druge krvi, ali nažalost nisu mogli biti otkriveni u svojim nakanama.

Nosili su u svojim džepovima i one “ crvene knjižice “ SKJ, ali su ih skrivali, u duhu svojih nacionalističkih opredjeljenja, koja su u svome roditeljskom odgoju i gajili, ali je isto bilo neprimjereno iznositi na svjetlo dana.

Slično i danas, njihovo redovno prisustvo u prvim redovima svetih misa i Bogosluženja, u katedralama i crkvama, veoma ogavno odaje sliku i priliku njihovim istinskim vjernicima koji u prethodnim agresorskim događanjima nisu niti pomišljali na zločine, prije svih svojim komšijama Bošnjacima ili ponekom Srbinu ili Hrvatu.

Kako to piše u svojoj kolumni Profesor Ivo Komšić:

“ Prošlo je 26 godina od rata, vrijeme je da se klekne !

Političku moć u antičkoj Grčkoj nikada nisu davali onima koji su je htjeli nego onima koji su je nevoljko prihvaćali ili, pak, odbijali.

Znalo se da oni koji hoće vlast i moć, hoće je za sebe, imaju neke svoje interese. Politika je trebala biti iznad toga, njen interes je trebao biti viši od pojedinačnog ili posebnog interesa. To više je bilo opće, interes zajednice, interes svih njenih članova i iznad toga interes države.

U državi se ostvarivalo jedinstvo interesa. Radi toga je bavljenje politikom bila žrtva, djelatnost na račun osobnih interesa, i zbog toga je politika bila najviša čast i najviša odgovornost.

Zato su stari Grci izgradili zadivljujuće demokratske sisteme koji su do danas ostali nedostižni ideali. Ako su ponekad nastale tiranije, to je bio samo znak da se odustajalo od temeljnih principa”./ završen citat / ?

Međutim, naš guslar Milorad i orguljaš Dragan, ti moćnici u našoj političkoj vlasti, veoma su dobro znali za svoj materijalni interes, što je dokaz da su i na kriminalno- lopovski način stvarali svoje hacijende na Dedinju i u mostarskim Barama, čak uz promjenu i vodotokova rijeke Radobolje.

Danas, dok njihovi građani, posebno penzioneri i radnici obilaze kontejnere, za koricama hrane, mogu oni javno vozati i državne helikoptere i druga brojna skupocjena vozila, dernečiti na slavljima i rođendanima, kao i svojim ličnim podrumima primati strane ambasadore uz mezu i domaću rakiju i vino ?

Ovo je, upravo naš socijalizam, slika i prilika njihove moći i našega jada i bijede. Dokle li i kako, možda to samo njihovi Bogovi znaju, a naš Papa Franjo bi rekao;

“ O jadu su me zabavila ova dvojica, ko ih … “

https://bedrudingusic.wordpress.com/2021/08/21/mr-sci-milan-jovicic-tuzno-je-i-ogavno-pisati-o-njima-ali-je-istina-bolna/(otvara se u novom tabu)

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

ili…..

Zašto naši politički klovnovi, Dragan Čović, Milorad Dodik i Fahrudin Radončić uz troškove naše države, igraju tragi- komičnu predstavu, baš u gradu kojeg su godinama napadali i razarali ?
Kako li ih nije i građanska sramota da tako pompezno proslavljaju i rođendane, uz upotrebu i društvenih helikoptera i službenih vozila?
Pitajmo se, šta to ova velikosrpsko- hrvatska , nacionalistička, ustaško-četnička koalicija, treba da traži u ovome gradu mučeniku, sa njihovom agresijom, genocidom i urbicidom, koji su izvršili do Dejtona ?
Već punih 25 godina, u nekom nerazumnom mirnodopskom periodu, njihovi kadrovi i stranački izrodi, nacionalističkih stranaka, SNSD-a, HDZ-a i potpomognutih Bošnjačkih ulizica i podanika, kao koalicionih partnera, otvoreno nam urušavaju državu, potkradaju je i dovode građane na prosjački štap, kako bi oni eto i javno ispoljavali svoju bahatost i idiotluk, svojim rođendanskim proslavama, a opet sve sa grbača jadnog i napaćenog naroda ove urušene države.
Šta li to ovaj velikosrpski nacionalista, kriminalac i guslar iz Laktaša i švercer sa beogradskih ulica, Milorad Dodik, treba da traži u ovome gradu, ako ne sa svojim istomišljenikom i lukavim latinom, ne ponovno i tajnovito razrađuju nedovršeni scenarij njihovih agresorskih mentora i idola sa agresorskim i osvajačkim nakanama sa bojevom municijom u prethodnom periodu, a u postdejtonskom periodu, već punih 30 godina sada mirnim putem, poput štakora i krtica, totalno rovare, ruše i razaraju sve ovo za šta su svoje živote dali mnogi domoljubi i patriote, jedine nam domovine Bosne i Hercegovine ?
Mogu slaviti, jer su se dovoljno napljačkali i opremili svoje podrume, sa pršutama, rakijama, vinima i brojnom drugom mezom, tako da u njih mogu privoditi i neke ambasadore iz Rusije ili Kine, svoje “ vučiće “ iz Srbije i čimbenike iz Hrvatske, tzv. “ dobrotvorce “ naše države BiH ?
Nažalost, nemoćni smo i sa ovakvom međunarodnom zajednicom, pomalo obojenom i nedosljednom, koja uživa u njihovom piću i mezi, da stanemo u kraj ovoj političkoj bagri.
Da li će ponešto uspjeti i novi Visoki predstavnik OHR-a, gospodin Šmit, veoma je teško ocjeniti, ali nam ostaje da očekujemo i da se radujemo, pa i po cijenu opstanka ili totalnog raspada ovakve države, koja sa ovim sistemom vlasti nije ni nalik na državu?
Nekima je čudno da se među ovim kriminalnim slavljenicima nalazio i Fahrudin Radončić, ali i nije čudno kada mu je “ horoz “ na glavi već poodavno naviknuo da se vrti u svim pravcima, koji umije i na veoma perfidan i lukav način svojim partnerima u vlasti Bošnjacima da potura klinove u vučni trap i podmeće često kukavičija jaja.
Ovo se Fahrudin ispoljiavao i dokazivao u bezbroj slučajeva i prilika, tako da mu niti Bakir ili drugi Bošnjaci nisu mogli doskočiti, spoznati i naučiti sve njegove lukave gafove i igre.
Možda je bliži u svome ponašanju Draganu Čoviću ili Miloradu Dodiku te nije nikakvo niti čudno da sa njima zajedno nazdravlja zdravicu, za tobožnje “ bolje sutra- morgen “ i našim građanima, zagorčava i ne nudi bolju budućnost ?

Dragan Čović je jučer u Mostaru proslavio 65. rođendan, a hercegovačka javnost i mediji pišu o zanimljivoj torti u čast slavljeniku, kao i o lideru SNSD-a Miloradu Dodiku koji je na rođendan stigao Vladinim helikopterom.
Da je ojadio i opljačkao hrvatski rod u Bosni I Hercegovini, veoma je znana uloga njihovog slavljenika, nekada “ crvenoga “ Dragana Čovića, tako da u ovim prilikama može da lansira i svakakve nakardne grbove kako bi ojačao lažnu priču svoga porijekla i lopovski stečene silne imovine.
Može to činiti veoma lažno i perfidno jer je imao svoga mentora đenerala Franju, a sada svoga isto tako lopovskoga jarana guslara iz Laktaša koji je na sličan način stvarao svoje carstvo po Laktašima i beogradskom pašaluku.
Došao je, kao fol Milorad, svojim Srbima “ dodikovcima “ u Mostar, kako bi se veselio i pijančio sa ustaškim agresorima, sa kojima su harčili, rušili i ubijali, zatvarali ljude na ovim prostorima, te kako bi i konačno protjerali sve prave Srbe iz Aluminija, za sva vremena.
O slavljeniku Draganu, njegovim idolima, bojovnicima i istomišljenicima ne treba mnogo ni pisati, jer se za isto pobrinuo uvaženi professor sarajevskog Univerziteta, filozof i patriota Ivo Komšić, sa sadržajem svoje knjige; “ Tuđmanov haški profil- Udruženi zločinački poduhvat na BiH “, gdje je upravo istinski i autentično prezentirano sva njihova nedjela i nakane na prostorima Bosne I Hercegovine.
Uskoro se možemo radovati u Mostaru i promociji ove knjige kao istorijskom biseru i svjedoku svih gnusnih događanja od strane ovih HDZ-ovih bojovnika i agresora, te poslije njenoga čitanja za sve sadašnje i buduće generacije suvišna je svaka dalja priča na ovu temu.

Neka ova neljudska neman, kao sveci i kriminalci polete u onaj bolji svijet, kod svojih Bogova, zajedno sa svojim vjerodostojnicima koji su ih uvijek i danas blagoslovili za sva njihova razbojništva i nedjela, na očigled naše javnosti.
Sigurno im je zaslužno mjesto i u našim kazamatima, ali ko dočekati pravni sistem po mjerilima ljudskosti ili čovječnosti?

Dana 15. Maja 2021.godne u najvećem vermontskom gradu Burlingtonu održan je protestni skup, na kome je izražena solidarnost sa narodom Palestine i osuđen teror, koji država Izrael provodi nad palestinskim narodom. Na skupu je govorilo više predstavnika različitih udruženja i organizacija. Jedan od njih bio je Pat Bradley, chief WAMC’s North Country Bureau. Svi su istakli da to nije ravnopravan rat, već okupacija Palestine u cilju etničkog čišćenja. Protesti su održani u glavnom gradu Vermonta Montpelieru, Alabany, NY, Atlanti, GA, Asheville, NC, a održavaju se i u drugim gradovima širom Amerike. 

Jedinstvena podrška narodu Palestine

Skup u burlingtonskom Battery Parku otvorio je i prvi govorio Matt Vogel, izvršni direktor UVM Hillel i rekao da je “napad izraelske vojske na palestinski narod nastavak etničkog čišćenja zemlje”. Pri tome je izraženo saosjećanje i empatija prema svima koji pate u ovom sukobu. Riječi Asme Elhuni, jedne od organizatora skupa, bile su: “Jučer vam neko dođe i kaže da trebate napustiti svoj dom, a već sutra vas prisilno izgone. Upravo to se sada događa palestinskom narodu”. Palestinci ponovo stradaju i trpe. Riječima “I palestinci su ljudi i oni dugo pate” – završio je svoje obraćanje Wafic Faour. 

Burlingtonskom skupu prisustvovalo je više stotina građana, među njima i jedan broj Bosanaca. Najveći broj njih nosio je transparente podrške sa porukama kao što su “Stop War & End Racism”, “Free Palestine – Let Gaza Live”, a poruke govornika praćene su učestalim aplauzom. Nakon mitinga, na kome su dominirali i pretežno govorili mladi, protesna kolona je krenula ulicama grada, kroz glavnu gradsku ulicu Church Street, do Gradske vijećnice. Primjetno je razočarenje mnogih u spore reakcije UN i SAD-a.

