Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Dakle, rođeni Sarajlija i student elektrotehnike sa Beogradskog univerziteta, sa istinskom i vjerodostojnom diplomom inžinjera, za pohvalu je kao rijetkost među visokim intelektualcima tehničkog profila, da sam u svome radnom vijeku izgradio šest velikih industrijskih objekata, što je ostvarila moja malenkost.
Po završetku velikih objekata u Srbiji, metalurškog kombinata sa visokom peći u Smederevu, zatim nove elektrolize bakra u RTB- Boru i nove zlatare, sa velikim ambicijama i radošću, vraćam se u svoj kraj, lijepog, čistog i sunčanog podneblja, moje jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Dakle, već kao dokazani stručnjak za automatizaciju tehnoloških procesa, po konkursu, dolazim na izgradnju velikog aluminijskog kompleksa u Mostaru, savršenog projekta u zamislima i ostvarenju genijalnog Emerika Bluma, generalnog direktora „ Energoinvest“a.
Dakle, na kamen temeljac, godine 1970, po prvi puta sam postao i ostao građanin ovoga , nekada, predivnog grada, sa svojom porodicom se useljavam u novu i čuvenu zgradu mostarski „ Razvitak „ poznatu robnu kuću.
Po obavljenoj stručnoj specijalizaciji kod svjetske firme „ Peshiney „ a u Francuskoj i učenja francuskog jezika na Univerzitetu u Montpeljeju, nastavio sam izgradnju prvog tehnološkog objekta, Tvornicu glinice, sa svim ostalim našim stručnim kadrovima.
Isto tako i stručna obuka u firmi „ Siemens „ a u Njemačkoj., veoma je dobro došla meni i mojim tehničarima, u cilju upoznavanja sa svom mjerno regulacionom tehmikom, koja se inače koristila u ovoj tvornici.
Završetkom ove tvornice i njene probne proizvodnje, otišao sam za tehničkog direktora na izgradnju, isto tako velikog elektro energetskog giganta u Gacku, Rudnika i Termoelektranu Gacko od 300 MW .
Sa izgradnjom ovakvog značajnog i veoma važnog objekta, nisam niti jednog trenutka zanemarivo i lično stručno usavršavanjem, te sam u tome vremenu radio na učenju i završavanju magistarskog studija, sa izradom i odbranom magistarskog rada prema temi ; „ Organizacija izgradnje termo energetskog bloka od 600 MW „ .
Bilo je ovo veoma bitno i važni i za buduće planove izgradnje ovoga bloka, u nastavku širenja Termoelektrane Gacko, ali…….u nastavku moga sagledavanja i zbivanja događaja ?
Sve u svemu, bili su to divni i radosni trenutci, dani i godine, ličnog, porodičnog i zajedničkog života, rada i druženja, sve do dolaska mračnih događaja, sa dvostrukom agresijom na našu državu, moje gradove Sarajevo i Mostar, do urbicida mostarskog i genocida u Stebrenici, kao i u drugim dijelovima naše domovine.
Dakle, mnogo toga znano i naširoko poznato za istoriju i buduće generacije, ali kao nastavak događanja sa mojim angažovanjem na izgradnji već opisana dva kolosalna objekta u Hercegovini, radi javnosti želim istaći samo poneki njima nepoznat, možda, detalj.

Udružiše se „ blizanci razarači „ uz muziku i note sa gusala i orgulja, drvosječ i svinjogojac iz Laktaša Milorad Dodik i moćnik orguljaš iz Mostara, Dragan Čović, koji je mogao mijenjati i tok rijeke Radobolje, radi svoje hacijende.
Kao sljedbenici agresorske, osvajačke i pogubne ustaško- ćetničke ideološke matrice, njihovih uzora Skobodana i Franje, Mate i Radovana, kao i nj9ihovih saradnika, Milorad Dodik i Dragan Čović u aktuelnom trenutku istinskih događaja na ovome prostoru Hercegovine, koriste sva svoja naslijeđena sredstva i nakane, da okupiraju i ove naše firme Alum9inij u Mostaru i RTE u Gacku.

Bili su „ udruženi blizanci „ za pomirenje i realizaciju ustaško – četničke ideologije, na prostorima RS-a i HB.

Uz pomoć Vladike Grigorija i SPC-a Milorad je u Mostaru instalirao svoje „ dodikovce „ autentične i konstitutivne Srbe.

Sa svojim ortodoksnim nacionalističkim strankama i kadrovima, HDZ-a i SNSD-a.ovaj dvojac ideoloških nakana i zlih dejstava, dovode do propasti „ hercegovački gigant“ frmu Aluminij, a na pomolu je i kraj ili krah Gatačkog giganta, kojeg su okupirali veliko srpski agresori i bojovnici Radovana i Milorada.
Od druge faze izgradnje našeg usanjanog bloka od 6OO MW, ostala je samo uzurpirana i na kriminalu stečena vila na Dedinju, njihovog predsjednika sa pokradenih izbora Milorada Dodika, što trebaju da znaju dragi moji Gačani.
Za to vrijeme, njegov „ blizanac razarač „ tzv. „ lukavi akademik „ Dragan Čović, bez dokazivanja diploma, uspio je dovesti firmu Aluminij do apsolutnog kraha, sa svojim kadrovima i svojom uzurpatorskom politikom.
Ovi „ blizanci nacionalistički razarači „ dokazani kriminalci i lopovi, uspjeli su sa svojim ubitačnim i razaračkim snagama, iz firme Aluminij protjerati sve radnike srpske nacionalnosti, a Dodik i njegovi osvajači protjerali su i sve Bošnjake.
Danas je ostalo meni, kao velikom stručnjaku koji je gradio ove firme, uložio sve svoje intelektualne sposobnosti i dobre, humane nakane, za dobrobit svih građana i Mostara i Gacka, da ostvaruju svoju i porodičnu egzistenciju u ovim firmama, da možda požalim za cjelokupno moje angažovanje.
Ostalo mi je još samo da izrazim sreću i zadovoljstvo, da sam kao mostarski Sarajlija, veliki i dobronamjerni stručnjak, od graditelja i profesora koji je obrazovao generacije stručnjaka, od saveznog i republičkog parlamentarca i gradskog vijećnika, kao živi svjedok koji može posvjedočiti istinu i samo istinu, ostao sam u životu zahvaljujući jednoj nebeskoj vili.
Sve je znano i opisano i u mojoj promovisanoj knjizi; PROGNANIK U SVOME GRADU, kao trostruki prognanik u gradu Mostaru.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Kakve li naše realnosti i ironije suživota, u nekadašnjoj lijepoj domovini Bosni i Hercegovini.
Ipak smo mi živjeli u vrijeme onoga nezaboravnog vakta, kada smo se besplatno školovali, mogli prenoćiti normalno na svakoj klupi u bilo kojem parku, normalno raditi u svojoj struci, koristiti zdravstvenu zaštitu u željenoj medicinskoj instituciji, podizati kredite i kupovati i opremati stanove koje smo dobivali od firmi zaposljenja, odlaziti na more i placati se i familijarno uživate u svojim godišnjim odmorima.
Možda je za praštanje ovim mlađanim, koji to nisu imali prilike da spoznaju i koriste, ali je neshvatljivo ovim našim starijim kenjcima i izrodima, koji su to koristili, da i pored šverca, kriminala i lopovluka dođu u neku našu vlast?
Najžalosnije je, što su mnogi od njih imali i „ crvene knjižice „ koje su docnije skrivali, kao što su se i prikrivali kao veliki nacionalisti srpsko-hrvatskoga porijekla i izroda.
Ovaj nacionalizam, ludost i poremećini umovi velikog srpsko- hrvatskog idiotizma, prema njihovoj kanceroznoj metastaziranoj ideološkoj matrici osvajača, uzurpacija i bojovnika, u agresijama sa istoka i zapada, imali su namjeru osvojiti i pokoriti ovu našu lijepu, jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu.

U Sarajevu prijem povodom Dana državnosti BiH


Pitajmo se, kao građani ove nam jedne i jedine domovine Bosne i Hercegovine, nije li upravo sramotno i licemjerno, kada se obilježava ovaj istorijski i za nas slavni datum kao Dan državnosti, da se upravo njen aktuelni predsjedavajući Predsjedništva Željka Cvijanović, sa svojim drvosječom i harambašom, guslarom Miloradom nalazi u Beogradu, kod mentora Vučića.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je u Beogradu nakon sastanka sa političarima iz bh. entiteta Republika Srpska (RS) da su “dodatno usaglašeni” stavovi između Srbije i RS koji su, kako je rekao, najčešće gotovo jedinstveni.
Vučić je to izjavio na zajedničkoj konferenciji za medije nakon sastanka u Beogradu sa predsednikom RS Miloradom Dodikom i srpskom članicom Predsedništva Bosne i Hercegovine Željkom Cvijanović.
Možda smo mi “ je..na “ država, ako nam svoje stavove i pogleda na nju određuju i odlučuju, razni pederi, lezbejke ili kupler majistori sa svojim deklarisanim “ darodaljkama “, da li Milorad sa Željkom, Dragan sa Borjanom ili Vučko sa svojom Anom ?
Doduše, to mogu izdržati ove drvosječe, svinjogojci, šverceri kriminalci i veliko srpski nacionalisti.
Svakako, uz pomoć njihove SPC i njihovih Božijih izaslanika na zemlji, uz sve blagoslove nekih nebeskih sila, blago li se i “ srpskome svetu “ ma gdje bio.
Svjedoci smo svako0dnevnih i kontinuiranjih ogavnih riječi, omalovažavanja i vrijeđanja i naših državnih vrijednosti, iskazivanja mržnje i prema jednom narodu, ka oi aspiracijama na pretvorbi jedne genocidne tvorevine, kakva je Republika Srpska, u nek državničke okvire i vrijednosti.
Upravo je to vokabular sa određenim blovotinjama i Milorada Dodika i Željke Cvijanović, dok ih Vučko i njegova Ana sa smješkom i tako ironično podstrekavaju, sa lažnim slavopojnim riječima poštovanja ove naše Bosne i Hercegovine.
Ne liči li ovo na istinski Balkanski kupleraj sa njegovim personalom, velikosrpskih nacionalista i cjelovitoga “ srpskoga svijeta “ ?
Međutim, ne zaboravimo i veliku iskrenu borbu čovjeka i premijera Kosova, Aljbina Kurtija , koji je izjavio za podgoričku Gradsku televiziju, dan nakon postizanja dogovora o tablicama u Briselu u srijedu, da Srbija nije normalna država.
Još više, iskrenije i pametnije, po uzoru na naše BiH neprilike, da oni, Kosovari, nikako ne žele na sjeveru Kosova tzv. “ Republiku Srpsku “.
Zaista, imali su oni ovo sve dobro spoznati i uvidjeti svu pogubnost ovoga našega stanja, koje je nastalo silom, ubistvima i progonima, sa genocidnim nakanama i ostvarenim posljedicama, uz pomoć i nekih međunarodnih faktora?
Dovoljno nam ukazuju i činjenice da nam je u toku dvojne agresije na našu domovinu, ista ova međunarodna zajednica nametnula embargo na naoružanje kako bi se svojim snagama odbranili od istih agresora, a u ovome postdejtonskom period tako balgonaklono gleda na sve naše “ rušilačke necionalističke krtice “ koji uništavaju naše vrijednosti, namežu neke tobožne sankcije i “ crne liste “ ovoj neprijateljskoj gamadi, a redovno ih tapšu u svim prilikama.
Nije li i licemjerno toliko “ onanisanje “ i ove nam tobožnje privržene Evrope da nas prime u njihovu zajednicu, iako su to trebali i morali iz mnogih razloga učiniti prije prijema mnogih drugih zemalja.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Stare rane nikako da zacijele, radi novih spoznaja i aktuelnih dešavanja, koja trebaju i moraju biti sasvim jasna našoj javnosti.
Evo na pomolu je, kako to prenose mediji, kod uspostave nove vlasti u post izbornom periodu, za novog premijera Federacije predlaže se Nermin Nikšić.
Kao što već dobro znamo, da je ovaj kandidat već bio premijer u proteklom periodu, kada je istinski pod geslom „ borca za čovjeka i državu „ svojim postupcima i aktivnošću, zajedno sa ostalim brojnim „ grobarima „ od Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Dragana Čovića do Fadila Novalića, Nermina Džindića, Jelke Miličević i inih njihovih saradnika i istomišljenika, ne samo doveo do propasti ovoga „ hercegovačkog giganta „ već je apsolutno sahranio i sve radnike srpske nacionalnosti.
Dakle, veoma je znano da je HDZ i njeni kadrovi i bojovnici, prema ideološkoj matrici njihovog „ oca nacije „ Franje Tuđmana, sa izvršenom agresijom na grad Mostar, uzurpirao i firmu Aluminij, kao strateški interes države Hrvatske.
Ovo su i bile riječi njihovog grobara svih Hrvata, Franje Tuđmana prilikom puštanja u rad i proizvodnje aluminija, u aprilu 1997 godine.
Veliki8 nacionalisti, ustaških gena , Mijo Brajković, Ivo Bradvica i preostali kadrovi HDZ-a sa Draganom Čovićem, totalno su uzurpirali ovu firmu i učinili diskriminaciju i prema državi kojoj niosu dozvolili ulazak njihovih institucionalnih prestavnika u firmu, a isto tako i prema radnicima, mnogim Bošnjacima i totalno Srbima, bez mogućnosti povratka u firmu.
Upravo, dolaskom za premijera Federacije Nermina Nikšića, godine 2011, svojim dobrim odnosima sa najvećim ustaškim nacionalistom i uzurpatorom ove firme Aluminij, Mijom Brajkovićem direktorom firme, čini ubitačan dogovor i postupak, koji ga apsolutno svrstava u velikog grobara svih radnika srpske nacionalnosti, preko hiljadu, koji su radili u ovoj firmi Aluminija.
Naime, Nermin Nikšić, kao premijer dodjeljuje sredstva firme , kapitala tzv. radničkoga od 44%, Miji Brajkoviću, koji isti u vidu dionica dijeli obilato svojim Hrvatima, mizerne dionice po sedam nekim Bošnjacima, a zajednički su najurili sve Srbe sa „ nula dionica „? Ovo su njihova nedjela, zajednička, po narodnom starunskom znanju ; „ Sa kime si onakav si „ tako se i Nermin Nikšić, zaista svrstao u dokazane grobare radnika srpske nacionalnosti iz firme Aluminij.
Nije čudno, da se ovi isti Srbi već devet godina vucaju po sudskim hodnicima, tražeći pravdu u nepravnoj državi, dok se njihovi grobari i dalje obogaćeni normalno „ placaju „ po moru ili se još uvijek nalaze na listama za dobre fotelje i položaje u vlasti, ove nam jedine „ opljačkane domovine „ Bosne i Hercegovine.
Tako i drug Nermin Nikšić, bez obraza, stida i srama ima još uvijek trunčice nemorala, da se nađe za novoga i ponovnog premijera vlade Federacije.

Neka ovo znaju svi Srbi, kao „ ikebane „ u stranci SDP, koji ga podržavaju i prave se i gluhi i slijepi, prema ovoj činjenici i postupku njihovog predsjednika i člana stranke koja je isto tako uzurpirala i svu logistiku i materijalna dobra bivšeg SKJ, te se može „ šepuriti „ sa svojim postojanjem i djelovanjem.
Radi istine, već u više navrata iskazane i dokazane, da se zna da uzurpatori, kriminalci, lopovi i diskriminatori i firme Aluminij i svih radničkih prava, brojni su bili kadrovi u Bošnjaka, u svim vladama Federacije, od Bičakčića do Fadila Novalića, a koalicioni partneri u vlasti HDZ i SDA, upravo su i činili najveće zlo i doveli do propasti ovoga giganta i do egzistencijalne bjede i uništenja većine radničkih porodica i njihovih prava.
Mnogo je toga istinskog i značajnog već napisano i objelodanjeno, da se svi mi bivši radnici srpske nacionalnosti iz Aluminija, priupitamo, da li uopšte ima smisla i načina potraživanja svojih prava, u ovakvoj državi bez pravde i istine, sa diskriminacijom i majorizacijom na svakome koraku našeg institucionog djelovanja.
Pitamojmo se gdje li je našao povoda i potrebe, ako sagleda istoriju i situaciju Aluminija, da se i veliko srpski despot i nacionalista, despot i guslar Milorad Dodik, nađe u odbrani veliko hrvatskih interesa, kao „ rušilački blizanac „ svoga nacionaliste ustaških gena u Mostaru, Dragana Čovića i njhovog uzora i prethodnika Mije Brajkovića i Ive Bradvice.
U ime Boga i hrama Sv. Trojice u Mostaru, dobro ima i mjelosti i hrabrosti da se pojavljuje na ovim prostorima, a on i njegovi razbojnici i ubice još uvijek nisu odgovarali za stratišta nevinih mostaraca u Sutini.

U velikom delu sveta, danas započinje kampanja “Šesnaest dana aktivizma protiv nasilja nad ženama”. Datum i kampanju inicirale su feministkinje Latinske Amerike i Kariba, na sastanku u Bogoti 1981. godine, kada su žene otvoreno progovorile o porodičnom nasilju, silovanjima, seksualnom zlostavljanju, a takođe i nasilju koje diktatorski režimi čine prema političkim neistomišljenicama i zatvorenicama. Dvadeset peti novembar odabran je zbog sestara Mirabal, Patricije, Minerve i Marije Tereze, koje je na ovaj dan 1960. godine ubio diktator Rafael Truhiljo u Dominikanskoj republici. Ujedinjene nacije su prihvatile inicijativu žena i 1999. godine proglasile 25 novembar Međunarodnim danom borbe protiv nasilja nad ženama. Današnjim datumom počinje kampanja koju sprovodi preko 1.700 organizacija u više od stotinu država, a završava se 10. decembra – Danom ljudskih prava. Tokom kampanje, biće tribina i okruglih stolova, panela, diskusija i drugih programa koji treba da podignu pažnju društva da prepozna, prijavi i sankcioniše nasilje nad ženama.
U Srbiji, 2022. godine, 25. novembar dočekujemo užasnuti nasiljem koje eskalira u društvu. Muškarci ubijaju žene ili ih povređuju tako da mora da im se odstrani bubreg, slezina i deo jetre, uz čitav spisak povreda kostiju i unutrašnjih organa. Očevi ubijaju decu da bi se osvetili bivšim suprugama. Policija premlaćuje učesnike mirnih protesta, vlast progoni političke neistomišljenike, afere s ubistvima šire se na sve strane. Opšta klima nasilja u društvu pogoduje obračunu sa svima koji nisu oduševljeni vlašću ili na bilo koji način nisu simpatični režimu. Institucije nisu efikasne jer se i žene zaposlene u njima plaše za svoju decu. Istanbulska konvencija usvojena je, ali ni na koji način nije primenjena u praksi. U medijima su svakodnevno slučajevi nasilja prema ženama, na društvenim mrežama nezaobilazni komentari puni mržnje prema ubijenim i premlaćenim ženama. Ratna i mirnodopska silovanja izlaze u javnost uz velik otpor sredine, institucija i vladajuće stranke uz sadejstvo malih ultradesnih stranaka i Srpske pravoslavne crkve. Pod izgovorom „čuvanja morala“, čuva se zapravo aboliranje nasilnika – silovatelja i ubica.
Savez antifašista Vojvodine podseća da nasilje prema ženama nije eksces namenjen senzacionalističkom izveštavanju, nego sam koren svakog nacizma, fašizma, diktature i svakog nedemokratskog društva. U ovakvim društvenim okolnostima lako nestaju svi koji se na bilo koji način zamere režimu ili nekom od njegovih poslušnika.
Ali u ovom društvu postoje i snage koje poručuju da nasilje neće proći.
Smrt fašizmu – sloboda narodu!

                    Predsednik Saveza antifašista Vojvodine
                    prof. dr Duško Radosavljević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Kako nam prenose mediji, u petak na dan državnosti, pitajmo se da li će nam biti „ crni petak „ , potpisuje se Sporazum sa HDZ-om.
Navodno dokument sadrži smjernice, načela i ciljeve programske koalicije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za četverogodišnji mandatni period 2022-2026 godine.

U ime osmorke dokument potpisuju Nermin Nikšić I Dragan Čović, ispred HDZ-a.
Dogovor je uslijedio bez stranke SDA, što znači da ista od petka ide u opoziciju.
Za nivo vlasti na državnom nivou, priključuje im se i glavni „ Baja „ iz Banja Luke, koji je inače jučer u svojoj besjedi prilikom inaguracije, brojnim zvanicama, opisao sliku i prilike genocidne Rapublike srpske, kao države sa svim svojim vrijednostima i institucijama.
Tom prilikom, otvorena je i nova zgrada Ustavnog suda RS-a, što ukazuje na formiranje pravne države sa njenim institucijama njne pravne vlasti.
Objavljen tekst Sporazuma Osmorke: Hitno provođenje Briselskog sporazuma
U saopćenju pristiglom iz SDP-a naznačeno je da Sporazum predstavlja okvir za buduće djelovanje, odnosno, temelj buduće koalicije sa drugim strankama.
Nema razlike u načinu rad ai djelovanja, razgovora. Dogovora i kafanskih sporazuma, kakave smo godinama slušali i gledali na relaciji SDA- HDZ, da bi se sve na kraju svelo kao dječija igra sa konačnim ishodom ; “ Puj pike ne važi.
Svakako nam je najbolji primjer mostarskog Sporazuma, te izdaja i predaja vlasti nacionalističkoj stranci HDZ-u od strane SDA, Bakira Izetbegovića i njegovih kadrova.
Iako je svaki Sporazum, kao i ovaj, prije bilo kakvog potpisa i ozvaničenja trebao da se pojavi pred građanima, da oni daju svoj sud i kvalitetne primjedbe, pa da se dopunjen i izmjenjen pojavi za potpis.
Dobro se pita naša režiserka Jasmila Žbanić ; „Da li je negdje objavljen tekst sporazuma podržavaoca udruženog zločinačkog poduhvata i Osmorke – historijski PUZP8? Smijemo li ga i mi građani pročitati ili ćemo se naknadno iznenaditi? Kao što se iznenadiše oni koji su glasali za Fortu, Karićku… a oni dali naše glasove svojim jaranima, a da nas nisu pitali? Da ne bude da smo glasove ‘trojke’ dali za dalji nastavak zločinačkih poduhvata? I još nešto: 25. novembar je Dan državnosti BIH. Po zakonu ove zemlje to je neradni dan! Zašto radi Parlament BIH? Zašto Osmorka ne poštuje državu BIH i njene praznike „? – objavila je na Facebooku.
Međutim, ovom prilikom je veoma karakteristično i simptomatično, da tekst ovoga Sporazuma ne potpisuje i glavni BAJA iz Laktaša, jer kako lično i javno izjavljuje pred medijima, da on lično ne priznaje nikakve sporazume ?
Zaista se i postavlja ozbiljno pitanje, da li će se i dalje na nivou države i njenih institucija ići sasvim drugim putevima, u odnosima entiteta Federacije i Republike Srpska.

Poslije svega ovoga, cjelovite “ halabuke “ stavova osmorke i HDZ-a, teksta sporazuma i njegovoga potpisa, postavlja se ozbiljno pitanje kako istinski stati na put nakanama, retorici i djelovanju ovoga Baje iz Banja Luke, da li će mo i dalje slušati njegove guslarske ogavne melodije i note.
Možda ima istine u suludoj najavi Bakira, kada je svome miljeniku i temeljnom kadru Fadilu Novaliću i saopštio svoju brigu i pažnju na proizvodnju i status firme Igmana iz Konjica, “ Za svaki slučaj “ a firmu Aluminij i neke druge je mirno prepustio HDZ-u i njihovoj plovidbi niz Neretvu do Sredozemnoga mora, sa negativnim posljedicama.
Možda su imali u vidu i uvoz sirovog aluminija iz Rusije, bez carinskih obaveza, po Denisu Zvizdiću i Fadilu Novaliču, kao i uloge partnerstva sa Izraelom i “ Jevrejskim lobijem “ o preuzimanju zaostale i potrebne infrastructure ove firme i dolarskim nadoknadama za partnersku nacionalističku stranku HDZ i Dragana Čovića.

Nadati se da će ove BAJE u „bajbuk” sa Sporazumom.

Najvažnija sporedna stvar na svijetu, najgledaniji 

događaj danas na planetu

Danas, 20.11.2022. g. otvoreno je 22. Svjetsko prvenstvo u nogometu u Kataru pod imenom Fifa World Cup Qatar 2022. To je drugo na azijskom tlu. Prvi put se održava u jesenskom periodu. Počelo je 20. Novembra a završava 18. Decembra. Na njemu učestvuju 32 ekipe iz 5 konfederacija. Igra se na 8 stadiona u 5 gradova. Francuska brani naslov prvaka, a Hrvatska titulu vicešampiona. Srbija i Hrvatska su jedini predstavnici s regiona Balkana. Zbog invazije na Ukrajinu FIFA je suspendirala Rusiju i oduzela joj pravo nastupa.

Ekipe, koje su se kvalifikovale za mundijal, podijeljene su u 8 grupa: 

Grupa A- Katar, Holandija, Senegal, Ekvador, 

Grupa B- Engleska, SAD, Vels, Iran, 

Grupa C- Argentina, Poljska, Meksiko, Saudijska Arabija, 

Grupa D- Francuska, Danska, Tunis, Australia, Grupa E- Njemačka, Španija, Japan, Kostarika, Grupa F- Belgija, Hrvatska, Kanada, Maroko, 

Grupa E- Brazil, Švajcarska, Srbija, Kamerun, 

Grupa H- Portugal, Urugvaj, Gana, Južna Koreja 

Dalje idu dvije najbolje plasirane ekipe.

Ovo svjetsko prvenstvo je najskuplje do sada i košta 200 milijardi dolara. Na stadionima na kojima se igraju utakmice zabranjena je prodaja alkohola, što  što je izazvalo negodovanje inostranih navijača, ali je podržano od predstavnika FIFA, jer to je dio muslimanske kulture koju treba poštovati.

Maskota mundijala je Laeb u tradicionalnoj arapskoj nošnji, koji izgleda kao duh, a ustvari je razigrani dječak.

Ceremonija otvaranja održana je na stadionu Al Bayt u gradu Al Khoru, udaljenom 50 km od glavnog grada Dohe. Otvaranje je bilo spektakularno- brzo, dinamično, razigrano…Ceremonija otvaranja trajala je oko 30 minuta, a na njoj je predstavljeno 8 programskih segmenata. Bio je to planetarni događaj koji je počeo himnom mundijala, a nastavljen uz vatromet, ples, efektno izmiksanu muziku i pjesmu… podržan maskotama koje su potsjetile na ranije mundijale..Član južnokorejskog boy benda Boys Jungkook Bangtan, poznat pod imenom Džangkuk, nastupio je s pjesmom “Dreamers”, a pridružio mu se domaći pjevač Fahad Al Kubaisi.

Katarski emir šejk Tamim bin Hamad Al- Thani u kratom pozdravnom govoru mundijal je nazvao “prvenstvom dobrote i nade” i simbolički ga predstavio kao okupljanje svih u jedno pleme pod jednim  šatorom… a  po tom proglasio svjetsko prvenstvo otvorenim.

Ceremoniji otvaranja prisustvovali su Antonio Guterres, generalni sekretar UN, predsjednik FIFA Gianni Infantino, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, saudijski prijestolonasljednik  Mohammed bin Salman, predsjednici Egipta, Alžira, Palestine i   brojni arapski lideri.

Na prvoj premijernoj utakmici, koja je odigrana danas, susreli su se domaćin Katar i Ekvador. Utakmici je prisustvovalo 67.372 gledaoca. 

Katar je ovaj susret očekivao i spremao se 10 godina, ali nije pružio ono što se očekivalo. Sagorio je u željiu da u prvom nastupu trijumfuje. Utakmica je završena  pobjedom Ekvadora 2:0. Ekvador je dominirao cijele utakmice. Ostaje pitanje da li je Ekvador bio toliko dobar, ili je Katar (koji je igrao sistem 5:3:2) bio toliko slab?

Katar je super bogata zemlja. Nezavisna od 1971.g. Ima 2.600.000 stanovnika, od čega su 313.000 građani Katara, a ostalo doseljenici- Indijci, Pakistanci, Iranci..) Glavni grad je Doha. BDP $113.675 po glavi stanovnika. Katar je sve više i sportska nacija.

Prije samog otvaranja, ali i mnogo ranije, Kataru su upućene zamjerke zbog kršenje prava stranih radnika, neporikladnih radnih uvjeta, prava LGBT populacije, te zbog stradanju imigranata.

Narednih 28 dana ljubitelji fudbala moći će uživati u spektakularnoj fudbalskoj predstavi, koju će nam prirediti najpoznatije fudbalske zvijezde svijeta. Već sutra 21. Novembra igraju: Engleska – Iran u 8 AM, Senegal- Holandija 11 AM, USA – Wales 2 PM. 

Hrvatska igra sa Marokom  23. Novembra, a Srbija sa Brazilom 24. Novembra.

Burlington, 20.11.2022      

Zijad Bećirević   

 N O G O M E T

Posted: 20. Novembra 2022. in Intervjui

Najvažnija sporedna stvar na svijetu

Sport je društvena potreba i fizička aktivnost koju izvodimo grupno ili samostalno po utvrđenom skupu pravila, u cilju takmičenja sa protivnikom ili protivničkim timom, a jedna od najpopularnijih sportskih aktivnosti je fudbal odnosno nogomet. Pored nogometa, u grupne sportske aktivnosti spadaju rukomet, košarka, odbojka, ragbi, kriket, hokej, karate, džudo…U sportske aktivnosti u kojima se pojedinac sam zalaže za svoje uspjehe, spadaju: šah, karate, džudo, atletika, gimnastika, atletska gimnastika, plivanje, fitnes…Neke sportske aktivnosti mogu se izvoditi pojedinačno ili grupno, kao što su tenis, boks, umjetničko klizanje, skokovi u vodu…

Nogomet / Fudbal 

Nogomet je je jedan od najraširenijih i najkompleksnijih sistema u svijetu od postanka do danas. Svi dijelovi sistema su maksimalno samostalni, a svi poštuju i primjenjuju pravila sistema. Osnova sistema je timski rad, prihvaćen i primjenjen u privređivanju.

Nogomet je kralj svih sportova. Igra se u preko 200 zemalja svijeta. S razlogom ga zovu “najvažnija sporedna stvar na svijetu”. Pretpostavlja se da je nastao 200-te g. u Kini. Igralo se kožnom loptom, slično današnjem nogometu, a igra se zvala TsuChu. Cilj je bio predribrati protivnika i loptu ubaciti kroz otvor širine oko 40 cm. Jednu varijantu ove igre igrali su i stari Grci i Rimljani. 

Moderni nogomet je nastao u Engleskoj, u kojoj su postojale različite škole nogometa. Prve masovne utakmice igrane su između dva grada, a golovi bili u razmaku i do 50 km. Nogometna igra je usavršena 26. Oktobra 1863. kada je osnovana prva svjetska fudbalska organizacija  FA-  Fudbalska asocijacija  (Football Association) koja je donijela Nogometna pravila, kojih su se morali svi pridržavati. Broj igrača u nogometnoj ekipi varirao je od 15 -20, a sadašnje pravilo 11 igrača je od 1870.g. Neke škole nogometa su dozvoljavale korištenje ruku (Rugby), dok se 1871. nogomet nije podijelio na dva sporta – rugby i nogomet. A pravilo po kojem je golman jedini igrač koji smije igrati rukom uvršteno je 1880.g.

Postoji tvrdnja da je nogomet izmišljen u Dalmaciji, u dolini Cetine nadomak Sinju, a ne u Engleskoj, što se dokumentuje kamenim reljefom starim 2000 godina, koji pokazuje mladog čovjeka kako drži loptu.

Pravila nogometne igre

Nogometna pravila donosi IFAB (Međunarodni odbor nogometnih saveza) u saradnji sa FIFA (Međunarodna federacija fudbalskih asocijacija), a pomažu u odigravanju nogometnih utakmica.

Pravilima nogometne igre uređuje se: 1. Teren za igru,  2. Lopta – Svojstva i mjere, 3. Igrači, 4. Oprema- kakvu moraju nositi igrači radi sigurnosti, 5. Sudac – Dužnosti, ovlasti, oprema, odgovornost, 6. Ostali članovi sudačkog tima (dva pomoćna suca, četvrti sudac), 7.Trajanje utakmice i odmora između poluvremena, 8. Početak i nastavak igre 9. Lopta u igri i izvan nje, 10. Određivanje ishoda utakmice, 11. Ofsajd – zaleđe (šta je zaleđe i kad je kažnjivo…), 12. Prekršaj i nesportsko ponašanje (direktni i indirektni slobodni udarci, te kazneni udarac), 13. Slobodni udarci, 14. Kazneni udarac (ako igrač napravi prekršaj), 15. Ubacivanje (ko je posljednji dodirnuo loptu), 16. Udarac s vrata, 17. Udarac iz kuta.

Posljednje izmjene Pravila nogometne igre usvojene su  2019 / 2020.g.

Nogometna utakmica se Igra između dvije ekipe sa fudbalskom loptom na travnom pravougaonom fudbalskom terenu minimalne dužine 100 Yardi (90 m), maksimalne 130 Yardi (120 m), širine 65 Yardi (60 m).

Svaka ekipa ima 10 igrača i golmana. Jedan od njih je kapiten tima. Svaka ekipa ima i trenera, koji postavlja igrače u određenu poziciju, određuje im radijus kretanja i daje im zadatak. U slučaju da se neki igrač povrijedi, trener ga zamjenjuje sa jednim od rezervnih igrača, koji igru prate sa klupe. Dozvoljeni broj zamjena u jednoj utakmici za svaku ekipu je do pet. Ukinuta je starosna granica za mlađe fudbalske kategorije i veterane koja je ranije postojala, a o njoj odlučuju nacionalni savezi i FIFA.

Svaki igrač ima svoju ulogu i zadatak. Uloga golmana je čuvanje gola.  Ako je golman isključen zbog prekršaja  ili povrijeđen zamjenjuje ga rezervni golman ili igrač. Bekovi (desni i lijevi) sprečavaju protivničke igrače da priđu golu i postignu gol. Vezni igrači sprečavaju nastupanje protivničkih igrača prema golu, a napadači imaju glavni zadatak postizati golove. Golovi su postavljeni na suprotnim stranama igrališta, široki 7,32 m, visoki 2,44 m, a stubovi golova su prečnika 12 mc, pričvršćeni za zemlju i obojeni u bijelo. 

Cilj igre je ubaciti loptu u protivnički gol bilo kojim dijelom tijela, osim rukom. Ni jedan igrač ne smije dodirnuti loptu rukom, jedino golman koji štiti gol. Golman ima pravo igrati rukom, ali samo u ograničenom prostoru koji se zove kazneni prostor. Kazneni prostor je 16,5 m. Igrači vraćaju loptu u igru kada ode van terena. Čine to sa obe ruke kada je lopta otišla preko uzdužne igrališne linije u aut, a sa nogom, iz ugaonog prostora od 1 m, kada je lopta otišla sa gol linije u korner. Igrači napadaju protivnički gol dodavanjem lopte svojim suigračima, driblanjem i šutiranjem prema protivničkom golu. Protivnička ekipa nastoji spriječiti prodor prema svom golu presjecanjem dodavanja, uklizivanjem i uzvraćanjem napada. Ako pri tom dođe do nepropisnog kontakta između igrača sudija koji vodi utakmicu dosuđuje prekršaj i zaustavlja igru. Ako je prekršaj učinjen u kaznenom prostoru (16,5 m od gola) dosuđuje se penal, a prekršaji van kaznenog prostora sankcionišu se slobodnim udarcem. Mjesto sa koga se izvodi penal zove se bijela tačka, a uvedena je krajem 19. vijeka. Do tada se svaki put pred izvođenje penala linija označavala krečom. 

Fudblaske utakmice mogu biti prijateljske, prvenstvene, kup, egzibicione…Fudbalska utakmica se, u pravilu, igra u dva poluvremena po 45 minuta, s prekidom od 15 minuta izmađu dva poluvremena. Utakmicu vodi glavni sudija sa pomoćnim sudijama. Glavnom sudiji, koji prati kretanje lopte i kreće se po terenu pomažu pomoćne sudije, koje se nalaze uz aut liniju. Pomoćne sudije podizanjem zastavice označavaju kada lopta ode van terena (aut), kada je igrač u ofsajdu, kad se traži zamjena igrača, kod nepropisnog kretanja golmana pri izvođenju kaznenog udarca. U određenim slučajevima  postoji i četvrti sudija koji pomaže kod zamjene igrača, provjerava opremu igrača, nadgleda zamjenu lopte, prati protok vremena za nadoknadu i obavještava sudiju o neodgovornom ponašanju bilo koga u igri i tehničkom prostoru. Sudija znakom pištaljke prekida utakmicu kada lopta iziđe van terena, kada se igrač nađe u ofsajd poziciji ili kada dosudi prekršaj. Smatra se da je Igrač u ofsajdu ako je u trenutku upućivanja lopte bliži gol liniji od pretposljednjeg protivničkog igrača ili lopte. Za  teže prekršaje sudija ima pravo igraču pokazati žuti ili crveni karton. Žuti karton je opomena, a crveni automatsko isključenje iz igre. Drugi žuti karton istom igraču isključuje ga iz igre bez prava zamjene. Za utvrđivanje prekršaja sudije mogu koristiti VAR tehnologiju, koja je uvedena 2020.g. i korištena prvi put u Rusiji. Izgubljeno vrijeme sudija nadoknađuje produžetkom utakmice. 

Pobjednik utakmice  je ekipa koja postigne više golova. Utakmice u kojima obe ekipe postignu isti broj golova završavaju se neriješeno. U određenim slučajevima, kada se utakmica završi neriješeno, da se utvrdi ko je pobjednik, utakmica se produžava jednom ili dva puta po 15 minuta, a ako se i tada završi nerješeno izvode se penali. Dugo vremena žene nisu organizovano igrale nogomet niti su u većem broju posjećivale fudbalske utakmice. U novijem vremenu sve veći interes vlada i za ženski fudbal. Ženski fudbal se više ne tretira kao posebna kategorija, već ima ist i status kao muški. Prvo svjetsko prvenstvo u nogometu za žene održano je 1993.g. uz učešće 12 ekipa. 

FIFA

Najviše fudbalsko tijelo u svijetu je FIFA – Međunarodna federacija fudbalskih asocijacija. Osnovana je 21.5.1904. u Parizu, a prvi predsjednik bio je Robert Guerin. Sjedište FIFE je u Švajcarskoj – Cirihu. FIFA organizuje svjetska takmičenja u fudbalu i velike međunarodne fudbalske turnire kao što su: FIFA svjetsko prvenstvo, FIFA kup Konfederacija, FIFA svjetsko klupsko prvenstvo, Olimpijski fudbalski turnir za muškarce, FIFA svjetsko prvenstvo za žene, Fudbalske turnire na olimpijadi, Kup konfederacija, Svjetsko klupsko prvenstvo, Svjetsko prvenstvo u futsalu i na pijesku, a u uslovima korone i u virtualnom fudbalu. 

FIFA promoviše i unapređuje fudbalsku igru, reguliše transfer igrača, dodjeljuje nagrade i priznanja, radi i sarađuje sa kontinentalnim udruženjima, koja prate i nadziru razvoj fudbala širom svijeta. 

FIFA okuplja 209 nacionalnih saveza raspoređenih u 6 regionalnih konfederacija: AFK ( Azijska fudbalska konfederacija), KAF (Afrička), KONKAKAF (Srednja, Sjeverna Amerika i Karibi), UEFA (Unija Europskih Fudballskih Asocijacija), OFC (Fudbalska konfederacija Okeanije) i KONNMBEOL ( Fudbalska Konfederacija Južne Amerike). 

Najviši nivo takmičenja je Svjetsko fudbalsko prvenstvo. Prvi put održano je u Urugvaju 1930.g.,a okupilo je 13 ekipa uglavnom iz Sjeverne i Južne Amerike. Evropske momčadi učestvuju od 1950. godine. Indija je 1950.g. odustala od učešća na Svjetskom prvenstvu, jer igračima nije bilo dopušteno da igraju bosi. 

Fudbal je zastupljen i na Olimpijskim igrama od 1900.g. Najstariji kup u fudbalu je engleski FA kup održan 1872.godine. Prvi zvanični TV prenos TV utakmice desio se 1937.g. između prvog i drugog tima Arsenala.

IFAB

Pravila po kojim se odigravaju nogometne utakmice određuje, mijenja i nadopunjuje Međunarodni odbor nogometnih saveza – International Football Association Board (IFAB). Osnovan je 1886.g, a primljen u FIFU 1913.g.  Posljednje izmjene Pravila datiraju od 2.3. 2019.g. za sezonu 2019/2020. 

IFAB sačinjavaju 4 predstavnika FIFE i po jedan predstavnik fudbalskih saveza Engleske, Škotske, Velsa i Irske.

UEFA

UEFA (Unija evropskih fudbalskih asocijacija) je administrativni i kontrolni organ evropskog fudbala.  Osnovana je 15.6.1954.g. u Bazelu- Švicarska. Zastupa evropske nacionalne saveze i organizuje 9 reprezentativnih i 4 klupska takmičenja u Evropi: UEFA ligu Europe, UEFA Ligu nacija, Europsko prvenstvo u fudbalu, UEFA Super kup…Najpopularnije i najprestižnije UEFA klupsko takmičenje, ne samo u Evropi već u svijetu, je Liga šampiona. Prvi put je organizovana 1955.g. pod nazivom “ Kup europskih šampiona “, uz učešće 16 ekipa.

FUDBAL NA NAŠIM PROSTORIMA

Fudbal se u BiH počeo igrati 1908.g. za vrijeme Austro- Ugarske, a prva lopta je donesena u Mostar…Prvi fudbalski savezi su formirani u Drinskoj i Vrbaskoj banovini. Do prvog svjetskog rata formirani su klubovi u Mostaru, Sarajevu, Banjaluci, Tuzli, Zenici i Bihaću…

U ex Jugoslaviji Fudbalski savez BiH (FSBIH) bio je u sastavu Fudbalskog saveza SFRJ sa različitim nivoima takmičenja – republička, regionalna, međuopštinska i općinska liga, a najbolji klubovi su se takmičili na saveznom nivou – u prvoj, drugoj i trećoj saveznoj ligi. Bosnsko- Hercegovački timovi FK “Sarajevo” i FK “Željezničar” iz Sarajeva, FK “Velež” iz Mostara  i FK “Borac” iz Banja Luke bili su nekoliko puta šampioni SFRJ ili osvajači kupa Jugoslavije, a na međunarodnom planu FK “Željezničar” je 1985. igrao u polufinalu UEFA kupa.

Nogometni savez BiH (NSBiH) je nakon rata 1996.g postao član FIFA i Međunarodnog olimpijskog komiteta – MOK-e, a 1998. g. i član UEFA.

Nogometne lige u BiH organizovane su hijerarhijski, na ispadanje. Prvi rang takmičenja je – Premijer liga, a organizuje je Nogometni savez BiH (NFSBIH). Entitetski nogometni savezi organizuju drugi i treći rang prve i druge lige FBiH i RS, niže rangove organizuju županijski savezi na području FBiH i u RS, a ponegdje na nižim razinama i općinski savezi. 

Druga liga BiH dijeli se na: Centar, Jug, Sjever, Zapad, a druga liga RS na Istok i Zapad, a Međužupanijsku nogometnu ligu – MŽNL u FBiH čine: Hercegbosanska i Zapadnohercegovačka liga.

Fudbal – najvažnija sporedna stvar na svijetu

Zašto je fudbal najvažnija sporedna stvar na svijetu?

Fudbal je popularan jer je dostupan svima, igra se na otvorenom prostoru, pravila igre su dosta jednostavna i nisu podložna čestim i većim promjenama, a nema posebnih ograničenja ni zahtjeva za igrače. Stadioni na kojima se nogomet igra mogu primiti veći broj gledalaca, što klubovima uz prodaju ulaznica,TV i sponzorskih prava omogućuje finansijsku održivost. Fudbal širi i jača prijateljstva, obezbjeđuje uslove za širenje i jačanje veza među ljudima. Time se stvara interes za sport, a kroz to i ljubav za omiljene igrače. Fudbal je česta i omiljena tema za razgovor, a gledanje utakmica omogućuje oslobađanje energije koja se ne može osloboditi na druge načine. Podrška svom omiljenom klubu je važan vid participacije u društvu. 

Fudbal snažno utiče na emocije…Za igranje fudbala potrebno je samo malo mašte i kreativnosti. Ako nemate golova, poslužiće dva kamena, nemate loptu poslužiće čarapa napunjena krpama (čok), samo da se može kotrljati… Mnogi dječaci kad počnu igrati fudbal sele se sa ulica, dobijaju potstrek da naprave nešto od sebe, što govori o vaspitnoj ulozi fudbala.

Ljepota fudbala je u njegovoj jednostavnosti. U 19. vijeku fudbal  je postao glavna zabava mladih, a u 20-tom vijeku doživio ekspanziju i postao jedan od najprofitabilnijih biznisa na svijetu. 

Bazični fudbal je temelj elitnog fudbala. Osnovne premise bazičnog fudbala su raznovrsnost i masovnost. Na njega su fokusirani pojedinci, ali i države. Poseban trend za mlade širom  svijeta postali su momci u kopačkama, kao što su David Bekam, Cristiano Ronalldo, Lionel Messi…., naši – Džeko, Pjanić… 

Fudbalski stadioni su posijani širom svijeta. Na njima se igra fudbal, ali su i pozornica različitih drugih sportskih i kulturnih događaja.

Fudbal je i danas globalni predvodnik svih sportova, ali i grana biznisa oko koje se vrti mnogo novca. Ne može svako da se mjeri sa Pele, Adrijanom, Nejmarom, Suarezom, Ronaldom, Mesijem, Džekom, Pjanićem… ali može da nađe sebe. Mnogi ljudi su uspjeli u životu, postali poznati inženjeri, doktori…, jer su dobili inspiraciju baš u fudbalu. 

Nogometom se danas bavi 250 miliona muškaraca i žena, od kojih je 40 miliona registrovanih aktivnih igrača i igračica; broj amatera je daleko veći od broja profesionalaca. Fudbal je ljubav i opsesija miliona ljudi širom svijeta. Za svih njih i generacije koje dolaze fudbal je bio i biće najvažnija sporedna stvar na svijetu. Dubica i Dubičani su nedjeljivi dio njih!

