CORONA VIRUS DANAS

Posted: 1. Aprila 2020. in Intervjui

Statistika o kretanju Covid-19 je zastrašujuća i neumaljiva. Prema podacima Worldmeter od 1.aprila 2020.godine u svijetu je zahvaćeno virusom 873.008 osoba. Prvi slučaj je zabilježen u Kini 8. decembra 2019.godine. Samo u posljednjem danu marta virusom je zaraženo novih 14.689 osoba (USA 109, Španija 6.213, Kina 36, Njemačka 575, Iran 2.988, Belgija 1.189, Austrija 238, S.Koreja 101, Brazil 95, Izrael 233, Australija 101, Norveška 58, Indija 193, itd). Do danas je u svijetu umrlo 43.275, od kojih zadnjeg dana marta 973. Od početka pandemije do danas je ozdravilo 184.937, a u teškom stanju je trenutno 33.620 osoba.

Trenutno je najviše oboljelih u Sjedinjenim državama 188.639, umrlo je 4.059, ozdravilo 7.251, a 4.567 je u teškom stanju. Iza SAD slijede :

Italija sa 105.792 oboljelih, 12.428 umrlih, 15.729 ozdravlo, a 4.023 ugroženo
Španija 102.136 oboljelo, 9.053 umrlo, 22.647 ozdravilo, a 5.872 ugroženo
Kina 81.554 oboljelo, 3.312 umrlo, 76.238 bizliječeno, 486 ugroženo
Njemačka 72.383 oboljelo, 788 umrlo, 16.100 ozdravilo, 2.675 ugroženo
Francuska 52.128 oboljelo, 3.523 umrlo, 9.444 ozdravilo, 5.565 ugroženo
Iran 47.593 oboljelo, 3.036 umrlo, 15.473 ozdravilo, 3.871 ugroženo
UK 25.150 oboljelo, 1.789 umrlo, 136 ozdravilo, a 163 ugroženo
Švajcarska 16.605 oboljelo,433 umrlo, 2.967 ozdravilo, 301 ugroženo
Belgija 13.964 oboljelo, 828 umrlo, 2.132 ozdravilo, 1.088 ugroženo
Turska 13.531 oboljelo, 214 umrlo, 243 ozdravilo, 847 ugroženo
Holandija 12.595 oboljelo,1.039 umrlo, 250 ozdravilo, 1.053 ugroženo
Austrija 10.418 oboljelo, 146 umrlo, 1.436 ozdravilo, 215 ugroženo
S.Koreja 9.887 oboljelo, 165 umrlo, 5.567 ozdravilo, 55 ugroženo
Kanada 8.612 oboljelo, 101 umrlo, 1242 ozdravilo, 120 ugroženo
Portugal 7.443 oboljelo, 160 umrlo, 43 ozdravilo, 188 ugroženo
Brazil 5.812 oboljelo, 202 umrlo, 127 ozdravilo, 296 ugroženo
Izrael 5.591 oboljelo, 21 umrlo, 226 ozdravilo, 97 ugroženo
Australija 4.864 oboljelo, 21 umrlo, 345 ozdravilo, 50 ugroženo
Norveška 4.699 oboljelo, 40 umrlo, 13 ozdravilo, 105 ugroženo
Švedska 4.435 oboljelo, 180 umrlo, 16 ozdravilo, 358 ugroženo
Češka 3.330 oboljelo, 32 umrlo, 45 ozdravilo, 70 ugroženo
Indija 1.590 oboljelo, 45 umrlo, 165 ozdravilo, 45 ugroženo
Dalje slijede zemlje sa manjim brojem oboljelih, oporavljenih i ugroženih.

Virus je do sada evidentiran u 168 zemalja.

Stanje u zemljama regiona:
Slovenija 841 oboljelo, 15 umrlo, 10 ozdravilo, 31 ugroženo
BiH 450 oboljelo, 13 umrlo, 10 ozdravilo, 31 ugroženo
Srbija 1.060 oboljelo, 23 umrlo, 42 ozdravilo, 32 ugroženo
Hrvatska 963 oboljelo, 6 umrlo, 73 ozdravilo, 31 ugroženo
S.Makedonija 354 oboljelo, 10 umrlo, 12 ozdravilo, 158 ugroženo
Crna Gora 120 oboljelo, 3 umrlo, 1 ugrožen
Albanija 259 oboljelo, 15 umrlo, 52 ozdravilo, 90 ugroženo
Kosovo 112 oboljelo, 1 umrlo, 5 ozdravilo

Broj oboljelih, umrlih, oporavljenih mijenja se iz sata u sat. Najozbiljnije stanje je u Sjedinjenim državama, naročito u gradu New Yorku. I dalje teško stanje u Italiji, Španiji, Iranu…

Burlington, 1.aprila 2020

Zijad Bećirević

EKONOMSKA KRIZA KAO PRODUKT CORONE

Posted: 1. Aprila 2020. in Intervjui

Mjere za preživljavanje Corona krize, sa ciljem da se zaustavi umiranje, održi i oživi ekonomija, spriječi ekonomski krah i izbjegne recesija, donose se i počinju provoditi širom svijeta. To su bogati i izdašni finansijski paketi, sa setom različitih mjera, kakve do sada nije vidio svijet. Sa njihovim efikasnim provođenjem zaustaviće se Covid-19, obnoviti privredna aktivnost i život vratiti u normalu.

Od postanka svijeta do danas na planeti zemlji nije vladala veća tišina, niti su dani od nedelje do nedelje bili jednoličniji, a narod pomirljiviji, i nikad se nije dogodilo da toliki broj država bez ustezanja odriješi kesu i daju pare, kao ovih pandemijskih mjeseci 2020-te, u kojima je virusom Corone zahvaćeno 168 država, zaraženo preko 823.000 osoba, a uz prisustvo samo nekoliko članova porodice ukopano 40.000 ljudi. I sve to u tišini koja je sve dublja, a u nama muk sve mukliji.

A sve je krenulo 5. Decembra 2019.godine u kineskoj pokrajini Hubei, gradu Wuhanu, sa virusom kasnije krštenim Covid-19, koji se nekom nekako izmigoljio i krenuo u osvajački pohod. Za samo par mjeseci, brže i uspješnije nego najveća vojna armada, potopio je skoro cijelu planetu i zaprijetio pandemijskom katastrofom, kakva do sada na zemlji nije viđena ni doživljena. Zbog toga je Svjetska zdravstvena organizacija 11. marta 2020.g. proglasila pandemiju, sa kojom je potpuno promijenjen život na zemlji, koji više nikad neće biti isti.

Neslućena prijetnja svjetskoj ekonomiji

O razmjerima ekonomske krize izazvane virusom Corona procjene su različite, ali se sve svode na zaključak da se globalna ekonomija nalazi u veoma teškom stanju i klizi u recesiju. Više je nego izvjesno da će to za neke zemlje i regione značiti kratkoročni ekonomski pad, ali ne bez posljedica, a neke gurnuti u duboku ekonomsku krizu, sa teško nadoknadivim posljedicama. Ocjena mnogih političara i renomiranih ekonomskih analitičara je da će se ekonomske posljedice Corona pandemije dugoročno osjećati, čak i ako pandemija u dogledno vrijeme splasne.

Sa svih relavantnih mjesta stižu upozorenja da je svjetska privreda na putu recesije i treba joj hitna pomoć, da se zaustavi negativan trend. Pod recesijom se podrazumjeva usporavanje privredne aktivnosti, s tim što BDP (bruto domaći proizvod) pada uzastopno u dva tromjesečja, a ako pad potraje 24 mjeseca, tad se iz recesije upada u depresiju. To se obično događa zbog pada potrošnje. U takvom slučaju vlada države koja je u recesiji, kao prvu mjeru, ubrizgava više novca i smanjuje oporezivanje.

U situaciji kada korona zahvata sve veći dio zemljine kugle, kada se iz sata u sat povečava broj zaraženih i nakon samo par mjeseci prelazi 823.000, kada sve veći broj oboljelih umire, kada se provode drakonske restriktivne mjere da se epidemija zaustavi i obuzda, u prvi plan vlada svih zemalja nameće se zadatak – sačuvati živote građana i radna mjesta u firmama, ograničiti i zaustaviti neizbježan pad ekonomije, kako bi posljedice na ekonomiju bile što manje i podnošljivije. Iako je upumpavanje novca počelo i mnoge preduzete mjere već djeluju, finansijske berze padaju, a svjetska tržišta zapadaju u sve veće teškoće. Jedan od najvažnijih zadataka u okviru kratkoročnih mjera operativnog plana biće sačuvati radna mjesta i održati minimalne zarade svima koji su ostali bez posla. Država dugo nije imala važniju ulogu u privredi, kao danas, a ta uloga je prije svega očuvanje radnih mjesta. A u daljem procesu od posebne važnosti biće razvojni projekti.

Pandemija Covid-19 pogađa sve zemlje svijeta

Globalni sistem svijeta, kao i sve zemlje svijeta, manje ili više, direktno ili indirektno pogođene su pandemijom Covid-19 i na neki način će osjetiti njene posljedice.

Privredni rast u svijetu ove godine će umjesto 2,5% biti 1,7% ili niži. Svima prijeti recesija. Pretpostavlja se da je neće izbjeći ni snažna američka ekonomija. Najviše će biti pogođena Evropa, jer su Njemačka i Italija i prije pandemije bile blizu recesije. Situaciju dodatno otežava rast korporativnih dugova, koje su za proširenje poslovanja koristile niske kamate (jeftin novac) i izdavale obveznice. Njihovi dugovi su 2009. iznosili 48 hiljada milijardi, a krajem 2019. dostigli 75 hiljada milijardi dolara. Po saopštenju UN – UNCTAD od 100 najvećih kompanija u svijetu već sad 42 imaju problema s profitom, pa moraju smanjiti investicije, što će se negativno odraziti na ekonomiju i poslovanje banaka. Međunarodna asocijacija za transport predviđa da će prihodi aviokompanija u ovoj godini biti smanjeni za $113 miljardi. Iz tog razloga dio mjera u borbi protiv pandemije, koje će nakon savladavanja epidemije biti od ključne važnosti, su investicije, naročito u domaća mala i srednja preduzeća i potsticaj njihovim programima za oporavak.

Sredstva za pomoć ekonomiji država pogođenih pandemijom obezbjediće se preko Svjetske banke, MMF, EU, iz budžeta i državnih fondova, ali i iz donacija građana, od kojih se mnogi solidarišu i najavljuju svoju pomoć. Važno pitanje biće kome i koliko dati. Neke firme su ugrožene više, neke manje, a neke nisu ugrožene. Treba postupiti kao kod trijaže bolesnika. Prvo pogledati najzdravije i odstraniti ih da čekaju, utvrditi one koje nikakva pomoć ne može ozdraviti, pa ih ostaviti, a onda se usmjeriti na ostale. Po takvoj analogiji i nekim eminentnim mišljenjima firme koje ni do sada nisu redovno izpunjavale svoje obaveze trebalo bi pustiti da umru, bez obzira što bi njihovim gašenjem bila ukinuta radna mjesta.

Veliki značaj u ovako teškim prilikama, koji ističu mnogi uključeni u državne štabove za borbu protiv korone, je stabilna uloga banaka. Banke imaju novca, stabilne su i likvidne.

Sadržaj paketa podrške ekonomiji i građanima zemalja pogođenih pandemijom

Svjetska banka, MMF, EU, većina zemlja direktno ili indirektno pogođenih pandemijom Covid-19 pripremili su ili pripremaju finansijske pakete potsticaja, sa kojima se želi pomoći u nadvladavanju i prevazilaženju posljedica uslovljenih razornim djelovanjem Coronavirusa. Finansijske institucije i vlade država donose ili najavljuju programe potsticaja u stotinama hiljada milijardi dolara i evra, kao pomoć svojim građanima i kompanijama za otklanjanje posljedica pandemije.

U daljem tekstu predstavljam vam sadržaj iz paketa koji su do sada dostupni.

Svjetska banka i MMF pozvali su države kreditore da siromašnijim državama koje se bore sa pandemijom olakšaju otplatu dugova. Svjetska banka stavlja na raspolaganje inicijalni paket od $12 biliona kao direktnu podršku zemljama protiv pandemije. Državama sa niskim dohotkom iz paketa će se osigurati bespovratni krediti i zajmovi sa niskom kamatom. Paket Svjetske banke je uvezan sa IDA-c, IBRD-a i IFC-a. Ovaj paket će pomoći zemljama u razvoju da ojačaju zdravstveni sistem

MMF (Međunarodni monetarni fond)

MMF pozvao vlade zemalja na globalni dogovor i najsiromašnijim zemljama pogođenim pandemijom ponudio pomoć 50 milijardi dolara. Iz MMF sugeriše se pružanje direktne pomoću i fiskalna olakšanja, kako bi se pomoglo građanima i firmama. Direktorka MMF K. Georgijeva ukazala je na opasnost od recesije (koja bi mogla biti gora od one 2008.) i objavila da fond priprema kreditni potencijal od 1.000 miljardi dolara, da pomogne svojih 189 članica u borbi protiv pandemije. Cilj je okrenuti se ekonomskom patriotizmu, sačuvati radnike i radna mjesta.

Na samitu zemalja G-7 održanom ovih dana video kamerama dogovoreno je da se ujedine napori i preduzme sve da se zaštite ekonomije zemalja i održi privredniu rast.

Mjere Evropske unije

Lideri EU se sporo dogovaraju o mjerama koje treba preduzeti za obuzdavanje krize. Zapaža se uzdržanost u djelovanju i stiče dojam da se kasni u donošenju mjera, a Eurozona se suočava s drastičnim ekonomskim padom, jer su mnogi poslovni sektori zatvoreni.

Evropska centralna banka je najavila stimulativne mjere, uključujući smanjenje kamatne stope i zatražila od centralnih banka država da razmotre mjere za sprečavanje negativnih posljedica Coronavirusa. Svakoj zemlji je potreban poseban fond za borbu protiv pandemije.

EU formira Fond solidarnosti vrijedan 37 milijardi eura. Ustanovljen je i investicioni fond od 25 miljardi eura za pomoć nacionalnim zdravstvenim sistemima, malim i srednjim preduzećima i zaposlenim radnicima, kako bi se ublažili negativni efekti pandemije. EU će sredstvima solidarnosti pomoći zračnim kompanijama da ostanu u zračnim lukama, čak i ako ih ne koriste zbog pada prometa.
Članice EU će moći zadržati i neiskorištena sredstva iz strukturnih fondova, koja su se trebala vratiti u proračun, što će im poboljšati likvidnost.

Od Evropske centralne banke (ECB) se očekuje fleksibilniji odnos prema nenaplativim kreditima. U cilju smirivanja tržišta i u težnji da se smanje troškovi pozajmljivanja Evropska centralna banka najavila je program otkupa obveznica od privatnog sektora i država u vrijednosti 750 milijardi evra.

Ekonomski programi evropskih i drugih zemalja protiv pandemije

Ovih dana vlade zemalja širom svijeta ubrzano pripremaju pakete pomoći kojima će pokušati ublažiti teške posljedice, koje će epidemija korone ostaviti na ljude i privredu njihovih zemalja. Mjere su kratkoročne i dugoročne. Neke od tih mjera sadržanih u njihovim paketima pomoći su:

Smanjivanje kamatnih stopa, u cilju podrške potrošnjii,
Olakšavanje kreditnih zaduženja kompanijama i građanima pogođenim krizom
Moratorijum ili odlaganje naplate poreza i otplate dugova malim preduzećima i domaćinstvima, koja su se našla u ekonomskim teškoćama
Finansijska podrška građanima koji se nađu u karaninu zbog epidemije

Korona virus opasno destabilizira ekonomije evropskih zemalja. U cilju zaštite evropske vlade najavile su stotine miljardi eura pomoći kompanijama, radnicima i građanima pogođenim pandemijom da im se pomogne prevazići krizu. Već najavljeni fiskalni potsticaji iznosiće oko 1% godišnjeg BDP ove godine, a podrška likvidnosti sa garancijama i kroz odložena plaćanja iznosiće oko 10% BDP. Podsjećamo da je u vrijeme ekonomske krize 2008.g. EU upumpala u privredu 200 milijardi eura, što je bilo 1,5% BDP.

Najmoćnije svjetske ekonomije pokreću programe potsticaja u stotinama hiljada milijardi dolara da pomognu svojim ekonomijama i građanima u nadvladavanju posljedica pandemije. Glavni ciljevi su spriječiti dalje umiranje, sačuvati radna mjesta i ograničiti razorne ekonomske posljedice.

Njemačka asocijacija za privredu i trgovinu zatražila je hitan paket pomoći iz dostupnih državnih fondova, sredstva za poreske olakšice, srednjeročne investicije i druge kratkoročne mjere, uključujući i poresku reformu. Njemački Bundestag usvojio je paket vrijedan 750 miljardi eura za ublažavanje ekonomskog uticaja epidemije Coronavirusa. Dodatno je njemačka vlada stavila na raspolaganje još 600 milijardi eura u obliku kreditnih garancija za eventualnu nacionalizaciju firmi koje su zbog pandemije zapale u finansijske teškoće. Osim pomoći u garancijama mjere predviđaju i direktnu finansijsku pomoć malim preduzetnicima i dodatnnu finansijsku pomoć zdravstvu. U paket mjera spada i zaštita podstanara, koji zbog korone nisu u stanju plaćati stanarinu. Vlada će preduzeti sve da stabilizuje ekonomiju i osigura radna mjesta, bez ograničavanja finansijske pomoći. Do 2024.g. obebjdediće se 12,4 milijardi eura za javne investicije, što će omogućiti kompanijama da dobiju subvencije za podršku zaposlenim, koji rade skraćeno radno vrijeme. Njemački proizvođač sportske opreme “Adidas” najavljuje gubitke. Lufthanza prizemljuje najveće prekookeanske avione, a i britanski “Flybe” je u teškoćama zbog pada tražnje.

Velika Britanija je, uz stroge restriktivne mjere, najavila paket pomoći 330 milijardi funti da pomogne kompanijama kojima prijeti kolaps. U V. Britaniji je do sad zaraženo 19.522, a umrlo 1.228, a vjeruje se da će biti uspjeh ako bude manje od 20.000 mrtvih. Sve do 20. marta odnos prema pandemiji bio je neozbiljan, kada je vlada zatražila od Forda, Honde… proizvodnju vitalnih proizvoda za borbu protiv pandemije.

Centralna banka je smanjila kamatne stope za 0.50%, da ograniči negativne efekte epidemije. Naplata poreza od domaćih kompanija u oblasti maloprodaje, ugostiteljstva i zabave zamrznuta je na 12 mjeseci. Najavljena je i pomoć samozaposenim sa 80% njihove prosječne mjesečne plate u naredna tri mjeseca.

U Francuskoj je proglašenio stanje “više sile” zbog pandemije. Francuska priprema masivan plan stimulacija ekonomiji, kojim će se omogućiti kompanijama odloženo plaćanje poreza i drugih obaveza, subvencioniranje kratkoročnog zapošljavanja, ali se očekuje i snažan koordiniran odgovor Evrope. Od državne investicione banke se traži da garantuje zajmove neophodne za prevladavanje problema u protoku novca. Da pomogne kompanijama i radnicima Francuska će u privredu upumpati 50 milijardi evra za pomoć malim preduzećima i radnicima koji su ostali bez posla i najavila 300 milijardi evra garancija za korporativno zaduživanje. Francuska očekuje smanjenje BDP za 1%.

Italija je od Evropskih država najpogođenija sa pandemijom. Za borbu sa corona virusom Italija je obezbjedila 25 miljardi eura za pomoć radnicima i zdravstvenom sistemu i povećala budžetski deficit na 2,5% sa ranijih 2,3%. Obezbjediće se i dodatna sredstva za zdravstvenu zaštitu, suspenziju plaćanja poreza i olakšice za ugrožene kompanije i domaćinstva. U cijeloj zemlji je odložena otplata kredita, a predviđen je moratorij na dugove malih preduzeća i domaćinstava, koja su se zbog corona virusa našla u teškoćama. Prije nego od EU, Italiji je pomoć Italiji stigla je iz Kine, a potom Rusije i Kube, a nedavno i Njemačke.

Španija, teško pogođena pandemijom kao i Italija, najavila je mobilizaciju privatnih fondova i 200 milijardi eura podrške. Punu platu primaće svi koji budu kod kuća, ali će radne dane morati naraditi.

Kanada je najavila smanjenje referentne kamatne stope i kreditni paket 7,5 milljardi am. dolara za pomoć kompanijama. Svima koji ostanu bez posla u naredna tri mjeseca isplaćivaće se mjesečno $2,000.

Australija će usmjeriti u potrošnju 11 miljardi dolara.

Novi Zeland je najavio paket potsticaja vrijedan 7,3 milijarde dolara.

Indija je u panici, jer je 1,3 milijarde ljudi je u karantinu. Pakistan i Indija vozove pretvaraju u pokretne bolnice i povećavaju mjere zaštite.

Iran je među najpogođenijim zemljama sa corona virusom. Trenutno je preko 20.000 zaraženih, a umrlo 1.556 ljudi. Iran je odbio ponuđenu pomoć SAD i smatra da mu SAD trebaju ukinuti ranije uvedene sankcije, koje otežavaju borbu protiv pandemije. Zbog američkih sankcija Iran nema neophodnih resursa za pomoć ugroženim.

Zemlje zapadnog Balkana su u najtežim vanrednim uslovima ostale prepuštene same sebi. Dodatni problem za neke od njih je što je EU 15. marta uvela restrikciju izvoza zaštitne medicinske opreme. U Srbiji, a još ranije u Italiji, to su shvatili da evropska solidarnost ne postoji. I dok Evropska komisija pokušava naći zajednički pristup 27 svojih članica, pomoć Italiji, Srbiji, S. Makedoniji stiže iz Kine.

Srbija priprema paket vrijedan 5,1 milijardu eura za podršku privredi i građanima da prebrode pandemiju, a to je skoro 50% budžeta ili 11% BDP. Cilj je spasavanje velikih i malih preduzeća, poljoprivredne proizvodnje i ljudi. Pomoć države dobiće velika i mala preduzeća, poduzetnici, zanatlije i građani. Malim preduzećima obezbjediće se pomoć od 700 miliona eura, a državnim garancijama olakšaće se zaduživanje preduzeća. Banke će obezbijediti 2 milijarde eura za likvidnost. Svim radnicima biće isplaćen minimalac za 3 mjeseca, po 250 evra (ukupno 750), ali samo onim firmama koje nisu otpustile više od 10% radnika. Država će svim zanatlijama koji posrću zbog pandemije tri mjeseca isplaćivati minimalne zarade. Povećaće se plate zdravstvenim radnicima, a penzionerima isplatiti jednokratna pomoć od 4.000 dinara. Svi poslodavci mogu odložiti plaćanje dospjelih poreskih obaveza do kraja godine. Predviđena su i direktna davanja preduzećima u visini minimalne zarade za preduzetnike, mala i srednja preduzeća i 50% minimalne zarade velikim preduzećima, čiji radnici idu na prinudni odmor zbog smanjenog obima posla. Svim punoljetnim građanima Srbije isplatiće se jednokratno 100 eura. Za održanje likvidnosti preduzeća obezbjeđeno je 2,2 miliona eura kreditnih sredstava.

Slovenija je najavila pomoć stanovništvu i privredi 3 milijarde eura, za prevladavanje posljedica epidemije Covid-19.

Bosna i Hercegovina je tek usvojila Odluku o privremenom finasiranju, a razmatraju se mogućnosti da se budžet prilagodi potrebama borbe protiv pandemije i ublažavanje ekonomskog udara. Još nije usvojen paket mjera protiv pandemije, a nisu ga još donijele S. Makedonija, Crna Gora i Kosovo. U BiH nema dobre saradnje između entiteta; nije ih mogla ujediniti ni ova velika nesreća. Vlasti Rs koriste i vrijeme krize da prodube jaz između entiteta i države. Uveli su vanredno stanje, koje nije bilo ni za vrijeme agresije na BiH, po nekima, kako bi uspostavili granicu između Rs i FBiH, odnosno između entiteta i države, što je suprotno Dejtonskom sporazumu. To pokazuje da se država mora postaviti na pravo mjesto, jer se sa krizom ovakvih razmjera ne može nositi drugačije.

U okviru mjera za prevladavanje krize predlaže se oslobađanje privrede fiskalnih nameta na neko određeno vrijeme i odgoda plaćanja odnosno moratorij na kredite od 6-12 mjeseci. Težnja je smanjiti opštu potrošnju u budžetima i preusmjeriti dio sredstava za subvencije privredi. Mogli su se čuti i prijedlozi da se svima koji ostanu bez posla umjesto redovne plate isplaćuje 700 KM, s tim da 50% tog iznosa snosi poslodavac, a 50% država.

Prioritetno treba ulagati u ono što u zemlji ne pravimo. Treba praviti hranu! Zemlja koja ima svoju hranu neće imati problema. Od velike važnosti je stimulisati ulaganja u poljoprivredu, posebno proljetnu sjetvu, kao i to da se zasiju površine koje nisu do sada sijane, a one čine skoro polovinu poljoprivrednih površina u zemlji.

Važna mjera biće rebalansi budžeta svih nivoa, od opština, preko kantona i entitea do države, radi preusmjeravanja budžetskih sredstava i povećanja potrošnje i po cijenu programiranog budžetskog deficita. Postoje prijedlozi da se odgodi plaćanje PDV, da država plati doprinose ili da se plate kasnije.

U zemljama regiona, kao i BiH, ozbiljno se razmišlja o donošenju “Corona zakona”, u kojem bi jedna od mjera trebala biti umjereno smanjenje LD javnom sektoru, radi izjednačavanja sa radnicima u privredi, za vrijeme trajanja kriznog perioda.

