Dakle, kockice su se posložile kao u najbolje režiranom filmu, sa fantastičnim tajmingom: najprije je Izetbegović bio sa Plenkovićem u Dubrovniku, koji susret je iz Mostara pozdravio Čović. Treba li biti sada hajvan ili idiot pa ne pretpostaviti o čemu su razgovarali premijer Hrvatske i predsjednik jedne bh. stranke?! Pa siguran sam da nisu pričali o turističkoj ponudi Dubrovnika, niti o otetoj bh. imovini u toj zemlji koja Bosni pripada po osnovu sukcesije, niti su pričali o krađi hidropotencijala iz Buškog jezera od strane Hrvatske.., ama pričali su, naravno, o izmjenama Izbornog zakona a gdje god taj Žuti pregovara, on ide sa svojom pogubnom i izdajničkom sintagmom “ako hoćeš da nešto dobiješ, moraš nešto i dati…” Naravno, on trguje Bosnom po regionu i drugdje kao svojom babovinom.

I samo dva dana nakon tog susreta Dodik je bio kod svog šefa Vučića u Beogradu nakon kojeg je obznanjeno da je pobunjeniku iz Laktaša naređeno da se on i ostali predstavnci Srba iz Rs-a vrate u institucije BiH. Naravno da Vučiću, kao jednim od glavnih kreatora kriza u regionu, pa samim tim i u Bosni, nije palo na pamet da zatraži od Dodika da ponište zaključke NSRS od 10. 12. 2021. koji vode u secesiju manjeg entiteta. Ali, vraćanje srpskih predstavnika u institucije BiH treba tumačiti jedino kao novu rundu bh. krize ali sada unutar samih njenih institucija gdje će Dodik i njegovi parlamentarci čniti sve na opstruiranju i daljnjim blokadama. No, nije sada to glavni point, već prozirna namjera kreatora da se reuspostavi rad Parlamentarne skupštine BiH kroz koji treba progurati dogovor Plenković-Izetbegović u Dubrovniku kojeg je Čović unaprijed pozdravio a sada već najavljuje izmjene Izbornog zakona “pod hitno”. To je suština ove priče čiji su idejni tvorci režimi u Beogradu i Zagrebu i na što jepristao Izetbegović a koji, valjda je to i posljednjoj budali jasno, slijede dogovor Milošević-Tuđman iz Karađorđeva.

Da bi prošla izmjena Izbornog zakona treba se izvršiti prethodbna izmjena Ustava, a da bi to prošlo potrebno je da za to glasa dvotrećinska većina u Zastupničkom domu PS BiH, onosno slovom i brojem 27 ruku. Toliko ruku nemaju skupa SDA, HDZ i SNSD i sada će biti zanimljivo pratiti ko su ti ostali koji će dići ruku za izmjenu Ustava i Izbornog zakona koji u konačnici znači Treći entitet a potom i kraj Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države. Ali, ovoga puta za tako nešto nećemo imati razloga upirati prstom u Beograd, Zagreb, Brisel, Moskvu, Washington.., već u domaće izdajnike.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Osjećaji me ne varaju, „Veritas amare est / Istina je bolna „ da, kako za koga.

Svi su izgledi da nam sudbinu kroje upravo naši susjedi i komšije, koji su nas i sa istoka i sa zapada, svojom agresijom, nastojali i prije vremena uništiti.

Dakle, na javnoj sceni su i Aleksandar Vučić i Andrej Plenković, danas i zvanični nasljednici i mirnodopski izvršioci svega onoga, što se u vrijeme agresije nije ostvarilo do kraja, prema ideološkoj platiformi njihovih mentora iz Karađorđeva, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića.

Da li smo mi Bosanci i Hercegovci, istinski, sve ove godine od Dejtona do današnjih dana  bili vični i sposobni da prozremo sve njihove nakane i da osjetimo ; „ šta nam se to iza brda valja „.

Ne i nismo, budimo realni i dovoljno samokritični, uzroke naziremo, ali će mo posljedice kao građani ove napadnute države svi zajednički bolno osječati.

Mi mostarci već godinama to ponajbolje i osjećamo, jer je naš grad, istinski , prema tim principima vladavine već poodavno podijeljeni grad, ma koliko ga nastojali „ lažno „ prestavljati javnosti na turistički način, ljepote i blagostanja.