73. Godišnjica Nakbe

Ovim skupom u Burlingtonu je obilježena i 73. godišnjica “Nakbe”, katastrofe koja se dogodila narodu Palestine, koja datira od 1949.g. kada je osnovana država Izrael, a stotine hiljada Palestinaca protjerano sa njihovih ognjišta. Sama riječ “nakba” znači katastrofa. Zahtjevi “Nakba 73” i sa ovog Burlingtonskog  skupa su upućeni SAD-a da prestanu pružati vojnu pomoć Izraelu. 

Dan Nakbe Palestinci obilježavaju svake godine 15. Maja kao najtragičniji dan njihove historije, u kojem je stotine hiljada Palestinaca protjerano iz njihovih domova i nikad nije dozvoljeno ni njima ni njihovim potomcima da se vrate. I danas oko 5 miliona njih živi u Jordanu, pojasu Gaze, Zapadnoj obali, Siiriji, Libanu, istočnom Jerusalimu, širom svijeta.

Okidač za nove sukobe Palestine i Izraela

Okidač za ovaj najnoviji val sukoba između Palestine i Izraela bilo je nasilje 27-me noći mjeseca Ramazana (7. Maja ), kada je izraelska policija upala u džamiju Al- Aksa u istočnom Jeruzalemu (treće najvažnije svetište muslimana) i počela omamljujućim bombama i gumenim mecima pucati na muslimanske vjernike, dok su obavljali molitvu, koji su uzvratili kamenjem i staklenim bocama, kom prilikom je povrijeđeno 300 Palestinca i 20 izraelskih policajaca. Naravno, ovo je bio samo novi povod. Stvarni urok sukoba su teritorijalne pretenzije Izraela, mada neki odraz uvijek ostavlja i religijski okvir star preko 2000 godina, u kojem su Jeruzalem sveti grad za muslimane, hrišćane i Jevreje i Brdo hram, na kojem je bio i porušen Solomonov hram, iz Palestine 132. godine nove ere protjerani Jevreji, a Muslimani 621.g. na mjestu gdje je nekada bio Solomonov hram izgradili džamiju Al – Aksa, koja je postala treće sveto mjesto Islama.

Ali dešavanja u Palestini ne počinju ni sa osnivanjem Izraela, kako se često govori, već i mnogo ranije, od 1917.g. kada je zamišljeno da se na području tadašnje Palestine formiraju dvije države, što se i dogodilo 1948.g. U ratovima koji će se kasnije događati Palestinci su gubili teritoriju, imovinu, prava, a Jevreji počeli činiti zločine koje su i sami kroz vjekove doživjeli.

Svaki dan sve veća razaranja i nove žrtve

Sa razornim udarima, artiljerijom, mobilizacijom svojih snaga na granice, Izrael pokazuje da je spreman i za kopnenu invaziju. U Gazi je broj žrtava svaki dan sve veći a materijalna  šteta ogromna. Od početka sukoba ubijeno je najmanje 220 ljudi, od čega 63 djece, raseljeno preko 72.000 osoba, a 2.500 domaćinstava ostalo bez svojih domova. Šestog dana po izbijanju sukoba Izrael je intenzivirao napade na područja Khan Younesa  i Rafaha na jugu Gaze, uz granicu prema Egiptu. 

“Ofanziva će trajati koliko bude trebalo da se vrati mir građanima Izraela” – izjavio je izraelski premijer Netanyahu. Posredovanje Egipta, tradicionalnog posednika i u ranijim sukobima, još nije rezultiralo napredkom.

Sukob nije počeo raketama Hamasa

Sukob Palestine i Izraela nije počeo raketama Hamasa, kako se želi predstaviti. Netanyahu već 10 godina podgrijava rasistički nacionalizam, a SAD primjećuju samo kada rakete padaju na Izrael, a ni riječi o pravima palestinskog naroda. Palestinske porodice u Jerusalemskom naselju Sheikh Jarrah godinama žive pod prijetnjom deložacije, koja je samo dio širog sistema političke i ekonomske represije, koju konstantno provode Izraelske vlasti. Palestinci Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i Gaze su godinama pod presijom, posebno Gaza, sa 2 miliona stanovnika, od kojih su 70% nezaposleni mladi.

Zbog sukoba između Izraela i Palestine odražana su već tri zasjedanja Vijeća sigurnosti UN u težnji da se donese Rezolucija kojom se zahtjeva hitan prekid vatre i dostava humanitarne pomoći. Svjetske sile daju podršku jednoj ili drugoj strani, a iz EU je upućen poziv  SAD da zaustave sukob Izraela i Palestine.

Uzrok sukoba deložacija Palestinaca

Ni ovaj put ne treba previše tragati za razlozima sukoba, ali se može reći da su ovaj put izazvani i rastućim brojem palestinskih protesta zbog deložacije u vrijeme zapaljivih godišnjica u nekoliko dana-  Ramazana, židovskog Dana Jeruzalema, predstojećih izbora važnih za Hamas, ali i za Netanyahua. 

Podsjećamo da je nasilje eskaliralo kada su Izraelci pojačali deložaciju Palestinaca iz njihovih domova u Jeruzalemu, nakon čega je Hamas ispalio rakete upozorenja, što je već prvih dana rezultiralo pogibijom 125 Palestinaca i 7 Izraelaca.

Na okupiranim palestinskim teritorijama Izrael nezakonito i suprotno međunarodnom pravu gradi svoja naselja. To je počelo nakon vojnih napada 1948 / 50-te godine. Na ruševinama palestinskih gradova i sela cionističke vlasti  uz podršku oružanih snaga su na 78% palestinskog teritorija izgradile jevrejska naselja, a nakon rata 1967.godine Izrael je zauzeo i preostalih 22% povjesne palestinske zemlje – Zapadnu obalu, uključujući Istočni Jeruzalem i Pojas Gaze i odmah nastavio graditi nova naselja na novookupiranom teritoriju. Sva ta naselja povezana su međusobno povezanim putevima sa Izraelom.Time je broj doseljenika u okupiranom Jeruzalemu i na Zapadnoj obali porastao na 600.000. Izraelskim naseljenicima na okupiranoj Zapadnoj obali dozvoljeno je da nose oružje i često napadaju Palestince i njihove zgrade. 

Izrael i dalje nastavlja širenje postojećih naselja i uzurpaciju palestinskog zemljišta za izgradnju novih naselja, što onemogućava Palestince da stvore održivu državu. Izraelska država je izgradila i legalizovala najmanje 125 takvih naselja. Svaki put kad se izgradi novo naselje oduzme se više zemlje palestinske države. Većina u svijetu u ovim naseljima vidi prepreku miru. 

UN su svojim Rezolucijama više puta osudile gradnju naselja na okupiranim palestinskim teritorijama, proglašavajući ih nezakonitim. 

Krivicu za sukobe SAD prebacuju na Hamas

Svu krivicu SAD stavljaju na Hamas, koji je nastao 1987. kao islamski pokret otpora nakon prve pobune (Intifade) Palestinaca protiv izraelske okupacije Zapadne obale i pojasa Gaze. Hamas vlada Gazom, a SAD, EU i Britanija tretiraju ga kao terorističku grupu, jer se obavezao  na uništenje Izraela i  proklamovao borbu do njegova uništenja.  

SAD svake godine daju vojnu pomoć Izraelu vrijednu 4 milijarde dolara. Američkom predsjedniku Bidenu se zamjera što nije rigorozniji prema Izraelu. Od njega se  očekuje da zatraži od Izraela da okonča ofanzivu na palestinski narod. Nakon razgovora sa premijerom Izraela Benjaminom Netanyahom američki predsjednik Biden je rekao  da “Izrael ima pravo da se brani” i da se nada da će se sukob prije ili kasnije stati, uprkos tome što je Iraelska vlada najavila povećanje svoje vojne ofanzive. Prema najnovijoj izjavi predsjednik Bajden očekuje smirivanje sukoba.

Promjena stava prema Palestinskom pitanju

Već početkom sukoba između Izraela i Palestine 28 američkih senatora je zatražilo da se prestane sa ubijanjem civila. Vermonski senator Bernie Sanders (koji je Židov), tvrdi da Izrael provodi apartheid. U izjavi za New York Times Sanders je naglasio da “niko ne trvrdi da Izrael ili bilo koja vlada nema pravo da se brani i da zaštiti svoj narod”, ali da se SAD moraju založiti za trenuti prekid vatre i usvojiti ravnomjerniji pristup, koji priznaje Palestincima i Izraelcima pravo da žive i miru i sigurnosti.”  SAD moraju prestati biti apologeta Natanyahove vlade. Od novog predsjednika SAD Bidena očekuje se novi pristup zasnovan na pravdi i demokratiji, a ne da sa 4 milijarde dolara pomaže rasističko ponašanje Izraela.

Da se osigura mir i stabilnost na Bliskom istoku SAD trebaju ukinuti voju pomoć Izraelu i prisiliti ga da zaustavi okupaciju Zapadne obale, Istočnog Jeruzalema i opsadu Gaze. Samo mirovni sporazum na osnovu jednakosti , demokratskih i ljudskih prava za palestinski i izraelski narod, uključujući palestinsko opredelenje i pravo  povratka za izbjeglice, može riješiti ovaj sukob i omogućiti sigurnost građana i trajniji mir.

Solidarnost BIH sa narodom Palestine

Ni šesti dan nakon izbijanja sukoba u Palestini Predsjedništvo BiH nije održalo svoju sjednicu niti zauzelo zajednički stav po tom pitanju, pa se zastava BiH našla na listi država koje daju podršku Izraelu, mada Izrael nema niti ikad može dobiti takvu podršku od bh naroda. Nasuprot tome, BiH traži obustavu sukoba i mir. Mi u BiH najbolje znamo šta znači rat, jer BiH i 25 godina nakon rata teško krvari. Zato je imperativ svih nas podrška narodu Palestine i osuda Izraela sa zahtjevom da se prestane sa etničkim čišćenjem, torturom i zaustavi ubijanje nedužnog palestinskog naroda. 

Svi možemo učiniti više

Porazna je činjenica da milioni ljudi i ovaj put sjede i iz svojih kuća gledaju direktan prenos uništavanja Palestine, uništavanje jednog naroda. Palestina bi trebala biti moralna odrednica svakom od nas, ko je je za mir i slobodu, a ko za rat, okupaciju i ubijanje. Najmanje što možemo da učinimo je da dignemo svoj glas i pokrenemo kolektivnu akciju, kojom bi se zaustavila okupacija i prekinulo nedopustivo masovno ubijanje nedužnog naroda. Skupovi podrške su samo perva stepenica zajedničkog otpora.

Generacije Palestinaca odrastaju u izbjegličkim kampovima, i oni su njihov dom. To se mora prekinuti i okončati. Arapski narodi moraju stvoriti jedinstven front protiv Izraelske agresije, jer Palestinska drama sve više liči na život u zatvoru i ne može se dovoljno uvjerljivo opisati riječima. Benjaminu Netanyahu opet treba jeftina Palestinska krv da sačuva i učvrsti vlast. 

Ako želi mir i sigurnost za svoje građane i region Izrael bi se trebao vratiti u korito iz 1948.godine, odustati od teritorijalnih pretenzija, svoju ratnu strategiju zamijeniti mirnodopskom, otvoriti se prema susjedima i nastojati vratiti povjerenje. Samo dobri susjedski odnosi mogu obezbijediti mir, sigurnost i prosperitet na Bliskom istoku, što u najvećoj mjeri zavisi od Izraela. 