U BiH je ovih dana iz SAD stigla pomoć u medicinskoj opremi, a pomoć su najavile Turska i Norveška. EU će dati 80 respiratora, a iz evropskih fondova BiH je planirana pomoć 80 miliona euravra od MMF, što čini 50% od do sada uplaćene kvote u fond.

Hrvatska je usvojila paket od 3,9 miljardi evra za pomoć privredi i građanima za borbu protiv pandemije. Cilj je sačuvati radna mjesta i održati likvidnost i time što će se odgoditi javna davanja poreskim obveznicima koji su u teškoćama. Na tri mjeseca ( uz mogućnost za još 3 mjeseca) odgodit će se plaćanja: poreza na dohodak, poreza na dobit, doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Odgodit će se plaćanje zakupnine zakupcima i korisnicima poljoprivrednog zemljišta, koje je u vlasništvu RH. Hrvatska banka za obnovu i razvitak i komercijalne banke osigurat će obrtna sredstva za reprogramiranje postojećih kredita. Povećaće se sredstva za zajmove malim poduzetnicima do 25.000 eura, uz greis period od godinu dana. Općinama, gradovima, županijama i zavodima za zdravstveno i mirovinsko osiguranje odobriće se beskamatni zajmovi. Pogođenim sektorima privrede davat će se potpora za očuvanje radnih mjesta i na 6 mjeseci odgoditi plaćanje pristojbi, članarina…

Kina, koja je prva pogođena epidemijom, prva se oporavlja. Kineski proizvodni kapaciteti vraćaju se u stanje prije epidemije. Kina je najveći izvoznik u svijetu, a oko 60% kineskog proizvoda se stvara na domaćem tržištu. Posljednjih mjeseci njen izvoz je smanjen za 17%, a privredni rast ove godine biće najniži od 1990.g.

Kineska Centralna banka je smanjila kamatne stope i zatražila od komercijalnih banka da odlože naplatu dugovanja ugroženim kompanijama i obezbjede olakšice za doprinose za socialno osiguranje najugroženijim regionima i sektorima ( prije svega za transport i turizam) i jeftinije kredite. Kina je najavila niz drugih mjera, među njima fiskalne transfere i poreske olakšice, naročito za regione jače pogođene pandemijom.

Jedno vrijeme, s početka epidemije, Kinezi su optuživani da su izazvali katastrofu, a sada ih u mnogim zemljama dočekuju kao spasioce. Nakon što je širenje virusa u Kini usporilo, Kina je u 82 zemlje poslala pomoć- zaštitnu odjeću, sanitetski materijal, ljekare i respiratore.

Japan je najavio programe za pomoć kompanijama vrijedne 15 milijardi dolara. Olimpijske igre koje su se trebale održati u Tokiju ove godine, odložene su za narednu godinu.

J. Koreja je najavila paket pomoći $9,8 miljardi, kojim obezbjeđuje sredstva za zdravstvo, brigu o djeci i omogućuje odlaganje naplate poreza na zarade i dodatnu vrijednost.

Vlada Tajlanda je odobrila paket od 12,7 milijardi u cilju podrške ekonomiji uzdrmanoj korona virusom.

Vlada Hongkonga dostaviće svakom građaninu novčani paket 1.280 dolara.

Ono što posebno imponira, to je da sportist i njihovi timovi doniraju milione dolara za borbu protiv korona virusa. Trener Mancester City Guardiola donirao je 1 milion dolara. Lionel Messi donirao je milion eura za borbu protiv pandemije. Lonel Messi i Cristiano Ronaldo uplatili su značajna sredstva za borbu protiv pandemije. Lionel Messi donirao je milion eura bolnici. Ronaldo je sa svojim menadžerom J. Mendesom za bolnicu u Lisabonu kupio krevete, monitore, respiratore…Ronaldo je svoje hotele u Portugalu pretvorio u bolnice, u kojima su smješteni zaraženi virusom, o njegovom trošku. A on plaća ljekare i medicinsko osoblje koje ih servisira. Svoj novac donirali su Giofgio Armani i Donatella Versace u Italiji.
Novak i Jelena Đoković donirali su 1 milion evra Srbiji za kupovinu respiratora, a teniserka Ana Ivanović donirala je 35 respiratora za najugroženije. I Luka Jović donirao 50.000 evra Srbiji. U akciju pomoći uključuju se razne organizacije, udružebnja građana i saveyi. Jedno od njih je Bosnian-Canadian Relief Association. I dok sportisti, kulturni i drugi radnici u ovom slučaju, kao i u niz drugih ranijih, sdušno daju svoj teško zarađen novac, najbogatiji ljudi svijeta, uz časne izuzetke, leže na svojim parama i šute. Po onoj narodnoj, da daju drugima, onda nebi oni imali.

Gigantski paket SAD

SAD su usvojile historijski paket vrijedan $2 triliona za oporavak gospodarstva, pomoć pojedincima i firmama, a usvojen je samo jedan dan pošto su SAD pretekle Kinu po broju oboljelih (86.000). Ovo je treći paket koji je odobrio Kongres od početka epidemije. Cilj je zaustaviti ekonomsku krizu, koju je pokrenula pandemija Coronavirusa. Od tog gigantskog iznosa, u privredu će se ubrizgati 1 trilon, a 250 miljardi će biti poslano u čekovima Amerikancima, sa kojima se pokriva dvonedeljna plata. Neki demokratski senatori predlagali su da se svakom odraslom i djetetu u SAD ove godine pošalje $4.500 za prevladavanje ekonomskih posljedica korone.

U SAD je do danas zaraženo 142.000, a umrlo 2.500. Vrh krize se predviđa narednih sedmica. “Biće dobar posao ako bude manje od 100.000 mrtvih”, jedna je od posljednjih izjava pred. Trumpa, koji je rok normalizacije stanja pomjerio do 1. juna ove godine.

Bijela kuća je spremna iskoristiti sva raspoloživa sredstva da nadvlada krizu. Najavljujući prvi paket pomoći od $50 miljardi, Trump je rekao da je ovo samo privremena situacija, koju će svijet zajedno prevazići. I ministar za finansije SAD S. Mnučin nastalo krizno stanje označio je kao “kratkoročni ekonomski problem”.

Američki gigantski paket uključuje direktna plaćanja Amerikancima. Radnici male i srednje firme trebaju novac kako bi preživjeli krizu.
“Svaki dolar kojiu se potroši ulaganje je u živote i životni vijek američkog naroda”, izjavila je Predsjednica Doma Nancy Pelosi. Najveći broj Amerilanaca će kroz par nedelja dobiti ček na $1.200, a za djecu $500. Pomoć neće dobiti oni koji godišnje zarađuju preko $99.000. Iz budžeta će se izvojiti 367 miljardi za mala preduzeća, kako bi mogla isplaćivati plate zaposlenim dok su kod kuće, a osnovaće se poseban fond u iznosu 500 miljardi za pomoć industriji (većim industrijama i avio kompanijama), velikim kompanijama, bolnicama, gradovima i državi, za garantovane subvencije i zajmove. Zatraženo je i $50 miljardi za obezbjeđenje kredita sa niskim kamatama za mala preduzeža, koja su zapala u krizu zbog epidemije.

Prema pisanju Washington posta Bijela kuća planira odvojiti 300 milijardi dolara za pomoć malim kompanijama, kako bi nastavile plaćati zaposlene i izbjegle masovna otpuštanja radnika. Talas otpuštanja naglo je krenuo u restoranima koji su zatvoreni i kompanijama koje su ostale bez posla, a milioini Amerikanaca su morali ostati u svojim kućama. Za samo 7 dana od kada su SAD postale najugroženija zemlja od Korone, 5,3 miliona Amerikanaca je ostalo bez posla. Bez snažne intervencije stopa nezaposlenosti bi mogla otići na 20%. Nezaposleni će ići na biroe i dobivaće mjesečno $600 od svojih saveznih država.

Paketom pomoći obezbjeđuje se i besplatno testiranje, naknada nezaposlenim koji su poslani kući zbog zatvaranja njihovih firmi uslovljenog pandemijom, plaćeno bolovanje dvije sedmice, pomoć za one koji ostanu kod kuća zbog bolesti, u karantinu ili da brinu o drugima.

Pred. Trump traži da se oslobodi i otvori ekonomija…Najavio je ukidanje kamata na savezne studentske kredite, a predviđena je i podrška programu hrane za đake u školama i starije osobe sa nižim primanjima, te više novca za zajednički program federalne i saveznih država za socijalno osiguranje ugroženih Amerikamaca – Medikaid. Uz to se očekuje da osiguravajuće kompanije pokriju troškove liječlenja vezano za koronu.

Federalne rezerve (FED) su smanjile kamatnu stopu za 0.5%, što je prvi put nakon krize 2008.g., a očekuje se još jedno smanjenje kamatnih stopa. FED je usvojio paket potsticaja od 700 miljardi za kupovinu državnih obveznica i najavio još 300 milijardi za kreditiranje firmi i potrošača..

Pandemija će uskoro biti nadvladana i život vraćen u normalu

Ekonomska kriza, kao produkt pandemije Covid-19, aktivnim pristupom kakav se primjećuje u velikom broju zemalja i na svim nivoima, može biti ograničena i svedene na najnižu razinu, bez težih posljedica. Na to ukazuje spremnost i odlučnost najviših svjetskih finansijskih institucija, ali i vlada država, manje ili više zahvaćenim Corona virusom, da bez ustezanja provedu predviđene interventne mjere i ulože ogromna sredstva u razne vidove potrošnje, u mala i srednja preduzeća, u velike kompanije, kako bi se privredna djelatnost mogla uspješno nastaviti, i pored prepreka i ograničenja koje su je zadesile. Iako se vrh pandemije u Americi očekuje ovih sedmica, s pravom vjerujemo da se neće ostvariti crna predviđanja po kojima je 1. April markiran kao dan D, u kojem je astronomski veliki broj radnika trebao ostati bez posla. Ako se to ne dogodi biće to rezultat energičnog, odlučnog i efikasnog zajedničkog suprostavljanja pandemiji, kakav još nije zabilježen u dosadašnjim kriznim periodima. Posebno ohrabruje i činjenica što se broj zaraženih i broj smrtnih slučajeva ograničavaju na određene regije i polako svode, iz čega bi se moglo zaključiti da će se već početkom maja život početi vraćati u normalu.

Provođenjem mjera protiv coronapandemije zaustaviće se umiranje, odbraniti i oživjeti ekonomija, spriječi ekonomski krah i izbjeći recesija. Fabrike će otvoriti svoja vrata, a radnici vratiti na radna mjesta. Đaci i sudenti vratiće se u školske klupe. To će se postići efikasnim zajedničkim angažovanjem na provođenju različitih mjera i uz izdašne finansijske pakete, kakvi do sada nisu raspakivani. Zaustaviće se i pobjediti Covid-19, obnoviti privredna aktivnost i život vratiti u normalu.

Naravno trebaće proći više mjeseci i cijela ova godina da se sve vrati na svoje, da se ekonomija ponovno pokrene i uzme korak, ali to neće više biti pod skepsom i u grču, već sa novom vjerom i optimizmom. S pravom se nadamo da ćemo od ove krize svi nešto naučiti i iz nje izići jači, odgovorniji i spremniji za sve izazove koji nas u budućnosti očekuju. Istina, mi više nećemo biti isti, ani život neće biti isti.

Burlington, 31. marta 2020

Zijad Bećirević

Pismo od jarana sa prethodnim tekstom

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

COVID19

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Korona pandemija, kao i uostalom i sve druge teške krize kroz koje čovječanstvo prolazi zahtjeva nacionalno jedinstvo i jačanje svijest o solidarnosti te ponovo poteže određena humanistička pitanja koja su, u neoliberalnoj trci za novcem, potisnuta u sasvim drugi plan. U SAD- su se republikanci i demokrate ekspresno brzo usaglasili oko gigantskog paketa-podrške ekonomiji i naravno, da se to ne bi tako lako desilo da se situacija nije shvatila akutnom. Emmanuel Macron poručuje Francuzima kako ”smo u ratu”, što je jedan efektivan način da se građani ”probude” ali i ojača vlastita pozicija. Švedski premijer Stefan Löfven poručuje kako je građanska dužnost da ” se prati savjet nadležnih vlasti ”nakon čega se podrška švedskim socijaldemokratima povećala za skoro 3 %. Prijeko potrebno, reklo bi se, kako je njihov trend podrške švedske javnosti bio u strmoglavom padu, dok je rasla popularnost desno-ekstremnih snaga . Bh. entitet RS najavljuje uvođenje vanrednog stanje u kome će joj korona virus itekao dobro doći kako bi se skrenula pažnja javnosti sa katastrofalno-lošeg ekonomskog stanja. U Deytonskim okovima u kojima je bh.zdravstveni sistem pocijepan na kantone, entitete, distrikte i u kojima se prijeti kako će se građani protjerivati iz jednog u drugi entitet, čovjek je najveći gubitnik. Dnevno politička prepucavanja su gotovo presahnula jer se pojavio ”nevidljivi neprijatelj” a pobjeda nad mrskim protivnikom će biti adut na predstojećim općim izborima.

Korona-virus je klasični ”spoljni” neprijatelj protiv koga se građani udružuju iz osjećaja solidarnosti.  On ne bira svoje žrtve, neovisno da li oni bili bogati ili siromašni. Princ Charles je zaražen, francuski ministar kulture takođe i čitava plejada glumaca na čelu sa Tomom Hanks-om.

Iskustvo nas uči da demokratije sa jakim građanskim civilnim društvom karakterističnim po visokom stepenu javne svijesti lakše prebrođuju ovakve krizne situacije nego auktoritativna društva. Režimi u kojima vlada totalitarizam sa centralnim upravljanjem su manje efektivna , jer niko van centralnih organa neme prava odlučivanja. Niža svijest o značaju kvaliteta i struke stavlja nauku i znanje u drugi red zbog čega izostaju i adekvatne regionalne stručne mjere.

Mnoga se pitanja postavljaju u vremenu pandemije pa tako i ona kuda ići dalje. Kapitalizam je u suštini nepravedan i danas jasno ukazuje kako javno zdravstvo većine zemalja ne posjeduje dovoljne kapacitete u odbrani preživljavanja i očuvanja ljudske vrste. Taj isti kapitalizam uništava osnovno pravo čovjeka na zdravstvenu njegu što može biti jedan od razloga budućih humanitarnih katastrofa. Ne iznenađuje zato što španska vlada danas preuzima kontrolu privatnih bolnica dok se u Italiji sva javna transportna sredstva stavljaju pod državnu kontrolu. Švedska je, na primjer 1993 godine, imala 4 300 intenzivnih liječničkih kreveta , godine 2018 ova broj je spao na 574. Nakon 1993 su sprovedene velike štednje u zdravstvenom sistemu i redukciji bolničkog personala što ga je značajno unazadilo. Korona-kriza ukazuje da nisu svi građani jednakopravni po pitanju zdravstvene zaštite jer oni koji imaju novac i privatna zdravstvena osiguranja zaobilaze podugačke redove bolesnih. Teško je dati opravdan odgovor na humanističko pitanje zbog čega su nečiji životi vrijedniji od drugih isto tako bolesnih koji takođe čekaju na pomoć i da li oni koji su imućniji trebaju novcem kupovati pravo na zdravlje.

U bivšem konceptu Opšte-narodne odbrane SFRJ-a po pitanju nuklerano-hemijske i biološke odbrane se prilazilo sa velikom važnošću. Oni malo stariji koji su služili JNA se sjećaju Pribora za ličnu dekontaminaciju koji je pored zaštitne maske, kombinezona i pribora i imao i injektore protiv hemijskih otrova. Dobro se sjećaju da je svaki čovjek imao svoje mjestu u eventualnom ratu i katastrofama a zdravstvena zaštita bila besplatna. Radnička klasa je bila jaka i upravo je ona bila ta koja je u centar stavila čovjeka i njegove potrebe u odnosu na privatne interese.

Pandemija se naravno mora savladati a pouke za budućnost izvući iz današnjeg iskustva. Nakon pandemije će mnoge državne vlade požuriti u spašavanju globalne kapitalističke ekonomije. To zasigurno nije ispravan put. Ovo je prilika da građani kažu svoje i u fokus stave solidarnost, jednakost i zajedništvo!

Mr. sci. Edin Osmančević

PRIJATELJI I PRIJATELJSTVO

Posted: 28. Marta 2020. in Intervjui

Ruka ohrabrenja i podrške našim prijateljima i onima koji nam žele biti prijatelji u ovim teškim danima, kada nas pandemija Coronavirusa gura u strah, brigu i očaj, zatvara u karantene, drži daleko jedne od drugih i prijeti našim životima

Vrijeme pandemije Coronavirusa, koje je našoj djeci i unučadi zatvorilo škole, nas pomjerilo sa radnih mjesta, istjeralo iz kafana i restorana, pomelo sa ulica i zaustavilo naša putovanja, nije i ne mora biti izgubljeno. Iskoristimo ga za stvari koje smo već dugo zanemarili, na koje smo pomalo i zaboravili. Iskoristimo ga da pročitamo nešto što hrani dušu, naučimo nešto što će nam koristiti u životu, razgovarajmo sa svojom djecom i roditeljima, porazgovarajmo s rođacima i prijateljima, učvrstimo stara i uspostavimo nova prijateljstva. Podignimo glave, osnažimo optimizmom svoj i njihov imunitet. Nemojmo ovo vrijeme, koje nam je i Bogom dano, shvatiti kao osudu i kaznu, već kao izazov i nagradu. A zar ima veće nagrade od spoznaje da na ovom svijetu, i pored svih iskušenja i nedaća koje doživljavamo, uključujući i pandemiju Coronavirusa, nismo sami, da imamo porodicu, rodbinu i prijatelje, koji nas motivišu, ohrabruju i daju podršku.

Pandemija Corona daje nam i malo vremena, kojeg dugo nismo imali, da pozovemo i pogledamo jedni druge, bez rukovanja i grljenja, obradujemo ih toplom prijateljskom rječju, podsjećanjem na drage uspomene i dogovaranjem ponovnog susreta u nekom skorom budućem vremenu kojim ćemo osnažiti i obogati naše prijateljstvo. A zašto su tako važni prijatelji i koliko je vrijedno prijateljstvo, uvjerićete se iz teksta koji slijedi.

Prijatelji i prijateljstvo

Prijatelji su trajna životna vrijednost, a prijateljstvo sredstvo za očuvanje te vrijednosti. Prijatelji su osobe koje nam uljepšavaju život i olakšavaju življenje. U svim vremenima i uslovima nije uvijek tako. Mnogi misle da je u današnjim uslovima života prijatelja sve manje, a prijateljstvo forma koja pomalo gubi svoj smisao. Na to upućuje i žalopojka “godina je sve više, a prijatelja sve manje”. Nasuprot tome, mnogo je onih koji pod plaštom savremenih medija epidemijski šire krug prijatelja i jačaju u sebi uvjerenje da ih imaju mnogo. Možda i Imaju, dok ne zatrebaju.

Ko nam je prijatelj / prijateljica?

Prijatelji /prijateljice su osobe sa kojima smo u prijateljskom odnosu, sa kojima nismo u rodbinskoj vezi. Prijatelji su osobe kojima vjerujemo i koje su nam oslonac u životu. Oni nas čine boljim ljudima. Od njih očekujemo da nam budu na raspolaganju kad ih zatrebamo i da nam pomognu u razrešenju problema kad ih imamo. Od prijatelja očekujemo da vode računa o nama i stave se u odbranu kad nas neko ignoriše ili napada, da budu iskreni prema nama i da nam kažu ako nešto krivo radimo, da im možemo u povjerenju reći stvari o sebi, da nam budu odani i saosjećaju s nama, da pokušaju gledati stvari iz naše perspekive, daju nam emocionalnu podršku, da podijele s nama sve o našem i svom ličnom uspjehu i neuspjehu i da se trudimo da nam naši kontakti i druženja budu dobri i u obostranom zadovoljstvu. Jer ako prijateljstvo nije obostrano, ono će se promijeniti, oslabiti i nestati.

Prijatelj je polovina naše duše, jer naša duša nije potpuna bez prijatelja, ili barem jednog od njih, onog pravog. Zato, poklonite prijateljima dio duše, pokloniće i oni vama dio svoje. Tada ćete biti cjelina.

Pravi prijatelj nije neko koga znamo najduže, već neko ko je bio uvijek uz nas. Pravi prijatelj zaboravlja tvoje neuspjehe i podnosi tvoje uspjehe. Pravi prijatelj će uvijek otvoreno reći svoje mišljenje i neće se naljutiti ako se s njim u nečem ne slažeš. Pravi prijatelj je uvijek spreman posveti tebi svoje vrijeme i pažnju, naročito ako vidi da si u problemima. Reći će ti istinu, čak i onda ako zna da će te istina zaboljeti i blago povrijediti. Čak su i udarci od onog ko te voli izraz vjernosti. Pravi prijatelj vam je odan i nesebičan. On konstantno pokazuje da mu je stalo do tebe, što zahtjeva i tvoj isti odgovor. Pravi prijatelj vidi tvoju tugu, dok svi vjeruju u tvoj lažni osmijeh.

Prijatelji su tu da s nama podijele problem, da nam daju savjet, nas podrže ili upozore ako osjete važnim, da nas ohrabre i zagrle, ili da ćute, ako to bude svrsishodno. S prijateljima je kafa slađa, misli snažnije, određenije i djelotvornije…Uz prijatelje je ljepše šetati nego sam, s njima piti kafu, pogledati film ili neki pozorišni komad, smijati se nečem što je smiješno, a pomoći i saosjećati u prilikama kada je to potrebno. S prijateljima je ljepše obnavljati uspomene, smijati se, odlaziti na izlete ili pokretati nove događaje.

Svakom od nas nekad u životu dođe trenutak u kome svodimo bilans svog prijateljstva i utvrđujemo ko nam je posebno važan, ko nam nikad nije bio previše važan, (jer se nije uključivao u naše probleme), a ko će nam uvijek biti važan. A kada nam se misli ukrštaju spaja se i energija, zajedno jačamo i pokrećemo se naprijed u bolje.

Steći i sačuvati prijatelja

I danas velika većina ljudi smatra da je u životu važno imati prijatelje, samo je sve upitnije kako ih steći i kako sačuvati. Da steknemo prijatelja trebamo za njega i ono što on čini pokazati interesovanje, trebamo učiniti prvi korak prema njemu i pokazati mu da nam je stalo do njega. Ne gledati ko je ko, već kakav je ko. Ruku prijatelja treba primiti i prijateljstvo uzvratiti na isti ili bolji način. Širenjem kruga prijatelja postajemo srdačniji, otvoreniji, razboritiji i zreliji, prilagodljiviji, što će i novi kao i stari prijatelji cijeniti.

Nema stvari koje se ne praštaju pravom prijatelju. Sa više razumjevanja prema drugima, lakše ćemo prelaziti preko njihovih nedostataka i mana. Ne očekujmo više od drugih, nego od sebe samog.

Prijatelji su nam potrebni da budu uz nas, da se s nama raduju, tuguju. Ranije se govorilo da čovjek vrijedi onoliko koliko ima prijatelja, a jedan pravi vrijedi često više nego svi drugi. Vrijednost starih prijatelja je neprocjenjiva, što ne znači da nova prijateljstva manje vrijede.

Da se sačuva prijatelj, da se održi već postojeće prijateljstvo, treba puno truda, a nekad i žrtvovanja. S prijateljem treba kontaktirati i razgovarati, biti zainteresiran i naučiti slušati ono što on govori, uvažavati i poštovati njegovo mišljenje, podržati ga, pohvaliti, ali i dati sugestiju ili savjet ako je potrebno. To često znači da sopstvene interese treba staviti u drugi plan i posvetiti se prijatelju, ne žaleći vremena, truda i novca. Jer prijatelj je kao vrt koji treba održavati, a kad zatreba i ulagati.

Moramo biti svjesni činjenice da mi nismo savršeni, pa tako ni naši prijatelji. Što duže poznajemo prijatelje, sve više i bolje uočavamo njihove nedostatke i mane. Ali moramo naučiti i prelaziti preko uočenih mana, ne hvatati se za sitnice i ne uzimati za zlo ono što nije toliko važno, a podržati vrline. Ako vidimo da prijatelj nešto pogriješi, moramo znati da i mi griješimo, pa nam oni opraštaju.

U svakom odnosu, naročito prijateljskom, treba naučiti slušati i govoriti, bez ljutnje i negodovanja. Ako samo ti govoriš, a ne slušaš sagovornika, znači da ti je malo ili nimalo stalo do njegova mišljenja.

Moramo paziti s kim se družimo i prijateljujemo. To smo naučili od roditelja i učitelja još u ranom djetinjstvu. Prijatelj nam dođe kao brat. Prijatelje trebamo tražiti ne samo među našim vršnjacima, već i odraslima, naročito onima za koje smatramo da su slični nama. Ako prijateljujemo i družimo se samo s vršnjacima, to će biti kao da nosimo uvijek istu odjeću. Ma koliko da voliš istu odjeću i iste boje, jednog dana ih se zasitiš.

Ne plaši se neprijatelja koji napadaju, već lažnih prijatelja koji te grle. Neprijatelje treba pridobiti, jer tako ćeš i ti ojačati. Ako zaboraviš prijatelje, jednoga dana ćeš i ti biti zaboravljen.

Prijateljstvo

Prijateljstvo je pozitivan odnos između dvoje ili više ljudi, koji osjećaju međusobnu simpatiju i povjerenje. Ono se temelji na ljubavi, povjerenju, međusobnom poštivanju i uvažavanju. U širem smislu ono znači dobre i ugovorene odnose izmađu grupa građana, partija, naroda i država. Prijateljstvo među ljudima, zemljama, kulturama i individualcima stvara uslove mira i gradi mostove među zajednicama. Ni jedno prijateljstvo nije slučajno. Pravo i iskreno prijateljstvo je nešto najljepše, što vam se u životu može dogoditi.