Tekst pripremili za Monografiju FK Borac Bosanska Dubica, povodom 55 godina postojanja kluba: Emir Tabaković, Nihad Krupić, Zijad Bećirević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Kako to tvrdi Dino Konaković;
„ HDZ sa Osmorkom radi nešto što do sada nije viđeno, cilj je provedba presuda iz Strazbura”.

Nažalost, kao rođeni Sarajlija, vremešni građanin ovoga “ stolnoga “ grada Mostara, kao visoki intelektualac i svjetski čovjek, sa izuzetnim pamćenjem zahvaljujući drevnoj šahovskoj igri, dovoljno mi je samo da se posjetim 03.maja 1993 godine, na pamet i nezaborav našim vrlim komšijama Bošnjacima.
Zašto upravo ovo podsjećanje i kako ga opisati, ali još konkretnije preživjeti, odgovore dajte vi poštovani moji čitaoci, prijatelji i vrle komšije sa Kojima sam se odgajao i Mladost provodio, u neposrednoj blizini Jajce kasarne na Vratniku.
Kako i čuvena pjesma kaže ; “ Šta je Sarajevo bez Vratnika ……… “.
Da, kao dječak sjećam se i vješanih patriot ana Marijin Dvoru od ustaškog zlikovca Vjekoslava Maksa Luburića, a docnije sam kao gimnazijalac realne gimnazije, često prolazio i pored njegove vile na Skenderiji.
Međutim, događaji mostarski u dvostrukoj agresiji na ovaj grad i njegove građane, posebno slikovito, sa trajnim i zlokobnim pečatom doživljene sudbine u gradu od navedenog datuma 03.maja 1993 godine, upravo nam odslikava ustašku genetiku iz ranijeg perioda, sa Blajburških polja i aktiviranja Tuđmanove ideološke matrice, u kontinuitetu djelovanja.
Dakle, bio sam živi svjedok izgona, progona, zatvaranja i logorovanja mojih vrlih komšija Bošnjaka.
Svakako sam se odmah sjetio onih mojih komšija sa Vratnika, od kojih naša srpska porodica iz doba drugoga svjetskoga rata, na mome Vratniku, niti dlaka sa glave nije falila, što bi često govorili naši stari.
Prisjećajući se toga prohujalog vremena i događaja iz perioda agresije, od strane naših susjeda i njihove “ crnokošuljaške armade, nikako se ne mogu pomiriti i osloboditi zlokobnih slutnji, ka oi današnjeg djelovanja i odnosa i ove naše “ famozne “ tzv. Osmorke, koja eto, kako to veli jedan od aktera Dino; “ da isti rade sa HDZ-om što do sada nije viđeno… “.

Mlađani su oni i nedorasli, da shvate svo sadržano “ latinsko lukavstvo “ i veliko srpsko hrvatsko nacionalističko licemjerstvo, koje ih žedne preko vode mogu uvijek prevesti, a nikako da vole i gaje patriotska osjećanja prema državi koja im i nije jedna i jedina, jer imaju “ lijepu njihovu Hrvatsku i majku Srbiju “.

Posebno, imajući u vidu i njihovo koaliranje i sa istim takvim “ rušilačkim blizancem “ stranke SNSD -a i Milorada Dodika, koji upravo, za razliku od “ lukavog Latina “ glasno i jasno u kontinuitetu lansira takve ogavne poruke o secesiji, nepostojanju države Bosne i Hercegovine i da čak nije Bosanski Srbin, jer ga je njuegova majka rodila negdje u vrletima Ravnogorske gore ili nekih srbijanskih šuma.
Zaboravlja ova osmorka, da se ovaj guslar Milorad Dodik, već poodavno duboko uvukao u stražnjicu svoga “ đilkoša blizanca “ Dragana Čovića, te da otuda i gaji svoje ludačke interese za Hrvatsku i Hrvate, da mu uveliko zavidi i zahvaljuje se sa iste “ nose “ i njihov istomišljenik Zoran Milanović .

Dakle, ove “ seronje “ su istomišljenici i sljedbenici zloglasnih nacionalističkih agresora i uzurpatora, od Ante, Draže, Franje, Slobe, do upravo ovih Zorana, Milorada i Dragana .
Žalosno je i veoma štetno i pogubno za našu državu i njene građane, da nam ova tzv. “ naša osmorka “ nije dovoljno proučila istoriju našeg Bosanskog bića, jedine nam naše domovine Bosne i Hercegovine, blizu im je “ Bosna Srebrena “te bi bilo dobro za njih i za nas otići i poslušati te naše franjevce, kako sam i lično jednom prilikom u Švicarskoj na organizovanom međunarodnom seminaru, imao čast i priliku slušati našeg ( sada pokojnog ) Fra. Petra Anđelovića i uvaženog biskupa Komaricu iz Banja Luke.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Pitamo li se, zašto im ne odati priznanje, na pomirenju ustaša i četnika, djelo je ove dvojice ekstremnih nacionalista.
Dok je samozvani akademac „ lukavi latin „ koji je sljedbenik i nasljednik oca nacije, onoga grobara svih Hrvata i ovoga „ hercegovačkog grobara, orguljaša Dragana Čovića, koji sve radi tajnovito i zavijeno u „ aluminijskoj foliji .
Dotle je njegov „ blizanac razarač „ svih zajedničkih vrijednosti jedine nam domovine, guslar iz Laktaša, veliki srpski nacionalista, kao drvosječa, čuvar svoga stada, cvinjogojac i diktator, što na umu to na drumu, koja li ga je majka izrodila, tipični velikosrpski izrod i idiot.

Kao ulizica, duboko se uvukao u stražnjicu „ akademika „ Dragana Čovića i redovno brine o hrvatskim interesima, o Pelješkom mostu i njegovoj nelegalnoj izgradnji, o oživotvorenju genocidne tvorevine Herceg Bosne, kako joj genocidna sestra Republika srpska ne bi ostala usamljena, a sve radnike srpske nacionalnosti, zajednički su najurili iz okupirane firme Aluminij, bez njihovih dionica.

Kako je to izrekao njihov najveći nacionalista, ortodoksni ustaša i kriminalac, bivši direktor firme Aluminij, Mijo Brajković, da Srbe treba kazniti jer su njihovi granatirali sa Čobanova polja i ispod Podveležja, te nemaju pravo na odrđeno učešće u raspodjeli dionica.
Dotle, ovaj pajdaš iz stražnjice Draganove, poručuje, zajedno sa njihovim vladikom Grigorijem, da se ovi svi Srbi nisu borili za Republiku srpsku, da oni nisu pravi Srbi, već su neki rezervni ili sporedni Srbi.
Zato je u ovome gradu „ slučaja „ Mostaru velikosrpska crkvena oligarhija, sa svojim nacionalistima i blagoslovom i Sinoda iz Beograda sa patrijahrom, u ovome gradu pored već dugogodišnje postojeće SP „ Prosvjetom „ formirala svoju tzv. Paljansku ili Radovanovu Prosvjetu.
Dodikovi nacionalisti su se angažovali da u ovome gradu osnuju i svoj ogranak nacionalističke stranke SNSD, kako bi izabrali u Gradsko vijeće i svoga autentičnog i legitimnog Srbina, nekog doktora Milivojevića.
Služeći se već godinama ustrojenom lažnom Gebelsovom informativnom doktrinom, pronašli su i zajednički jezik za jadikovke i obmanu javnosti, o tobožnjem diskriminatorskom položuju, kako tih njihovih Srba isto tako i HDZ-ovih Hrvata, sa Draganom Čovićem i njegovim genocidašima.
Kao veliki i nedodirljivi kriminalci, uzurpatori ilopovi, ovaj dvojac „ blizanaca rušitelja „ našeg sveukupnog državnog sistema, guslar Dodik i orguljaš Čović, svirajući godinama u zajedničkom orkestru sa svojom muzikom i ogavnim istrcanim i nepodnošljivim melodijama, vinuli su se u nebesa, kaonedodirljivi ovozemaljci, sa bogatim kriminalnim dosijeima, koje su od mnogih već uspjeli uveliko pokrasti i otuđiti.
Postali su oni, nažalost i miljenici međunarodne zajednice, koja im upućuje neke tobožnje, proforme certifikate sa „ crnih lista „ ali ih ipak redovno tapšu po ramenima, uz povike haj sokole, haj sokole,,, .

Tako se oni „ osokoljeni „ još uvijek smjelo i hrabro, veoma drsko i sramno, u nebeskim prostorima veliko srpsko hrvatske nacionalističke, slade naslijeđenom ustaško- četničkom ideologijom, od Draže Mihajlovića i Ante Pavelića, te njihovih sljedbenika Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, preko Radovana Karadžića i Mate Bobana, kao njihovi uzori, do đilkoša iz Laktaša Milorada Dodika i moćnika iz mostarskih Bara, Dragana Čovića.

Našli su se u nebeskom „ sazvježću „ sa Vučkom i Zoranom, te njihovim mentorima Vladimirom Putinom, Lukašenkom, Orbanom i inim desničarima širom Evrope.
Suludo razmišljaju oni o separističkim nakanama i secionističkim zahvatima, kako bi genocidne t5vorevine Republika srpska i Herceg Bosna, jednoga dana bile samostalne države i tako se bez cjelovite Bosne i Hercegovine uključili u međunarodne vode.

Koga je danas u našoj državi briga, kako su oni i na kopji način stekli silne vile i basnoslovno bogatstvo, recimo vilu na Dedinju ili vilu u mostarskim Barama, dok naši građani obilaze kontejnere, posebno penzioneri i radnici iz otuđenih , opljačkanih i uništenih firmi, poput Aluminija, Sokola, Hepoka, Šipada i inih drugih.
Dok se ova nacionalistička dvojka sa svojim saradnicima i danas u Mostaru, međusobno dogovaraju o firmiranju vlasti, poslije oktobarskih izbora, nažalost, naši Bošnjaci i posebno njuena najveća i najbrojnija stranka u Bošnjaka sa svojim rukovodstvom, kao da se tek počinje buditi iz uljuljkanog dugogodišnjeg sna.

Upravo, danas u Mostaru, ortodoksni nacionalisti, rušitelji naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, te naši iskazani kočničari i neprijatelji, uspješnog puta ka Evropskoj uniji i NATO savezu, vode „ lukave i pijanske „ razgovore i dogovore, o tobožnjoj njihovoj „ dobronamjernoj „ ali zlokobnoj nakani u formiranju nove vlasti, a rastureni i nesvjeni Bošnjaci trebaju ili moraju prihvatiti sve njihove nebuloze, pa kako nam bude.
Da li je istinski takvo riješenje i prihvatljivo i kuda nas vodi, pitanje je za većinu naših građana, koji se nisu budili u oktobru, vjerovatno će to ostaviti za neku skoriju priliku ili nepriliku.

U prethodnom tekstu na ovu temu podvukao sam da famoznoj “Trojki” (poslije proširena na “Osmorku”) mnogo toga ne smeta što se desilo građanima naročito bošnjačke nacionalnosti 1993. i poslije, niti im znači išta da je presuđeno čelnim ljudima fantomske zločinačke tvorevine “HR Herceg Bosne”i tvorevini kao takvoj samoj, niti im je važno da ti kod kojih su pohrlili da se dogovore o podjeli vlasti (čitaj: plijena) javno baštine “tekovine” presuđenih zločina nad građanima Mostara i Hercegovine, posebno onih bošnjačke nacionalnosti. Praveći se da im tako nešto i mnogo toga još ne smeta, obavili su prve ragovore sa Čovićem i društvom u Mostaru.

Ovih dana aktuelna je istraga u mogućoj masovnoj grobnici na dnu umjetnog jezera u naselju Vihovići kod Mostara, gdje se pretpostavlja da bi mogli biti posmrtni ostaci 80-100 građana Mostara i pripadnika IV korpusa ARBiH koji se vode kao nestali. Treba li nacrtati ko je počinio taj zločin i ko ih i dan-danas baštini? Dakle, paralelno sa tim aktivnostima SIPA-e i Instituta za nestale osobe BiH, Dino Konaković, Nermin Nikšić i preostalih šest njihovih trabanata ponovo su se u Mostaru sreli sa predstavnicima HDZ-a kako bi dogovarali detalje oko koalicije. Nakon toga je Konaković slavodobitno izjavio da je “sa HDZ-om sve dogovoreno…” Dakle, tome Dini ništa nije sveto niti ima i zehru empatije prema onima čije se kosti traže na dnu jezera u Vihovićima – njemu je važno samo da dođe do neke fotelje koja bi zadovoljila njegovu neodoljivu pohlepu. Nije na odmet podsjetiti da je taj isti disident SDA jedan od najvećih podupirača izmjena Izbornog zakona po želji HDZ-a. Sada se postavlja logično pitanje: koju bi cijenu mogla platiti Federacija BiH i Bosna i Hercegovina ako je famozna “Osmorka”, sa Dinom i Nikšićem na čelu, pristala da tikve sadi sa onakvim Draganom Čovićem? A cijena se već nazire u izjavi “legitimnog” koji je najavio te izmjene “nakon uspostave zakonodavne i izvršne vlasti u Federaciji i BiH….”

Istovremeno, ne bih želio da me se shvati kako ovim osvrtom štitim SDA čiji sam višegodišnji kritičar, posebno zbog višegodišnjeg koaliranja sa HDZ-om. Ne, nije to u pitanju. Konaković i Nikšić su između ostalog odbijali moguće koaliranje sa SDA jer su neki iz te stranke, kako navode, na američkoj crnoj listi. Ali sada im ne smeta što je na crnoj listi visokopozicionirani hadezeovac Marinko Čavara, niti će im smetati da ako budu pravili tal i sa SNSD-om na nivou Države što je na toj istoj listi i tamošnji glavni Baja. To su aršini vlastoljubaca Dine Konakovića i Nermina Nikšića! Isto tako, lider NIP-a posebno ispoljava odijum prema Željku Komšiću kako bi se i na taj način dodvorio “legitimnom” i njegovim trabantima kojima je taj Komšić kost u grlu, ne samo zbog toga što ga ne mogu maknuti iz Predsjedništva, nego zato što je s puškom u ruci branio RBiH, odnosno što je dobitnik “Zlatnog ljiljana”. To mu ne mogu oprostiti ni zapadni Mostar, ni Zagreb!

Šta će dalje biti, vidjet ćemo, ali šibicarenje “Osmorke” u Mostaru moglo bi biti kobno po Bosnu i Hercegovinu. Posebno je znakovita i simbolična slika sa prvog sastanka gdje Nermin Nikšić pridržava stolicu Draganu Čoviću da sjedne! Neka se zna ko je gazda a ko – hamal!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Novi izbori i nova vlast su na vidiku, a ovi naši kriminalci pobjegoše iz zatvorenog aluminijskog kola.
Poput Fadila Novalića, Nermina Džindića, Jelke Miličević, Nermina Nikšića i inih kolovođa,ministara i bivših i sadašnjih članova svih vlada Federacije, učesnici su bili kriminala i pljačke, kao i propasti tzv. „ hercegovačkog giganta „ firme Aluminij u Mostaru.
Udomiće se oni u nove parlamentarne fotelje, ili u nove izvršne funkcije, a bivši radnici Aluminija, posebno Srbi i dio Bošnjaka, koji su ostali bez ikakvog obeštećenja i porodične egzistencije, trebaju da se godinama ojađeni po našim sudovima, za pravdom, koja još uvijek nije dostižna.

Dakle, naš „ famozni i idilični „ Bakir u Bošnjaka, izgleda da se poćeo buditi iz dubokoga sna, te u snu još uvijek nedovoljno razbuđen, evo kako to i piše u medijima, ponovo mami Nermina Nikšića, nudeći mu mjesto premijera Federacije, valjda kao „ babinu „ zaostavštinu.
Pri tome, zaboravlja Bakir, da je Nermin Nikšić već jednom bio premijer vlade Federacije, kada je pod sloganom ; „ borca za državu i čovjeka „ upravo i sve prepustio u Aluminiju nacionalistima iz HDZ-a, najvećem kriminalcu i lopovu Miji Brajkoviću i njegovim saučesnicima, kriminalcima.
Prepustio mu je i tzv. „ radnički kapital „ koji je ustaša Mijo, obilato podjelio svojim Hrvatima, Bošnjacima mizeriju po sedam dionica, a sve Srbe su zajednički, za sva vremena najurili totalno iz firme.
Nije Bakir neupućeno, u kontinuitetu angažovao sve svoje kadrove u sve vlade Federacije, kao najveće „ ulizice „ po Meši Selimoviću, od Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića i inih sve do ovdašnjeg Fadila Novalića i njegovih saradnika.
Svi zajednički su doprinjeli „ planetarnoj pljački „ ove firme Aluminij, stvarajući gubitak od pola milijarde KM, istu podarili HDZ-u i Draganu Čoviću, bez stečajnoga procesa, jer bi mnogi završili iza rešetaka, umjesto sadašnjih ugodnih fotelja raznih parlamenata ili neke izvršne vlasti.
Da li će se istinski razbuditi i početi djelovati gospodin Kajganić, novi glavni tužilac, te da li će se pojaviti bilo kakve konture pravne države sa tužilaštvom i sudstvom, dok sve ove štetočine i „ rušilački pacovi „ ne izbjegnu aršine pravde i pravne države.

Kako su i mnogi ratni zločinci pobjegli i našli svoje utočište u Hrvatskoj ili Srbiji, kao agresorske ustaško- četničke snage sa zapada i istoka, tako su isti privredni kriminalci i lopovi, poput Mije Brajkovića, Ive Bradvice, Mladena Galića, Vlade Božića i inih saradnika, našli svoj „ smirsj „ u tim destinacijama, nedostižnim našim organima vlasti.
Tako će, ponovo i sadašnji naši kriminalci iz „ aluminijske folije „ naći svoju zaštitnu ljušturu, upravo u novoizabranim organima vlasti, bez stida i srama, prije svih pred propalom radničkom klasom i svim drugim našim poštenim građanima, sa čijih će leđa ubirati basnoslovna primanja.
Fadil Novalić, Jelka Miličević, Nermin Džindić i njihovi saradnici, našli su i dalje neki svoj izlaz u legalnoj pljački preostale infraastrukture Aluminija, istu prepustili Draganu Čoviću i kadrovima HDZ-a , da bi isti sa Izraelskim , odnosno „ Jevrejskim lobijem „ nastavili i dalje pljačku, uz sospstvenu korist ove stranke, a o radnicima bez dionica i obeštećenja, ova vlada nikada nije se brinula, a znala je prisvojiti 44% tzv. finansijskog kapitala firme.
Istina je, da sam lično nedavno, imenovanjem novog državnog tužioca, gospodina Kajganića i njemu pisao i zamolio ga da otvori dosije i započne istinsku proceduru i proces sa stanjem u Aluminiju, „ niti po „ babi „, Bogu i Allahu, već po pravdi „ bez kadija, koji bi nas tužili i branili, pod uslovom da Dragan Čović i njegovi kadrovi nisu već prije njegovog imenovanja, opeljušili svu sudsku arhivu, prema doskorašnjem ustaljenom režimu djelovanja.
Naša javnost i građani i državljani, ove nam naše jadne i jedine domovine Bosne i Hercegovine, trebaju i moraju znati uvijek istinu i samo istinu.
Iako nisu položili ispet zrelosti i lične savjesti, niti ovoga oktobra, moraju biti upoznati sa kadrovima koje su i kako birali, kako za buduće vrijeme ne bi očekivali nezasluženu nagradu u bilo čemu.

SVE VIŠE LICEMJERJA SVE MANJE GOSPODE

Posted: 17. Novembra 2022. in Intervjui

U ovom našem suludom vremenu sve se izvitiperilo, iskrivilo, izlapilo, sve što je bilo dobro srozavava se i naginje lošu, sve što je pošteno popušta pred lopovlukom, pravda posrće pred nepravdom, istina sve teže odoljeva lažima, a ono što je bilo uzor srozava se i gubi ugled… Sve je više prevaranata, dvoličnjaka i licemjera, a sve manje iskrenih i poštenih, sve manje gospode i onih na koje se možemo ugledati i s njima se ponositi, a sve više obogaćene fukare.  Nema više gospode kakva je bila nekada, u bijeloj košulji, odjelu i mantilu, sa šeširom, kravatom, lakovanim crnim cipelama, kišobranom u ruci… Moralna pravila su ostala jasna i dosljedna, ali ih sve više skrnave i srozavaju kako provincijalizam tako i visoka politika.

Pojam gospodin- gospođa- gospođica

Izrazi gospodin, skraćeno g., gdin, gosp. i gospođa –  gđa., gospođica – gđica i dalje se koriste za tituliranje odnosno formalno iskazivanje poštovanja prema odrasloj muškoj i ženskoj osobi. Ovi izrazi potiču iz feudalnih vremena, a nastali su od riječi “gospodar”, koja je u početku korištena isključivo za plemiće a kasnije i za druge pripadnike društvene elite, koji su raspolagali i gospodarili značajnim kapitalnim vrijednostima. Kada su sredinom 20. vijeka formalno nestale društvene razlike na osnovu porijekla izraz je korišten i za nosioce vlasti i druge nosioce društvenih funkcija. 

Pod pojmom “gospodin” uvijek smo prepoznavali nekog ko je veoma otmjen, besprekorno odjeven, pazi i zna kako se treba ponašati. Sve do nedavno, dok konfekcija nije preplavila sva evropska i svjetska tržišta, u svakom  većem gradu postojali su modni krojači, koji su imali svoju klijentelu, kojoj su šivali odijela po njihovoj mjeri i zahtjevu.

U to vrijeme stariji i umišljeniji su mlađe i one sa niže društvene ljestvice u komuniciranju titulisali sa “ti”, a oni njih sa gospodine i “Vi”.

Gospodin je poštovan i priznat i ima superioran položaj, koji obično duguje svom porijeklu, materijalnom bogatstvu, političkom uticaju…Značilo je to biti tačan, ustati i dočekati na nogama, otvoriti vrata drugima, iskazati poštovanje, davati komplimente, biti uljudan, prilagoditi se svakom društvu i ne isticati svoje vrijednosti i bogatstvo. 

Karakteristike istinske gospode i danas su uglađeno ponašanje, osmijeh za svakog, strpljenje i ljubazno obraćanje prema svima sa – izvolite, hvala, molim.. 

Osobe sa ovim osobinama bile su dostojne poštovanja i uvažavanja, kako ranije, tako i danas.

Za gospodina i danas kažemo “gospodin od glave do pete”. Govori nadahnuto ali kontrolisano, nenametljivo ali sugestivno…Odmjeren je u riječi, uzdražan u pokretima…uvijek spreman da sasluša. Obraća se sa respektom i uvažavanjem prema svojim sugovornicima bez obzira na njihov društveni položaj i uzrast…Prema djeci uljudan i djeluje poučno, vaspitno i savjetodavno…A kad je uz gospodina gospođa- dama, elegantno je i besprekorno odjevena, namirisana…odmjerena u ponašanju, uzdražana u govoru…

Prava gospoda, bez obzira da li su bili gradskog ili seoskog porijekla, nikad nije bila prosta, rasklašena.. 

Ranije se znalo ko je gospodin. Nije bilo dileme u tome koga nazvati gospodinom, jer je po izgledu i ponašanju to zaista i bio. Danas svakog zovu gospodin, a tako ih malo funkcionira na toj matrici.

Gospoda je galantna i darežljiva…Uglađeno ponašanje, strpljenje i prema svima  smješak i ljubazno obraćanje.

Oni moćniji vozili se u kočijama, u kući imali personal koji je opsluživao domaćinstvo…Bili su to dadilja, kuhar, kočijaš, vrtlar…

Danas je uobičajeno pri ophođenju našeg sugovornika nazvati – gospodin. Ranije se ta riječ pisala sa velikim slovom, kao izraz posebnog poštovanja, ali kako se sve u novim vremenima izvitoperilo i veliko slovo se smanjilo, kao i većina osoba koje taj pojam označava. Tako se dogodilo da gospodina oslovljavamo sa Vi, a on nas sa ti. Gospođa se uvijek persirala, pa čak su ranije i djeca persirala svoje roditelje. 

Gospoda i drugovi /drugarice u socijalizmu

U socijalizmu smo svi bili drugovi, iako se i tada znalo ko je drug sa velikim “D”, a ko običan čovjek sa malim “d”. Drug je zvučalo bolje, prisnije, ljudskije…zbližavalo i vodilo u težnji da svi budemo bliski, drugari. Uprkos tome razlika između radnika u fabrikama, poljoprivrednika na njivama  i činovnika u uredima bila je prepoznatljiva, vidljiva i evidentna. 

U socijalizmu su i činovnici  višeg ranga smatrani gospodom za razliku od radnika od kojih su samo neki koji su avazirali bili gospoda. Kad skinu radno i obuku paradno odijelo, ako su ga imali i s porodicom krenu u nedeljnu šetnju, kino, pozorište ili na prijeme, bankete i svečanosti, ako su bili pozivani.

Čak su i djeca od gospode bila gospoda, gospodčići…, jer ih je majka pažljivo odijevala, njegovala i usmjeravala, da se razlikuju od druge djece. Bili su okupani, čisti, uredno začešljani, dobro odjeveni i jeli jela koja svima u to doba nisu bila dostupna…

Pa i neke profesije, bez obzira ko ih predstavlja, smatrane gospodskim i kao gospodin tretiran svako ko im je pripadao. Takvi su bili ljekari, koje su iz poštovanja i respekta zvali doktor, apotekari, sudije, činovnoci višeg ranga…

U tim vremenima “Bonton” je bio svima dobro poznata i priznata knjiga, u obrazovnom procesu obavezna lektira koju je svako trebao da pročita i iz nje proširi i dopuni saznanja o dobrom ponašanju stečena kroz porodični odgoj, tokom školskog obrazovanja i u godinama ranog mladelačkog odrastanja. Za svaki propust i prekršaj u kulturnom ophođenu prekršitelj je upućivan da čita Bonton.

U Titovoj Jugoslaviji pojam “gospodin” nije izbrisan, niti zaboravljen, ali je zamijenjen za pojam “drug”,  gospođa – gospođica sa “drugarica”. Raspadom Jugoslavije promijenilo se i drugarstvo, a pojam gospodin vratio se u formalnom i suštinskomom smislu. Danas mnogi, koji se još sjećaju tih vremena, znaju reći: “Dok smo bili drugovi bili smo gospoda; sad kad smo gospoda više nemamo drugova”.

Kavalir

Za razliku od gospode i gospoštine za mušku osobu, elegantno obučenu, prefinjenog ponašanja i posebno uslužnu prema osobama ženskog pola, govorilo se da je-  kavalir, a nastao je kao rezultat zapaženih manira u kulturnom ponašanju i ophođenja muških prema osobama ženskog pola.

Kavaljer/ kavalir je ljubazan, galantan uslužan muškarac koji se zaštitnički i s puno uvažavanja i poštovanja ophodi prema damama. Dobri galantni maniri kavalira bili su otvoriti vrata dami, ustupiti joj mjesto, pridržati joj kaput…počastiti u lokalu. Riječ kavalir ni danas nije promijenila smisao, ali je sve manje muškaraca koje možemo nazvati kavalirom. Rezltat je to dinamičnijeg života kojim živimo.

Džentlmen

Epitet džentlmen ide pod ruku sa pojmom gospodin. Džentlmen (engleska riječ- gentleman) je muška osoba sa najvišim moralnim standardima. To je galantan gospodin, vaspitan, pristojno se ponaša, ima lijepe manire, a u pravilu pripada višim društvenim slojevima. Ženski ekvivalent je- dama. U stvarnom životu džentlemen se predstavlja i potvrđuje uglađenošću,  superiornošću, plemenitošću,…Naravno, ni džentlemen nije savršen, ali je u pravilu dobro obučen, ima svoj stil i ophodi se ljudima s puno poštovanja. 

Ranije je epitet džentlemen dobivao svako ko je imao visok društveni polžaj, bio dovoljno bogat i nije morao zarađivati za život. Danas ga više čini uglađenost i karakter…nego novac. 

Kod nas je pojam džentlemen prepoznat nešto kasnije, a odnosio se uglavnom na pripadnike više klase zapadnih zemalja, Amerike, Engleske…

Kada je čovjek postao gospodin?

Prvu definiciju riječi “Gospodin” postavio je prije 150 godina historičar John Walter Wayland: “Pravi gospodin je onaj koji je uljudan, iskren i saosjećajan, čija djela prate izgovorene riječi, koji siromašnog ne podsjeća na siromaštvo, koji više razmišlja o pravima i osjećanjima drugih, nego o svojim, koji se ne ulaguje bogatstvu, ne razmeće i ne hvališe svojim  posjedom i postignućima.” 

Po John Walteru Waylandu pravi gospodin je onaj čiji su postupci izraz dobre volje, oštrog osjećaja za uljudnost i čija samokontrola prati svaku nepredviđenu i iznenadnu okolnost; onaj koji siromašnog ne podsjeća na njegovo siromaštvo, neuglednog na njegovu neuglednost ili bilo kakvu inferiornost ili deformitet, ko je ponizan pred samim sobom ako ga nestašica natjera da druge čini poniznim, ko se ne ulaguje bogatstvu i snishodljivo savija kičmu pred moćnikom ili se razmeće i hvališe svojim  posjedom i postignućima, koji je iskren kada govori, ali pun saosjećanja i naklonosti, onaj čija djela prate izgovorene riječi, koji više razmišlja o pravima i osjećajima drugih ljudi nego o svojim i u čijem su vlasništvu ugled i čast svete i moćne vrline.

Gospodin i gospoština

Gospoština je bila težnja i izazov u kojem želiš i sam biti i vidjeti sebe…Gospodina uvažavaš, cijeniš, poštuješ.. Imaš respekt prema njemu. Gospodin je bio i treba da ostane karakterna osoba sa dosta vrlina, koji se pristojno i učitivo ponaša, nevezano da li je bogataš ili siromah, radnik ili činovnik. On je dopadljiv, plemenit, oličenje nečeg visokog, vrijednog, dostojanstvenog, privlačnog i poželjnog, sa kojim su i žene opsjednute.

Upotrebiti riječ “gospodin” za nekog ko se postavlja iznad tebe i smatra se tvojim gospodarom, ističe svoju nadmoć nad tobom, ako nije iznuđeno, u nekom smislu predstavlja podređivanje i potcjenjivanje sebe.

Prestonicom gospoštine smatra se Velika Britanija.. A postojala je i uživala svjetski ugled “Bečka škola”, koja je ostala u sjećanjima mnogih kao rasadnik gospoštine…Kao oblik gradske kulture gospoština se poistovjećuje sa plemstvom u feudalizmu, aristokracijom i buržoazijom u kapitalizmu.

Za razliku od gospode su primitivci, skorojevići, iskvarene osobe nedostojne punog poštovanja i uvažavanja. Nadmeni, prepotentni, snobovi…Gospodin je (čak i kao pojam) izrastao i narastao toliko da više ne može i ne mora rasti, a primitivac zauvijek ostaje mali, fizički i moralni patuljak. 

U ranoj fazi socijalizma i po shvatanju teoretičara komunizma gospoština je tretirana kao vid nejednakosti, koju treba ukloniti, zabraniti i prevladati, jer je zasnovana na izrabljivanju radničke klase. 

Nasuprot pravoj gospoštini, koja je uvažavana ali skromna, nikad rasipna i bez prepotencije…je snobovska, lažna i mangupska gospoština… 

Za sve one koji su po mnogo čemu odudarali od gospoštine, a naturali se i pokušavali predstaviti gospodstvenim, kod nas se govorilo “noga lička a cipela bečka”…

Devalvacija gospode i gospoštine

Sa globalizacijom je i gospoština promijenila formu i nestala u farmerkama i džaketu proizvedenim u Kini…

Savremeni gospodin je, naročito u nekim sredinama, sve više je pojam, a sve manje simbol kulturoloških vrijednosti. Pa i  sama riječ je već odavno i dobrim dijelom potrošena. Gubi svoj pravi smisao.Veoma često je to beskičmenjak i licemjer – umjesto moralna i duhovna vrijednost…Kako prihvatiti i zvati gospodom fukare koje su se u ratu na tuđem jadu i muci obogatile i namirisale, pa umišljaju da su gospoda? 

Pri nastupu čelnika državnih organa, međudržavnih i državnih organizacija, vlasnika i menadžera velikih kompanija, pri njihovim služnemim i privatnim kontaktima i istupima u emisijama kod novinskih i TV reportera, često se riječ “gospodin” izgovara sa posebnim naglaskom, iako pojedinim ne pripada ni jedno od ovih osam slova, a diže im rep i rejting, pa ne daju sa sobom ni razgovarati. Pokondirene tikve, skorivići i primitivci…glumili gospodu, a ni po čemu se nisu odlikovalli, naprotiv u mnogo čemu su odudarali od svega što se moglo smatrati gospodskim. Dočepali se novca, imovine, položaja, zagladi kosu, objesili kravatu..i misle da su postali neko i nešto…

Upravo zato s pravom se pitamo, da li je veći gospodin bio onaj ranije uvijek u odijelu sa šeširom, kravatom, lakovanim cipelama, kožnom tašnom i kišobranom ili danas onaj koji je u slobodnom vremenu u trenerci, džaketu, sprintericama?…Da li je veći gospodin bio činovnik sa čuperkom na glavi, brižljivo čuvanim od vjetra i kiše da ga ne razbaruši i skvasi ili danas neki ćelavko oslobođen predrasuda i sa kapuljačom na glavi?… 

Neki kažu gospodin se rađa, a neki gospodin se postaje. Jedno je sigurno –  Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. A što ako maska sraste s licem? – pitaju se mnogi od nas, kao Ivo Brešan.

Ma šta mislili, željeli i čemu težili, ma koliko društveni moral oscilirao, vrijeme gospode i gospoštine, vrijeme kavalira i džentlmena nije prošlo, ono pripada prošlosti, sadašnjosti ali i predvidivoj budućnosti, jer točak istorije niko osim Boga ne može zaustaviti. 

Burlington 18. 11.2022                   

  Zijad Bećirevic

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

„ Juče smo svjedočili prvoj konstitutivnoj sjednici Narodnoj skupštini RS koja je bila u sjeni “nastupa” predsjedavajuće poslanice Nataše Radulović, predstavljanje novih poslanika prošlo je uz viku, svađu, prepirke, bojkotovanje državne himne i sad već najpoznatiju riječ u Republici Srpskoj “obadati”./ citat, portal Buka.ba /.
Često sam boravio u bivšem Sovjetskom savezu i u gradu Moskvi, gledao mnoge cirkusne prestave sa velikim oduševljenjem i bogatstvom sopstvene duše, osjećaja i nadahnuća radi prekrasne umjetnosti.
Teško se dolazilo i do karata za Boljšoj teatar, kao sinonim veličanstvenih predstava, sa knezom Igorom i njegovom ergelom „ lipecarena „ na pozornici, a bivalo je interesantnih klovnova.
Međutim, jučerašnja Skupština RS-a u Banja Luci, ponajviše je upravo obilovala sa brojnim „ klovnovima „ nažalost našeg Balkanskog ili velikosrpskog nacionalističkog profila, ali su se mnogi od prisutnih istinski „ obadali „ poput mušica na zadnjicama, konjske ergele.
Kažu, da je trebao biti neki svečani i demokratski čin zasjedanja ove prve konstitutivne sjednice, međutim, nije bilo niti slova „ D „ od demokratije, jer je upravo sve bila lakrdija, po scenariju njihovog despota i diktatora, njihovog guslara Milorada Dodika.
Ovaj njihov čobanin, svinjogojac i vlasnik tog veliko srpskoga stada, za blejanje i „ vođe i onđe „ upravo je i postavio neku svoju „ pastiricu „ koja je bila daleko od bontona i uljudnoga vođenja ove sjednice.
Kako se samo siledžijski odnosila i ponašala prema izabranim parlamentarcima iz opozicije, sa kakvim ovčarskim vokabularom i nadobudnim veoma drskim i sramotnim riječnikom, vjerovatno prema uputama njenoga šefa, svemoćne nacionalističke velikosrpske i proruske stranke SNSD-a, koja je metodom kriminalno lopovskom sistema sa brojnom krađom glasova, došla u Skupštinu, da kao takvi pokažu i svu svoju osionost i drzkost, prema svim drugim i drugačijim.
Mene lično, kao Bosanskog Srbina i bivšeg parlamentarca i Bosne i Hercegovine sa Skupštine na Marijin Dvoru, kao i Saveznog parlamentarca iz Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, morao je odmah stomak zaboliti gledajući i slušajući ovaj veliko srpski banjalučki cirkus i vašar.
Odmah sam se prisjetio i mostarskih grafita, iz vremena agresije na Mostar, u centru na Rondou, na kući ugledne trgovačke srpske porodice Peško, pisalo je ; „ Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom”.
Istina je, prošlo je vrijeme, ali njeno pravo značenje upravo, danas osjećam i razumijiem.
Međutim, srećan sam i pored moga rođenja i porijekla, dugogodišnjeg boravka u Srbiji, kao Beogradski student, graditelj i stručnjak a danas dio penzionerskih primanja, parlamentarac Savezne Skupštine, ipak sam ostao ortodoksni i ponosni Bosanski Srbin, te nisam postao dio ove „ klovnoske „ srpske porodice, kao Srbin, bila bi mi izuzetna sramota i poniženje.
Pomislio sam u sebi, moleći ovozemaljske duhove i sve nebeske vile, da nam se samo za trenutak povrati naš drug Tito, uz pomisao jadna li nam svima nama majka, koja je izrodila ove idiote, da nam čine neku vlast bilo gdje, na nivou ili sastavu bilo kojega značaja i karaktera.
Požalio bih i moje sunarodnjake, recimo da su Bosanski Srbi, ali su neki deklarisani Srbi, koji „ fol „ kakvog li apsurda vole Srbiju i Rusiju, ali mrze i ne vole svoju rodnu grudu i domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Naše „ seronje „ i kvisingle, koji sjede na dvije stolice i stalno nam odašilju idiotske poruke pune mržnje i raznih gadosti, posebno našim vrlim i dragim uljudnim i vrijednim, patriotskim komšijama i sugrađanima Bošnjacima, kao eto ovi su neka nacionalistička , fašisoidna rasa Srba i Hrvata.

Jadna li je i čemerna i naša Evropa, koja je i primila ovakve u svoje redove, a naši Kosovari, Bosanci i Hercegovci i svi građani ove nam jedine domovine, trebamo se i dalje moliti istom njihovom Bogu, koji ih je sa svojim ovozemaljskim izaslanicima, redovno pratio u njihovim agresorskim zlodjelima na ovim teritorijama.
Nažalost, ovaj naš sumanuti, zaluđeni i indolentni narod, nije se uspio razbuditi i donekle opametiti i na proteklim izborima u oktobru, tako da i danas gledamo ovakve cirkusijade, da očekujemo i dalje da nam fašisoidni nacionalistički „ tandem „ rušilačkih blizanaca, Dragan Čović i Milorad Dodik sa svojim strankama HDZ-om i SNSD -om trebaju da kroje našu sudbinu i da nam ponude nakaradnu vlast.
Ovo smo htjeli i zaslužili smo da i dalje gledamo ovakve tragikomične cirkusne prestave.

Svaka riba smrdi od glave!

Posted: 14. Novembra 2022. in Intervjui

Povjerenje građana BiH u pravosudni sistem Bosne i Hercegovine je danas na izuzetno niskom nivou. Premda je procesuiranje predmeta visoke korupcije i kriminala postavljeno kao najviši prioritet bh.pravosuđa, spisi i dokumenti još uvijek skupljaju prašinu u ladicama i biroima. Slučaj ”Kajmaković” je ekvalentni i najsvježiji primjer zbog ćega se bh. pravosuđu ne vjeruje, te zbog ćega bh.pravosuđe mora počistiti vlastiti kuću od korumpiranih tužioca i sudija.
Međutim, današnja izjava predsjednik VSTV BiH Halila Lagumdžije, u intervjuu za Glas Amerike, u kojoj se ističe kako ”informacije iz SKY aplikacije možda neće biti priznati kao dokazi ” dovodi u sumnju iskrenost namjere bh. pravosuđa da se izbori sa endemskom korupcijom u BiH. Podsjetimo se da je Sky aplikaciju u BiH koristilo više od 2.000 ljudi iz kriminalnog miljea a među njima i sudije i tužioci.
Predsjednik VSTV-a dalje tvrdi da u ” pravosudnoj zajednici i javnosti se uveliko špekuliše da li nalazi iz ove dvije aplikacije (op.”Sky” i ”Anom”) , odnosno presretnute komunikacije, mogu biti zakoniti dokazi. Ta odluka će biti na sudovima koji će razmatrati svaki slučaj pojedinačno.”
Ovakve izjave predsjednika VSTV-a su kontradiktorne , neodgovorne i štetne. Ono što bh. javnost spekuliše je iskrenost, volja i istinska namjera bh. pravosuđa da upotrebi relevantne zakonske dokaze iz provaljenih aplikacija u procesuranju predmeta visoke korupcije.
Da bi dobili korektnu predstavu o ćemu se radi i kako to rade nekorumpirana pravosuđa podsjetit ću vas na sledeće činjenice;
Nakon što je međunarodna policija uspijela da dešifruje poruke Encrochat-a i Sky ECC-a mnogi kriminalci su nastavili svoju konverzaciju putem usluga jedne nove aplikacije pod imenom „Anom“. Ono što nisu znali da je app bio u stvari „zamka“ instalirana od strane policije čiji sadržaj je ona kontrolisala. Zahvaljujući ovom appu uhapšeno je oko 800 osoba širom svijeta. Broj uhapšenih u Švedskoj je bio 155, dok u Australiji taj broj je preko 200 osoba.
Anom je kriptirana (šifrirana) telefonska usluga čiji je posrednik bio FBI sa preko 12 000 korisnika u čitavom svijetu. Ovaj app je bio nešto sasvim drugo nego što su to bili Encrochat i Sky ECC iza kojih su stajale privatne firme čiji je kriptiranje ranije dešifrovano od strane policije. Anom se pokazao kao idealno riješenje nastalog „vakuma“ i problema komunikacije kartelskih mreža nakon što su prethodne aplikacije „razvaljene“. Ono ćega nisu bili svijesni svjesni je da se iza „navlakuše“ krije FBI i australijska policija čiji su IT stručnjaci modifikovali app sa skrivenenim „glavnim ključem“ koji je mogao sačuvati svaku poruku što je omogućilo njegovo dešifrovanje i arhiviranje. Čitava akcija je sprovedena pod kodnim nazivom „Trojan Shield“(Trojanski štit). Specijalni mobilni telefoni bez kamere i funkcije za snimanje zvuka prodavani su na crnom tržištu. Korištenje telefona od strane pojedinica iz samog vrha mafije i narkokartela širilo je dalje povjerenje kod drugih pripadnika kriminalne mreže na nižim nivoima. U operaciji Trojanski štit je bilo angažavana policija iz 16 zemalja. Prema njihovom saopštenju, zahvaljući ovom appu, spriječeno je na desetine naručenih ubistava. Od ovih 800 koji su uhapšeni nekoliko njih je iz vrha narkokartela i organizovanog kriminala koji su naručivali i organizovali ubistva. Samo u Australiji zapljenjeno je preko 100 komada raznog naoružanja, blizu 7 tona droge te velike količine keš-novca.
Nedoumica predsjednika VSTV-a Halila Lagumdžije je potpuno nerazumljiva. Zbog ćega se u javnost plasiraju zlonamjerne špekulacije kako se presretnute komunikacije ne mogu koristiti kao zakonski dokazi? Primjeri 16 zemalja gdje su procesurane na stotine osoba i, pa i oni iz vrha mafije demantuju Lagumdžijinu tvrdnju zbog ćega on kao predsjednik VSTVa treba preuzeti odgovornost. Na kraju nas predsjednik VSTV-a smiruje činjenicom kako će „VSTV, Ustavni sud i Britanska ambasada organizirati pravosudni forum na kojem će se razgovarati o zakonitostima dokaza iz Sky aplikacije.“
Kako to kod nas već biva, forumi i osnivanje komisija su najčešće alibiji kako se bi se izbjegla odgovornost i onemogućilo procesuiranje visoke korupcije. Kupuje se vrijeme i čuva kriminal u vlastitoj kući.
Uostalom, na loš rad, smanjenje efikasnosti i povjerenja javnosti u pravosuđe u BiH ukazala je i Ambasada SAD u BiH u svom posljednjem izvještaju od 8 septembra 2022.

Mr. sci. Edin Osmančević

Kažete da nećete sa SDA i DF-om u koaliciju, jer vam Bakir i Željko ne odgovaraju.
Da li je zaista, trojka ili osmorka sa svojim još koliko stranaka, istinski pomahnitala da idu na noge nacionalističkim strankama, koalicijom uastaša i četnika, te kao suludi, da nam krojite sudbinu države i našu građansku.
Da li ste preko noći postale istinske probosanske i tobožnje „ patriotske stranke „ te gospoda Konaković, Nikšić, Forto i ostali dolazite na noge najvećim i najcrnjim dušmanima našega sistema, naše jedine domovine i većine građana, nacionalistima lukavim i prepredenim, strankama HDZ-u i SNSD-u i njihovim dokazanim veliko srpsko hrvatskim kriminalcima i lopovima, naciolističkim fašisoidnim rušiteljima našega sistema, rusofilima i sljedbenicima genocidne politike njihovih uzora i tvoraca, od Franje i Slobodana, Radovana i Mate, do Dragana i Milorada.

Evo vas pozdravlja iz Mostara Milan, mostarski Sarajlija !
Nemojte zaboraviti u startu u šta se upuštate, jer „ lukastvu „ stati nogom za vrat znali su i naši stari, a pouke su dobro došle.