Pitam vas, da li je neko javno ugledao ili pročitao sačinjeni i usvojeni sporazum za Mostar, između dvije vladajuće stranke, tutorske i diskrimin9irajuće u ovome gradu, HDZ i SDA i njihovi čelnici sa kadrovima na vlasti, sa svim nivoima u Federaciji i državi.

Odgovor je sasvim jasan, bar nama dobrim poznavaocima prilika u gradu Mostaru i državi Bosni i Hercegovini.

Zašto, upravo sada oko Izbornog zakona, čelnik HDZ-a Dragan Čović, poziva se na ovaj Sporazum i njegovo izvršenje, koje bi ihz zadovoljavalo.

Kako su se poslije postignutog sporazuma izjašnjavali prestavnici SDP-a mostarskog;

„Dakle, SDA i HDZ su odabrali model, mi smatramo da su ga odabrali stranačkim ‘kalkulatorom’ i da je on suprotan onome što je Mostar bio u prošlosti, kao multietničan, jedinstven grad. Radi se o dogovoru koji je napravljen da oni i dalje vladaju svako svojim dijelom grada“, izjavio je predsjednik SDP-a Mostar, Arman Zalihić.

Ugledni mostarski Univerzitetski professor Slavo Kukić, izjavljuje;

“ Dogovorenim rješenjem se „cementira postojeća podjela Mostara“.

„Ona se još više pojačava, jer se ovim rješenjem gubi u ustroju grada institut centralne zone. Centralna zona nestaje kao izborna jedinica, a njezinim građanima se, po uzoru na građane Distrikta Brčko, dopušta mogućnost da glasuju ili u istočnom ili u zapadnom dijelu Mostara“, pokašnjava Kukić.

Kao građani svoje jedine domovine, naše Bosne i Hercegovine, budimo svjesni današnjih činenica i tajnih susreta, Bakira Izetbegovića i Andreja Plenkovića u Zagrebu i Dubrovniku, kao i Milorada Dodika sa Aleksandrom Vučićem u Beogradu .

Pitajmo se, da li je to naša “ ledena gruda “ koja nam se iza brda valja, da ponovno udari na našu domovinu i njene građane.

Tako  predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) Dragan Čović smatra da postoji mogućnost dogovora s predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bakirom Izetbegovićem o izmjenama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine.

“Optimistični sam realista. Ako osobno ne vjerujem da je moguće napraviti dogovor, onda ne mogu ni predstavljati narod u razgovorima s kolegama, ali i međunarodnom zajednicom. Izborni zakon sada se treba riješiti, to je minimum”, izjavio je Čović za “Večernji list”, izdanje za BiH.

Da li je našoj javnosti dovoljno i znano, “ Šta je to njegov minimum “.

HDZ i njegovi čelnici u BiH i Hrvatskoj, upravo zagovaraju, isključivo, etničku, nacionalnu ili još jasnije nacionalističku podjelu i odlučivanje, ovim novim Izbornim zakonom.

To je upravo, u suprotnosti sa željama i nastojanjima našeg većinskog građanskog stanovništva, da se jednom i trajno ustroji građanska država sa svim važećim civilizovanim i demokratskim proncipima, ravnopravnosti i socijalne pravde.

Nije više niti potrebno pisati ili govoriti o njihovim HDZ-ovim željama i nastojanjima, vaskrsnuća njihove zločinačke tvorevine Herceg Bosne, u čemu im podršku pruža i njegov “ rušilački blizanac “ guslar iz RS-a, Milorad Dodik.

Istovremeno, ovih dana, taj velikosrpski izrod svoga roda Milorad Dodik, odlazi u Beograd kod svoga mentora  Aleksandra Vučića na konsultacije i podršku svojim suludim idejama, koje je nametnuo svome “ stadu “u Republici srpskoj.

Ukoliko je tačno, kako to prenose mediji, Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zatražio je od srpskog člana Predsedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorada Dodika i svih političkih snaga u bh. entitetu Republika Srpska (RS) da učestvuju u radu institucija u Bosni i Hercegovini, saopšteno je iz Vučićevog kabineta 14. januara.

Vučić je zamolio Dodika da se srpski predstavnici vrate u bh. Institucije.

“Naprotiv, moja molba je da sto gde treba da sede predstavnici RS ne bude prazan i da se na najbolji mogući način bore za interese entiteta i srpskog naroda”, rekao je Vučić, navodi se u saopštenju.