Prijateljstvo je ljubav bez bioloških tonova, koja se u biti razlikuje od fizičke zanesenosti, zaluđenosti. Ranije je prijateljstvo značilo da ste upoznali i zbližili se sa nekim ko vam je postao toliko važan, da ste se za njega spremi i žrtvovati. Danas se prijateljstvo sve češće svodi na ekonomsku i socijalnu komponentu.

Prijateljstvo je moguće uspostaviti ako ste obostrano bliski, iskreni i svjesni svog bića. Suština prijateljstva je staviti nekog u više prilika ispred sebe, odnosno tražiti dobro i dobrotu u drugoj osobi. Pravo prijateljstvo ti pruža sigurnost da uvijek znaš ko će biti tu uz tebe. Radije hoditi s prijateljem u mraku, nego sam u svjetlu.

Vrijednosti koje čine prijateljstvo su: nesebična briga za dobrobit drugih, simpatija i empatija, poštenje, uzajamno razumijevanje i saosjećanje, pozitivan reciprocitet, povjerenje jedno u drugo. Prijateljstvo će poboljšati kvalitet vašeg života i vaš porodični život. Ono je kao ruža, aklo je zalivaš, živjet će, ako ne uvenuće…

Sociolozi iz riječi “prijateljstvo” izvode novi model “prijateljevanje”, koji više odgovara sadašnjim uslovima života. U prijateljevanju je čovjek samo segment, samo dio, a u prijateljstvu akter. Prijateljevanje se obično nikad ne prekida i ne prelazi u svoju suprotnost, dok se prijateljstvo može i prekinuti i prijatelj pretvoriti u neprijatelja.

Znameniti ljudi o prijateljima i prijateljstvu

O prijateljima i prijateljstvu je bezbroj mišljenja i definicija od najznamenitijih ljudi svih vremena.

Prijatelj je onaj koji te poznaje kakav stvarno jesi, shvata šta si prošao, prihvata šta si postao i još ti uvijek dopušta da rasteš – Šekspir.
Život bez prijatelja je ništa-. Ciceron.
Aristotel kaže da je prijateljstvo jedna duša u dva tijela. Po njemu onaj ko je prijatelj svima, nije prijatelj nikome.
Po Leo Buscagliji – Jedna ruža može da bude cijeli vrt – jedan prijatelj cijeli svijet.
G .Morale kaže mudrome više koriste neprijatelji nego ludima prijatelji.
Prijateljstvo je najteže objasniti. Ne uči se u školi, ali ako ne znaš smisao prijateljstva, onda ne znaš ništa (Muhamed Ali).
Prijateljstvo je ljubav bez krila (Francuska poslovica)
Prijateljstvo je ista duša koja živi u dva različita tijela (Aristotel).
Rana koju ti zada prijatelj nikada ne zacijeli (Kineska).
Bivši prijatelj je gori nego neprijatelj (Ruska).
Prijateljstvo se ne bira – ono biva (M. Selimović).
Prijatelje stvara sreća, a nesreća provjerava (Seneka).
Postoje tri vrste prijatelja: prijatelji koji te vole, prijatelji koji malo mare za tebe i prijatelji koji te mrze (Njemačka poslovica).
Kakva korist od onog kome smijete da se obratite samo biranim riječima (Elizabeth Bibesco)…

Medijsko prijateljstvo

Savremeni mediji su promijenili i smisao i karakter, pa čak i pojam riječi – prijatelj. Umrežavanje nije isto što i intimno prijateljstvo. U društvenim medijima prijatelj se smatra onaj s kojim kontaktiramo putem medija, a ne onaj s kojima smo imali ili imamo neki odnos. Zahvaljujući savremenim medijima, danas prijateljima zovemo i one koje jedva poznajemo. Tako nam novi prijatelji postaju novi članovi porodice koje biramo sami. Putem medija od prijatelja primamo i njima šaljemo poruke, sa kojima se prate aktuelna zbivanja, obnavljaju zajedničke uspomene, ili učvršćuje veza koju smo uspostavili mi sami ili preko nekog od naših medijskih prijatelja. Ali to nije isto kao direktan odnos. U tome je više sadržaja, ali manje topline i ljubavi.

Nezaboravni dani prijateljstva

Održati porodicu na okupu, sačuvati prijatelje i prijateljstva u vrijeme velikih katastrofa i epidemija, kao što je ova danas, je od najvećeg značaja, jer oni su oslonac, podrška i ohrabrenje u nadvadavanju i prevazilaženju najtežih stanja. Oni su dragulj koji se čuva u sahari uspomena, kojem cijena više raste što duže traje.

Dani prijateljstva su nezaboravni. Svoje drage prijatelje nikad neću zaboraviti. Svaki trenutak proveden s njima je niska na sve dužem gerdanu prijateljstva i nedjeljivi dio mojih uspomena. Mnogi od njih više nisu s nama, ali je naše prijateljstvo satkano od njihova platna i ostalo temelj na kojem se dograđuje njihovim nasljeđem. Svako od nas te životne vrijednosti nosi u sebi cijeli svoj život i ostavlja u amanet onima koji dolaze i ostaju iza nas.

Po preporuci UN od 2011.godine 30. jula se svake godine obilježava kao Međunarodni dan prijateljstva. Nadamo se i vjerujemo da će se pandemija Corone svugdje u svijetu okončati do 30. Jula i da ćemo Svjetski dan prijateljstva dočekati i proslaviti zajedno zagrljeni, uz svirku, igru i pjesmu. Biće to kao nakon požara ili poplave, koje unište i odnesu, ostave nevolje i boli, ali nas podignu na noge, ohrabre, zbliže i ujedine s vjerom i u ubjeđenju da se iz toga možemo izdići i postati još snažniji i spremniji za sve životne izazove.

Prijatelj je drag i mio, koje vjere bio. Njeguj i gaji prijateljstvo, ali znaj gdje ti je mjesto. Svojim neprijateljima, ako ih imaš, poželi dug život, da mogu vidjeti sve tvoje uspjehe i u njima naći lijek za ozdravljenje i potsticaj.

Nikad nećeš znati ko su ti pravi prijatelji, dok ti ne zatrebaju. Bićeš sretniji s šačicom isktrenih prijatelja, nego s masom onih koji ti se smiješe i lažu u lice.

“Kad imaš sjećanja – postoji prošlost, kad imaš nadu – čeka te budućnost, kad imaš prijatelje – lijepa je i sadašnjost”.

Burlington, 25.3.2020

Zijad Bećirević

Istina i pravda

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Virusi u strahu !

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.


TETA KORONA DO TRONA
NEĆE NAS

UNIŠTITI KORONA, NEGO POHLEPA, OHOLOST I MRŽNJA. MI SMO ZEMLJU ZAGADILI, ŠUME UNIŠTILI, VODE ZAMUTILI… UDALJILI SE JEDNI OD DRUGIH.
Opomene stizale: poplave, požari, zemljotresi… a mi sve ignorirali. Zatvarali oči. Nije se imalo vremena ni za šta ljudsko. Zaboravili na familiju, na roditelje, braća se zavadila, brakovi rasturili, priroda uništila… Ne poštujemo najbliže, a kamo li druge i drugačije. Božja upozorenja od jučer ostavljali za sutra. Natjecali se u tome čija će kuća biti veća i ljepša, ko će imati bjesnije auto, pun džep… Kod pjevaljki bitniji stas nego glas. Sve iste, k´o lutke, pune silikona: grudi, usne, guze… Znali svakog fudbalera, a naučnika i stručnjaka ni jednog. Njima davali milijune, a drugima tek da prežive. Sva mjerila pogubili. I vrijednosti. Političari se takmičili u grabežu, lopovluku, korupciji… Obezbjedili deseto koljeno. Mislili su da ih ništa u tome zaustaviti ne može. Oni iz prvih safova, iz prvih redova; u džamijama, katedralama, crkvama, sinagogama… najmanje u Boga vjerovali… A onda stiže TETA KORONA! Sve je stalo. Sve je paralizirano! Džaba vam pare. Ne možete više ni pobjeći. Ne lete avioni, ne voze kamioni. Nema vam više liječenja u inozemstvu. Badava ste veliki Srbin, Bošnjak, Hrvat… Ne možete zdravlje novcem kupiti. Nema lijeka. Ni diplome “dobiti” bez znanja…
Slobodno sada pogledajte u plavetnilo nebesko. Pročistilo se. Odozgo vas neko promatra. Poslušajte cvrkut ptica. I žubor rijeke… Vratite se majci prirodi. I ne izazivajte je. Možda nam Onaj odozgo i oprosti, ako smo naučili lekciju?!

Ferhat Korajac

U situaciji kada pandemija Corone hara svijetom, kada sve više ljudi oboljeva i umire, sve više gradova, regija i zemalja ide u izolaciju i hvata se u koštac sa nepoznatom bolešću, za koju lijek i vakcina ne postoje niti su na pomolu, svako iskustvo u borbi sa ovom opasnom smrtnom pošasti je više nego dragocjeno, zato želim s vam podjeliti i svoje vlastito.

Dana 3.marta ove godine u mom gradu Burlingtonu, prigradskom naselju Essex, sa kćerkom i zetom prisustvovao sam predizbornom skupu u okviru američkih predsjedničkih izbora, na kojem je govorio demokratski predsjednički kandidat iz moje države Vermont i mog grada Burlingtona, senator Bernie Sanders. Skup je održan u velikoj hali i trajao preko 4 sata, a prisustvovalo mu je oko 4.000 građana. Slušali smo govor i davali podršku, zbijeni jedni pored drugih. Bio je to skup podrške najvećem američkom demokrati, koji se istrajno zalaže za ogranilčavanje prava bogatih, demokratska i socijalna prava srednje klase, prije svega opšti program zdravstvene zaštite. Iako je u to vrijeme Corona epidemija bila u Kini u punom jeku i dnevno uzimala crni danak, nije se o tome ozbiljno razmišljalo. Bio je to, kako je rekao predsjednik Trump, kineski virus. Umiralo se tamo negdje, daleko od nas.

Cijeli taj dan padala je kiša izmješana sa snijegom i bilo jako hladno. Znajući da idem u natkriven i uređen prostor krenuo sam u ljetnim cipelama, koje su se na takvom vremenu odmah skvasile, pa sam cijelo vrijeme bukvalno bio mokrih nogu. Nekoliko dana kasnije dobio sam temperaturu. U zadnjih 30 godina samo jednom imao sam manji problem sa gripom. Bio sam dosta otporan. Prvi dan temperatura je prešla 101 F ( 38,3 C), a narednih dana svela se na vrijednosti 98,5- 99,5 F (37,5 C). A to je temperatura koja napada pluća. Mislio sam da sam se nahladio i da imam gripu. Prvo me uhvati studen – drhtavica i temperatura počne rasti. Ni tada ni kasnije nisam imao nikakvih drugih simptoma. Nije me boljelo grlo, nisam kašljo, niti me boljela glava. Stomak u redu. Nisam izgubio apetit. Bio sam zdravo bolestan. U početku sam temperaturu skidao sa Motrinom, ali nije uspjevalo. Probao sam Tyanol, ali bezuspješno. To su u Americi uobičajeni ljekovi za nahladu i gripu, koji se kupuju u slobodnoj prodaji. Pio sam dovoljno vode, ali je bila bljutava. Nikakav sok mi nije bio prijatan. Ni hrana nije bila ukusna. Ujutro nemam temperaturu, preko dana raste. Trajalo je to 6 dana. Prešao sam na kombinaciju Motrina i Tyanola, tako što sam jedan uzimao svaka 4 a drugi svakih 6 sati. Nekoliko puta oblačio sam i čarape namočene jabukovim sirćetom. Time sam uspio svesti i normalizirati temperaturu. Obzirom da sam pod temperaturom bio više dana, otišao sam doktoru. Pregledao me – grlo, pluća, tlak, puls…Rekao mi da sam zdrav. Ni pomena o Coroni. Popodne kod kuće temperatura je opet porasla 98.7 – 99.4 F (37,5 C). Nastavio sam je skidati kombinacijom Motrina i Tyanola. Tek 17. marta, nakon 10 dana, temperaturu sam sveo na 97,5 F (36,4 C). Kad se temperatura spustila na normaliu, osjećao sam se 90% zdrav, ali sam i dalje povremeno osjećao studen. Usta su mi bila suha. Što stariji kažu, ukres’o bi šibicu. A takva su bila svih tih dana. Imamo sam dojam da sam virusnu upalu pobjedio, ali je virus još uvijek u meni. Kao posljedicu svega potpuno sam izgubio osjećaj za miris i okus. Slušao sam više puta od ljudi koji su duže imali povišenu temperaturu da im se to dogodilo, ali im se osjećaj nakon nekog vremena vratio. Ni hrana ni voda nisu imali nikakvog okusa. Nisam osjećao ni slano, ni slatko, ni kiselo, ni gorko. Mogao sam jesti, ali mi je svako jelo bilo kao da stavim ispred sebe sepet sijena i jedem. Tako je bilo sa voćem, povrćem, vodom. A slično se dogodilo košarkašu NBA lige Rudy Gobertu, koji se među prvima zarazio Corona virusom i kao ja izgubio osjećaj mirisa i okusa, što su ljekari okarakterisali kao jedan od mogućih simptoma Corone. A tako tretiraju i suho grlo.

Od 20. marta osjećao sam se sasvim dobro. Vratio mi se izgubljeni osjećaj mirisa, ali se izgubljeni osjećaj okusa tek sad počinje postepeno vraćati. Svaki dan je malo bolje. Još uvijek je moj osjećaj oko 60%. Sisanje bombona može biti od pomoći. Nekoliko zadnjih dana pio sam toplu vodu u kojoj je prokuhan limun s korom, izrezan na tri dijela. Nakon te terapije usta su mi manje suha, ali mislim da još uvijek nemaju dovoljno sluzi. Ljekari preporučuju da se prije spavanja u sobu stavi posuda sa vrelom vodom, da se isparavanjem te vode ovlaži zrak.

Nakon svega, prateći tok kretanja Corona virusa i slušajući o simptomima zaraze, došao sam do zaključka da sam imao 4 simptoma te zaraze. Prvi je osjećaj studeni- drhtavica (groznica), drugi povišena temperatura, treći suha usta, četvrti izgubljen osjećaj za miris i okus…Kao simptome Corola virusa medicinari pominju temperaturu, upaljeno grlo, kašalj, otežano disanje, glavobolju, bol u mišićima i slabost, a manje neke od ovih koje sam ja imao. Kihanje i curenje iz nosa ne smatraju se simptomi Corona virusa, a nisam ih ni imao.

Naravno, sad svi znamo da zaraženi s virusom Corone ne moraju imati nikakvih simptoma, a prenose zarazu i mogu inficirati više drugih osoba.

Ja se sada osjećam sasvim dobro. Poštujem uputstva i preporuke i vrijeme provodim prvenstveno u stanu, a jednom dnevno izlazim šetati kraj jezera. Kod nas još nema ograničenja za kretanje, osim upozorenja da pazimo na udaljenost. Ne znam da li sam bio zaražen sa Coroina virusom. Ne vjerujem da je bila gripa, jer mi nije curio nos, nisam imao kijavicu, nisam kašljo, nije me boljela glava, nisam imao bolova u tijelu…Ako sam imao Coronu, prebolio sam je. Kako znamo reći, prebobo. Bez obzira je li bila Corona ili sezonska gripa ili ništa od toga, mislim da ova moja iskustva mogu biti od pomoći svima vama, ako budete izloženi sličnom iskušenju. Ali, ne daj Bože nikom!

Značajno je pomenuti da sam tokom bolesti imao punu pomoć od moije kćerke, zeta i unučadi, koji su mi redovno slali hranu, dobavljali mi potrebne namirnice, a kćerka i zet me obilazili, na čemu sam im posebno zahvalan. Sin i snaha, koji žive na Floridi, svaki dan su me zvali telefonom, tražili od mene da se čuvam i davali savjete kako da ubrzam ozdravljenje. Naravno nisu me zaboravili ni moji drugi rođaci iprijatelji, naročito oni koji su znali da sam bolestan. Nudili mi hranu i svaku drugu vrstu pomoći. Najvažnije od svega je da ni na koga nisam prenio zarazu.

Burlington, 25.3.2020

Zijad Bećirević

Danajci22

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

 

UDIK-Brčko: SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Posted: 26. Marta 2020. in Intervjui


GODIŠNJICA STRADANJA CIVILA U SIJEKOVCU

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća javnost na 26. mart, dan kada se obilježava godišnjica stradanja srpskih civila u selu Sijekovac kod Bosanskog Broda. Ovaj ratni zločin se dogodio 26. marta 1992. godine kada su različite formacije izmiješane između Bošnjaka i Hrvata, sa oznakama hrvatskih vojnih formacija, prešle rijeku Savu iz Hrvatske i u Sijekovcu počinile ratni zločin nad stanovništvom srpske nacionalnosti.
Motiv i uzrok napada na Sijekovac do danas ostaje pod znakom pitanja. Srpski izvori tvrde da su hrvatsko-bošnjačke snage ubile civile i zapalile 50-ak kuća u selu bez ikakvog povoda, dok Human Rights Watch navodi da nije mogao utvrditi navode o pokolju jer se radilo o oružanom sukobu između srpskih i hrvatsko-bošnjačkih vojnika, pri čemu je poginulo 20-ak vojnika. Civilne žrtve u tom sukobu su nastale slučajno, kada su se mještani našli između dvije sukobljene strane. Prema nekim izvorima, hrvatsko-bošnjački upad u Sijekovac je bio odgovor na pokušaj srpske paravojske u zauzimanju Savskog mosta koji vodi prema Hrvatskoj ili kao pokušaj vraćanja Bosanskog Broda u ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine nakon što su to područje htjele prisvojiti pobunjene snage Radovana Karadžića.
Sud Bosne i Hercegovine je u maju 2014. godine osudio Zemira Kovačevića na deset godina zatvora. On je kao pripadnik Interventnog voda 1. bosanskobrodske brigade, u toku mjeseca marta i aprila 1992. godine, te jula i avgusta iste godine na području općine Bosanski Brod sam i sa neidentifikovanim pripadnicima HOS-a i Hrvatske vojske (HV) učestvovao u ubistvima, mučenjima, nezakonitom zatvaranju, odvođenju na prinudni rad, pljačkanju i neopravdanom uništavanju imovine civila srpske nacionalnosti.
U povodu 28. godišnjice, Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) predstavlja publikaciju Ratni zločin u Sijekovcu – predmet: Zemir Kovačević. Publikacija je objavljena kao deveta knjiga u ediciji: Ratni zločini – transkripti presuda sudova u Bosni i Hercegovini.
Unutar knjige nalaze se prvostepena i drugostepena presuda Zemiru Kovačeviću donesene pred Sudom Bosne i Hercegovine, te lista stradalih Sijekovčana. Knjigu objavljujemo u znak sjećanja na nevino ubijene stanovnike Sijekovca.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.

— Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK)
Удружење за друштвена истраживања и комуникације (УДИК)
Association for Social Research and Communication (UDIK)

PRESS SLUŽBA / ПРЕС СЛУЖБА / PRESS SERVICE

Tel: +387 (0) 61 335 784
Email: official.udik@gmail.com
UDIK WEB

Sjedinjene Američke Države su sada treća zemlja poslije Italije i Španije po brzini širenja pandemije, a ekonomski paket za pomoć građanima i posrnuloj ekonomiji još čeka u Kongresu, jer demokrate žele više novca u džepove građana, a republikanci u kase velikih bogagtih kompanija. I u stanju sve razornije pandemije vlast radije spašava velike bogate kompanije, nego svoje građane.

SAD postaju centar pandemijske krize

Nakon što je kineska pokrajina Hubea, u kojoj je nastala epidemija Corona-19, zaustavila širenje virusa i ukinula putna ograničenja, osim u glavnom gradu Wuhanu (koji treba biti deblokiran 8. Aprila), Sjedinjene države su trenutno treća zemlja u svijetu po snazi širenje Corona virusa, nakon Italije i Španije. Od juče je u SAD broj zaraženih porastao za 20.000.

Prema obavjesti Svjetske zdravstvene organizacije SAD postaju novi epicentar pandemijske Corona krize, potvrđene sa identifikovanih 52.966 oboljelih, 371 koji su ozdravili i 685 smrtnih slučajeva. Stručnjaci vjeruju da je broj zaraženih daleko veći, što će pokazati testiranje, koje se ubrzano obavlja. Od početka krize u SAD je 23. Marta prvi put broj umrlih u jednom danu prešao 100. Time je prioritet svih prioriteta održati zdravstveni sistem, spriječiti širenje virusa i zaustaviti umiranje.

Centar za prevenciju bolesti u SAD predviđa da bi smrtnost od Covid-10 mogla biti u rasponu od 200.000 do 1,7 miliona ljudi, što je znatno više od godišnje smrtnosti od gripa i automobilskih nesreća. Strahuje se da bi se mogao udvostručiti i broj samoubistava zbog promjene uslova života, ograničavanja trgovine i putovanja. U većem dijelu Amerike sve potsjeća na 11. Septembar. Gradovi su pusti. U naseljima nema ljudi, na ulicama sve manje vozila. Iako se trgovine konstantno dopunjuju robom, u mnogima još uvijek nedostaje ključnih životnih namirnica. U početku je to bio papir, brašno, tjestenine i pojedine vrste konzervi, a sada i neke vrste mesnih proizvoda.

Corona virus se seli u Ameriku

Virus Corona se pandemijski širi svijetom. Do sada je evidentiran u 163 države. Glavna poprišta borbe više nije Azija, već su Evropa i Amerika. Prvi put od postanka svijeta da neka epidemija zahvati cijeli svijet. Cijeli svijet je postao jedno selo u kojem se svi znaju i jedni s drugima saosjećaju.

Prema posljednjim podacima u svijetu je virusom zaraženo 416.774 osoba, od kojih su 108.300 preboljele, a 18.580 umrlo. Nakon Kine, u kojoj je oboljela 81.171 osoba, 73.159 izlječene, a 3.277 umrle, najteže stanje je i dalje u Italiji u kojoj je oboljelo 69.176, preboljelo 8.326 a umrlo 6.820 i Španiji u kojoj je oboljelo 39.885, preboljelo 3.794 a umrlo 2.808. Na treće mjesto su se svrstale Sjedinjene američlke države.

U SAD je od 52.996, koji su identifikovani kao pozitivni, izliječeno 371 a umrllo 685. Statistike SAD pokazuju da ne umiru samo stariji,već i mlađe životne dobi. Širenje pandemije u SAD, naočito na području New Yorka, je brže nego kod većine do sada i prijeti većim brojem smrtnih slučajeva, kojih bi po nekima moglo biti i do 50.000, ako se ne bude djelovalo brzo i efikasno. Crna statistika je iz sata u sat sve poraznija.

Bijela kuća je izdala smjernice sa kojima se apelira na Amerikance da izbjegnu velika okupljanja, rade kod kuće i održavaju udaljenost jedan od drugog, kroz početni period od 15 dana. U različitim dijelovima Amerike uvode se različite zaštitne mjere. Američki hirurg general Jerome M. Adams uputio je preko NBC opšte upozorenje u kojem kaže da će u ovim sedmicama biti loše i pozvao Amerikance da ovo shvate krajnje ozbiljno.

Po broju oboljelih nakon SAD slijede: Njemačka sa 30.150, od kojih se oporavilo 453 a umrlo 130, Iran u kojem je oboljelo 23.049, ozdravilo 8.376 a umrlo 1.812 i Francuska sa 19.856 oboljelih, 2.200 izliječenih i 860 umrlih. I dalje je posebno teško stanje i Iranu, a postaje alarmantno i u Indiji.

Stanje u regionu Balkana je i dalje veoma ozbiljno. Provode se ozbiljne preventivne mjere u nastojanju da se izbjegne scenarij iz Italije i Španije. Sa najviše oboljelih je Slovenija 442 i 4 umrla, Hrvatska 361 obolio, 5 se oporavilo, Srbija 249 oboljelih, 3 ozdravila i 3 umrla, BiH sa 136 oboljelih, 2 se oporavila a 2 umrla, C. Gora 22 zaraženo, 1 umrlo, S. Makedonija 136 zaraženo, 2 umrlo i Kosovo 31 zaražen, bez umrlih.

Lijeka za Corona-19 nema i neće ga za duže biti. Savezna vlada ubrzano radi na otkrivanju experimentalnog lijeka protiv Corone. Do sada je poznato da su Glikani (složeni ugljikohidrati) prva linija odbrane od virusa, jer nas čine otpornim, a Interferon (reguliše ćelijske funkcije), koji potstiče imuni sistem. Predsjednik Trump je saopštio da je nabavljeno 8 miliona respiratora. Potrebna su zaštitna odijela i maske.

Američki građani i privreda čekaju paket potsticaja

Sa ekonomijom koja se iz dana u dan ruši i nadolazećom recesijom od lidera u Washingtonu se traži da brže rade , kako bi se spriječilo zatvaranje preduzeća, izbjegla masovna otpuštanja radnika i obustavio rad tvornica.

Federalne rezerve su saopštile da će pojačati i proširiti napore za održavanje tržišta i zaštitu preduzeća, dok zakonodavci i dalje preko Kongresa podižu zid kroz koji treba proći rekordna pomoć finansijske stimulacije za građane i ekonomiju. FED je u cilju održanja funkcionalnosti finansijskog tržišta, koje se našlo u krzi, najavio i otkup državnog duga i niz finansijskih programa, sa kojima se žele ojačati velika i mala preduzeća i ublažiti razoran udar pandemije.