Burlington, 9. Maja 2021                 

Zijad Bećirević

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

RATNI ZLOČINI U ČAJNIČU

U povodu 29. godišnjice stradanja civila na Mostini kod Čajniča Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) predstavlja publikaciju „Ratni zločini u Čajniču – presude“ koja dokumentuje presude Suda Bosne i Hercegovine za zločine počinjene nad civilima Čajniča i okoline.

Sud Bosne i Hercegovine je vodio nekoliko predmeta koji su se odnosili na ratne zločine počinjene na ovom području. Svi predmeti su vođeni protiv pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS). Do danas, Sud je osudio Milorada Živkovića, Miluna Kornjaču, Milosava Jovanovića, Marijana Jovanovića i Slavku Jovanovića na kazne od šest do jedanaest godina zatvora. Optužbi su oslobođeni Duško Tadić i Stevo Jovanović. Sud je 2015. godine potvrdio optužnicu protiv Duška Kornjače kojom se tereti za krivično djelo zločini protiv čovječnosti, ali je lice nedostupno pravosudnim organima.

Osim pomenutih predmeta, na kraju ove knjige se nalazi lista ekshumiranih i identificiranih osoba koje su tokom rata u BiH nestale na području Čajniča. Podaci su dobijeni od Instituta za nestale osobe BiH. Osobe koje do danas nisu pronađene, odnosno vode se kao nestali, ne nalaze se u ovoj knjizi.

Pogovor na kraju knjige je napisala Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH. Tom prilikom je izjavila: „Na području Čajniča prijavljeno je ukupno 138 nestalih osoba. Do danas je pronađeno i identificirano 90 žrtava. Porodicama su do sada predani posmrtni ostaci 68 ekshumiranih muškaraca i 22 žene. Potpuno je nepoznata sudbina još 48 Čajničana za kojima se 18 godina nakon stravičnih zločina i dalje traga“.

„Najveća grobnica koja je krila tijela Bošnjaka iz Čajniča jeste jedna od grobnica u mjestu Mostine iz koje su u septembru 2002. godine ekshumirani posmrtni ostaci 18 žrtava. U ovoj masovnoj grobnici najmlađa žrtva je bio Zlatko Bukva. On je imao samo 19 godina u momentu kada je likvidiran. Mjesto Mostine, osim ove, skrivalo je još šest masovnih grobnica iz kojih su ekshumirana tijela ukupno 60 žrtava“, kazala je Fazlić.

Objavljivanje ove knjige predstavlja pokušaj pomirenja, stvaranja klime za buduće generacije koje će dati doprinos pomirenju, pravilnom razumijevanju prošlosti, te stvaranju multietničkog narativa u tom već narušenom području.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK)

Удружење за друштвена истраживања и комуникације (УДИК)

Association for Social Research and Communication (UDIK)

PRESS SLUŽBA / ПРЕС СЛУЖБА / PRESS SERVICE

Tel: +387 (0) 61 603 820

Email: official.udik@gmail.com

UDIK WEB

https://bedrudingusic.files.wordpress.com/2021/05/drina-55-1.docx

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

https://bedrudingusic.files.wordpress.com/2021/05/pismo-vojinu-2.docx

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

https://bedrudingusic.files.wordpress.com/2021/05/pocelo-je-pocelo.docx

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

13. maj 2021. godine

                                                                                    Medijima, članovima, prijateljima

Kada dođe čas da se maršira, mnogi neće znati

Da im na čelu maršira neprijatelj.

Glas koji im zapoveda,

Glas je njihovog neprijatelja.

Onaj ko im govori o neprijatelju,

Sam je neprijatelj.

(Bertold Breht)

Mi, članice i članovi Saveza antifašista Vojvodine, uz podršku brojnih građana i građanki našeg društva, najoštrije osuđujemo sadržaje sa sramno održane svečane Akademije povodom 9. maja, Dana pobede nad fašizmom u II svetskom ratu, prikazane na javnom medijskom servisu Republike Srbije. Ovaj nesrećni mizanscen prikazao je i zvaničnu kulminaciju dugogodišnjeg dirigovanog procesa revizije istorije, kojim se ne više samo ideologija i delovanje četničkog pokreta Dragoljuba Draže Mihailovića, već i lik, misao i delo Dimitrija Ljotića i Milana Nedića, sve više prikazuju kao važni elementi antifašističkog otpora našeg društva u Drugog svetskom ratu.

Na pomenutoj akademiji četništvo Draže Mihailovića prikazano je kao tobože već neupitni akter antifašističke borbe, dok su se mogle čuti recitacije pesama Srpskog dobrovoljačkog korpusa Dimitrija Ljotića, sadržaj kojim se na krajnje bizaran način poslala poruka izrugivanja žrtvama fašističkih zločina.

Podsećamo društvo da postoje stotine, pa i hiljade, čvrstih dokaza i svedočanstava o saradnji ovih pojedinaca i njihovih organizacija sa nemačkim nacistima, italijanskim fašistima i hrvatskim ustašama, kao i o dubinski fašističkom karakteru sâmih ideologija koje su zastupali i zlodela koje su počinili i naredili. Podsećamo društvo da je ideologija četničkog pokreta zasnovana na planu Stevana Moljevića i osnovnoj tezi o etničkom čišćenju zemlje od „nesrpskih elemenata”.

Podsećamo na dobrovoljnu i u predratnom periodu dugo najavljivanu saradnju Dimitrija Ljotića i Milana Nedića sa nemačkim nacizmom, kojim je idejna i vrednosna postavka Dimitrija Ljotića duboko inspirisana. Podsećamo na masovne zločine četništva nad desetinama hiljada nesrpskih civila, muškaraca, žena i dece, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Sandžaku i drugim delovima tadašnje i sadašnje države. Podsećamo na masovne pokolje srpskog stanovništva, u selima Vranić, Drugovac, Boleč, Selevac, i u brojnim drugim mestima. Podsećamo na zločin nacista u Šumaricama, neupitno izvršen uz pomoć ljotićevaca, kada je streljano više od dve hiljade ljudi, među kojima i tri stotine gimnazijskih đaka i druge dece.

Akademiju“ povodom 9. maja organizovali su Vlada Republika Srbije i Ministarstvo za rad i boračka pitanja, uz učešće predsednika Republike. Time je režim još jednom jasno stavio do znanja da mu nisu svete žrtve fašističkih zločina, ljudi ubijeni zbog puke različitosti nacije, vere, rase, ili mišljenja. Niti su mu sveti stvarni heroji, ljudi od kičme i humanosti. A ponajmanje mu je sveto moralno  i mentalno zdravlje našeg društva – društva u kom mladi odrastaju učeni da u drugačijem uvek vide neprijatelja, a ne sugrađanku i sugrađanina, saradnika, komšiju, prijatelja.

Mi, antifašisti i antifašistkinje, Mi, građanke i građani Vojvodine i Srbije, zahtevamo zvanično izvinjenje Radio-televizije Srbije i definitivni prekid prakse istorijskog revizionizma, decenijama prisutne u vašoj uređivačkoj politici.

Od najviših predstavnika državne vlasti zahtevamo nedvosmisleno i eksplicitno izvinjenje za sramnu organizaciju Dana pobede nad fašizmom, i trajan prekid sa politikom afirmisanja najprimitivnijih i najnečovečnijih pojava koje su delovale na našim prostorima. Predstavnicima vlasti upućujemo poruku da su krajnje jasne njihove namere, tehnike i taktike vladanja, kao što je evidentno na koje sve načine im pogoduje politička, medijska, pa i fizička (!) upotreba fašizma. Proziran je njihov lažni patriotizam, kojim ogrću vlastite nemoralne interese, nesposobni za saosećanje sa ljudima ne samo druge nacije, kulture, vere, ili rase, pa ne čak ni vlastite, već sa čovekom samim po sebi.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

                                                                        Za Savez antifašista Vojvodine

                                                                        Prof. dr Duško Radosavljević

                                                                        Doc. dr Radivoje Jovović

Poštovanom gospodinu Bedrudinu i saradnicima, kao kolumnistima islamske vjeroispovjesti iskrene čestitke za veliki praznik BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN ?

Milan, mostarski Sarajlija

Danas 9. maja, na obljetnicu Pobjede nad fašzmom sjećamo se jednog izuzetnog vremena jedne hrabre generacije ljudi širom svijeta koje su opravdale dostojanstvenost  i svrhu svog življenja i postojanja u  odbrani humanističkih načela i digniteta čovjeka.   

Ljudi tog vremena su vrijedni našeg divljenja! Dužni smo im za svaku žrtvu koja je dala svoj život boreći se za ideal društva u kome će biti više solidarnosti, jednakosti, ravnopravnosti. Bez njih danas ne bi bilo danas nas! Ova generacija je  imala odgovor na najveći izazov modernog ljudskog postojanja; „Sa fašizmom i nacizmom se NE može dogovarati i pregovarati. Zlo fašizma i nacizma se može samo jezikom oružja spriječiti“

Našim generacijama je omogućeno da se rađamo, odrastamo, obrazujemo, radimo, stvaramo porodice i umiremo u miru bez ratnih razaranja i stradanja. Bez mržnje i ksenofobije prema drugom i drugačijem ! Oni su nas naučili da mir i demokratija ima svoju cijenu i žrtvu ali i vijek trajanja.

Antifašizam nema alternativu. Odgovornost je na nama i u nama! 9 maj nije samo puki datum koji nas podsjeća na vrijeme odvažnih i veličanstvenih koji nisu poklekli nad nadirućim fašizmom i nacizmom.   To je Dan opomene i zavjeta : Generacija „veličanstvenih“  nas opominje i zaklinje ; „Za demokratiju, mir i pravdu valja nam svima biti budan i boriti se dok postojimo. Jer nas se tiče! Nema neutralnih, ili si za ili si protiv! Odgovornost leži u svakome od nas, samo što se njeni nivoi viši i niži. Kada avet neofašizama vaskrsne kasno je! Ono što se  desetljećima i vijekovima  gradilo ruši se kao kula od karata preko noći! Gorka iskustva iz naše bliže prošlosti se ponavljaju i stalno nas opominju.

Do nas je da konačno naučimo lekcije iz prošlosti i primjenimo stečena iskustva!

U našoj svijesti i znanju da gradimo zdravu društvenu zajednicu kojoj pripadamo ali i spremnosti na vlastito požrtvovanje. Puralistička demokratija  u formi antifašističkih vrijednosti u kojoj ćemo prepoznati, savladati  i poraziti destrukciju, podjele medju ljudima, antisemitizam, islamofobiju, rasizam, afrofobiju i druge pošasti nesvojstvene normalnom čovjeku, ponavljam, nema alternativu!

Mi smo ti kojim je ostavljen u amantet  odbrana zavjeta “Nikad više!”  Svojom opredjeljenošću, pravnom državom pa i oružjem ako zatreba! Dakle   istim onim alatima koji su upotrebljavali  i antifašisti!

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Mr. sci. Edin Osmančević

07. maj 2021. godine

Medijima, članovima, prijateljima

Predstoje nam dva velika međunarodna praznika – 76. godišnjica od vojničke pobede nad fašizmom u II sveskom ratu i 71. godišnjica donošenja Šumanove deklaracije. Prošle godine ih nismo mogli dostojno obeležili, zbog pandemije, na žalost i ove godine ćemo ih se tek prigodno setiti.