Hej Vi, urazumite se i osvjestite, stanite pred vaša ogledala, te se i posljednji puta preispitajte da li vama zaista treba određena psihijatrijska pomoć ili vam je nužna neka terapija za čišćenje moždanih vijuga, da konačno i počnete razmišljati vašim mozgovima, ukoliko ga još imate.
Zar vi zaista mislite da je gospodin Bakir i stranka SDA ili šta to nedostaje DF-u i Željku Komšiću, da su gori od vaših pregovarača.
Kako to da zaboravljate neke elementarne činjenice, da je stranka SDA i najveća nacionalna stranka u Bošnjaka, da je istinski branila i odbranila našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, od agresora sa zapada i istoka, sa vama zajednički.
Ako je sve ove godine gospodin Bakir griješio, a u mnogome i jeste griješio što je neosporno i moglo bi se mnogo toga nabrojati nekom prilikom,ali se ne smije zanemariti da ta ista stranka ima izvrsnih kadrova, koji i srcem i dušom vole, žive i djeluju za Bosnu i Hercegovinu.
Prvi naš predsjednik i babo Bakirov, rah. Alija ma koliko bio dobar, griješio je u mnogo čemu, ali mu je neoprostivo da prima odlikovanje od velikog dušmanina i agresora Franje Tuđmana.
Nije niti gospodin Bakir vječni predsjednik stranke SDA,valjda će se uskoro i sam povući i prepustiti kormilo stranke mladim i pametnim kadrovima, a ima ih podosta, sa kojima se može naći zajednički jezik i ustrojiti jedinstvene programske ciljeve, mimo ovih nacionalističkih dušmana iz HDZ-a i SNSD-a.
Poštovani Bošnjaci, kao što znate da smo u dvostrukoj agresiji, sa istoka i zapada imali tzv. UZP iz vana, od susjednih i komšijskih država, Hrvatske i Srbije, pitam vas da li to znači, da sada vi unutrašnji naši Bošnjaci želite tako i nastaviti sa „ udruženim zločinačkim poduhvatom .
Želite eleminisati najaču i najveću stranku u Bošnjaka, suludo se nadajući da kod istih ovih sljedbenika, koji su činilili genocid i urbicid, nečete im pripomoći okončanje i izvršenje njihovih ideoloških zacrtanih nakana, koje nisu uspjeli svojim ubitačnim metodama.
Kako to ističe uvaženi reis ef, Mustafa Cerić ;
„ Danas suočavanje Bošnjaka sa samima sobom važnije je i hitnije nego ikada dosada zato što nakon uspjeha, ako ga bude, „udruženog osvetničkog poduhvata“, koji je na djelu, nema popravnog. U tom slučaju Bošnjaci će pobijediti sâmi sebe u korist onih koji ih nisu mogli pobijediti ni kroz genocid ni kroz udruženi zločinački poduhvat.
Pitamo vas, udružena osmo stranačka politička elito, većinskih Bošnjaka; „ zaista radite u korist HDZ-a i Dragana Čovića koji se odjednom promjenio u korist „ udruženog zločinačkog poduhvata „iza kojeg stoje lične frustracije i ambicije među Bošnjacima, gdje nestaje nacionalna i državna svijest „ / citat ef Cerića /.
Molimo vas, u današnjem rekao bih posljednjem trenutku i vremenu, razmislite i posljednji put pred vašem „ ogledalcem „ da ga priupitate „ ogledalce, ogledalce „ reci nam da li smo razumni i da li biramo dobar naš put, ili će mo izabrati zajednički put sa ciljem koji je prihvatljiv za očuvanje naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, za koju smo se zajednički borili i mnogi naši dali i svoje živote.
Kao mostarski Sarajlija, veoma sam razočaran da se u mome rodnom gradu, zaista i vodi takva politika, s obzirom na sve centrale vaše udružene stranačke osmorke, a kao građanin grada Mostara, ponajbolje i najcrnje smo osjetili i danas osjećamo sve tegobe i muke diskriminacije od strane ustašoidnih nacionalista HDZ-a i razaračkog djelovanja „ rušilačkih blizanaca „ Dragana Čovića i Milorada Dodika, sa svojim strankama i istomišljenicima ?
Zato vam još jednom iskreno poručujem; „DON“T FORGET „

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Nedjelja je, kao vremešni čovjek u osamdesetim godinama, penzionerskim danima, sjedim u tišini toplog i prijatnog svoga doma, čitam Nobelovca Eliasa Canettia „ Spašeni jezik „, povremeno otvaram internet, te čitam i pratim mnoge zanimljeve događaje.
Međutim, još uvijek sam pod strašnim goživljenim sinoćnim utiscima iz mostarskog centra za kulturu, gdje je održana promocija fascinantne i dugo očekivane monografije; „ Heroji Mostara .
Velika sala Centra za kulturu bila je premala da sinoć primi sve zainteresovane za promociju knjige “Heroji Mostara”.
Organizacija i video prezentacija u drugim dijelovima prostora, bila je profesionalno i idilično funkcionalna, da su posjetioci i prekobrojni mogli pratiti promociju..
Promociji knjige ili bolje reći ove fantastične fotomonografije od preko 560 stranica, prisustvovali su branioci Mostara, komandanti brigada Armije RBiH, zlatni ljiljani, pripadnici MUP-a RBiH, članovi ratnog Predsjedništva Mostara i operativnog tijela, porodice poginulih boraca, osoblje Ratne bolnice i brojni građani Mostara, koji su veoma oduševljeno pozdravljali sve prisutne, a po završetku svima su podječjeni primjerci iste i to besplatno.
Važno je istaći da je autor ovoga istorijskog djela Safet Oručević, sa aktuelnim mostarskim komandantima i saborcima iz najtežih vremena, dok je osnovni tekst za knjigu uradio odavno afirmisani novinar Alija Behram, koji je istovremeno kao uvodničar cjelovite promocije i ponajviše dao osvrte na sadržaje, značaj i cjelovitu važnost i značaj izrade ove knjige.
Suština i cilj je istinski postignut, da se njenom izradom i promocijom, poslije dužeg perioda iščekivanja da ugleda svjetlo dana, a gosinama je pripremana, da se iskaže dokumentovana herojska borba za odbranu Mostara u periodu 1992.-1995., uz neposredno svjedočene neposrednih aktera svih ratnih događanja na ovim našim prostorima.
Upravo su i ratni komandanti odbrane Mostara, inače i promotori ove monografije, Semir Drljević- Lovac i Esad Humo, pored svoga izlaganja, prije svega naznačili veliku ulogu i zahvalnost autoru Safetu Oručeviću i njegovoj organizaciji, već veoma afirmisanoj i nadaleko čuvenom „ Centru za mir i multietničku saradnju „ koji je formirao, sačuvao i obezbjedio takvu arhivu dokumentacije, zlata vrijednu.
Kako je to istakao u svome kratkom, ali veoma interesantnom izlaganju komandant Esad Humo ;
“Ovo je svjedočanstvo jednog vremena i priča svih nas. Nisam vidio da je nešto slično napravljeno u BiH. Knjiga govori o svima nama, o Mostaru u jednom vremenu i čudesnom otporu. Poslije svih ovih godina i svega propuštenog, kad vidim sve ove ljude ja sam sretan. Jer ovo je dokaz da kad treba opet možemo i bićemo zajedno jer ono što je iskovano u vatri rata ne može se razdvojiti. To je naše jedinstvo koje nas je spasilo”, rekao je Humo.
U svome izlaganju, autor knjige i njen idejni tvorac i realizator, na radost svih nas, Safet Oručević istakao je ;
“Knjiga je pisana i za generacije iza nas, da se susretnu sa činjenicama koje i mi pomalo zaboravljamo. Ona je trajno svjedočanstvo o herojskom otporu grada, njegovih branioca i građana, a posebno onih koji su ugradili svoje živote u slobodu i mir koji danas živimo. Ovo je priča aktera jednog burnog i tegobnog vremena, koja će podsjećati i kojoj će se vraćati, kako sadašnje tako i buduće generacije”, rekao je Oručević.
Međutim, nisam imao namjeru i dublje, konkretnije i sadržajnije iznositi sadržaje i značaj knjige, jer sam htio iskazati određeno oduševljenje profesionalnom organizacijom, odzivom prisutnih građana, funkcionalnom video prezentacijom, da je ovakvu promociju mogao istinski osmisliti i ponuditi, upravo naš Safa, od milja deklarisan, a zvanično je to zamjenik komandanta 4. Korpusa Armije RBiH i bivši gradonačelnik Mostara.
Kao rođeni Sarajlija ili mostarski Sarajlija,Bosanac, po običaju pišem ispod svojih tekstova, nisam rođeni Mostarac, ali sam građanin i stanovnik ovoga grada, u polovini svoga životnog vijeka , te sam istinski živi svjedok događaja od 1970 -te godine do današnjih dana, veoma objektivni posmatrač , sa istinom i samo istinom.
Zato, lično i potvrđujem da ovako nešto mogao je osmisliti i realizirati, gospodin Safet Oručević.
Upoznao sam ga isključivo od perioda dvojne agresije na grad Mostar i našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, a posebno poslije Dejtona i organizacije prvih postdejtonskih izbora za Gradsko vijeće Mostara.
Zahvaljujući njegovim sposobnostima, intuiciji, inspiraciji, intelegenciji, hrabrosti i ljubavi prema Mostaru i njegovim građanima, aktivno se uključio, organizovao i lično osmislio i vodio cjeloviti inžinjering i kampanju, organizovane građanske izborne liste „ za jedinstveni Mostar „ kao njen čelnik.
Kao građanin i stanovnik zapadnog dijela Mostara ( stan u DUM-u )i profesor Elektrotehničke škole u tome dijelu grada, kao pripadnik srpskoga roda, istinski i iskreno sam se priključio ovoj opciji po nazivu i željama za jedinstveni Mostar.
Naš Safa je, upravo kao izuteni strateg i vizionar, sve to osmislio, organizovao i djelovao sa svojim saradnicima, tako da smo na tim izborima, po prvi puta i pobjedili, našeg suparnika, docnije i iskazanog neprijatelja svih naših želja i napora, do državnog nivoa vlasti , nacionalističkih struktura HDZ-a , sa Mijom Brajkovićem, Draganom Čovićem i brojnim inim „ bojovnicima „ .
Primjera radi, naš Safa je veoma ispravno i konstruktivno tada osmislio i značajnu ulogu u izborima naše brojne dijaspore u Evropi,te je brojne naše prestavnike upućivao u mnoge zemlje za razgovore i susrete sa našim građanima, a pok. Josipa Jolu Musu, doktora Safeta Omerovića i moju ličnost, je zapala sve države Skandinavije, koje smo mobišli i uz dobrodošlicu porazgovarali sa našim sugrađanima, što je na kraju izbora i značajno urodilo plodom.
Ovom prilikom moram istaći i moju ličnu doživljenu golgotu, jer sam po Statutu tada postojećem, kao izabrani i najstariji vijećnik Gradskog vijeća, trebao predsjedavati i prvoj konstiturajućoj sjednici Gradsko vijeća.
Tada su stupile na scenu retrogradne, nacionalističke i ustaške snage HDZ-a ( kao gubitnika izbora ) koje su pokušale moju likvidaciju, a nisu se ustručavali da nađadnu i gospodina Hansa Košnika, kao prestavnika OHR-a u Mostaru.

Dakle, događaji veoma znani u široj javnosti, objelodanio je to i „ Feral Tribune „ u to vrijeme ugledni medijski list, a uslijedila je i posjeta mnogih ambasadora uglednih i moćnih država Evrope i Amerike, za neposredne razgovore i saznanja sa mnom lično.
Istina je, odmah su mi ponudili „ politički8 azil „ u jednu od zemalja po mojoj želji.
Međutim, ističem po ko zna koji puta a isto sam opisao i u mojoj izdatoj knjizi PROGNANIK U SVOME GRADU, da me odmah u svoj ured, kao tadašnji gradonačelnik, pozvao na razgovor naš Safet Oručević i rekao mi je tada ; „ Milane, sve znam ništa mi ne govori, ti nećeš nigdje ići, trebaš nam, već reci gdje hoćeš da te smjestim „ a tada sam bio stanovnik hotela „ Ero „ pošto mi je stan odmah bio okupiran od ustaških čimbenika ( znanih i po imenu i prezimenu, ali radi nepostojanja još uvijek pravne države, ništa nisam želio procesirati ).
Da, i tada je to bio naš Safet Oručević, koji je istinski u najbržem roku izvršio dato obećanje, jer je on to samo mogao sa svojim saradnicima, ostajem mu vječiti dužnik i zahvalan sam mu, kao i saradnicima.
Ostaje i velika iskrena žal, koju ističem kao tadašnji aktuelni predsjednik Gradskog vijeća i vijećnik u dva saziva, što nas je veoma brzo napustio Safet Oručević. odlaskom iz Mostara, a naša kola su nezaustavljivo, do današnjih dana krenula niz brdo, a kada će mo ih zaustaviti ne nazire se.
Građani Mostara trebaju da znaju, jer ima i jednih i drugih, koji priznaju i vole našeg Safu, kao i onih drugih koji mu zamjeraju neke stvari i koji ga ne vole, ali je za mene objektivnog, iskusnog i istrinskog građanina ovoga grada i voljene jedine domovinme Bosne i Hercegovine, da i ovom prilikom ističem, JEDAN JE SAFA!

Na središnjim izborima održanim 8. Novembra o.g.  američko višestoljetno demokratsko stablo pokazalo se čvršće i vitkije nego  se pretpostavljalo i očekivalo pod “crvrnim” olujnim udarima Republikanaca.

Američki središnji izbori 2022

8. Novembra o.g., na polovini predsjedničkog mandata, u Sjedinjenim državama održani su središnji izbori, koje je s velikom pažnjom pratio i prati cijeli svijet. Konačni rezultati još nisu poznati, ali je evidentno da će Republikanci biti uspješniji i da će uspjeti povratiti od Demokrata prevlast nad Predstavničkim domom američkog Kongresa, a ishod  borbe za prevlast za Gornji dom – Senat još ostaje neizvjestan. U protekle dvije godine oba doma bila su pod kontrolom Demokrata.

Na izborima je glasalo je oko 115 milona Amerikanaca, što bi moglo premašiti rekord iz 2018, kada je glasalo 115 miliona. Ovaj put je više od 45 miliona glasalo putem pošte i zato će konačni rezultati biti poznati kada se svi ovi glasovi zbroje i 6. Decembra obavi glasanje u drugom krugu u saveznoj državi Georgiji, u kojoj ni jedan od kandidata nije dobio natpolovičan broj glasova.

Ovi američki izbori smatraju se su najskupljim u historiji Amerike. 

Kao i ranije, i ove godine na polovini predsjedničkog mandata, koji traje 4 godine, Amerikanci su birali svih 435 predstavnika u Predstavnički dom (sa mandatom na dvije godine), 35 od 100 Senatora ( koji se biraju na mandat od 6 godina), 36 Guvernera od 50 saveznih država i veliki broj zvaničnika saveznih država i nižih nivoa vlasti. Svaka država ima u Senatu 2 senatora, a svake druge godine vrši se reizbor jednbe trećine Senata. Guverneri nisu dio Kongresa i imaju uglavnom lokalni uticaj u njihovoj državi, naročito na izborni proces. Na ovim izborima reizbor guvernera vrši se u 36 država, a ne vrši u 14.

Na posljednjim američkim predsjedničkim izborima održanim prije dvije godine predsjednik Joe Biden porazio je Donalda Trumpa, a demokrate dobile prevlast u Predstavničkom domu američlkog Kongresa i Gornjem domu – Senatu, što im je omogućilo jačanje demokratskih procesa i nametanje zakonskih rješenja, koja su donekle popravila položaj najsiromašnijih slojeva američkog društva. 

Tokom izborne kampanje Demokrate su davale poseban akcenat i ukazivale na opasnost za demokratiju i pitanje abortusa. Prema ranijim prognozama Demokrati su trebali imati mnogo lošije rezultate, što se nije dogodilo. Iako im je opadanje popularnosti predsjednika Bidena donekle umanjilo rezultate, zadržali su više mandata koje objektivno nisu očekivali. Po ocjeni predsjednika Bidena pobjeda Republikanaca bi mogla oslabiti američku demokratiju.

Rezultati izbora

Posljednji rezultati Američkih izbora pokazuju da će Republikanci preuzeti prevlast nad Predstavničkim domom američkog Kongresa, a utrka za Senat je izjadnačena i ishod još neizvjestan. Trenutno u Predstavničkom domu Kongresa Demokrate imaju 201 a Republikanci 211 mjesta, a za većinu treba 218 mandata, što znači da Republikancima nedostaje još 7 mandata za kontrolu nad Kongresom. 

Predstavnički dom odlučuje o kojim zakonima će se glasati, a Senat odobrava ili blokira takve zahtjeve, ali potvrđuje i imenovanje predsjednika SAD-a.

Pred izlazak na ove izbore stanje u Senatu između Demokrata i Republikanaca bilo je izjednačeno 50:50.

Trenutno Demokrate u Senatu drže 49 mjesta koliko i Republikanci. I jedni i drugi su izgubili po jedno mjesto. Ako Senat ostane ravnopravno podijeljen između Demokrata i Republikanaca, prevagu će u korist Demokrata dati potpredsjednica Kamala Harris. Time bi Demokrate zadržale kontrolu nad Senatom.

Od posebnog značaja u borbi za mjesto i prevlast u Senatu bila je pobjeda demokrate u kačketu sa kapuljačom Johna Fettermana nad favorizovanim republikancem Mehmetom Ozom u Pensilvaniji, kojeg je snažno podržavao Trump. 

Za prevlast u Senatu odlučivalo se u Wisconsinu, Nevadi i Arizoni i Georgiji. U Wisconsinu Republikanac Johnson sa 50,52% vodi ispred demokrata  Barnesa, koji ima 49,48%. U Nevadi republikanac Adam Laksalt je u maloj  prednosti pred demokratom Ketrin Kortez Masto (ima 48,5% glasova od 95% prebrojanih), a u Arizoni demokrata Mark Kelly ima prednost pred Bleskom Mastersom (51,8% od 83% prebrojanih). Prevlast nad Senatom ovisiće o rezultatu u Georgiji, gdje nakon 96% prebrojanih glasova vodi demokrat Raphael Warnock sa 0,5% ispred republikanca Herschel Waleka, ali kako ni jedan neće preći prag 50% izbori će se morati nastaviti u drugom krugu 6. Decembra, što znači da do tada neće biti poznat konačan rezultat.

Po američkom izbornom zakonu, ako je broj glasova kandidata vrlo blizu i izjednačen, vrši se ponovno prebrojavanje glasova da se utvrdi tačno stanje. 

Do sada je bilo uobičajeno da stranka koja kontroliše izvršnu i zakonodavnu vlast u sredini mandatnog perioda gubi prevlast, što bi se moglo dogoditi i ovih izbora. 

Ako Republikanci preuzmu Predstavnički dom, kako se očekuje, dobiće samo malu prevlast, što se nije događalo u izborima ranijih godina, kada je u pravilu vodeća partija znatnije gubila.

Kako  trenutni rezultati pokazuju, Demokrate na ovim izborima gube manje nego svi zadnjih 40 godina. Zato se ovaj izborni rezultat Demokrata, po ocjeni mnogih, može smatrati uspješnim i u slučaju ako izgube kontrolu nad Predstavničkim domom, a sačuvaju prevlast u Senatu. Bio bi to najbolji rezultat u midtermu za stranku koja je bila na vlasti od Drugog svjetskog rata do sada. Podsjećamo da su u prvom mandatu predsjednika Obame u midtermu Demokrate izgubile 63 mjesta u Predstavničkom domu, za mandata Bill Clintona izgubile 53 mjesta, a Republikanci 2018. za mandata Donalda Trumpa izgubili 40 mjesta. A izborni uspjeh za guvernere postignut ovih izbora smatra se najboljim od 1986.g.

Poseban značaj za prednost Republikanaca imale su pobjede na Floridi, što se pripisuje podršci latinskoameričkih glasača. Florida je bila jedan od “najcrvenijih” talasa, koji je Republikancima donio Ron Desantis ponovnim izborom za guvernera. Pobjedom nad demokratom Vala Demingasom republikanski senator Marco Rubio obezbijedio je reizbor za Senat. Republikanac Neal Dunn na sjeveru Floride pobijedio je demokratu Al Lawsona, a Eric Lynn demokratu Anan Luna za Predstavnički dom.

Demokrata Maxwell Alejandro Frost, borac za socijalnu pravdu, u okrugu Orlando pobjedio je republikanca Calvin Wumbisha za mjesto u Predstavničkom domu.

A već u startu Republikanski kandidati zabilježli su pobjede u Kentakiju, Južnoj Karolini i Indijani. Republikanka Monica De La Cruz pobjedila je Mishael Valjevo u Južnom Teksasu.

Ali nije sve išlo tim smjerom. Više kandidata koje je podržao Trump nisu prošli. Uprkos rezultatima, koji su ispod očekivanja Republikanaca, Trump je najavio “veliku pobjedu”, ali su Demokrati osvojili neke mandate koje nisu očekivali. Trump je iskazao nezadovoljstvo zbog gubitka njegovih favorita u Pensilvaniji i New Hampshire…, 

U državi Maryland za guvernera je izabran demokrata  Afro-Amerikanac Wesa Moorea, a u  državi Massachusetts guvernerka je postala demakrat Maura Healey ubjedljivom pobjedom nad republikancem Geoffrey Diehl.

U Arkansasu je republikanka Sarah Huckabes s Sanders  izabrana za guvernera.

U Vermontu je demokrata Pater Welch ubjedljivo sa 68,6% glasova pobjedio republikanca Gerald Malloy, a u Arkansasu republikanka Sarah Huckabes Sanders je izabrana za guvernera.

Lošiji rezultati Republikanaca, nego se očekivalo,  pokazuju da dolazi do raslojavanja u partiji i da Trumpova pozcija slabi, iako već najavljuje kandidatuiru za Preredsjedničke izbore 2024.g., na kojima bi mu protukandidat mogao biti sve popularniji Ron Desantis, guverner Floride, kojeg snmatraju radikalnijim od Trumpa. 

Situacija u zemlji nakon izbora

I nakon ovih izbora Amerika je politički podijeljena, kao što je bila. Podijeljen Predstavnički dom i Senat podijeliće politiku SAD. Time i podjela na nacioanliste i globaliste postaje još dublja. Glasači su pokazali da su frustrirani. Prema nekim anketama 75% Amerikanaca misle da SAD idu pogrešnom pravcu.

Iako je abortus bio jedno od ključnijh pitanja izborne kampanje, ankete provedene još u toku predizborne kampanje su pokazale da je za tri četvrtine američkih birača najvažnije pitanje ekonomija. Stanje ekonomije i inflacija, koja je podstaknuta rastom cijena goriva narasla na nivo koji nije viđen od 80-ih, bili su ključni, i na njima su profitirali Republikanci…

Republikanci se protive pravu na abortus, a Odlukom Vrhovnog suda donesenom u junu o.g. ukinuto je federalno pravo na abortus ozakonito 1973.g., što je imalo veliki uticaj na odluke naročito mladih birača kome da daju svoj glas.

Demokrati su isticali pitanje Demokratije, a pokazalo se da je suštinsko pitanje ekonomija…Znatan broj američkih građana je nezadovoljan ekonomskom situacijom, rastom cijena i inflacijom, što je prije svega posljedica pandemije i ruske agresije na Ukrajinu, koja na više načina iscrpljuje  Evropu i Ameriku. Od početka rata u Ukrajini Biden je Ukrajincima poslao 27 milijardi dolara pomoći, što Republikanci smatraju pretjeranim.

Prema ranijim istraživanjima u Americi je preko 30% stanovnika siromašno. Za golo preživljavanje 

četvoročlanoj porodici potrebno je godišnje $35.000, a dostupno je $18.000. 6 miliona je beskućnika… Još je prisutna rasna diskriminacija. 

Rezultati ovih izbora će imati značajan uticaj na Demokrate i predsjednika Bidena u naredne dvije godine njegova predsjedničkog mandata, jer će Republikanci ako ostvare prevlast u Predstavničkom domu i Senatu ograničiti a možda i suspendirati neke mjere koje su preduzele Demokrate. To će, prije svega, uticati na dalji tok istrage protiv Trumpa zbog napada na Kapitol 6.januara 2021.g.

Ipak, visoka inflacija, drastičan porast cijena benzina, previše pomoći Ukrajini i Bajdenova senilnost nisu pomogli Republikancima da slave kako su očekivali.

Sve dalje ovisi o ekonomiji u naredne dvije godine, a najveći  probleme će imati s tim oni koji budu na vlasti.

Uvertira za predsjedničke izbore 2024.

Joe Biden je aktuelni predsjednik Amerike sa mandatom 4 godine. Sad je na polovini mandata i ostaje još 2 godine. Uprkos nizu poruka da je Amerika na pogrešnom putu,  Biden je siguran da treba nastaviti odabranim putem.

Rejting Bajdena je pao nakon povlačenja američkih trupa iz Avganistana, kako ni jednom predsjedniku do tada. Podršku mu je davalo samo 37%, a 57% građana ga je ocijenilo negativnim. Bajden je ukinuo i neke Trumpove imigracione mjere, otpisivo studenske dugove…Ipak, njegov neekonomski i zdravstveni paket pomoći zbog Covida-19 imao je veliki značaj, a njegove novčane pomoći pomogle su milionima Amerikanaca da iziđu iz siromaštva. 

Iako ulazi u 80-tu Biden ne krije namjeru da se ponovo kandiduje za predsjednika SAD 2024.g.. Kao mogući protukanditi pominju se Michael Obama, Hillary Clinton.. 

Gubitak kontrole Demokrata nad Kongresom znatno bi otežao položaj Demokrata, posebno položaj predsjednika Bidena. 

I Donald Trump, koji je izgubio predsjednički mandat 2020.g. očekuje da će mu ovi izbori otvoriti put povratka u Bijelu kuću i nagovještava kandidaturu za 2024.g., o čemu će se  izjasniti polovinom ovog mjeseca na Floridi. Trump je i dalje dominantna ličnost Republikanaca, a konkurent bi mu mogao biti guverner Floride Ron Desantis.

Značaj izbora i uticaj na stanje u svijetu

Ishod ovih izbora je važan za cijeli svijet. Izbori pokazuju raspoloženje birača, ali su test za američku demokratiju. Po nekima ovi izbori su izbor između budućnosti i prošlosti, između kretanja Amrike naprijed ili vraćanja nazad.

Sjedinjene Američke Države su  visoko razvijena država, treća najveća u svijetu po ukupnoj površini i po broju stanovnika, kojih je 324 miliona, a čini ih mnoštvo različitih kultura. SAD su prva vojna i ekonomska sila, drugi proizvodni sektor u svijetu, sa skoro četvrtinom svjetskog BDP-a, istaknuta politička, kulturna međunarodna slia, lider u naučno-istraživačkim i tehnološkim inovacijama… i I još mnogo mnogo toga.

Ishod ovih izbora je važan za cijeli svijet. Izbori pokazuju raspoloženje birača, ali su i test za američku demokratiju. Po nekima ovi izbori su izbor između budućnosti i prošlosti, između kretanja Amerike naprijed ili vraćanja nazad.

Predsjednik Joe Biden je ove izbore proglasio prijelomnim za američku demokratiju tvrdnjom da su ovi izbori  “Referendum o Demokratiji”. To se, ipak, nije potvrdilo, iako je Američki narod je jasno i ovaj put rekao da želi svaki dan ići naprijed i ne želi stati.

Za razliku od izbora prije dvije godine, na ovima nisu zabilježene veće nepravilnosti.

Svaka država počiva na sili i moći i teži da uveća svoju moć na račun drugih i to nešto znači kada iza uspjeha stoje stvarne vrijednosti i tekovine. A vrijednosti i tekovine Amerike su bez sumnje izazov za cijeli svijet.

Izbori ma kako završili neće bitnije promjeniti vanjsku politiku SAD-a, naročito ne na kraći rok. A važna vanjskopolitička pitanja Amerike su odnos prema Kini i Rusiji, Iranu, pitanje Tajvana i Ukrajine, događanja na Bliskom Istoku, ali i stanje na Balkanu. 

Ipak, najkrupniji spoljno politički izazov za Demokrate bio rat u Ukrajini. Politika SAD-a prema Ukrajini neće se bitnije promijeniti.

Obraćanje predsjednika Bidena povodom izbora

U svom obraćanju povodom održanih izbora Biden je rekao da su svi umorni od politike, da se “Veliki crveni talas” nije dogodio, da su SAD-e vodeća demokratija u svijetu, da žele vratiti dušu zemlji i graditi zemlju odozdo ka gore, da će SAD-e graditi nove fabrike, brze željeznice, otvarati nova radna mjesta, izvoziti proizvode ne radna mjesta…Govorio je o zabrani jurišnog oružja, kriminalu, javnoj sigurnosti, nasilju, klimatskim promjenama, pokrivanju studentskih dugova i izrazio posebnu zahvalnost mladima…, 

Na kraju ne treba zaboraviti da je BIH imala i ima u SAD velikog prijatelja…

Borba za Kongres je odluka o budućnosti demokratije.

Ako smo išta mogli naučiti iz američke demokratije mogli smo naučiti da usitnjeni politički partijski sistem rasipa energiju, smanjuje potencijal i slabi moć, kao što usitnjeni novac osipa i umanjuje vrijednost.

Burlington 12.2022              

Bećirević Zijad

Nekada se prije agresije na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, često pjevušila i pjesmica, koja je meni po imenu godila ; „ Moj Milane jabuko sa grane „ međutim od 09.maja 1993 godine u gradu Mostaru, od kada postaje i „ polu ustaški gard „ pjevuši se ista pjesmica ; „ Moj Milane jauko sa grane „ .

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Dakle, nije više grad Mostar niti sličan, lijepom, sunčanom i slobodarskom gradu, za čiju su slobodu i svoje životi položili mnogi njegovi rodoljubi i heroji, u borbi protiv ustašoidnih fašista.
Niti, njihovi spomenici i spomen ploče sa imenima na čuvenom arhitekstonskom djelu Bogdana Bogdanovića, gdje je grad i njegovi građani u znak zahvalnosti, redovno posjećivali i u znak sjećanja odavali im ljudsku , humanu i vječnu zahvalnost, nije moglo ostati u miru od ustašoidnih nacionalističkih čimbenika iz hrvatskoga korpusa.
U ovome gradu je godinama poslije agresije sa zapada, svoje korijene od Blajburših gena, stvarala i učvrćivala kroz nacionalističku ustašoidnu stranku HDZ i njenu vlast sa svojim kadrovima, istina potpomognuta sa koalicionim partnerom iz redova stranke SDA .

Nije zato niti čudno, što naša javnost treba da zna, da u ovome gradu nije bilo izbora za Gradsko vijeće grada, što više niti građanin Bošnjak, niti Srbin ili neki ostali nikada više neće biti gradonačelnik ovoga grada ?
Nije čudno što i rukovodstvo policije ne može biti iz redova Bošnjaka, a brojne insttitucije na ovim prostorima, kao direktori su iz HDZ-a.
Najveći „ hercegovački gigant „ kao firma Aluminij, predat je HDZ-u, od strane kadrova svih vlada Federacije od Bičakčića do Fadila Novalića, da bi danas Dragan Čović i HDZ, mešetarijo sa „ jevrejskim lobijem „ u sopstvenu korist.
Nije bio nužan i potreban stečakni postupak u firmi, jer kako bi ovi kriminalci i lopovi, mogli nastaviti sa mešetarenjem preostale infrastrukture i drugih pogodnosti ovoga propalog aluminijskog kompleksa.
Ko to tamo pjevuši i laže javnost da su uklonjene „ ustaške ulice „, kao da su uklonjena i sva nacionalistička obilježja u institucijama obrazovanja i inim ustanovama, u domenu zapadnoga vladajućeg dijela ovoga grada, što nam je najbolji znak da će proči godine i da če doći neki mjesec „ limburg „ kada će se grad Mostar sa osmjesima, željama i voljom njegovih građana, mo9že i dalje doživljavati i slaviti kao slobodarski grad.
Evo, niti jučer tj. 09- novembra, kada je u godini 1993-oj bio srušen simbol i glavna turistička atrakcija ovoga grada Stari most, za dan toga sjećanja, istina je da se nisu našli sljedbenici onih koji su ga rušili, kao i urbicid cijeloga grada Mostara.
Dakle, zločinci se nisu smjeli pojaviti na mjesto zločina, kako to obično biva po nekim narodnim predavanjima i slučajevima.
Došao sam u ovaj grad, godine 1970-te kao rođeni Sarajlija i stručnjak svoga poziva, na izgradnju lijepo zamišljenog projekta aluminijskog kompleksa od strane Emerika Bluma i njegovog „ Energoinvest „a, da bi kao profesor obrazovao elektro stručnjake ovih prostora, ali i konačno bio ustreljen od strane ustašoidnih snaga HDZ-a, u SEZONI LOVA NA VIJEĆNIKA , godine 1996 budem i konačno bačen u jamu rudnika ili one kod Goranjaca, nadomak Mostara.

Kao izabrani vijećnik sa građanske liste „ za jedinstveni Mostar „, kao gubitnik ovih izbora 1886 godine ustašoidno nacionalistička stranka i njeni „ bojovnici „ pokušali su me likvidirati, ali su istovremeno napali i Hansa Košnika, prvoga prestavnika međunarodne zajednice u Mostaru.
Moj stan u naselju DUM je odmah okupiran, sa povratkom tek 2000 -te godine, a moj boravak u hotelu Ero, uz nesebičnu pomoć našeg gradonačelnika Safeta Oručevića, uskoro je bio zamjenjen u drugu privatnu destinaciju.
Istina je, da su odmah mnogi diplomati i ambasadori svojim dolaskom u Mostar i neposrednim razgovo9rom sa mnom, nudili mi odmah „ politički azil „ u neku od evropskih zemalja ili u Ameriku ili Kanadu, ne tražeći uzročnika i nalogodavca za moju životnu golgotu u gradu, za koji sam svojom aktivnošću i stručnjošću dao mngo korisnoga.
Ipak sam, kao predsjedavajući i izabrani vijećnik u Eri, uspio održati i prvu konstiturijajuću sjednicu Gradskog vijeća.

Istina je da je tadašnji naš gradonaćelnik Safet Oručević, iako pobjednik kao nosilac liste „ za jedinstveni Mostar „ veoma velikodušno, znalački, humano i pošteno, samoinicijativno ustupio mjesto prvom Gradonačelniku grada Mostara, poslije Dejtona, gospodinu Ivanu Prskalu.
Radi javnosti, po prvi puta, kao živi svjedok ovih događanja ističem, da je uprvo jedini ovaj časni Hrvat, u svome intervjuu za novine „ Oslobođenje „ zvanično izjavio;
„ Ovo što se dogodilo sa vijećnikom Milanom Jovičićem, zaista je sramota za hrvatski narod „.
Bravo, dobri i iskreni hrvatski čovječe i građanine ovoga, nekada uzoritog grada, kojemu se se možemo nadati, samo sa takvim Hrvatima, kapa dole!

Slika govori sve, ili gotovo sve. Da, na njoj su lideri famozne Trojke Konaković, Nikšić i Forto kod domaćina Čovića. On ih je pozvao u Mostar, u sjedište svoje stranke da razgovaraju, naravno ne o Bosni i Hercegovini i njenom izslasku iz duboke ustavno-pravne i institucionalne krize, nego o matematici. Da, oni nisu nikakvi državnici niti lideri kojima je stalo do Države i njene daljnje sudbine, nego do matematike, odnosno do raspodjele fotelja – kako u institucijama kantona, Federacije BiH i Države, tako i do direktorskih fotelja koje kao pravi lešinari trebaju podijeliti kada se uzme vlast na određenom nivou. Već viđeno, godinama unazad.

Ovoga puta suvišno je išta više reći o Draganu Čoviću i zato se neću s njime baviti. Bavit ću se sa ovim jadom od lidera NIP-a, SDP i Naše stranke. Dakle, poranili su kao đaci-prvačići na poziv učitelja na predavanje-nastavu. Njima ništa ne smeta što se u tom gradu nije oficijelno obilježila 29. obljetnica rušenja Starog mosta, ne smeta im ni Televizija koja nosi zlokobni naziv – “Herceg Bosna” koja je neke od njih čak i hvalila kako su na istoj liniji slijedećih izmjena Izbornog zakona kao što je i HDZ, njihov domaćin… Ne tiče ih se šta Dodik radi u Rs-u i šta će tek da uradi sada sa nove-stare dužnosti… ne zanima ih ni de facto egzistiranje presuđene zločinačke tvorevine “Herceg Bosne”.., ne, ništa od toga njih ne zanima niti im smeta. Njih zanima samo vlast i ništa više. Treba li podsjetiti da je Televizija Herceg Bosna hvalila najviše Dinu Konakovića za njegove stavove oko Izbornog zakona a oni su, kao što je poznato, identični sa stavovima HDZ-a koji je jedan od višegodišnjih rušitelja Bosne i Hercegovine. Ili taj opskurni Nikšić koji je na posljednjim izborima dobio nekih tričavih 5.000 glasova i nije dobacio niti do kompenzacijske liste. I on da priča o podjeli vlasti i na nivou Države sa onakvim Čovićem! Ili taj mali miš Forto koji se šlepa uz Dinu i druga Neku.

Eto, nakon onakvih izbora i Švabinih antibosanskih i aparthejdskih intervencija u izbornoj noći, evo dešava nam se borba za vlast, ne za Državu. Barem što se famozne i pročitane Trojke tiče. Znate šta još? Nikada nisam vjerovao u disidente i oni su, po tradiciji, gori od onih od kojih su se odvojili. Tamo su se, zapravo, školovali i politički formirali. Čast rijetkim izuzecima. Da, Dino, neka te je sram! S tobom takvim i tvojim saputnicima u Mostar nama selameta – nema!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr, Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Naš logoraš, gospodin Edin Baltak, kako to prenosi portal stvarno.ba, poručuje Zoranu Milanoviću: Kada bih pisao nešto povodom njegove (Milanovićeve, op. out.) izjave, rekao bih Milanoviću: “Ti si besramna beštija i svaki časni Hrvat stiodi te se. U svvoja usta ne uzimaj Bosnu i Hercegovinu i tako spriječi svoje potomke da te se ne stide više. Niko te u svijetu ne zarezuje ni za suhu šljivu i na svim skupovima si metla iza vrata pa se liječiš na Bosni i Hercegovini.Ne znaš da su mnogo veći polomili zube na Bosni i Hercegovini a ti si beznačajan da bi te zarezivali”, kazao je Edin Baltak u izjavi za Sarajevo.ba.

Dakle, nedavno su se naši logoraši oglasili i upućenim pismom, sa željeom i zahtjevima prema međunarodnim faktorima, da se apsolutno ne dozvoli ulazak hrvatski vojnika, u bilo kojoj funkciji i sastavu međunarodnih snaga.
Svakako je ovaj gromki8 glas , pismo i zahtjevi naišli na naše plodno tlo podrške i velikog oduševljenja podrške od strane brojnih građana.
Evo, upreavo ovih dana ovaj hrvatski „ seronja „ jer je izraz „ besramna beštija „ kako ga naš Edo tituliše, veoma blagi izraz za nečovjeka koji nam permanentno na otvorene rane i nezaboravne boli, kao posljedice njihove agresije, stalno dosipa soli na iste.
Prijeti nam otvoreno i veoma drsko, da Bosna i Hercegovina neće nikada ući u Evropsku uniju, ukoliko „ hrvatska vojska „ ne uđe u našu državu.
Zaista, ova naša licemjerna i ogavna unija, prapuna „ katoličanstva „ htjela bi poput Domanovića da slijepa i gluha, bude neki fantazirajući „ slijepi vođa „.
Da nije istinito, realnost bi bila da države poiput Hrvatske na prvom mjestu, zatim Mađarske, Bugarske, Rumunije, Poljske i još nekih, nikada ne bi trebali biti članice ove Evrope, prije naše , multietničke Bosne i Hercegovine.
Iluzorno bi bilo i nedopustivo, da se danas, mnoge od ovih država, kao i njihovi fašisoidni nacionalisti, poput Milanovića, Orbana, Janše i inih, ovako histerično, sa mržnjom i ponajmanje civilizovano i ne demokratski odnose prema nama.
Sasvim je bilo normalno, da je ovakav odnos i ponašanje ovih desničara. Država i njihovih čelnika, izrodilo i našu unutrašnju najezdu „ rušitelja nacionalista, glodara, štakora, te raznih drugih gmizavaca „ sa našim idiotima, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem i njihovim istomišljenicima.
Ostali smo nemoćni sa našom raštimovanom vlasti punom nacionalista i zaraženih životinja razno raznog izvora i porijekla, izvršiti i uspješnu deretizaciju, sa našim oskudnim sredstvima, jer su nas ovi uzurpatori , kriminalci i lopovi totalno ogolili ?
Nažalost, bez naše pravne države, sudstva, tužilaštva i drugih sigurnosnih i parlamentarnih institucija, bez zakona, nismo još uvijek u stanju ovakve osobe i „ fašisoidne nacionaliste „ imperativno proglasiti „ personama non grate „ i zabraniti im svaki pristup, bilo kojem teritoriju naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Dosta nam je i previše, neposrednog miješanja naših susjeda Hrvata i komšija Srba, doskorašnjih agresora sa zapada i istoka, u naša unutrašnja pitanja, narušavanja našeg suvereniteta i integriteta, koji su nam priznali „ tobožnji „ međunarodni faktori, koji to danas tako slijepo posmatraju, ćute ili se iživljavaju na našom državnom sudbinom.
Evo, primjera radi, kako to često hrvatski zvanični dužnosnici, stalno marširaju našom teritorijom, bez znanja i odobrenja i naše zvanične vlasti.

Održana je resorna koordinacija zvaničnika HDZ-a BiH i HDZ-a RH koje su predvodili predsjednik HDZ-a BiH i tzv. Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović i predsjednik HDZ-a RH i predsjednik Vlade RH Andrej Plenković.
Dok, Zoran Milanović obilazi Livno, Kupres, Orašje i druge naše teritorije, bez najave i odobrenja zvaničnog Sarajeva i naši struktura vlasti, izjavljuje razne bljuvotinje i vrijeđa jedan cijeli korpus Bošnjaka, dotle isto tako njihov minister vanjskih poslova Goran Radman, čestro obilazi svoje hercegovačke nacionalističke structure domaćeg HDZ-a i kroji im sudbinu izbornog zakona i procesa po njihovim željama.
Po istoj ideološkoj matrici, pokojnika Franje i Slobodana iz Karađorđeva, njihovi sljedbenici i naši “ blizanci razarača “ veliko srpsko hrvatski nacionalisti, kriminalci i lopovi, Milorad Dodik i Dragan Čović, česti su domaćini ili gosti, ovih naših mešetara iz susjedstva i komšiluka.
Tako Milorad Dodik na skupu SNSD-a u Modriči, govori da od svih predsjednika Srbije koje je on poznavao, Aleksandar Vučić ima najbolji osjećaj za Republiku Srpsku.

Veoma su česti njihovi obostrani susreti, ka oi njihovih saradnika, ka oi često narušavanje naših međudržavnih odnosa, poradi nepoštivanja i zvaničnih protokola.

Svakako je svemu ovome znatno doprinijela situacija agresijom Rusije na Ukrajinu, što je veoma zbližilo i naše “ rusofile nacionaliste “ i ruskoga agresora Vladimira Putina, koji bi htio i želio imati i neposredni uticaj na našu Bosnu i Hercegovinu, upravo preko ovih naših “ papaka “.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


„ SANJA VLAISAVLJEVIĆ POZVALA SCHMIDTA: “Zadovoljite pravdu, smijenite Željka Komšića!”
Smjena člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića, bila bi zadovoljenje pravde i prijeko potreba mjera zaštite hrvatskih nacionalnih interesa u BiH, napisala je Sanja Vlaisavljević u svojoj kolumni za prohadezeovski portal “Dnevnik.ba”/ završen citat /.
Ko je uopšte ova Sanja Vlaisavljević, da bi mogao nešto i napisati, iskren da budem prebrao sam mnoge članke i sadržaje društvene mreže sa moga interneta.
Koristeći odrešena saznanja, primoran sam i citirati određene sadržaje sa kojima se služim radi mojih čitalaca i prijatelja ?
Kako to i sam naslov govori, riječ je o crnoj životnoj ironiji, poslužiti ću se sadržajem u cjelossti „ crne hronike-info BiH „/ citiram / ;

KO JE UOPŠTE SANJA VLAISAVLJEVIĆ?
09/01/2022 9:45

Skandalozni bljuvotni prilog RTRS-a pod nazivom “Kakve poruke Sarajevo šalje protjerivanjem novogodišnjih obilježja i ratnim simbolima?” izazvao je oštre reakcije zdravog razuma.
“Dok se Federacijom BiH nezaustavljivo širi sarajevska pandemija protjerivanja novogodišnjih obilježja i hrišćanskih vjerskih simbola, jer nisu dio tradicije Bošnjaka – muslimana, sve češće na teritoriji Republike Srpske bilježimo ozbiljne provokacije tih istih poštovalaca samo vlastite vjerske tradicije i ratne prošlosti”, stoji na početku priloga RTRS-a.
Naravno, rekacije na fašistički i lažljivi prilog – kojim ima za cilj prepadanje stanovništva RS da ne dolazi u glavni grad, da ne bi mogli porediti jad i bijedu u kojoj žive sa standardom koji je prisutan u glavnom gradu – izazvalo je sve što je izrečeno, ali iz nekog razloga brojne se vežu za pojavu zvana Sanja Vlaisavljević. Ona je dala izjavu za RTRS stojeći u centru Sarajeva, na Marijin Dvoru, dok joj je iza leđa crkva. Vlaisavljević kaže da u multietnično Sarajevo vjeruje samo još ‘Republika Sarajevo’.