Nakon nekoliko dana koliko je u pripremi, još je u zastoju ekonomski paket pomoći građanima i potsticaja ekonomiji. U američkom Kongresu ni u drugom glasanju nije prošao paket potsticaja od $2 triliona za pomoć građanima i oporavak ekonomije, koji treba da ublaži i otkloni razorne posljedice djelovanja Corona virusa, jer demokrate žele više novca građanima, a republikanci velikim kompanijama. Velike korporacije dobile bi veliki novac bez ikakvih obaveza. Demokrate su odbacile prijedlog i traže više pomoći za zdravstvene radnike i građane…Trump ih optužuje da pokušavaju iskoristiti potsticaje da ispune druge prioritete. Po jednom od prijedloga, koji nije do kraja definisan, svaki američki građanin, koji godišnje zarađuje ispod $75.000, dobio bi jednokratnu pomoć u iznosu $1.200 (po odbitku takse oko $800) i po djetetu $500. Šta u krajnjem ova pomoć može značiti onima koji izgube zaposlenje, a imaju ogromne dugove, pa i onima koji privremeno ne budu radili, a te dane budu morali pokriti godišnjim odmorom? Šta znače ogromnom broju penzionera koji žive sve teže?

Predsjednik Trump i dalje umanjuje opasnost od pandemije

Predsjednik Trum je i dalje nastavio umanjivati opasnost od pandemije, iako medicinski stručnjaci upozoravaju na pogoršanje i veliko ubrzanje u širenju infekcije. U svom ponovnom jučerešnjem obraćanju izjavio je “da se ne smije dozvoliti da se medicinski problem pretvori u dugotrajan finansijski problem” i pozvao Kongres da odobri potsticajni prijedlog “bez svih gluposti”. Uz to je dodao “da se ekonomski zastoj neće produžiti i Amerika će uskoro opet biti otvorena za poslovanje”.

U nastojanju da se spriječi širenje virusa preispituju se smjernice po kojima bi od preko 158 miliona Amerikanaca u 16 država (Washington, Indiyana, Massachusetts, Michigen, Wiskonsin, Z. Virdžinija…) moglo ostati i raditi kod kuće, kako ne bi došlo do krize u bolnicama. Ni danas 100.000 Amerikanaca nije otišlo na posao, a samo mali broj radi kod svojih kuća.

New York postaje centar pandemije

I dok pred. Trump vidi kraj krize, kriza se alarmantno širi u New Yorku, gdje je otprilike trećina svih potvrđenih slučajeva Corone u zemlji. U gradu New Yorku sa 8,6 miliona stanovnika, do sada je otkriveno 12.339 slučajeva. Od 22.marta u državi New York testirano je 78.289 ljudi, od čega 33.000 u gradu New Yorku, gdje je 28% testiranih pozitivno, dok je u ostatku zemlje pozitivno tek 8%.

U New Yorku je od jučer 20.000 novih slučajeva. Bolnice New Yorka su pod opsadom. Teško stanje je i u Washingtonu. Narednih dana u New York i Seattle će stići terenske vojne bolnice, a od državnih bolnica je zatraženo da za najmanje 50% povećaju svoje kapacitete.

Pored New Yorka i Washingtona, posebno teško stanhje je u Kaliforniji, kojoj nedostaje 17.000 bolničkih kreveta i zaštitna oprema, radi čega Kalifornija iznajmljuje avio letove za Kinu, da dovoze zaštitnu opremu. Testiranje kasni i odvija se sporo. Do nedelje je testirano 26.400 građana.
U Kaliforniji se ponovo otvaraju zatvorene bolnice i zakupljuju moteli i spavaonice na fakultetima za smještaj preko 150.000 beskućnika, koji žive na tom području. Pozvana je i Nacionalna garda da radi sa bankama hrane, a staviće se na raspolaganje i mornarički brod u luci Los Angeles sa 1.000 kreveta.

U državi New Yersey je najavljeno da će iz okružnih zatvora biti pušteno do 1.000 zatvorenika osuđenih za zločine nižeg ranga, da se bore protiv širenja virusa. Ovim se kazna ne smanjuje, samo privremeno obustavlja. Slično se priprema i u nekim drugim američkim državama.

U mojoj državi Vermont, gdje žive i mnogi s područja bivše Jugoslavije, sa Corona virusom zaraženo je 95, a testirano 1.173, preživjelo 336, a umrlo 7 osoba. Ozbiljna situacija je u gradu St. Louise, u državi Missoury, gdje živi više desetina hiljada Bošnjaka.

Corona ujedinila svijet

Udar Corone na građane i ekonomiju SAD, ali građane i ekonomije drugih država, je vrlo ozbiljan i ostaviće teške i dugotrajne posljedice. Ono što daje snagu i vjeru da će se i ova pošast uspješno nadvladati je jedinstven odgovor svih država svijeta koje ujedinjuju napore i jedna drugoj pomažu.

Nakon drugog svjetskog rata ovo je prvi put da se svijet zajedno brani i to daje optimizam i vraća vjeru. Možda je ovo i prilika da se shvati da je građanin osnovna pokretačka snaga i glavna poluga u nadvladavanju svih teškoća koje imamo i koje ćemo imati. Očigledno je da globalni svjetski poredak ni u ovoj prilici, kao i nekim ranijim, nema pravi odgovor. To uvjerljivo potvrđuje i nesuglasnost vodećih vladajućih američkih partija, republikanaca i demokrata oko donošenja paketa mjera koje treba da pomognu građanima i privredi SAD da prebrodi ovu do sada najtežu i najposljedičniju krizu, koja se ne broji samo novcem već ljudskim životima.

Svijet je zaista samo jedno veliko selo. Ako ga tako shvatimo i prihvatimo, možemo ga odbraniti od svake napasti i u njemu zajedno sretno živjeti.

Burlington, 24.3.2020

Zijad Bećirević

Alu maske u folijama

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Bauk Corona virusa kruži svijetom i uzima svoj crni danak. Svijet je u znaku Corona virusa. Okrenimo se sebi. Da li nam je nakon ove potrebna još veća i posljedičnija tragedija da nas zbliži i ujedini u težnji stvorimo život dostojan čovjeka?

Corona virus, s razlogom nazvan COVID-19, bez obzira kako je nastao, ko ga je pokrenuo, došao je kao ozbiljna opomena i upozoprenje, koje će nas skupo koštati, ali je objedinilo male i velike, desne i lijeve, bogate i siromašne, bijele i crne, muške i ženske, djecu i odrasle i pokrenulo ih u borbu u kojoj će samo odgovorno i disciplinovano nadlvladadati i pobjediti zlo i zao duh vratiti u lampu iz koje je na porevaru ili nečijom voljom izašao.

Nakon II Svjetskog rata, sa pojavom corona virusa, svijet se prvi put ujedinio, velike i male zemlje, kapitalističke i socijalističke, bogate i siromašne, u nastojanju da se zaustavi zlo, spase životi ljudi i pomogne ekonomiji, kojoj je zaprijetio kolaps.

O Coroni se do sada zna skoro sve i ne zna skoro ništa

Novi corona virus (CoV) je novi soj corona virusa, povezan sa porodicom virusa, koji je prvi put identifikovan u kineskom gradu Wuhanu, gdje je decembra 2019. i izbila njegova epidemija, radi čega je nazvan Covid-19. Prepoznat je kao tip obične prehlade i kao teški akutni respiratorni sindrom (SARS). Još uvijek postoje nagađanja o tome kako se Corona virus prenosi i koliko traje period inkubacije. Nedvosmisleno je utvrđeno da se prenosi kapljičnim putem (kašljanjem, kijanjem…) i dodirom površina kontamiranih virusom, ali se još uvijek ne zna koliko ostaje aktivan. Po nekima u zraku određene vlažnosti zraka ostaje do 3 sata, na papiru-kartonu 24 h a na na čeliku i plastici 2-3 dana. Da se zaštiti od virusa treba držati razmak 1,5 do 3 m. Simptomi mogu biti vidljivi ili prikriveni, a to su povišena temperatura, groznica, suh kašalj koji kako napreduje prekida dah, upaljeno grlo, glavobolja, a potom malaksalost. Ponekad oboljeli nema nikakvih simptoma. Period inkubacije traje 1-14 dana, a virus nekad ostaje aktivan i kad nestane simptoma. Jedna osoba može zaraziti 2,5 osobe.
Po svim preporukama rizik od infekcije se može izbjeći čestim pranjem ruku, pokrivanjem usta, izbjegavanjem bliskog kontakta sa svakim ko ima simptome prehlade ili gripe i obraćanjem ljekaru ako kašljete, imate groznicu i teškoće pri disanju. Vakcina protiv ovog virusa ne postoji, a ubrzano se traga za njom u brojnim istraživačkim laboratorijama.

Razorno djelovanje Corone

S prvim danom proljeća sa Corona virusom u svijetu je zaraženo 282.395 lica, od kojih je 93.189 izliječeno, a 11.822 je umrlo. Najviše zaraženih virusom je u Kini 81.008, Italiji 47.021, Španiji 25.374, Njemačkoj 20.705, Iranu 20.610, USA 19.843, Francuskoj 12.612, Južnoj Koreji 8.799, Švicarskoj 6.113, Britaniji 4.000, Holandiji 3.640, Belgiji 2.815, Austriji 2.727, Norveškoj 1.997, Švedskoj 1.746, Danskoj 1.420, Portugalu 1.280, Maleziji 1.183, Kanadi 1.085, Japanu 1.007, Australiji 1.051, Brazilu 977, Izraelu 833, Turskoj 670, Pakistanu 666… te Rusiji 253, Indiji 283…U zemljama regiona – Grčkoj 495, Bugarskoj 142, Sloveniji 341, Srbiji 149, Hrvatskoj 168, S. Makedoniji 114, Kosovu 21, BiH 89, Albaniji 76…

Corona je do sada usmrtila 11,299 osoba, od toga u Kini 3.255, Italiji 4.032, Španiji 1.378, Iranu 1.556, Francuskoj 450, USA 276, Britaniji 178, Holandiji 137, Južnoj Koreji 102, Njemačkoj 72, Belgiji 67, Švicarskoj 56, Japanu 35, Indoneziji 38… itd.

Od preboljelih 93.189, najviše je u Kini 71.740, Italiji 5.129, Iranu 7.635, Francuskoj 1.300, J.Koreji 2.612, Španiji 2.125, Belgiji 263, Japanu 215, Njemačkoj 209, Maleziji 114, Britaniji 81… U Italiji je samo u jednom danu 20.3. umrlo 627 osoba. Naravno, ovi podaci se iz sata u sat mijenjaju, s tim što je broj zaraženih u stalnom porastu u svim područjima, osim u Kini, koja je zaustavila širenje virusa.

U kineskoj pokrajini Hubeji, gdje je izbila epidemija, za prve tri sedmice zaraženo je 40.000 ljudi, ali je uspješnom organizacijom, poštivanjem naredbi, odgovornim odnosom i samodisciplinom građana za 4-6 nedelja prizemljen i stabilizovan virus i onemogućeno njegovo dalje širenje. Njihovo iskustvo pomoglo je Singapuru, Japanu i Hong Kongu da efikasno suzbiju epidemiju, za razliku od Italije i Španije koje nisu na vrijeme shvatile ozbiljnost situacije.

Indikativno je da je corona virus stigao skoro u isto vrijeme u Njemačku i Italiju, a smrtnost u Italiji je 10 pouta veća nego u Njemačkoj.

Virus je ugrozio zdravlje, život i svjetsku ekonomiju. U narodu je nakon nonšalantnog odnosa zavladao strah. I pored preduzetih mjera u svim zemljama zahvaćenim virusom, veoma brzo došlo je do zatvaranja preduzeća, otkazivanja sajmova, ukidanja linija u avio i putničkom saobraćaju, izolacije gradova, zemalja, a došlo je i do pada finansijskih tržišta i pada vrijednosti dionica. Berze su pale na najnižu razinu u zadnjih 33 godine. I kad se sve ovo prebrodi, vjeruje se da svijetu prijeti recesija, koja bi mogla biti mnogo teža i posljedičnija od one iz 2008.godine. Ekonomija će dugo biti bolesna. Najteže će biti pogođen turizam u svim zemljama regiona.

Virus je stariji od ljudske rase

Virus je stariji od ljudske rase. Pojavom Corone, ono što je se često moglo čuti od zdravstvenih radnika, koji su pomagali oboljelim i borili se da spase njihove živote, je da ne postoji propisani model za odbranu, niti za testiranje, kojim bi se mogle odrediti adekvatne mjere liječenja. Treba ga tek izgraditi. Za razliku od rata, u kojem je neprijatelj vidljiv, ovdje je svako potencijalni nosilac virusa. Očekivanja su da će virus za jedno vrijeme sam nestati kada se stvori određena masa imuniteta, ili će postati endemski, ako se brzo otkrije vakcina, iako svi tvrde da bi njena primjena, i kad se otkrije, mogla početi tek nakon godinu dana.

Virus će promijeniti svijet, ali mu ne smijemo dozvoliti da nas ostavi zarobljene u torove i da nam uzme naše živote. Pojava Corone je pokazala koliko je za svijet važna biološka sigurnost. Jer virus može biti oružje ubica. Može biti upotrebljen u terorističke svrhe, što se mora onemogućiti.

Nakon crne kuge ( kasnije nazvane crna smrt), koja se 1340.g. pojavila u istočnoj Aziji, proširila u Evropu, ubila 75 miliona ljudi i prepolovila Iran i evropsku populaciju, a vraćala se sve do početka 18. stoljeća, svijetom su harale epidemije (SARS, Ebola, Kolera, Malarija…), ali nikad ovako široko, prijeteće pa i smrtonosno kao Covid-19, koji se decembra 2019.godine pojavio u kineskom gradu Wuhanu i za samo par mjeseci zahvatio cijeli svijet i najviše pogodio ljude starije od 75 godina.

Corona migrantsku krizu i selidbu u Evropu gurnula u drugi plan

Samo par mjeseci unazad glavna pitanja EU, naročitio za region Balkana, bila su kako zaustaviti i obuzdati migrantski val prognanih muslimana sa Bliskog istoka i kako zaustaviti odlazak mladih, posebno medicinskog kadra, intelektualaca i kvalifikovanih radnika u razvijenije zemlje Evrope, a sada, preko noći, ta pitanja su gurnuta na drugi kolosjek i postala sporedna. Ostala je samo briga, natovarena na leđa skoro isključivo vlastima Bihaćnog i Tuzlanskog kantona, kako migrante zaustaviti, pomjeriti iz parkova i sa ulica, staviti u neki tor, samo da se sa nama ne mješaju. Ne bi se ni to uradilo da nije straha da se među njih ne useli Corona i počne nekontrolisano širiti zemljom i nebom. Prvo su ih danonoćnim eksplozijama i paljevinama, koja traju godinama, digli sa njihovih ognjišta, potjerali u stampedo koji se kreće evropom kao avet, a onda se države jedna po jedna počela ograđivati žičanim ogradama, a njih zatvarati u logore gore nego u danima rata. Već mjesecima i godinama jadnici prognani sa kućnih ognjišta pokušavaju zemljom i vodom, u prenatrpanim gumenim čamcima preći preko okeana da dođu do sigurna tla, a bezdušno ih vraćaju sa morskih obala i puštaju da se u vodama mora i okeana roditelji guše sa djecom u smrtnom zagrljaju. S corona virusom sve to je postalo još sporednije, ali ostaje svijetu na dušu i kao opomena. Tako nemilosrdan, surav i bezdušan odnos prema očajnicima koji su ostali bez svojih domova, bez svega što su imali, ne može ostati nekažnjen, ni od prirode ni od Boga. Ostaje pitanje da li bi odnos bio drugačiji, da se ne radi prvenstveno o muslimanima?! Iz posljednjih saopštenja sa saznaje da su evidentirani i prvi slučajevi zaraženih sa coronom u pojasu Gaze, gdje Izraelci drže Palestince pod blokadom, što predstavlja novu opasnost za širenje pandemije.

Sa pojavom corone zatečeni su i ostali zarobljeni svi u regionu Balkana koji su željeli napustiti svoju zemlju i potražiti više mira, sigurnosti, posla i kruha u Njemačkoj, Austriji i drugim zemljama Evrope. Za dogledno vrijeme neće moći napustiti kućni prag, a svojim kućama neće se moći vratiti ni oni koji rade i žive u zemljama zapadne Evrope, a zbog epidemije su ostali privremeno bez zaposlenja, ili će ako se vrate morati prvo u karantin, a po tom čekati dok se epidemija nadvlada i stanje donekle normalizuje.

Corona traži odgovorno ponašanje i zajednički odgovor

Već nekoliko mjeseci sve je u znaku Corona virusa. Kompletan život podešen je prema novim okolnostima. Vlade svih zemlja, njihovi štabovi za borbu protiv pandemije, propisuju zaštitne mjere.

Epidemija je zahvatila preko 160 zemalja i već u početku pored smrtnih slučajeva dovela do pada cijena nafte, pad berzanskih cijena za preko 30% Virus Coriona se pokazao fatalan za ljude, države, svijet i ugrozio globalnu ekonomiju i zaprijetio globalizaciji; promjenio ulogu i stavio u centralnu poziciju medicinsku i farmaceutsku industriju, ugrozio i skoro onemogućio protok ljudi, roba, usluga, otežao, onemogućio i izmjenio sistem zračnog, pomorskog i putničkog saobraćaja. Sve to je prisilo mnoge firme da zaustave rad, avio kompanije da ukidaju letove i otpuštaju radnike. Njemačka Lufhansa je prizemljila čak 700 aviona.

Važno je potsjetiti da je kineska ekonomija prije izbijanja krize bila jedna od prvih i najačih ekonomija svijeta, sa 35% učešća u svjetskoj trgovini i 17% u svjetskom BDP, a od njene proizvodnje i proizvoda ovisne su mnoge državne ekonomije i privredne grane, najviše farmaceutska.

Za razliku od EU, NATO, koji su ostali uvučeni u svoju ljušturu, Kina je i pored svoje nevolje krenula u pomoć Italiji, Španiji, poslala medicinsku podršku i opremu Srbiji…Pomaže na razne načine i na više strana. EU je, kao u vrijeme agresije na BiH i migrantske krize, ostala nespremna da se odgovorno stavi u lidersku poziciju i pokrene i objedini otpor drugih. Mnogi misle da je sporo je reagovala i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i zakasnila proglasiti pandemiju, možda zbog toga što je i Kina dosta kasno priznala ozbiljnost epidemije, kojom je bila zahvaćena.

Sve vlade spremaju i pokreću fiskalne pakete, odloženo plaćanje kredita i kamata, odgađanje plaćanja PDV, svjesne da će bez takvih mjera doći do ubrzanog gašenja firmi i otpuštanja radnika. Hrvatska vlada je najavila Corona kredite za male i srednje kompanije sa kamatom do 1%, jer skoro 60% hrvatskih kompanija najavljuje gubitke. Formiraju se državni i regionalni fondovi za otklanjanje posljedica. Od građana se traži i očekuje da budu odgovorni prema sebi i drugima.

U nastojanju da se izbjegne scenarij koji se dogodio u Italiji i Španiji u zemljama regiona uvedena su različita ograničenja, kao što su zatvaranje granica, zabrana kretanja, policijski čas, obavezni karantin pod nadzorom, zabrana kretanja starijim od 65 godina…Na vrijeme je shvaćeno da smo svi u ovom zajedno, da više ubija neodgovorno ponašanje, nepoštivanje mjera izolacije, nego sam virus.

Kina ciljana ili slučajno pogođena virusom Corone?

Epidemija koja je kratko po tom proglašena u pandemiju nije slučajno zahvatila prvo Kinu, jer Kina je svjetska fabrika i najveći svjetski izvoznik roba. Svjetska ekonomija ovisi od komponenti njene proizvodnje. A uz to Kina je i najveći potrošač sirovina (nafte, gasa, bakra), koje uvozi, ali i luksuznih proizvoda. Kinezi su postali i najveći turisti, poželjni u sve većem broju turističkih destinacija u svijetu. Neki u tome vide dovoljan razlog da se Kina pokuša zaustaviti ili usporiti. Na tome su zasnovane neutemeljene tvrdnje da je Corona virus stvoren u laboratoriji, s ciljem da se oslabi kineska ekonomija, koja je bila u ekspanziji. I kada neprijateljima Kine nije uspjelo ekonomskim sankcijama zaustaviti njen napredak, moguće je da su se odlučili za nevidljivo oružje. Za razliku od ovih kineski zvaničnici smatraju da je smrtonosni virus nastao prirodnim putem i de je prešao sa zmije na čovjeka i to potkrepljuju činjenicom da se tako 2003. nenadano pojavio i nestao i SARS, od kojeg je u Kini umrlo 2.000 ljudi.

Bez namjere da se šire upuštamo u materiju o tome kako je i kada nastao i o kontraverzama na tu temu, samo podsjećamo da se Corona virus pokrenuo decembra 2019.g. i eskalirao početkom ove godine u kineskom gradu Wuhanu, gradu sa 11 miliiona stanovnika, koji ima jake industrijske centre, naročito autoindustrije, gradu sa 10 univerziteta, koji je postao žarište epidemije, koja se za samo dva mjeseca proširila širom svijeta i zahvatla preko 160 zemalja. Ovaj virus je samo jedan od preko 300.000 raznih virusa za koje se zna, a javio se još prije 20 godina. Zašto baš u Kini? Po nekima koji se na ovu temu javljaju preko FB događaji u Kini mogu biti uslovljeni i povezani i sa terorom koji se u Kini desetljećima provodi protiv muslimana, kojima se brani participiranje vjere i čuvanje običaja, posebno nemilosrdno protiv Ujgura, koje asimiliraju i raseljavaju, rastavljaju im i razaraju porodice, muškace gone na prisilni rad, a djecu šalju u sirotišta. A zlo se uvijek vraća ili plaća.

Za razliku od svih drugih zemalja svijeta, u kojima se raširio virus Corona, Kina je samodisciplinom njenih građana za veoma kratko vrijeme obuzdala virus. Kineske vlasti su reagovale veoma brzo i organizovano i ograničile njegovo djelovanje.

Širom svijeta drastične mjere na suzbijanju Corona virusa

U Americi je predsjednik Trump aktivirao zakon iz ratnog perioda, koji omogućuje proizvodnju maski, respiratora, ventilatora i druge opreme. Granica prema Kanadi je zatvorena. A prelazak u Meksiko ograničen. Nacionalna garda raspoređena u 31 državu. Amerikancima je preporučeno da ne putuju u inostranstvo, a oni koji su u inostranstvu pozvani su da se vrate u zemlju. Preporučeno svima koji mogu da rade kod kuće. Iz dana u dan sve veći broj Amerikanca traži povlastice za nezaposlene, koje su još uvijek vrlo ograničene ili nedifinisane.

U BiH i nekim zemljama u okruženju uveden policijski čas i zabrana kretanja od 18 sati naveče za osobe starije od 65 godina. Zatvoreni ugostiteljski objekti, osim prodavnica prehrane, mesnica, apoteka i trgovina koje prodaju sredstva za čišćenje. Ograničena količina nekih namirnica koje se mogu kupiti.

Kada se zaustavi umiranje i dobije bitka protiv korone, glavna bitka biće kako podici i oporaviti posrnulu ekonomiju. Ze neke oblasti privređivanja, kao turizam, trebaće čekati najmanje 6 mjeseci ili godinu da se vrati i ponovo pokrene. Već sada se najavljuju različite mjere za oporavak ekonomije. Evropska centralna banka se pridružila američkom FED, koji je ubrizgaio hiljadu miljardi na tržište kapitala i Japanu, pa najavljuje da će ubrizgavanjem značajnih sredstava pomoći posrnulom tržištu kapitala, ali to još ne umiruje vlasnike firmi i investitore. Ako u tome ne bude dovoljno pomoći i saradnje, nastaviće se stradanje i umiranje, naročito najsiromašnijeg sloja građana. Ovo nije kao poslije 11. septembra 2001, niti kao 2008. godine, kada su spašavane banke od kolapsa. Ovo je mnogo ozbiljnije. Za vrijeme virusa umire se zbog nepoštivanje preventivnih mjera, ograničenja kretanja, vlastite neodgovornosti, slabosti i propusta zdravstvenog sistema i kolektivne nediscipline, a kasnije će se umirati zbog recesije koja će pogoditi svjetsku ekonomiju. Sve ovo promjeniće globalni koncepot, na kojem počiva savremerno društvo i razvija poslovnu aktivnost zadnjih 50 godina. Pandemija će biti zaustavljerna, ali još dok traje i kada počne jenjavati, trebaće se pripremati za drugu koja može doći prije nego se nadamo, a predviđanja su da će biti još teža i posljedičnija.

Šta nakon corona pandemije?

Karakter života je već potpuno izmjenjen. Već danima, pa i mjesecima, glavne medijske vijesti nisu sukobi na Bliskom istoku, migrantska kriza, netrpeljivost između Amerike i Irana, ograničavanje nuklearnog naoružanja, niti predsjednički izbori u SAD, već Corona virus i statistika o broju oboljelih i mrtvih. Glavne medijske ličnosti nisu više vladari svijeta, predsjednik SAD Trump, Putin, Vučić…već medicinari i čelni ljudi timova za borbu protiv pandemije.

Smirivanje pandemije može se očekivati kroz dva tri mjeseca, ali će se posljedice Corona virusa (ako se to i dogodi) osjećati u životu i ekonomiji još veoma dugo i vjerovatno nastaviti recesijom. Globalni efekti pandemije na smrtnost i zdravlje biće teški i posljedični. Posljedice će najviše osjetiti siromašne zemlje, u kojima bi mogla biti i najveća smrtnost, jer nemaju efikasan sistem zdravstvene zaštite.

U vrijeme i nakon krize prioritet ostaje proizvodnja ljekova i medicinske opreme, hrane, energijAli ni materijalne potrebe ljudi nisu više iste kao prije. Zanimljivo je da je prvi prioritet postao papir, a tek drugi brašno, a onda sve drugo. Nakon rafa sa papirom prve su ostale prazne police sa brašnom

Nakon izbijanja epiremije Corona virusa najvažnija stvar u životu preko noći je postalo spašavanje ljudskih života, a uz to spašavanje ekonomije, kao preduslova za život i opstanak. Preko noći se život na planeti potpunio izmjenio i više neće nikad biti isti. Uloga jedinke je postala ključna, bez koje nema ni čovječanstva kao cjeline.