Pobedom nad fašizmom Evropa je počela razmišljati na drugačiji način – počela je izgrađivati zajednički dom, ukorenjen na antifašističkim vrednostima i dubokoj veri o potrebi očuvanja ljudskih prava. Zbog toga obeležavamo 9. maj kao dan ponosa i radosti, od prošlogodišnje zaraze i kao opomenu, da treba da vidimo dokle smo stigli, koliko su ljudska prava zaštićena, ko ih još uvek krši, da li stvaramo pretpostavke za širenje demokratskih procesa i aktivnu građansku participaciju, koja bi bila obavezna za sve stanovnike Evrope i njenih država.

Mi, koji teško živimo u Srbiji, i pokušavamo višegodišnjim naporima da se vratimo u normalan život, ranjivi od nepoznatog napadača – bolesti, još više od bolnih podela u političkom, ekonomskom i javnom životu, što je sve prouzročio štetočinski režim, koji nastoji da još dugo vremena parazitira na podelama u društvu, ne hajući za evropske i antifašističke vrednosti. Zato se kao društvo moramo izboriti, poštujući najplemenitije ideje na kojima se ujedinjuje moderna evropska zajednica naroda, da sledeći 9. maj proslavimo kao zbiljski dan slobode, dan antifašističkih i evropskih vrednosti.   

Smrt fašizmu – sloboda narodu!        

Predsednik Saveza antifašista Vojvodine

                                                                        prof. dr Duško Radosavljević

Poštovani članovi  Matice Bosne i Hercegovine

Dragi prijatelji

Sa tugom u srcu želimo da Vas informišemo da nas je 4. maja 2021. godine počasni predsjednik Matice BiH dr. Rustem Simitović zauvijek napustio.

Rustem je bio idejnih tvoraca i jedan od osnivača Matice BiH. Na osnivačkoj Skupštini Matice BiH 23. januara 1993. izabran je za prvog predsjednik Matice BiH (1993. – 2011.). Svojim istrajnim angažmanom udario je temelje i standarde Matice BiH. Koristio je svaku priliku da promoviše ideju i načala Matice BiH.

Nakon aktivnog angažmana u Matici BiH obavljao je funkciju počasnog honorarnog konzula Bosne i Hercegovine u Cirihu.

Rustem će nam ostati u sjećanju kao čovjek velikog srca. Bosanac u izvormon smislu. Humanista i istrajan borca za prava i dignitet čovjeka. Teško je naći riječ i opisati težinu trenutka. 

U ime svih članova i prijatelja Matice Bosne i Hercegovine iskreno saučešće najbližoj familiji, rodbini i prijateljima. 

Posljednji ispraćaj, na osnovu prvih informacija, održati će se u najužem familijarnom krugu. 

Dragi Rusteme, putuj u miru i hvala ti za sve!

Više informacija o životu i djelu Rustema uskoro.

S poštovanjem, 

U ime Glavnog odbora Matice BiH

Hamdija Kočić

“Amerika ponovo kreće naprijed” – poruka je Josepha Bidena sa njegova prvog obraćanja članovima Senata i Predstavničkog doma američkog Kongresa nakon prvih 100 dana predsjedničkog mandata 

Joe Biden, Jr. je 46. Američki predsjednik. Uspjelo mu je to u trećem pokušaju u 78 godini života na predsjedničkim izborima 2020.g. podbjedivši Donalda Trumpa. Time je postao najstariji predsjednik u historiji SAD. U američkom političkom životu prisutan je već pola stoljeća i izbor za predsjednika je potvrda njegove vrijednosti i dometa. Do tada je bio senator, potpredsjednik SAD i desna ruka u administraciji predsjednika Obame. Rođen je 20.11. 1942. u Scrantonu, Pennsylvania. Od 1972.g. je šest puta biran za senatora iz savezne države Delaware i u Senatu je već 35 godina. Doživio je teške porodične tragedije. Prvu suprugu i tek rođenu kćer izgubio je u saobračanoj nesreći, a njegov sin Beau Biden je umro od raka mozga.

Jedno od najvažnijih Bidenovih obećanja pri ulasku u Bijelu kuću bilo je da će usvojiti novu politiku koja će SAD preusmjeriti s puta kojim je išao njegov prethodnik Donald Trump.

Obraćanje predsjednika Bidena povodom prvih 100 dana mandata

U svom prvom obraćanju,  Biden je rekao da je Amerika bila “u požaru” kad je preuzeo predsjednički mandat. Upad pristalica Donalda Trumpa u zgradu Kongresa, pri kojem je smrtno stradalo nekoliko osoba,  nazvao je mračnim danom nacionalne historije. Prvi put u historiji SAD iza njega i uz njega  bile su dvije žene – potpredsjednica Kamala Haris i predsjedavajuća Predstavničkog doma Nensi Pelosi. Državni plan zapošljavanja označio je najvažnijim od Drugog svjetskog rata  i potpredsjednicu Kamalu označio kao predvodnika u procesu otvaranja novih radnih mjesta. Pri tom je  istakao da je od stupanja u mandat otvoreno 1, 3 milona novih radnih mjesta, više nego bilo kog ranijeg predsjedničkog mandata. Reakcija države na pandemiju Covid, u kojoj je bez posla ostalo 20 miliona Amerikanaca,  bila je briljantna. Ekonomski plan koji je pri startu usvojen već daje vidne rezultate, što potvrđuje stopa ekonomskog rasta 6,4%. Obezbjeđeno je 220 miliona vakcina i vakcinisano preko 52% odraslog stanovništva. Plan za spas Amerike omogućiće da se tokom ove godine prepolovi broj djece koja žive u siromaštvu.

U svom obraćanju Biden je govorio je o brojnim spoljnopolitičkim prioritetima, uključujući i odnose s Kinom. Pozvao je velike je na globalnu odgovornost, govorio o problemu oružanog nasilja u SAD,  povlačenju američkih trupa iz Avganistana, o mješanju Rusije u američke izbore, o razlozima snažnog vojnog prisustva na Pacifiku i zatražio od republikanaca u Senatu  da se pridruže demokratima u uspostavi kontrole naoružanja.

Bidenov učinak među najuspješnijim

Prvih 100 dana predsjedničkog mandata je prilika da se sagleda učinak nove vlade. U tom periodu svi predsjednici pokušavaju potvrditi i ozakoniti svoja predizborna obećanja, ublažiti krizu na unutarnjem i vanjskom planu. Većina Amerikanaca odobrava učinak J. Bidena ostvaren u prvih 100 dana njegova predsjedničkog mandata. Ocjena je u osnovi obrnuto od Trumpove, ali nešto niža od Obamine.

Prema provedenim anketama u prvih 100 dana mandata  Bidenova popularnost je 57%. Najveću popularnost imali su John Kennedy (1961) 83% i Franklin D. Roosevelt, koji je potpisao 15 zakona o preuređenju ekonomije i borbi protiv velike depresije. Harry Truman je obnovio saveze, ekonomiju i ustabilio zemlju nakon Drugog svjetskog rata. Bill Clinton je potpisao Zakon o porodičnom i medicinskom dopustu, a Barack Obama odobrio potsticajni paket od 800 miljardi za borbu protiv razorne recesije. Popularnost Trumpa 2017.g.bila je 41%.

Većina američkih predsjednika je dio mandata provela sa podijeljenom vladom, a Biden se već na početku mandata susreo sa polarizacijom, većom od bilo kog prethodnika. To potvrđuje i činjenica da ni jedan republikanac nije glasao za predloženi plan spašavanja ekonomije, a  pokazali su i rezervu prema drugim administrativnim radnjama. Stanje je otežano i time što demokrate imaju tijesnu većinu u Domu i Senatu, radi čega je Biden već u startu bio prisiljen koristiti Izvršne naloge u politici korona virusa, imigraciji i kontroli naoružanja.

Binden ima podršku većine američke javnosti. Njegov lagan i postojan pristup upravljanja je više nego prihvatljiv u odnosu na dramu koju je često priređivao Trump. Nažalost njegovo viđenje još nije dobilo podršku republikanaca. 

Nošenje sa pandemijom

Prema provedenim anketama, Biden je dobio najviše ocjene za upravljanje pandemijom, koja je poharala mnoge zemlje, a nanijela ogromnu štetu i Americi. Pri stupanju Bidena na mandat u SAD je dnevno od korone umiralo 3.000, a sada 700 ili manje. Od korone je umrlo preko 572.000, a razboljelo se preko 10 miliona Amerikanaca. 

Prilikom preuzimanja predsjedničkog mandata Biden je obećao da će u prvih 100 dana biti obezbjeđeno 100 miliona, a obezbjeđeno je 290 miliona vakcina. Vakcinacija je obezbjeđena za sve, sa jednom ili dvije doze već je vakcinisano preko 30% Amerikanaca, u tome 52% odraslih, što je najuspješnije u svijetu. 

Jedinstvo nacije

Jedan od najvećih izazova za predsjednika Bidena je objedinjavanje nacije, koja je nakon predsjedničkih izbora ostala duboko podijeljena. Mada je do sada manji napredak postignut u vraćanju bipartizma jedinstva nacije, ni jedan republikanac nije glasao za Zakon Covid, a  suprostavljaju se reviziji migracije i proširenju biračkih prava. Prema provedenim anketama Biden ima 52% podrške, a 42% ne odobrava njegove mjere.

Ekonomija

Još prije inauguracije Biden je predočio svoj plan za ekonomske olakšice, tražeći od Kongresa 1,9 bilion za jedan krug stimulacije, koji obuhvata pomoć nezaposlenim i podršku malim firmama i školama za oporavak. 

Već u prva 2 mjeseca Biden je dao više izvršnih naredbi, nego njegovi prethodnici i potpisao Zakon o olakšicama nazvan “Američki plan spasa” vrijedan 1,9 biliona, za potsticaj ekonomiji i sanaciju ekonomskih posljedica pandemije kod stanovništva, za naknadu preduzećima, državnoj vladi, nezaposlenim i za pomoć djeci da se u toku godine prepolovi stopa siromaštva. Time je obezbjeđena potpora po osobi $1.400 i u čekovima $600, koju je Trump potpisao, uz dalje nastojanje da se savezna minimalna satnica 7,25 dolara poveća na $15.

Tokom pandemije je zatvoreno 400.000 malih preduzeća, 33,5 miliona izgubilo zaposlenje, a 18 miliona ostalo ovisno od pomoći za nezaposlene. Planom podrške značajno je ublažen pad ekonomije uzrokovan pandemijom. Obzirom da se epidemija sve uspješnije kontroliše, većina Amerikanaca se okreće ekonomiji. Nezaposlenost opada, preduzeća se ponovno otvaraju, otvaraju se nova radna mjesta, a tržište dionica raste.  U februaru je otvoreno 379.000 radnih mjesta, a u martu skoro 1 million. Plaćenih radnih mjesta je 8,5 milona manje nego u februaru 2020.g. Stopa nezaposlenosti sa 15% u 2020-toj pala je na 6,3% u martu 2021.g. Binden priprema ulaganje 2 biliona u program obnove. 

Očekivanja ekonomista su da će ekonomija SAD u ovoj godini imati  značajniji rast, ne zabilježen od 80-tih godina. 