“Dakle ne postoji multietnički grad Sarajevo. Imate svinjetinu koja je protjerana iz Sarajeva, imate Djeda Mraza koji je protjeran, a sada imate i svjetlosnu rasvjetu… imate sve što je odraz multikulture, a da je protjerano iz Sarajeva”, zaključila je Vlaisavljević.
Ko je ona uopće? Sanja Vlaisavljević savjetnica je za, pazite sad, obrazovanje, znanost, kulturu i sport u Ministarstvu civilnih poslova BiH koje vodi notorna HDZ-ovka i kočničar svih pozitivnih procesa Ankica Gudeljević.
Nažalost, ovo nisu jedini izjave Vlaisavljevićke nakon kojih se nije niti jednom zacrvenila.
No, prisjetimo se i njenih početaka. Sanja Vlaisavljević rodila se i odrasla u Sarajevu. Studirala je Pravni fakultet nekoliko godina, međutim neuspješno. Potom je pokušala upisati Akademiju scenskih umjetnosti, ali je odbijena. Nakon bezuspješnog studiranja prava, upisuje studij filozofije i sociogije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Na ovom studiju upoznaje svog budućeg supruga, tada asistenta Ugu Vlaisavljevića.
Nekada je bila i direktorica Centra za kulturu dijaloga. Tanka je linija od osobe koja je promovirala kulturu dijaloga, i uzimala velike svote novca do osobe koja širi mržnju, fašizam ili laž.
Godinama unazad međunarodne organizacije su ulagale u nju. Mnogi su je nazivali zvijezdom nevladinog sektora zbog svoje sveprisutnosti i ogromnog broja masnih grantova koje je dobivala. Promovirala je kulturu dijaloga uz obilate grantove stranih ambasada i stranih nevladinih organizacija. Nije im prvi promašaj.
Kada je međunarodna pipa presušila Sanja Vlaisavljević je promijenila ploču i očigledno počela izgovarati ono što misli, a ne ono što je ranije govorila očigledno za pare.
Međutim, kada se osvrnemo na sve njene sramotne izjave možemo kazati i zaključiti da ima stavove koji se prilagođavaju u zavisnosti od toga ko je plaća.
Vlaisavljević je 19.decembra imala jednu u nizu od sramotnih teza.
“Sarajevo već odavno izgubilo sjaj glavnog grada jedne države, da je to grad je to u kojem Hrvata i Srba gotovo da nema”, napisala je savjetnica za obrazovanje, znanost, kulturu i sport u Ministarstvu civilnih poslova BiH.
Potom, nekoliko sati prije nego će hrvatski predsjednik Zoran Milanović otkazati posjetu Bosni i Hercegovini zbog “sigurnosnih prijetnji”, Sanja Vlaisavljević, skrivajući se iza citiranja “dragog prijatelja”, nazvala je glavni grad BiH – “područjem džihada”.
Svakako njeno sramotno upoređivanje biografija Željka Komšića i Dragana Čovića, koji su tada bili kandidati za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda (2018.godine). “Uhljeb vs znanstvenik”, tako ih Vlaisavljević vidjela i definirala.
Dok je još bila direktorica Centra za kulturu dijaloga (2019.) ona je komentirala i odluku Suda BiH protiv izbora Tvrtka Milovića na uredničku poziciju dokumentarnog programa BHRT-a. Nazvala je skandalom.
“Hrvati u BiH su diskriminirani na svim razinama i u svim sferama društvenog života’!“, navela je tada ona.
Svakako, na samom kraju ne smijemo zaboraviti ni njene istupe nakon skandaloznog čina kada se na vratima katoličke porodice u Sarajevu osavnule prijetnje.
“No, ovih dana je posve jasno da su ugroženi samo par onih Hrvata što su ostali u Sarajevu. Dakako, ovdje ne mislimo na poslušnike raspoređene u „građanske“ stranke. U ugrozu smo se uvjerili prije dan dva kada su na vratima katoličke obitelji u „bh. Prijestolnici“ osvanule prijetnje smrću”, napisala je Vlaisavljević.
Mnogo je još sličnih priloga i sadržaja koje bi navodio, ali ću se samo još zadržati na sljedećem, iz razloga ličnog objašnjenja našim čitaocima, mojim Sarajlijama i Bosancima;
Iz pera autora E.G. sa portala Faktor.ba, citiram sadržaj ;
“ Logika Sanje Vlaisavljević: Bolje raditi kao Čovićev rob, nego biti “obični” logoraš “.
Teško da bilo ko u ovoj državi može zaboraviti činjenicu kako su logoraši iz Heliodroma išli na prinudni rad u Soko, a potom ih se ponovo vraćalo u Heliodrom gdje su proživljavali torture, ali nije zgoreg podsjetiti
Sanja Vlasavljević, profesorica u jednoj sarajevskoj srednjoj školi, jedna od “zvijezda” nevladinog sektora i kolumnistica čiji se stavovi prilagođavaju u zavisnosti od toga ko je plaća, pokušala je na svom Facebook profilu uporediti biografije kandidata za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda, Željka Komšića i Dragana Čovića.
“Uhljeb vs znanstvenik”, tako ih Vlaisavljević vidi i definira odmah u startu. “Uhljeb” Komšić dobio je priznanje “Zlatni ljiljan” u ratu kao pripadnik Armije RBiH, a “znanstvenik” Čović je za “zasluge u vrijeme kada je radio u Ministarstvu obrane Herceg-Bosne, odlikovan Redom hrvatskog trolista 28. svibnja 1997“, navodi Vlaisavljević. Izdvojila je i druge detalje iz biografija kandidata, no, kako to obično biva, oni detalji vezani za ratne uloge izazovu najviše pažnje.
Tako je u komentarima na njen post jedna od korisnica ove društvene mreže primijetila kako u Čovićevoj biografiji koju je Vlaisavljević predstavila nedostaje detalj da je predsjednik HDZ-a “tokom rata kao direktor preduzeća Soko prinudno tjerao na rad muslimane Mostara iz logora Heliodrom”. Ali imala je Vlaisavljević i na to spreman odgovor:

  • Bolje nego da ih je tjerao u Heliodrom – napisala je.
    Vjerujemo da vam je na prvu sve jasno, ali da utvrdimo gradivo. Dakle, Vlaisavljević, očigledno je, smatra da je bolje prisilno raditi, i biti “počašćen” činjenicom da ste rob Dragana Čovića, nego biti samo “obični” logoraš.
    Teško da bilo ko u ovoj državi može zaboraviti činjenicu kako su logoraši iz Heliodroma išli na prinudni rad u Soko, a potom ih se ponovo vraćalo u Heliodrom gdje su proživljavali torture, ali nije zgoreg podsjetiti. Suprotno pokušajima Sanje Vlaisavljević da Čovića predstavi kao manje zlo, činjenice kažu da su logoraši, kad su već bili na raspologanju, prisilnim radom u Sokolu zapravo prolazili samo dodatnu torturu. Jer, nije Čović logoraše izbavio iz Heliodroma pa im dao posao, nego ih je “posuđivao”, a potom su vraćani u Heliodrom na batinanje i psihičke torture.
    Bh. javnost, ali i svjetska, imala je priliku vidjeti dokument kojeg je lično potpisao “znanstvenik” Čović i u kojem traži da mu pošalju logoraše na besplatni, prisilni rad. Predsjednik HDZ-a je u medijima pokušao osporiti autentičnost tog dokumenta, ali prilično nevješto. U svojoj ratnoj biografiji Čović, a očito ni Vlaisavljević, ne vidi ništa loše, naprotiv. Za Čovića je to bilo “više nego časno, korektno i ljudski”.
    A šta se ziasta događalo sa logorašima – robovima u preduzeću Soko svjedočili su i oni sami. U medijima, ali i u istragama o ratnim zločinima i u sudnicama, tvrdili su da su ih čuvari psihički zlostavljali, prijeteći nekima i ubistvom. Čović je u svom zahtjevu kada je tražio logoraše naveo: “Osiguranje zatvorenika će obavljati Funkcija sigurnosti ZI Soko Mostar”. Logoraši su opisali kako su te osobe bile uniformisane i naoružane.
    Berislav Pušić, koji je odobrio slanje zatvorenika na rad u Soko, jedan je od šesterice osuđenih čelnika tzv. Herceg-Bosne. U okviru presude za krivično djelo ratnog zločina izričito definirano kao Udruženi zločinački poduhvat, osuđen je i za odobravanje prisilnog rada zarobljenika. S tim u vezi utvrđeno je kršenje Ženevske konvencije, tačnije međunarodnog običajnog humanitarnog prava.
    Moralno i ljudski bi bilo da Sanja Vlaisavljević kao javna osoba, a na osnovu svih ovih činjenica, uputi izvinjenje makar preživjelim logorašima i članovima porodica logoraša koji su osim batinanja u Heliodromu, bili prisiljeni raditi i u Sokolu. Ili je od nekoga ko evidentno lobira za Čovića to ipak previše očekivati “ / završen citat?/.
    Kako to u svome uvodu napisa autor teksta ;
    “ Ona je ( Sanja Vlaisavljević ) dala izjavu za RTRS stojeći u centru Sarajeva, na Marijin Dvoru, dok joj je iza leđa crkva. Vlaisavljević kaže da u multietnično Sarajevo vjeruje samo još ‘Republika Sarajevo’.
    Kako je Sanja Vlaisavljević, prema godini rođenja zaista znatno “ mlađana “ od mene lično, kao rođenog Sarajliju, vjerujem da nije dovoljno dobro i spoznala ulogu Vjekoslava Maksa Luburića iz čtredesetih godina, kada je i vješao patriote Sarajeva na Marijin Dvoru.
    Dakle, na osnovama njenoga zahtjeva prema Visokom predstavniku OHR-a, gospodinu Šmitu, za smjenu našeg Željka Komšića, napisao bih sljedeće istoj osobi, kvazidami Sanji Vlaisavljević;
    Da, rođena si kako pročitah godine 1968 i živjela na Marijin Dvoru, a ja sam rođeni Sarajlija sa Vratnika, učenik gimnazije realke kod doma Armije i student onog uzoritog i priznatog studija “ prije podne “ elektrotehničkog fakulteta, Beogradskog Univerziteta .
    S obzirom na godine znatno si mlađana od mene lično, mogla si istorijski spoznati da je vaš Vjekoslav Maks Luburić, upravo četrdesetih godina i vješao patriote Sarajevan u tvome i našem Marijin Dvoru, ali si zato morala dobro spoznati ulogu i agresorske ambicije tvojih istomišljenika iz HDZ-a, kao ideloške zablude “ oca nacije Franje “ i njegovih hercegovačkih Hrvata sa Draganom Čovićem.
    Možda se na ovakav način i ne bi nikada obraćala godpodinu Šmitu za smjenom našeg Željka Komšića.
    U radnom vijeku,kao stručnjak izgradio sam šest velikih industrijskih objekata, te upravo te godine tvoga rođenja, kao glavni inžinjer završio sam novu fabriku zlata u RTB Bor u Srbiji, a poslije puštanja iste u proizvodnju, imao sam čast da sa drugom Titom, njegovom Jovankom i cijelom svitom generala budem na zajedničkom ručku.
    Međutim, godine 1970 kao stručnjak, dolazim u Mostar na temeljac radova izgradnje velikog aluminijskoga kompleksa ili firme Aluminij, tako postajem i stanovnik ovoga grada, odnosno mostarski Sarajlija, ali časni Bosanac, kao Bosanski Srbin ?
    Danas sam već vremešni zasluženi penzioner, sa silnim kapacitetom sjećanja i spoznajom brojnih događanja na našim prostorima, ali još uvijek ostajem građanin na Titovom putu, te kao takav redovno dajem svoj patriotski građanski glas, samo za našeg “ zlatnog ljiljana “ Željka Komšića.
    Međutim ovaj Sanjin je sramotni čin, vulgaran i drzak, prema svima nama građanima, koji smo brojni i kao građani istinski smo sudionici za građansku državu, za koju se upravo i zalaže naš stameni branilac, kao “ zlatni ljiljan “ Željko Komšić.
    Svjesni smo činjenice da agresorske i ustaško nacionalističke snage iz hrvatskog korpusa HDZ-a sa Draganom Čovićem, kao rušilačkim elementom naših vrijednosti i podrivanjem države Bosne i Hercegovine, kao naše jedine domovine, upravo iz razloga uloge i postojanja našeg Željka na poziciji člana Predsjedništva, bez Dragana Čovića do današnjih dana nisu uspjevali ostvariti svoje osvajačke nakane, uz rehabilitaciju njihove genocidne tvorevine Herceg Bosne.
    Uz silne bezobrazne i diskriminatorske želje i napore, da se uz pomoć i rukovodstva susjedne Hrvatske, sa Milankovićem, Plenkovićem i njihovim saradnicima, kao i sa cjelovitim Saborom Hrvatske, uplitanjem i miješanjem u naš suverenitet i integritet, nisu u mogućnosti bili osporiti volju i želju građana birača, da istinski svoj izborni glas redovno daju Željku Komšiću ?
    Svojim djelovanjem, stavovima i brojnim sadržajima napisanih kolumni, kao , nedoličnim intervjuima, kao nacionalistički zaštitnik ovih hrvatskih lažnih i diskriminatorskih ideja i aktivnosti, svakako im se priključila i Sanja Vlaisavljević.
    Činjenice su očite, koje nam ukazuju da ista posjeduje genetsku nasljednu strukturu, ustašoidne osobe iz hrvatskoga korpusa, sa Blajburških poljana, te podržava ideološku matricu Franje Tuđmana i njegovih agresorskih istomišljenika, sa Draganom Čovićem i njihovim korumpiranim i lažno “ ugroženim hercegovačkim Hrvatima “.
    Njeno angažovanje u HDZ-ovim strukturama i radnim mjestom, kao i “ poslije podne “ stečeno akademsko zvanje i mjesto predavača na Sveučilištu fakulteta u Mostaru, slika su i prilika neospornog poimanja, kome zaista pripada ovaj “stručnjak “ prema ličnim ideološkim shvatanjima.
    Kako to i piše u materijalima i kolumnama sa mreže, tobožnji je predavač na predmetu “ Teorija države “, vjerovatno istorijski zamišljene i promašene nakane sa Herceg Bosnom, njihovog Franje i Mate, nažalost studemtima koji trebaju da slušaju takve nebuloze i da traže svoje bilo kakvo angažovanje u državama Evrope.
    Sanja Vlaisavljević, tzv. docent Sveučilišta u Mostaru, kao i njen mentor tzv. akademik Dragan Čović, možda bi mogli dobro da uglancaju mokasinke našeg Željka Komšića, kako bi se isti što ljepše, ugodnije i uljudnije susretao sa brojnim državnicima Evrope i svijeta ili sudjelovao na sesijama UN-a u Njujorku.
    Međutim, za sada još uvijek naš Željko i naša domovina Bosna i Hercegovina, zaista ima veoma dobrog i sposobnog ambasadora pri UN-u, gospodina Svena Alkalaja, pa i ne mora posebno brinuti o njemu i njegovim nastupima ?
    Evo, upravo i pišem ovaj tekst po povratku sa Starog mosta, gdje sam prisustvovao godišnjici tj.na današnji dan 09.novembra 1993 godine srušen je ovaj simbol grada Mostara.
    Za rušenje Starog mosta direktno se smatra odgovornim Slobodan Praljak, bivši čelnik Glavnog stožera HVO-a, koji je tokom izricanja osuđujuće presude popio otrov u sudnici Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu u novembru 2017. godine.

Na današnji dan prije 29 godina u 10:16 sati nakon serije granata ispaljenih s položaja HVO-a srušen je Stari most u Mostaru i simbol najvećeg grada na Neretvi i Bosne i Hercegovine. Taj dan Mostarci i danas obilježavaju uz bolna sjećanja, kao lekciju iz koje treba učititi.
Brojni građani Mostara, učenici mnogih škola po Bošnjačkom programu nastave, uz prisustvo vijećnika Gradsgog vijeća sa probosanske liste i predsjednikom vijeća gospodinom Salemom Marićem, uz zvuke sirena, tačno u 10, 16 časova, bacili su ljiljane cvijeće u rijeku Neretvu.

Sve je odavno znano i poznato, nedjela UZP-a su osuđena u Hagu kod međunarodnog suda pravde, a nama ostaje da ovo nikada ne zaboravljamo, da se nikada više ne ponovi, a naša sjećanja i poštovanja našem biseru svjetske arhitekture, da se prisjećamo i svake naredne godine.
Neka, docent mostarskog Sveučilišta Sanja Vlaisavljević zna, da i ovaj događaj treba naći svoje mjesto kao poučna programska jedinka, kako bi njihove mlađane generacije saznale istinu i samo istinu, ko je bio agresor na ovim prostorima, ko je činio urbicid u ovome gradu i ko je zaista „ spašavao“ , svoje komšije Bošnjake po brojnim logorima, kako ih ne bi udarale neke granate ili ujedale zmije otrovnice uz Neretvu.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Krajnje je vrijeme i za vaše buđenje, vaš gromki glas i vaša istina i samo istina.
„ Veritas amare est „ da ISTINA je bolna, ali su sva događanja i vaše preživljavanje od Heliodroma do Dretelja i inih hercegovačkih logora, svakako je najbolnije.
Jasno i glasno poručujete ; „NEĆEMO DOZVOLITI ULAZAK HRVATSKIH VOJNIKA „ ali to nije samo trenutno znano i nerazumno, za sve naše građane, koji su inače doživljali hrvatsku agresiju, već je u kontinuitetu godinama, od strane HDZ-a i njihove ustašoidne ideologije, izvorno i djotvorna od njihovoga „ oca nacije i grobara Hrvata „ Franje Tuđmana, intezivno na vidiku i djelovanju u našoj domovini Bosni i Hercegovini.
Vaša poruka, poštovani naši logoraši, za sve njihove, hrvatske i HDZ-ove čimbenika, koji se bore permanentno za vlast, uz laži i povike u trku „ lopova, držite lopove „ svakako je rezultat diskriminacije, majorizacije i prikrivanje svih njihovih nedjela, posebno na ovim hercegovačkim prostorima i gradu Mostaru.
Kako to i navodite u vašem pismu ;
“I koji ne shvataju ozbiljnost i pogubnost te ideje, a nisu niti jednim gestom niti izjavom digli svoj glas protiv ove ideje, da je svako prešutno odobravanje dolaska presuđene vojske koja je izvršila agresiju na našu zemlju, zločin koji nikada i nikom neće biti oprošten od strane žrtava logora HRHB. Logoraši su najbolje osjetili na svojim leđima oslobodilačku vojsku nazvanu po raznim imenima životinja (pume, tigrovi, lavovi …..). Žrtve ne žele niti će dopustiti dolazak vojske koja je provodila zločinačku politiku na prostoru Bosne i Hercegovine i protiv toga će se boriti svim demokratskim i raspoloživim sredstvima”, naveli su./ završen citat /..

Uz redovne obmane i laži cjelovite javnosti, stalne su provokacije i napadi na naš državni suverenitet i integritet, prije svih čimbenika HDZ-a Hrvatske i naših hercegovačkih Hrvata sa njihovim tzv. HNS-om, što je veoma i žalosno što se redovno i vrhuška Republike Hrvatske, sa Zoranom Milanovićem i Andrejom Plenkaovićem, kao i Saborom Hrvatske, često, veoma zločesto i neprimjereno, upravo, miješaju u našu državnu samostalnost.
Svakako je neprimjereno i za svaku osudu, što su sve te hrvatske državne strukture podlegi stalnim lažima, njihovih „ ambiciozno bolesnih „ čimbenika u našoj domaćoj vlasti i njenim institucionim strukturama, sa čelnikom i tzv. akademikom,orguljašem Draganom Čovićem, moćnikom koji mijenja i vodotokove rijeke, kako bi zaštitio i svoju hacijendu, stečenu na kriminalan način.

Poštovani mostarski logoraši, dakle, sve to vi odlično znate, kao i moja malenkost, u ovome zajedničkom gradu „ slučaja „ Mostaru, gdje smo se evo godinama borili i protiv ustašoidnih nedjela, naziva ulica, devastacije Partizanskog spomenika, kao i uzurpacije mnogih mostarskih firmi, ali poprilično neuapješno, jer se mora priznati da su isti imali u našoj koalicionoj vlasti svoga partnera iz redova Bošnjaka tzv. „ ulizica „ kako ih je definisao i naš Meša Selimović.

Zato, poštovani logoraši izuzetno i cijenim vaše javljanje i vaš glas, jer ste doživjeli i preživjeli golgotu, samo vama ponajbolje znanu, kao i moja malenkost sa sličnom golgotom i spašenim životom, kao birani vijećnik Gradskog vijeća od naših građana.
Kao živi svjedok doživljene i preživljene torture, sa pokušajima likvidacije, doživio sam od istih ovih HDZ- ovih čimbenika, što je zahvaljujući mnogim medijima i Splitsko0m „ Tribune Feral „ – ipak sve dostupno saznanje i široj javnosti.

HAJKA NA ALKALAJA

Posted: 6. Novembra 2022. in Intervjui

Zavjerenici i zavjera šutnje

Svako ko glasno progovori, ustane u odbranu Bosne, suprostavi se istinom protiv laži i terora koji već 27 godina vlada Bosom mora biti ušutkan, gurnut u stranu ili optužen za širenje netrpeljivosti i mržnje.

Ni 30 godina nakon agresije na BiH ne smije se reći da 90-ih u Bosni i Hercegovini nije vođen građanski rat, da su agresiju uz pomoć MZ-e izvršili prvo Srbija, a po tom Hrvatska, da su najteži zločini uključujući zločin genocida izvršeni nad Bošnjacima, da se pritisak na Bošnjake i danas nastavlja u težnji da se BiH rasturi, podijeli i pripoji susjedima Srbiji i Hrvatskoj. A još i danas se traga za tijelima nestalih i ubijenih; klanjaju dženaze širom BiH. A zavjera šutnje i danas traje, zavjerenici isti. 

Ni 30 godina kasnije ne smije se otvoreno reći da su državna i privatna imovina BiH opljačkane – pljačkane i danas, da je preko polovine građana pretežno Bošnjaka raseljeno i protjerano. Ne smije se ni danas reći da je agresiju pasivno posmatrala pa čak i pomogla Međunarodna zajednica, da  odgovornost za počinjeni genocid nad Bošnjacima snose mnogi, uključujući UN-e.

Ali nekim uticajnim zemljama iz MZ-e odgovora da se zavjera šutnje u BiH o događajima iz 90-ih ne naruši ni na koji način, da se nikad ne sazna ko su zavjerenici koji su pomogli razgradnju i podjelu BiH, a koji i danas rade na tome.

Ko je Sven Alkalaj?

Alkalaj je pravnik,  židovskog porijekla, otac mu je Židov a majka Hrvatica. Bio je jedini član Vijeća ministara BiH iz reda ostalih. Ima hrvatsko državljanstvo. Od 1993 do 2000. bio je Ambasador BiH u SAD, od 2000 do 2004. Ambasador BiH u Organizaciji američkih država i Ambasador u SAD, od 2004 – 2007. Ambasador BiH u Belgiji i šef misije BiH pri NATO, od  2007 do 2012. je bio ministar vanjskih poslova BiH, a od jula 2019.  je Ambasador BiH u UN-a. 

Obraćanje Alkalaja pred Vijećem sigurnosti UN

Pred UN-a se o stanju u BiH tokom agresije i u Dejtonskom periodu govorilo uglavnom uopšteno, polovično, površno, dijelenjem odgovornosti i krivice na sve bh narode, čime su se problemi relativizirali i umanjivali…UN-e nisu ni želile ulaziti u suštinu, naročito ne u negiranje zločina i genocida, jer to ukazuje na propuste UN-a, koji su otežali odbranu BiH (embargo) i  uvećali tragediju (Srebrenički genocid)…Ovo je prvi put da je pred UN-e bez uvijanja iznesena konkretna optužba, iako usmjerena pretežno na propuste i greške OHR-a i novog Međunarodnog predstavnika, ipak je od posebne važnosti jer raspravu o stanju u BiH pomjera sa statike na promjenu, ma kako malo izglednu. U to ime posebno hvala Ambasadoru Alkalaju.

Sven Alkalaj je iznio oštre kritike na račun Visokog predstavnika Shcmidta, jer je izmjenama Izbornog zakona u izbornoj noći prevario glasače u BiH i sve aktere izbora, ugrozio sistem vladavine prava, obezbjedio HDZ BiH neograničeno učešće u vlasti, a zanemario presude međunarodnih sudova, osim jedne koja je pogodovala favoriziranom HDZ BiH…Alkalaj se usudio reći da su Srbija i Hrvatska bili agresori na BiH i kao takve nisu i ne mogu biti garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma, niti imaju pravo miješati se u unutarnje stvari suverene i nezavisne države Bosne i Hercegovine. 

Prema očekivanju većine, na toj sjednici Vijeća sigurnosti je donesena odluka da se EUFOR-u u BiH produži mandat za narednu godinu, koju je podržalo svih 15 članova Vijeća sigurnosti, uključujući i Rusku Federaciju. Produženje mandata EUFOR-a ne utiče na status NATO, koji će nastaviti s podrškom BiH na euro-atlanskom putu. 

Govor S. Alkalaja pred Vijećem sigurnosti UN-a uznemirio je i izazvao reakciju mnogih, jer podsjeća na aktivnu ulogu Srbije i Hrvatske u podrivanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH i ukazuje na neodgovonost i propuste MZ-e u BiH. A ukazivanje na odgovornosti dvaju bh susjeda, koji nisu odustali od ratnih ciljeva, radi kojih su i izvršili agresiju na BiH, je i podsjećanje na propuste MZ-e i njenu odgovornost za stanje u BiH, naročito za Srebrenički genocid i stradanje Srebreničana i Bošnjaka Podrinja od zaključenja Dejtonskog sporazuma do danas. Sve to nije fino čuti, naročito ne na tribini Vijeća sigurnosti UN-a, jer ne godi ni jednoj svijesti iz koje dopire grižnja savjesti.

Odmah nakon istupa Alkalaja pred Vijećem sigurnosti UN-a oglasio se Ambasador SAD Murphy sa saopštenjem u kojem tvrdi da je Alkalaj iznio neistine o visokom predstavniku i o MZ-i, što ne ide u korist BiH. Iz američke Ambasade su ga optužili da je u sjedištu UN “propagirao neistine”, na što je Alkalaj odgovorio ako mu bilo ko iz Ambasade konkretno kaže šta je to bilo neistinito ili lažno u njegovom izlaganju, spreman je da se javno izvini kako građanima BiH, tako i samoj Ambasadi“. 

U svom odgovoru na napade Alkalaj navodi: “Visoki predstavnik je prevario birače. Nikad neće biti moguće legalizovati rezultate etničkog čišćenja u BiH u skladu sa presudama Međunarodnog krivičnog vijeća u Hagu. Sa nametnutim izmjenama Visoki predstavnik je neformalno proglasio okončanim Aneks 7 Dejtonskog sporazuma i time formalno prihvatio rezultate etničkog čišćenja, genocida i drugih najstrašnijih ratnih zločina”. “Kao etnički Jevrej iz BiH po izmjenama Izbornog zakona koje je nametnuo Šmit neću imati jednaka prava da učestvujem u izbornom procesu”. 

Hajka na Alkalaja 

I kada se nakon 30 godina Ambasador BiH Sven Alkalaj usudio na tribini Vijeća sigurnosti UN-a otvoreno govoriti i ukazati na greške, propuste i pristrasne namjere predstavnika Međunarodne zajednice g. Christiana Schmidta, koji se otvoreno stavio na stranu Hrvatske i ekstremnog HDZ BiH, na njega su se obrušili mnogi, uključujući V. Britaniju i Ambasadora SAD u BiH. 

A istup ambasadora BiH Svena Alkalaja pred Vijećem sigurnosti UN izazvao je buru reagovanja jer se prvi put od kada je BiH u Dejtonskoj luđačkoj košulji neko usudio, na pravom mjestu sa kojeg eho odjekuje cijelim svijetom, reći golu istinu o onom što se Bosni i Hercegovini, posebno Bošnjacima događa već 27 godina. Sve što je do tada izrečeno na tom mjestu imalo je za cilj zaštiti agresore, zataškati i izjednačiti krivice i odgovornost. Ambasador BiH je rekao nešto što je trebalo reći prije 20 godina, zbog toga je oštro napadnut, i to ne samo od onih kojima nije bilo pravo čuti istinu, već i od nekih prodanih duša. 

Josip Juratović, prvi i jedini Hrvat zastupnik u njemačkom Bundestagu, u intervjuu za TV O kanal proglasio je Alkalajov govor skandaloznim, uz tvrdnju da su njegove poruke oštrije od predstavnika Rusije… 

Apsurdna je tvrdnja da je Alkalaj stao uz Rusiju. On je samo otvoreno stao u odbranu Bosne i Hercegovine.

Tendencioznim izjavama na račun Alkalaja oglasio se i Ivica Puljić, novinar i dopisnik Al Jazeere Balkans iz Washingtona. Rekao je da njegov govor predstavlja najveću štetu po vanjsku politiku BiH od odbijanja tzv. Aprilskog paketa 2002. “Kada vam Rusi u UN- čestitaju na govoru, onda znajte da se na krivoj strani”. 

I nije li logično i uputno da svaki put kada neko iz MZ-e pritišće i uslovljava žrtvu agresije Bosnu i Hercegovinu na nove ustupke Srbiji i Hrvatskoj, koje se nikad nisu ogradile od počinjenog, postavi im pitanje da li su Nijemci nakon zlodjela počinjenih u II svjetskom ratu imali pravo i mogućnost na bilo koji način uslovljavati Antantu? 

A u Rs, Milorad Dodik, njegova pozicija i dio opozicije, drvlje i kamenje sipaju na MZ-u, OHR, aktuelnog i sve ranije međunarodne predstavnike, negiraju odluke svih međunarodnih predstavnika, osporavaju legalitet g. Schmidta, i sve im to prolazi, čak im se pušta da se ubrzano naoružavaju, jačaju rezervni sastav policije, podržavaju četnička uduženja, negiraju počinjeni genocid, nagrađuju njegove izvršioce i po njima daju nazive ustanovama, ulicama,…S druge strane ide se i dalje. Zagovara se uključivanje hrvatskih vojnih jedinica u formacije UNPROFORA u BiH, i pri tome zanemaruje činjenica da je Hrvatska osuđena  za UZP. 

Podrška nosiocima slobodne misli –  borcima za istinu i pravdu 

Već duže vrijeme Senadu Hadžifejzoviću, a sada i Alkalaju, ali mnogim drugima nosiocima slobodne misli kao što su Dragan Bursać…, pokušavaju se zatvoriti usta i sprečava ih se da iznose istinu, a pušta se Dodiku i Čoviću da slobodno i sve glasnije ne samo govore već i rade protiv države, šire mržnju, dijele je ruše…I to nije zasmetalo  MZ-i, a smeta im prigovor zbog uvođenja Schmidtovih zakona koji ne bi prošli ni u jednoj zemlji savremenog svijeta.

Podrška nosiocima slobodne misli- borcima za građanska prava, za istinu i pravdu, poprima sve šire razmjere, kako preko javnih medija tako i sa protestnih skupova. 

Istupom pred Vijećem sigurnosti UN-a Alkalaj je postao još jedan previše glasan glas uz glas Senada Hadžifejzovića, čija je TV postala najslušanija i najgledanija tribina BiH i Zapadnog Balkana, sa koje se sve više čuje glas koji mnogi u MZ-i ne žele čuti. 

Pismo poznate umjetnice Margit Ambasadoru Murphy

Među brojnim komentarima na društvenim mrežama, sa kojim se istupu Alkalaja daje podrška, posebnu pažnju skrenulo je otvoreno pismo priznate bh umjetnice Dr. Margit Tomik Levi upućeno Ambasadoru SAD Michael Murphy, koji je bezrezervno podržao Schdmita. U svom pismu umjetnica navodi da je Alkalkaj iznio niz kritika na Schmidta, jer je prekršio Ustav i narušio stabilnost, produbio unutarnje podjele u BiH…Margit Levi zamjera Murphy, koji se nije ni osvrnuo na Schmidtovu besramnu intervenciju izbornog zakona, čak ga ohrabrio i podržao njegov besramni akt. U SAD bi izbio građanski rat da građani uđu u izbore i glasaju po jednom zakonu, a izađu iz njih s drugim izbornim zakonom. “Vi podržavate imperijalističke težnje Hrvatske prema BiH, a stranački kompromitovani CIK proglašavate pobjedom demokratije”- navodi u pismu Margit. “Povrh svega osuđujete istup ambasadora Alkalaja, koji je čak bio blag. Vama je normalno da mediokritet sumnjivog morala favorizuje 7% ekstremnih desničara i daje im apsolutnu vlast u BiH i da se nagrađuje stranka koja 8 godina blokira državu”. Pri tom Margit Tomik Levi podsjeća na odgovornost SAD, koje su zaustavile ABiH pred vratima Banja Luke, radi čega imaju obavezu ispraviti štetu koju su nanijeli BiH, što podrazumjeva raspakovati i popraviti Dejton.

Agresori i danas vladaju Bosnom

A razloga za nepovjerenje prema MZ-i je sve više.  Dok god se zavjerenicima iz 90-ih bude omogućavalo da nastave djelovati u zemlji uz prećutnu šutnju MZ-e, zaštićeni njenom zavjereničkom šutnjom, u BiH neće biti napredka ni prosperiteta, a laž će dominirati nad istinom, nepravda nad pravdom. 

Kako i kada u takvim uslovima očekivati osudu agresora i počinjenih zločina, kad na ključnim mjestima svih važnijih entitetskih ali i državnih institucija, organa i organizacija rade ideolozi, izvršioci i djeca pokretača i izvršilaca agresije. Ključni segment Pravosuđe je potpuno u rukama okupacionih vlasti, a na prste se mogu nabrojati Bošnjaci na području Rs zaposleni u državnim organima i službama.To se potvrdilo i ovih dana kroz pokušaj diskreditacije najpoznatijeg bh novinara i TV voditelja Senada Hadžifejzovića od strane RAK- Regulatorne agencije za komunikacije BiH, u kojoj ne radi ni jedan Bošnjak, a vodi je ekstremista Draško Milinović, ranije direktor RTRS-e. I onda se čudimo što je najveći broj izvršilaca zločina i danas slobodan i nedostupan, a oni koji su osuđeni puštaju se na slobodu prije izdražane kazne i nagrađuju za počinjeno. 

Zato istup Ambasadora Svena Alkalaja pred Vijećem sigurnosti UN-a ne treba osuđivati već ga shvatiti kao poziv MZ-i ali UN-a da preispitaju svoj odnos prema zemljama Balkana, posebno prema Bosni i Hercegovini, isprave greške koje su do sada počinjene i koje se čine,  jer od stanja u BiH u mnogome ovisi a ovisiće i dalje sigurnost Balkana, ali i mir u Evropi i svijetu.

Burlington 6.11.2022           

Zijad Bećirević

Ne jenjavaju odjeci nastupa ambasadora BiH pri UN Svena Alkalaja pred Vijećem sigurnosti. Znamo kako su reagirali Schmidt i američki ambasador u Sarajevu Murphy, što je i logično budući da je njih zakačio u svom govoru. Ali, podijeljeni su bh. javnost, tzv. akademska zajednica i bh. političari. Ovi posljednji svojim izjašnjavanjem ili šutnjom o Alkalajevom govoru zapravo potvrđuju svoj odnos prema Željku Komšiću, autoru govora, a u konačnici i prema BiH i njenom ustrojstvu. Također pokazuju svoj odnos i prema SAD, ma šta ona radila ili ne radila na dobrobit Bosne i Hercegovine.

E, pa, pošto tome jeste tako, a volio bih da nije, odnosno kamo sreće da postoji jedinstven stav o tezama koje je Alkalaj pročitao pred Vijećem sigurnosti, ali ne postoji, svrstavam se i ja: apsolutno podržavam svako slovo koje je pročitao bh. ambasador pri UN, jer je sve izgovoreno naprosto gola istina. Slažem se i s onom sarajevskom primadonom koja je u pismu Murphy-ju rekla da je govor čak bio preblag. Tako je!

Dakle, ne iznenađuje me hajka na Alkalaja i Komšića koju kao otrov riga Dnevni avaz, glasilo onog KOS-ovca i Čovićevog partnera Šćepe, koji se ne libe nazvati Komšića “ruskim piunom” (kakva zamjena teza: pa to je upravo onaj koga oni podržavaju – Čović!), niti reakcije nekih drugih malih političkih miševa iz Sarajeva, a pogotovo ne onog bilmeza iz Laktaša koji iz drugih motiva naziva Alkalaja “korisnim idiotom”…, ali ne mogu još uvijek shvatiti da taj govor jedan Ivo Komšić ili Slavo Kukić nazivaju skandaloznim! I sada se pitam gdje tu dvojicu bh. intelekualaca, koji su kroz sav svoj dosadašnji javni angažman potvrđivali svoje bosanstvo i privrženost Domovini, nakon ovakvih reakcija svrstati? Podsjećam, Ivo Komšić je jedan od onih koji je snažno podržao i Schmidtove izmjene Izbornog zakona i Ustava FBiH, što je barem meni bilo prvo razočarenje u tog čovjeka.

Helemnejse, niko od kritičara govora Alkalaja nije opovrgao nijednu njegovu tezu, već ga jednostavno frontalno i paušalno napadaju, kako njega tako i Komšića. Ama šta je problem ako je kritikovao i američku vanjsku politiku prema BiH? Zar se to ne smije? Zar je bitno gdje je izgovorena kritika ako je ona argumentirana, kao što je ova bila? Zar treba zaboraviti ko nam je navukao tu luđačku košulju prije 27 godina e koja je odavno već nepodnošljiva? Zar treba prećutati pordršku američkog ambasadora Schmidtovim izmjenama koje udaljavaju BiH od građanskog koncepta i čijim rezultatima evo upravo ovih dana svjedočimo na način da, naprimjer, HNK u kojem živi 118.000 Hrvata u Dom naroda daje četiri delegata hrvatske nacionalnosti, a 92.000 Bošnjaka daje jednog te nacionalnosti? Model prepisan iz Južne Afrike, jakako! Također, zar treba prihvatiti izjavu američkog ambasadora kojom hvali netom završeni izborni proces i naziva to kao “pobjedu demokracije”? Pa znamo svi da nije tako bilo, čak ni blizu toga. Zar trebamo sami sebe lagati? Kako će nam naškoditi ono što je naš ambasador izgovorio, zar nam može biti gore kada smo dno već dodirnuli? Čemu taj podanički mentalitet kod mnogih, znanih i neznanih, prema Americi ili bilo kome drugome?!

E, pa, pošto me niko nije uvjerio da su Schmidtove izmjene dobre za BiH, odnosno da nisu na fonu klasičnog aparthejda, zatim da je Alkalaj pred Vijećem sigurnosti izgovorio nešto što nije istina, bez obzira koga se to ticalo, podržavam taj govor u cjelosti.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Naši stari pametni su govorili ; „ Da je Dara prešla svaku mjeru „ što je zaista istinito i mudro.
Dakle, prihvatimo svaku starinsku poruku, kao pouku i našu realnost.
Evo, upravo danas u „ Dnevnom avazu „ iz pera , njihovog novinara Daniela Hadžovića, gledam i čitam ovu nevjerovatnu ili skandaloznu glupost.
Međutim, istovremeno sam svjestan činjenice, kao stari i mudri visoko obrazovani građanin, mostarski Sarajlija, Bosanac i patriota, da ovakvi licemjerni i gnusni napadi na našeg „ zlatnog ljiljana „ Željka Ko0mšića, izvori su tajanstvenog i javnosti poodavno znanog individualca i slavljenika rođendana, njegovog istomišljenika Dragana Čovića.
Lažni su i njegovi „ patriotski bosanski korijeni „ u Bošnjaka, jer on istinski pripada nekom drugom podrivačkom svijetu.
Kao zlobnoj induvidui i ne želim spominjati ime ili tajanstveni naziv UDBA- ške službe bezbjednosti iz naše Juge, jer ga inače služe znane mnoge podvale i zlonamjerni stavovi prema i mnogim Bošnjacima, ali je eto udario i na našeg Željka Komšića.
Kao što je u ranijem periodu u kontinuitetu napadao i okomio se i na Bakira Izetbegovića i porodicu, kao i stranku SDA, što mu nikada nije uspjevalo izazvati neki animozitet kod razumnih, hrabrih i svjesnih Bošnjaka, koji zajedno sa našim Komšićem i inim domaćim Bosancima, patriotima, znaju i umiju da brane svoju jedinu domovinu, kako od stranih isto tako od domaćih idiota, ulizica, papaka i zlobnika, odnosno brojnih nacionalističkih elemenata.
Možda sam i živio u zabludama u proteklom periodu, da samo iz ustašoidne nacionalističke kuhinje HDZ-a sa Draganom Čovićem, mogu permanentno stizati laži i obmane, o njihovoj ugroženosti i domaćim „ zulumčarima „ koji im nešto loše donose, uključujući tu i Željka Komšića, kao izuzetnog krivca u zastoju njihove uzurpatorsko osvajačke ustaške ideologije u Bosni i Hercegovini.

Znala je često i neposredno, ova „ tajanstvena induvidua „ iz „ Dnevnog avaza „ i javno da konstatuje, da su Komšića upravo birali Bošnjaci i da nije legitimni hrvatski član Predsjedništva.
Svakako je sramno i za svaku osudu, ovakvo stajalište bilo kojeg Bošnjaka, pa i ove induvidue, jer su ovo lažni i nedolični stavovi već viđene i preživljene ustašoidne osvajačke ideologije iz redova HDZ-a i njihovih čimbenika.
Svi ovi dušmani naše domovine i njenih vrijednosti,zaboravljaju i neće da shvate da su našeg Željka Komšića birali građani ove nam domovine, da će ga uvijek i redovno birati, sve dok se ne iskorijene naši nacionalistički veliko srpsko hrvatski izrodi i mrzitelji, zajedničkog i svega različitog u ljepotama ovakve nam multietničke domovine, ponosne i prkosne.
Dok upravo na njenom braniku odbrane od ovakvih zlih „ životinjskih „ bića, rušitelja, štakora, krtica, nacionalističkih elemenata, budu nam stajali „ zlatni ljiljani „ i borci Armije BiH, sa našim ambasdorima, diplomatskog znanja, ponašanja i umjeća, poput Svena Alkalaja, nećemo se brinuti.
Latinska izreka „ Veritas amare est „ govori da je „ Istina je bolna „, svakako ali kako i za koga.
Zlobnici naši govore da je govor Svena Alkalaja stigao iz Ureda gospodina Komšića, pitamo se svi dobronamjerni građani ove nam jedine domovine, šta ima loše ili nedolično ili neistinito u tome govoru.
Samo naše ulizice i morbidni idioti koji urušavaju sve vrijednosti naše domovine, mogu iznositi takve primjedbe, ali ih je poodavno naš Meša Selimović definisao i opisao kao „ ulizice „ i najgore ljude.
Svaki dalji komentar je suvišan, izuzev pisma uvažene naše sarajevske primadone ;
PRIMADONA BEZ PARDONA: Oštro pismo američkom ambasadoru Michaelu Murphyju.
Zar ovo pismo ne zaslužuje da svi naši patriotski i domoljubivi mediji prenesu sadržaj ovoga pisma?
Zar nemaju časti i ponosa, inspiracije, ljudskosti i ljubavi prema jedinoj domovini, svi građani patriote i domoljupci, pročitaju nekoliko puta ovo pismo i daju svoju podršku, uvaženoj i poštovanoj primadoni, gospođi, Dr. Margit Tomik Levi.

U cjelosti prenosim sadržaj njezino otvoreno pismo američkom ambasadoru ;.
-Poštovani g. Murphy, kao građanin ove države i priznati umjetnik i izvan BiH, imam dužnost da Vam se obratim i izrazim ogromno neslaganje sa Vašim shvatanjima stanja u BiH. Neću se vratiti u istoriju nego želim da krenem od izbora. Vaša čestitka nakon izbora započinje ovako “Čestitamo građanima Bosne i Hercegovine jer su na izborima 2. oktobra koristili svoja demokratska prava. Bilo je ohrabrujuće vidjeti tako veliki broj ljudi koji su glasali …”.
Na izbore je poštovani gospodine izašlo svega oko 50% registrovanih birača. Mislite li zaista da smo mi zaostali, nepismeni primitivci koji će te gluposti preskočiti i nastaviti dalje? Dalje mlako pozivate CIK i Tužilaštvo da otaljaju svoj posao i što prije završe ovaj cirkus od izbora. Pri tome se niste ni osvrnuli na besramnu Šmitovu intervenciju izbornog zakona.
Čak ste ga ohrabrili, pozdravili njegov gnusni i neprijateljski akt. Šta bi USA građani uradili da po jednom zakonu izađu na birališta a po završetku glasanja Trump promijeni pravila igre? Ja ću Vam kazati. U USA bi izbio II građanski rat, mnogo žešći i krvaviji nego onaj 1861. godine. Ali mi nismo Amerikanci. Mi nismo ni ljudi. Mi smo po Vama divlje balkansko pleme bez ikakvih prava u sopstvenoj državi. Našim životima može upravljati najobičniji mediokritet Šmit, osoba vrlo sumnjivog morala. Premijer susjedne Hrvatske je priznao da se sa Šmitom dogovorio o ovim izmjenama. Šta to govori? Jednostavno je, vi podržavate korupciju i imperijalisticke težnje Hrvatske prema BiH. Vi nikada niste osudili način na koji hrvatski državnici omalovažavaju BiH. Niste ih osudili što bez najave ulaze u našu državu i pljuju po njoj, što ne priznaju Sarajevo kao glavni grad BiH i izabrano rukovodstvo kao relevantnog sagovornika.
Gospodine, u BiH se desila nezapamćena izborna krađa. Stranački potpuno kompromitovani CIK je legalizirao a Vi je prihvatili kao pobjedu demokratije. Povrh svega, osuđujete istup ambasadora Alkalaja u UN. Mene bi bilo sramota ali vi ste diplomata a toga nema kod Vas. Ambasador Alkalaj je bio blag u odnosu na nas slobodnomisleće intelektualce i ponižene građane BiH. Vama je normalno da mediokritet sumnjivog morala favorizuje 7% extremnih desničara i daje im apsolutnu vlast u BiH. Vama je normalno da se nagrađuje stranka koja je 8 godina blokirala državu, koja ucjenjuje i Dom naroda i Parlamentarnu Skupštinu. Ili rasistički izborni zakon ili paralisanje države.
Svjedoci ste da je HDZ-ov premijer Federacije blokirao Ustavni sud 3 godine. Da je HDZ-ov ministar finansija blokirao finansiranje izbora… Za to ih je Šmit bogato nagradio a Vi ga podržali. Ne bi me čudilo da Šmit preseli OHR u Mostar a i Vi US ambasadu. Za njih radite sve a za BiH ništa. Zapamtite dobro g. Michael Murphy, USA su krive za sve naše nevolje. Mi ne bi imali nikakvih problema da se USA nije upetljala u rat 1994. godine. Vojska Republike srpske je bila pred porazom, Armija BiH je bila pred Banja Lukom kad ju je Administracija USA zaustavila. Napravili ste nam Dejton, navukli luđačku košulju, napravili nenormalan ustav i podijelili narode.
Uništili građansku BiH, vratili nas 80 godina unazad. Vaša je obaveza da ispravite svu štetu koju ste napravili. Prvo treba da uskratite podršku potpuno nesposobnom i kompromitovanom Šmitu. Ako raspakujete Dejton, uradite to kako Bog zapovijeda, prvo ispoštujte odluke međunarodnih tribunala, presude Sejdić – Finci i druge. Uklonite najsramniju Dejtonsku sramotu – tročlano Predsjedništvo. To nema ni jedna država na svijetu. Evo Vam besplatna ideja, plasirajte je kao svoju. Možda dobijete Nobelovu nagradu za mir i rahatluk. Neka bude jedan predsjednik svih građana BiH sa protokolarnim ovlaštenjima. Odredite redosljed: Sveukupno biračko tijelo bira svog predsjednika svaki put samo iz jednog naroda. Prvi predsjednik da bude iz reda nacionalnih manjina (Jevrej ili Rom. Nimalo Vam nije smetalo što oni 30 godina nemaju nikakva prava u BiH). Zatim, kako kocka odluči- Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Do tada će se probuditi građanska svijest kod stanovništva pa će biti moguća građanska BiH u kojoj više nije bitno ko pripada kojem narodu.
Uz najbolje želje! Dr. Margit Tomik Levi / završen cjeloviti citat /.
Poštovani naši građani, zaista šta reći ili napisati poslije ovoga pisma, naše uvažene i poštovane primidone, možda samo jedno nebesko BRAVO, BRAVO I SAMO BRAVO.
Upravo sam odmah poslije sjednice Vijeća sigurnosti UN-a i napisao opširnije sadržaj i analizu viđenja sadržaja i rezultat zasjedanja, sa osvrtom pojedinuh diplomata u svojim stavovima izlaganja ?
Sasvim normalno, kao građanin oven am naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, kao živi sudionik i svjedok mnogih aktuelnih događanja na našim prostorima, u nadavnoj prošlosti i sadašnjem trenutku, apsolutno sam pozdravio i pohvalio izlaganje našega ambasadora Svena Alkalaja.
Međutim, kako se ovih dana u našoj rekao bih “ crnoj štampi “ i neprijateljski orijentisanim medijima, ka oi pojedincima politikanata poput kukolja u žitu, štakora i gmizavaca, ka oi nacionalističkih rušilačkih elemenata našega Sistema i države, kojima se ne sviđaju stavovi i izlaganja Svena Alkalaja?
Svakako su mnogi naši političari, upravo politikanti sa ideologijom “ kakiću i piškiću “ na ovom Balkanskom prostoru ništa drugo ni očekivati, u njihovim stavovima i komentarima.
Žalosno je, da se javljaju i neki naši “ tobožni “ visoki intelektualci koji putem ovih medija iznose osude i negativne stavove i protiv Svena Alkalaja, kao i člana predsjedništva Željka Komšića, jer pritajeni negativni naši dušebrižnici, recimo iz “ Dnevnog avaza “ i drugih medija, utrkuju se u svojim negativnostima i lošim komentarima.
Našoj građanskoj javnosti, čitaocima ovih sadržaja i kolumni, treba da bude i čast i ponos, sa izuzetnim zadovoljstvom, da iščitavaju sadržaj pisma poštovane primadone, kao istinskog patriota ove
naše domovine Bosne i Hercegovine.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Poštovani moji sugrađani Bosanci i Hercegovci, saopštavam vam ovu odu radosti !
PRIMADONA BEZ PARDONA: Oštro pismo američkom ambasadoru Michaelu Murphyju ?
Zar ovo pismo ne zaslužuje da svi naši patriotski i domoljubivi mediji prenesu sadržaj ovoga pisma?
Zar nemaju časti i ponosa, inspiracije, ljudskosti i ljubavi prema jedinoj domovini, svi građani patriote i domoljupci, pročitaju nekoliko puta ovo pismo i daju svoju podršku, uvaženoj i poštovanoj primadoni, gospođi, Dr. Margit Tomik Levi.