Nažalost, ima i onih koji već sada kalkulišu u kakvoj situaciji će se naći penzioni fondovi, rasterećeni od jednog broja starijih koji će biti pometeni Corona virusom. Istrebljivanjem većeg broja starijih, neotpornih na ovaj virus, dovodešće do rasterećenja penzionih fondova, koji su zadnjih desetljeća postali sve opterećeniji zbog ubrzanog rasta starije populacije.

Iz Corona pandemije odgovorni i mudri mogu izvući važne zaključke za budućnost. I ovaj put se, kao u nekim ranijiom slučajevima, još jednom pokazalo da katastrofe širih razmjera zbližavaju i ujedinjuju. I ovaj put je, kao u danima II svjetskog rata, shvaćeno da se zlo može nadvladati i pobjediti samo zajednički. Moramo ujediniti ciljeve i spremiti se da zajedno dočekamo i suporostavimo se novim sličnim izazovima, a njih će nesumnjivo biti. Bilo bi krajnje porazno, tragično i posljedičlno, ako bi neku novu katastrofu širokih razmjera opet dočekali nespremno. To se naprosto ne smije dogoditi.

Burlington, 22.3. 2020

Zijad Bećirević

Zemljotres u Zagrebu

Posted: 22. Marta 2020. in Intervjui

Da jedno zlo nikad ne ide samo, pokazalo se i ovaj put. U jeku najveće krize sa Corona virusom, koja je zahvatila Hrvatsku, danas 22.marta oko 6 sati ujutro Zagreb i okolina pogođeni su zemljotresom jačine 5,3 Merkalijeve skale, koji je istjerao narod iz njihovih stanova i kuća. Zemljotres se osjetio i u dijelovima BiH. Istovremeno je temperatura pala, počeli kiša i snijeg, a kratko po tom zaprijetio i olujni vjetar. Oštećenja su velika, naročito na starijim zgradama, ali što je najvažnije, nema žrtava. Ozlijeđeno je 16 ljudi. Ozbiljno je oštećen južni toranj Zagrebačke katedrale. Ovaj zemljotres je jedan od najjačih u zadnjih 140 godina.

Svaka katastrofa, koja se bilo kome dogodi, na užem ili širem planu, dovodi se u vezu sa nečim iz ranijeg perioda, sa našim postupcima i ponašanjima i traži razlog. Možda nije pravovremeno, ali treba potsjetiti da je odnos hrvatskih vlasti i graničnih službi Hrvatske prema migrantima koji su preko teritorija Hrvatske pokušavali ući u neku od zemalja EU bio u najmanju ruku grub, bezosjećajan i u mnogo prilika surov. Umjesto da im daju pomoć i utjehu, tukli su ih pendracima, oduzimali im mobitele i nemilosrdnio ih gurali preko granica u Bosnu. Nije to bilo ponašanje svih, ali slike tih događaja obišle su svijet i naišle na opštu osudu. Nije li ovo dovoljan razlog i povod da se zagovornici mržnje protiv migranata, koji očlajnički traže a ne nalaze ruku spasa, upitaju da li je njihov odnos prema tim nesrećnicima bio ispravan? Nisu li suze ispaćenih i očajnih koji mjesecima hode evropskim bespućima, plač i suze njihove djece koja ne žele ništa drugo nego ležaj, sigurnost, mir i koru kruha, prijekor i kletva koja stiže kada joj se najmanje dadamo? Kada mladići s naših područja odlaze u zemlje zapadne Evrope da traže bolji život, oni su poželjna i prihvatljiva radna snaga, koja će se integrirati u zemlju u koju dolazi i biti obostrano korisna, a kada isti takvi mladići dolaze sa Bliskog istoka, iz Pakistana, Iraka, Afrike ili nekih drugih islamskih zemalja, nad kojima se provodi teror, onda su oni teroristi. A na sličan način to se događalo i onima koji su se na prenatrpanim gumenim čamcima pokušavali domaći obala Italije, pa odgurnjivani i vraćani, nestajali u morskim dubinama. Očigledno, da tako dalje ne ide, jer to je neljudski, nehumano, nepošteno, nepravedno, diskriminatorski. U tome nema ljubavi, saosjećanja i dobročinstva, već mržnja koja prijeti da se raširi opasnije i posljedičnije nego Corona.

U svakoj nesreći jedni drugima pomažu. Tako će biti i ovaj put. Narod Hrvatske nadvladaće i ovu katastrofu. Pomoć dobrih i dobronamjernih neće izostati. Štete će biti sanirane. Ali na onima koji vode ovu državu ostaje da preispitaju svoju savjest, prije nego sa njom zatruju i svoj narod. A nije ovo samo pitanje za idejno i političko vođstvo Hrvatske, već i Evropske unije, koja je do sada u više navrata pala na ispitu humanosti.

Zijad Bećirević

Ostajte doma

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.


Ovih nekoliko rečenica koje potpisujem nema pretenziju da ikome otkrivam toplu vodu ili uputim savjet, osim samome sebi, već ih treba shvatiti isključivo kao lični pogled jednog običnog čovjeka, Božijeg roba, svakako i griješnika na akuelnu pošast koja je zadesila čovječanstvo – korona virus. Pa koga zanima ili ko hoće da podijeli samnom ovo glasno razmišljanje i precepciju – bujrum, ko neće, opet bujrum, stvar je ličnog izbora. Jednako tako i ja sam spreman podijeliti iskustva i pogled drugih na aktuelnu pandemiju.

Korona virus kao odgovor s neba na stanje na zemlji

Bio neko vjernik ili ne, dovoljno je biti samo zdrav i dobronamjeran i vidjeti koliko su danas u ovoj civilizaciji prisutni oholost, pohlepa, silništvo, siledžijstvo, zloba, tiranija, prevare svih mogućih vrsta, nemoral i mnogi drugi poroci koji ne samo da nisu Bogu mili, nego ni čovjeku, odnosno ljudskoj vrsti uopće, jer je sve to upereno upravo protiv samog čovjeka i njegovog opstanka na ovoj planeti. A sada, kao vjernik, podsjećam na onu poznatu Božiju: “Radi robe šta hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš…” Ma dosta je bilo, čak i previše lošeg na Zemlji da bi Nebo to blagonaklono gledalo. Barem ja u tako nešto vjerujem. Kao što znam i za prethodne Božije opomene i kazne u historiji čovječanstva poput oluja, vjetrova, zemljotresa, međusobnih krvoprolića i ratova, gladi, žeđi, kuga, suša, siromaštva, nepravednih vlasti… Pardon, ovdje moram zastati: nismo li suvremenici upravo nepravednih vlasti na Zemlji od kojih su neki sebe postavili na nadljudske I nadnaravne pijedaestale, ponašajući se tiranski prema vlastitim građanima ili nekim drugim skupinama, narodima i sl. Da, mnogi od nas jesmo već kažnjeni takvim vlastima ali očigledno ni to nije bilo dovoljno da bi Nebo šutjelo: sada kažnjava i nas i njih! Sada smo nemoćni i mi i ti tirani te ovozemaljski zulumćari da odgovorimo pandemiji zvanom korona virus. U istom smo košu i mi i oni. Gdje je sada njihova moć kojom su se koliko do jučer šepurili iz svojih kabineta i palača? Što im sada ne pomogne ni njihov novac, ni zlato, ni razna druga oružja i oruđa kojim su se okružili? Da, pozivaju na međusobnu solidarnost i empatiju, ali su licemjerni i tom prilikom jer i dalje čine nepravde i siju smrt na nekim dijelovima ove planete.

Odgovornost građana u zatečenim uvjetima

Vidim je kao veliku. A da li se ljudi ponašaju odgovorno naspram ove pošasti, kao lokalno, tako i globalno? Uglavnom ne i tome je najbolji primjer Italija čiji su građani na samom početku preporuke nadležnih shvatili neozbiljno, iliti previše “demokratski”. Nažalost, visoka cijena upravo u toj zemlji je već plaćena i samo dragi Bog zna kolika će još biti. Ne samo u Italiji, naravno! S tim u vezi opet ću se pozvati na svoj svjetonazor, odnosno podsjetiti na hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem je rekao: ”Ako čujete da se u nekom mjestu pojavila kuga, nemojte ići u to mjesto, a ako ste se zatekli u mjestu u kojem se pojavila kuga, nemojte napuštati to mjesto.” (Buharija i Muslim). Sve je jasno rečeno i nema se tu šta ni dodati ni oduzeti. Ovo se može uzeti i kao univerzalno pravilo ponašanja u ovakvim i sličnim situacijama.

Kada sve drugo preko noći postade relativno, čak i više od toga…

Kao suvremenik korone koja je uzdrmala cijeli svijet, svjedočim i činjenici da je sve drugo, osim brige za svoje najmilije, pa Boga mi i za sudbinu čovječanstva, postalo toliko relativno, marginalno…Koga više briga za politiku, političke stranke, pripadnost ovom ili onom stadu, “konstitutivne narode”…, za “ostale”.., kome je važna vijest da je Šefik Džaferović od danas predsjedavajući Predsjedništva BiH…, kome je išta više bitno osim virusa koji ne bira ni naciju, ni političku stranku, ni boju kože, ni “konstitutivne” ni “nekonstitutivne” narode u BiH…, on napada sve odreda. Niti je važno, čak ni meni, hoće li biti i kada nastavljena La liga u Španiji ili Premiership u Engleskoj i hoće li Liverpool biti zakinut za više nego zasluženu izvjesnu titulu šampiona…? Važno je nositi se i preživjeti koronu….

… a ko preživi, pričat će, a hoće li izvući i pouke?

Da, to je jedno od ključnih pitanja, ako ne sada, onda u postkorona periodu. Čujem da su se papa Franjo i katolički vjernici danas zajednički molili Stvoritelju za kraj pandemije korona virusa. Fino, i trebaju moliti, ne samo katolici, već i pripadnici drugih religija Gospodaru da nas poštedi daljnjih patnji i stradanja izazvanim ovom pošasti. Ali, vrlo je bitno da te molitve budu iskrene i da iza njih stoji pokajanje i spremnost da se kao pojedinci i društva promijenimo, prije svega da promijenimo svoj odnos prema nekim temeljnim ljudskim vrijednostima koje nas čine ljudima, a samim time i prema samima sebi. Ko preživi koronu, imat će šta i pričati a koliko će nas izvući pouke iz ove kazne ili opomene s neba, to je druga stvar. Ali i to je opet stvar izbora. Moj habitus percipira ovu pandemiju i njene posljedice kao jednu od posljednjih opomena čovjeku od Onoga ko je čovjeka stvorio. Kao što god vjerujem o Njegovu posljednju Objavu, vjerujem i u ovu Njegovu opomenu, a možda i kaznu. I pokušat ću se promijeniti, ako preživim…

Bedrudin GUŠIĆ

Cijeli civilizovani svijet danas obilježava godišnjicu genocida u Srebrenici i odaje počast žrtvama rata u BiH. Da se genocid kao I holokaust u Evropi desio za njih nema nikakve dileme. Da se genocid desio u Srebrenici morat će jednog dana priznati i Srbija ma koliko se ona danas trudila da izmjeni karakter rata u BIH, falsifikuje historiju, minimizira žrtvu rata i slavi ratne zločince.  Poslanici Europskog parlamenta su joj to postavili kao jedan od uslova u svojoj rezoluciji od 28 novembra 2018 godine na putu ka EU – punopravnom članstvu.

Od okončanja rata pa do sada ni jedan od srpskih premijera i predsjednika nije priznao da se u Srebrenici desio genocid. Dapače, aktivnosti na njegovom negiranju ne samo da nisu prestali već su uveliko intenzivirani. Nesoporno je da se radi o sistematskoj državnoj politici negiranja genocida iza koje stoje državni organi i većina političkih lidera čime Srbija nastavlja svoj put samoizolacije i moralne destrukcije. Ohrabruju pojedini slučajevi poput odluke gradonačelnika Šapca Nebojše Zelenovića da zabrani promociju knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja pod nazivom ” U Srebrenici nije bilo genocida”.

Direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić zaslužuje punu podršku bh. javnosti u namjeri da ne ustupi spisak od 8.382 osobe sa generalnim podacima, datumom, okolnostima i ostalim relevantnim podacima o stradanju žrtava genocida direktoru Republičkog centra Miloradu Kojiću.

Osnivanje takozvane Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. godine na čijem se čelu nalazi Gideon Greif je nehumani i necivilizacijski čin kontinuiteta primitivnog iživljavanja negatora genocida na žrtvi rata. Osnovana je prevashodno kao instrument čiji je osnovni cilj očuvanje moći aktuelnih političkih predstavnika bh.entiteta RS-a. Ljudi koji danas negiraju da se genocid u Srebrenici desio čine to svjesno i bezobzirno kako bi prvenstveno zadržali svoje političke pozicije koje su imali tokom rata u BiH ili imaju danas. Veliki dio njih su bili učesnici ratne genocide ideologije te je naivno očekivati da postoji politička volja za lustracijom, prihvatanjem istine i vlastite odgovornosti. To što cijeli civilizirani svijet osuđuje genocid i njegove počinioce, što postoje na stotine hiljada stranica, dokumenata i dokaza, sudskih presuda Haškog Tribunala, video snimaka, fotografija njima uopšte nije važno. Radi se u stvari o zadojenim nacionalističkim ekstremistima spremnim na stvaranje konfliktnog stanja društva i po cijenu da ga moralno totalno devastiraju.

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko shodno svojim bonskim ovlastima ima obavezu   nametnuti Zakon o zabrani negiranja genocida i holokausta čime bi se nametnula zakonska regulativa po kojoj bi negiranje zločina u BiH bilo kažnjivo te stvorili uslovi za uspostavljanja povjerenja među građanima te spriječilo dalje izrugivanje međunarodnom pravu.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

Virusi i liskaluci

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Bogovi naši FINAL

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

 

Uvijek u nečijoj kuća gori.……

Posted: 10. Marta 2020. in Intervjui

Panika zvana koronavius pokazala je danas koliko je svjetska dužnička  ekonomija ranjiva. Ona takođe ukazuje da je sadašnji globalni svjetski poredak fizički i moralno neodrživ jer je podređen kapitalu i još većem bogaćenju bogatih. Za njih nije važno to što se devastira okoliš i uništavaju uvjeti života za većinu svjetske populacije. Njima je važno da je čovjek u službi kapitala i tržišta a nikako suprotno.

”Nebo pada”, nervozno su reagovali u jednoj banci kada je započet sunovrat USA i svih drugih burzi u duboki, bezdani ponor  kao rezultat straha širenja pandemije   i najvećeg pada svjetske cijene nafte nakon rata u Kuvajtu. Ovo  naravno nije prvi put da nafta potkopava stabilnost svjetske ekonomije. Neoliberalna globalna ekonomija  počiva na stalnom širenju straha i paničnom serviranju uznemirujućih informacija kako   nam, eto, gori u kući.

Globalni ekonomski lanac  danas jasno pokazuje svoje pravo lice . Kako se koronavirus širi tako kriza pogađa prije svega business transportnih i turističkih preduzeća .   Prema izvještaju Financial Times-a od 5 marta o.g.  zaduženost država u svijetu  prošle godine  nikad nije bila veća,  čitavih 322 procenta od GDP (brutto nacinalnog prihoda). Ovisnost svjetske zajednice od nafte jača autokrate poput Putina, Bin Salmana, Xi Jinpinga te im daje ogromnu moć gospodara života i smrti . Tako možete ubiti i raskomadati novinara a da niko više ne postavlja pitanje odgovornosti ubice. Balans moći i interesa će se poremetiti samo onog trenutka kada alternativni enegetski izvori nadomjeste današnju konzumaciju fosilnih goriva.

Nakon što su radnici poslati  na prinudni odmor i prinudno stavljeni u karantine a  proizvodnja zaustavljena, smanjile se potražnja  za naftom i u Kini. I naravno da je to u prvi plan pogodilo Saudijsku Arabiju  čiji budžet u velikoj mjeri ovisi od naftnih prihoda.  Zato je i njihov ministar energijje panično reagovao tvrdeći kako  sada njihova ”kuća gori”.  Ali vratimo se nekoliko mjeseci ranije i   vapaju Grete Thunberg u Davosu. Izražavajući svoju zabrinutost  zbog klimatskih promjena i efekta staklene bašte Greta je tada poslala snažnu poruku upućenu svijetskim birokratama. ”Naša kuća gori!”, poručila im je. Saudijski ministar energije se nije puno obzira na Gretin vapaj. Doživio ga je kao napad na interes Saudijaca ali ga je Gretina kletva ubrzo stigla. Gretin glas je glas razuma za koga svjetski moćnici nemaju sluha. Baš kao ni za migrantsku krizu na koju gledaju kao opasnost po vlastite interese a ne kao svjetsku humanitarnu katastrofu.

Zvuči malo cinično ali koronavirus imao je i pozitivan efekat.  Ispust štetnih  gasova u Kini se smanjio za 25 % što je za pozdraviti.  Ovaj primjer još jednom  ukazuje  da je vrlo lako se uhvatiti u koštac sa zagađenjem naše planete. Potrebno je samo malo dobre volje koje danas nema i manje ljudske pohlepe. Neoliberalni kapitalizam pokazuje svu svoju surovost i gramzivost. Iracionalnost svijetskih birokrata u kojoj se uzima za gotovo da je bolje umrijeti bogat nego siromašan otrovan emisijom štetnih gasova.

Kao i u svakoj situaciji i ovdje postoje ¨pobjednici i gubitnici . Smanjeno zagađivanje vodi ka sukobima interesa  neovisno  od toga ako su oni posljedica  klimatskih promjena ili korona virusa . Danas je više nego jasno  da budućnost naše planete nije u fosilnim gorivima.

Sve dok se ovisnost o nafti ne smanji neće se smanjiti ni moć svjetskih autokrata a vapaji kako nam gori u kući će biti svakodnevnica istih  autokrata uplašenih upravo  za gubljenje svog uticaja i  moći.  Naravno, sa ispostavom računa običnim smrtnicima.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

 

 

Bosanski biseri u dijaspori: Mirel – Mido Hasić, vlasnik restorana “Balcanico” u Düsseldorfu (Njemačka), između mnogobrojnih nagrada, dobitnik je i “Zlatnog tanjira” u prestižnom, veoma popularnom i gledanom TV-showu: “Mein Lokal – Dein Lokal”

DÜSSELDORF – U jednom od najljepših i najzanosnijih europskih gradova, s divnim palatama, dvorcima, bulevarima, muzejima, galerijama, bogomoljama, botaničkim parkovima i vrtovima, sa prepuno zelenila, više nego drugih 100 metropola zajedno, u svom tom blještavilu neodoljivo se dojmi i restoran “Balcanico”, bosanske familije HASIĆ. Otac Munib iz Bratunca, mati Zarfija iz Prijedora, sestra Alina – familijarni su tim koji uz Mirela – Midu Hasića (27), vode i rukovode već nadaleko poznatim objektom. Njima se odnedavno pridružila i “Unska sirena” – Bišćanka Aldijana, koja će ovih dana i zvanično postati Midina životna suputnica.


Otkud tolika privlačnost gostiju, ne samo s područja Balkana, nego i uglađenih Nijemaca, za tradicionalnim bosanskim jelima: ćevapčići, bombice, kljukuša, pite, baklava, hurmašice…? Nije to došlo ni slučajno, ni s neba. U vode gastronomije, davno, još polovicom prošlog vijeka, uplovio je Midin dido Mujo, otvorivši u rodnom mjestu, gostionicu “Tuzla”. U tom vaktu, čestitost, vrijednoća i strpljivost, bile su odlike Midinog dide, što se prenijelo i na ostale članove obitelji. Izlaskom iz domovine, više što su morali, nego htjeli, zbog ratnog vihora, Midin otac se odlučio nastaviti tamo gdje su stali, prvo kao radnik u toj djelatnosti, a potom i otvaranju ugostiteljskog objekta “Balcanico” u gradu Oberhausenu. Vješt i sposoban, uz ljubaznost, gostoljubivost, učtivost, srdačnost… osoblja, privukao je goste, a nakon dobrih rezultata odlučio se na proširenje – otvaranje novog restorana, u Düsseldorfu. Pun pogodak bio je postavljanje svoga sina Mirela – Mide na mjesto menadžment. Mlad, obrazovan (govori četiri svjetska jezika), poduzetan, autoritativan, opće-kulturan, ljubazan… prihvatio se posla učinivši restoran magično privlačnim uvodeći autohtoni bosanski ambijent i tradicionalnu bosansku kuhinju. A, opet, po gastronomskoj elitnosti, s njim se ne mogu mjeriti mnogi drugi. Estetski velelijepni i funkcionalni restoran sa “sofrom” na kojoj su ćevapčići, kljukuša, bombice, pite, baklave, hurmašice… postao je kultno mjesto u tom dijelu Njemačke. No, Mido nikako se ne zaustavlja na tome, dalje usavršava sebe i svoje osoblje, kako bi postali još bolji i unikatniji. Iskusio je on kroz proteklo vrijeme da se kredibilitet teško stiče, a lahko gubi. Ljudske vrijednosti i zlatne ruke u amanet mu dido ostavio, navike i manire od oca pokupio, a dostojanstvo, srčanost krajišku i kulinarske majstorije mati mu usadila.
Da su jela u Restoranu “Balcanico” ukusna, profinjena i izgledom dopadljiva znano je svakom onom koji je ijednom okusio, a veliko majstorstvo kulinarstva pokazano je kroz tamničarski dio velikog TV-showu: “Mein Lokal, Dein Lokal”, gdje su ubjedljivo osvojili prvo mjesto – “Zlatni tanjir”.
Ako i vi želite osjetiti kulinarsku magiju Balkana navratite u Restoran „Balcanico“, Mühlenbroicher Weg 137, u Düsseldorfu, gdje svud ljepota zrači!

Ferhat Korajac

Vodopadi Nijagare

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Pozlatiti Aluminij

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Domacin za sofru

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Izgubljena racionalnost

Posted: 6. Marta 2020. in Intervjui

Zašto je teže voljeti a lakše mrziti? Zašto je teže graditi a lakše uništavati? Zašto je teže poštovati a lakše ponižavati? Zašto je teže govoriti istinu a lakše lagati? Zašto se u crkvama molimo a napolju koljemo? Zašto drugome želimo loše a ne do Bog isto to nama? Zašto se u ratove ide sa bajracima na kojima se viore krstovi i sveci a pod barjakom se čine klanje i silovanja? Teško je sve ovo razumjeti , posebno kada se radi o shvatanima današnjih mlađih ljudi.

U svojoj novoj knjizi ”Why We´r Polarized” novinarka Ezra Klein zastupa tezu kako smo “razvili neku vrstu polarizovanog, političkog “megaidentiteta” koji se zasniva na tome da se mrzi sve što “drugi” zagovaraju. Dakle ne radi se o politici, niti racionalnim razmišljanima već sve više o našoj grupnoj i etničkoj pripadnosti. Sve manje su nam važne stvari koje život čine osmišljenim i sadržajnim poput ljubavi i relacije, osobe sa kojima dijelimo svakodnevicu, naših komšija. Ona u svom istraživanju dolazi do zaključka da su muškarci konzervativniji u odnosu na žene pravdajujući to činjenicom da mlađe žene u većem obimu nastavljaju školovanje na visokim školama te njihovom voljom da nastave svoju karijeru preseljenjem u druge garadove koji im pružaju bolje mogućnosti.

Zašto se stvari postavljaju naopako i je li to razlog opravdanja naših neuspjeha ? Da li su nam drugi krivi za naše probleme? Da li je stanje stalnog straha razlog naše iracionalnosti? Naravno da nisu i takva shvatanja predstavljaju strašnu zabludu u kojoj se bježi od realnosti i odgovornost za svu moralnu, ekonomsku i političku mizeriju u kojoj se nalazimo .

Jaki su oni ljudi koji se uhvate u koštac sa svojim slabostima poput mržnje, sujete i gordosti i odupru stanju života stalnog straha i strepnje. Elem danas je to pandemija, juče su bile izbjeglice, prekjuče referendumi. Sto je sljedeće?

Marlon Brando je bio i ostao veliki. Ali ne samo što je bio briljantan glumac, već zato što je podržao Martina Luthera Kinga u borbi protiv rasne diskriminacije kao jedan od rijetkih bijelaca onda kad je trebalo biti hrabar i suprostaviti se rasističkom mišljenju većine. Veliki Muhamed Ali je bio i ostao veliki. Zato što je bio šampion i onda kada se suprostavio ratu u Vijetnamu sarkastično pravdajući svoj potez kako ga tamo ne zovu ”nigerom” za razliku od SAD. Samo ljudi koji su duhovno slabi nalaze izgovore za svoje slabosti dok oni koji se stavljaju na čelu pravde ne postaju saučesnicima nepravde.