Preko 52% Amerikanaca je zadovoljno sa Bidenovim  upravljanjem ekonomijom i politikom zapošljavanja.

Vanjska trgovina

U SAD se slobodna trgovina sa multinacionalnim međunarodnim ugovorima smatra prihvatljivom, jer omogućuje otvaranje tržišta i jačanje trgovine. U vrijeme George Busha težište je bilo na nafti, Bill Clinton se usmjerio na jačanje Svjetske trgovinske organizacije, George HW Bush proširio slobodnu trgovinu na Centralnu i Južnu Ameriku, Obama proširio na transpacifičko partnerstvo, a sve to Trump je preoblikovao korištenjem carina kao alatom, prijetnjama, odmazdom radi zaštite američlkih ekonomskih interesa. Biden, poznat kao zaštitnik starog međunarodnog poretka, do sada nije puno toga promjenio, jer kineske carine još postoje, a ponovo je uveo carine na aluminij koje je Trump na kraju mandata ukinuo.

Unutarnja politika

Biden je obećao proširiti Zakon o biračkim pravima, kako bi ograničio i smanjio sposobnost države da ograničava prava građana na izborima i zbog policijskih ubistava Afroamerikanaca najavio uspostavu Nacionalne policijske nadzornu komisije i reformu izricanja kazni i kaznenog pravosuđa. Sve to govori da će Biden biti ozbiljno pritisnut brojnim unutar političkim problemima, koje treba što prije rješavati.

Porezi

Obećao ukinuti veliko smanjenje poreza na dobit, koje je uveo Trump smanjenjem stope sa 35% na 21% i povećati porez na dohodak najbogatijih Amerikanaca, s tim da porezi neće rasti onima koji zarađuju manje od 400.000 dolara. Republikanci se protive porezima za kompanije i bogate pojedince.

Vanjska politika

Biden je u predizbornoj kampanji obećao naciju odmaknuti od Trumpove vanjske politike i popraviti odnose sa saveznicima i drugim zemljama, koje je Trump poremetio svojim motom “America First”, i time izbjegavao međunarodne obaveze. Posebnu važnost ima najavljena obnova partnerstva sa EU, koje je od velikog značaja za obe strane. 

Najznačajniji Bidenov  korak na tom planu je povlačenje iz Avganistana, koje je započeto još za Trampa.

Neki republikanci, kao što je L. Graham, smatraju da je Biden pao na vanjskoj politici, što potvrđuju tvrdnjom da su granice u haosu, da su Iranci otišli od stola za pregovore, da će se Avganistan raspasti nakon povlačenja američkih trupa, te pogoršani odnosi s Rusijom i Kinom…Činjenica je da se Biden sporo vraća  za pregovarački sto sa Iranom o nuklearnom programu, a zauzeo je i čvršći stav prema Rusiji od Trumpa i nametnuo joj bankarske sankcije. Rusiji je uveo sankcije zbog hakerskih napada ii miješanja u američke izbore 2020, a i Putina je nazvao “ubojicom”. Zadržao je američke sankcije Iranu, koje je uveo Trump, uz zahtjev da se Iran uključi u direktne pregovore o iranskom nuklearnom programu. Zadržao je i carine na kinesku robu, koje je uveo Trump i povećao pritisak na Kinu zbog gušenja demokratskog pokreta u Hong Kongu i ugrožavanja ljudskih prava Ujgura. Distancirao se od srdačnih odnosa sa Saudijskom Arabijom, koje je njegovao Trump. Priznao genocid Turske nad Armenima 1915, što je dodatno pokvarilo već poremećene odnose sa Turskom.

BiH je za SAD područje posebnog interesa?

U svom nastupu Biden nije pomenuo Balkan, ali se iz ranijih najava zna da su SAD spremne odlučnije djelovati na području Zapadnog Balkana. BiH je za SAD područje od posebnog interesa i zbog sve većeg prisustva Rusije i Kine na Balkanu. U interesu SAD je da BiH naprave samoodrživom.

Biden dobro poznaje Balkanske prilike i  osvjedočeni je prijatelj BiH. Svoju podršku je već ranije nagovjestio. SAD podržavaju dejtonsku BiH sa dva entiteta, bez promjene granica, sa zahtjevnim reformskim procesima, uz ograničene ustavne promjene. Značajnija podrška SAD rješavanju  gorućih problema BiH do sada je izostala. Ostaje pitanje hoće li SAD konačno zaustaviti stalno miješanje Hrvatske i Srbije u unutrašnje odnose BiH?! Moželi se očekivati od SAD sankcionisanje političkih podrivača Dodika, Čovića…koji preko 15 godina destabiliziraju ustavni poredak zemlje?… i podrška promjeni Ustava BiH po evropskim principima i standardima? Prva poruka SAD bi mogla biti Briselu da nema secesije u BiH i da papire sa kojima mašu neki u EU bace u smeće.

Imigracije

Premda je na meksičkoj granici sve više maloljetnika bez pratnje i dokumenata, koji pokušavaju ući u SAD,

Biden je promijenio Trumpovu imigracijsku politiku. Ukinuo je Trumpovu zabranu ulaska u SAD za državljane 13 uglavnom islamskih zemalja i zaustavio gradnju zida prema Meksiku. Sa reformom imigracionog sistema Biden želi otvoriti put za sticanje državljanstva 11 miliona migranata, uz zaštitu onih koji su ilegalno uvedeni u zemlju kao djeca i granicu od 15.000 ulazaka povećati na 125.000. Bidenova migracijska politika je pod pritiskom s obe strane, što otežava i usporava njegov put prema  prioritetima kao što su zdravstvo, obrazovanje i kontrola oružja. 

Zakon o posjedovanju oružja

I pored Bidenovog nastojanja da promijeni tradicionalnu američku kulturu u korištenju vatrenog oružja, uvođenjem zabrane na prodaju vojničkih jurišnih pušaka i velikih količina oružja, zabilježen je porast nasilja sa vatrenim oružjem u školama i na javnim mjestima. 

Klimatske promjene

SAD opet žele biti globalni lider u oblasti zaštite okoliša. Ranije umjeren zagovornik zaštite okoliša, Biden je postao pobornik aktivnijeg otklanjanja prijetnji koje nastaju zbog klimatskih promjena. Bilden je odmah vratio SAD u Pariški sporazum o klimi iz 2015.g. iz kojeg je Trump istupio i obećao do 2030.g. smanjenje emisije ugljena za 50% ispod nivoa iz 2005.g. Biden želi 2 biliona uložiti u zelenu tehnologiju, obnovive izvore energije, za nacionalne ceste, električne automobile i održivu poljoprivredu, što će otvoriti i nova radna mjesta. 

Amerika opet kreće naprijed

Sa ovom porukom nakon prvih 100 dana predsjedničkog mandata predsjednik SAD Josef Biden najavio je svoje nove ambiciozne korake na čelu države koja je još u uslovima pandemije i opterećene ekonomije, duboko podjeljena oko mnogih pitanja, uključujući rasna, imigraciona, kulturna…Uz to treba prevaziči haos nasljeđen iz Trumpova četvorogodišnjeg mandata, 

popraviti poremećene odnose sa ključnim evropskim saveznicima i odgovoriti na izazove koji dolaze od Kine i Rusije. Prvi test za obnovu evropskog savezništva je njemačko – ruski strateški energetski projekt Sjeverni tok 2, kojim Rusija povećava moć nad američkim saveznicima u Evropi. 

Jedno je sigurno, pred Amerikom i predsjednikom Bidenom su veliki izazovi, ali i veliki potencijal.

Burlington, 30.4.2021                       

Zijad Bećirević

Nermin Tulić “Docerend Musicus” , Bachelor – profesor Mag. Art. je najveći dubički glazbenik svih vremena.  Rođen je u Bos. Dubici 21. maja 1977.g., u kojoj je živio do svoje 15. godine. Od 1992. je živio u Holandiji, po tom Njemačkoj, a od 2015. je u Bernu – Švajcarska. On je Dubičanac sa najvišim muzičkim obrazovanjem od svih Dubičana svih vremena. Dok on za sebe skromno kaže “Koncert majstor”, za mene i mnoge koji ga znaju, slušaju i osjećaju je “kralj muzike”. Ponos Dubice i Dubičana. Harmonika je njegov glas, njegova poruka, njegov zov, ona je njegov temelj na zemlji, građevina i nebeski krov. 

Izvori Nerminova muzičkog nadahnuća

Za Nermina je Dubica grad dobrih ljudi u kojem se njeguje sevdah i pjevaju sevdalinke. Njegova inspiracija i nadahnuće bio je njegov did Sadik – Sado, po zanimanju kovač, kojem je ljubav i hobi bila harmonika. Svirao je i pjevao za dušu na sjelima i teferićima. Sigurno je sklad kovačkog mjeha, koji rasplamsava žar uz tupe udare čekića na nakovanju, harmonično hranio dušu i napajao svijest, što je Nermina i njegovog starijeg brata Edina- Dinu povuklo u svijet muzike. I dok je Dino, kasnije osnivač prvog dubičkog benda “Koraci sa Une”, po veseljima i na gitarijadi svirao gitaru i pratio sve vrste muzike – narodnu, zabavnu i rok muziku, u Nerminu je ponikla želja da svira harmoniku, koja je vremenom prerasla u težnju da bude školovan muzičar, a poslije studija i da obrazuje druge.

Sa bratom Dinom

Kad mu je bilo 10 godina roditelji su mu kupili harmoniku i iz susjednog grada Prijedora angažovali profesora muzike da ga podučava. Na njegovu preporuku završio je Nižu muzičku škoku u Prijedoru, jer u to vrijeme nije bilo muzičke škole u Dubici. Muzičko obrazovanje Nermin je nastavio u Holandiji, u koju je početkom agresije na BiH preselila njegova porodica. Uvijek se rado sjeća kao svojih muzičkih uzora dida Sadika, Ismeta Alajbegovića – Šerbe,  Ljubiše Pavkovića, šefa Narodnog orkestra RV Srbije i rado ih pominje na svojim koncertima.

Dubička porodica Tulić

Porodični jubilej- 50 godina braka Nerminovih roditelja

Veliki životni izazov i trajna inspiracija ne za samo za muzičku naobrazbu već i sportski i društveni život Nerminu je bila njegova porodica. Majka Ferisa, koja je i danas porodično gnijezdo uvijek puno majčinske ljubavi, nježnosti i topline, otac Nafiz, dubička sportska legenda, svima ne samo u Dubici već i širom Bosanske Krajine poznata pod imenom Žola i brat Edin sa kojim je zajedno kalemio korijene porodičnog muzičkog nadahnuća, iz kojeg će razviti i usavršiti svoj talenat. Na takvoj osnovi Nermin je sa izabranicom Melisom r. Dubica, iz Mrkonjić Grada, fotmirao svoju porodicu i sa njom  stekao kćerku Dalilu, kojoj je sad 12 godina, a svira klavir.   

Nerminov obrazovni put

Nakon položenog prijemnog ispita pri Konzervatorijumu “ArtEZ” Saxion Hogeschool u gradu Enschede Holandija 1996.g.odsjek klasične harmonike Nermin je otpočeo studije, da bi 2001.g. u klasi uvaženog profesora Egbert Speldea diplomirao i postao “Docerend Musicus” Bachelor- profesor. Želja za daljim usavršavanjem usmjerila ga je na prijemni ispit na Messiaen Acadsmie ArtEZ Saxion Hogeschool , na kojem 2004. g. stiče zvanje “Koncert Majstor” – Master of Musik ili mag. Art – akademski glasbenik – magistar harmonike. 