U cjelosti prenosim sadržaj njezino otvoreno pismo američkom ambasadoru ;.
-Poštovani g. Murphy, kao građanin ove države i priznati umjetnik i izvan BiH, imam dužnost da Vam se obratim i izrazim ogromno neslaganje sa Vašim shvatanjima stanja u BiH. Neću se vratiti u istoriju nego želim da krenem od izbora. Vaša čestitka nakon izbora započinje ovako “Čestitamo građanima Bosne i Hercegovine jer su na izborima 2. oktobra koristili svoja demokratska prava. Bilo je ohrabrujuće vidjeti tako veliki broj ljudi koji su glasali …”.
Na izbore je poštovani gospodine izašlo svega oko 50% registrovanih birača. Mislite li zaista da smo mi zaostali, nepismeni primitivci koji će te gluposti preskočiti i nastaviti dalje? Dalje mlako pozivate CIK i Tužilaštvo da otaljaju svoj posao i što prije završe ovaj cirkus od izbora. Pri tome se niste ni osvrnuli na besramnu Šmitovu intervenciju izbornog zakona.
Čak ste ga ohrabrili, pozdravili njegov gnusni i neprijateljski akt. Šta bi USA građani uradili da po jednom zakonu izađu na birališta a po završetku glasanja Trump promijeni pravila igre? Ja ću Vam kazati. U USA bi izbio II građanski rat, mnogo žešći i krvaviji nego onaj 1861. godine. Ali mi nismo Amerikanci. Mi nismo ni ljudi. Mi smo po Vama divlje balkansko pleme bez ikakvih prava u sopstvenoj državi. Našim životima može upravljati najobičniji mediokritet Šmit, osoba vrlo sumnjivog morala. Premijer susjedne Hrvatske je priznao da se sa Šmitom dogovorio o ovim izmjenama. Šta to govori? Jednostavno je, vi podržavate korupciju i imperijalisticke težnje Hrvatske prema BiH. Vi nikada niste osudili način na koji hrvatski državnici omalovažavaju BiH. Niste ih osudili što bez najave ulaze u našu državu i pljuju po njoj, što ne priznaju Sarajevo kao glavni grad BiH i izabrano rukovodstvo kao relevantnog sagovornika.
Gospodine, u BiH se desila nezapamćena izborna krađa. Stranački potpuno kompromitovani CIK je legalizirao a Vi je prihvatili kao pobjedu demokratije. Povrh svega, osuđujete istup ambasadora Alkalaja u UN. Mene bi bilo sramota ali vi ste diplomata a toga nema kod Vas. Ambasador Alkalaj je bio blag u odnosu na nas slobodnomisleće intelektualce i ponižene građane BiH. Vama je normalno da mediokritet sumnjivog morala favorizuje 7% extremnih desničara i daje im apsolutnu vlast u BiH. Vama je normalno da se nagrađuje stranka koja je 8 godina blokirala državu, koja ucjenjuje i Dom naroda i Parlamentarnu Skupštinu. Ili rasistički izborni zakon ili paralisanje države.
Svjedoci ste da je HDZ-ov premijer Federacije blokirao Ustavni sud 3 godine. Da je HDZ-ov ministar finansija blokirao finansiranje izbora… Za to ih je Šmit bogato nagradio a Vi ga podržali. Ne bi me čudilo da Šmit preseli OHR u Mostar a i Vi US ambasadu. Za njih radite sve a za BiH ništa. Zapamtite dobro g. Michael Murphy, USA su krive za sve naše nevolje. Mi ne bi imali nikakvih problema da se USA nije upetljala u rat 1994. godine. Vojska Republike srpske je bila pred porazom, Armija BiH je bila pred Banja Lukom kad ju je Administracija USA zaustavila. Napravili ste nam Dejton, navukli luđačku košulju, napravili nenormalan ustav i podijelili narode.
Uništili građansku BiH, vratili nas 80 godina unazad. Vaša je obaveza da ispravite svu štetu koju ste napravili. Prvo treba da uskratite podršku potpuno nesposobnom i kompromitovanom Šmitu. Ako raspakujete Dejton, uradite to kako Bog zapovijeda, prvo ispoštujte odluke međunarodnih tribunala, presude Sejdić – Finci i druge. Uklonite najsramniju Dejtonsku sramotu – tročlano Predsjedništvo. To nema ni jedna država na svijetu. Evo Vam besplatna ideja, plasirajte je kao svoju. Možda dobijete Nobelovu nagradu za mir i rahatluk. Neka bude jedan predsjednik svih građana BiH sa protokolarnim ovlaštenjima. Odredite redosljed: Sveukupno biračko tijelo bira svog predsjednika svaki put samo iz jednog naroda. Prvi predsjednik da bude iz reda nacionalnih manjina (Jevrej ili Rom. Nimalo Vam nije smetalo što oni 30 godina nemaju nikakva prava u BiH). Zatim, kako kocka odluči- Srbin, Bošnjak ili Hrvat. Do tada će se probuditi građanska svijest kod stanovništva pa će biti moguća građanska BiH u kojoj više nije bitno ko pripada kojem narodu.
Uz najbolje želje! Dr. Margit Tomik Levi / završen cjeloviti citat /.
Poštovani naši građani, zaista šta reći ili napisati poslije ovoga pisma, naše uvažene i poštovane primidone, možda samo jedno nebesko BRAVO, BRAVO I SAMO BRAVO
Upravo sam odmah poslije sjednice Vijeća sigurnosti UN-a i napisao opširnije sadržaj i analizu viđenja sadržaja i rezultat zasjedanja, sa osvrtom pojedinuh diplomata u svojim stavovima izlaganja.
Sasvim normalno, kao građanin oven am naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, kao živi sudionik i svjedok mnogih aktuelnih događanja na našim prostorima, u nadavnoj prošlosti i sadašnjem trenutku, apsolutno sam pozdravio i pohvalio izlaganje našega ambasadora Svena Alkalaja..
Međutim, kako se ovih dana u našoj rekao bih “ crnoj štampi “ i neprijateljski orijentisanim medijima, ka oi pojedincima politikanata poput kukolja u žitu, štakora i gmizavaca, ka oi nacionalističkih rušilačkih elemenata našega Sistema i države, kojima se ne sviđaju stavovi i izlaganja Svena Alkalaja.
Svakako su mnogi naši političari, upravo politikanti sa ideologijom “ kakiću i piškiću “ na ovom Balkanskom prostoru ništa drugo ni očekivati, u njihovim stavovima i komentarima..
Žalosno je, da se javljaju i neki naši “ tobožni “ visoki intelektualci koji putem ovih medija iznose osude i negativne stavove i protiv Svena Alkalaja, kao i člana predsjedništva Željka Komšića, jer pritajeni negativni naši dušebrižnici, recimo iz “ Dnevnog avaza “ i drugih medija, utrkuju se u svojim negativnostima i lošim komentarima.
Našoj građanskoj javnosti, čitaocima ovih sadržaja i kolumni, treba da bude i čast i ponos, sa izuzetnim zadovoljstvom, da iščitavaju sadržaj pisma poštovane primidone, kao istinskog patriota oven am naše domovine Bosne i Hercegovine.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Bilo mi je neobično zadovoljstvo i istinska relaksacija, sinoć ( srijeda 02.11 ) sat i 45 minuta slušati i gledati sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a, zahvaljujući TVN1.
Svakako, pored interesantnog PRESSINGA koju vodi Amir Zukić i redovnih emisija FACETV sa Senadom Hadžifejzovićem, zaista je sinoćna emisija iz Njujorka, u ova naša tmurna i dosadna vremena politikantskih prepucavanja, sa mržnjom i nacionalističkom retorikom, bila relaksacionog karaktera i veoma poučna, upravo za sve ove naše kvazi političare .
Bila je divna priča o našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, na diplomatskom nivou i civilizovanoj demokratskoj retorici, kakva se mogla veoma rijetko slušati na našim prostorima.
Kako bi to ćesto i naši stari govorili, a svaka njihova poruka je istinska i ljudska, da u svakom žitu ima i kukolja, tako isto u našoj realnosti zajedničkog suživota ima kukolja, kojega nažalost još uvijek nismo u stanju raščistiti ?
Iako smo nedavno, rekao bih 02.oktobra imali „ vršidbu „ odnosno izbore, naši građani nisu imali dovoljno sluha,osjećaja i pameti, da svojim glasovima izvrše i obezbjede čistku od kukolja, gnjida, štakora, gmizavaca , kriminalaca, lopova i nacionalista.
Slušajući i analizirajući sinoćno vijećanje i sadržajnu retoriku, pod zaista uspješnim vođenjem sjednice diplomate iz Gane, imali smo priliku da se odmah u startu upoznamo sa izuzetno sadržajnom i poučnom porukom diplomate iz Irske, koji nam je veoma znalački i istinski uputio korisne sadržaje i preporuke, sa najboljim željama i namjerama.
Naš mir i napredak ka Evropskoj uniji, naša je realnost u neposrednom pristupu i normalnom angažovanju domaćih struktura vlasti, bez mržnje i neprihvatljive nacionalističke retorike, sa uvažavanjem, tolerancijom i određenim konzesusom naših naroda, odnosno njihovih predstavnika u institucijama sistema vlasti.
Svakako, njegova analiza i sadržaj govora, primjer je civilizovanog i prijateljskog odnosa prema našoj domovini, bez obzira na geografsku udaljenost naših zemalja.
Mnoge diplomate su ovom prilikom i neposredno zahvalili Irskoj diplomatiji, koja je imala veoma aktivno učešće u samoj izradi Rezolucije koja je usvojena.
Tako su se na sličan način odnosili i mnogi drugi diplomati država, po nekom redoslijedu predsjedavajućeg iz Gane, recimo do posljednjeg diplomate iz Hrvatske, koji je upravo i jedan od „ kukolja „ u našoj domovinskoj žitnici, zajedno sa diplomatom iz Rusije ( ženski diplomata ) koja je samo pročitala poslani pamflet od „ dodikovaca „ iz RS-a, umotan u ruski celofan.
Dakle, šta se drugo i moglo očekivati, kada su naši „ kukoljaši „ gnjide i gmizavci i veliki srpsko hrvatski nacionalisti, rusofili, guslari i orguljaši, sa Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, upravo uspjeli da putem diplomatskih kanala i Rusije i Hrvatske, njihovim diplomatama u Vijeću sigurnosti UN-a , dostaviti veoma gnusne i lažne informacije, koje su ogavno zvučale u divnoj harmoniji svih ostalih prestavnika i njihovog diplomatskog obraćanja.

Ovo je zaista realni i istinski dokaz djelovanja naših domaćih rušilačkih elemenata i postojanje „ kukolja „ i gmizavaca , najvećih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a sa njihovim čelnicima, Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
Nažalost, još uvijek naši građani nisu svjesni, negativne uloge u rušilačkoj djelatnosti ovih „ rušilačkih blizanaca „ u zajedničkoj nam domovini Bosni i Hercegovini, dok je veoma jasno diplomata iz Albanije u svome izlaganju ukazao na negativno djelovanje Milorada Dodika.
Nažalost, isto tako diplomata Amerike je zaista visoko diplomatski u svome izlaganju iznio veliku podršku Visokom prestavniku gospodinu Šmitu, ali je malo ili nikako govorio o sankcijama , njihovoj „ crnoj listi „ ili razaraačkom djelovanju ovoga kardinalnog dvojca, iako je Američka ambasada u Sarajevu najupućenija u sve njihove nakane i radnje.
Nisam siguran da je zaista istinski, u cjelosti i Američki ambasador gospodin Marfi, dovoljno jasno upoznat sa nepodnošljivim, nacionalističkim i rušilačkim djelovanjem ovih „ blizanaca HDZ- a i SNSD- a, dok upozorava, kako to piše „ Dnevni avaz „ našeg Željka Komšića, kao rušilačkog elementa visokog prestavnika.
Pitamo se, čemu služi informacija u današnjem broju ove dnevne novine, po nalogu šefa Fahrudina, o navodnom izričitom zahtjevu Komšića, da Alkalaj napadne OHR i gospodina Šmita.
Isto tako, navodni govor ambasadora Alkalaja je napisan u kabinetu člana Predsjedništva Željka Komšića ?
Očigledno je, da tajnovito i ove snage dijele Bošnjaka, novinara „ Dnevnog avaza „ sa svojim šefom, djeluju i rade protiv Komšića, ove naše jedine građanske perjanice u ovom Predsjedništvu BiH ?
Kada bi istinski, cjelovita američka administracija sa diplomatama iz Sarajeva imala spoznaju, šta za građane ove države i državni sistem, znači uloga gospodina Željka Komšića, nikada ne bi upućivali bilo kakve primjedbe na njegov rad i činjene poteze.
Istovremeno, moramo priznati kao građani jedine nam domovine, veoma smo malo i informisani o potezima i nakanama visokog prestavnika OHR u ovim amandmanima i izmjenama u izbornom zakonu, ali nam činjenice o hvalospjevima tih poteza od strane čimbenika HDZ-a i njihovih Zagrebačkih struktura, rekao bih nešto „ smrdi „ po onoj starinskoj i narodnoj, „ da je prijatelj ( Šmit ) našeg neprijatelja ( HDZ ) i nama neprijatelj „ što bi značilo da se istinski nešto loše iza brda valja.
Raduje me činjenica, da su istinski diplomatski prestavnici i brojnih drugih zemalja iz Afrike, Južne Amerike i Azije, veoma dobro informisani o stanju u Bosni i Hercegovini, te potrebi produženja mandata EUFOR-u što su svi zajedno i podržali, što je i naš najveći uspjeh u rezultatima zasjedanja Vijeća u ovome trenutku.
Moramo, u svakom slučaju podržati i zahvaliti se našem diplomati gospodinu Svenu Alkalaju, koji je veoma znalački, istinski i energično iznio sve naše stavove i razmišljanja o neukusnim, neprincipijelnim i neblagovremenim potezima i odlukama Visokog prestavnika gospodina Šmita, kojega je inače glorifikovao Američki diplomata u svome izlaganju.
Neka se zato, njegova ekselencija ambasador Marfi i cjelokupna američka dministracija, okrenu u pravom smjeru, protiv rušilačkog i ubitačnog djelovanja nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD -a i njihovih čelnika Milorada Dodika i Dragana Čovića, jer se njihovi napori i Dodika i Čovića zajedno sa Rusijom, Putinom i njihovim ovdašnjim ambasadorima, drsko usmjerila na rušenje Ureda visokog predstavnika, a sve u cilju rušenja i Dejtonskog sporazuma i secesiju Republike Srpske, kao i oživotvorenjem genocidne Herceg Bosne.
Uz iskreno priznanje da su nam Sjedinjene Države godinama pomagale i prijateljski se odnosile prema nama građanima i našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, zato ih i molimo da ostanu trajni uz nas, da nam daju podršku u težnji za sigurnu i prosperitetnu jedinu nam domovinu, da što prije uđemo u Evropsku uniju i NATO savez.
Naši „ dušebrižnici „ sa istoka i zapada, kao agresori , Hrvatska i Srbija, kao i njihovi unutrašnji naši „ rušilački elementi „ i rusofili, mogu i dalje biti samo naši grobari, nikakvi „ lažni „ garanti iz Dejtona, po njihovoj nacionalističkoj ubojitoj , ustaško- četničkoj ideološkoj doktrini iz Karađorđeva, sa Franjom i Slobodanom.
Zato vas i upozoravamo i molimo, kao građani ove nam naše lijepe i prkosne jedine domovine Bosne i Hercegovine, da i vi svi podržite i da nam ne dirate našeg „ oreola „ svtlosti, zlatnog ljiljana i branitelja na našoj granici, gospodina Željka Komšića, kojega smo i birali na mjesto koje mu i pripada.

Svjedoci smo, evo već par dana, udara predsjednika Regulacione agencije za komunikacije (RAK) BiH, izvjsdnog Draška Milonovića protiv Senada Hadžifejzovića i njegove FACE TV gdje se novinaru, uredniku i voditelju stavlja na teret nešto što nije izgovorio, a nije izgovorio riječ “ubiti” (zbog čega ga optužuje taj Milinović), već je izgovorio riječ – “umiriti”. I optuzžnicu je taj mediokritet koji je na čelu RAK BiH napisao po hitnom postupku i to u neradni dan – nedjelju.

Do sada su mnogi pojedinci i grupe stale uz optuženog Hadžifejzovića, što je već poznato javnosti. Pošto se pojavljujem u javnom prostoru, bilo bi neprimjereno da prešutim ovu harangu koju tumačim ne samo da je uperena protiv Hadžifejzovića i FACE TV, već protiv svih slobodnih medija u zemlji i slobode na kritičku misao općenito koju, kao što je poznato, i lično baštinim upravo u javnom prostoru. Dakle, apsolutno je nevažno šta mislim o uređivačkoj koncepciji napadnutog medija i poznatog novinara i urednika, niti se smatram njihovim advokatom, ali moralna i etička mi je dužnost da reagiram na ovaj grubi napad na rečenu medijsku kuću i njenog urednika i vlasnika, odnosno da im uputim svoju javnu podršku.

Naravno da iza tog Milinovića – anonimusa u sferi novirarstva, ali mediokriteta i poslušnika stoji njegov gazda Mile Dodik i njegovi trabanti, ali stoje i one političke snage u BiH i Sarajevu koje su glasale u Parlamentu da taj Dodikov inkvizitor može biti predsjednik Regulacione agencije BiH koja sada prijeti da će po metodama prijekog suda kazniti Hadžifejzovića a možda i oduzeti licencu za rad toj medijskoj kući čime će je i ugasiti. Ovdje je riječ konkretno o SDA kojoj također smeta FACE TV i Hadžifejzović i inače mediji koji se kritički odnose prema toj stranci kao i svima ostalima u bh. politčkoj areni.

Da budem do kraja jasan i nedvosmislen: ovdje nije toliko bitan ni taj Dodikov potrčko Milinović koji radi to što radi, pa ni njegov gazda onakav kakav je, već sistem u kojem su mogući takvi tipovi i njihova prljava djela. Dalje, ovdje je riječ i o velikoj većini drugih političkih subjekata BiH koje se prave da ne vide šta radi taj Milinović protiv jednog slobodnog medija. Isto to važi i za famozne, koje se smatraju još i važnim ambasadama u Sarajevu koje ne reagiraju na ovu harangu protiv slobode kritičke misli u našoj zemlji, odnosno protiv slobodnih medija. Njima i dalje odgovara ovakav Mile Dodik, ma koliko razvaljivao BiH i ma koliko bio ključni Putinov igrač na zapadnom Balkanu, kao što im odgovara mnogo toga još u Bosni čemu su kumovali, a posljednje u nizu toga jesu Schmidtove izmjene Izbornog zakona po receptu klasičnog aparthejda. O ovoj harangi, nažalost, očekivanio šuti i tzv. akademska zajednica u BiH ako tako nešto uopće i postoji.

Onda, ostali smo mi, slobodnomisleći pojedinci i možda neke organizacije iz civilnog društva da zbijemo redove i dignemo svoj glas protiv Draška Milinovića i RAK-a, odnosno protiv pokušaja gušenja slobode krtičke misli, a podržimo FACE TV i Senada Hadžifejzovića, u konkretnom slučaju. Ako se ugasi FACE TV, bit ćemo samo korak od medijskog mraka u pravom smislu te riječi.

Bedrudin GUŠIĆ

ZAROBLJENI U PROŠLOSTI

Posted: 2. Novembra 2022. in Intervjui

Budućnost je plod prošlosti i sadašnjosti, kao sjeme posijano u proljeće, poniklo i obrađeno ljeti (sadašnjost), a dospjelo i brano u jesen (budućnost). Šta posiješ, to ćeš i brati, ti ili onaj ko će te nasljediti. 

A ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju. 

Sarajevski post skriptum

Nakon sarajevskih protesta protiv neustavnih i anticivilizacijskih promjena Izbornog zakona BiH, sa kojima se u izbornoj noći 2. Oktobra oglasio Visoki međunarodni predstavnik Christian Schmidt, nije trebalo dugo čekati da se slavodobitno oglase vodeći neprijatelji BiH prvo Čović a onda Dodik, kojima međunarodna zajednica ide na ruku, uprkos njihovoj kriminalnoj prošlosti, zlu, pakosti i mržnji koju u sebi nose i šire protiv Bošnjaka, mira i stabilnosti, ne samo u Bosni i Hercegovini, već na Balkanu, Evropi pa i šire. 

Svojim odlukama od 2. Oktobra Visoki predstavnik nije pogriješio, kako neki misle ili ga pokušavaju opravdati; uradio je to svjesno po zahtjevu bolje reći diktatu Hrvatske i asistenciju Srbije, uz podršku SAD, V. Britanije, dijela EU, suprotno Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i Ustavnim odredbama postavljenim Dejtonskim ugovorom.

Po završetku Opštih izbora u BiH već danima se ponovo prebrojavaju glasački listići i traže dokazi o krađi izbora, a najveći “kradljivac” ovih izbora je Christian Schmidt, koji je samo sat po završetku glasanja obznano protuzakonite odluke o izmjeni Izbornog zakona BiH, kojim je ne samo  udovoljio svim zahtjevima Hrvatske i neprijateljskoj hordi Dragana Čovića okupljenoj oko HDZ BiH u HNS-u, već ozbiljno ugrozio izbornu volju građana i obismislio izborni proces. Time je svjseno ili ne u drugi plan potisnuo i neke pozitivne efekte nametnutih promjena. Zbog toga za građane BiH nije bilo izbora. Morali su reagovati. Morali su izići na ulice, jer uzalud su bila sva upozorenja i zahtjevi da se Međunarodni predstavnik ispravno postavi. A zna se i zašto! Schmidt je morao isporučiti narudžbu koju mu je naručila Hrvatska za HDZ BiH i Dragana Čovića.

To nam rječito  govori da su Sarajevski protesti upozorenja upućeni Međunarodnoj zajednici i Međunarodnom predstavniku Schmidtu bili iznuđeni odnosom Međunarodne zajednice prema BiH i jedini preostali način da im kažu da ne mogu raditi kako rade. 

U prvom istupu nakon drugog izlaska Sarajlija na ulice Čović je nekoliko hiljadua Sarajlija i drugih koji su prisustvovali ovim protestima nazvao “zarobljenim u prošlosti”. I ne samo njih. Neki su to prečuli, neki i zaboravili, a većinu je to teško povrijedilo. Naravno, zarobljeni su, ali u drugom smislu, svi oni kojima bolna prošlost struji u njihovim glavama, kola njihovim mislima, odzvanja u njihovim ušima…svi oni koji noćima ne spavaju, ulaze u san budni i bude se sa slikama svojih mrtvih, svoje djece, majki i očeva, svoje braće i sestara…

i nakon 30 godina traže svoje najmilije po masovnim grobnicama razasutim širom Bosne i Hercegovine, da ih dostojno sahrane.

A Draganu Čovićubi bilo uputnije da Bošnjake ostavi na miru i razmisli o svojoj prošlosti, koja kada tad mora doći na naplatu. Jer strah i nemir su sve vidljiviji u njegovom bolesnom pogledu, u njegovom ironičnom osmijehu, vire i vrište iz njegove prošlosti…Nanio je toliko zla drugima i svom narodu, ulio toliko mržnje, da ih ni “mostarske kiše” nikad neće moći oprati. 

Sarajevski protesti se od strane nekih i danas pokušavaju predstaviti kao kontraproduktivni i štetni. A samo par dana iza toga, Čovićevi saradnici Milorad Dodik i Željka Cvijanović su sa himnom Srbije na Banjalučke ulice izveli preko 30.000 svojih sljedbenika i održali miting sa kojeg su napali Centralnu izbornu komisiju (CIK), a Međunarodnoj zajednici i građanima BiH poslali prijeteće poruke “Mi nećemo da živimo u državi koja nas guši” i “ovo su posljednji izbori na nivou države, a za sljedeće izbore imat ćemo svoju CIK-u i sami brojati glasove svojih građana”. A kao i uvijek, odgovorni iz MZ-e su se na ovo oglušili.

Ko su zarobljenici prošlosti?

Da li oni koje je prošlost pokušala istrijebiti, razorila im porodice, uništila domove, gurnula ih u očaj i beznađe, ali se ponovo dižu iz pepela i izrastaju ili oni koji su svojom prošlošću okrvavili ruke, okamenili srce, otrvovali svoju dušu, pa se boje i kriju od svoje sjene i pokušavaju svoj nemir prikriti od svoga potomstva, kojem u nasljeđe prenose i ostavljaju osjećaj odgovornosti i krivice, koja se ničim i nikad ne može oprati??? A Dragan Čović neka sam sebi odgovori kojoj od ove dvije skupine pripada.

Naravno, ima prošlosti koju zaboravljamo, ima prošlosti koju želimo i pokušavamo zaboraviti, ali i prošlosti koju ne smijemo zaboraviti. A Čović i takvi kao on, koji ga podržavaju i štite, upravo traže da tu prošlost zaboravimo. Da zaboravimo šta su nam sve radili, uradili i ostali nekažnjeni. To im nećemo dozvoliti. Nećemo se okrenuti budućnosti dok njega i takve ne vratimo u prošlost u kojoj treba da ostanu dok ne istrunu. A nepovratna prošlost si ti Čoviću, ti Milorade, ti Bakire…prošlost koja vas nepovratno guta. I ne daj Bože da bilo kome budete putokaz budućnosti.

I umjesto da leže u zatvoru za kriminal, korupciju, antidržavno djelovanje, kršenje Dejtonskog ustava i pišu memoare Čović i Dodik proširuju i vrbuju saveznike, jačaju veze sa Rusijom i preko dobro plaćenih lobija iz Srbije i Hrvatske grade mrežu podrške za podjelu BiH, izdvajanje etnički očišćenih područja i pripajanje Srbiji i Hrvatskoj. EU, SAD, V. Britanija i drudge zemlje MZ-e imaju priliku kroz sve ovakve ozbiljnije nagovještaje i prijetnje srpskih i hrvatskih separatista da vide šta to znači i dokle može dovesti to kad agresor umjesto da bude zaustavljen i kažnjen bude nagrađen. 

A ovaj će narod, Čoviću, moći da “dahne dušom” kad vi budete davno prošlo vrijeme – aorist. A bićete, već jeste. 

Ti, Dodik, Bakir…ste prošlost..Ne daj Bože da bilo kome budete putokaz budućnosti.

Kako zaboraviti prošlost, a trpiti nepravdu sadašnjosti, radi neizvjesne budućnosti?

Već godinama se iz Srbije i Hrvatske, ( koje su se agresijom na BiH debelo okoristile), ali i od desno orjentisanih predstavnika MZ-e, Bošnjacima upućuju zahtjevi, u nekim fazama ultimativni, da zaborave prošlost, prihvate nepravdu sadašnjosti i okrenu budućnosti. Pri tome se ne pominje da su agresori dobili skoro sve što su htjeli, a Bošnjake, koji čine preko 50% bh populacije, kao Palestince, sabili na trećinu bh teritorija, pa ni s tim nisu zadovoljni već i dalje pritišću i uz pomoć MZ-e sile na nove ustupke. 

A ne može i ne smije biti zaboravljeno da su agresori na BiH prvo Srbija a po tom i Hrvatska, slijedom sporazuma Milošević- Tuđman o podjeli Bosne i Hercegovine, tokom agresije 1992-1995. ostvarili veći dio postavljenih ciljeva. Bosanski Srbi uz aktivnu podršku Srbije za počinjene zločine nad Bošnjacima- ubistva, silovanja, pljačku, progon i genocid nagrađeni od Međunarodne zajednice sa 49% etnički očišćenog teritorija na kojem su formirali Republiku srpsku, u kojoj sada živi svega desetak procenata Bošnjaka i nekoliko procenata Hrvata, a Hrvatska je za Udruženi zločinački poduhvat (UZP) počinjen nad Bošnjacima dobila kontrolu na pola teritorija na kojem je po Dejtonu uspostavljena FBiH i trećinu svih drugih prava. 

Od Bošnjaka se traži da okrenu glavu i zaborave što im uradiše od 1992. do 1995., da zanemare sve što im se događa svih ovih 27 postDejtonskih godina, a oni sebe i svoje narode svakodnevno podsjećaju na Kosovski boj i svoje kontraverzne vođe kneza Lazara, Obilića, Karađorđa, Gavrila Principa…promovišu u uzore novog vremena i podstiču na nove ratne sukobe.

Može li se zaboraviti, smije li se halaliti?

U Bosni i Hercegovini nije bio građanski rat, već agresija iz Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Od Prijedora do Srebrenice, širom Bosne i Hercegovine ubijani su muslimani – Bošnjaci…Naše najmilije nismo izgubili u šumi, na putu, već su ubijeni na kućnom pragu, ubijeni i bačeni u provalije i masovne grobnice, koje se već 30 godina otkrivaju i otkopavaju.

Sile nas da se pomirimo sa onim što nam se dogodilo, da prestanemo tragati za nestalim i okrenemo se budućnosti koju nam nude Dragan Čović, Milorad Dodik i njihovi sljedbenici sa nekima iz Međunarodne zajednice…Može li se oprostiti, smije li se halaliti? Nije li to samoubistvo? Kakvu budućnost da očekujemo kada nam iz Rs, Srbije, Hrvatske otvoreno poručuju da se  nisu odrekli politike 90-ih, nisu odsustali od svojih ratnih ciljeva, već odbijaju priznati krivicu, potstiču i obučavaju mlade da završe ono što su oni započeli. Dok Čović najavljuje teritorijalno preustrojstvo BiH, Dodik poručuje da je Rs država, da je BiH loše mjesto za Rs, proglašava je nemogućom zemljom i nagovještava odvajanje 49% bh teritorija, uključujući i Distrikt Brčko.  

Prošlost i budućnost su povezani i uslovljeni?

Svi mi i sve oko nas ima svoju prošlost i sadašnjost i budućnost, međusobno uslovljene i povezane. Sadašnjost je veza između prošlosti i budućnosti. Mada je izvjesno da je prije sadašnjosti postojala prošlost i da nam je izvjesna neka budućnost, koja znači opstanak, napredak ili nestanak, istrgnuti samo jedno iz tog vremenskog okvira nije moguće bez posljedica.

Naravno, svima koji ne nose tugu u srcu i bol na duši najlakše je reći ostavite prošlost iza sebe i počnite živjeti. U prošlost se ne možete vratiti, niti je promijeniti. Živite u sadašnjosti, učite iz prošlosti. Ne treba se grčevito držati prošlosti, da ne ostaneš u njoj, ali je moraš zapamtiti i prihvatiti ono što si iz nje naučio. Jer ako zakopaš prošlost, nećeš naučiti ništa iz svojih i tuđih grešaka…Prošlost uvijek oblikuje našu sadašnjost i budućnost čini manje ili više izvjesnom. Zato čuvajmo u sebi spoznaje prošlosti i neka nas one učline boljom osobom, koja ne mrzi već voli.

A suočavanje sa ratnom prošlošću mora biti jedan od privih preduvjeta pri pristupu budućnosti, jer ratna prošlost u značajnoj mjeri upravlja našim životima.

Žrtve rata u BiH još nisu exhumirane, prebrojane i dostojno sahranjene, a počinioci najtežih zločina slobodno šetaju Bosnom i okićeni ordenima svojim žrtvama prkose.

Nikad nisam mrzio, niti mrzim.. Ali kako da zaboravim privođenja, saslušanja, prijetnje i ucjene, kućne posjete, otetu ušteđevinu stečenu kroz cijeli radni vijek, progon rodbine i prijatelja, konvoje suza sa hiljadama prognanih, oduzimanje pokretne i nepokretne imovine u korist srpske opštine, plutanje ljudskih leševa i rušenje mostova na Uni, miniranje i palenje kuća u susjedstvu, hapšenje i odvođenje komšija u logore -Manjaču, spaljene poslovne bošnjačke objekte, bošnjačke kuće, vakufske objekate i džamije…

Da li insistiranje srpskog i hrvatskog agresora, koji su agresijom stekli pozicije koje im ni po čemu ne pripadaju, podržano od MZ-e, da se okrenemo budućnosti znači da bezuslovno prihvatimo kao konačno i nepromjenljivo stanje da ono što je bio samo naše ili je bilo naše i njihovo zajedničko treba u toj budućnosti u koju nas guraju da bude samo njihovo? Da li to znači da svako dalje uslovljavanje polazi od faktičkog stanja koje su stekli pljačkom otimačinom, progonom preko milion Bošnjaka, čiji su napušteni domovi i sada prazni, prepušteni okupatorima ili zubu vremena? Da li to znači da trebamo prestati tragati za našim nestalim, ubijenim i bačenim u masovne grobnice i prepustiti ih da istrunu, a da nikad ne budu dostojno sahranjeni? Da li je to budućnost koju nam nameću kao grivu, sa kojom i naša djeca i unučad koja još odrastaju i stasaju treba da zaborave da su ikad imali očeve, braću i sestre, da srebreničke i druge bosanske majke jedna po jedna umiru u grču samoće, bez muževa, kćeri, sinova?…

Da li okretanje budućnosti po diktatu naših dželata i međunarodnih stratega znači da sinovi i kćeri Bosne treba da se pomire s tim da ubice i izvršioci genocida ne trebaju odgovorati za počinjeno i treba ih pustiti i gledati kako prkosno i nadmeno prolaze kraj nas, pored naših kuća i nastavljaju u istom smjeru, okićeni medaljama za “herojstvo” koje su počinili?!

Da li okretanje ka budućnosti po diktatu agresora i strategiji MZ-e znači da porobljena i oteta, krvlju natopljena bosanska zemlja, zemlja naših pradjedova, djedova i očeva, na kojoj je izvršeno 10 genocida, treba da ostane u vlasništvu agresora i okupatora, da se okupirani teritorij i dalje zove Rs i tzv. Herceg Bosna, u koju će bošnjački vlasnici i suvlasnici dolaziti samo kao turisti? Da li to znači da Dodikovcima, Ćovićima, Vučičima, Milanovićima, Plenkovićima… treba dopustiti da razore i raskomadaju našu babovinu, da sruše hiljadugodišnje stablo bosansko, koje je sviju nas natkrivalo, hranilo, pojilo?…Da li to znači da žrtve treba da ostanu ponižene, a njihovi katili uzdignuti i nagrađeni?! Zar nije vrhunac demokratske ironije, kojom se kite i zaklinju UN i Evropa, to da najveći zločinci, koji na duši nose najviše duša, uživaju najvše penzije, a majke ostale bez muževa i sinova žive od socijale i crkavice?…Da li to okretanje ka budućnosti treba da znači da pustimo Dodika da ide u Srbiju i odnese u miraz 49% bosanske zemlje, da ovlastimo Čovića da proširi tzv. Herceg Bosnu na svaku stopu gdje žive i gdje su nekad živjeli Hrvati i daruju ih Plenkoviću i Milanoviću, a mi Bošnjaci da se uvučemo u svoje ljušture sretni što i mi nismo u nekoj od masovnih grobnica kojoj se još uvijek ni mjesto ne zna? Da li to znači da u našu Bosnu više neće doći proljeće, već samo hladne snježne zime?…Da li to znači da će na našim gruntovima i kućama koje se i dalje prazne i obrušavaju, otetim ili otkupljenim u bescijenje, ratni pljačkaši i profiteri podizati svoja zdanja i proširivati imanja?!

Put iz prošlosti ka budućnosti

U budućnost se može samo sigurnim korakom i široko otvorenih očiju, a oni nas tjeraju da zatvorimo oba oka, da im pustimo da nas vode kao slijepce i prepustimo plimi prošlosti da nas nosi u nepovrat…A to što oni hoće, što poržavaju neki iz MZ-e nije okretanje ka budućnosti, već guranje glave u pijesak i zatiranje sadašnjosti.

Mogu li, kako i kada, Prijedorčani, Sanjani, Srebrenčani, Fočaci, Zvorničani…, ma gdje da žive, iz sebe odagnati duh prošlosti? Ne mogu, jer on je duboko u njihovim dušama, jer bdije nad bosanskim gradovima, osjeća se svuda na zemlji, u zraku…Bošnjake pokriva kao mora i javlja se kao krik istrgnut iz grudi, a na naše komšije i susjede se hvata kao hrđa, koju pokušavaju sakriti umjesto časno skinuti, ali za to nema efikasnog sredstva bez bez priznanja i traženja oprosta.

Može li i kojim pravom bilo ko u svijetu tražiti od bošnjačkih majki da se okrenu od prošlosti prije nego otkopaju sve primarne, sekundarne, tercijalne grobnice, koje su izvršioci genocida posijali širom BiH, dok se ne pronađu nestali, a ubijeni dostojno sahrane?

Znamo da je prošlost prošla i da prednost treba dati budućnosti, ali nam je ostavila u nasljeđe sadašnjost i pravo na budućnost u kojoj je “za mudre putokaz, za neodlučne raskrsnica, a za lakomislene i sklone zaboravu krivudav put ili stramputica”.

Zato od MZ-e tražimo i očekujemo da se prošlost pažljivo razmatra, poučava i priznaje onakva kakva je bila i sa njom otvoreno i objektivno upoznaju aktuelne i generacije koje dolaze, kako im se ne bi ponovila, dogodila i razbila o glavu kao njihovim prethodnim generacijama.

“Uvijek će biti olovaka za pisanje budućnosti, ali nikada neće biti gumice za brisanje prošlosti”.

Burlington, 2.11. 2022         

Zijad Bećirević

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Dakle, kao građani svjedoci smo još jednog osionog i siledžijskog napada na medijei našeg Senada Hadžifejzovića, od strane direktora regulatorne agencije RAK-a, Draška Milinovića i njegove osude i bez suda, bez istrage i dokaza.
Zaista, ovakva ludačka hajka, protiv uglednog i dokazanog novinara istraživača i njegovog Centralnog dnevnika, našeg građanskog zlata vrijednog i dokazanog patriote Senada.
Draško, veliko srpska „ vaško „ i bosansko hercegovačka gnjido, ponajbolje ti je odmah odgovorio, naš ugledni akademik i borac odbrane naše jedine domovine Bosno i Hercegovine, gospodin Suad Kurtćehajić; citiram;
“ E pa Draško neće moći ove noći”
Poruka akademika Suada Kurtćehajića bezobraznom Drašku Milinoviću, u cjelosti prenešena, glasi ;
“ Do jučer nepoznati direktor RAK-a Draško Milinović odlučio je da izađe iz sjene i da javnost sazna za njega odnosno da pokaže da je i on neki faktor. I u tome je uspio ali na vrlo ružan način. Drznuo se da udari na perjanicu bosankog nezavisnog novinarstva Senada Hadžifejzovića stavljajući mu u usta riječ u pogledu Dodika, pored ostalog, da ga se treba ubiti. Stotinu puta može se pregledati snimak i jasno se može rasaznati da je Senad rekao da bi trebala da reaguje Amerika u pogledu Dodika ga se smijeni, smiri, umiri.
S obzirom da je u ime RAK-a direktor Draško Milinović najavio oštre sankcije prema Senadu i Face TV-u, a imajući u vidu očiglednu činjenicu da Senad nije upotrijebio inkriminisanu riječ “ubiti” već je svima koji poslušaju snimak nedvosmisleno jasno da je upotrijebljena riječ umiri ovdje je potrebna hitna reakcija Visokog predstavnika da smijeni Draška Milinovića koji je nepotrebno uznemirio bosanskohercegovačku javnost lažno optužujući Senada i Face TV.
Ne mogu a da se ne osvrnem da je Draško Milinović došao na čelo RAK-a nakon što je bio direktor RTRS-a koja je u to vrijeme od istog ovog RAK-a višestruko kažnjavana zbog nepoštivanja propisa.
Nadalje, na tom istom RTRS-u Dodik mjesecima omalovažava najbrojniji ustavni narod Bošnjake nazivajući ih muslimanima valjda u namjeri da pokaže da se radi o vjerskoj skupini koja nikada nije izgradila svoj etnički identitet. Za ove višestruke prestupe na RTRS-u Draško Milinović je ostao slijep i gluh.
Za sankcijama Draško Milinović nije posegnuo prema RTRS-u, a morao je zbog učestalog korištenja neustavnih termina na RTRS-u poput država Republika srpska, zajedničke institucije, državna zajednica Bosna i Hercegovina, suverenost Republike srpske.
Sankcijama nije podvrgao i neprekidno ponavljanje od najviših pravnih autoriteta u Rs prof.dr. Siniše Karana i drugih da je Rs unijela svoju državnost u Bosnu i Hercegovinu i u Dejtonu stvorila Bosnu i Hercegovinu kao uniju dva entiteta iako u Ustavu BiH u članu 1. jasno stoji da Republika Bosna i Hercegovina nastavlja svoje postojanje kao država sa modificiranom unutrašnjom strukturom čime se postojanje entiteta prvi put pravno uspostavlja tek Dejtonskim ustavom i na osnovu čega entiteti pravno kao kategorije postoje.
Sve ove medijske manipulacije kojima se truju građani u manjem bh entitetu Draško Milinović nije ni pomislio da sankcioniše a onda se drznuo da zaprijeti ozbiljnim sankcijama za nešto što u emisiji Face TV uopšte nije rečeno. E pa Draško neći moći ove noći.
Na kraju bih podvukao da ako ima prava i pravde bumerang koji je Draško bacio trebao bi mu se čim prije vratiti i pod hitno bi trebao biti sankcionisan od strane Visokog predstavnika zbog ozbiljne podvale koju je probao podmetnuti, jer nakon ovoga na čelu jedne ozbiljne institucije kao što bi trebao biti RAK ne bi smio biti čovjek poput Draška Milinovića” / završen citat.Akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić /.

Hadžifejzović: Rekao sam umiri! Objavljen i tonski zapis iz emisije !