U članku AlJazera Balkan „Zašto većina prezire mirovnjake a voli zločince“ od 5 marta ove godine autor Tomislav Marković dolazi do zaključka kako je „ narativ o zavedenom, naivnom, lakovjernom narodu zapravo integralni dio autoritarne, patrijalne, kolektivističke kulture koja ne priznaje ličnu odgovornost“. U briljatnoj analizi autor postavlja čitav niz pitanja; „Kako da većina uvijek bude zavedena u istom smjeru –desnom, nacionalističkom, nasilnom, šovinističkom , velikosrpskom, konzervativnom, retrogradnom, anticivilizacijskom? Kako se većina ne povede za nekim pametnim, za nekim ko im misli dobro već ih uvijek izmanipulišu zlikovci, lopovi i ubice? Zašto uvijek vjeruju lažovima a nikad onim koji govore istinu? Zašto se uvijek vjeruju lažovima, a nikad onim koji govore istinu?“

”Mnogima je srce pocrnilo a onda nezadovoljni, nesretni sa životom bez smisla ostali stalno gladni ljubavi i spokoja u duši”, reče moja prijateljica Nasiha K. To je upravo odgovor na pitanje zašto ljudi postaju iracionalni. Prepuštajući se sićušnim strastima sebičnosti, sujeta, zavisti, ličnih ambicija, netolerancije, mržnje znajući da su one u dubokoj suprotnosti sa unutrašnjim moralnim sudovima . Pobjednici su oni koji su sposobni da odgovorno preispitaju pobude svog srca suprostavljajući se lošim pobudama svoje prirode.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

 

Korona-virus, kako  neko reće,   nema nacionalnu, religijsku i rasnu pripadnost pa tako i  nije u žiži dnevne politike  nacionalnih lidera Dodika, Izetbegovića i Čovića.   Jer kako će se , zaboga, vitalni nacionalni interes odbraniti pred  zajedničkim mrskim neprijateljem koji ne dijeli ljude na Srbe, Bošnjake, Hrvate i Ostale.

Šalu na stranu,   epidemija u Kini je dosegla svoj vrhunac u periodu između 23 januara i 2 februara. Nekoliko nedjelja poslije susreta u Davosu, na kome BiH nije imala svoje predstavnike,  groznica zvana ”Korona” je potresla cijeli svijet pokazujući svu ljudsku  racionalnost i iracionalnost.  Stalni vapaji društava za zaštitu i humani tretman životinja decenijama su naiazile su neshvatljivu indolentnost i gluhe uši kineske vlasti.

Počelo je sa alarmantnim  informacijama kako su kineske vlasti pokušale da sakriju žarište ovog virusa od očiju javnosti.  Sve dok vrag nije odnio šalu, Wuhan grad od 11 miliona stanovnika se  pretvorio u najveći karantin i virus pokosio prve žrtve.  Polako ali sigurno  histerija jer rasla. Počelo je prvo sa  Whatsapp grupama i  špekulacijama  u kojoj  mjeri će virus pogoditi kinesku ekonomiju  pa do uznemirujućih informacija zaposlenih u   internacionalnim  preduzećima etabliranih u Kini.  Oficijelni krugovi su tvrdili kako  virus neće radikalno naškoditi  proizvodnji i globalnom ekonomskom rastu.  Drugi su bili mnogo oprezniji. Izvještaji o zaustavljanju proizvodnje u pojednim firmama, Wuhanu – gradu duhova u kome se ljudi sa ”temperaturom” nasilno odvajaju od obitelji i odvode u bolnice a vrata njihovih stanova  i kuća zavaruju kako se ne bi miješali sa drugima ljudima, vapaj očajnog medicinskog osoblja ukazali su na panično reagiranje kineskih vlasti i građana Wuhana.

Iznenada, sve se svelo na priče o širenju pandemije  u cijelom svijetu. U taktu sa rastom straha  ljudi su počeli da na račun  Korona- virusa odgovaraju sa crnim humorom  i dezinformacijama. Slika na boci piva Heinekena  Corona-Extra koja ”nas štiti od  virusa”.

Korona-virus  pokazuje ponovo svu našu racionalnost i iracionalnost. Tržišta kapitala su bile veoma racionalna jer su ukazala da kineski problem  ugrožava takođe globalni  ekonomski rast. Burze u Aziji ali i cijelom svijetu  zabilježile su rekordne padove posljednih nekoliko dana.

S druge strane  sva histerija o korona-virusu je prilično iracionalna.   WHO je u poslednjem raportu izvjestila o 78 190 korona-zaraženih u Kini  uključujući i 2 718 smrtnih slučajeva.  Van Kine  je zaraženo 2 790 ljudi u 37 zemalja i cirka 50 smrtnih slučajeva. Drugim riječima 80 000 slučajeva u jednoj zemlji sa 1,4 milijarde stanovnika  i cirka 3 000 slučajeva u ostatku svijeta od 6,3 milijarde.  Zato nam i WHO šalje više nego racionalnu poruku, ”Epidemija je pod kontrolom!”.

Savjet svim bh. građanima; ” Nema potrebe za paniku  i perite ruke!”  Korona-virus je u svakom slučaju sítnica poredeći ga sa nacionalističkim i fašističkim virusima  koji kod nas haraju zadnjih 26 godina.  Preživjeli smo mi i gore, Balkan je to!

I dok se cjelokupna pažnja usmjerava na pandemiju jedan strašan zločin se pokušava sakriti od očiju svijeta. Milion Uzghura je brutalno uhapšeno i izloženo ispiranju mozga od strane kineskih vlasti. Žene se siluju i podvrgavaju torturi, djeca kradu od svojih roditelja.

Strašno je povjerovati da se sve ovo događa godine 2020 i da oficijelni predstavnici država ne smiju o ovome govoriti. Globalni investitori moraju prekinuti sa šutnjom i zaustaviti business u Kini .

Patnje Uyghura tiču se sviju nas i zbog toga ne smijemo ćutati!Represije , torture, gaženja ljudskih prava, idoktrinacija Uyghura u Kini u mnogome podsjećaju na metode holokausta Hitlerove Njemačke.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

Kreacijom vizualnoga identiteta i cjelokupnog marketinškoga materijala za visoko-profitabilnu aukciju “Gledajući naprijed prema prošlosti”, na kojoj prodano poznato Picassovo remek-djelo “Žene iz Alžira” za rekordnu cijenu od nevjerojatnih 179,3 milijuna dolara, Amele – Amy Kazazović, postala poznata širom dunjaluka.
Među istinske bosanskonovske i svjetske veličine: glumce Mustafu Nadarevića i Božidarku Frajt, slikara Lazara Drljaču, pjevače Biseru i Senku Veletanlić, kantautora Esada-Essu Purića, maestra s gitarom i s izuzetnim glasovnim mogućnostima Omera Rakovića, književnika Ljubu Jandrića, fudbalere Džemala Mustedanagića, Dragana Vujanovića, Mustafu – Cucija Arslanovića, Džemila Cerića, svjetskog prvaka u kuglanju Damira Dundića, najboljeg kajakaša na divljim vodama Kemala Arnautovića… upisano je i ime Amele – Amy Kazazović. Mada bi je mnogi na prvi pogled, zbog atraktivnog izgleda, ljepote, ekstravagancije i šarma, svrstali među manekenke, ona je genijalna umjetnica grafičkog dizajna, slikarka i spisateljica kratkih priča. Bosna joj je jedna od inspiracija u njenom stvaralaštvu. Obilje ljubavi iz nje pršti kada priča o svom zavičaju, o Bosanskom Novom, gradu u kojem se ljube dvije krasotice među rijekama – Una i Sana. Iz pretinca lijepih sjećanja ova Novljanka slatkim riječima i posebnim zadovoljstvom kazuje o djetinjstvu, provedenim vikendima i raspustima u Bosanskoj Kostajnici, odakle joj je otac i rahmetli majka. Iz oaze ljubavi u 16. godini života istrgnuo ju je belaj, koji je 1992. zadesio Bosnu i Hercegovinu. Haos od života; bez slobode, bez radosti, bez prostranstva… trajao je do 1995. godine, kada, ne svojom voljom, napušta voljeni grad i odlazi u izbjeglički kamp u Gašince, u Hrvatskoj.
Djevojački snovi i brodolomna mladost nestaju s odlaskom 1996. godine u Ameriku. Još u avionu, prije nego će sletjeti na tlo obećane zemlje, čvrsto je odlučila da raščisti s jednom životnom pričom i da od tog momenta uplovi u stvarnost i realnost. Ubrzano usavršava engleski jezik, te se upisuje na fakultet. U rekordnom roku, s visokim ocjenama, završava historiju umjetnosti i grafički dizajn u State University of New York u Buffalu. Već na studijama zapažen je njen talent za dizajn i sposobnost kritičkog razmišljanja, potrebno za razumijevanje umjetničke teorije.
U dobro izbalansiranom temperamentu, između intelekta, gdje se potvrđuje kao briljantna umjetnica grafičkog dizajna i slikarstva, na jednoj strani i emocija kroz književnosti pišući kratke životne priče iz zavičaja, na drugoj strani. Po završetku fakulteta dolazi u New York gdje započinje svoju radnu karijeru. Ređaju se uspješni projekti u brojnim reklamnim agencijama, časopisima poput Rolling Stone, Sports Illustrated, People, kompanije igračaka Discovery Toys… U nizu upečatljivih kreacija je i dizajn jelovnika i ostalog reklamnog materijala za poznati američki lanac restorana The Cheesecake Factory. Vrhunac poslovne karijere postiže radom na kreaciji vizualnoga identiteta i cjelokupnog marketinškoga materijala za visoko-profitabilnu aukciju “Gledajući naprijed prema prošlosti”, na kojoj prodano poznato Picassovo remek-djelo “Žene iz Alžira” za tada rekordnu cijenu. Ovaj umjetnički komad dostigao je cijenu od nevjerojatnih 179,3 milijuna dolara i brzo se proslavio kao najskuplje umjetničko djelo ikad prodano na aukciji. U književne vode naša Amy uplovila je još u gimnazijskim danima. Između ostalih tema, pisala je i satirične priče o srednjoškolskim događajima iz učionice. Tek u Americi počinje s pisanjem dirljivih životnih priča. Radnja je smještena u rodnom gradu s izuzetno zanimljivim, jedinstvenim stilom i lako čitljivim štivima. Knjiga bi uskoro trebala ugledati svjetlo dana. Genijalnost u raznovrsnosti kod Amele vidljiva je i kroz slikarstvo, a svoj stil opisuje kao pop art pod utjecajem film noir-a, stripa, kontra-kulture, uličnih grafita i neonskih natpisa New Yorka.
Impresivan potez prošlog ljeta Kazazovićka je učinila osnivanjem ArtNovum festivala u Bosanskom Novom iliti Novom Gradu, gdje je, zajedno sa ostalim organizatorima festivala, okupila mnoge Novljane, ali i druge umjetnike i kulturnjake iz regije, priređujući u nekoliko dana umjetničke izložbe, književne i muzičke večeri, te rock-koncerte. U ovoj oazi ljubavi, koja bi trebala prerasti u tradiciju, želi se postići zbližavanje sve udaljenijeg čovjeka od čovjeka, promoviranjem kulturnih sadržaja, umjetnosti, muzici…
Amerikanka Amela-Amy Kazazović je dragulj u čijim grudima kuca srce bosansko!

Ferhat Korajac

Kantonalna organizacija Stranke za BiH TK
Mehmedalije Maka Dizdara, Stupine B8, Lamela 4, 75000 Tuzla
Telefon: 035 362-440; fax: 035 362 441 e-mail: strankazabihtz@gmail.com

Dvadesetidevetog februara i prvog marta 1992. godine, održan je Referendum za suverenost i nezavisnost Bosne i Hercegovine na kojem se 2/3 (64,31% građana) izjasnilo da RBiH bude nezavisna država. To je bio jedan od uslova međunarodne zajednice da Republika Bosna i Hercegovina dobije međunarodno priznanje i postane nova članica svjetske zajednice nezavisnih država.
Nakon pozitivnog rezultata referenduma, Evropska Zajednica je 6. aprila 1992. godine priznala RBiH, s tim da to priznanje počinje teći 7. aprila. Ubrzo potom, 22. maja, RBiH je primljena i u članstvo OUN. Nezavisnost za jednu državu, znači da je narod apsolutnom većinom, neposrednim glasanjem, izrazio svoju političku volju da njegova država ubuduće bude nezavisna država, tj. da preuzme odgovornost pred međunarodnom zajednicom za vođenje vanjske politike zemlje, za odbranu svoga državnog teritorija, i za vršenje suverene državne vlasti na svom teritoriju.
Na referendumsko pitanje „ZA suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive“, pozitivno se izjasnila navedena većina građana. Većinu glasačkog tijela koja se pozitivno odredila prema bosanskohercegovačkoj nezavisnosti, od naroda činili su Bošnjaci i Hrvati, te pripadnici ostalih naroda i narodnosti, a referendum je bojkotirao onaj dio Srba koji je politički usmjeravala SDS. Bez podrške HDZ, najjače hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini, Referendum ne bi uspio, pa je utoliko čudnije iznevjeravanje tog načela od HDZ-a u događanjima koja su uslijedila.
24. po redu Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine protiče u znaku nedavne aplikacije Bosne i Hercegovine za status kandidata za članstvo u Evropskoj Uniji. Bilo je to tačno 15. februara, ponedjeljak, dan za historiju države Bosne i Hercegovine, da i naša država ubrzo postane članicom najelitnije Unije na svijetu. Status kandidata sigurno će dovesti do promjena koje uz ulaganje konstruktivnih i pozitivnih oblika energije mogu dovesti do poboljšanja standarda i općenito ljepšeg života ljudi u našoj državi.
Ovih dana svjedoci smo izjava prvog Naprednjaka države Srbije i njenog aktuelnog premijera, gospodina Aleksandra Vučića, koji vrlo ozbiljno izjavljuje: „Srbija i Republika Srpska neće uskoro u NATO niti bilo koji drugi politički ili vojni savez u svijetu“. Ko to sada izigrava neutralca, ili pokušava napraviti neki novi blok, po uzoru na blok Nesvrstanih, ili pak neku drugu političku igru, baš u vrijeme kada smo počeli gajiti realne nade da će naša aplikacija za status kandidata u EU dovesti do stabilizacije političkih prilika u Bosni i Hercegovini i regionu.
Ovaj prvi mart ostat će zabilježen kao praznik u kojem su počele da se mute vjerske i civilizacijske tekovine uz mogućnost negativnih reperkusija po državu Bosnu i Hercegovinu. Neprekidna mimoilaženja od zabrana pojavljivanja žena sa mahramom na glavi u pravosudnim institucijama BiH, te direktnog osporavanja ovog civilizacijskog prava ženama Muslimankama od strane pojedinaca i institucija u kojima su se ovi ustoličili kao da misle da će vječno ostati na tim pozicijama. Znamo pouzdano da su to epizodisti koji će vrlo brzo postati odlepršali pijesak političke scene u BiH.
U Tuzlanskom kantonu svjedoci smo ogorčene borbe obespravljenih radnika u firmama čija su imena dobro poznata, a koje su privatizacijski tajkuni i nekompetentni stručnjaci doveli do sloma i kapitulacije. Vlast pokušava stanje stabilizovati radikalnim mjerama, te je budućnost ovih preduzeća vrlo upitna zbog uticaja moćnih, novokomponovanih kapitalista i tzv. nenadležnosti za rješavanje gorućih problema u privredi Tuzlanskog kantona.
I ovaj Dan nezavisnosti živimo u demokratsko – sekularnom društvu koje još nije riješilo pitanje ko će biti novi otac Bošnjačke nacije. Pojedinci zloupotrebljavaju narod, glasače, političke stranke, organe vlasti, i gotovo sve institucije sistema, kako bi se popeli na pijedestal i odatle nam svima mahnuli državnom zastavom, uz riječi „Ja sam glavni. Mi smo glavni. Mi ćemo vladati. Nacija je naša.“
Gdje je u svemu tome obični, mali, normalni čovjek, pojedinac, koji je učenik, student, radnik, nezaposlen, volonter, govori svjetske jezike, komunicira sa cijelim svijetom, a nezaposlen je? Kako ćemo rješavati pitanje nezaposlenosti? Nažalost, konkretnog odgovora na ovo pitanje nema. Ali vratimo se Danu nezavisnosti, sigurno najznačajnijem datumu u novijoj historiji države Bosne i Hercegovine. Zaželimo svim Bosancima i Hercegovcima, onima koji su konstitutivni i onima koji su manje konstitutivni, a vole Bosnu i Hercegovinu, da skromno, ali dostojanstveno, obilježimo ovaj praznik.
Posljednjih godina nismo se od nivoa kasabe, palanke, općine, grada, pa i glavnog grada Bosne i Hercegovine, istakli u obilježavanju Dana nezavisnosti. Neka ovoga puta bude barem malo ljepše i neka bude slobodno, neka bude za slobodnu, demokratsku, cjelovitu i Bosnu i Hercegovinu koja će postati državom za sve njene stanovnike, a ne samo za pojedince kojima je Bosna i Hercegovina sredstvo za nova bogaćenja, dokapitalizacije, čuvajmo našu jedinu domovinu.
Bosna i Hercegovina se nalazi pred novim izazovima koji prijete njenoj većoj usitnjenosti i većim podjelama, koje su uzrokovane politikama čije kuhinje svoju aromu pripremaju van granica naše države, kao i njihovim partnerima u Bosni i Hercegovini.
Zato, poštovani Bosanci i Hercegovci, neka vam je sretan Prvi mart, Dan nezavisnosti države Bosne i Hercegovine.

Povjereništvo KV S BiH TK

Aleksandre Vučiću!

Dao si gomile uvredljivih i negativnih izjava vezano za moju Domovinu Bosnu i Hercegovinu kao i narod kojem pripadam. Jednako tako odšutio si na bezbroj antibosanskih i antibošnjačkih izjava koje je u tvom prisustvu izgovorio onaj iz Laktaša i sve to u svojstvu premijera ili predsjednika Republike Srbije. Dakle, i u jednom i u drugom slučaju rezultat je bio isti: da aktivno ili pasivno podrivaš suverenitet i teritorijalni integritet komšijske države. Naravno, tvoje floskule tipa “…mi podržavamo teritorijalni integritet BiH i poštujemo Dejtonski mirovni sporazum…” padaju u vodu već slijedećeg sekunda kada ona strvina iz Laktaša pred tobom govori o secesiji Rs-a, pripajanju tog dijela Bosne Srbiji.., izruguje se, onako u seljačkom žargonu, državi u kojoj je rođen i u kojoj obnaša jednu od najviših dužnosti…a na sve to ti glasno šutiš! Znači, slažeš se s Bajom i on je u tom slučaju tvoj megafon. To barem nije teško prepoznati. Jer, da misliš drugačije, ti bi ga do sada ukrotio. Ali nisi, činjenica je.

Rekoh da si izgovorio ili prešutio puno toga izrečenog protiv BiH u svojstvu premijera ili predsjednika Srbije, ali ako bi malo odmotali film prema prošlosti i tvoje izjave tipa “stotinu za jednoga…”, neke bi stavilo u dilemu u smislu koji je pravi Aleksandar Vučić – onaj sa Jevrejskog groblja ranih 90-tih ili ovaj danas!? Za razliku od vjerovatno većine Bosanaca i Hercegovaca, pa, usuđujem se reći i Bošnjaka, ja takvih dilema nemam: ti si za mene ono što si uvijek bio: RADIKAL! Naime, jedan sam od onih koji ne vjeruju u metamorfoze mentalnog pa i ideološkog sklopa i za tu tezu potvrdu nalazim u tvome današnjem političkom djelovanju naspram Bosne i Hercegovine koje je i dalje neprijateljsko, samo to radiš drugim sredstvima i u prozirnim rukavicama.

Ali, pravi povod ovom javnom obraćanju jeste tvoja nedavna izjava data na Glavnom odboru bivših radikala, odnosno vladajućeg SNS-a kada si svojim podanicima citirao svoju rečenicu izrečenu američkom generalu potpukovniku Fredericku Ben Hodgesu a u kontekstu njegovog upita na naoružavanje Srbije. Rekao si mu: “Je li mislite da treba da budemo najslabiji, da nam onda kada vama treba kažete ‘pogledajte kako ste vojnički slabi, nemojte da pustimo neke protiv vas, kao 1995. kada je zamalo pala Banja Luka…”
Pa to je maestralno, “Aco Srbine…” Pa to je zaista priznanje da je Srbija zaista izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu sa najvišeg mjesta u zemlji agresoru. Hvala ti na tome, ma kako ovo ironično zvučalo. Da budem manje ironičan, a pošten, znam da nisi mislio tako, ali tako si rekao. Izletjelo ti je, vjerovatno nepromišljeno, ali što izleti, ne uleti…Ti si, bez obzira što ti je izletjelo, zapravo samo potvrdio općepoznatu istinu. Druga je stvar što moja zemlja nema državnika pa da međunarodnopravno kapitalizira to tvoje priznanje i utoliko je to bezbolnije za tebe.

Također, neću se ovom prilikom osvrtati na autokratski način vladavine u Srbiji, zatim, po mnogima uličarski žargon kojeg koristiš u javnom prostoru kada se obraćaš neistomišljenicima niti me je briga tvrdnja ozbiljnih ljudi u Srbiji koji za tebe kažu da “nisi dobacio dalje od vođe navijača ‘Zvezde’ sa sjevernog stajanja…” jer sve to mene, kao državljanina tebi komšijske zemlje, ali i domovinje tvoga oca, djedova i pradjedova, jednostavno ne zanima. To je problem građana Republike Srbije!

Ostavi Bosnu na miru a i moli Boga da neko iz Sarajeva ne podnese novu tužbu protiv Srbije na osnovu tvog priznanja agresije na RBiH, jer ako se to desi, onda kad-tad će doći na red i priča o reparacijama, ratnoj odšteti i sl. Lično, nisam optimist da se tako nešto može desiti sa ovom garniturom bh. političara, ali nikad se ne zna šta nosi dan a šta noć, Aleksandre Vučiću. Ni ovi bh. vlastodršci neće trajati do kijametskog dana, kao što nećeš ni ti.

Bedrudin GUŠIĆ

NAPUSTIO NAS JE JOŠ JEDAN VELIKI PATRIOTA I RODOLJUB
GRADIŠČANAC MUHAMED DŽUMHUR

Jutros je za Bošnjačku zajednicu i Bošnjake kanadskog grada Toronto osvanuo jedan od najtužnijih dana. Prestalo da kuca srce još jednog velikog patriote i rodoljuba Bosne i Hercegovine Gradišćanca Muhameda Džumhura. Utihnuo je glas njegovog Bosanskog radija Toronto, koji je emitovao svoj program na bosanskom jeziku punih 20 godina. Mnogi od nas koji smo ga poznavali, cijenili i voljeli, naprosto smo šokirani, jer je, iako u 71.godini života, bio aktivan stvaralac, uvijek pun vjere i optimizna.

Muhamed Džumhur je rođen 1949.godine u Bosanskoj Gradišci, gdje je živio i radio do agresije na BiH. Rano je izgubio oca Halima, a majka Munira je umrla tokom rata, 1993.godine. Pusta je sada njihova kuća u najužem centru Bosanske Gradiške. Muhamed je u Kanadu došao 1993.g. kao prognanik i nastanio se u Torontu, gdje se odmah uključio u rad bošnjačke zajednice Toronta i bio inicijator, kreator i učesnik mnogih programa, pokrenutih za pomoć BiH, od kojih se neki i danas provode. Po struci pravnik, od dolaska u Toronto maljivo je radio je u Bosansko – Kanadskom humanitarnom društvu, gdje je bio pokretač i nosilac mnogih aktivnosti, koje su provedene da se pomogne narodu BiH i unaprijedi život Bošnjaka pristiglih na područje Kanade. Za njim danas nesumnjivo žale broja djeca, sada već odrasli ljudi, koji su njegovim nesebičnim angažovanjem i uz njegovu pomoć dobili stipendije i novčane pomoći za svoje školovanje, iz sredstava koja je istrajno prikupljao preko svog medija.

Nezamjenjiva uloga Muhameda Džumhura je u informisanju. Bio je urednik i voditelj programa njegovog Bosanskog radija Toronto. Njegov glas se punih 20 godina svake srijede ili nedelje čuo na radio talasa u jednosatnom programu na bosanskom jeziku, u kojem su nastupali mnogi eminentni bh građani. U emisijama njegova radija rado su slušane mudre izreke Faruka Bajrića, važne obavjesti i reklamne poruke. Posebno je indikativno da nas je u istim danima napustio i bošnjački velikan Muhamed Filipović, koji je bio čest gost na Muhamedovom radiju Toronto.

Neće biti nikad zaboravljene ni Muhamedove aktivnosti na društvenom i privrednom planu. Duži niz godina Muhamed Džumhur je bio nezamjenjiva veza između poslovnih subjekata sa područja bivše Jugoslavije i korisnika njihovih usluga. Putem njegova radija firme u vlasništvu Bosanaca nudili su svoje proizvode i uslugea, uz podršku mayora – gradonačelnika Toronta Muhamded je redovno izdavao “Bosanskohercegovački kanadski poslovni imenik“ (Bosnian-Canadian Business Directory) u kojem su na preko 60 moderno ilustrovanih stranica firme predstavljaju sebe i svoju djelatnost.
Zadnjih nekoliko godina Muhamed je bio u penziji, ali to nije nimalo umanjilo njegov radni doprinos.

Zadnjih deset godina života Muhamed je proveo u sretnom braku sa susprugom Edinom, koja mu je bila ne samo vjerna supruga i životni saputnik, već mu uspješno asistirala u svim poslovima koje je obavljao, naročitu u uređenju i emitovanju radio programa.

Dženaza Muhamedu Džumhuru klanjat će se sutra, 28. Februara 2020.g. u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Torontu, na adresi 122 Northquin u 13 sati.

Ožalošćeni su supruga Edina, sin Reuf, sestrići Refik i Zajim, rodbina i brojni i prijatelji. Za njim žale i njegovi američki prijatelji Esad Krcic, Zijad Bećirević, Emin, Eldina i Džeraldina Kovačević i mnogi drugi. Odlazak Muhameda Džumhura je sigurno veliki nenadoknadiv gubitak za Bosnjačko-Kanadsko humanitarno društvo Toronto, Bosnjake Toronta, ali sve nas koji smo pratili njegov rad i cijenili njegov doprinos narodu i državi Bosni i Hercegovini.