Sa jednog od Nerminovih koncerata: Teatar Oldenzaal NL 2014

Tokom studija Nermin je pohađao brojne seminare kod uglednih profesora harmonike, kao što su: C. Jacomucci, M. Rantanen, F. Lips,  A. Dimitriev, B. Lenko, , M. Kern, M. Lequeux, P.A. Glorvingen, V. Dolgopolov, L. Bjorn, G. Daanen.., a tri mjeseca je proveo i u Poljskoj pri Muzičkoj Akademiji Lodz kod prof. Bogdana Dowlasza. Tokom studija stekao je uvid u različite inovativne nastavne metode koje se primjenjuju u obrazovnom procesu Zapadne Evrope, što mu je pomoglo da razvije i usavrši sopstveni pristup i tehniku dociranja.

Nerminova trajna ljubav je muzika

Još kao dječak Nermin se napajao sevdahom i do danas ostao zaljubljenik dobre stare dobro potkovane muzike. Voli druženja, teferiće i sjedeljke sa ljubiteljima naše tradicionalne muzike i sevdalinki. Jedan je od rijetkih koji pri nastupima koristi dvije harmonike, od kojih i harmoniku sa specijalnim baritonom, melodijskim basom. Na njoj svira tango muziku, klasiku i modernu muziku, od kojih neke nisu pisane za harmoniku. Potrebno je puno truda i napora da se ovlada vještinom sviranja različitih izvedbi sa desnom i lijevom rukom. 

Supruga Melisa i kćerka Dalila su ne samo potsticaj i podrška već česta pratnja kada odlazi na koncerte i nježan zagrljaj kad se vraća.

U porodičnom gnijezdu

Svojom muzikom Nermin promoviše ime BiH i svoju zavičajnu Bosansku Dubicu

Nermin voli Bosnu i Hercegovinu i uživa u svakom trenutku koji u njoj provede. Svojom muzikom koju pravi  pronosi i promoviše ime BiH, ali i svoje zavičajne Bosanske Dubice širom Evrope i svijeta. Iz ljubavi prema bosanskoj sevdalinci u Nerminu se javila želja za istraživanjem korijena ovog posebnog stila muzike, pa je počeo učenje i usavršavanje instrumenta saz, s kojim prvi put 2009. iskušava i svoje vokalne mogućnosti. Sa uspjehom aranžira stare sazlijske pjesme za muziciranje sa ansamblom, čime otkriva nove dimenzije te predivne muzike. 

                Izvedba Saz: Teatar Den Haag NL 2012

Nerminova glazba je vrijedan doprinos i novoj promotivnoj formi bosanskog, a posebno dubičkog sevdaha na prostorima Evrope, naročito Holandije, Njemačke, Švajcarske…Ona baštini i govori o nama samima, pa time ostaje i trajan prilog glazbenom nasljeđu njegova rodnog grada i njegove voljene domovine Bosne i Hercegovine.

Na koncertima širom Evrope

Koncertna Nerminova aktivnost predstavljena na prostorima zapadne i istočne Evrope obuhvata  raznovrstan reportoar od baroka do avangarde, te word music – muziku svijeta sa posebnim afinitetom za žanr bosanske sevdalinke. Kao solista je nastupao na koncertima sa filharmonijskim i puhačkim orkestrima. Pored solističkih koncerata  redovno izvodi i kamornu glazbu sa različitim postavkama. 

Na Nerminovom reportoaru nalaze kompozicije: Bacha, Mozarta, Clementia, Cesar Francka, Astor Piazzolle, koji je komponovao moderni novi tango. Zaljubljenik je  Mozarta. Sa zadovoljstvom izvodi njegov Adagio iz 1791.godine, komponovan za jednu slijepu gospođu, koja je svirala glas harmoniku.

Nermin voli i rado izvodi nove originalne kompozicije ruskog kompozitora Vladislava Solotarjova, komponovane originalno za harmoniku.

Nerminov ansambl “EtnoSaraj”

Ansambl “EtnoSaraj” Koncertna sala Utrecht NL 2008

Godine 2003. Nermin je oformio akustični ansambl “EtnoSaraj” koji se tradicionalnom muzikom sa prostira bivše Jugoslavije više puta uspješno predstavio na koncertnim podijumima širom Holandije, Njemačke i Švajcarske. Njegov “EtnoSaraj” je uvršten  u kataloge eminentnih holandskih impresarija. U oktobru 2008.g.u koncertnoj dvorani Schouwburg Utrecht u organizaciji teatra “Veenfabriek” njegov ansambl “EtnoSaraj” je nastupao na premijeri kazališne predstave “Excellence in Exile”, kojoj je prisustvovalo njeno Veličanstvo  kraljica Holandije Beatrix.

Pokroviteljica projekta Nizozemska kraljica Beatrix, Utrecht NL 2008

Sa “EtnoSarajem” u studiju Silfox Nermin je snimio dva cd albuma pod naslovom “ErnoSaraj” 2011 i “Roots” 2014.g.

Njegov prvi solistički album “Cafe de l’ Amoour”  sa romantičnom – ljubavnom muzikom iz Južne Evrope i  Južne Amerike snimio je 2019.g.

Takmičarski uspjesi

Na svjetskom  takmičenju harmonikaških orkestara održanom 2003. u Castellfidard- Italija sa “Nederlandse Accordeon Ensemble” osvojeno je treće mjesto, a 2008.g je pod pokroviteljstvom holandske organizacije UAF na snimanju cd-a “Tonnen van Vrijheid” kao solista sa “Orion ensamble” snimio kompoziciju Astor Piazzoll-e “Oblivion”. Tokom jula i avgusta 2015.g. na turneji po Nizozemskoj i širom Bosne i Hercegovine nastupao je sa Simfonijskim orkestrom  “Ricciotti ensemble”  iz Amsterdama kao Koncertmajstor – solista.  

Profesor harmonike u muzičkim školama

Nermin radi kao profesor harmonike u muzičkim školama  u Švajcarkoj u okolini Berna i diriguje harmonikaškim orkestrom HC “Root Perlen”. Uz to održava koncerte, Workshops balkanmuzike, te MasterCllass-e klasične i moderne muzike u muzičkim školama, bavi se komponovanjem muzike i aranžiranjem postojećih kompozicija i pjesama za teatre, dokumentarne filmove, ansambl “EtnoSaraj”, te izvodi iste na svojim koncertima.

Na koncertu sa dirigentskom palicom: Harmonikaški orkestar “Root Perlen” CH 2018

Uz Nermina stasava već nekoliko generacija dobrih muzičara, koji prožeti  nadahnućem, tonom i bojom svoga učitelja, nastavljaju svojim putem, šireći i obogaćujući muzički svijet svog užeg i šireg okruženja.

Pedagoški rad je Nerminu izvor inspiracije i izazov za daljim usavršavanjem i promociju svojih instrumenata. Muzika je za njega i odgojna varijanta. Ona je za sve ljude   i živi pokazatelj da ljudi preferiraju kulture, samo na drugačiji način, kao i on sam.

Solista sa “Ricciotti ansemble” širom BiH i Nizozemske

Na 20 nastupa u 13 bh gradova građani BiH su imali priliku uživati u koncertima “Ricciotti ansemble”, najbržeg i najnekonvencionalnijeg simfonijskog orkestra na svijetu, sastavljenog od 41 Nizozemskog glasbenika, sa dvojicom solista – Mišom Petrovićem i Nerminom Tulićem.

Sa Filharmonijskim orkestrom “Ricciotti” Paradiso Amsterdam 2015.g.

Posebna odlika ovog simfonijskog orkestra duge tradicije je izvođenje simfonijske popularne muzike na mjestima gdje se ona obično ne svira, naročito ne sa ovako velikim ansamblima, na ulici, u parkovima, bolnicama i domovima,  za stare osobe i osobe s posebnim potrebama, u popravnim domovima i zatvorima, izbjegličkim kampovima…Ne sviraju kao većina drugih za odabranu publiku, već za sve ljude, koji ne moraju platiti ulaznicu…A svirali su klasiku, sevdalinku i popularnde numere…

Nerminova glazba osvaja svijet.

Nerminova glazba  širi se svijetom. Mi smo djeca svijeta, a muzika je svijet kojem svi pripadamo. Njegova muzika je mnogima od nas omiljeni napitak. Ona nam budi radost u srcu, mami osmijeh na lice, na koji zaboravljamo i koji se sve više gubi. Kroz nju se prenose solidarnost, ljubav, empatija i šalju poruke mira i tolerancije. Kuća u kojoj se svira i pjeva je kuća sreće. 

Muzika je svijet kojem svi pripadamo

Ljudi su željni lijepe glazbe i vole je slušati. Neki su temperamentni, a neki to ispoljavaju mirnije. Nermin se nada da svojom glazbom na ljude prenosi pozitivnu poruku i želi da njegova muzika bude dostupna svima. 

Njegova je želja da se družimo, živimo zajedno, da prestanu gluposti, ratovi, sva loša dešavanja, da svugdje vlada Mir…Želi i teži da glazba koju svira ostane vjerna glazbenom nasljeđu, a da istovremeno donese i predstavi nešto novo i osvježavajuće za sluh i dušu publike. O Nerminu i njegovom muzičkom angažmanu možete više saznati na njegovoj webstranici www.nermintulic.com

Poželimo dubičkom maestru da svojom muzikom i dirigentskom palicom još dugo godina prenosi svoje umijeće i znanje na mlade, nadahnjuje, oplemenjuje i obogaćuje svijet. 

Burlington, 26 .4. 2021                     

Zijad Bećirević

Bili smo drugovi još u djetinjstvu, čak i komšije. Skoro pa i generacija. Iz te dionice moga ovozemaljskog života koju sam proveo u Bosanskoj Dubici, makar je kratko trajalo, ostale su brojne, nezaboravne uspomene. One svakako dosežu i do Faruka. Naravno, naše daljnje životne staze su nas vodile drugim destinacijama i zanimanjima. Ali, ostali smo prijatelji. I često se sretali u nekim godinama poslije agresije na R BiH, baš u Bihaću gdje je Faruk radio i osnovao porodicu.

Iako je svoje profesionalno i životno gnijezdo savio u Bihaću, moj dobri komšija i prijatelj Faruk nikada nije zaboravio svoju rodnu Bosansku Dubicu niti Puhalsku mahalu. Na najpraktičniji način je potvrdio odanost svome najužem zavičaju i njegovim znamenjima kada je donirao financijska sredstva za minaret džamije u puhalskoj mahali koja džamija je, nakon kompletne obnove, otvorena 3. februara 2007-

I nakon što je penzionisan u Bihaću, dešava se njegova tragedija 25. juna 2015. kada ga je u centru Bihaća, na pješačkom prijelazu, dok je vozio bicikl, kod tamošnje univerzitetske biblioteke autom marke Citroen udario Mehmedalija Karabašić, vozeći 74 km/sat. Faruk je doživio teške povrede i zapao u komu iz koje se nije probudio do kraja svoga života, dakle nepunih šest godina.