Isto tako, moj prijatelj i naš hercegovački aktuelni i dokazani sportski novinar i komentator iz Stoca, Nermin Bise, poručuje ;
„ RAK je duboko iskompromitovana i politički (sistemski) korumpirana klapa da je u skladu sa skraćenicom koja se koristi za tu agenciju stanje METASTAZIRALO od korupcije i uticaja politike. Puna podrška Senadu Hadžifejzoviću, kolegi s kojim se počesto možda i ne slažem, ali to nema veze sad s ovom pričom“ / završen citat N.B. /
Ugledni novinar, moj sunarodnjak Bosanski Srbin,Dragan Bursać poručuje;
„ Sram vas bilo, ne širite laži „ dajući punu podršku kolegi Senadu Hadžifejzoviću . Nemojte, molim vas, širiti laži i paranoične konstrukcije! Upotrebite oči i uši! Čovjek nije kazao da nekoga treba ubiti. A Drašku i Dodikovim posilnim iz RTST-ove fabrike laži koji su u RAK-u poruka, sram vas bilo „ / završen citat D. B. /.
Tako je u nedogled, bezbroj poruka podrške našem jedinstvenom, uglednom i dokazanom novinaru i patrioti na braniku naše domovine, drugu i prijatelju Senadu.
Šta još napisati i reći od ovih papaka i proizvoda nacionalista iz kupleraja Željke Cvijanović, gdje je isti Draško, kako vele bio na edukaciji i podučavanju i širenju lažne Gebelsove, odnosno „ dodikovštinske „ informativne propagande.
Gledajući i slušajući samo programske sadržaje ove četničke nacionalističke televizije RTRS-a , sa nevjerovatnim Dodikovim insunacijama, glupostima i gadostima, mučnina je gadosti i kontaminacije cjelovitog informativnog prostora u Bosni i Hercegovini ?
Očito je, da su se svi oni uvukli u stražnjicu svoga „ despota i velikosrpskoga grobara „ guslara iz Laktaša, tako da nam je svima već godinama veoma poznat izvor ovoga nacionalističkoga smrada i ovoga puta iz RS-a .
Zato je i televizija FACE TV i voditeljstvo njenoga glavnoga urednika i domaćina, našeg Senada, svima njima veliki trn u oku, ne znajući kako da ga izvade, u nadi njihove doktrine da od laži stvore istinu.
Uostalom, mi gledaoci i slušaoci Senadove televizije, njegovih sadržaja i najuspješniji intervjua, sa dokazanim i dobro biranim gostima, za nas je veliki mehlem u duši i zadovoljstvo i slušati i gledati, inače u veoma oskudnim emisijama u brojnim drugim televizijama, sa izuzećem TV N1 i BN televizije.
Naši gledaoci samo da se prisjete emisije iz vremena, kada su ove agresorske „ harambaše „ iz srpske nacionalističke bolumente oteli na aerodromu našeg predsjednika, rah Aliju, te ga sproveli u njihove odaje, kakva je i kolika bila uloga informativno- komunikativna, našeg Senada i njegove televizije, u cilju spašavanja našeg Predsjednika.
Ako bi se u ovome vremenu, sada, i prisjetili ovi naši dušmani, okupatori i agresori iz RS-a, da su kao posljedičnu sudbinu ostvarili i bili akteri i događaja u Dobrovoljačkoj ulici, danas im ne bi padalo na pamet, da pokreću bilo kakav proces ili tužbu protiv naših građana ili bilo koga sa ovih prostora.
Našeg uglednog i dokazanog novinara, izuzetnog patriotu, Senada Hadžifejzovića, koji je zajedno sa našim Željkom Komšićem, veoma rijetki stameni branioci na braniku naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, od tih istih i njihovih jarana i Dodikovih prijatelja u odbrani hrvatskih interesa, trebaju i moraju znati, da su naši građani u njihovoj podršci i odbrani.
Zato su i smješne, tragi komične i iluzorne bilo kakve njihove lažne osude ili prijetnje, a ponajmanje neki procesi ili zahvati u svim ovim institucijama, gdje je bilo koji „ dodikovac „.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kao vremešni građanin ove nam lijepe i voljene jedine domovine Bosne i Hercegovine, rođeni Sarajlija i Bosanski Srbin, sa ove vremenske didtance od osamdesetak ljeta, kao živi svjedok prisjećam se i nerado sjećam, mnogih prošlih događanja i sadašnjih neprilika.
Kao dječak ili mališan iz redova moje raje sa otpjevanog moga Vratnika, tadašnjih nestašluka i vragolija, prisjećam se slika sa Marijinog dvora, obješenih patriota ( iako u ta vremena nisam poimao značenje ovoga izraza ) kao nedjela Vjekoslava Maksa Luburića, kako su stari pričali velikoga“ ustaše „.
Istina je, da sam u docnijem periodu i obilazio njegovu zloglasnu vilu u području Skenderije, gdje je isti zlikovac prema kazivanjima, mučio, klao i ubijao, upravo mnoge patriote, ilegalce i tzv. „ komuniste „ ?
Kao građanin Sarajeva, njegov stanovnik u porodičnoj kući i neposrednoj blizini uz čuvenu vojnu kasarnu ili destinaciju tzv. Jajce kasarnu, gdje su boravile mnoge i razne vojne postrojbe, ali između ostalih i brojne ustaške jedinice ?
Kao dječak, sa svojom starijom rajom sa Vratnika, među prvima smo i uletjeli u ovu Jajce kasarnu, danom oslobođenja 06.aprila 1945 godine ?
Događaji i doživljaji su brojni, kao i prisjećanja, ali mi je film „ Valter brani Sarajevo „ ponajviše prepričao sve te silne dogodovštine, u prepoznatljivom ambijentu sarajevske moje mladosti.
Ispod njenih zidina, kada jedan od njemačkih „ firera „ svome jaranu pokazujući na grad, sa ove divne panorame, te riječima „ Das ist Valter „ docnije sam shvatio znčaj i ulogu svih patriota i ilegalaca u gradu, jer Valtera nisu uspjeli niti mogli pronaći i uništiti, cio je grad stajao iza njega i njegovih saboraca.
Sjećanja su to bila iz tih prošlih vremena i prohujalog drugog svjetskog rata, sa brojnim njegovim negativnim posljedicama ?
Međutim, u aktuelnoj sadašnjosti i realnoj istinskoj stvarnosti ovdašnjeg perioda agresije, na državu Bosnu i Hercegovinu i grad višegodišnjeg moga prebivališta Mostar, sjećanja su veoma svježa i veoma sadržajna.
Upravo su se moja prisjećanja u startu tih devedesetih godina agresije, kroz „ crnokošuljaše tzv. HOS _a, povratila u one početničke godine mojih opservacija iz rodnoga Sarajeva.
Doživljavao sam i preživljavao sudbinu iz dječačkih dana, ali ovoga puta od već znanih i prepoznatljivih značenja Ustaša i njihove ideološke stvarnosti i nakana.
Kako sam se, kao Bosanski Srbin i građanin ovoga grada osjećao i doživljavao sve nemile događaje i trenutke, djelo9vanja ovih snaga pod rukovodstvom, nekog generala Blaža Kraljevića, koji je kako se pričalo i bio za Bosnu i Hercegovinu, možda i „ da „ ali bez pravoslavaca svakako, čime su to svojim nedjelima dokazivali svakodnevno i njegovi bojovnici.
U zgradi bivše vojne bolnice JNA u gradu Mostaru, koju su okupirali i koristili za svoje zatvore i mučiličke radnje, brojnih uglednih Srba ovoga grada, a istovremeno su i zavladali cijelim kvartovima ovoga grada.
Doživio sam i tu nesreću, da je jednoga dana u moj stan upala petorica „ crnokošuljaša „ i iživljavali su se kao kabadahije, uz igru da li da me objese, odmah ustrijele ili zakolju ili… ili šta ne više, dok su drugi ispreturali cio moj stan, uzimajući što im se dopalo, te uz neposrednu prijetnju da ne izlazim i da nikome ne pričam, šta su to oni radili i šta su htjeli ?
Došao je i dan ili trenutak, kada su tog istog generala „ patriotu „ Blaža Kraljevića u blizini Kruševa, dočekali upravo njegovi bojovnici iz HVO-a, te ga likvidirali.
Ostaju činjenice za istoriju, da se isto nije desilo, vjerovati je da se niti jedan Srbin ne bi zadržao na ovim prostorima njihovoga djelovanja, jer je istinski volio BiH bez Srba.
Docnije sam se malo detaljnije pozabavio likom i nedjelima ovoga generala, zahvaljujući javnim informativnim mrežama, te sam pouzdano spoznao mnoge realne ocjen i procjene, kada je u pitanju bila ustaška ideologija i njene nakane na ovim prostorima ?
„ Tko god je u proljeće i ljeto prve bosanskohercegovačke ratne godine slušao Kraljevićeve intervjue, čitao ih ili ga osobno sreo, danas ne može biti iznenađen riječima njegova suradnika i suborca Ante Prkačina, koji je nedavno kazao kako HOS jest nastao i radi baštinjenja ustaškog naslijeđa.

U BiH je Kraljević došao sa slikom svijeta s kojom je otišao na Zapad. Upravo je Prkačin svjedočio o njegovu iznenađenju činjenicom da se Muslimani – što je bilo službeno ime – što je očekivao, ne ćute Hrvatima islamske vjere, te da ni sve njegove vojnike islamske vjere, a bilo ih je između trideset i četrdeset posto, zapravo ne zanima obnova granica NDH nego očuvanje onih BiH. Vezivno tkivo bio je, međutim, zajednički neprijatelj i prilično sličan, ako ne i navlas isti odnos prema Srbima zapadno od Drine. Za neke od njih je HOS otvorio koncentracijski logor Dretelj, isti onaj u koji će malo kasnije, tijekom hrvatsko-bošnjačkog rata, HVO masovno odvoditi hercegovačke Bošnjake. “Mi smo vojska Bosne i Hercegovine. Osobno bih želio vidjeti Hrvatsku do Drine, ali o tome će odlučiti ovi ljudi ovdje, stanovništvo BiH, kad rat završi”, kazao je Kraljević, koji će s činom general-bojnika postati i član Generalštaba Armije Bosne i Hercegovine prihvaćajući zapovjedništvo predsjedništva države“ / citat Express.hr. /.

„ Čini mi se da bi trebalo posvetiti dužnu pozornost barem dvjema skupinama pitanja. Prvo, trebalo bi osvijetliti ustašku ideologiju s obzirom na muslimane te političku praksu državnih vlasti prema njima. S druge strane, trebalo bi vidjeti koliko su muslimani bili suglasni s takvom političkom praksom i u kojoj su mjeri nastojali manipulirati raspoloženjem državnih vlasti prema njima u svoju korist, što nije uvijek nužno bilo u suglasju s državnom politikom. Drugo, trebalo bi pobliže ispitati odnos bosansko-hercegovačkih muslimana prema srpskom stanovništvu.

Jure Krišto , Bošnjaci i NDH

Zna se da je taj odnos u početku bio brutalan, ali i to da se s vremenom mijenjao. No potrebno bi bilo ispitati je li ustaška vlast koristila muslimane za ostvarenje planova s pravoslavnim življem ili se postupak muslimana prema pravoslavcima u Bosni i Hercegovini može razumjeti iz njihova tradicionalno antagonističkog raspoloženja prema kršćanima, napose prema pravoslavcima (“hrišćanima”)./ završen citat Jure Krišto /.
Upravo, u ovom postdejtonskom periodu, sa aktuelnim događanjima i zbivanjima sa vlašću i u domaćoj vlasti, može se konstatovati, da je „ gred slučaja „ Mostar, istinska slika i prilika, kao posljedica koalicionog djelovanja u zajedničkim nakanama, dvije stranke HDZ-a, kao nacionalističkom i ustaškom ideologijom iz perioda Franje Tuđmana i velikom nacionalnom strankom u Bošnjaka SDA, čiji je osnivač i prvi predsjednik upravo bio rah. „ babo kod Bošnjaka „ Alija Izetbegović, inače dobitnik i odlikovanja „ oca hrvatske nacije „ Franje Tuđmana.
Jedan od velikih naših književnika Meša Selimović u svome romanu „ Tvrđava „ veoma slikovito i dobro je definisao, rekao bih bošnjačke „ ulizice „ u koaliciji, sa svojim neposrednim partnerima i izvršiocima vidovite ustaške ideologije, HDZ-om i Draganom Čovićem i njegovim brojnim saradnicima.

Mostar kao grad, je u cjelosti izdan i prepušten ovim ustaškim ideološkim sanagama iz HDZ-a od strane stranke SDA, Bakira Izetbegovića i njegovih brojnih saradnika u vlasti.

Primjeri su brojni, polazeći od brojnih firmi koje su uzurpirane u cjelosti ili upropaštene, Aluminij, Soko, Hepok i brojni drugi javni i gradski objekti, od stadiona pod Bijelim Bregom, plivačkog bazena, doma kulture i brojnih gradskih institucija.
Gradonačelnik ovoga grada je isključivo Hrvat iz HDZ-a, poilicijom upravlja i rukovodi isključivo kadar HDZ-a, po brojnim drugim institucijama javnoga karaktera, rade isključivo dogovorno kadrovi HDZ.a i SDA , u veoma bijednom i sramotnom broju i odnosu.

Normalni Srbi su postali misaona imenica za ovaj grad, istina je da se sada spominju i nagovještavaju neki minorni „ dodikovci „ kod prijema u policiju, ali Srbin nikako ne može biti nikakvo rukovodno lice bilo u prosvjeti ili Elektroprivredi ili Telekomu ili Eronetu ili u bilo kojem domenu društvenog karaktera djelovanja.
U ovome cijelom postdejtonskom periodu, apsolutno su bili prisutni nakaradni odnosi i kafanski dogovarani, koalicioni potezimi riješenja, između HDZ-a i SDA , odnosno Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, sa saradnicima, što se u mnogome negativno i odnosilo na brojne nacionalističke podjele i neprimjerena riješenja.
Definisani „ uliznički „ odnos i karakter njihovih kadrova, veoma se dosljedno i nakaradno očitovao u svim društvenim porama suživota ovoga grada i šire regije .
“ Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji,
najpokvareniji.Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.” / Meša Selimović /
Zašto se ne priupitati da li su naši Bođnjaci istinski svoji na svome, sa svojim sopstvenim indentitetom i svim drugim njihovim običajima, ili su kako ih već poodavno „ križaju „ njihovi susjedi, Hrvati islamske vjeroispovjesti ?
Bilo bi svakako dobro i saznanje koliko naših Bošnjaka imaju zvanične „ putovnice „ ili kako to naglasi Ante Prkačin, da li ih je zaista oko 40% bilo angažovanao, kao Hrvate islamske vjere, mu redovima HOS-a ili HV ili HVO-a.

Ko? O čemu? Kurva o moralu!

Posted: 26. Oktobra 2022. in Intervjui

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik najavio je da će od Ministarstva pravde Republike Srpske tražiti izmjenu Krivičnog zakona prema kojoj bi za povratnike u izvršenju krivičnog djela bila uvedena doživotna kazna zatvora. “Za one koji to urade treći put treba uvesti doživotni zatvor”, rekao je Dodik.
On je, na današnjoj konferenciji za novinare u Istočnom Sarajevu, rekao da je u ovakvim slučajevima riječ o nepopravljivim ljudima, te da takva zakonska rješenja postoje i u svijetu.
Naravno da ovaj prijedlog treba podržati kako bi se spriječilo ponavljanje krivičnih djela i pooštrila odgovornost te stvorila sigurnost i zaštita običnog građanina u društvu. Ono što je diskutabilno i sporno jeste od koga ovaj prijedlog dolazi i ko to tamo pjeva. Zašto bi povratnici u kriminal bili osuđeni kad njihov predsjednik to nije uprkos nizu tužbi?
Tačno je da Dodik još nije osuđen ni za jedno krivično djelo i razlog je opće poznat. On neprikosnoveno kontroliše bh. pravosuđe na što je u svom obrazloženju ukazala i američka administracija. Čovjek sa „Crne liste“ koristi položaj neprikosnovenog auktoriteta kako bi izbjegao vlastitu odgovornost za višeputa počinjenu zloupotrebu položaja i višemilionski kriminal a građane uči kako zakon treba da se pooštri i poštuje???
Iako znamo u kakvom je stanju bh. pravosuđe, građanima treba stalno ponavljati historiju Dodikovog kriminala. Treba donijeti zakon o doživotno zatvoru ali i o nezastarjevanju zločina i kriminala. Dragan Čavić, predsjednik NDP, i nekad najoštriji kritičar Dodikovog režima, a danas njegov kupljeni „papak“ je 2016 god tvrdio kako je „tužba suspendovanog glavnog tužioca BiH Gorana Salihovića, za održavanja referenduma, otvorene posljednjeg dana njegovog službovanja skrenula pažnju s kriminala u „Bobar banci“, „Pavlović banci“, i „Banci Srpske“. Pokojni Savo Ševaljović, koji je bio prinudni upravnik „Bobar banke“, a to je poslije potvrđeno u medijima više puta, čak i od predstavnika Vlade, je tvrdio da je deset miliona maraka gotovine izneseno iz trezora te banke. Papirno su postojale, fizički nisu.
„Pavlovića banka”, je u međuvremenu (29.11.2019. godine), promijenila ime u “Naša banka”, čiji je suvlasnik postao Milorad Dodik?! Pokojni Pavlović se u međuvremenu svojim vozilom zaletio pod kamion u Americi i poginuo , tako da je Dodik danas njen neprikosnoveni vladar dok se pranje novca više nigdje ne spominje? Istina je Milorad Dodik i dalje je pod istragom zbog kriminalne kupovine vile na Dedinju, pranja novca, falsifikovanja i brojnih drugih malverzacija počinjenih tokom te beskrupulozne prevare. Istina je da se oteže sa ovim premetom kako bi se potisnuo u zaborav i pojelo ga vrijeme!
Goran Salihović je odigrao fantastičnu ulogu u Dodikovom spašavanju jer danas niko više i ne spominje te slučajeve. Tegeltija je samo nastavio tamo gdje je Salihović stao. Ko je odgovarao? Niko, premda se radi se o šteti od pola milijarde maraka u dvije banke, više od 250 miliona uništenih depozita koji ne mogu da se vrate.
Dok predmet „Ikona“ još skuplja prašinu , dotle Dodik sa sunčanim naočalima poput Tom Criuza iz „Top Gan-a“ šalje nam slike Baje pored vazduhoplova ne osvrčući se na na činjenicu da je jedan od predsjednika najsiromašnije države u Europi. Njega ne interesuje kako žive građani u državi u kojoj Baja bahati a njegova porodica postaje sve bogatija. Važno je da se „srbuje“ , pa makar narod ostao i na korici kruha.
Ukratko sve bi se moglo sažeti u onoj poznatoj ; „Ko o čemu, kurva o moralu!“
Doživotna Da ali prvo s Dodikom iza rešetaka! Kao opomena povratnicima u izvršenju krivičnih djela!


Mr.Sci Edin Osmančević

Kao što je poznato, donedavna britanska premijerka Liz Truss, koja je bila naslijedila Borisa Johnsona, je nakon samo nekih preko mjesec i po dana, koliko je provela u Office-u u Downing Street 10 u Londonu, je podijela ostavku zbog nekih loših poteza koji su prouzrokovali negativne posljedice po ekonomiju te zemlje. Ostavku su joj tražili ne samo oni iz opozicije, nego i iz njene – Konzervativne stranke. I, naravno, žena nije ni trepnula već je časno odstupila. Pokušao sam makar sanjati da se tako nešto može dogoditi u našoj Bosni, mislim na ostavke neuspješnih i k tome korumpiranih političkih lidera, ali ni na san mi to nije izišlo. Valjda se i snovi ravnaju prema stvarnosti u realnom životu.

Dobro, progutao sam i tu knedlu istovremeno se diveći demokratskoj praksi u jednog evropskoj zemlji, koja je, doduše napustila EU. Nije dugo potrajalo i Britanci su izabrali novog premijera. Tu najvišu poziciju u izvršnoj vlasti Ujedinjenog Kraljevstva danas je preuzeo RISHI SUNAK, indijskih korjena i hindu vjeroispovjesti. Ovo drugo ne bih spominjao jer je u sferi privatnog života u jednoj civiliziranoj zemlji i njenom građanakom društvu, ali opet to činim zbog onoga što imamo u Bosni. Kao i onoga što nemamo, a itekako nam je potrebno, kao kruh nasušni. Dakle, Velika Britanija je danas dobila prvog čovjeka izvršne vlasti koji po prvi put u njihovoj historiji nije bjelac, što je samo po sebi znakovito i vrijedno da se zabilježi upravo kao historijska činjenica, svjetskih razmjera. Vjerovatno je velikoj većini čitatelja poznato da je godinama gradonačelnik Londona Sadiq Khan, pakistanskih korjena – musliman. Može li iko zamisliti da gradonačelnik Beograda bude musliman, ili Zagreba, ili Budimpešte, ili Warshave…? Nema šanse!

Da se vratimo paraleli oko izbora Rishija Sunaka i naše – bosanskohercegovačke stvarnosti. Dakle, kod nas Rom, Jevrej.., Bosanac ili bilo koji drugi koji ne pripada jednom od tri dominantna (namjerno ne koristim izraz “konstitutivni” jer je neustavan i zloupotrebljava se kao takav) naroda ne samo da se ne može kandidirati za člana Predsjedništva BiH, ni u FBiH ni u manjem entitetu, nego ne može biti ni savjetnik nekon ministra bilo kojeg nivoa u ustrojstvu naše zemlje. Naime, tako piše u Ustavu, ali ne piše u presudama Evropskog suda za ljudska prava koje godinama ignorišu kako domaći politički moćnici, tako i strani, naročito Christian Schmidt. Njima odgovara aparthejd u XXI stoljeću i to u zemlji koja je u srcu Evrope. U zemlji i njenom okruženju gdje je fašizam uskrsnuo u punoj svojoj tami. Tugo moja, pregolema….!

Bedrudin GUŠIĆ

POČASNI GRAĐANI NEUMA

Posted: 23. Oktobra 2022. in Intervjui

Tragom dobročinstva Jelene i Saliha Čavkić

Prvih godina braka bišćanin Salih i njegova supruga Jelena dane godišnjeg odmora provodili su u Jugoslaviji. U Belgiji su živjeli već desetak godina i marljivo radili. Salih je vodio trgovinsku radnju, u kojoj su se mogli kupiti svi savremeni elektro- uređaji. Za vrijeme godišnjeg odmora, koji su koristili u ljetnom periodu, obilazili su rođake i prijatelje u Bihaću, a ljetovali u Neumu.

Neum je u to doba bio oaza mira, dio bosanskog mora  u kome se moglo naći čisto more, tihi ugođaj i srdačna ruka dobrodošlice. Novoizgrađeni Hotel Sunce je tek otvorio svoja vrata, a bosanski funkcioneri počeli kupovati placeve uz more i graditi vikendice.

Salih i Jelena su u Neumu našli dio ovozemaljskog raja, o kojem su sanjali i koji su sanjalački opušteno uživali.

Jednoga popodneva, dok su ležali na pješčanoj plaži, plažom su se začuli dječiji glasovi popraćeni razdraganim prkosnim smijehom i vulgarnim izrazima neuobičajenim  za ovo podneblje. Kratko po tom pojavi se pogurena žena, srednjih godina, zaplašena i zgrčena lica, koja je hodala četvoronoške, praćena grupom dječaka, koji su joj podizali haljinu, podraživali je i upućivali joj podrugljive riječi. Zaprepašteni slikom koju vide, Salih i Jelena su se samo sgledali. Shvatili su da se razularena grupa dječaka podsmijava ženi, koja se zgrbita i ožalošćena kretala pred njima, pokušavajući da im izmakne. Koliko god bi ona pokušavala da uhvati korak brže, oni su je sustizali. Naravno bili su brži, oblijetali su oko nje i uzvikivali pogrdne riječi. Ozlojeđen takvim ponašanjem dječaka, Salih je skočio, izružio djecu koja su se odmah razbježala, i pomogao jadnoj ženi da se oslobodi te napasti. Uzeo je za ruku i doveo kod Jelene, koja je prihvatila i smjestila pored sebe na prostirač. Nije žena morala objašnjavati svoje stanje, jer se po njenom izgledu vidjelo da je pod teškim pritiskom, i fizički ugrožena i iscrpljena  siromaštvom. Nakon što im se predstavila, i rekla da je iz Bosne, sela Grm kod Zenice, ispričala im je svoj slučaj. U Jeleni i Salihu je prepoznala dobre plemenite duše, pred kojima je mogla izliti svoje jade. Dok je bila sasvim mala i ležala u sobi, njen otac, koji je volio popiti, došao je kasno noću sa sjedeljke i da ne budi suprugu i ukućane ušao u kuću kroz prozor. Obzirom da je bio mrak, nije vidio gdje staje, stao je na ležaj i nagazio na tijelo njegove kćerkice. Za oštećenje kičme nije bilo lijeka. Ostala je pogrbita i tako odrastala od svojih prvih godine života. Za njenu želju da vidi more saznala je jedna dobra žena Filomena, koja je radila u Njemačkoj, smilovala se na nju, pa odlučila da joj želju ispuni. Naravno, Salih i Jelena su joj uz riječi utjehe ponudili nešto novca i poklonili mali radio, koji su koristili na plaži. Taj događaj ih se snažno dojmio.

Kad su se vratili u Belgiju, prvi posao za Jelenu i Saliha bio je otići u trgovinu ortopedskih pomagala i potražiti prikladna kolica za staricu iz sela Grm. Željeli su olakšati njen patenički život. Kako je cijena takvih kolica bila paprena, iznosila je 10.000 franaka, odlučili su pogledati i na drugim mjestima. A trebalo je riješiti i način dostave, pa je Salih posjetio fratra Dragu, kod kojeg su se okupljali ne samo Hrvati, već i mnogi građani iz Jugoslavije, a bilo je i Turaka. S njim se znao od ranije, jer je učestvovao u prikupljanju i slanju pomoći stanovništvu Jugoslavije. Tu se Salih susreo i sa Ivanom Dadićem, kojeg su zvali Bosanac, jer je bio zaljubljenik Bosne. Kada mu je Salih jedne prilike pokazao naljepnicu Bosna i Hercegovina, kreiranu da obilježi transportne pošiljke, poljubio ga je od dragosti. Upravo tada su spremali za Bosnu veliku pošiljku hrane. I fratar je imao nekoliko kolica za teško pokretne, ali su bila oštećena, a nisu imali ni gume na točkovima. Naravno, obećao je Salihu da će u njegovo ime rado izvršiti dostavu. Istoga dana u stan kod Saliha i Jelene banuo je Salihov prijatelj, doseljenik iz Bosne,  Ahmet Kurtović. Saznao je šta Salih traži, pa mu je dovezao ne samo dvoja ortopedska kolica već i i rezervne gume za točkove. A nisu se zadržali samo na tome. Kao što su to i ranije više puta činili, dali su se u akciju i za kratko vrijeme sakupili priličnu sumu novaca, odjeću i druge potrepštine, namijenjene sirotoj siromašnoj ženi. Sve to je u najkraćem roku uz pomoć fratra Drage poslano u selo Grm, sirotoj ženi, koju ni Salih ni Jelena nisu mogli zaboraviti. 

Nije prošlo puno vremena, a na kućni prag Čavkića pojavila se njima nepoznata žena. Rekla je da je upravo došla iz Jugoslavije i Salihu donijela neki paketić. Rekla je da je od sestre. Šta mu je to poslala njegova sestra Ismeta, pitao se Salih dok je raspakivao pošiljku? Bio je prijatno iznenađen kad je uz prikladne kanditorske hrvatske proizvode ugledao prekrasan lajbec izrađen finim radom od bijele vune. Oprobao ga odmah. Bio mu je kao saliven. Dugo ga je i kasnije nosio, i sad ga negdje ima. Još veće iznenađenje je bilo u tome što je to bio poklon od žene iz Grma, a ne od njegove Ismete. Žena iz Grma je toliko bila obradovana i počašćena svime što su Salih i Jelena za nju učinili, da ga doživljava kao rođenog brata. 

I možda bi sve ostalo na tome, da Salih i Jelena nisu i naredne godine otišli na odmor u Neum. Naravno, njihov boravak nije prošao nezapažen. Mnogi su čuli za gest dobročinstva koji su Salih i Jelena učinili sirotoj ženi. Već narednog dana dobili su poziv od sestrične pogurene žene iz Grma, da im dođu u posjetu. Sestrična je živjela u gradu i bila udana za jednog od najbogatijih ljudi Neuma, u čijem vlasništvu su bile benzinska pumpa i trgovine. Čim su ušli u bogato namještenu kuću, pred njih je vidno obradovana  sa stolice skočila njihova “štićenica”, uhvatila Saliha za noge, obgrlila ih i povikala: “Ti si moj pravi svetac, pa onda Isus”. Sticajem okolnosti ili su bile pozvane, tom susretu su prisustvovale i dvije časne sestre.

“Ovo je naš novi fratar, rekla je sestrična”, upirući pogled na Saliha i okrećući se prema časnim sestrama. Dok je to govorila, u njoj se ogledalo neko posebno nadahnuće. Bila je  dražesna, izgledala kao primadona. Iznenađen i počašćen takvim dočekom, prihvativši svoju titulu kao šalu, a i sam uvijek dokon šali, Salih ih zapita: “Ako sam ja fratar, a gdje mi je crkva?”. “Pravi se!”, bio je odgovor jedne od časnih sestara. Bez imalo oklijevanja, počašćen svojim novim statusom, Salih se kratko zgledao sa svojom  Jelenom, iz svog novčanika izvadio novčanicu od 1.000 Franaka i pružio ih časnoj sestri. “Naš prilog, za našu crkvu” – nastavio je Salih u šali.

I narednih dana, dok su boravili u Neumu, Salih i Jelena su susretali svoje nove prijatelje. U njihovim očima i njihovim srcima postali su nedjeljivi dio ovih prostora, postali su “počasni građani grada Neuma”. Uvijek su tu dobro došli i uvijek će tu biti rado dočekani i viđeni. Jedan slučajan susret u kome je humanost nadvladala ljudski hir otvorio im je nove neslućene puteve. Nisu tada ni slutili da će im dobročinstvo koji su učinili spontano, ali sa srcem, potpuno promijeniti život. 

Kad je došlo do raspada Jugoslavije, počeo rat, slike rata pokrenule su Jelenu i Saliha, iznova pobudili njihovu potrebu i urođeni osjećaj da unesrećenima pomažu. Marljivo su sakupljali hranu, odjeću, lijekove, novac i slali konvojima. Na desetine šlepera sa njihovim oznakama na ljepljivoj traci, koju je sa dubokim rodoljubljem ljubio Bosanac Ivan, prešlo je preko njihovih ruku i poslano braniocima i unesrećenom narodu u Bosne i Hrvatske. Njihovom hranom su nahranjena mnoga gladna usta. Mnogi su to zaboravili, ali zahvalnost i blagoslovi su i sada negdje u duši dobrotvorstva Saliha i Jelene Čavkić.    

“Njihova crkva” je napravljena. Salihov i Jelenin  život se promijenio i krenuo u drugom smjeru. Salih je doživio nesreću na poslu, od koje se duže vrijeme oporavljao. Više nikad nisu imali priliku doći u Neum, niti posjetiti “svoju” crkvu, ali uspomena na te dane u njima je ostala trajno urezana. Nisu i neće nikad zaboraviti mladu pogurenu ženu iz sela Grm, ni njenu bogatu sestričinu, a sigurno je neće ni oni njih. Prekrasan lajbec od bijele ovčije vune i sada je uredno složen na polici ormara, u stanu Saliha i Jelene Čavkić, na adresi Boslutp Str. 3, u belgijskom gradu Maasmeeclielenu.

Burlington, 1. novembra 2019.      

Zijad Bećirević

Gospođa Evropa mora pokazati i dokazati da li  prijatelj jedinstvene i suverene Bosne i Hercegovine 

Međunarodna zajednica se već u startu 90-tih godina stavila protiv BiH – uvođenjem embarga na oružje, a po tom zaustavljanjem ABiH pred Banja Lukom dala otvorenu podršku srpskom agresoru. Tim slijedom Dejtonskim sporazumom srpskom agresoru dala je 49 % bh teritorija, za počinjeni genocid nad Bošnjacima, ukinula državi BiH status Republike, a dala ga entitetu Rs sa pravom da je zovu svojom, srpskom. Tokom proteklih 27 godina MZ-a sve čini da agresorima dadne sve ono što nisu uspjeli dobiti agresijom – državnu  imovinu i resurse. Kako po svemu izgleda to je primarni zadatak i aktuelnog Međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta. Što od Bošnjaka nije oteto mjerama eksproprijacije, agrarnim reformama, nacionalizacijom za vrijeme Kraljevine SHS i za vrijeme Jugoslavije oteće im Schmidt svojim odlukama, koje su već pripremljene, samo se čeka povoljan trenutak objave, kao onaj 2. Oktobra 2022.g. 

Hrvatskom agresoru je tokom agresije suštinski označen ali formalno zakonski još nije dat entitet, jer bi bilo previše upadljivo Hrvatskoj, koja je osuđena za UZP – Udruženi zločinački poduhvat istovremeno dozvoliti da se oslobodi Srba sa svog teritorija i da dobije gruntovno pravo na etnički čist hrvatski prostor, tzv. Herceg Bosnu, koju bi kao i Srbi područje Rs u datom vremenu pripojili Hrvatskoj, a Bošnjaci koji tu žive bili bi zanemaljiva manjina, kao i oni koji žive u Hrvatskoj, a nemaju ni vog zastupnika u hrvatskom Saboru.  

Umjesto da se usmjeri jedinim pravim smjerom, sukladno pravnim normama međunarodnog prava, da ukine Rs zasnovanu na genocidu, ukine FBiH i vrati državi BiH njenu teritorijalnu cjelovitost, MZ-a nastavlja pristrasno i nezakonito, nasuprot svim normama evropske dmokratije,  dalje cijepati bh teritorij i rušiti njenu cjelovitost.

I ne ostaje se  samo na tome. Država se nemilosrdno razvlašćuje i pljačka. Od države BiH se oduzima njena imovina, njeni prirodni resursi i daju se entitetima, spskom stvorenom na genocidu i hrvatskom, stvorenom Udruženim zločinačkim poduhvatom, koji ponovo pokušavaju oživotvoriti.

OHR i međunarodni predstavnici, posebno ovi posljednji, nisu učinili ništa da objedine državni teritorij i narode, već pomažu da se država razvlasti i njena suverena prava prenesu na entitete. U tome posebno prednjači 

posljednji međunarodni predstavnik Christian Schmidt.   Od njega se očekivalo da uspostavi ravotežu, približi narode i građane jedne drugima, a on ide svjesno da drugog agresora Hrvatsku nagradi sa dijelom bh teritorija i u ratnim trofejima izjednači sa Srbijom. Ranije se to nije moglo učiniti, jer bi bilo previše Hrvatskoj omogućiti da nekažnjeno protjera Srbe i da im se da entitet. Nakon 30 godina MZ-a misli da to može provući neopaženo…Nije li radi toga u BiH i došao Schmidt?…

Međunarodna zajednica i dalje reprodukuje krizu u BiH i nastavlja sa daljim podjelama. U nemogućnosti da ugasi Rs MZ-a nastavlja cijepati teritorij BiH i davati podršku Hrvatima da formiraju svoj treći entitet.

Svjestan sam da je kontraproduktivno iznositi činjenice o  destruktivnom djelovanju MZ-e i njenih predstavnika u BiH, uključujući aktuelnog Christiana Schmidta, ali je i to manja šteta od one koja će se dogoditi ako svi budemo šutjeli i nadali se da će se stvari same riješiti bez našeg djelovanja. 

Međunarodni predstavnik Christian Schmidt je iznevjerio očekivanja BH građana. Za samo godinu dana djelovanja izgubio je povjerenje preko polovine građana BiH. Oni koji su ga doveli u BiH (po nekima SAD, V. Britanija u sadejstvu sa vodećim zemljama EU) znaju koji mu je cilj, sa kojim zadatkom je doveden i neće ga zamijeniti sa nekim drugim, iako je već sada omrznut od dva bh naroda. Schmidt uživa podršku Hrvatske i ostaje miljenik samo HDZ-e i HNV-a. Protiv njega ali i načina djelovanja MZ-e u BiH u ponedeljak 24.10. zakazani su protesti građana ispred zgrade OHR, sa kojih će se uputiti jasna poruka MZ-i i EU da ovako više u BiH ne ide. Ovo su drugi protesti iz istog razloga u kratkom vremenu.

Prepuna je čaša gorčine BiH građana, a revolt sve bliži samom vrhu 

Međunarodnoj zajednici, prevashodno Evropskoj uniji, mora se jasno i glasno reći dosta je bilo 30 godina iživljavanja nad Bosnom i Hercegovinom. Prešlo je to svaku mjeru. Sve je to bila velika obmana i prevara. Zabluda i prevara je i ovaj uslovni kandidadski status, koji nam je nedavno dodijeljen?

Bezbroj je razloga koji izazivaju revolt i ogorčenje građana BiH prema MZ-i, a ovaj put eksplicitno prema OHR i Međunarodnom predstavniku Christianu Smichdtu. U tekstu koji slijedi iznijećemo samo neke uzroke narodnog nezadovoljstva, koje bi na predstojećem mitingu u Sarajevu trebalo baciti u lice MZ-i i njenim zastupnicima u BiH, prvenstveno Međunarodnom predstavniku Schmidtu.

  1. Stigao je u BiH preko Dubrovnika odlikovan ordenom Ante Pavelića i prvo se susreo sa predstavnicima HDZ-e BiH, umjesto da se u BiH prestonici prvo predstavio članovima Predsjedništva BiH i s njima razgovarao o stanju u državi.
  2. Umjesto da se prioritetno orjentiše na entiet Rs, iz kojeg potiču skoro svi problemi BiH države, od prvog dana usmjerio se protiv Bošnjaka, koji su najveća žrtva agresije susjednih država, koji su pretrpjeli genocid i ostali bez 50% pripadnika svog naroda. 
  3. Prvo što je Schmidt uradio, umjesto da ukine i proglasi nevažećim Zakon o knjiženju državne imovine, koji je usvojila Narodna skupština Rs, samo ga je suspendirao, što po pojašnjenu akademika E. Durakovića znači da ga priznaje, i samo odlaže njegovu primjenu za neko povoljnije vrijeme. Naravno, bila bi to dodatna nagrada srpskom agesoru za agresiju, progone i  počininjeni genocid nad Bošnjacima.
  4. Izmjenama Izbornog zakona, i Ustava BiH, donesenim u izbornoj noći 2. Oktobra o.g.  po narudžbi Hrvatske uz asistenciju EU, Međunarodni predstavnik Schmidt nanio je težak a po nekima i smrtni udarac demokratskom sistemu BiH, kojim garađansko potire etničkim, produbljuje- betonira etničke podjele i dodatno ojačava poziciju HDZ BiH, koji već 4 godine drži FBiH u blokadi i sprečava formiranje vlasti na federalnom nivou. I umjesto da sankcioniše one koji pravi blokade, g. Schmidt im povlađuje i proširuje njihove ovlasti. U tome neki vide rasistički odnos i direktan potencijalni izazov za nove etničke sukobe. 
  5. Takvim Izmjenama Izbornog zakona nanesen je težak udarac multietničkoj BiH i desetine godina unazad vraćen ideal građanske države, kojom se svakom građaninu BiH proklamuje jednako aktivno i pasivno biračko pravo po sistemu “jedan čovjek jedan glas” (koji vrijedi svugdje osim u Dejtonskoj BiH) 
  6. Svakom čovjeku u BiH, ali i mnogima širom svijeta, poznato je da su agresiju na BiH 90-ih počinile Srbija i Hrvatska radi podjele bh teritorija (što je potvrđeno i presudama međunarodnih sudova). Prva stvar koju je Schmidt trebao i morao učiniti je da omogući implementaciju presuda sudova u predmetu Sejdić – Finci, Zornić, Komšić, Pilav…On to nije učinio već je izmjenama Izbornog zakona implementirao samo presudu Bože Ljubića, koja ide u prilog isključivo HDZ BiH.  Rezultat toga je da manjinski narodi nemaju ista prava kao većinski, da Živovi, Romi i ostali i dalje ostaju “Ostali”, znači obespravljeni. Time se dodatno podstiče podjela BiH po etničkim linijama, koje bi od Srbije napravile Veliku Srbiju, od Hrvatske Veliku Hrtatsku, a najbrojniji narod Bošnjaci ostali bi između čekića i nakovnja, u nekoj muslimaniji, kakva je danas Palestina.
  7. Schmidt se izmjenama Izbornog zakona stavio potpuno u službu Hrvatske i HDZ BiH, a potpuno zanemario probleme koje pravi Rs, koja se ponaša kao samostalna država i otvoreno priprema osamostalenje i otcijepljenje. I umjesto da ih zaustavi on im podilazi, odlazi na noge Dodiku i Vučiću, a dobro zna da oni rade na razgradnji države. Mada ga ni Srbija ni Rs ne priznaju za međunarodnog predstavnika on im se pokušava prodati.
  • Ono što je posebno zabrinulo sve nas koji brinemo za sudbinu naše zemlje je jednodušna podrška Schmidtu odmah po objavi izmjena Izbornog zakona BiH od SAD i V. Britanije, što upućuje na zaključak da su znali za sadržaj i karakter izmjena. Obzirom da te promjene produbljuju podjele u BiH, s pravom se moramo zapitati da li je MZ-a, uključujući SAD, V.Britaniju, Njemačku, Francusku…za jedinstvenu i suverenu BiH kako tvrde ili su za njenu dalju  podjelu?! Pri tome ne treba zaboraviti da se Međunarodna zajednica, posebno preko svojih predstavnika i EU, već 30 godina doslovno iživljava i provodi teror na narodom BiH, posebno Bošnjacima, najvećim stradalnicima tokom i nakon agresije, što vodi daljoj podjeli države. Iz tog razloga se u BiH mnogi pitaju, šta se dešava sa SAD, zašto dozvoljavaju da se narušavaju ustavna prava i krši Ustav BiH, zašto predsjednik Biden šuti, a dobro je upoznat sa stanjem u BiH i bio joj je privržen? 
  • Nije i ne smije biti zaboravljeno da su SAD kreirale Dejton, u BiH zaustavile rat i krvoproliće, ali su dozvolile da srpski agresor za počinjenu agresiju, genocid nad Bošnjacima i progon 2 miliona bh građana iz njihovih domova bude nagrađen sa 49% teritorija i na njemu formira “državu u državi”. I ne samo to, državi BiH su ukinuli status Republike, a dali ga srpskom entititu uz dodatak da se zove “srpski”, iz čega srpski separatisti izvlače zaključak da je sve što se nalazi na tih 49% okupiranog teritorija samo srpsko. Po faktičkom stanju to i jeste, jer je suprotno Aneksu VII Dejtonskog sporazuma prognanim onemogućeno da se vrate, a oni malobrojni koji tamo žive su obespravljeni građani trećeg reda. Za njih je Rs  Južna Afrika. Umjesto da SAD i drugi, ako su pravedni i prijatelji BiH, pokrenu izmjene Dejtona, koji je od BiH napravio invalida ograničeno sposobno da se sam pokreće i hoda, uklinu entitete, genocidnu Rs i FBiH, ujedine teritorij, ojačaju državni suverenitet, oni ga sve otvorenije prenose na Rs.
  • Jedan od prvih prioriteta Međunarodnog predstavnika C. Schmidta po dolasku u BiH trebalo je biti poništavanje odluka Narodne skupštine Rs o vraćanju nadležnosti sa države na entitet Rs. Umjesto da to učini, prema najnovijim saznanjima, on ide dalje i priprema prenos državne imovine – zemljišta, šuma, resursa u posjed Republici srpskoj; oduzima ih od onih koji su ih sticali i daje onima koji su izvršili agresiju, počlinili genocid, otimali i pljačkali i sad im treba dozvoliti da opljačkano i okupirano i gruntovno uknjiže kao svoje i sami uživaju.
  • Prve Schmidtove sankcije po bonskim ovlastima trebale su biti smjena Dodika, Čovića, otvorenih neprijatelja Bosne i Hercegovine i njihovih brojnih prišpetlji, koji konstantno rade protiv države i blokiraju je da ide naprijed. Mada su neki od njih pod američkim sankcijama i protiv njih su BiH tužilaštvu podnesene brojene prijave, Međunarodni predstavnik nije našao za potrebno da ih onemogući u njihovom nezakonitom antidržavnom djelovanju. 

Schmidt se nije obratio Tužilaštvu BiH radi procesiranja Dodika, Čovića, Izetbegovića… protiv kojih je do sada podneseno sijaset prijava, a ni jedna nije riješena u zadnjih 15 godina. Prema posljednjoj izjavi novoimenovanog državnog tužioca BiH Kajganića ni jedan od tih predmeta nije u ladicama, već su svi u radu, a ni jedan proces do sad nije otvoren. Samo mutav može u ovo vjerovati. A ako je tako kako on kaže, onda nam mora reći gdje je zapelo, ko koči procese, jer nisu svi od najmanje stotinu prijava složeni procesi, koji zahtijevaju 10 godina rada. Zar je toliko bilo teško dokazati nezakonitost oko kupovine vile u Beigradu? Ali BiH pravosuđe već desetine godina ganja samo drogeraše i sitne prevarante.