Dodik o sastanku sa Vučićem, izjavljuje ; “ ISLAMSKI EKSTREMISTI, MUSLIMANI HOĆE DA DODATNO SATARU RS “

“Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik nakon današnjeg sastanka u Beogradu sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem kazao je da ga je informisao o tome kako imaju “problemi kada je riječ o ostvarivanju dejtonskih prava u Bosni i Hercegovini i da zvaničnici Republike Srpske ništa drugo i ne traže”.

Nama, građanima ove nam domovine BiH, sasvim je jasno i nedvosmislena činjenica, da ovaj veliko srpski nacionalista i njegova stranka SNSD sa svojim koalicionim partnerima u RS-u, nastoje i žele ustrojiti svoju državicu i pripojiti se “ srpskom svetu “ fantazirajuće velike Srbije.

Tako bi se ove državice “ genocidno- zločinačke “ pripojile velikoj Srbiji i bivšoj NDH-aziji, ukoliko bi im uspjelo da stvore nacionalistički Izborni zakon, koji bi im omogućio da oni izaberu i svoje nacionaliste u system vlasti i tako bi olakšali realizaciju svojih suludih ideja.

Mitomanija u srpskoj tradiciji ima duboke korijene, i ona se stalno miješala sa sadašnjošću. Mit svih mitova kod Srba je ipak onaj o Kosovskoj bici 1389. godine. Taj mit je stalno bio živ i uticajan, čak i u novija vremena, baš na 600. godišnjicu Kosovske bitke, kad je srpski lider Slobodan Milošević, 28. juna 1989. na mitskoj kosovskoj ledini Gazimestana najavio nove bitke, koje su u crno zavile cijeli Balkan.

U narednom periodu  naših pregovora i dogovora o Izbornom zakonu i Ustavu, uz pomoć međunarodne zajednice, ukoliko ne bude postojao izdajnik Vuk Branković iz slične “ Kosovske mitologije “ u našim redovima, stranaka SDA I DF u vlasti, ka oi naše oporbe, sigurni smo da se neće usvojiti nacionalistički Izborni zakon?

Ostaje nam na čekamo i gledamo. SRETNO!

BOSANSKI DRAGULJI U DIJASPORI: Dr. Naser Balić (54), pravnik, filozof, psiholog, psihoterapeut, prevodilac, književnik, a posebice se ističe u liječenju posttraumatskih stresnih poremećaja (PTSP) i kroz stručnu pomoć žrtvama rata

WUPPERTAL – S diplomom pravnika i poznavanjem nekoliko svjetskih jezika, s početkom belaja u Bosni, godine 1992., obreo se u Düsseldorfu (Njemačka), jednom od najljepših europskih gradova. No, nije kao većina protjeranih i izbjeglih iz njegove domovine, upao u letargiju i sivilo, nego se odmah laća posla i traži mogućnosti daljeg školovanja i usavršavanja.

Inače, doktor Naser Balić rođen je u Hrnićima kod Kozarca, godine 1967. Osnovnu školu završava u Kozarcu, gradiću sinonimu za povratak prognanih, izbjeglih i raseljenih osoba u BiH. U Prijedoru je završio ekonomsku školu. To divno stvorenje nakon srednje škole započinje studirati pravo, a naporedo filozofiju i svjetsku književnost. Godine 1992. godine mora je prekinuti studij i odlazi u Njemačku. Iz bosanske tame i mraka došao je na svjetlo i blještavilo. Nakon rata diplomira na Univerzitetu u Sarajevu.

– Sa znanjem njemačkog jezika, te s visokim prosjekom ocjena, nisam imao problema da se upišem na postdiplomski studij. Zbog nešto drugačijeg sistema školovanja morao sam u Köln, grad udaljen 50-tak kilometara od glavnog sjedišta pokrajine Sjeverna Rajna Westfalija. Tu sam magistrirao, a potom i doktorirao. Doktorsku disertaciju obranio sam kod prof. dr. Wolframa Höflinga na temu diskriminacije… Istovremeno sam se intenzivno bavio psihologijom i psihoterapijom, izučavajući klasičnu psihoanalizu i metode psihoterapije Miltona Eriksona. Na ILP-akademiji u Bochumu, stekao sam kvalifikaciju iz brief-psihoterapije, naprednog NLP-a, sistemske terapije, integrirane psihoterapije usmjerene na rješenja, psihografije, treninga autonomije, terapije parova i porodične terapije, coaching-a, psihosomatske, kriznih intervencija i supervizije. Na TherMedius-Institutu u Darmstadtuse educirao sam se za liječenje posttraumatskih stresnih poremećaja – kaže nam elokventni i briljantni doktor Balić.