Burlington, 27.2.2020

Zijad Bećirević

U vučjoj koži

Posted: 27. Februara 2020. in Intervjui

Vučićevo povezivanje nabavke ruskog sistema za protivvazdušnu odbranu „Pancir“ sa stanjem iz 1995 „kada je Banjaluka trebala pasti“ je još jedna od brojnih provokacija i priznanja da je Srbija bila agresor u poslednjem ratu ali i direktna poruka da će se Banjaluka braniti ponovo ako to bude trebalo. Banjaluka nije grad u Šumadiji da bi je Vučić mogao svojatati iz Beograda već bosanskohercegovački grad iz koga je , u periodu 92-95, protjerano više od 80 hiljada nesrpskog stanovništva te uništene brojne džamije i katoličke crkve iako na njenom području nije bilo većih ratnih okršaja.

Naravno da ova provokacija nije slučajna jer Aleksandar svoju vučju kožu nikad nije mijenjao. Aleksandar Vučić je personifikacija Srbije u kojoj osuđeni ratni zločinci, „veliki Srbi“ iz regiona te crkveni ratni huškači izražavaju politiku u punom nacionalističkom kapacitetu. Kako vrijeme Vučićevog predsjedničkog mandata odmiče to je vidljiviji karakter pročetničkog režima koji se nikada nije odrekao svojih velikosrpskih ciljeva. Možda je sva tragedija Srbije a i samog regiona odslikana u liku čovjeku koji je pucajući sa Jevrejskog groblja po sarajevskim civilima izabran za predsjednika države iz čijeg su centra i započeti velikosrpski projekti na prostoru Balkana. Politika konflikata, negiranja bosanskoherecegovačkog suvereniteta, mješanja u unutrašnje stvari drugih država nikada nije naišla na značajniju osudu srbijanske javnosti, čija se šutnja može tumačiti podržavanjem te iste politike.

I kao sto reče moja prijateljica Milica S. ;” Dok svi ne shvatimo da svoju sreću ili velike lične apetite za tuđom državom ne možeš graditi na tuđoj nesreći, nema nama mira, niti reda, niti prosperiteta. Sve ostalo je samozavaravanje i velika prevara naših života. Bosanskohercegovački entitet RS je nagrada za zločin i prljavi rat i zato ona, kao takva, nikad neće biti prihvaćena od ljudi koji žele uljudno i civilizirano društvo na tim prostorima.”

Aleksandar Vučić nikada nije dao šansu istinskoj katarzi srbijanskog društva ostavljajući ga slijepim kod zdravih očiju.

Mr. sci. Edin Osmančević

PRESLIKANA STVARNOST

Posted: 26. Februara 2020. in Intervjui

Mutne bosanskonovske rijeke u poratnom vaktu se bistre i kroz pisanje i objavljivanje knjiga o gradu i njegovim ljudima na utoku Sane u Unu. Svjetlost dana ugledala je i četvrta knjiga Novljana: “Iz avlije naših sjećanja”


BOSANSKI NOVI – Novljani su razasuti širom dunjaluka, čak u 136 zemalja. Uglavnom su to Bošnjaci i Hrvati, protjerani u jednom danu iz svojih domova, svojih avliju, zavičaja… Iako su otišli iz voljenoga grada, iz svoje Bosne, Bosanski Novi i domovina ostali su im vječno u riznici srca. U novoj sredini, s drugim navikama i običajima, stranim jezikom… ubijala ih je čemerna samoća. U njima se sakupljala ta žudnja, čežnja, briga… za zavičajem. A kada se toga svega nakupilo u bujnu rijeku s koritom što kipi, odlučili su to sve staviti na papir uobličen u knjigu. Prvo su pozvani svi oni koji imaju šta reći o zbivanjima iz razdoblja ´91.-´95. godina.
Počele su pljuštati priče; istinite, doživljene, proživljene, očima viđene… I umjesto jedne, objavljene su tri knjige: Mutne rijeke, Mutne rijeke 1 i Mutne rijeke 2. Tek je tu isplivao sav šljam, sva nedjela, zločini… dojučerašnjih njihovih komšija, prijatelja, kolega… Nakon što su knjige doživjele nezapamćen publicitet ne samo kod Novljana, isti inicijatori ovog djela, na čelu s Nijazom – Bracom Kapetanovićem, predlažu, a objeručke svi prihvaćaju da se objavi i knjiga koja će “pobjeći” od tuge, patnje, brige, zlodjela i ratova. Djelo koje će ih vratiti u neka lijepa vremena i sjećanja. I doista, ovih dana izašla je iz štampe divna, veoma dopadljiva i čitljiva knjiga: “Iz avlije naših sjećanja”. Između korica je čak 585 stranica, s 35 autora i preko 100 fotografija, te 15-tak slika, također bosanskonovskih umjetnika. Tekstovi u ovoj knjizi su uvjerljivi, direktni, bez uvijanja i bez dvosmislica. Također, ispričane priče nisu samo gole konstrukcije, nego lijepa štiva zasnovana na činjenicama; realističnim, jasnim, vjerodostojnim, istinitim… Najveći broj tekstova je o Bosanskom Novom i Novljanima, ljepotici Uni, zavičaja, o ljudovanju, komšiluku, o sokacima i mahalama, ljudima i događajima… Priče jednako oslikavaju radnika i seljaka, ljekara i hamala, komšiju i susjeda, šereta i mangupa, muzičara, političara, glumca, sportistu, konobara, pjesnika… Napisane su jednostavnim jezikom, s puno lijepih opisa prirode, mahala, sokaka, običaja, rijeka…
Istrgnutih nekoliko rečenica od nekoliko autora potvrdi će svu ljepotu i draži Bosanskog Novog i Novljana. Krenut ćemo od Merdine Veletanlić, koja se u snu šeće gradom svojim: „Sinoć prođoh gradom svojim kroz male ulice i sokake, gledajući nekadašnju stvarnost svoje prošlosti. … … Prošetah se bosanskonovskom ulicom preko stare kaldrme, prošetah se malom čaršijom punom dućana i aščinica. Kuća do kuće, prozorčića malih jedan do drugoga.“ Tako nam Nedim Ljubijankić kazuje o prvom zvuku u ranu zoru, kojeg je slušao s pendžera svoje sobe: „To je zvižduk novljanskih molera koje ni rani sati svježeg jutra, ni pregršt četki, kanti i lotri koji su na neobjašnjiv način uredno složeni na obični bicikl ne sprečavaju da na putu prema svojim mušterijama, neopterećeni, bezbrižni, predivnim zviždukom do perfekcije oponašaju neki zadnji šlager, baladu ili talijansku kanconu…“ Esad Biščević dirljivo priča o svom Buljuku, Amela Kazazović nas vodi na burek kod Franje, dok Dado Čosić kazuje o čaršiji u obruču ljubavi i ljepote. Merima Selmić se vraća na početak životnog puta i tu nit koja nas spaja zavazda. „Dok ovo pišem, osjećam vrelinu sunca, plavetnilo i bistrinu ljetnog dana, svježinu rijeke i nas potpuno sretne ….u našem gradu na našoj rijeci“ – kaže Nafija Alagić u svojoj priči o plaži „Treća Ada“. Miris Ramazanija širi se iznad nebeskog plavetnila u najodabranijem mjesecu muslimana kojeg nam prenosi Emir Veletanlić. Šta je sve moglo stati u Robnu kuću „Jedinstvo“, da li je to stvarnost ili mašta, na to pitanje odgovara Meho Bahtić . „Stojim ispred svoje kuće na pruzi zarasloj u travu i korov, nedaleko od tunela, ovdje na početku Vidorije preko puta “Elektre” i nesvjesno osluškujem zvuk. Svakog trena može naići vlak iz tunela. A njega nema, pa nema…“ – Fatima Veletanlić nikako da prihvati sadašnje stanje na maloj stanici u Vidoriji. Šta je život, dva koraka ili je to upakovano vrijeme, kako to kaže Merdina Veletanlić: „Život je jedna uzlazna stanica na kojoj pakuješ vrijeme uspona i padova, dižući se, odolijevajući kroz veliki sabur života. Okruženi talasima nedaća u brodu, čekajući izlaz prema novom pravcu vremena ostavljajući trag iza nas, sve to nam se skupilo u arhivi naših moždanih ćelija čekajući novi prolaz prema novom putu“. Admir Čosić krade iz duše, čupa, otima: „… zore u ljetno doba, zalaske sunca, lišće kad otpada, u kestene kad smo znali. Škripu koraka mojih Novljana, snijeg kad obvlada. Proljetnu vrevu na pijaci, ljetne šetnje korzom .Prve p’janske, kad smo mislili da sve znamo“. Krajolik, topao kao majčin zagrljaj, a siguran kao očeva prisutnost, je u priči Mesuda Bužimkića, koji se prostirao do brežuljaka Jablanice, Izbe, Kule, Lebrenice. A u njemu slasti i ljepote, kao u cvijetu u raspukloj stijeni, mirisu bagrema, lipa… Šta je Korzo u Bosanskom Novom značilo za Novljane, najbolje to zna Zlatko Hergić: „Korzo ima svoj vakat, svoje adete i pravila. Akšam je prošao, gradska svjetla obješena na čelične sajle više ulice su se upalila, ulica se puni šetačima. Korzo je bilo «aleja» uzdisaja, nadanja, čežnji, druženja, i poštovanja. Na Korzo se izlazilo da se vidi i da budeš viđen“.
Dirljive životne priče, viđenja, snovi, događaji… načas će vam zaustaviti vrijeme, a vi čitajući ih prolaziti kroz različita i teška stanja: plačljiva, tužna, šaljiva, oduševljenja, radosti, ljutnje, iščuđavanja… u isto vrijeme liječeći svoju dušu bolje od svih hećima. Knjiga je zaista prezanimljiva i lahko čitljiva. Priče su odlično ispripovijedane, što je čini veoma zanimljivom i u ponekim slučajevima i napetim. Doduše, ovo nisu samo obične priče već povijest jednog grada, njegovih ljudi, običaja, tradicije… Stil pripovijedanja je iskrenost i istinitost, mada se priče razlikuju po dužini, sadržaju, tonu i nisu napisane šablonski. Jednom riječju knjiga je to o Bosanskom Novo. Ona je podsjećanje i prisjećanje na Novljane, na prijateljstva, ljubavi, izgubljene i nađene. Knjiga je ovo o Unskom keju, o mahalama novskim, o korzu, “Slobodi”, Kuli, ljepoticama među rijekama Uni i Sani… Između korica ove knjige ispisani su stihovi, prekrasni i bogati. Priče su napojene životnim sokovima i šarenom ljepotom izraza, što im daje posebnu snagu. Čitajući ovu knjigu putovat ćete bez reda vožnje, zanimljivim putovima, ploviti bistrim rijekama, hoditi mahalama i sokacima, Dovoljni su to razlozi zašto svaki Novljanin, Bosanci i Hercegovci, a i drugi, širom dunjaluka i u domovini, trebali bi na rafama svojih kućnih biblioteka imati knjigu: “Iz avlije naših sjećanja”!

Ferhat KORAJAC

  1. februar 2020. godine

 

                                                                        Članovima, prijateljima, medijima

 

            Poštovane i poštovani,

 

Pozivamo vas na promociju knjige prof. dr Nebojše VladisavljevićaUspon i pad demokratije posle Petog oktobra

 

Promocija će biti održana u utorak 03. marta 2020. godine, 19,00 h, u Svečanoj Sali (116, I sprat), Fakulteta za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkatić. (Novi Sad, Bulevar oslobođenje 76/I.)

Na promociji će govoriti:

Akademik Alpar Lošonc,

prof. dr Duško Radosavljević,

prof. dr Nebojša Vladisavljević, autor

Gojko Božović, moderator.

Na promociji će moći da se kupi knjiga.

 

S poštovanjem,

Predsednik Vojvođanske politikološke asocijacije

Prof. dr Duško Radosavljević

 

25. februar 2020. godine

Medijima, članovima, prijateljima

Savez antifašista Vojvodine sa velikom zabrinošću prati pripreme za održavanje protesta protiv migranata u Kikindi. Na društvenim mrežama pojavilo se obaveštenje da skup organizuje Republikanska stranka u četvrtak, 27. februara u 11 sati, na platou ispred Katoličke crkve u centru Kikinde. Ovaj status se širi na različitim profilima uz poziv svim građanima, bez obzira na nacionalnost i versku pripadnost, da se okupe u što većem broju pod parolama „Stop nasilju migranata“ i „Stop migracionim centrima“.
Savez antifašista Vojvodine apeluje na građanke i građane da se ne odazivaju pozivima na mržnju i progon drugih i drugačijih i podseća da je Republika Srbija potpisala brojne međunarodne konvencije na osnovu kojih je obavezna da migrantima koliko je moguće pruži pomoć. Govor mržnje i izazivanje panike među stanovništvom koje nesavesni mediji i društvene mreže svakodnevno spinuju neproverenim informacijama o naseljavanju velikog broja migranata u Kikindi, okolini i šire u Vojvodini, predstavljaju temelj za ozbiljnu eskalaciju nasilja u društvu u kome je svaka sigurnost pod velikim znakom pitanja. Zato poručujemo:
Stop nasilju prema migrantima!
Stop rasizmu i govoru mržnje!
Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Predsednik Saveza antifašista Vojvodine
prof. dr Duško Radosavljević

Mostarski Walter !

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

ALBERT I MARGARITA

Posted: 22. Februara 2020. in Intervjui

Malo švrače

Jednoga dana, po povratku iz škole, primjetim na trotoaru pored svoje kuće malo crno švrače kako se koprca u pokušaju da se podigne i uzleti, ali napravi samo nekoliko koraka i padne. Potrčao sam za njim i pokušavao da ga uhvatim, ali mi je svaki put izmicao. Nakon nekoliko pokušaja uspio sam ga uhvatiti. Široko je otvarao kljun i graktao. Držao sam ga čvrsto i tek tad primjetio da mu je slomljeno jedno krilo, radi čega nije mogao uzletjeti. Osjetio sam u sebi sažanjenje i odlučio da mu pomognem. Unio sam ga u kuću, našao neku mast, namazao krilo, izmrvio pred njega malo kruha, našao neki poklopac od konzerve i u njega nasuo vode. Nije htio ni jesti ni piti, samo je unezvjereno mlatio krilima, otvarao kljun i klimao glavom. Uzalud sam mu u kljun sipao vodu, da ga privolim da pije. Shvatio sam da je uplašen. Držao sam ga, nadajući se da će ga hrana primamiti i da će početi da je kljuca, ali nije. Samo je usplahireno klimao glavom i pokušavao da mi se izmigolji iz ruku. U tom trenutku se pojavila moja majka. Bila je začuđena, i govorila “ Od kud ti to švrače?” Shvatila je moje namjere i razlog neuspjeha mojih nastojanja, pa mi predložila da ga stavim papirnu kutiju, jer nismo imali kaveza. Našao sam je, prorezao rupice da švraće može disati i stavio ga u kutiju, u koju sam prethodno ostavio kruh i vodu. Čim sam ga stavio voda se prolila po kutiji. Ostavio sam ga da se smiri i povremeno provirivao da vidim šta radi. Pokušavao je da izađe iz kutije, ali mu nije u spijevalo. Pomjerio sam kutiju na prikladnije mjesto i ostavio ga. Uskoro se smrklo. Prije odlaska u krevet išao sam vidjeti moje švrače. Kao da se i ono malo smirilo, samo se povremeno čulo klepetanje zdravog krila od stijenke kutije. Od uzbuđenja dugo nisam mogao zaspati. Činilo me sretnim što imam svoju pticu, kojoj će rana uz moju pomoć zarasti. Sutradan, čim sam ustao, požurio sam vidjeti moje švrače. Učinilo mi se da se malo odomaćilo u svojoj novoj kući. Nisam bio siguran da li je nešto jelo. Ponovno sam u priklaniju posudu nasuo vode i stavio u ugao kutije. Razmišljao sam da mu napravim kavez. Imali smo staru kištru, u kojoj smo nosili drva, pa sam došao na ideju od nje napravim kavez. Bilo je to dobro rješenje. Švrače se osjećalo sigurnije i komotnije. Imalo je dovoljno zraka kroz šipile od kištre. Tog dana u školi sam samo mislio šta radi moje švrače i nestrpljivo čekao završetak nastave. Sa oduševljenjem sam drugovima u školi ispričao kakva mi se sreća dogodila. Nadao sam se da će mu krilo zarasti i da ću ga moći prepitomiti. Čim sam došao kući, majka me dočekala na vratima. Zavirio sam u kištru vjerujući da će mi se švrače obradovati. Ali, moje švraće je nepomično ležalo. Pažljivo sam ga dodirnuo. Shvatio sam da je mrtvo. Moje malo švrače je krepalo. Majka me je sažaljivo gledala. Tada sam prvi put u životu shvatio šta je smrt i vidio je svojim očima. Uzeo sam ga u ruku. U bašti, pored šljive iskopao sam rupu i obavio dženazu. Narednih dana obilazio sam to mjesto, kao što ću godinama kasnije, kad odrastem, obilaziti mezare mojih najdražih. Moje malo švrače nisam nikad zaboravio. Njegova smrt me ponukala da neko vrijeme kasnije nabavim sebi par golubova. Majka se malo bunila, ali je pristala. U pravom drvenom kavezu počeli su da radosno guču moji lijepi šareni gaćani, koje sam nazvao Albert i Margareta, po imenima popularnih likova iz romana koji je tada izlazio u nastavcima svakog petka.

ALBERT I MARGARITA

Golubovi

Golubovi su svuda oko nas. Svakodnevno ih vidimo na krovovima naših kuća, dok slijeću u bašte i dvorišta ili se gnijezde pod strehama kuća i pojata. Danas ih je sve manje u urbanim gradskim sredinama, jer nemaju kao ranije povoljne uslove da prave gnijezda i da se gnijezde. O njima nismo mnogo znali, a nije nas ni interesovalo. Bili su nam dragi i s njima nam je dan bio radosniji. Za nas djecu je bio izazov da ih hvatamo i da ih imamo pripitomljene u svom kavezu. Dok smo bili djeca, gađali smo ih praćkama, a kasnije su ih neki obijesni dječaci ubijali vazdušnim puškama tićarkama, što mi je bilo ružno gledati.

Golubovi su prve prepitomljene ptice u Egiptu, prije 10.000 godina, gdje su bile cijenjene kao svete ptice i glasnici Bogova. Prvi su ih počeli uzgajati Grci i Rimljani, pa su tada nastale i različite golubije pasmine, koje su smjeli uzgajati samo plemići, a ostali građani su smjeli držati samo obične poludivlje golubove.

Golubovi oko nas su polu-dilji, a vode porijeklo od divljeg goluba pećinara. Idealno mjesto gdje mogu da se gnijezde i hrane našli su u gradskim i prigradskim naseljima. Mogu da lete 124 km na sat i pređu preko 1000 km dnevno. Veoma su inteligentni, mogu prepoznati ljudska lica, pa čak i naučiti alfabet. Najpozantiji su kao pismonoše i u tu svrhu su korišteni tokom oba svjetska rata. Pretpostavlja se da se orijentišu prema suncu i da osjećaju zemljino magnetno polje. Hrane se sjemenkama biljaka. I ljudi ih često hrane. To predstavlja atrakciju u mnogim gradovima BiH, ali je posebna na sarajevskoj Bašćaršiji, gdje preko cijelog dana slijeću cijela jata, pa znaju prekriti cijeli centralni plato Bašćaršije. Sarajlije i turisti uživaju u njihovoj lepršavoj seansi i bacaju im žitarice koje kupe ili ostatke hrane koju jednu u okolnim ašćincima i ćevapčinicama. Za razliku od Sarajeva, hranjenje golubova je zabranjeno u Veneciji i Beču, kojih i tamo ima.

Procjenjuje se da u svijetu ima oko 260 miliona gradskih golubova. U posljedne vrijeme ih masovno ubijaju, jer se vjeruje da su prenosioci zaraza. Gnijezde se u grmlju i na drveću, a gnijezda izrađuju od klipica koje nađu. Gradski golubovi nose jaja cijele godine i na njima mužjak i ženka leže 19 dana.
Golubovi su bili ukras naših gradova

Sve ovo nisam znao dok sam bio bio u dječačkom uzrastu i imao veliku želju da, kao mnogi moji mještani, imam svoje golubove. Bilo ih je u svim gradovima Bosne i Hercegovine. Bili su ukras naših gradova. A u mom gradu Bosanskoj Dubici i u mojoj mahali, tih godina bilo ih je u svakoj kući. Nekima su bili čak i napast. Bili su to polu divlji, pretežno sivog perja. Slijetali su u naše bašte i dvorišta da traže crviće i mrvice hrane. Tretirali smo ih kao divlje, jer su slobodno živjeli, za razliku od onih koje su neki imali u štalama i kućnim kavezima.

Danas se razlikuju dvije osnovne grupe golubova, ukrasni, u koje spadaju letači, pismonoše, prevrtači, krunaši, gušani, gaćani, lepezaneri… i sportski. Pretežno su bijeli ili šareni. Kod nas je najčešći polu divlji golub pećinar, kojeg ima 15 vrsta. Rasprostranjen je širom svijeta. Perje mu je metalnog odsjaja, pretrežno lugave ili crne boje, a kod nekih sa upadljivim šarama na glavi, vratu, krilima. Ne znam da li je ikom ko ih je imao uspijevalo da ih prepitomi. Meni nije. Pitome golubove se moglo slobodno pustiti iz kaveza. Prelijetali su s kuće na kuću, slijetali na cestu, pridružvali se skupinama drugih golubova i vrabaca. Kada se preko dana izletaju po naselju, predveče se sami vraćaju u svoj kavez.

Želja svakog djeteta bila je imati golubove

Želja svakog djeteta bila je imati golubove. Ali ih nije bilo gdje kupiti, a uhvatiti divljeg goluba i pripitomiti ga, bilo je pravo umijeće. Mi djeca hvatali smo ih zamkom. Zamku smo pravili od kanapa ili najlon konca (laksa). Vežemo je na duži štap, bacimo šaku dvije kuruza da golubove primamimo i skriveni uz kućni zid ili iza ograde čekamo da golubovi slete i da neki od njih stane u okvir omče i počne kljucati žito. Kada se golub nađe u omči, naglo povučemo šap i budemo sretni ako ga uhvatimo ili razočarani kada nam golub izmakne. Obično je uz spretnost bilo potrebno više pokušaja da se golub uhvati. Uglavnom su svi bili sivi ili crni, a samo je poneki imamo na sebi šare.

Prava privilegija za nas djecu, ali i starije od nas, bilo je imati kod sebe pitome bijele ili šarene golubove. Najčešće su to bili lijepi šarani gaćani. Posebno su bili cijenjeni krunaši i lepezaneri, a najcijenjeniji prevrtači. Kad ga vlasnik pusti, on se vine u nebo, uzleti, pa se naglo stopošta prema zemlji u smrtnom skoku, koje smo zvali “salto mortale”. Svako je želio sebi spariti i imati jedan ili više golubijih parova. Oni koju su uzgajali golubove, neke su prodavali ili ih trampili sa drugima

Albert i Margarita

Kao i druga djeca, imao sam žarku želju da imam par bijelih ili šarenih golubova. Svaki mjesec, svaki dan želja je bila veća, naročito od onih dana kada mi je krepalo švrače, koje sam našao polomljenog krila. Kad god mi se pružila prilika da vidim nečije golubove, išao sam. Za mene je zaista bio doživljaj vidjeti ih kako u šupi prelijeću iz kaveza u kavez, lepršaju šarenim krilima iznad naših glava, sljeću na glavu i s dlana nam kljucaju ponuđena zrna kukuruza. Jednoga dana i moja se želja ostvarila. Jedan od komšija mi je poklonio šarenog goluba. To mi je bio jedan od nadražih poklona koje sam u djetinjstvu dobio. Naparavio sam mu kavez, smjestio ga. Satima sam sjedio pored kaveza gledajući ga kako se kreće kroz kavez i kljuca zrna kukuruza koje sam mu stavio. Želio sam da ga čujem kako guče, ali se to nije dogodilo. Rekli su mi da je tužan jer je sam. Pretpostavio sam da je mužjak, pa sam krenuo u potragu da mu nađem ženku, da ga sparim. Kada mi je to uspjelo, počela je naša idila. Niko nije bio sretniji od mene. Mojim golubovima nije trebalo dugo vremena da se upoznaju i približe jedno drugom. U prvo vrijeme mislio sam da se tuku, ali sam se brzo uvjerio da su se zbližili i da počinju da se vole. Trebalo je da im dam ime. Tih dana bio sam opsjednut čitanjem romana koji su izlazili u nastavcima, a kupovala ih je u novinskom kiosku svakog petka jedna moja starija susjeda. Čim ona pročita nastavak od te nedelje, davala ga je drugim komšijama. Nakon par dana roman je dolazio i do mene. Glavni likovi romana bili su princ Albert i kneginja Margarita. Nisam se dvoumio ni minute. Ovi likovi iz romana bili su mi toliko dragi, da sam svom golubu koji je bio krupniji, pa sam pretpostavljao da je mužjak, dao ime Albert, a sitnijem, za kojeg sam mislio da je ženka, dao ime Margarita. Živjeli su sretno Albert i Margarita. Počeli su da radosno lepršaju kroz kavez, guču, ljube se. Nakon nekog vremena odlučio sam da ih malo pustim iz kaveza, vjerujući da su se pripitomili. Stajali su dugo na krovu naše kuće, prelijetali na krovove susjednih kuća i opet se vraćali. Cijelo to popodne strepio sam od straha da se neće htjeti vratiti. Bacao sam im zrna kukuruza u dvorište, nedaleko od kaveza, a oni su slijetali i u društvu divljih golubova iz komšiluka kljucali zrna i vraćali se na kućni krov. Kako se primicala noć moj strah je bio sve veći. Na moju sreću, u rani sumrak, vratili su se i ušli u kavez. Moja sreća je bila potpuna. Od tada sam ih puštao svakoga dana, a oni se predveče vraćali. Moji golubovi su bili sretni. Uživao sam gledati ih kako se udvaraju jedno drugom, kako glasno guču, kljucaju jedno drugo po vratu i ljube se. Sa njma sam dijelio njihovu sreću. Očekivao sam da će uskoro snijeti jaja i početi da ležu mlade. Nažalost, to se nije dogodilo. Jednoga dana, izlazeći iz kuće, vidio sam kako moj Albert i Margareta, kao više puta do tada, slijeću na cestu ispred moje kuće i zajedno sa više drugih golubova i vrabaca kljucaju žito koje se na cestu prosulo iz nekog vozila. Upravo u tom momentu cestom je velikom brzinom našao tereni kamion sa prikolicom. Golubovi su zalepršali krilima i razbježali se. Kada je kamion otišao u oblaku prašine koja se podigla vidio sam kako leprša golubije perje, a jedan se golub trza u samrtničkom ropcu i samo sve slabijim pokretima krila daje posljednje znake života. Dotrčao sam do njega podigao ga i u njemu prepoznao mog Alberta. Ne znam da li sam do tada ikad osjetio takvu bol. Srce mi je zalupalo, hoće da pukne. Oh, kakav me očajnički bijes obuzeo prema vozaču kamiona, koji je tako bezosjećajno i nemilosrdno uletio u malo ptičije jato, koje je samo željelo da popravi još jedan ljudski nemar, s ceste pokupi prosuto žito i utoli glad. Čak i onda kada mi je, prije nepunu godinu uginulo malo švraće, nisam bio tako ojađen. A prvo pitanje je bilo šta će sada Margarita? Kako će živjeti bez svog dragog? Tog dana i nekoliko narednih u mojoj kući je bila opšta žalost. Svi smo bili teško povrijeđeni i tužil. Toliko smo zavoljeli našeg Alberta i Margaritu, da su postali nedijeljivi, čak povlašteni, dio našeg domaćinstva. Ljubili smo ih u kljun i tepali im kako maloj djeci.