  1. Međunarodna zajednica svojim pristrasnim djelovanjem prisiljava BiH na podjelu države.  Svjesno i planski već 30 godina ubija u pojam patriote, rodoljube, građane i narode BiH u težnji da ih zamori, destimuliše, učini ravnodušnim, da dignu ruke od svega i prihvate konačnu podjelu države, kojom bi i hrvatski agresor dobio preostali dio nagrade – svoj entitet, kako bi ga u datom trenutku mogao pripojiti Hrvatskoj, jer od projekta Velike Srbije i Velike Hrvatske se nije odustalo, ni u Srbiji i Hrvatskoj, a kako izgleda ni u MZ-i. 
  2. Sve je više onih koji tvrde da Schmidt radi u interesu Hrvatske i da je radi toga i došao u BiH. O tome govore i činjenice. Već godinu dana vrši dužnost Visokog predstavnika u BiH, a ni na koji način nije reagirao na diplomatsku agresiju koju na BiH vrše predsjednik Hrvatske Milanović, premijer Plenković i drugi. Ulaze i izlaze iz BiH, prolaze kroz nju kao kroz svoje dvorište, šire netrpeljivost i mržnju, huškaju narod. OHR i Međunarodni predstavnik kao da to ne vide, ne reaguju. A morali bi, jer to direktno ugrožava teritorijalni integritet i suverenitet države BiH. Na isti i još izazovniji način to čini Srbija i njeni lideri. Rezultat toga je sve veća infiltracija u BiH sve većeg broja stranih plaćenika, agenata, posebno obučenih ruskih specijalaca spremnih za spremnih za sijanje terora. To OHR, Vijeće za implementaciju mira i Međunarodni predstavnik dobro znaju, znaju da su Srbija i Hrvatska bile agresor na BiH, znaju čemu to sve vodi, ali ne reaguju.   
  3. MZ-a je skrojila BiH u Dejtonu kao invalida, koji ne može bez nje uraditi ništa što vodi napretku; MZ-a je drži u šaci i treba samo malo da stisne da nas nestane. Možda bi to uradila, ali ne smije,  zbog refleksije, jer bi se to odrazilo na EU a možda i šire kao bumerang. 
  4. Schmidtove izmjene Izbornog zakona BiH ne samo da nisu po međunarodnim standardima, već su većim dijelom suprotne načelima EU i Venecijanske komisije. Rasističke su- jer povlađuju samo jednom od tri bh naroda. Primjena popisa stanovništva iz 2013.g. (uprkos tome što nije ispunjen  Aneks VII Dejtona o povratku prognanih) za dobivanje kvote za domove naroda i popisa iz 1991.g. za vladu Federacije je davanje pogodnosti  samo jednoj strani. Tvrdnjom da njegove izmjene Izbornog zakona deblokiraju FBiH i sprečavaju buduće pokušaje blokada Schmidt je obmanio bh javnost i podvalio  građanima. Izmjenama Izbornog zakona i izborom vremena u kojem su izmjene najavljene “ukradena je izborna volja građana i prevareni politički subjekti izborne demokratije”. I jedni i drugi bi imali drugačiji nastup na izborima 2. Oktobra i drugačije bi glasali, da su znali za promjene koje će nastupiti prvog dana nakon provedenih izbora. 
  5. Građane bih dodatno brinu različiti aršini MZ-e i EU, koja nije mogla usvojiti čak ni sankcije protiv Dodika i Čovića, otvorenih neprijatelja države. Ako nije za osudu i zatvor kontinuirano Čovićevo trovanje naroda i otvoreno djelovanje protiv države Milorada Dodika, kao Predsjednika ili člana Predsjedništva BiH, ako to nije kršenje ustavnih odredbi i veleizdaja, onda se pitamo šta to treba neko da učini protiv svoje države pa da bude priveden, saslušan, osuđen i pritvoren?
  6. EU i Shicmt su ne samo dozvolili ucjenjivačima da ucjenjuju, prije svega HDZ BiH uz podršku HNS-a  i Hrvatske, već nisu preduzeli ništa da ih sankcionišu zbog blokada i ucjena kojima građane, narode i državu drže u mreži.
  7. EU (koja ni sama jednoglasno ne može donijeti ni jednu odluku) samo od Bošnjaka traži dogovor, a drugima dozvoljava da ostanu u svojoj busiji koju su stekli agresijom i budu ultimativni. Krajnje je pristrasno, licemjerno, bezočno i neodgovorno uporno tražiti od bh političara da se dogovore, a znaju da dogovora nema sa onima koji i nakon 30 godina poriču genocid i počinioce najtežih zločina proglašavaju herojima, a istovremeno Bošnjake optužuju za majorizaciju, pa već tri desetljeća imamo vladavinu manjine nad većinom, vladavinu agresora nad okupiranim i potčinjenim.

Uz sve to, ono što posebno brine, je činjenica na koju posebno uklazuje akademik Duraković, ali i drugi, da Evropa ne može podnijeti da u srcu Evrope Bošnjaci muslimani budu državotvoran politički subjekt, jer su smetnja i prepreka evropskoj desnici predvođenoj u Mađarskoj Orbanom, koji glavni problem Evrope vidi u 2 miliona bh muslimana.  

Naravno, rat u Ukjrajini sve se više odražava na stanje u BiH i čini ga zabrinjavajućim. U tom smjeru ohrabrujuće djeluje Rezolucija VS UN-a kojom se produžava mandat EUFORA ali i podržava prisustvo NATO trupa u BiH, koje upravo izvode vojnu vježbu “Brzi odgovor 22”. 

Sarajevsko događanje naroda 

Pokret građana Anti-Dayton je za ponedeljak 24.oktobra  najavio masovne proteste u Sarajevu ispred zgrade OHR  protiv Međunarodne zajednice predvođene u BiH Međunarodnim predstavnikom Cristian Schmidtom, od kojeg će se tražiti da ukine preinake Izbornog zakona koje je objavio 2. Oktobra ili ode iz BiH.

Vrijeme je da se shvati da su Bošnjaci ključni element BiH i njihovo guranje na marginu je vrlo štetno i opasno za cijelu regiju. Riječima “Neka tu žive i Bošnjaci, mogu i oni tu živjeti” g. Schmidt se ujeo za usne, a nas Bošnjake za srce. Takve rasističke poruke nismo dužni poštovati bez obzira odakle i od koga dolaze, jer dodatno produbljuju distancu između triju bh naroda i nacionalnih manjina koje zovemo ostali, a Bošnjake koji su najmnogoljudniji i najviše multietnički svode na vjersku zajednicu, što je otvoreni rasizam. Cilj svih nas kojima je Bosna i Hercegovina jedina domovina je građanska država Bosna i Hercegovina, kakvu danas imaju i zemlje Evrope. 

Uvjeren sam da sa mnogima od vas dijelim mišljenje da protestima koji će se sutra dogoditi pred zgradom OHR g. Schmidta ne možemo i ne moramo smijeniti, ali ga možemo popraviti, preusmjeriti i promijeniti, i njemu i MZ-i koju on predstavlja dati do znanja da se u BiH više ne može tako raditi…

Međunarodna zajednica, bez obzira ko je zastupa, mora pokazati i dokazati da se zalaže za jedinstvenu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. U tome do sada nije bila dosljedna.

U tom kontestu poseban značaj ovih opštih oktobarskih izbora u BiH ima pobjeda Bećirovića u ime socijaldemokratije, ali najveći značaj ovih izbora je poraz Izetbegovića i pobjeda Komšića, koji pokazuju da najbrojniji bh narod Bošnjaci ne gledaju ko je ko po vjeri već ko je najbolji. Možda Željko Komšić nije kalibar političara kakav može zadovoljiti sve zahtjeve i potrebe ovog vremena, ali boljeg nemamo i trebamo ga podržati dok se ne pojavi bolji.To nije shvaćeno od nekih iz MZ, niti u SAD i V. Britaniji. To nije shvatio ni Međunarodni predstavnik, čija je uloga ovih izbora bila od velikog značaja, zato mora odmah popraviti svoje greške koje je počinio, usmjeriti svoje djelovanje sa etničkog na građansko ili odmah da ode. To treba jasno i glasno sutra poručiti MZ-i i njemu sa sutrašnjih protesta u Sarajevu ispred zgrade OHR. Europa i svijet treba da shate i prihvate da su Bošnjaci BiH sjeme i plod multietničke BiH  (koja Europi i svijetu treba kao prijeki lijek) i dijamant evropske demokratije.

Zato Sarajlije sutra treba da iziđu iz svoje ljušture i okrenu se prema Bosni koju iz prestonice predstavljaju i preko OHR i Međunarodnog predstavnika poruče MZ-i sve što nas boli, tišti i izaziva naš revolt, sve što nam leži na srcu i duši. 

Bosna i Hercegovina je bila i biće siguran topao dom za sve sve njene građane i narode! Živjela Bosna i Hercegovina!!!

Burlington, 23.10.2022.              

Zijad Bećirević

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Budimo realni i objektivni, sa istinom i samo istinom ! Veritas amare est, da istina je bolna , ali kako i za koga, pitanje je za sve nas.

Piše naš ugledni novinar Sanel Kajan ;
„Dao mu tata lokaciju u centru Mostara, da izgrade sinov diplomski rad. Zgrada nikad korištena. 30 godina ruglo Mostara.
Napokon se iz Vlade FBiH sjetili da je mogu iskoristiti za ministarstva koja su sada razasuta sami Bog zna gdje po gradu, i lik tuži Vladu. Prosto nevjerovatno!!!
Ruglo i dalje stoji. Niti se šta popravlja, niti Vlada FBiH više spominje da će ovdje useliti svoja ministarstva, niti se bilo ko drugi oglašava. „ / završen citat /.
Da, naš mlađani Sanel ne zna da je taj isti tata, tzv. Džemal Bijedić, ignorisao našeg uglednog i neospornog poljopriverdnog stručnjaka Osmana Piriju, da se umjesto sjajnog „ Hepoka „ i njegove proizvodnje od karanfila za izvoz do žilavke i količina mlijeka, na ovim prostorima izgradi neki industrijski kombinat tzv „ Aluminij „ k0oji je i veliki zagačivač ove sredine i gigant ustašek elažne ideološke doktrine, koji je pao na koljena.
Svi njegovi nasljednici i sljedbenici, nisu bili svjesni zločinačkog poduhvata, snage, mjere i uvjerenja da je ovo podneblje Bogom dato za takvu poljoprivrednu proizvodnju, kakvu je upravo zamišljao i naš poštovani i veoma ugledni stručnjak , mostarac Osman Pirija.

Hercegovački ponos i vrijednost , našeg Osmana Pirije.
Dakle, istina je nepobitna, da nas je politika i politikanti i onoga vakta, kao i današnji okupatori i uzurpatori ustaške ideologije veoma skupo i ubitačno tretiraju i uništavaju kao građane i stanovništvo, ovoga nekada sjajnog i perspektivnog grada.
Mostar je imao uslove i priliku, da istinski postane svjetska turistička destinacija, sa svim ovim prirodnim i Božijim davanjima, od sunaca i vode, smaragdne Neretve, istoreijsko kulturnih zdanja, atraktivnog starog mosta, do tzv. naše Gospe Međugorske i brojnih njegovih posjetitelja.
Šta je danas Mostar, u svakome slučaju još uvijek „ gred slučaja „ ili istinski govoreći, „ poluustaški grad „ sa brojnim slikama i prilikama urušenog urbicidnog grada, od tih istih njegovih nacionalista i bojovnika, koji su ga u agresiji uništavali, a u ovom postdejtonskom periodu su nastavili sa njihovim diskriminatorskim igrokazom.
Međutim, istinski analizzirajući sva današnja i cjelovita postdejtonska zbivanja u ovome gradu i širim prostorima, moramo priznati da su nacionalistički HDZ i njegovi koalicioni partneri kao najveće „ ulizice „ kako ih je opisao naš Meša Selimović, očita slika i prilika svih nedaća ovoga grada Mostara.
Zato i nije nikakvo čudo, da je i ova zgrada na slici ruglo ovoga grada, da je propali i lažni „ hercegovački gigant „ Aluminij, kao veliki interes Hrvatske, danas na koljenima i najveći prosjak vladajućih struktura vlasti.
Sve ovo što se i danas događa u ovome gradu, normalni je slijed rušilačke i nedolične politike ovih vlastodržaca, te koalicionih partnera HDZ-a i SDA , sa Fadilom Novalićem, Nerminom Džindićem, Jelkom Miličević, Draganom Čovićem, Bakirom Izetbegovićem i njihovim brojnim ulizicama i papcima.

Lažna i neprimjerena kupovina nakaradnog objekta na slici od strane vlade, samo je paravan, inače u njihovom suludom djelovanju i putešestviju od Sarajeva do Mostara, njihovih ministara.
Isto tako, zločinački je čin vlade Federacije sa Fadilom Novalićem, Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević, da se nije prošlo stečajnom postupku firme Aluminij, kao planetrnog gubitaša, vež se „ tajnovito „ i krajnje kriminalno uveo neki „ Jevrejski lobi „ prema željava i koristi i HDZ-a i njihovih nacionalista, da se ponešto ušićari na račun države i rasturenih radnika, posebno Srba i Bošnjaka.
Nadajmo se da će novi glavni tužilac Milanko Kajganić imati dovoljno sluha i hrabrosti, da se obračuna sa kriminalnim alumini9jskim kolom, koje godinama pljačka i uništava sve državne i radničke vrijednosti, ovoga nekadašnjeg giganta „ Energoinvesta „

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Poštovani, sunarodnjače , izabraniče na tako odgovornu i časnu funkciju glavnog tužioca jedine nam domovine Bosne i Hercegovine,gospodine Milanko Kajganiću, pod uslovom da nisi „ istinski dodikovac „ pišem ti kao pošteni Bosanskima Srbin i Bosanac, uz iskrene čestitke za tvoje imenovanje na ovo sveto mjesto i odgovornu funkciju.
Iskrena mi je želja i namjera sadržaja ovoga pisma, upravo da ti lično ukažem na konkretne kriminalne radnje, planetarnog karaktera, kao iskusni i veoma aktivni stručnjak svoga poziva i prije svega pošteni građanin, koji godinama prati zbivanja i brojne kriminalne radnje, kojima se nije moglo stati na put.
Sama činjenica, da si ti lično peti kandidat na izabranoj funkciji, dovoljno jasno ukazuje, da su svi tvoji prethodnici bili ili nesposobni, iloi korumpirani ili ulizice odgovarajući kriminalnih struktura vlasti, ali u svakome slučaju nisu služili građanima, narodu i državi.
Od tebe očekujemo jedan novi iskreni i dobronamjerni prilaz izvršavanja djelatnosti, ovako važne i časne funkcije, u svakoj pravnoj državi, kako bi sistem pravde na radost svih građana i društva u cjelini bio jednak i ravnopravan pred zakonima.
Upravo, kao svjestan građanin i dobronamjeran patriota ove nam naše zajednice, želim te upozoriti, da te ti isti vlastodršci i „ ulizice „ u svakoj prethodnoj i sadašnjoj vlasti ne upute na pogrešan kolosjek, kako bi kriminalni i lopovski vozovi i dalje mirno prolazili, a lopovi bi nastavili svoju djelatnost po pljački i kriminalu.
Ako bi te, u startu priključili na famozne „ respiratore „ kani se toga u cugu, jer je zlonamjerno, kako bi potisnuli i dalje planetarne pljačke, kao što je cijelo kriminalno kolo u i oko firme „ Aluminij „-a iz Mostara, kao što je vila na Dedinju velikosrpskoga harambaše Milorada Dodika, kao što je započeta pa zaturena kriminalna tužba i predmeti za Dragana Čovića i njegova hacijenda u Mostaru, kao što su i druga brojna preduzeća opljačkana i odvedena u propast.
Da se povratim upravo na firmu Aluminij i njen kriminalce o kojima pišem i govorim već tridesetak godina, kao stručnjak koji sam došao na temelje njene izgradnje i veoma dobar poznavalac svih njenih neprilika .
Cio njen kriminalni lanac, veoma je dobro poznat i širokoj javnosti, međutim nužno ih je još uvijek, za života njihovog ili bježanja na druge funkcije u sistemu vlasti pohvatati i smjestiti na odgovarajuća mjesta u novo izgrađenim kazamatima.
Počevši od kadrova SDA i HDZ-a sa , Draganom Čovićem i Bakirom Izetbegovićem, svim njihovim kadrovima u vladi Federacije, od Bićakčića, Brankovića, Nikšića, do Fadila Novalića i minitara Nermina Džindiža i Jelke Miličević, kako još na životu, ne bi pobjegli sudu pravde, jer su neki već na onome nedostižnom svijetu, u paklu kod Allaha ili Boga.

Nužno je odmah pokrenuti proces protiv premijera Federacije Fadila Novalića i njegovih ministara Nermina Džindića i Jelke Miličević, zašto nisu pokrenuli stečajni postupak u ovoj firmi.
Isto tako, preispitati i sve nalaze i izvještaje finansijske policije o kriminalnim radnjama i najvećih lopova i kriminalaca u firmi od direktora Mije Brajkovića i Ive Bradvice, kao i mnogih njihovih saradnika.
Pokrenuti postupak , kao najvećeg gubitaša, sa ulogom HDZ-a i svih njihovih kadrovskih struktura sa Draganom Čovićem, kao i uticaje i uloge njihovih koalicionih partnera u vlasti, velikih „ ulizica „ u vlasti Federacije.
Pokrenuti postupak protiv Nermine Nikšića i njegove vlade Federacije, kao premijera, koji je „ radnički kapital firme „ od 44% prepustio Miji Brajkoviću za diobu dionica svim Hrvatima, a sve Srbe je bez obeštećenja totalno eleminisao iz firme i dioničkog učešća u upravljanju fimom.

Pokrenuti postupak i sadašnjoj vladi Federacije, sa premijerom Fadilom Novalićem, koji je dio postrojenja i infrastrukture tajno i nelegalno ustupio HDZ-u i strancima iz Izraela, a kapital od 44% zadržao vladi bez obeštećenja radjika srpske nacionalnosti, koje je kriminalac Brajković sa Nikšićem, več ranije najurio iz firme.
Nužno je preispitati i ulogu Denisa Zvizdića, kao bivšeg predsjedavajućeg vijeća ministara i njegovog odobrenja uvoza sirovog aluminija ovoj firmi iz Rusije bez carinskih dažbina, kao i sadašnju saradnju struktura HDZ-a u Mostaru, sa navodnom Izraelskom firmom, te naplaćivanja nekih tajnih finansijskih iznosa .
Poštovani gospodine Kajganiću, svakako je nužno pod hitno raspakovati kriminalnu „ aluminijsku foliju „ sa brojnim kriminalcima i lopovima, koji su harčili i to još uvijek rade, sa državnom i radničkom materijalnom vrijednosti ove firme, a gubitke koje iznose cca pola milijarde skrivaju i prelivaju u nekim HDZ ovim strukturama i institucijama, kao što je „ Eronet „ ili EP Herceg Bosne ili Šume HB ili ko sve zna, kakvo je njihovo mešetarenje, sve u sprezi i dogovorima sa koalicionim partnerom iz SDA.
Poštovani gospodine mKajganiću, iako mediji prenose, da si lično prije svega profesionalac i dugogodišnji policajac i tužilac, ali trebaš dokazati dolaskom na takvu odgovornu funkciju, nikako nisi i Dodikov „ ulizica „ ili poslušnik, kao i njegovog „ brata blizanca i razarača „ svih naših državnih vrijednosti, njegovog jarana iz HDZ-a Dragana Čovića, kao i njihovih kadrova u državnoj vlasti.
Lično ti želim mnogo uspjeha u izvršenju uloge svoje funkcije glavnog tužioca, kao i da se sa svojim saradnicima, što češće i konkretnije obraćaš i našoj javnosti, koja želi saznati i biti informisana o svim pozitivnim radnjama, prije svih tvoga tima i tebe lično, u borbi protiv mafijaša svih vrsta, kao i vlastodržaca iz kriminalnog miljeja. Sretno!

Da, ne kažem samo ja da je egzekutor neprijatelja BiH Schmidt završio posao u Zagrebu, po njihovoj želji i vlastitom priznanju Plenkovića, odnosno u korist HDZ-a BiH, nego to tvrde i domaći stručni ljudi iz oblasti Ustavnog prava, dakle segregacijske intervencije na Ustav FBiH i Izborni zakon prepoznali su naprimjer i parlamentarci Nizozemske, vrlo konkretno prema Vladi te zemlje.

Zašto ovakav uvod? Pa postalo je nesnošljivo pratiti u javnom prostoru neke od imena i prezimena, pedigrea te neke manje poznate likove koji podržavaju Schmidtovu odluku od 2. oktobra 2022. Nevjerovatno je koliko tim i takvim, ako već ne mogu stručno ući u meritum nametnutih izmjena Ustava FBiH i Izbornog zakona, kao što ne mogu ni ja, ne znači ništa da Plenković i društvo trljaju ruke i javno pripisuju sebi zasluge za ono što je Švabo uradio. Kao i uvijek, služim se jednostavnom logikom: ono što odgovara našim neprijateljima, a režim u Zagrebu to nedvojbeno jeste, nikako ne može odgovarati nama! Meni više nikakva tumačenja suštine Schmidtove odluke ispred koje stavlja paravan “sprječavanje deblokade institucija…” ne treba.

No, taj dobitnik priznanja Ante Starčevića i neonacist Christian Schmidt još nije stao sa ubijanjem Bosne! Naime, sjetimo se da su neki nakon Inzkovog nametnutog Zakona o zabrani negiranja genocida zlokobno predvidjeli scenarij: da će OHR dati Bošnjacima taj Zakon, bh. Hrvatima (čitaj: HDZ-u) Izborni zakon, a bh. Srbima državnu imovinu. Nisam od onih koji smatra da je iko, pa ni Valentin Inzko dao Bošnjacima bilo šta, nego je svojom intervencijom samo namertnuo vladavinu prava u našoj zemlji. Ali, kolokvijalno mnogi tumače da je to ono što su Bošnjaci (vjerovatno se misli na SDA) željeli. Čović i društvo su dobili Izborni zakon kakvog su željeli i oni i njihovi sponzori u Zagrebu kao što je želio ultradesničarski dio EU i sada su na redu oni treći – bh. Srbi. Prema mojim izvorima, Schmidt, koji sudbonosne odluke po BiH dogovara i priprema u prijestolnicama agresorskih država, je danas bio u Beogradu kod Vučića i mogući epilog njihovog susreta bi mogao biti upravo Zakon o nepokretnoj državnoj imovini koju su u Rs-u već knjižili za račun eniteta, odnosno stavljanje pečata na isti. Visoki perdstavnik je isti suspendirao umjesto da ga je stavio van snage kao antiustavan i evo, sada, u prilici smo da svjedočimo nekakvom raspletu. Ne samo pitanja državne imovine, nego i Bosne i Hercegovine ustrojene prema kakvom-takvom Aneksu-IV Dejtonskog sporazuma. Da podsjetim, Bosna i Hercegovina je 27 godina bila “cijela iz dva dijela”, a uskoro bi mogla biti “cijela iz – TRI DIJELA”! A šta to dalje znači nema potrebe objašnjavati kako ne bih uvrijedio inteligenciju prosječnog čitatelja. Jer tako su odavno htjeli neki centri moći izvana, ali i neki domaći igrači iznutra. Žele to, nažalost, i danas. Izgleda da su pred ciljem! A otpora – jok! Dapače….

Bedrudin GUŠIĆ

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Rezonujići ljudski, pored ogromnog životnog i radnog iskustva, kao građanin ove okupirane domovine Bosne i Hercegovine, kao stručnjak i graditelj brohnih industrijakih objekata, teško mi je i kao svjetski čovjek i poliglota više slušati silne lažne tirade „hrvatskih nacionalističkih” čimbenika u tzv. Evropskom parlamentu.
Tako često, tamo neki Karlo, Igor, Željana Zovko i ini njihovi parlamentarci, lažno i lucidno stalno optužuju neka dešavanja u mojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, o tobožnjem zulumu ili nekoj diskriminaciji prema Hrvatima iz HDZ-a bosanskohercegovačkog.
Bio sam i lično parlamentarac Skupštine BiH u Sarajevu, kao i Savezne Skupštine u Beogradu u lijepa ljudska i dostojanstvena vremena druga Tita i njegove, već davno prevaziđene Evrope, ili mnogih država koje su primljene ranije u Evropsku uniju, od Hrvatske, Bugarske, Rumunije, Poljske, Mađarske i drugih, za koje smo bili uzor i civilizacije, demokratije, socijalne politike, a iznad svega lijepog zajedničkog multietničkog suživota u svim našim različitostima.
Zato je sada, upravo dobro poznavajući sve te prilike i događaje u proteklom periodu, postalo i smiješno i žalosno da se svi ti nacionalistički, fašisoidni i ustaški elementi iživljavaju za nekom Evropskom parlamentarnom govornicom o mojoj domovini Bosni i Hercegovini.
Istina je, da sam bosanski Srbin, Bosanac, rođeni Sarajlija, koji se još sjeća na Marijin dvoru u Sarajevu četrdesetih godina vješanih patriota od strane Vjekoslava Maksa Luburića, upravo sugrađanina i istog toga „katoličkog” predstavnika tih današnjih predstavnika i govornika u vašem Evropskom parlamentu.
U današnjim uslovima i neprilikama, kada već kao visoko obrazovani intelektualac koji je studirao na Univerzitetu u Beogradu, učio francuski jezik na najstarijem Univerzitetu u Montpeljeju ili usavršavao, pored struke i njemački jezik kod „Siemensa” u Njemačkoj ili se aktivno služio ruskim jezikom u velikom Sovjetskom Savezu ili učio engleski pored Nijagarinih vodopada u Kanadi i prisjećao se svoga velikog svjetskog genija i zemljalka Nikole Tesle, sa njegovim djelima i izumima, doći u situaciju da u gradu Mostaru, kao stručnjak koji je došao na temelje aluminijskog kompleksa, budem žrtva ti istih sljedbenika ustaške ideologije sa agresijom i nedjelima ovih nacionalista iz HDZ-a i njihovih „ubitačnih bojovnika”.

Sramotna i jadna Evropo i vaš „katolički magloviti naraštaj” koji se u ovome vremenu toliko iživljava nad nama i našom domovinom Bosnom i Hercegovinom, uslijed lažnog, drskog i veoma lukavog životinjskog “ega” ovih hercegovačkih Hrvata o tobožnjoj njihovoj ugroženosti i neprilikama koje „fol” doživljavaju u našem okruženju.
„Veritas amare est” da istina je bolna, ali kako i za koga.
Sve činjenice ukazuju da su ovi naši ustaški sljedbenici i Luburića i Pavelića i Franje Tuđmana, veoma dobro primjenili i savladali tu ubitačnu i rušilačku ideologiju svojih uzora i idola, da su Gebelsovom informativnom propagandom od silnih i brojnih laži nastojali da to sve pretvoree u istinu sa svojim lažnim tiradama i sa tim svojim prestavnicima u Evropskom parlamentu.
Činjenica je i da ste svojom retrogradnom i veoma štetnom politikom prema ovakvim rijetkim multietničkim sredinama kakva je upravo moja domovina Bosna i Hercegovina, nanijeli i veliku, nepodnošljivu boljku, jaču od svakoga karcinoma ili u ovome vremenu od „virusa korone” u buđenju postojećeg i nepodnošljivog nacionalizma, koji je daleko više ubitačniji i od preživljenog fašizma i njegovim negativnih uticaja.

Tako je i vaš „katolički” uticaj sa zapada i istočni „ruski”uticaj sa istoka, izrodili ste nepodnošljivi veliko srpskohrvatski nacionalizam na ovim prostorima Balkana i posebno Bosne i Hercegovine, što je oličenje i politike nacionalističkih stranaka HDZ-a Dragana Čovića i SNSD -a Milorada Dodika jer ćete sa njima u nekoj budućoj Evropi i vašoj zajednici, metastazirati do konačne i vaše propasti, nažalost što toga niste svjesni ili to ne želite spoznati.

Zato vam i ti vaši parlamentarci iz njihove „lijepe nacionalističke Hrvatske” i drže tirade i predavanja o nepodnošljivosti i takvih naših osoba, patriota i branitelja svega građanskog vrijednog i poštenog, civilizovanog i demokratskog poimanja u našem zajedničkom suživotu, od naše perjanice Željka Komšića i brojnih njegovih istomišljenika i saradnika, jer da oni nisu još uvijek na braniku svih ovih naših vrijednosti i ova bi domovina davno propala, kao što je to i naša Juga, te vam se pridružila u vašoj nakaradnoj politici i ideologiji.
Evropo, jadna i čemerna, dok još ima vremena, mijenjajte i svoje sopstvene čipove razumjevanja i ponašanja, kako vas brojni evropski desničari, sa ovom ustaškom ideološkom parlamentarnom klikom, sasvim ne bi potopili!

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

„ Svaka partija samo po sebi govori o sistemu vrednosti i poretku manipulacije koji je godinama unazad pronalazio istaknuto mesto na proscenijumu naše političke stvarnosti. U nedostatku istinskih veličina i opipljivih rezultata, broj navodnih sledbenika – uglavnom vladajuće – političke partije uzima se kao mera uspeha, jer to je jedina novostvorena “vrednost”.
U ono vreme naše zajedničke jugoslovenske prošlosti, onda kada smo bili drugovi i drugarice u jednopartijskom sistemu, Savez komunista, odnosno Komunistička partija, je bio alfa i omega društvenog života i lumen koji se osvetljavao put uspeha u karijeri pojedinca. Krahom tog sistema, mnogi su se pravdali da su morali da imaju crvene knjižice da bi studirali, napredovali, našli dobar posao, bili uspešni i cenjeni članovi zajednice. Tako je Savez komunista Jugoslavije krajem 1981. godine imao gotovo 2,1 miliona članova, odnosno 9,5 odsto ukupnog stanovništva zemlje. „
/ citat Ratko Femić je glavni urednik beogradskog dnevnog lista Kurir./.

Elitistička ideologija u službi falsifikacije povijesti.
“ Zašto ljudi ne vjeruju da je Tito bio Josip Broz? Jedan dio odgovora je svakako uporište ekstremne desnice u antisemitizmu, o kojem je bilo riječi iznad. Drugi dio odgovora leži u predrasudama o radništvu i seljaštvu, odnosno o nižim društvenim klasama. Ljudima je često nezamislivo da se obični radnik ili seljak može emancipirati, obrazovati i postati državnik. Stoga često posežu za teorijama urote i drugim mističnim objašnjenjima.
Ovo je posljedica i meritokratskog mita po kojem živimo u pravednom društvu u kojem svako može uspjeti, a neuspjeh je isključivo krivica nesposobnog pojedinca. Stvari koje Tita čine „sumnjivim“ su obično one koje vezujemo za kulturni kapital viših klasa – kako to da je, primjerice, znao svirati klavir i igrati šah.[11] Međutim, činjenica je da je u povijesti radničkog pokreta fenomen inteligentnog proletera-autodidakte bio sasvim normalna pojava.
Možemo sa sigurnošću zaključiti da su Tito, koji je vodio antifašistički rat i socijalističku revoluciju u Jugoslaviji, i Josip Broz, rođen 7. svibnja 1892. godine u Kumrovcu, jedna su te ista osoba. Iako osobno ne volim apelirati na autoritete (a u ovom tekstu svakako ne manjka drugih argumenata), uporna pseudonaučna nagađanja o njegovom identitetu u posljednjih 30 godina zavređuju i kratak pregled ljudi koji tvrde da je Tito zaista bio Broz i njihovih zvanja.
Tito je zapravo bio… Josip Broz iz Kumrovca.
Jedan od upornijih mitova u javnom prostoru na području bivše socijalističke Jugoslavije je pitanje porijekla njenog osnivača.”
⦁ / A utor/ica: Stefan Gužvica / “.
Dakle , naši idoli drug Tito i drug Željko Komšić su istinski Hrvati rođeni, Josip Broz Tito u Kumrovcu Hrvatska, a Željko Komšić u Kiseljaku Bosna i Hercegovina.

Sulude su ideje mnogih ovih današnjih Hrvata , nacionalista iz HDZ-a, sljedbenika ustaške ideološke matrice i njihovih Blajburših gena, da ovi ljudi nisu Hrvati i da su čak tobožnji zločinci, kako to stoji i piše u nekim njihovim medijima i nalazima hrvatskih portala.
Nažalost, istorijske istinske činjenice su nam ukazale, da sui neki nacionalistički elemnti kao “ crvene krtice “ bile uvučene i državne institucionalne structure, bilo civilne ili vojne vlasti, sa svojim prikrivenim nacionalističkim ideološkim težnjama, što se i otvoreno objedanilo u period poslije Tita, u dvostrukoj agresiji na našu Bosnu i Hercegovinu.
Istina je, da je samo smrt i Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića i inih njihovih saradnika, spasila iste od vejčne tamnice, presudama iz Haga, za njihova sva zlodjela činjena na ovim prostorima.
U našoj današnjoj surovoj realnosti suživota, nejezda i naleti na li ki djela našeg člana Predsjedništva Željka Komšića, od strane HDZ-ovih nacionalista, koji su u svoje vrijeme imali i “ crvene knjižice “ tobožnjih komunista, a iste su znalački prikrivali godinama, stavljajući se u utrku realizacije prikrivenih genocidnih težnji.
Međutim, kako im je na tome putu najviše zasmetao, naš patriot ai “ zlatni ljiljan “ naše slaven Armije BiH, ŽELJKO Komšić, nisu mogli niti ovi susjedi sa zapada a niti komšije bsa istoka, do kraja njihovih zamišljenih suludih nakana, iste i dovršiti.
Krajnje sramotno, cinički i životinjskim nagonima, nastoje na silu da ga eleminišu, misleći ako ga proglase “ personom non grate “ da čine neki ispravan i koristan potez, koji će im se na kraju krajeva i njima o glavu razbiti.
Tako sui brojni naši bosanskohercegovački “ čimbenici “ iz redova HDZ-a, nastavljajući mračnu i ludačku ideološku matricu svoga “ oca nacije Franje “ u koploni sa lažima i obmanama šire javnosti, zakukali o tobožnjoj njihovoj ugroženosti, zaboravljajući i lično agresorsko djelovanje, uzurpaciju imovine, stradanje građana ove države i brojnim logorima u koje su uglavnom trpali naše Bošnjake i ostale.
Dobro je jednom prilikom izjavio poštovani Papa Franju; “ Nikada više vjernika u katedralama, a manje vjere “ svakako aludirajući na njihove skrivene “ komunjare “ koji sun a misama zauzimali prve redove, sa skrivenom “ crvenom knjižicom “ u džepovima svojih sakoa.
Brojni su primjeri ovih njihovih “ velikih i lažnih Hrvata “ od Dragana Čovića, Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih njihovih HDZ-ovaca, znanih iz Mostara i šire Hercegovine.
Ostaje nam samo žal, da narod i građani susjedne nam države Hrvatske neće da spoznaju nacionalističku ulogu i nakane ovih nacionalista HDZ-a, pa je skoro i cijela Hrvatska kontanamirana njihovim smradom i lažima iz ovih naših hercegovačkih krajeva i grada Mostara.

Piše: Mr, Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Zašto se ćuti sa planetarnom pljačkom i kriminalom najvećih razmjera u Bosni i Hercegovini ?
Dakle, javnost to samo osluškuje, dok se Vlada Federacije sa premijerom Novalićem i ministrom Džindićem, u koaliciji sa nacionalistima HDZ-a i Dragana Čovića, mešetari po nekadašnjoj državnoj i radničkoj imovini firme Aluminija u Mostaru ?
Već je poodavno poznato javnosti da je Vlada Fadila Novalića i Nermina Džindića, najveći pokrovitelji kriminala i lopovluka u firmi Aluminija u Mostaru ?
Nalazi tzv. finansijske policije u nekoliko navrata u posjeti ovoj propaloj firmi, neki „ fol „ izvještaji objelodanjeni, a „ hercegovački gigant „ je na koljenima, sudstvo i tužilaštvo i dalje ćuti, a kriminalni trojac se šepuri poput pauna, jer je cjelovito upravljanje prepušteno HDZ-u i njegovim kadrovima.

Dok ovaj kriminalni trojac i dalje tajno krćmi državnu i radničku imovinu, praveći se gluhi, uvodeći neku Izraelsku grupaciju u pogone firme Aluminij, a najvjerovatn9ije se kasa HDZ-a i dalje tajanstveno puni nekim iznosima njihovih stranih dolara’.
Izraelski biznismen Amir Gross Kabiri, koji je često u Čovićevom društvu, je izvršni direktor kompanije Aluminij, potpredsjednik je Nogometnog kluba Zrinjski i predsjednik Jevrejske općine Mostar. Kabiri je u Mostaru otvorio galeriju The Hub of Fine Arts u kojoj su izložena slikarska djela vrijedna čak 300 miliona KM. Ovo je jedna od najznačajnijih galerija na Balkanu.
Neka imovina države, u ovome slučaju Federacije od 44% ostaje i dalje u njihovom trezoru, a obeštećenja radnika nehrvata, posebno Srba, ostaje već godinama neriješeno sudsko pitanje ?
Neće u stečaj, jer tako ne bi mogli i dalje pljačkati, što čine bez ikakvih zapreka, jer pravne države nema na pomolu.
Ovi dobri i poslušni, uliznički kadrovi Dragana, Bakira i Fahrudina, uveliko razmišljaju o svojim kandidaturama za nove državne pozicije , fotelje i državne jasle sa obilnom mezom i pićem po volji i željama.
Dakle, pobjeći će, svi su izgledi licu pravde i zaslužene zatvorske kazne, gdje ih niti brojni kriminalni respiratori ne bi mogli spasiti.
Dokle, HDZ-u i Draganu Čoviću ostaje sva imovina i dalje mešetarenje sa ovom firmom, dotle se Fadil i Nermin čvrsto drže tzv. namjenske vojne proizvodnje i zaostalih fabrika i proizvoda bivše Juge i JNA.
Hvale se ovih dana sa nekim milijardama dobiti u izvozu ovih proizvoda, što im ide veoma dobro ?
Njihov jaran, bivši premijer državne vlade, Denis Zvizdić, koji je odobrio bezcarinski uvoz sirovog aluminija iz Rusije, može sa njima da trlja ruke i očekuje isto tako neku prigodnu državnu fotelju.
Neke „ fol „ sankcije Evrope i SAD za uvoz aluminija iz Rusije, samo su mrtvo slovo na papiru, jer aluminij pristiže u luku Ploče, odakle se pod prekrivenim ceradama transportuje i doprema u pogone livnice firme Aluminij, sada nekoj „ Jevrejskoj „ grupaciji, koji iste topi i pretaču u odgovarajuće legure i prodaju tržištu.
Dakle , krenula je ova trojka „ silnika „ u vladi Federacije stopama svih svojih prethodnika, koji su već trideset godina kao „ ulizice „ u Bošnjaka, koketirale sa koalicionim partnerom u vlasti, nacionalistima iz HDZ-a i Draganom Čovićem.

U periodu, dok je premijer vlade Federacije i predsjednik stranke SDP-a bio Nermin Nikšić, služeči se sloganom „ za čovjeka i državu „ konkretno je doprinio i dodjjelu tzv. radničkog kašitala od 44% najvećem kriminalcu Miji Brajkoviću, koji je isti kao dionice ponajviše dodjelio svojim Hrvatima, radnicima Bošnjacima po mizernih sedam dionica, a radnicima srpske nacionalnosti „ duplo golo „ ili nula dionica.
Tako je ovaj „ crveni „ vladar i konaćno aminovao i zatvorio neriješenu sudbinu Srba u firmi Aluminij, upravo po uzoru kako je „ jamio „ i cijelu imovinu SKJ, te se sa svojom logistikom šepure poput „ pauna „ raširenih krila, a radnička klasa mu je ostala kao sporedna stvar.
Zato nam nije niti čudno da se naši nacionalisti i agresori, sve ove godine uzurpacije firme, ponašaju diskriminatorski i kriminalno, bez ikakve odgovornosti.
Pitamo se samo, da li će i nova vlast poslije ovih izbora nastaviti po istoj šemi tolerisati i provoditi kriminal, pogotovo imajući u vidu, da su se već mnogi od njih našli na kandidatskim listama ?
Da li će nam i konačno „ respiratori „ proraditi, pitanje je i naše budućnosti ?

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kada se vremešni 85-godišnjak, rođeni Sarajlija, beogradski student i postagresorski Mostarac, visoki intelektualac, prisjeća i zamišlja svoju istinitu životnu priču, pitam se odakle početi ?
U svakome slučaju, prisjećati se prošlosti, ali biti aktuelan u sadašnjoj tmurnoj našoj bosanskohercegovačkoj realnosti.
Kao stručnjak svoga poziva, magistra elektrotehničkih nauka i iskusnog graditelja brojnih industrijskih objekata u našoj bivšoj divnoj Jugi, došao sam u grad Mostar na izgradnju velikog aluminijskog kompleksa, kao kolosalnog i zamišljenog projekta genijalnog Emerika Bluma, bivšeg generalnog direktora svjetskog giganta „Energoinvesta” iz Sarajeva ?
Upravo mi je ovaj famozni projekat i grad Mostar, u sadašnjoj situaciji i glavna inspiracija ovoga sadržaja, iz više razloga.
Kako to, jučer ( 16.okt.2022 god. ) napisa, vlasnik bloga „bedrudingusic.WordPressress.com” ugledni novinar i naš zemljak, prognanik iz Banja Luke, gospodin Bedrudin Gušić: „I poslije svega viđenog i onoga što bi realno moglo da se desi poslije, neki iz Sarajeva bi rado sa Čovićem pravili koaliciju: JE LI VAŽNIJA VLAST OD DRŽAVE”?
„Dakle, u ovim sudbonosnim danima i sedmicama kada se radi doslovno o opstanku Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države, svako onaj ko bude koalirao sa Draganom Čovićem i njegovim HDZ-om bit će označen kao veleizdajnik naše domovine. Koalirati s HDZ-om znači također složiti se sa porukama sa grafita na ovoj slici“ /citat Bedrudina Gušića / ?
Ovo je zaista Mostar.ne samo kako ga vidi i opisuje naš „hadžija iz Bostona”, poštovani Bedrudin Gušić, već kao njegov građanin i živi svjedok, prema sospstvenoj golgoti od strane čimbenika HDZ-a i lično svjedočim.
Upravo radi naše šire javnosti, mojih Sarajlija i Bosanaca, radi međunarodne zajednice, kao živi svjedoci imamo i moralnu i ljudsku obavezu iznositi u javnost istinu i samo istinu, kako bi eleminisali sve lažne tvrdnje nacionalista iz HDZ-a i HNS, koji djeluje u ovome gradu, o tobožnjoj njihovoj ugroženosti i lažnom zulumu, jer „lopovi trče i viču držite lopove”!
Zato se i treba i mora znati šta je to grad Mostar i ko su njegovi „zulumčari” a ko su istinski branitelji i neprobojni bedemi svim njihovim nastojanjima da u ovome mirnodopskom periodu dovršavaju zamišljena zlodjela, njihove zaostale i pogubne nacionalističke ideologije i njihovog „oca nacije i grobara Hrvata i tvorca nacionalističke stranke HDZ-a”.

Radi naših čitalaca, ko je naš hadžija Bedrudin Gušić je rođeni Banjalučanin, sada Amerikanac iz Bostona ,žrtva etničkog čišćenja, čovjek čvrstog karaktera poznat po svojoj specifičnoj navici da nema “dlake na jeziku” prilikom čega ukazuje pravilno poštovanje prema svim ljudima.  Zbog te otvorenosti kao osobine mnogo novinara rijetko kada mogu postati dobri, bolje rečeno uspješni političari. On slijedi dobro određena pravila – sve u svoje vrijeme i na određenom mjestu. Voli da piše, intervjuiše interesantne ljude, a ima i objavljenu knjigu, ko-autor je njih nekoliko, dok u međuvremenu  ponekad pravi greške kao što ih svi mi činimo.“ /završen citat sa portala WP/.


Već, poodavno znano javnosti, kako to piše ugledni „Feral Tribune” iz Splita, bio sam i lična žrtva HDZ-ove nakaradne ideologije, njihovih htjenja i nastojanja, da sa genocidnom Herceg Bosnom i njihovim „stolnim gradom” Mostarom, oživotvore i svoju fašisoidnu NDH iz ranijeg perioda.
Zato i sve uspomene i prisjećanja, kao i patriotske induviduje koje bi im stale na put njihovih želja, suludih mašti u ostvarenjima zlih pomosli, bili bi na ovaj ili sličan način ignorisani, protjerani ili doživjeli bi i moju ličnu golgotu.

—–

Evo, upravo ovih dana se i njihova nacionalističko-ustaška armada i krajnje drsko i sramotno, licemjerno i neprimjereno okomila i na našeg heroja i „zlatnog ljiljana” Armije RBiH, jedinstvenog našeg kamena temeljca i branitelja jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, člana Predsjedništva Željka Komšića, kao osobu koju ovi idioti i državni neprijatelji iz HDZ-a, proglašavajući ga za „nepoželjnu osobu”.
Smiješno je i žalosno, što i naši vlastodršci i svi patrioti ove nam napaćene i opustošene domovine sa dvostrukom agresijom, ne dižu i svoj glas i državu Hrvatsku, ako je ona HDZ, jednostavno ne proglase „ “nepoželjnom, kao našeg susjeda agresora”.
Međutim, još tragičnije je što i neki domaći naši politički akteri i ambiciozno bolesni politikanti, iz redova Bošnjaka, čine sličan animozitet i permanentne nasrtaje i oiptužbe prema našem Željku Komšiću, vjerovatno sa pozicija „ulizica” HDZ-u i njihovim kadrovima.
Svakako je među njima najgrlatiji disident i umišljeni skorojević politikant, za narod i „fol” pravdu, neki sarajevski đilkoš Dino Konaković.
Kako ovih dana izjavi: Lider stranke Narod i pravda Elmedin Konaković kazao je za N1 kako su Bošnjaci i država “platili previsoku cijenu” zbog izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Također, otkrio je da od kada je izašao iz SDA nikada više nije gostovao u medijima Islamske zajednice u BiH, iako je ranije bio redovan.“ / završen citat /.
Ovom mojom spoznajom, odmah sam na stranici FB napisao i sljedeće:
„Gospodine Konakoviću, veoma si mlad i nevaspitan, neznalica si i neupućen u ovdašnja zbivanja, ovo ti piše rođeni Sarajlija, gimnazijalac realne gimnazije, student Beogradskog univerziteta, stručnjak i graditelj šest industrijskih objekata u Jugi, parlamentarac Skupštine BiH u Sarajevu i Savezne skupštine u Beogradu Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija i Bosanac. Kada bi ti istinski znao šta znači za nas Željko Komšić, shvatio bi da mu nisi dorastao ni cipele glancati a ne čistiti. Kani se Željka i tjeraj svoja posla kako si naumio i što si kod Bakira naučio. Shvati ovo najjozbiljije, kada ti piše ovaj ozbiljni Sarajlija, visoki intelektualac, poliglota i patriota”.

Ovo ističem iz razloga, što me je sa svojim komentarima, istinski podržalo preko 50 korisnika FB.
Nažalost i nije jedini u Bošnjaka, „ ulizica „ po Meši Selimoviću iz romana „Tvrđava”.

Ovaj grafit je snimljen u Mostaru i on je svakako najbolja ilustracija politike i ideološke matrice HDZ-a. Naravno da je riječ o istoj ideološkoj matrici kakvu su baštinili ustaše Ante Pavelića za vrijeme Drugog svjetskog rata, te ustaše Mate Bobana ranih 90-tih. Znamo kako je zavšrila NDH u historiji kao što znamo kako se Haški tribunal odredio prema “HR Herceg Bosni”. I ne samo prema njoj kao tvorevini presuđenoj za udruženi zločinački pothvat, nego i njenim projektantima i čelnicima. A u istoj presudi spomenuti su i neki iz Zagreba, iz tamošnjeg vrhovništva.

Tako piše u papirima. Ali, na terenu je danas sasvim drugačije stanje. Naime, u tom istom Mostaru se redovno obilježavaju obljetnice osnivanja te presuđene zločinačke tvorevine, što znači da se i dalje stoji iza zločina počinjenih u vrijeme egzistiranja te paradržavne tvorevine i što znači da bi Čović i društvo sutra, kada bi imali sličnu priliku, to sve ponovili.