Jedna od glavnih trenutnih preokupacija dr. Balića jeste pomoć žrtvama rata i primjena modernih metoda liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja, poznatijeg po skraćenici PTPS. Da li je ova bolest izlječiva i(li) zaliječiva, s obzirom da su traume ljudskog bića razarajuće?

– O posttraumatskom stresnom poremećaju bi imali dosta govoriti. Njegovi najčešći simptomi su izbjegavanje situacija koje na neki način podsjećaju na traumatizirajući događaj, vraćanje slika iz prošlosti, poteškoće sa spavanjem, noćne more, pritisak i gušenje u grudima, otežano disanje, napadi bijesa ili depresivne faze…Ove i druge teškoće kojima se žrtve ratnih trauma nose najčešće su takve prirode i toliko intenzivne da znatno otežavaju ili onemogućavaju normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu.Veliki je broj slučajeva u kojima vode u nezaposlenost i invalidnost, razaraju porodične i prijateljske veze i pretvaraju život u tamnicu. Tek medikamenti omogućavaju kakvo-takvo stabiliziranje stanja, ne rješavajući problem i ne oslobađajući od tereta traume.

Pri tome nedostatak informacija, kako o samoj bolesti, tako i o mogućnosti i metodama liječenja, fatalan za ogroman broj ljudi s naših prostora. Otežana komunikacija na stranom jeziku, pogrešna dijagnoza i neprepoznavanje traume od strane porodičnih ljekara,dijagnoza koja prepoznaje samo somatske poremećaje (i onda kada su njihovi uzroci psihičke prirode), isključivo korištenje medikamenata, neodgovarajuće psihoterapijske metode (ukoliko se prakticiraju), pravilo su, a ne izuzetak. Sve to, nakon često višegodišnjih ili višedecenijskih neuspjelih pokušaja liječenja, dovodi do rezignacije, povlačenja u sebe i nevjerice da je stvarna pomoć moguća. Na sreću, ljudski duh nije nešto kruto i nepromjenljivo. Kao što pokazuje i moja dosadašnja praksa, posttraumatski stresni poremećaj je izlječiv. Uz odgovarajuću terapiju, gdje u prvom redu mislim na EMDR, u pravilu već nakon nekoliko sesija pacijenti se stabiliziraju i počinju vraćati normalnom životu – riječi su dr. Nasera Balića.

I pored toliko ga angažmana i zauzetosti dr. Balić stiže, uz psihološko savjetovanje, raditi i na projektima iz oblasti prava, baviti se prevodilačkom aktivnošću… Autor je više djela: Kontopfändungsschutz nach deutschem und bosnisch-herzegowinischem Recht (Zaštita od prinudnog izvršenja na računima privatnih lica prema njemačkom i bosansko-hercegovačkom pravu) Das geschlechtsspezifische Diskriminierungsverbot in Bosnien und Herzegowina (Rodno specifična zabrana diskriminacije u Bosni i Hercegovini), Utjecaj razvoda na psihu djeteta, a veoma je zapažena i njegova knjiga iz primijenjene psihologije: „Ples na žici ili put ka duševnom zdravlju“.

Dr. Naser Balić, koji trenutno živi i ima ordinaciju u Wuppertalu, takav je bosanskohercegovački biser da mu se dive tradicionalno poslovni i stručni Nijemci! Aferim Doktore!

Ferhat KORAJAC

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Upravo zahvaljujući saradnji i redovnoj objavi mojih tekstova “ Sandžaklija Magazinu “, pišem i šaljem vam ovaj tekst.

Poštovani i dragi moji Novopazarci i Sandžaklije, maksuz vama iz lijepe, ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine,pišem ovaj sadržaj uz srdačne pozdrave i najljepše želje za vaš prosperitet i svaki napredak.

Kao, Novopazarski zet i uz srdačan pozdrav  sinu Goranu, rođenom u vašem gradu, danas građaninu prelijepe Švicarske, baš ovim povodom i simbolikom o kojoj je riječ, želim vas podsjetiti na mnoge događaje.

Kao rođeni Sarajlija, Bosanac ili bosanski Srbin,odrastao i odgajan u duhu zajedništva, ljubavi, humanosti, dostojanstveno u okruženju mojih vrlih komšija Bošnjaka, ostao sam obogaćen tim mentalitetom i prekrasnim  Božijim/ Allahovim  porukama  iz Kur'ana i Evanđelja,u ovom tmurnom i zlom vremenu dešavanja, ostao sam i dosljedan toga puta.