Potom slihedi prava agonija njegove porodice, s jedne strane što im je u takvo stanje doveden suprug, otac, brat…, a s druge strane što ih je tzv. pravna država naprosto ponižavala i rugala se i njima i samoj žrtvi. Iako mu je supruga Nadžisa poznata bihačćka advokatica, nije uspjela spriječiti cinizam dvaju pravosudnih instanci jer je po prvostepenoj presudi Općinskog suda u Bihaću ubica Faruka Tabakovića Mehmedalija Karabašić osuđen na godinu dana zatvora uz suspenziju vozačke dozvole u istom periodu, da bi Kantonalni sud u drugostepenom postupku presudu preinačio na uvjetnu od godinu dana sa rokom kušnje od tri godine, a vozačka dozvola mu je vraćena. Tužno i nepravedno do boli! Time ono što se odaziva na “pravna država” u Bosni daje vjetar u leža ne samo tom Karabašiću, nego i drugim počiniocima takvih i drugoh krivičnih djela da ih mogu ponoviti.

Ako ima utjehe u ovoj tužnoj priči onda je to svakako najava da će rahmetli Faruk biti pokopan pokraj minareta Puhalske džamije u Bosanskoj Dubici, u mezarju koje je konzervirano već 30-ak godina. Ali, vakif je vakif!

Za moga prijatelja Faruka baš večeras, na obljetnicu bitke na Bedru, dovit ću da mu Gospodar svih svjetova podari svoju milost i njegovu dušu nastani u Džennetu, a njegovoj supruzi Nadžisi, kćerkama sa porodicama i bratu Sulejmanu sa porodicom sabur. Amin!

Bedrudin GUŠIĆ

U vrijeme Titove Jugoslavije svi gradovi su na svečan način obilježavali Dan oslobođenja od fašističke okupacije, a Evropa i svijet 9. Maja – Dan pobjede nad fašizmom. Moj rodni grad Bosanska Dubica oslobođena je 27.4. 1945.g. i taj dan je slavljen kao Dan oslobođenja. 

Grad Bosansku Dubicu prvi put je oslobodila XI Krajiška brigada NOVJ-e 12. i 13. Oktobra 1943. godine i držala je tri dana. Imalo je to ogroman vojni i politički značaj. Tada su u partizane stupili brojni Dubičani. Novi pokušaji u julu i septembru 1944. nisu bili uspješni. Grad je konačno oslobođen 27. Aprila 1945.g., a oslobodile su ga jedinice 45. Divizije NOVJ-e sa dijelovima 20, 23 i 24. Brigade. Odmah po oslobođenju 27. April je proglašen za Dan oslobođenja Bosanske Dubice i uz goste iz susjednih opština prigodno obilježavan polaganjem vijenaca na spomen obilježja, kulturnim i sportskim manifestacijama.

Dubičko područje je prije Drugog svjetskog rata imalo 33.500 stanovnika. U toku petogodišnjeg rata poginulo je 3.404 boraca i 14.287 žrtava fašističkog terora, što daje tragičan broj od 17.691 poginulih i čini 52,73% stanovništva. Po nekim kasnijim podacima ukupan broj poginulih i stradalih je 18.495 stanovnika. Predratni broj stanovnika opština Bosanska Dubica dostigla je tek 30 godina kasnije.

Dan oslobođenja Bosanske Dubice je za sve Dubičane nezaboravan dan. Dio je to našeg dragog nezaboravnog sjećanja. Tog dana najveći broj građana je izlazio u centar grada i prisustvovao kulturnim i sportskim događajima, od kojih posebno mjesto ima “Trka oslobođenja”, koju  je organizovao dubički SOFK-u. Poslije trke dubičko korzo bilo je puno roditelja s djecom, koji su korzirali dugo u noć, a po tom odsjedali u nekom od popularnih dubičkih ugostiteljskih objekata. Sa radosnih lica na terasi dubičkog Hotela “Park” obalama Une širila se pjesma, a bujla i cvjetala dubička mladost. Dani kojih se imamo razloga sjećati i pamtiti. 

Svim Dubičanima, ma gdje da žive, želim sretan 27. April  – Dan oslobođenja Bosanske Dubice.

Zijad Bećirević

Naši klovnovi ispod cirkusne šatre

Posted: 25. Aprila 2021. in Intervjui

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanski Srbin !


Poštovani čitaoci naših cijenjenih portala javljam vam se sa inspiracijom, iako mi je raspoloženje i zadovoljstvo na veoma niskom nivou ?
Ova naša cirkusijada ovih dana obiluje sa nizom aktuelnosti sa igrokazima glavnog klovna ispod ove cirkusne šatre, u ulozi Milorada Dodika, guslara iz Laktaša, čobanina svoga veliko srpskoga stada, kriminalca i švercera cigareta sa beogradskih ulica?
Evo, ovih dana, tačnije rečeno u petak u 20 časova u emisiji „ Aktuelno „ slušam i gledam ovoga klovna u studiju , ovoga vremena, najcrnje nacionalističke informativne jazbine na našim prostorima.
U svakome pogledu, niti poznata Gebelsova informativna mašinerija u službi Hitlera,nije se razlikovala u mnogome od nastupa u aktuelnostima događaja, nažalost ovoga člana Predsjedništva naše domovine, koju permanentno ignoriše, blati i rastače po svim šavovima, ovaj Karadžićev psihopata ?
Redovan je on gost ovoga studija RTRS-a, te poput „ ogledalca „ nacrtane nježne voditeljice, kao „ lutkice „ primorana je jadnica slušati i odobravati redovni monolog, ovoga đilkoša i veliko srpskoga diktatora, bez velike razlike od svojih uzora od Hitlera, Miloševića, Karadžića i inih do Vojislava Šešelja ?
Aktuelan mu je u ovome trenutku, upravo „ non paper „i sve bljuvotine i nakane naših neprijatelja u njegovom sadržaju.
Prije svega, siguran sam da se mnogi ovih dana pitaju “šta je to non paper?”. Pojam “non paper” je u široj bh. javnosti bio relativno nepoznat, sve donedavno, kada su se pojavili dokumenti koji se navodno direktno tiču Bosne i Hercegovine.
“Non paper” je neslužbeni dokument u kojem se iznosi određeni prijedlog, ideja ili nacrt, a čiji autor nije precizno naveden. Na takvom neslužbenom dokumentu nema niti potpisa niti pečata niti zaglavlja i ne upućuje se službenim kanalima, iako o njima mogu neformalno razgovarati šefovi vlada i diplomatija./ citat sa portala / ?

Međutim, želim našim čitaocima pojednostaviti i obrazložiti ovo značenje na našem čistom i pristupačnom bosanskom jeziku, da „ non paper „ znači jedan obični „ tariguz „ koji se nalazi u proizvodnji „ Violete „ iz Čitluka, a ovaj ga klovn sa noše može koristiti u svim svojim „ litanijama „veliko srpskoga i crkvenog manifestovanja po RS-u, Crnoj Gori ili nekim drugim srpskim dijelovima ?

Isto tako, u njegovoj suludoj glavi i adekvatnoj luđačkoj terapiji svoga psihijatra i mentora iz Haga, morao je pokupiti i svoju zaluđenu svitu, ovih dana, da ih okupi na Mrakovici, jer im je svakako navukao mrak u njihovim razmišljanjima, kako bi pripremili i predočili nečuvenu strategiju odbrane pred svojom Skupštinom, u cilju mirnoga razlaza i trajnoga odlaska iz ove nam domovine, Bosne i Hercegovine ?
Po uzoru na Gazimestan, začetak „ balvan revolucije „ kao i Karađorđeva, dogovora Slobodana i Franje o podjeli naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, ovoga puta i njihova Mrakovica, neka im posluži za navlaćenje „ crnoga mraka „ slušajući svoga „ Vođu „po ugledu na Radoja Domanovića, te kod očiju bili bez svojih luđačkih glava , uz njegovu gudačku svirku ?
Svakako se uz ovdašnja događanja moramo osvrnuti i na određenja reagovanja i ponašanja njegovog aktuelnog ovdašnjeg mentora Aleksandra Vučića- Vučka ?
Prije svega, slušajući ovih dana intervju našeg Senada Hadžifejzovića sa predsjednikom Vučićem, koji je svakako bio istorijski i veoma značajan, bez obzira šta mislili i nakaradno reagovali i neki sarajevski mediji i pojedinci, ipak je Senad veona ozbiljan dokazani profesionalac svoga novinarstva, tako da je i intervju bio veoma sadržajan i učinkovit.
Rekao bih, da je i Vučko ovom prilikom ispoljavao i određeni optimizam, koliko mu vjerovati i uvažavati svu njegovu retoriku i slavoljubnu privrženost svim tim svojim iskazanim opservacijama odnosa i poštovanja naše domovine Bosne i Hercegovine i njegovig građana, sa posebnim naglaskom na dobre odnose sa Bošnjacima ?
Svaki upit našeg Senada, kao i odgovor predsjednika Vučića, apsolutno zaslužuju detaljniju istragu, analizu i kvalitetnije razmišljanje, bez trenutnih brzopletnih informacija ili zaključaka, neka ovo ostane vremenu i prilikama ?
Apsolutno bih se prije svega složio sa činjenicom i njegovom tvrdnjom, da se moramo okrenuti ekonomiji i samo ekonomiji, da se sve nastoji gledati i činiti za bolju nam zajedničku budućnost na svim poljima naših odnosa i saradnje.
Prošlost nikako zaboraviti, sjećati se i pamtiti, odavati pažnju i pijetete prema našim nestalim, ali sve nastojati činiti ka boljoj budućnosti ?
Sagledavajući sva ova aktuelna događanja i sadržaje konkretnih intervjua, izjava, retorike i ponjašanja na djelima određenih uticajnih aktera u vlasti, prije svih Bosne i Hercegovine i Republike Srbije, kao bosanski Srbin i iskreni patriota svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine, kao visoki intelektualac i beogr5adski student,kao graditelj i mnogih industrijskih objekata u Srbiji a danas i njihov penzioner,apsolutni sam zagovornik u sosptvenim željama za uspostavljanjem izvanrednih i dobrih odnosa sa Republikom Srbijom?
U našem domaćem „ žitu „moramo istražiti i eleminisati sav kukolj koji se od agresije do današnjih dana širi, povećava i egzistira ?
Kako bi to naši stari i mudri govorili ; „ Počistiti svoje dvorište, pa preko plota se najaviti komšijama i susjedima „ ?

Nekad  je teško čekati jedan dan pa i jedan sat, ma koliko za nas to bilo bitno, a željeti i čekati nešto skoro 20 godina je tužno, destimulirajuće i razočarajuće, pa makar to bio put u bolju i sretniju budućnost. 