Tog dana bio je tužan i naš komšiluk. Znali su da imamo golubove i sami, kao mi, uživali gledati ih u letu iznad naših glava, naših dvorišta, na krovovima naših kuća. Ali najtužnija je bila Margarita. Njena bol je bila neutješna. Samovala je i tugovala u kavezu, na kojem su vratanca uvijek bila otvorena, ali nije izlazila. Iz kaveza se nije više čuo radosno gugutanje, nije se čuo golubiji pjev, nisu više lepršala krila iznad naših glava. Pokušao sam da joj nađem zamjenu za njenog Alberta, ali nije išlo. Već drugi dan novi mužjak je nepovratno odletio, a Margarita opet ostala sama. Ali moj pokušaj da joj pomognem da nadomjesti izgubljenu ljubav, uz pomoć uzgajivača golubova iz susjedstva, doveo me do neshvatljivog saznanja. Naime, tek tada sam saznao da sam sve do tada bio u potpunoj zabludi. Sve do tada sam mislio da je moj krupniji golub bio mužjak, a sitniji ženka. Da nije bilo nesreće nikad na bi saznao da su s nama živjeli Albert i Margarita sa zamjenjenim identitetom.

Tek neko vrijeme kasnije Margarita je izašla na krov. Bio sam neizmjerno srećan, vjerujući da je savladala svoju duboku bol. Dugo je stajala na krovu naše kuće, kratko odletjela preko ceste na krov naše prve komšinice tete Džefince i vratila se. Gledao sam je sa strepnjom i zebnjom. Kada se vratila u kavez, u meni je nekako laknulo. Povjerovao sam da se moja Margarita konačno vratila u život. Izlazila je i vraćala se nekoliko narednih dana. Jednoga dana, nije se više vratila. Njen kavez je ostao prazan. Tugovao sam danima. Nikad neću saznati da li je otišla tražiti svoju vjernu ljubav, svog princa Alberta, ili utjehu u novoj ljubavi.

Rastanak sa Albertom i Margaritom nikad nisam prebolio. Možda ćete čitajući ovo povjerovati da sam sišao s uma. Ali je bolna istina, da su moj obraz i sada oblile suze. Moja tuga živjela je u meni svih ovih godina. Čekala je preko pola stoljeća da je makar ublažim s ovom pričom o princu Albertu i princezi Margariti, koju sada dijelim s vama. Više nikad nisam ni pomislio nabaviti i držati golubove. Alberta i Margaritu nikad nisam prebolio. Uvjerljiv dokaz su ove suze, koje nezaustavljivo liju, a ja ih i ne pokušavam brisati.

Burlington, 22.2.2020

Zijad Bećirević

Šejtani i ugursuzi

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

PJESMA ROĐENDANSKA OD TUROMANA RANKA

Posted: 21. Februara 2020. in Intervjui

Šarmantnog Dubičanca Turomana Ranka Dubičani znaju kao inspektora šumarstva i pjevača zabavnih melodija, kojeg smo rado slušali u Kosovića bašti, Staklenjaku, na kulturnim manifestacijama i tamničenju gradova Bosanske Krajine. Iako je već u godinama, i sada nas obraduje svaki put kad čujemo njegovu novu muzičku numeru. Iz njega uvijek zrači vedar duh, optimizam i ljubav za sve ljude. On je veliki sin i zaljubljenik Bosanske Dubice. Bio je solista, ali se rado sjećamo njegovih dopadljivih izvedbi sevdaha u duetu sa popularnim dubičankama Zekijom Ćuturić, Zekijom Hodžić. Najradije pjeva o Dubici i Dubičanima.

Ali Ranko je mnogo više od pjevača i kant-autora. On je pjesnik, romantičar, sanjar, plemenita srca i dobre duše. Stihovi i rime teku iz njega kao voda iz česme. Poznajem ga od šezdesetih godina prošlog vijeka. Zajedno smo radili u dubičkoj opštini, on kao inspektor šumarstva, a ja kao šef općinskog budžeta. Često mi se javi preko FB i obraduje me nekom svojom izvedbom, za koju sam siguran da bi je rado slušali i svi koji ga poznajete i ne poznajete. Jedno vrijeme živio je u Samoboru, a sada najviše vremena provodi u Bosanskoj Dubici, u kojoj još uvijek ima vjerne prijatelje, za koje je srcem i dušom vezan. Za ovu prigodu predstavljam vam njegovu pjesmu koju mi je u znak prijateljstva posvetio za moj 77, a valorizovao za moj 78. rođendan. Pitam Ranka da pjesmu objavim, a on je ovim rimama najavi:

Objavi je, gdje god želiš,
da sve ljude razveseliš.
Jer, previše je Ziko tuge,
k’o bolesti teške duge.
Treba pjesme i meraka,
da se tjera muka svaka,
Što ne može medicina
izliječiće pjesma fina.
Pjesme stare
liječe nove rane,
kad slavimo naše rođndane.
O tebi će biti još pjesama
od tvog druga Ranka Turomana.
Dugo živ i sretan bio
sa svojima se veselio.
I rođendan, kad ti sutra dođe,
u veselju neka tebi prođe.
Proslavi ga u sreći i veselju,
da ispuniš svaku svoju želju.
Pisao bi dugo, bez prestanka,
primi pozdrav od jarana Ranka.

Naša Una nije bistra više,
jer je mnogi jadnu ostaviše.
Una tužna tužan pozdrav šalje,
Dubičana iz dana u dan sve manje.
Otišlo je, svak se tome čudi,
otišlo je tri hiljade ljudi.
Dubica je, Ziko, opustila,
nije više, kao što je bila.
Sad i Ada tužna, jadna, drijema,
u njoj cura ni momaka nema.
A čega sve nema, ne pitaj me Ziko,
na sve ovo ja naviko.

PJESMA ROĐENDANSKA OD TUROMANA RANKA

Evo sutra sretnog dana, evo tvoga rođendana.
Proslavi ga u veselju i ispuni svaku želju.
Puno sreće, puno zdravlja, nek se tako sve nastavlja.
A godine nek prolaze, rođendani nek dolaze.
U veselju nek svi prođu i unuci novi dođu,
pa ti s njima dođi ‘vamo, u Dubicu da pjevamo.
Amerika velika je, al’ Dubica najljepša je.
Zato brzo ‘vamo kući, u našoj Uni reum liječi,
pa da možeš potrčati s unucima,
na adi se igrati s njima.
Na Brljavku njih dovedi, gdje se kup’o dido sijedi.
Kaurkinje gdje si gled’o, u neku se i zagledo.
A neku si i safat’o – Šta sad kažeš Ziko na to?
To sam moro Ziko reći, nemoj sada to poreći.
To je nekad tako bilo, unucima biće milo.
Još o djedu priče kruže, to je tako stari druže.
Najljepša je Unska voda, kod Zajkina parabroda.
Tu se djeca plivat’ uče, djedovi ih tu nauče.
Malo vode progutaju, dok sa djedom zaplivaju.
Ovi dani tvoje sreće, zaboravit’ se nikad neće.
Evo pjesme, dragi Ziko, na kakvu si već navik’o.

Moj odgovor:

Hvala Ranko, od srca – onako, jer takve rime ne sklada svako.
Piše ih onaj ko dušu ima, i ljubav iz srca velikodušno dijeli svima.
Zdrav nam i sretan uvijek bio, Dubicu našu pjesmom proslavio.

Zijad Bećirević

Da li su se Bošnjaci u vlasti

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Milorade! Na Tvoje jučerašnje “Good bye BiH, welcome RSexit” najprije ću reagirati na način na koji je svojevremeno jedan sarajevski mangup i potom poznati estradni menadžer na pismo koje mu je uputila majka njegove djevojke, osporavavši tu vezu, uzvratio tako što je najprije ispravio gramatičke i pravopisne greške, te poštom joj vratio pismo. Dakle, uz svu bruku koja gotovo svakodnevno prati tvoj lik i djelo posljednjih skoro deceniju i po, sada si sebi dozvolio i taj luksuz da na “ljevčanskom engleskom” pokušaš poentirati u izlivu mržnje prema državi u kojoj si rođen i koja ti daje plaću. Da, slab ti je engleski, Milorade! Vidi se da dugo nisi bio u Americi pa ti je iz uha ishlapio eho govora ljudi tog govornog područja. Što se onda brukaš, Milorade? Što se nisi obrattio na ruskom, bilo bi prirodnije i više bi priličilo tvome liku i djelu? Toliko o tragikomičnom dijelu ove priče.

Ali, ako ćemo ozbiljnije, onda treba biti realan i priznati da još uvijek imaš bijele figure u rukama s obzirom da u proizvodnji ovakvih kriza imaš partnere u Čoviću i Izetbegoviću, pogotovo u izbornim godinama kao što je ova. Dalje, osim što imaš stoprocentnu podršku u svojim antibosanskohercegovačkim radnjama u Čoviću, ide ti naruku i što neme opozicije u Rs-u, zatim što u tom Sarajevu nema državnika koji će reagirati na pravi način na tvoje i Čovićeve provokacije i rušenje Države BiH, a posebno ti kao takvom odgovara odnos tzv. međunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini u kontekstu slaganja kockica na zapadnom Balkanu. Itekako ti odgovara što ti vjetar u leđa daju Vučić i patrijarh SPC Irinej, po mnogima (i po meni), glavnim faktorima nestabilnosti na Balkanu. A najviše tebi i takvima kao ti odgovara što BiH ima ovakvo pravosuđe jer da je neovosno i profesionalno ti i mnogi drugi bili bi na nekom drugom mjestu, a ne tu gdje ste sada. To su tvoje bijele figure, ali ne pobjeđuju uvijek oni s takvim figurama.

Nije zgoreg i tebe i javnost podsjetiti na ono što i kako si govorio nekad, što potvrđuje i ovaj prilog:

Šta ti je onda trebalo da kreneš nekim drugim putem, sa kojeg nema povratka? Da si ostao onakav kakvim si se predstavio u ovom videu, imao bi šansu da postaneš pozitivna historijska ličnost Bosne i Hercegovine, naroda kojem pripadaš pa i cijelog regiona. Ovako, put kojim si nastavio, a on je put ultranacionalizma, ksenofobije, neonacizma i proizvodnje kriza, vodi ka samo jednoj destinaciji: deponiji historije tih prostora i šire!

Na kraju, tvoj posljednji gaf izgovoren, kako rekoh, na “ljevčanskom engleskom”, te zaključke NS RS, od kojih mnogi znače paralizu državnih institucija i cijele Države a neki su provodivi samo izmjenama Ustava BiH,  treba ipak shvatiti ozbiljno. Jeste, Bosna i Hercegovina je u najvećoj krizi od Dejtona do danas i kao nikad do sada ugroženi su njeni temelji. Ali, unatoč svemu tome, na tvoju i mnogih drugih unutarnjih i vanjskih neprijatelja žalost, vjerujem da će Bosna preživjeti bilo zbog zbijanja redova svih probosanskih političkih, akademskih i građanskih kapaciteta i subjekata, bilo zbog dometa zakona metafizike. U ovo prvo ne vjerujem, već u ovo drugo. Ali, u svakom slučaju, Bosne će biti, moj Baja! A ti si svoj put sam izabrao pa onda, bit će po onoj – “sam pao, sam se ubio”!

Bedrudin GUŠIĆ

Grunt Bosne i Hercegovine je 1/1!

Posted: 16. Februara 2020. in Intervjui

Država Bosna i Hercegovina je predmet beskorpuloznih napada korumpiranih političara, prije svega Milorada Dodika i Dragana Čovića. Račun za naplatu 25 godišnjeg dernečenja po BiH pristiže onog trenutka kada pravna država zaživi. Zato je njena destibilizacija i naravno disolucija jedini način da se izbjegne odgovornost i pravda.

Dodikove blefove i prijetnje o nekom novom referendumu slobodno možete okačiti mačku o rep. Nakon ekonomske devastacije manjeg bh. entiteta, gušenja građanskih sloboda, naoružavanja entitetskog policijskog aparata, brojnih malverzacija i korupcija na red je došla država. Državna imovina pripada državi a ne entitetima sviđalo se to Dodiku i njegovim sljedbenicima ili ne. Odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. BiH je titular koja raspolaže sa kompletnom imovinom što bi trebalo biti u interesu svakog lojalnog bh. građanina.

Olako se zaboravlja činjenica da je upravo Dodik bio, nedavno, jedan od potpisnika Akcionog plana za članstvo BiH kao preposlednjoj stepenici prije ulazka u NATO. Uprkos odlukama bh. entiteta NSRSa o vojnoj neutralosti ništo se nije desilo.   Za Dodika je sada Ustavni sud „političko tijelo i mjesto špekulacija“ koje je još uvijek ostalo van domašaja njegovog političkog uticaja. I naravno krivci su mu strane sudije koji dolaze iz pravno uređenih država i donose racionalne odluke.

Panika koja vlada u redovima državnih neprijatelja proizilazi iz njihove fijasko politike prema kojoj su se jasno odredile kako USA tako EU. Dodik bi u EU, slaveći ratnog zločinca Ratka Mladića a Čović, slaveći protagoniste udruženog zločinačkog poduhvata. Samo naivni mogu prihvatiti njihovu podlu igru zagovaranja europske BiH tražeći od te iste EU da se prilagodi njihovim glupostima. Međunarodna zajednica se jasno izjasnila da BIH treba da bude uređena kao građanska država po kojem građanin i pojedinac crpi i uživa prava kao građanin i pojedinac a ne kao pripadnik jedne etničke zajednice. I Dodik i Čović se „vade“ na specifičnosti konstitutivnosti Bosne i Hercegovine bez da kao primjer te istu specifičnosti primjenjuju u Republici Hrvatskoj i Srbiji. Zar princip konstitutivnih naroda u bivšoj SFRJ nije važio i u Republici Srbiji i u Hrvatskoj? BiH na svom evropskom putu mora ispunjavati evropske standarde i principe a garantiranje građanskih prava je jedan od principa od kojeg Europa nikada neće odustati.

Građanska Bosna i Hercegovina je jedina opcija koja nas vodi iz stanja bijede, siromaštva, kriminala i korupcije u pravnu uređenu i srednje razvijenu državu u kojoj će se svaki njen građanin osjećati kao svoj na svome na svakom njenom pedlju, gdje su svi njeni građani ravnopravni pred zakonom i jednaki u pravima. Nikakvi etnički identiteti ne mogu biti garanti uživanja većih ili manjih prava od bilo kojeg drugog bh. sugrađanina. Na ovom principu su izgrađene gotovo sve demokratski uređene zemlje svijeta. Upravo ovo načelo omogućuje BiH da pripadnici doslovno svih njenih etničkih grupa postanu integrisani i funkcionalni dio jedinstvene bh.nacije i da dijele zajednički identitet baziran na Ustavu, državljanstvu i tradicionalnim vrijednostima a ne na prebrojavanju krvnih zrnaca.

Duboko vjerujem u koncept građanske države kao jedinog modela koji određuje našu bolju budućnost i garantuje nepovredivost bh. grunta. Na tom putu glavne prepreke leže upravo u hegemonijskim i zadrtim politikama Srbije i Hrvatske koji preko svojih marionetskih režima, pod plaštom zaštite „konstitutivnosti“ destabiliziraju državu Bosnu i Hercegovinu i onemogućavaju njen evropski put.

Mr. sci. Edin Osmančević

 

 

 

Mosfaš

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Virusi

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.


Današnji susret dvojice glavnih razbijača Bosne i Hercegovine, Dodika i Čovića, sa njihovim pripadajućim lešinarima u Istočnom Sarajevu, neodoljivo me je podsjetio na susret njihovih prethodnika i političkih uzora Karadžića i Bobana u Grazu 5. maja 1992. na kojem su načinili sporazum o podjeli naše zemlje. Poslije toga znamo šta se dešavalo sa Bosnom i Hercegovinom te kako su završila ta dvojica kvislinga kao i njihovi krvavi projekti. Da podsjetim šta se desilo danas: pa lideri SNSD-a i HDZ-a sa svojim trabantima su odlučili da blokiraju rad institucija države Bosne i Hercegovine dok se ne ispune njihovi ucjenjivački zahtjevi. A oni su da se donese Zakon o izmjenama i dopunama zakona o radu Ustavnog suda BiH (čitaj: da se odstrane strane sudije iz istog) te da se izmijeni Izborni zakon (čitaj: po rasističkom modelu tog istog Čovićevog HDZ-a). Dakle, od danas pa do daljnjeg ne rade institucije zakonodavne i izvršne vlasti Države, odnosno, ne radi – Država. Klasični državni udar a samim tim i teško krivično djelo!

Ko je na potezu? Mnogi, a prije svih Tužilaštvo Bosne i Hercegovine koje po službenoj dužnosti treba da podigne optužnice protiv Milorada Dodika i Dragana Čovića kao glavnih planera i izvršitelja ovog teškog krivičnog djela, kao i svih drugih koji su im pomagali u tome.

Da li je realno očekivati da će se Tužilaštvo BiH konačno umiješati u svoj posao? Naravno da nije!

A zašto nije? Zato što je pod političkom kontrolom i ove dvojice kvislinga i što je na vrhu piramide bh. pravosudnog sistema jedan Milan Tegeltija, koji, osim što mu je dokazana najmanje jedna korupcijska afera („Potkivanje“), danas otvoreno izjavio da će se „povinovati svakoj političkoj odluci…“ Crna zemljo, otvori se! Pa ima li igdje na svijetu da jedan najviše pozicionirani djelatnik pravosuđa javno prizna da nije neovisan?! Znali smo i od ranije čiji je Tegeltija igrač, a danas je i lično potvrdio da nije neovisan što po prirodi posla te ustavnim i zakonskim regulama bi MORAO biti.

Ko je još na potezu? Pa vjerovatno neko izvana ali s obzirom kakva iskustva imamo sa tzv. međunarodnom zajednicom, posebno sa OHR-om i posebno sa Inzkom koji je redovno zabrinut, „daj Bože šćeri da te aga uzme…“

Ovakav udar na temelje BiH nije viđen od rata na ovamo. Udarat će oni i jače i razornije ako ih se sada ne presječe! Taj trenutno najomraženiji politički lik u BiH Dragan Čović, kao dosljedni rusofil, tek se vratio iz Rusije gdje je išao po domaći zadatak i zato mislim da će on, skupa sa Bajom, udarati jače na Državu! Ne da bi štitio prava bh. Hrvata, kakvim se pokušava predstaviti, nego da bi realizirao plan Mate Bobana spomenut u uvodu ovog teksta. A u taj plan nije uključen biskup Franjo Komarica i ono malo Hrvata u Banja Luci i Rs-u, niti Hrvati u Tuzli i Sarajevu, nego oni koji žive na prostorima BiH s kojima bi se podebljala „kifla“. Da je tome tako potvrđuje i današnja izjava baštinika UZP-a, rusofila i nekadašnjeg Jugoslovena Dragana Čovića kojom je odbio da komentira tvrdnju biskupa banjalučkog da se „u Rs-u otima zemlja od tamošnjih katolika….“

Također, vidjet ćemo kako će Mile i njegova kalakotra proći u subotu u Beogradu gdje kao đaci-prvačići idu po svoje mišljenje kod Vučića, a po pitanju aktuelne krize u BiH kojoj su izvođači radova.

U svakom slučaju, agonija traje i ne zna se hoće li i kada prestati.

Bedrudin GUŠIĆ

Mostarske tribine

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

Ovo nije prvo javno predstavljanje lika i djela Bekira Bešića od strane ovog autora, ali za one koji ga ne poznaju, ukratko ću ponoviti: da je Bekir Bešić rođen 20. januara 1938. u Bosanskoj Otoci, da je po struci geometar te najveći dio svoje stručne karijere, pa i života, je proveo u Banja Luci. U vrijeme prije 90-tih te u prvim godinama posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća volonetrski je bio stručni suradnik Odbora (danas: Medžlisa) Islamske zajednice Banja Luka a samim tim i neposredni suradnik potpisnika ovih redova. Dao je nemjerljiv doprinos u zbrinjavanju zemljišno-knjižne dokumentacije na slobodnu teritoriju u vrijeme agresije na R BiH, čemu sam lični svjedok. Krajem 1993. morao je napustiti Banja Luku i skrasio se u Švedskoj, a nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nastanio se u Sanskom Mostu, gdje provede nekoliko mjeseci u toku godine. U međuvremenu imao je nekoliko uzastopnih porodičnih gubitaka, poprilično je narušenog zdravlja, ali to mu nije bila prepreka da prestane sa svojim, rekao bih sada, životnim djelom – izradom mapa o porušenim i oštećenim vjerskim i sakralnim objektima te koncentracionim logorima u BiH 1992-1995 u čemu mu je pomagao Medžlis IZ Sanski Most. Imao je nekoliko samostalnih izložbi a bio sam 2002. godine posrednik između Bekira Bešića i Andrasa Riedlmayera, direktora Dokumentacionog centra za islamsku arhitekturu pri Harvard University u bostonskom predgrađu Cambridge i svjedoka na strani optužnica u nekoliko predmeta pri Haškom tribunalu.


I danas dobijam dvije depeše od Bekira: prvo vijest da mu je na Ahiret preselio mlađi brat Ismet koji je živio u Bosanskoj Gradišci te pošiljku čiji sadržaj čine prikladna brošura mapa porušenih i oštećenih vjerskih i sakralnih objekata te koncentracionih logora u BiH 1992-1995, zatim dva pisma Andrasa Riedlmayera i popratno pismo pisano rukom upućeno meni. Na neke dijelove pisma, čiju kopiju ovdje također prilažem, nisam mogao ostati ravnodušan i emocije su proradile.





U svakom slučaju, poštovani čitatelji, pred vama su dokumenti koji trajno svjedoče o karakteru rata u BiH 1992-1995 i oni imaju posebnu vrijednost pogotovo sada kada smo svjedoci novih nasrtaja aktuelnih baštinika djela ratnih zločinaca 1992-1995 da redefiniraju karakter rata u našoj domovini. E, neće moći!

Bedrudin GUŠIĆ

SDP,NS22

Klikom na gornji link otvorit će vam se autorski tekst gospodina Milana Jovičića.

 


SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

U srijedu 5. februara 2020. godine aktivisti Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) prisustvovaće komemoraciji i polaganjem vijenca odati počast sarajevskim civilima koji su 5. februara 1994. godine stradali na pijaci Markale od strane Vojske Republike Srpske (VRS) tokom opsade grada Sarajeva za vrijeme rata protiv Bosne i Hercegovine.
U prvom masakru na Markalama 5. februara 1994. godine ubijeno je 68 sarajevskih civila, a ranjeno 144. Masakr se dogodio između 12:10 i 12:20 sati kada je minobacački projektil ispaljen sa srpskih položaja pao u prepunu gradsku tržnicu Markale. Spasioci i ostali radnici Ujedinjenih Nacija (UN) su brzo stigli da bi pomogli brojnim civilnim žrtvama, dok su snimci događaja brzo postali glavne vijesti širom svijeta.
Masakr na Markalama je ratni zločin koji je još jedan u nizu dokaza nečovječnosti, brutalnosti i apsurdnosti cjelokupnog rata u Bosni i Hercegovini. Ovaj masakr, kao i sama opsada grada Sarajeva, koja se dogodila na samom kraju dvadesetog vijeka, predstavljaju čin za svaku osudu. Obilježavanje stradanja civila na Markala treba biti i ostati iskonski čin borbe protiv neljudskosti i zaborava svega onog zlog što se Sarajevu događalo u ne tako davnoj prošlosti.

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava, kako bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina. To je afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.


Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK)
Удружење за друштвена истраживања и комуникације (УДИК)
Association for Social Research and Communication (UDIK)

PRESS SLUŽBA / ПРЕС СЛУЖБА / PRESS SERVICE

Tel: +387 (0) 61 335 784
Email: official.udik@gmail.com
UDIK WEB