Upravo ovim povodom nemilih događanja u Priboju, te posjeti predsjednika Aleksandra Vučića i njegove besjede, kao i poruke  iz naslova; “ Srbi i Bošnjaci, neće se tući “ želim vam i ponešto poručiti, kao iskusni i vrli građanin ove moje jedine domovine Bosne i Hercegovine, koja i dan danas živi i bori se protiv recidiva ideološke matrice Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz Karađorđeva.

Kao agresori i uzurpatori, sa istoka i zapada, velikosrpski i velikohrvatski ubojiti nacionalisti, sa svojim guslarom iz Laktaša i diktatorom Miloradom Dodikom i jaranom “ rušilačkim blizancem “ orguljašem iz Mostara, doglavnikom Draganom Čovićem, ne vole ovu Bosnu i Hercegovinu i često slave svoje genocidne tvorevine Republiku Srpsku i Herceg Bosnu.

Žive u ludačkoj težnji i nastojanjima, da ih pretvore u državice, da ostvare raspad naše države i da ih pripoje “ srpskome svetu “ velike Srbije i nekadašnje ustaške NDH-azije.

Kao uspješni student beogradskog Univerziteta i svršeni elektro inžinjer, bio sam graditelj velikih industrijskih objekata u Srbiji i mojoj Bosni i Hercegovini, ukupno šest velikih tvornica,te sam kao stručnjak  doprinio dosta  razvoju ovih nam nekadašnjih prekrasnih Republika, velike nam  sjajne Juge.

Bio sam i aktivni društveno- politički radnik ili parlamentarac Skupštine SFRJ u Beogradu ispred moje domovine BiH.

Nekada sam se, početkom 90-tih godina u ovoj istoj Saveznoj skupštini i sukobio sa Slobodanom Miloševićem, tvorcem tzv. “ balvan revolucije “ koja se rađala u to vrijeme i razvijala od Triglava do Đevđelije.

Pitao sam ga tada, da li je svjestan da će doći vrijeme kada će odgovarati pred sudom pravde, za ova svoja nedjela, a njegov odgovor je uslijedio ; “ To je želja moga srpskoga nroda “.

Osvrćući se danas na sve sudske odluke međunarodnog suda u Hagu i njihovu doktrinu da narodi nisu krivi, već su induvidualci odgovorni , njima se sudi, kao ratnim zločincima , rekao bih, neka bude tako za individualnu odgovornost, ali je činjenica, bar u Bosni i Hercegovini, da je ostala kolektivnja mržnja i narodi se mrze, što je i prava i jedina istina.

Lično znam, da ste imali jednog veoma uzoritog, čestitog i umnog čovjeka, rah. Efendiju Zukorlića, koji je uvijek ispravno mislio i dobro govorio, upravo u interesu svih vas, svojih Sandžaklija.

Nažalost, takvih ljudina je danas malo ostalo i kod nas i  kod vas, na svim našim Balkanskim prostorima.

Ovim želim posebno da istaknem i sve “slavopojke“ i poruke i vašeg predsjednika, gospodina Aleksandra Vučića, koji upućuje i vama povodom nemilog događaja u Priboju.

Ovo ističem iz razloga, veoma dobrog poznavanja istoga i brojnih sličnih poruka, koje godinama odašilje nama u našu Bosnu ponosnu, ali je njegovo ponašanje, nažalost sasvim kontradiktorno namjerama i željama ostvarenja njegovih poruka, a zašto ?

Ima za svoga glavnog mentora i savjetnika, velikog Srbina i rušitelja naše Bosne i Hercegovine, posebno javno istaknutog mrzitelja “Muslimana“ kako ih često naziva u našoj domovini, guslara i psihopatu, svoga doktora Radovana Karadžića iz Haga, guslara iz Laktaša Milorada Dodika.

Dakle, on nije niti Bosanac, niti bosanski Srbin, mrzi ovu državu do zlih granica, a miljenik je svoga Vučka i njegovih vučića iz Beograda.

Zajednički su negatori genocida u Srebrenici i svojih ubojitih  agresorskih dejstava u Bosni i Hercegovini, rušitelji njenoga sistema vlasti i redovni osporavajući elementi njenoga integriteta i suvreniteta.