Strategija o pridruženju zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji obuhvata zemlje bivše SFRJ i Albaniju. EU je Bosnu i Hercegovinu prepoznala kao potencijalnog kandidata 2003.godine, a od 2008. učestvuje u procesu stabilizacije i pridruživanja. Dobila je 2016.g. pozitivno mišljenje za kandidatski status, ali ne i sam status. Svih tih godina Bosna kleči uz granice i pred vratima EU očekujući podršku i pomoć, ali ne nailazi na razmjevanje. EU od BiH uporno traži da  se pokrene i ispuni uslove za koje znaju da u uslovima Dejtonskog ustrojstva, sa kojim su joj vezali ruke i noge i navukli luđačku košulju ne mogu biti ispunjeni. Neki od tih uslova su dobrosusjedski odnosi ( a susjedi sa stalnim teritorijalnim pretenzijama), stabilne institucije ( a s njima ovladali protivnici priljučenja EU) i sposobnost provedbe odluka ( i kad se donesu, vanjska i unutarnja opstrukcija njihovom provođenju). Umjesto da bude od pomoći i potsticajna, EU birokratskom prepotencijom pokriva i prikriva svoje otsustvo u rješavanju ključnih problema, kojima je i sama kumovala. Naravno, ovim se ne oslobađaju odgovornosti neodgovorne, korumpirane domaće vlasti. Sa NATO je nešto bolje, ali i dalje uz prepreke i uslovljavanja koje prave unutarnji i vanjski neprijatelji. Upravo danas Komisija za saradnju sa NATO usvojila je nacrt Programa reformi za 2021.g. koje je trebalo provesti prošle godine. 

BiH na žici između dvije vatre

Odgovorni predstvavnici Međunarodne zajednice i EU su prepustile BiH agresivnim susjedima Srbiji i Hrvatskoj, da je rasture, raskrčme i podijele. Nažalost i SAD to vide, ali ne reaguju, kao što su 90-tih stajale po strani dok su formacije JNA, srpske specijalne jedinice, ruski i grčki dobrovoljci prelazili Drinu. Trebalo je proći pet godina smrtne agonije da se agresori zaustave i obuzdaju, ali ne i sankcionišu za zločine koje su počinili, već nagrade-  Srbija sa 49% bh teritorija u formatu Rs, a Hrvatskoj prećutno odobri etničko čišćenje i progon Srba s područja Hrvtatske koja su do tada naseljavali. 

Od stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina pleše na žici između dvije vatre, koje prže iz susjedstva, od Srbije i Hrvatske, uz prećutnu suglasnost pa čak i asistenciju EU. Srbija i Hrvatska se sve otvorenije i zahtjevnije mješaju u unutarnje stvari BiH, ugrožavaju njen teritorijalni integritet i suverenitet, koji predsjednik Srbije Vučić i ovih dana otvoreno osporava, podređujući državni suverenitet entitetskom. Od tada do danas BiH se uzalud nada da će je EU prihvatiti u porodicu evropskih država a NATO savez joj pružiti sigurnost i zaštitu. Uzalud se nadala da će joj predsjedavanje Slovenije ili Hrvatske sa Evropskom unijom pomoći da dobije kandidatski status. Bilo je to iznevjereno naivno djetinje nadanje. Da su joj pomogli, priznali bi Evropi i svijetu da je BiH vrednija nego se misli, a to znači ni bolja ni gora od njih, a da su i oni manje vrijedni nego se predstavljaju. Umjesto podrške i pomoći, ovih dana se otkrilo da joj se i u Sloveniji kuha ćorba. Iako od toga peru ruke svi slovenski lideri, očito je “nešto trulo i u državi Danskoj”.

I dok Srbija i Hrvatska konstantno rade na podjeli BiH i priželjkuju diobu plijena, ovih dana i Slovenija preko premijera Janše zagovara podjelu BiH i najavljuje da kroz to i sama želi nešto ušićariti, radi vlastite promiđbe ili za račun nekog drugog. Naravno, zvanične izjave čelnika Slovenije se time ne podudaraju. Peru ruke da im budu čiste i svaljuju krivicu na premijera Janšu i njegovu rastuću desnicu. U Evropskoj uniji, kao uvijek do sada, prave se mutavi i poručuju da podjela Bosne nije ni u kakvoj opcijl, a istovremeno razmjenjuju neke sumljive  papire i već desetak godina puštaju Dodika da u tandemu sa Čovićem radi na rušenju BiH. Kao i u nekim ranijim presudnim situacijama, SAD se drže po strani i jazavčarima ostavljaju otvoren prostor, iako je svima jasno da bi morale biti prisutnije i preduzimljivije na Balkanu. Zauzetost vlastitim problemima je slab i neuvjerljiv izgovor. 

Politika EU prema BiH vodi do apsurda

Politika EU prema BiH vodi do apsurda. Predugo EU nipodištava, ponižava, ucjenjuje, manipulira i proširuje svoje zahtjeve prema BiH. Kad je to odgovaralo nekim evropskim zvaničnicima u članstvo EU primljeno je više zemalja u paketu, a prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema BiH, stalno se mijenjaju uslovi i traži nemoguće. Svima je jasno da postojeće ustavno uređenje BiH onemogućava konsenzus po bilo kojem važnijem pitanju, a time i jedinstven pristup. 

Sita je BiH lažnih komšija, lažnih komšijskih saosjećanja, ljubavi i pažnje iz interesa, ali i licemjerja EU. Dok god  Srbija preko Rusije utiče, a Hrvatska odlučuje ili se od nje traži mišljenje, BiH ne samo da neće ući u EU, već će od nje biti sve dalje. 

Ali BiH nije, kako se misli,  bez alternative. Okretanje leđa prepotentnom Zapadu, moglo bi za kratko vrijeme promijeniti stanje na bolje ne samo u BiH, već na cijelom Balkanu. Nije li vrijeme da BiH pokaže da i ona ima zube i da nije toliko huda i bespomoćna kako Zapad misli i kako je želi imati?! 

EU bi morala što prije priključiti zemlje Zapadnog Balkana, prije svega Bosnu i Hercegovinu, koja je po mnogo čemu ključna tačka regiona. Politika proširenja EU mora biti više motivirajuća i poticajna. Sve je prisutnije mišljenje da bi EU uz asistenciju SAD morala angažovanije podržati  promjenu ustavnog poredka BiH i spriječiti izdvajanje Rs, kojim se već duže prijeti. 

BiH nije bez alternative

Nakon posljednjih Slovenskih marifetluka u sprezi sa Srbijom, Hrvatskom ili nekim trećim, BiH bi konačno morala shvatiti da nema šta tražiti u EU, jer EU ne želi BH muslimane u EU. Srbi i onako ne žele EU, mada su već ranije formalno podnijeli zahtjev za članstvo, a mnogi Hrvati i dalje se bude u Bosni, a liježu i snuju Hrvatsku. Na kraju krajeva EU nije za BiH jedina alternativa. Ako u EU misle da samo oni u BiH vedre i oblače, kroje joj haljine po svojoj mjeri, gorko se varaju. Ne samo da nije tako, već bi moglo biti i obrnuto. Sa dubljom analizom regionalnih tokova, naročito na duži rok, ne bi bili daleko od spoznaje da EU više treba Bosnu nego Bosna EU. Bosna će preživjeti i bez EU u bilo kom formatu, a EU neće. Ako EU želi da se održi i ne počne osipati, već širiti i jačati, treba uvažiti specifičnosti dejtonskog ustrojstva BiH (kojima je i sama kumovala) i priključiti je što prije. I to ne rasturenu i podijeljenu, kakvu neki iz EU žele vidjeti, već jedinstvenu i cjelovitu. I ako EU ima čorbe u glavi, trebala bi na tome što brže poraditi.

BiH ne samo da nije bez alternative, čak šta više, ima ih više. Najefektnija, od koje bi EU ne sam zaboljela glava, već je teško pozljedila, bilo bi okretanje BiH na drugu stranu, ali ne prema Turskoj, na što je zlurado upućuju, već prema Rusiji. Ma koliko daleko, Rusija bi postala skrovito mjesto za rovitu BiH, a BiH Ruska stolica  ili glogov klin u srcu EU. I ne bi BiH trebala ni godinu čekati u predvorju.

Rusija bi bila pencilin za najteže bolesti BiH. Upotrebljiv odmah. I skoro svi akutni problemi bili bi riješeni. Umjesto da i dalje pred Zapadom neznadno moli i kleči, Bosna bi obnovila izgubljenu snagu i vratila svoj ponos. Moć BiH bi bila nešto kao moć Izraela na Bliskom istoku. Sa Rusijom bi BiH dobila i imala  sve što joj treba, a što joj Zapad neda i nikad neće dati.

Dolazak Rusije u BiH bi učinio bespredmetnim težnje Rs za izdvajanjem, približio Bošnjake i Srbe, bh Hrvate zatvorene u HDZ spustio na zemlju, dezaktivirao hrvatsko pitanje, a Srbiju i Hrvatsku vratio na mjesto koje im pripada. Time bi se Amerika i NATO, koji su 90-tih izgubili Drinu kao granicu istoka i zapada, još više povukli u Evropu, a Bosna bi opet bila najistureniji dio, ali ne Osmanskog, već “ruskog carstva”. Time bi i troglavo Predsjedništvo BiH sraslo u jednu glavu i počelo s njom misliti i odlučivati…Pa čak i da ništa od ovog ne bude, Bosna bi ozdravila i podigla ekonomiju, proširila tršište rada i dobila sasvim novu ulogu na Balkanu.

Okretanje prema Rusiji bio bi najbolji odgovor politici EU

Rusija je neosporno i evropska država i svima je jasno da se bez nje ne mogu rješavati složena evropska pitanja. I kad je već tako, zašto da BiH ne potraži oslonac u Rusiji, kad ga već nema na Zapadu? U tom slučaju Srbi više ne bi morali gledati preko Drine, bila bi im ista sa obe strane, a Hrvati kojima nije valjala i ne valja Bosna kao domovina, mogli bi se preseliti u Zagreb, kao i Bošnjaci koji priželjkuju Tursku- i njima bi se otvorio put. Nezaposleni u BiH bi imali zaposlenje u Rusiji…Niko više iz BiH ne bi išao po vakcinu u Beograd, jer bi je imali u Sarajevu, i ne bi bila milostinja već domaći proizvod. A Bosna bi možda našla više sunca na Istoku nega ga je bilo na Zapadu.

Ma koliko je apsurdno očekivati orijentaciju BiH na Rusiju, još je apsurdnije za BiH trpiti neodgovoran odnos EU prema BiH u posljednja dva desetljeća. Da bi apsurd bio još veći, više niko u EU i ne govori o prijemu BiH već se BiH obeshrabruje sve neodgovornijim prognozama da će u čekaonici EU ostati još 20-tak godina ili da neće nikad postati članica EU.

Ruse ne bi trebalo posebno ni zvati, došli bi oni sami, a neki su ovdje već bili 90-tih ili su i sada.

Naravno i sama ovakva konstanta, postavljena kao mogući izlaz, morala bi natjerati EU i SAD da sjednu sa BiH za stol i nađu bolje zajedničko rješenje za BiH, po kojim više ne bi morala čekati na njih da joj skinu luđačku košulju, skinula bi je sama. 

Ne možemo mijenjati svijet, ali možemo sebe

Čekanje BiH pred vratima EU zaista postaje toliko zamorno i obeshrabrujuće, da je sve teže podnošljivo. 

Ne može pitanje ulaska u EU stajati otvoreno 20 godina. Znaju to dobro u EU, pa ipak BiH drže pred vratima, traže, obećavaju, uslovljavaju, obmanjuju, jer mogu manipulisati sa malim, u uvjerenju da je EU za njih jedina alternativa. Ali i BiH mora da se pokrene. Ne možemo mijenjati svijet, ali možemo sebe.

Zijad Bećirević