I ovih dana, nakon odluke tog visokog predstavnika koji baštini nacističku ideologiju i islamofobiju kojom je zadovoljio političke želje tog i takvog, pronacističkog HDZ-a, službenog Zagreba, pa onda Washingtona, Londona, Brisela i Moskve svjedočimo skoro nikakvim reakcijama iz Sarajeva (čast izuzecima) na pogubnost takvih izmjena Izbornog zakona po Državu i, ne njenu budućnost, nego doslovno njeno sutra. Zapravo, svjedočimo da lideri nekih političkih stranaka iz tog istog Sarajeva željni vlasti i svega što ona donosi, najavljuju da će razgovarati sa neprijateljem Bosne i Hercegovine, bošnjačkog naroda i svih drugih kojima bošnjački narod ne smeta – Draganom Čovićem o mogućoj koaliciji. Također svjedočimo i nerazumnim i impotentnim izjavama nekih javnih ličnosti u BiH poput Ive Komšića i Mire Lazovića koji podržavaju Schmidtovu odluku. Među takve spadaju i oni koji bistre politiku svake nedjelje u Krugu-99.

Dakle, u ovim sudbonosnim danima i sedmicama kada se radi doslovno o opstanku Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države, svako onaj ko bude koalirao sa Draganom Čovićem i njegovim HDZ-om bit će označen kao veleizdajnik naše domovine. Koalirati s HDZ-om znači također složiti se sa porukama sa grafita na ovoj slici.

Ima alternativa: da sve stranke iz Sarajeva koje su prešle izborni cenzus načine koaliciju na nivou Federacije kako bi spriječile HDZ da uđe u vlast, a na nivou Države da nađu kakve-takve partnere iz Rs-a i spriječe ulazak SNSD-a u državnu vlast. Matematički je to moguće a nije vrijeme da se sada iko poziva na ideološke razlike kojih zapravo i nema, jer današnje stranke nemaju ideologiju, nego njihovu “ideologiju” čine interesi. Dakle, izbor je jednostavan: komadić vlasti ili – Država?!

Bedrudin GUŠIĆ

Prije nekih pet godina odlična studentica ovdašnjeg MIT univerziteta Annaya Tipnis je tragično završila svoj život. Godinu poslije toga, tačnije 2018., njena majka Monica Kachru

je osnovala Fondaciju sa imenom njene kćerke čija je osnovna zadaća prikupljanje financijskih sredstava za pomoć siromašnim studentima, posebno onima iz prve generacije da završe započete koledže. Naime, prema statističkim podacima, samo 16% studenata čiji su roditelji sa niskim primanjima završi upisane koledže, a samo 26% iz prve generacije (brucoši, kako se kod nas kaže) okonča studij u odnosu na 70% njih koji pripadaju drugoj generaciji (upišu i 2. godinu).

Sinoć sam imao priliku i čast prisustvovati redovnoj godišnjoj svečanosti ove Fondacije koja je održana u bostonskom predgrađu Needham. Osim domaćice ove manifestacije Monice Kachru i njenog tima, svečanosti su prisustvovali brojne pristalice-donatori i drugi gosti kako bi podsjetili na dosadašnje impozantne rezultate Fondacije u smislu pomoći pri edukaciji znakovitog broja svršenih studenata te inspirisali na daljnje akcije za ciljeve zbog kojih Fondacija i postoji, te obnovili “našu posvećenost izjednačavanju uslova u visokom obrazovanju”, kako se kaže u programu iste.

Na svečanosti su govorili Danillo Sena, kongresmen države Massachusetts (brazilskog porijekla i rođak nekadanjeg svjetskog šampiona Formule-1 Ayrtona Sene koji je tragično izgubio život 1. maja 1994. u Bologni. Pitao sam ga o srodstvu sa Ayrtonom i potvrdio mi je),

te Siddiqui Sumbul, gradonačelnica Cambridgea (bostonsko predgrađe).

Bedrudin GUŠIĆ

Evo još nekoliko fotki sa te svečanosti:

——–

——-

——–

——

—-

SANKCIJE HRVATSKE ŽELJKU KOMŠIĆU

Posted: 13. Oktobra 2022. in Intervjui

Od prvih dana kada je prije 16 godina g. Željko Komšić prvi put izabran u Predsjedništvo BiH postao je trn u oku HDZ BiH i nekima iz vladajućih krugova Hrvatske. Obzirom da je voljom građana BiH Komšić i na ovim Općim izborima održanim u BiH 2. Oktobra po četvrti put izabran u Predsjedništvo BiH, Čovićevi secesionisti okupljeni u HNS-u, uz aktivnu podršku Zagreba, podigli su buru negodovanja, jer im smeta svaki Hrvat koji u Bosni i Hercegovini vidi svoju jedinu domovinu. A Komšić je od rođenja jedan od tih.

Zato nije trebalo dugo čekati na odmazdu. Iz stranke HDZ BiH i HNS-a odmah su se oglasili tvrdnjom da ponovni izbor Komšića u Predsjedništvo BiH “ne predstavlja volju  hrvatskog naroda, već je to bošnjački izborni inžinjering na osnovu kojeg Komšić uzurpira mjesto hrvatskog člana“.

Nekoliko dana nakon toga Klub zastupnika Mosta zatražio je od hrvatskog Sabora da obaveže Vladu Hrvatske da proglasi Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, nepoželjnom osobom u Hrvatskoj. Inicijativu je pokrenuo zastupnik u Klubu Mosta Nino Raspudić i nije to samo inicijativa Raspudića i zahtjev Mosta već plima jake histerije koja je zahvatila osioni čopor okupljen oko Dragana Čovića i vladajuću kliku Hrvatske predvođenu premijerom Plenkovićem. Kao razlog reakcije navodi se “sustavno uzurpiranje prava Hrvata u Bosni i Hercegovini (od strane Komšića) na način da aktivno sudjeluje u izbornom inženjeringu, s kojim se nelegitimno postavlja na položaj predstavnika hrvatskog naroda pomoću glasova drugog naroda u Bosni i Hercegovini”…Zahtjevom Mosta obavezuje se vlada Hrvatske da Komšića proglasi nepoželjnim u Hrvatskoj zbog “sustavnog uzurpiranja prava Hrvata u BiH”. Ono što posebno zabrinjava i boli, Hrvatski sabor je u svoj dnevni red već uvrstio zaključak Kluba Mosta po kojem bi htjeli Željka Komšića proglasiti nepoželjnom osobom odnosno personom non grata u Hrvarskoj.

Takvo nešto nije često viđeno u novijoj historiji evropske političke tradicije, naročito ne u mirnodopskim uslovima. Ako Hrvatska zaista Komšića proglasi nepoželjnim u Hrvatskoj, to će biti presedan.

Kako uvijek ide “utuk na utuk” i grupa poslanika u BiH je pokrenula raspravu da se predsjednik R Hrvatske Zoran Milanović proglasi nepoželjnim u Sarajevu, zbog njegovih učestalih uvredljivih izjava. 

Da li će Komšić biti proglašen personom non grata u Hrvatskoj?

Da li će Željko Komšić zaista biti proglašen personom non grata u Hrvatskoj odlučiće se na narednoj sjednici Hrvatskog sabora.

Personom “non grata” (an unwelcome person- nepoželjna osoba) vladajući režimi država proglašavaju uglavnom diplomate drugih država i strance različitih profesija za koje je vladajući režimi utvrde da su svojim odnosom povrijedili ugled države i za nju postali štetni i opasni. To se nije često dešavalo. 

Podsjećamo da su u Hrvatskoj proglašeni nepoželjnim Vojislav Šešelj i srbijanski Ministar odbrane Aleksandar Vulin, a bilo je riječi i o Predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiču, zbog njegovih uvredljivih izjava i njegove uloge u događajima 90-ih.Tim slijedom kao recipročnu mjeru Srbija je zabranila ulazak u Srbiju ministru odbrane Hrvatske Damiru Krstičeviću. Tokom 90-tih u Hrvatskoj je

 personom non grata proglašen i švedski političar Carl Bildt.

 U toku 2022.g. nakon ruske agresije na Ukrajinu SAD i  više evropskih država proglasili su nepoželjnim više ruskih diplomata. Na našim prostorima u septembru 2022.g. Crna Gora proglasila je nepoželjnim 6 ruskih diplomata.

Naravno, lista persona non grata u svijetu je veoma duga i datira od 1900-ih, pa i mnogo ranije. 

Komšić na udaru hrvatske demokratije

Ovo je prosto neshvatljivo i zaista rijetko viđeno. S pravom se pitamo zar je to produkt hrvatske demokratije, je li to put kojim teži i u kom se razvija hrvatska demokratija? Ili je to izraz bezočne mržnje, osionosti i silničke bahatosti? A idu toliko daleko da mu čak prijete oduzimanjem hrvatskog državljanstva…Kako ovo okarakterisati drugačije nego fašističkim metodama? Takvo žigosanje ljudi koji to ničim nisu zaslužili je nezamislivo. Ali se, ipak događa, i to u Hrvatskoj, članici EU, koja bi trebala biti primjer i uzor drugima.

Sušta je istina da Željko Komšić, zato što je Bosanac, nije ništa manje Hrvat nego bilo koji od onih koji ga pokušavaju diskreditovati. Niti je Komšić uzrok majorizacije Hrvata u BiH, niti su Hrvati u BiH majorizirani, kako se uporno preko Zagreba nameće i suflira EU…Nisu potrebne opsežnije analize da se utvrdi da pripadnici hrvatskog naroda u BiH obnašaju daleko veći broj značajnih državnih i javnih funkcija, nego im po nacionalnoj strukturi pripada.. Netačna je i teorija da su konstitutivni narodi temelj BiH,  koju je HDZ BiH preko Hrvatske nametnu Međunarodnoj zajednici i Međunarodnom predstavniku, pa se izmjenama Izbornog zakona potpuno stavio na stranu HDZ BiH. 

Komšić nije dopustio da bude “ovca” u etničkom nacionalističkom toru HDZ BiH i pošto ga čuvari ne uspijevaju u tor ugurati čine sve da ga eliminišu iz političkog života BiH i učine ništavnim. Koliko je to miješanje Hrvatske u državne poslove BiH ne treba ni pominjati, jer već desetak godina glavna tačka hrvatske vanjske politke je Bosna i Hercegovina. Ustvari, ne može se to ni tretirati vanjskom politikom, jer oni su i glavom i sa obe noge već 27 godina u BiH.

A greška Željka Komšića je samo u tome što je bosanski patriota, što ga narod voli i cijeni njegove zasluge. Njemu za izbor i reizbor na najviše državne funkcije ne trebaju podvale ni krađe glasova, sa kojima se danas dolazi i opstaje na vlasti. Narod prepoznaje svaki njegov korak i vjeruje mu. Jedan sam od mnogih koji bi mu ukazali povjerenje da nas predvodi i vodi dok je živ. Jer Željko nije upečit, nije ohol, nije arogantan…Nije muljator i petljanac, već iskren, pošten, neposredan i otvoren. Uz svakog će stati, sa svakim popričati…

Od nastanka Dejtonske BiH u Bosni i Hercegovini su u sukobu etnički princip, koji podriva temelje države i princip jednakih građana- multietnički, za koji se Komšić kao član Predsjedništva BiH istrajno bori. A Hrvatskoj u Predsjedništvu BiH treba poslušnik koji će u sprezi sa vlastima RS produbiti podjelu BiH, raditi na formiranju trećeg entiteta sa hrvatskom većinom i njegovom pripajanju Hrvatskoj, po matrici Dodikovih separatista u RS.

Već sam nagovještaj da se jedan lojalan radan, marljiv, pošten i respektovan građanin proglasi nepoželjnim, personom non grata, je rasistički. Siguran sam da će se mnogi upitati u čemu se takav čin razlikuje od progona muslimana u Španiji, spaljivanja vještica u Salemu i Zagrebu,…etničkog čišćenja Bošnjaka BiH 90-tih…Žigosati nekog ko je časniji, pošteniji i vredniji od svih tih koji ga blate, šikaniraju i pokušavaju odstraniti iz naroda kojem pripada je za svaku osudu. I ako bi nekog trebalo izdvojiti kao nepoželjnog i štetnog za slobodarski demokratski društveni život, trebalo bi uporavo te koji sebi uzimaju za pravo da vrše odmazdu, sude i određuju u ime naroda i države. Žalosno je što je u sve ovo duboko involvitrana upravo vlada Hrvatske. Ali ona time više govori o sebi… 

Umjesto da izbor Hrvata Željka Komšića bude model za dalju izgradnju društveno-političkih odnosa, kojim bi se makar dijelom novim građanskim putem nastavila normalizacija u BiH, ne odvajanjem već spajanjem, traženjem rješenja povoljnim svima, vlada Hrvatske u sprezi za HDZ BiH i Draganom Čovićem, provodi antagonistički projekt kojim se nastavlja ono što je po Tuđmanoj strategiji pokrenuto 1993.g. i okončano stradanjem i pogibijom velikog broja  bh građana. Zar može biti nešto vrednije od toga da jedan narod, ovaj put Bošnjaci, u nekom ko pripada drugom narodu -Hrvatima, prepozna ljudske vrline i vrijednosti i dadne mu svoje povjerenje i svoj glas. A ta ljudska veličina koja je svoje vrijednosti pokazala i dokazala i to na jasan i prepoznatljiv način je bio i na ovim izborima Željko Komšić. Bilo bi fino čuti za neki obrnut primjer da su Hrvati ili Srbi izabrali muslimana-Bošnjaka da ih predstavlja…

Pritisci na Komšića ne prestaju 

I nije ovo prvi već ko zna koji pokušaj da se Komšić degradira i eliminiše iz političkog života BiH. Podsjećamo da je nakon izbora u BiH održanih 2018.g. pod uticajem Hrvatske pokrenuta kampanja i izvršen pritisak na načelnike opština sa većinskim hrvatskim stanovništvom da Željka Komšića, koji  je tada kao pripadnik hrvatskog naroda osvojio treći mandat u Predsjedništvu BiH, proglase personom non grata. To je ostvareno u opštinama Grude, Čapljina, Posušje, Čitluk, Livno, Usora i još 11 opština iz srednje Bosne…iz kojih mu je poručeno da u svom budućem političkom djelovanju zaobiđe područja ovih opština. Posljednji je to učinio gradonačelnik Širokog Brijega Miro Kraljević, pod motom da su “Hrvati opet prevareni”. U Hrvatskoj ovu histeriju tretiraju kao izraz demokratrske tradiciju, iako im je dobro poznato da proglašenje neke osobe non grata mogu vršiti samo države, a i one to čine samo u rijetkim prilikama. I da bi apsurd bio veći prilikom ovih izbora Komiću je zamjereno što tokom svog izbornog mandata nije posjetio ni jednu od opština koje su mu zatvorile gradska vrata. 

Podrška OHR i Međunarodnog predstavnika zahtjevima HNS-a i  Hrvatske

Hrvatske vlasti umjesto da fenomen Željka Komšića i drugih koji su istih shvatanja koriste za prevazilaženje jaza i popravljanje bilateralnih odnosa između dvaju država, vraćanje međusobnog povjerenja, nastavljaju sa širenjem netrpeljivosti i produbljivanjem sukoba, što ide na štetu svima u Hrvatskoj i BiH.  

U svemu tome posebno brine pristrasnost i naklonjenost Međunarodne zajednice, zastupljene u BiH preko OHR i Međunarodnog predstavnika, koji umjesto da u BiH uvode promjene koje će zemlji donijeti napredak, daju podršku onima koji produbljuju podjele i rade na razgradnji države. Na tom putu se i ovih dana sapliće g. Christian Schmidt.

Već desetine godina ni raniji a ni ovaj Međunarodni predstavnik nije ništa preduzeo da zaustavi i sankcioniše otvorene neprijatelje države BiH Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji uz podršku režimskih vlasti Srbije i Hrvatske konstantno podrivaju temelje države i ruše njen ustavno-pravni poredak, u težnji da otcijepe teritorije sa njihovom većinom i pripoje ih Srbiji odnosno Hrvatskoj.

Postaje očito da Međunarodni predstavnik Christian Schmidt radi po diktatu Hrvatske i njenih mentora u EU…To se ovih dana jasnije nego ikad vidjelo po njegovim odlukama o izmjeni Izbornog zakona BiH, koje su suprotne Ustavu, evropskim principima, odlukama Ustavnog suda BiH i međunarodnih sudova. Iako mu sa svih strana stižu obrazloženi argumentovani prigovori on se ne zaustavlja i ne ostaje samo na tome, već ozbiljno prijeti daljim izmjenama Izbornog zakona i zakona o državnoj imovini, koje idu u korist separatističkih težnji Dodika i Čovića, odnosno Rs i Čovićeve Herceg-Bosne. 

Velike su zasluge Željka Komšića

Trebalo bi mnogo prostora i vremena da se navedu sve Komšićeve zasluge. Navešćemo samo neke.

Željko Komšić kao hrvatski član Predsjedništva BiH  funkciju člana Predsjedništva obavljao je od 2006. do 2014, od 2018 do 2022, a obavljaće je i od 2022 do 2026.g. Predsjednik je DF- Demokratske fronte, socijaldemokratske i građanske stranke lijevog centra.

Komšić je 2006. ubjedljivo pobijedio Ivu Miru Jovića (HDZ), Božu Ljubića (HDZ 1990), Mladena Ivankovića Lijanovića i Zvonka Jurišića (HSP),  2010- te pobijedio Borjanu Krišto (HDZ), Martina Raguža (HDZ 1990), Jerku Ivankovića Lijanovića, 2014- …te 2018. i sada Borjanu Krišto (HDZ BiH). To mu svi oni i svita oko njih ne oprašta. I umjesto da svoj bijes i gnjev hrvatski narod usmjeri protiv Čovića i onih uz njega i oko njega, oni ga iskaljuju na Komšića…Nažalost glavni oslonac i podrška Čovićevom ekstremizmu je Hrvatska, a u sve većoj mjeri i neki iz EU.

Zasluge Željka Komšića u društvenom i političkom životu su za svaku pohvalu i respekt. Svoju privrženost svojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini potvrdio je na najprimjerniji način- odlikovanjem “Zlatni Ljiljan”. Od nastanka Dejtonske BiH Komšić radi na unapređenju i afirmaciji građanske demokratije, koju separatisti Srbije i Hrvatske uporno pokušavaju iskorjeniti i zamijeniti etničkim konceptom, koji bi im omogućio trajnu dominaciju nad Bosnom i Hercegovinom. Takvim njihovim nastojanjima Komšić je stalna i velika prepreka. Zato im je trn u oku i pokušavaju ga na sve načine diskreditovati i izbaciti iz političkog života. Ali Komšić ne posustaje. Nakon što je Visoki predstavnik u izbornoj noći 2.10.   nametnuo u značajnom dijelu neustavne izmjene Izbornog zakona BiH (po zahtjevima HDZ BiH i Hrvatske) Komšić je Ustavnom sudu BiH podnio zahtjev za ocjenu ustavnosti tih izmjena sa prijedlogom Centralnoj izbornoj komisiji da ne vrši dodjelu mandata dok Ustavni sud ne odluči o tom zahtjevu.

Podsjećamo da se Komšić i 2012. usprotivio asimetričnom izboru članova Predsjedništva BiH i delegata u Domu naroda, koji je i danas kamen spoticanja, svjestan da se time dodatno pojačava etnička podjela BiH…Zalagao se i zalaže za provođenje presuda međunarodnih sudova, Ustavnog suda BiH, a usprotivio se i Čovićevom modelu implementacije presude Sejdić -Finci, koja već 12 godina čeka na implementaciju.

Ako Hrvatska zaista proglasi Komšića personom non grata i zabrani mu ulazak u Hrvatsku, imaće to loš odraz na političke odnose između dvaju država, koje su u mnogo čemu naslonjene jedna na drugu, zavisne jedna od druge.

Ni jedna država nema pravo svađati svoj narod sa drugim, već naprotiv treba činiti sve da se razvijaju dobrosusjedski odnosi na dobrobit svih.

Učinimo sebe i svijet oko sebe boljim i pravednijim!

Burlington, 13. Oktobra 2022           

Zijad Bećirević


























Gospodine ambasadore!

Nas, koji smo protjerani iz naše matične domovine Bosne i Hercegovine i kao takvi došli ovdje u Vašu zemlju – Ameriku, su u početku učili o temeljima američke demokracije a naročito o jednoj odrednici koja glasi “sloboda govora”. E, pa, koristeći tu tekovinu zemlje u kojoj živim i čiji sam također državljanin, obraćam Vam se s velikom razlogom. Naime, Vi i Vlada koju predstavljate u Bosni i Hercegovini ste skupa sa “američkom pudlicom u Evropi” (kako je naziva jedna moja suborkinja) Velikom Britanijom snažno podržali odluku Visokog predstavnika Christiana Schmidta da izvrši izmjene Ustava Federacije BiH i Izbornog zakona i to na općepoznati način da se tom odlukom izišlo ususret jednoj bosanskohercegovačkoj političkoj opciji koja, usput baštini naslijeđe presuđenog zločinačkog pothvata. Također, ta intervencija visokog predstavnika na Ustav jednog dijela Bosne i Hercegovine je zadovoljenje političkih i hegemonističkih interesa Republike Hrvatske, države koja je bila jedan od agresora na Republiku Bosnu i Hercegovinu koju činjenicu su presudili međunarodni sudovi.

Dakle, vjerujem da je Vama i Vašoj Vladi jasno da ovakva ustavna rješenja koja je nametnuo Visoki predstavnik pojačavaju etničku podjelu Bosne i Hercegovine i stvaraju realan ambijent za njenu daljnju teritorijalnu podjelu što se u modernoj teoriji i praksi zove – APARTHEJD! Podržali ste ustavno-pravni koncept gdje će manjina institucionalno imati dominaciju nad većinom kao i to da će jedan od dvaju domova Parlamentarne skupštine BiH, i to onaj čiji se članovi ne biraju neposredno, imati veće ovlasti od Doma čiji se zastupnici biraju neposrednim glasanjem, odnosno voljom građana. Tom odlukom, koju ste podržali gospodine ambasadore, pojačana su kolektivna prava u odnosu na individualna. Je li to demokracija?! Postoji li tako nešto u Vašoj zemlji, u kojoj i ja živim? Naravno da ne postoji!

Gospodine ambasadore!

Koristim priliku da Vas podsjetim da je Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno nametnuti a nikad usvojeni Ustav Bosne i Hercegovine u njenom Parlamentu Vaše – američko čedo. Neki su ga s pravom nazvali “luđačka košulja”. Vaše čedo, na koji je nažalost s bosanske strane neko pristao a nije morao niti smio, jeste i Republika srpska, tvorevina nastala zna se kako i na čemu. Kako stvari stoje, vaše – američko čedo bi mogla biti i uskrsnula “HR Herceg Bosna”, kojoj je također presuđeno u Hagu. A ako se to desi, onda zna se da je to kraj Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države. Je li Vam to u interesu?

Gospodine ambasadore!

Itekao mi je poznato da moja matična domovina Bosna i Hercegovina nije u prioritetima američke vanjske politike i to mogu prihvatiti i razumjeti. Ali ako jeste tako, zašto ste se onda upuštali u priču o izmjenama Ustava F BiH i Izbornog zakona i to na takav način koji će prouzrokovati nesagledive štetne posljedice po moju domovinu. Isto tako, zašto vršite političke pritiske na rad Ustavnog suda Bosne i Hercegovine motivirane sabotiranjem apelacije koju je Ustavnom sudu uputio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić a koja se tiče osporavanja odredbi koje je u izbornoj noći, kršeći sve demokratske standarde nametnuo Visoki predstavnik?

Zašto nam sve to činite? To prijatelji prijteljima, jednostavno, ne rade!

S poštovanjem,

Bedrudin GUŠIĆ, slobodni bh. novinar i publicist u egzilu (USA)


Version in English

To the American Ambassador in Sarajevo, Michael Murphy: WHY DID YOU SUPPORT THE DECISION OF THE HIGH REPRESENTATIVE WHICH LEADS MY HOMELAND TO APARTHEID?

Mr. Ambassador!

We, who were expelled from our motherland of Bosnia and Herzegovina and as such came here to your country – America, were initially taught about the foundations of American democracy and especially about one determinant which is “freedom of speech”. Well, using the heritage of the country in which I live and of which I am also a citizen, I am addressing you with a great reason. Namely, you and the government that you represent in Bosnia and Herzegovina, together with the “American poodle in Europe” (as one of my co-fighter calls it), Great Britain, strongly supported the decision of High Representative Christian Schmidt to make changes to the Constitution of the Federation of BiH and the Election Law, and way that with that decision, one of Bosnia and Herzegovina's political options was met, which, along with the legacy of the convicted criminal enterprise. Also, the intervention of the High Representative on the Constitution of a part of Bosnia and Herzegovina is the satisfaction of the political and hegemonic interests of the Republic of Croatia, a state that was one of the aggressors against the Republic of Bosnia and Herzegovina, a fact that was ruled by international courts. Therefore, I believe that it is clear to you and your Government that such constitutional solutions imposed by the High Representative reinforce the ethnic division of Bosnia and Herzegovina and create a realistic environment for its further territorial division, which in modern theory and practice is called – APARTHEID! You supported the constitutional-legal concept where the minority will institutionally dominate the majority, as well as the fact that one of the two houses of the BiH Parliamentary Assembly, namely the one whose members are not directly elected, will have greater powers than the House whose representatives are elected by direct voting, i.e. by the will of the citizens. With that decision, which you supported Mr. Ambassador, collective rights were strengthened compared to individual rights. Is that democracy?! Is there such a thing in your country, where I also live? Of course it doesn't exist!

Mr. Ambassador!

I use this opportunity to remind you that Annex IV of the Dayton Peace Agreement, i.e. the imposed and never adopted Constitution of Bosnia and Herzegovina in its Parliament, is your – American child. Some have rightly called it a “straitjacket”. Your child, which unfortunately someone from the Bosnian side agreed to but did not have to or was allowed to, is also Republika srpska, the creation is known how and on what basis. As things stand, your American child could be the resurrected “HR Herceg Bosna”, which was also sentenced in The Hague. And if that happens, then it is known that this is the end of Bosnia and Herzegovina as a single state. Is that in your interest?

Mr. Ambassador!

It is well known to me that my native country, Bosnia and Herzegovina, is not in the priorities of American foreign policy, and I can accept and understand that. But, if that's the case, then why did you engage in the story of changes to the Constitution of the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Election Law in such a way that will cause incalculable harmful consequences for my Homeland.

In the same way, why do you put political pressure on the work of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina motivated by sabotaging the appeal sent to the Constitutional Court by the member of the Presidency of Bosnia and Herzegovina Željko Komšić, which concerns the challenge of the provisions imposed by the High Representative on election night, in violation of all democratic standards?

Why are you doing all this to us? Friends simply don't do that to friends!

With respect,

Bedrudin GUŠIĆ, freelance bh. journalist and publicist in exile (USA)

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Dakle, kao osamdesetogodišnjak i građanin ove nam naše lijepe domovine Bosne i Hercegovine, rođeni Sarajlija, gimnazijalac realne ugledne gimnazije, student elektrotehnike Beogradskog univerziteta, visoki intelektualac, graditelj šest velikih industrijskih objekata u Jugi, bivši parlemantarac Skupštine BiH U Sarajevu i Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, slijedim i redovno pratim sva naša neprimjerena Balkanska dešavanja, od kojih često me i glava zaboli.
U žiži svih neprimjerenih, neprijatnih i suludih zbivanja, posljedica su agresorskih dvojnih dešavanja i napada na našu domovinu i njene građane, sa istoka od Republike Srbije i sa zapada od Republike Hrvatske, koje i same nisu dovoljno bile predmet rada Haškoga suda i njihovih presuda.
Njihovi akteri, kao genocidaši , nacionalističke ubojice, uzurpatori i kriminalci, sasvim su se povampirili već godinama u kontinuitetu i u ovom mirnodopskom post dejtonskom periodu.
Tako, vlasti i vladari Hrvatske i Srbije, kao sljedbenici dokazane rušilačke ideologije svojih Vožda Slobodana i Poglavnika Franje, htjeli bi i dalje da budu vladari suvereniteta i integriteta i naše države, da uređuju i njen unutrašnji sistem vlasti, kao tobožnji „ umušljeni „ garanti iz Dejtona.
Zaista nam je više dosta ovoga, podjednako i sa istoka i sa zapada, jer građani naše domovine to ne zaslužuju.
Međunarodna zajednica, nije u cjelosti i sasvim ispravno shvatila naše neprilike, ubitačni nacionalizam, koji nam je gori i teži od protekloga fašizma, te se u mnogim svojim dobronamjernim nakanama često i izgubi ili ostaju nedorečeni, poput i Visokog prestavnika OHR-a, gospodina Šmita, koji bi trebao biti trezven, razuman i znalački učinkovit.
Nemoguće je koalirati ili koketirati sa ovdašnjim nacionalističkim „ razaračkim tandemom blizanaca „ Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, u cilju nekog istinskog napretka na putu za EU i NATO savez, , jer sankcije i neke crne liste imenovanima, kao i njihovim saradnicima, ništa ne znače i ne vode nikakvom dobitku ili našoj svijetlijoj budućnosti ili iskrenim nadanjima.
Konkretno i naš lopovsko kriminalni, nedavni izborni proces za sve nivoe vlasti u državi, sasvim dovoljno odslikava, svu našu mafijašku organizovanu vladavinu ovih kadrova i rušilačkih aktivnosti sa nedoličnim ponašanjem ?
Mi, građani BiH, koji istinski i srcem i dušom volimo svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, primorani smo svakodnevno da se preispitujemo za mnogim pitanjima;
Prije svega, šta je to država Hrvatska ili da li je to velika nacionalistička stranka HDZ-a, ili je „ ustaški „ HDZ sa svojim kadrovima ustvari država Hrvatska.
Dok se domaći naši Hrvati iz HDZ-a lažno i trajno, prestavljaju javnosti da su ugroženi i da trpe zulum u ovoj državi, dotle ih vlasti Hrvatske mi njihov vladajući HDZ u cjelosti podržavaju i nakaradno postupaju, uz redovnu umješanost u naše međusobne državničke odnose, na ovakvim „ trulim i lažnim „ tiradama, naših hercegovačkih HDZ-ovaca, sa Draganom Čovićem i inim saradnicima.
Kakvo li je licemjerstvo i dokle idu ove njihove sramotne nakane, balkanskog mentaliteta , da u svoju neposrednu Saborsku raspravu uključuju i tako zlobno pitanje, proglašenjem našeg građanina i člana Predsjedništva legalnog izabranog, Željka Komšića, za „ personu non grate „.
Suluda i veoma glupa nakana, koja ne bi mogla pasti na pamet i psihijatru Radovanu Karadžiću, njihovom pajdašu i genocidašu, sa Slobom i Franjom, kao i sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, kao i njihovim prijateljom, tovariščem Vladimirom Putinom.
Dakle, svi ovi nacionalisti veliko srpsko hrvataske, ustaško- četničke- ruske saradnje, apsolutno ne žele znati da je naš heroj, zlatni ljiljan i istinski pstriota, građanin njen, Željko Komšić, upravo biran od građana ove nam domovine, niti od Hrvata, niti Srba, niti Bošnjaka, niti ostalih, več isključivo od građana i samo građana, trajno za sva vremena.
Nije čudno, da je „Pravim licemjerjem“ nazvao je u srijedu u Hrvatskom saboru zastupnik Hrvoje Zekanović (HDS) prijedlog Mosta da se Željka Komšića proglasi nepoželjnim, odnosno personom non grata u Hrvatskoj.
“Ako postoji licemjere, to je pravo licemjerje“, izjavio je zastupnik u saborskom govoru na slobodnu temu, tvrdeći kako Most, kao ni „njegovi puleni“ iz BiH, nikada javno nisu pozvali hrvatski narod da na izborima za člana Predsjedništva BiH glasa za najjačeg kandidata, Borjanu Krišto.

Hrvatski sabor i zastupnik Hrvoje Zekanović

Kolegu Ninu Raspudića (Most) javno je upitao za koga je glasao na izborima u BiH?

  • Jesi li, možda, zaokružio Komšića, onako kako ti je srce željelo ili si bio dovoljno velik i jak pa rekao “u interesu je hrvatskog naroda da Borjana Krišto bude član Predsjedništva” – upitao ga je.
    Dakle, „ hrvatski sabor u petak je u svoj dnevni red uvrstio i zaključak Kluba Mosta kojim bi se Vladu obvezalo da Željka Komšića proglasi nepoželjnim/personom non grata u Hrvatskoj.
    Obvezuje se Vlada da Komšića proglasi nepoželjnim zbog sustavnog uzurpiranja prava Hrvata u BiH na način da aktivno sudjeluje u izbornom inženjeringu, s kojim se nelegitimno postavlja na položaj predstavnika hrvatskog naroda pomoću glasova drugog naroda u BiH, navodi Most.
    Kada bi se o njihovu zaključku moglo raspravljati, za sada je nepoznato.
    Spomenuti zaključak jedna je od 19 točaka kojima je Sabor u petak dopunio svoj dnevni red “/ citat sa portala Kix.ba /.
    Dokle, Dragan Čović i njegov HDZ permanentno lansira laži i obmane, uz svesrdnu pomoć svojih mentora iz Zagreb ai valdi Hrvatske, sa Plenkovićem i Milanovićem, očekujući i njihovu podršku, dotle mu se njegov “ rušilački blizanac “ guslar iz Laktaša Milorad Dodik, dovoljno uvlaći u stražnjicu i pomaže riješavanju ovih i drugih hrvatskih interesa.

Konačno je postao i “ dobri dečko “ za Zorana Milanovića i zajednički komuniciraju na” noši” kao genocidaši o veliko srpsko hrvatskim odnosima, na relaciji ; Zagreb, Blajburg, Ravna gora, Beograd do Vučka i njegovih “ vučića”.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dakle, udario je „junak„ na „junaka„ ili Srbin na Srbina, starinska je ljudska izreka.

Da li je bila istinska izborna krađa, srpskoga despota, drvosjećče, guslara, svinjogojca, kriminalca, švercera i veliko srpskog nacionalističkog lopova iz Laktaša, Milorada Dodika, ostaje institucijama da se vidi ?
Da li su svi zajedno i nešto bolje i pravednije zaslužili, pitanje je za istoriju, ali ipak masovni protesti građana u Banja Luci trebaju da izrode neke prljave radnje oko izbora.
Čoban je čoban, a ovce su ovce i neka bleje do sudnjega dana, a kako govori ovih dana da je Milorad glavni „ baja „ u Republici srpskoj.
Njegova genocidna tvorevina je utemeljena na genocidu i ubistvima brojnih Bošnjaka, na njihovim lobanjama i kostima, a Miloradovi uzori i mentori, ubice i ideolozi, mnogi od njih su već u paklu kod njihovog Boga, a ovi ididoti ovozemaljci, kao veliki nacionalisti isto tako vinuli bi se u nebeske visine i odozgo bi mogli posmatrati „ srpski svet „ kako su ga zamislile njihovi ideolozi.

Da li je bila istinska izborna krađa, srpskoga despota, drvosjećče, guslara, svinjogojca, kriminalca, švercera i veliko srpskog nacionalističkog lopova iz Laktaša, Milorada Dodika, ostaje institucijama da se vidi.
Da li su svi zajedno i nešto bolje i pravednije zaslužili, pitanje je za istoriju, ali ipak masovni protesti građana u Banja Luci trebaju da izrode neke prljave radnje oko izbora.
Čoban je čoban, a ovce su ovce i neka bleje do sudnjega dana, a kako govori ovih dana da je Milorad glavni „ baja „ u Republici srpskoj.
Njegova genocidna tvorevina je utemeljena na genocidu i ubistvima brojnih Bošnjaka, na njihovim lobanjama i kostima, a Miloradovi uzori i mentori, ubice i ideolozi, mnogi od njih su već u paklu kod njihovog Boga, a ovi ididoti ovozemaljci, kao veliki nacionalisti isto tako vinuli bi se u nebeske visine i odozgo bi mogli posmatrati „ srpski svet „ kako su ga zamislile njihovi ideolozi.

Međutim, mora mu se i priznati, da se kao „ ulizica „ u brojnim svojim aktivnostima, uvukao u zadnjicu svoga jarana istomišljenika i „ blizanca razarača „ jedine nam domovine Bosne i Hercego0vine, orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića, poradi hrvatskih interesa.
Već duže vremena u kontinuitetu, otpočeo je i zajednički „ kakiti „ sa Zoranom Milanovićem, predsjednikom agresorske države Hrvatske, za koga je Milorad dobar dečko.

Dakle, ovaj tandem već poodavno rade na pomirenju „ ustaša i četnika „ od Blajburških poljana do Ravnogorskih gora i njhovih sljedbenika, učesnika u dvostrukoj agresiji na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu i njene građane.
Evo, u ovim vremenima ojadili su i njegovo veličanstvo uvaženog Papu Franju, koji im upućuje i poruku:

Da li će istinski uskoro proraditi institucije pravne države, prije svega sudastvo i tužilaštvo, kao i CIK, kako bi kradljivce, lopove, kriminalce , rušitelje i velike nacionaliste smjestili, gdje im je i mjesto? Nadati se.

Gospodine Schmidt!

Da, upravo ste to što rekoh u naslovu jer ste to bjelodano potvrdili svojom odlukom o izmjenama Ustava FBiH koju ste, kao u klasičnim trilerima, tendeciozno i na mala vrata, u izbornoj noći kada je fokus javnosti bio usredsređen na brojanje glasova saopćili, ne libeći se pri tom izvaliti gomilu laži u svrhu da opravdate sadržaj i suštinu te odluke. A glavne laži su bile da će se odredbama te odluke spriječiti blokada implementacije izbornih rezultata u FBiH, koja Vam je bila target zato što u njoj dominantno žive Bošnjaci – muslimani i u kojoj bi po Vašem mišljenju i željama Vaših sponzora trebalo udovoljiti ne jednoj drugoj etničkoj skupini, nego stranci koja baštini presuđeni udruženi zločinački pothvat te neonacistički diskurs i praksu u tom dijelu BiH. Bezočna je laž da ćete spriječiti eventualne blokade konstituiranja Vlade FBiH ili izbor predsjednika i dvoje potpredsjednika tog entiteta jer nigdje u odluci nisu spomenuti rokovi za postizborno formiranje tih institucija, niti sankcije za one koji se budu odlučili za blokadu.

Tom odlukom ste se, kako neki tvrde i ja se slažem s tim, obračunali sa onim Srbima i Hrvatima u FBiH koji hoće Bosnu i Hercegovinu i koji je smatraju svojom jedinom domovinom, te Bošnjacima i Hrvatima u manjem entitetu koji su ionako tamo diskriminirani, a Vi se niste udostojili da stavite amandmane na Ustav Rs, naprimjer. Obračunali ste i sa svim drugim građanima BiH koji ne pripadaju jednoj od tri dominantne etničke skupine u BiH, poasebno sa onima koji godinama čekaju na implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava. Definitivno je jasno da ste svojom odlukom podebljali etničke podjele u našoj zemlji i da ste osigurali uvjete da se pojedini dijelovi FBiH teritorijalno zaokruže, ali po etničkom principu. To se na svim jezicima svijeta zove apartheid, a do njega se dolazi rasističkim metodama kakva je i Vaša.

Podsjećam da su uoči Vašeg dolaska u BiH mnogi ozbiljni i informirani javni djelatnici upozoravali da ste egzekutor nekog antibosankog i antibošnjačkog projekta, obrazlažući to činjenicom da dolazite iz stranke čiji je lider bivša proruska i prosrpska kancelarka Angela Merkel, da ste laureat odličja “reda Ante Starčevića” kojim Vas je počastila Hrvatska (čitaj: HDZ), a ista odličja su primili i presuđeni ratni zločinci Dario Krodić (valjda kao nagradu za onih 116 svirepo ubijenih bošnjačkih civila u Ahmićima, naprimjer) te Jadranko Prlić. Niti je Hrvatska oduzela ta odličja od ratnih zločinaca niti ste Vi do danas vratili ista toj državi. Znači, na istom ste ideološkom fonu i zajednički radite na istom projektu.

Gospodine Schmidt!

Vaša šutnja na izjavu Plenkoviča da je s Vama mjesecima DISKRETNO razgovarao o izmjemama Izbornog zakona u BiH također potvrđuje da radite po željama službenog Zegreba i nekih drugih centara moći u Evropi i svijetu. Zar nije znakovita i šutnja jedne Rusije na Vašu odluku jer i njima odgovara da Bosna bude tamo gdje žele i drugi neprijatelji građanske BiH i Bošnjaka muslimana – u predsoblju njene disolucije.

Svoje bonske ovlasti ste iskoristrili na najprljaviji mogući način i s njima ste udarili tamo gdje je najmekše – tamo gdje nema građanskog bunta niti otpora tzv. akademske zajednice i velike većine političkih subjekata u zemlji. A priču o sprječavanju blokada objesite mačku o rep jer ste imali ovlasti da i prije izbora smijenite one koji prave te blokade, kako u FBiH, na koju ste se okomili, tako i na nivou Države.

Ostat ćete upamćeni kao visoki dužnosnik u BiH koji je ne samo udaljio našu zemlju od te EU, jer ste beskrupulozno kršili Evropsku povelju o ljudskim pravima u slučaju Bosne, nego i kao čovjek koji je uveo klasični apartheid u njoj. Stvorili ste realne uvjete da Vaši sponzori iz Zagreba dosanjaju san o obnovi endehazije, makar u nešto reduciranim granicama. Ondašnja endehazija je bila čedo Adolfa Hitlera i njegovih kvislinga unutra, a buduća će biti Vaše djelo i onih iznutra zbog kojih ste i došli da završite jedan prljavi – rasistički projekt.

Na kraju, naravno da sam svjestan da ovim krikom neću dobaciti dalje od vlastitih ušiju, ali neka ostane zapisano, baš kao u onoj priči o vrapcu i gašenju požara, na kojoj sam strani bio.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Koristeći ovaj citat Hafizbega i prisjećajući se aktera sa slijedeće slike, inspiracija je cjelovitog sadržaja ove kolumne, interesantnog za naše čitaoce, da poćnem od početka ili kraja, sasvim mi je svejedno.
Ma koliko se trudio da u svim ovim likovima pronađem neke dobre ljude, na osnovu moga životnoga iskustva jednog visokog intelektualca, vremešnog čovjeka, sa dobrim namjerama i stajališta ljudskosti sa dobrim osobinama, izuzev druga Željka Komšića.
Zli su to ljudi, sa puno zlobe, kao izrodi svoga roda, veliki nacionalisti, rušitelji našeg državnog sistema, mrzitelji svoje rodne domovine, papci, ulizice, lopovi i kriminalci i još mnogo više, što bi se moglo napisati u njihovojn ludačkoj biografiji.
Evo, za početak, gledajući guslara iz Laktaša, drvosječu i svinjogojca Milorada Dodika, kako se uvukao u dupe, jarana i „ rušilačkog blizanca „ orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića, dovoljno se poslužiti definicijom „ulizice” od našeg uglednog književnika Meše Selimovića:
“ Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji.Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost./ Meša Selimović /.
Kao tobožnji čuvar “ hrvatskih interesa “ i zajedničkih težnji da ovjekovječe svoje genocidne tvorevine, Republiku Srpsku i Herceg Bosnu, kao njihove državice stvorene u dvostrukoj agresiji na našu Bosnu i Hercegovinu, na genocide i urbicidu, dojučerašnjih svojih komšija Bošnjaka, prije svega.
Ovi “ zlobnici “ , nacionalisti i veliki mrzitelji, zajednički su rušitelji naših vrijednosti i cjelovitog državnog Sistema, kako bi onemogućili stvaranje normalnog puta ka zajednici Evropske Unije i savezu NATO-a.
Uz neprekidnu i očiglednu svoju zlobu, postali su u velike “seronje“ sa svojim neposrednim mentorima i čelnicima državne vlasti u Hrvatskoj, Zoranom Milanovićam i Srbiji, Aleksandrom Vučićem i njihovim saradnicima i istomišljenicima iz vlasti.
Upravo to oni čine permanentno u kontinuitetu, već bi poodavno u cjelosti i totalno rastočili sve naše vrijednosti, kao i državu našu Bosnu i Hercegovinu, da nam nije naš “stameni branik“ zlatni ljiljan i patriota, Željko Komšić u Predsjedništvu države, a ovoga puta mu je pritekao u pomoć i naš iskreni i dokazani hrabri junačina, doktor Denis Bećirević.
Prije svega i svih nivoa vlasti, osujetiti će zle namjere ovih nacionalista i uljeza, Milorada, Dragana, Zorana, Aleksandra i mnoge druge njihove ulizice.
Njihovi uzori i mentori, iz prošlih “ubojitih“ vremena, ideolozi zlih nakana iz Karađorđeva Franjo i Slobodan, poodavno su izbjegli sud pravde iz Haga, ali ih je gospod Bog i dragi Allah, sigurno ih je smjestio u pakao i džehenem nebeski, kao i mnoge druge iz zajedničkog zločinačkog poduhvata na ovim našim prostorima.
Dok se njihov psihijatar i umobolnik, Radovan sa Durmitora, izležava negdje u kazamatu Velike Britanije i možda uči i engleski jezik, koji će mu trebati za onaj njihov zamišljeni i ludački “srpski svet “ na nebesima, na zemlji se ovoj našoj “pijetlovi“ Milorada i Dragana, mogu da okreću, tamo negdje ka Kremlju i Putinu.
Zato i mogu , očekivati je, da konačno izmjene i svoj indentitet, da promjene vjeru i naciju, da plastičnom hirurgijom oblikuju i svoje unakaženo lice i neki obraz, ako su ga uopšte imali.

Šta još napisati o ovim „ zlobnicima „ koji su postali izrodi svoga roda, jadne im bile njihove majke koje su ih rodile, kao sjene i likove nečovječnosti, najvećeg ološa i idiote pune zlobe i mržnje.

Teško ih je svrstati u ova vremena njihovih djelovanja sa nakaradnim ideološkim nakanama u redove fašista, jer su poodavno prešli još goru i crnju , pogubnu liniju nacionalista i nacionalizma, koji je na ovim našim prostorima, dokazano i višeno, postao daleko ubojiti.
Međutim, umjesto svoga prethodnika i uzora Hitlera, sada im je glavni ideolog i novi mentor postao, tovarišč Putin.
SMRT NACIONALISTIMA, SLOBODA GRAĐANIMA !