Pored moga silnog životnog iskustva, kao građanina ovih naših nekadašnjih zajedničkih prostora, svjetski čovjek, privrednik, professor i poliglota više jezika, studirao sam Elektrotehniku u neposrednoj blizini i Vučićevog Pravnog fakulteta.

U više navrata sam mu i lično pisao otvorena pisma, gajio sam i određene simpatije, posebno iza brojnih njegovih slavopojki, kakva je recimo i ova vama upućena, ali mu nikako mi Bosanci nismo uspjeli nikada dokazati da se treba osloboditi ovakvih i sličnih “krpelja i stjenica“ i raznih štetočina, koji nama građanima Bosne i Hercegovine, još uvijek sišu krv iz naših vena, kao recidivi ideologije i politike naslijeđene od Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.

Iako je to poznato, mojim vrlim Sandžaklijama ali vrijedi ponavljati, Koliko su Srpske agresorske snage držale u opsadi moje Sarajevo i ubijali njegove nevine građane.

Isti srpski aggressor je sa istoka kao i hrvatski sa zapada, napadao, rušio i ubijao nedužno stanovništvo Mostara, a hrvatske snage su 09.maja 1993. godine napale sve Bošnjake i odvodili su ih u brojne logore po Hercegovini.

Isto tako, hiljade naših Mostaraca, sa cijelim porodicama su protjerani u zemlje Evrope i svijeta, a imovina im je opljačkana.

Ostaje nam svima, nama i vama, dokle zaista vjerovati i Aleksandru Vučiću  i njegovim brojnim “ vučićima “ recimo Vulinu, Dačiću i ostalim njegovim istomišljenicima.

Poštovanie i drage moje Sandžaklije, bar mi Bosanci i Hercegovci imamo jedno gorko u tužno iskustvo, do današnjih dana, te  nas ništa i ne može iznenaditi, uzdati se u se i svoje sposobnosti i mogućnosti, uz pomoć iskrenih prijatelja i nebesku pomoć .

MAKNI NAM SE S OČIJU BAKIRE

Posted: 12. Januara 2022. in Intervjui

Znam toliko dobrih ljudi, kojima je ime Bakir. Neki od njih su mi dragi i bliski prijatelji. Ali ovog sa slike ne mogu očima vidjeti. Ništa i nikog na ovom svijetu ne mrzim, Bog mi je svjedok, ali se bojim da ću zbog ovog smutljivca omrznuti ime Bakir. 

U Banja Luci se slavi Dan Rs i orgija, četničke pjesme odjekuju ulicama okupiranih bosanskih gradova, zabrinuta bh dijaspora protestuje na trgovima ispred vladinih ustanova Brusselsa, Geneve, New Yorka, Londona, u Torontu, Romi, Stockholmu, Vieni, Oslu, Sent Louise, Ottavi, Sarajevu …Bosna gori – puca se na džamije. Izvršen je udar na ustavni poredak BiH. Po prvi put nakon 25 godina odlučnije se reaguje iz SAD, dijela EU, V. Britanije…I umjesto da vođa najveće bosanske stranke, najodgovornije za sudbinu države, stane na čelo otpora i traži zaštitu OHR, Oružanih snaga BiH i odgovornih međunarodnih institucija, on vodi mutne tajne razgovore sa državnim neprijateljem br. 2 Draganom Čovićem i putuje u Dubrovnik da dogovor o izmjeni Izbornog zakona BiH utanači sa njegovim “kumom” Plenkovićem. 

A trebao si Bakire imati na umu da sa Čovićem nema razgovora, makar mu Plenković i sva Hrvatska bili kum i tutor. Svako ko voli Bosnu, svaki Bošnjak, koji ima imalo čorbe u glavi, mogao je do sad da shvati da sa Miloradom Dodikom i  Draganom Čovićem nema  nikakva razgovora ni dogovora.  

U ime svih koji volimo našu Bosnu i velikim dijelom svoga bića živimo za nju UPOZORAVM TE BAKIRE odustani od svojih nakana. Sa Dodikom i Čovićem nema razgovora, a još manje trgovine. Ma ko da to od tebe traži. Svaki ustupak na račun izbornog zakona u korist Čovića je izdaja DOMOVINE! Zapamti to Bakire!

Ako si zaboravio, potsjećamo te, da je zadatak vođe da motivira, ujedini, potstiče, usmjerava i mobiliše za postizanje postavljenih ciljeva. Da bude mudar i odlučan. U dosadanjem životu smo naučili da vođa motiviše i vodi. A čime to Bakir motiviše članove SDA pa ga tako slijepački slijede ? U većini pregovora koje si do sada vodio kao vođa Stranke demokratske akcije (SDA), koja okuplja najviše Bošnjaka, uglavnom si gubio. Ako nije tako, ako griješim, pa nek ti daju doživotni mandat.

I nakon svega što smo iskusili sa vođom najveće stranke u BiH, kako povjerovati da uz njega još uvijek ostaje tako veliki broj sljedbenika. Bolje im je da skrenu na bilo koji puteljak na koji naiđu, da skoče u prvi jamu uz cestu kojom idu, nego da nastave ovakvim putem kojim ih on vodi. Toliko se druži s Dodikom da je bar nešto mogao od njega naučiti. Mogao je naučiti da ne mijenja pravac kad učini korak u odabranom smjeru. Ali on se ne drži pravca, već pleše kako mu sviraju.

Zemlja Bosna nije za trgovinu i prodaju. Ni jedan pedalj zemlje. To trebaš Ti znati, a treba da znaju svi od  Zagreba do Beograda, od  Brusselsa do New Yorka i UN-a. Ne postoji sila na ovom svijetu da nas može natjerati da prihvatimo Izborni zakon, koji otvara vrata Trećem entitetu. A ako su baš toliko pritisli, ti Ameri i ti iz EU, pa se mora i razgovarati, može se tražiti izuzeće onih koji nisu dostojni da se s njima razgovara i dogovara. A Čović i Dodik nisu! Jer su  dokazani neprijatelji BiH. 

Podsjećamo da je Bakir dva mjeseca ranije, pod pritiskom predstavnika SAD i EU ili iz samo njemu poznatih razloga, iskazao spremnost da prihvati izmjenu izbornog zakona BiH po modelu HDZ BiH i Dragana Čovića. To je ponovo podcrtao prije dva dana na sastanku sa premijerom Hrvatske Plenkovićem u Dubrovniku izjavom: “Sadašnje stanje u odnosima Hrvata i Bošnjaka, te Hrvatske i BiH neprirodno je… i učinit ću sve da to popravim”. Naravno, niko u BiH ne spori,  izbornu reformu treba provesti, ali ne po modelu Čovića.

I kakve li ironije, da Čović i Izetbegović popravljaju odnose dvaju naroda Bošnjaka i Hrvata? Pa oni ih i kvare već 20 godina i drže nas u etničkim torovima. Ali treba da se zna, ako iko želi dobre odnose sa Srbima i Hrvatima, i pored svega, žele Bošnjaci, koji su bili i uvijek su za multietničku građansku BiH, ali ne pod uslovima koje sada zagovaraju Bakir i Čović. Ili ima još nešto što se još ne zna, što će se čuti kasnije.

Ako Čovićevim Hrvatima i Zagrebu nije stalo do dobrih odnosa, i ne žele ih popraviti, već idu uz nos i podržavaju Dodikovu secesiju uz aspiracije za Treći entitet, zašto bi im se išlo u susret?! 

O ljudi, da li ste čuli tog Bakira, tog muljatora? On s nama trguje kao sa tovarom svoje robe. Od kud mu pravo da u ime nas odlučuje. Kaže, “Svako treba nešto dati, da bi dobio”. Mi ne trebamo ni od kog ništa dobiti, Bakire! Mi trebamo samo svoje. Nije dosta što su nam opljačkali i oteli, pa sad trebamo još nešto i dati. A zar ne bi trebalo da ti što su oteli i opljačkali nešto i da vrate?! 

Zar može neko da kaže da moramo još nešto dati?  Agresori  su nam oteli i opljačkali sve. Od milion i trista hiljada protjeranih Bošnjaka da su uzeli samo marku, a uzeli su svu muku iz prognaničkih zavežljaja. Opljačali su i oteli sve. Oteli pare, oteli zlato, pokupili iz naših kuća sve što su našli – ni utičnice u zidu nisu ostavili, neplaćeno rabili naše kuće deset- petnaest godina, mnoge oteli i spalili, ni do danas ni platili ni vratili…pa nam ne dozvoliše ni da račun ispostavimo. Jer i to je Bakir dogovorno halalio. Po kojem to zakonu država i narod nemaju pravo tražiti i dobiti obeštećenje za srušene i spaljene kuće, razorena imanja?! A uzeli su nam pola države, u kojoj po njihovom novim katastarskom operatu ni država ni mi nismo više ni katastarski vlasnici, i dalje napadaju u težnji da dijele i federalni entitetski dio. I šta još treba da im damo da se osjećaju svoji na našem?!

Ako žele pregovore jednakih pod jednakim uslovima, tada pregovori treba da počnu od stanja 1991. godine, prije otimačine. Tada bi se moglo prihvatiti i ono “svako treba nešto dati, da bi dobio”.

Imaš li i trunke stida i obraza, Bakire? Usro si sa tužbom protiv Srbije, odustao od namjere za tužbu protiv Hrvatske. Sada nam opet podmećeš kukavičje jaje. Nije u pitanju obeštećenje, koje su trebale bez sporenja ponuditi i Srbija i Hrvatska, jer znaju kakvo su zlo počinili i koliku štetu nanijeli državi i narodu, već zato što je to naš dug istini, pravdi i žrtvama agresije.

Iako je u Bosni već danima uzavrelo, a kulminiralo sa proslavom 9. Januara i eskaliralo u Priboju i širom Rs, od SDA  i njenog čelnika nisu žurili sa odgovorom. Tek po dolasku iz Dubrovnika Bakir se udostojio poslati poziv vlastima Rs da prestanu sa recesijom i veličanjem ratnih zločinaca i urušavanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nije to bilo čak ni upozorenje, već poziv, malte ne molba. Kao da se to događa prvi put, a ne već punih deset godina.

U svemu ovom čudi odsustvo i slab odgovor na Bakirove nove opasne korake probosanskih partija, koje u predstojećim izborima žele nastupiti objedinjene. Sigurno je da ga u davanju novih ustupaka Čoviću ne podržavaju. 

A svima u BiH je već dobro poznata dijagnoza stanja u BiH. Rak rana Bosne i Hercegovine su Milorad Dodik, Bakir Izetbegović i Dragan Čović… i njihove pratilje. Oni su pošast koja je zahvatila ovu zemlju i ovaj narod. Dok god su oni na političkoj sceni u  Bosni nema mira, ni sigurnosti ni napretka. Toliko su dojadili ovom narodu, da ih više ne mogu gledati očima.

Burlington, 12.1.2022                       

Zijad Bećirević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac!

Nedavno sam pisao otvoreno pismo “visokoj intelektualki“ Sanji Vlaisavljević, ne poznavajući je uopšte, samo iz razloga što je povrijedila na veoma brutalan i nedoličan način moj rodni grad Sarajevo i njegove građane, na velikosrpskoj  Dodikovoj televiziji   RTRS?

Pomislih u prvi mah, da sam se možda i ujeo za jezik ili mi je rukica zadrhtala pišući pismo, zašto je to meni trebalo i da li to liči, istinskom velikom intelektualcu, svjetskom čovjeku, privredniku i graditelju šest velikih industrijskih objekata u lijepoj našoj Jugi.

Rođenom Sarajliji ili često spominjanoj raji sa Vratnika, uzoritom učeniku, gimnazijalcu realne gimnazije, vrsnom matematičaru, bosanskom Srbinu, inžinjeru sa beogradskog Univerziteta i Elektrotehničkog fakulteta, te parlamentarcu  Savezne Skupštine SFRJ ispred naše lijepe, ponosne i prkosne Bosne i Hercegovine.

Međutim, slučajno sinoć ( utorak 11.01.2022. god. ) sjedeći ispred televizora uključih, što činim rijetko, kanal TVHB ( televizija Herceg Bosne ) program KOMPAS, koju vodi čimbenik Miroslav Vasilj, a gost mu je upravo “visoka intelektualka“ Sanja Vlaisavljević, kako reče rođena Sarajka.

Odmah pomislih, da to je ona ista, kojoj sam pisao istinsko pismo, jer moja sudbina suživota i događaji na ovim prostorima su me dovoljno naučili, da iznosim istinu i samo istinu, bilo u pisanoj riječi ili nekom neposrednom govoru?

Veoma sam pažljivo saslušao cio sadržaj intervjua, što mi i nije bilo dovoljno, već sam sutridan ( utorak 12.01.2022 god. ) na You Tube, ponovo poslušao reprizu istog sadržaja.

Naime, cio sadržaj i karakter njenog izlaganja odmah mi je dalo povoda da istinski konstatujem da je gospođa Sanja “ visoka intelektualka “ upravo i našla pravu Crkvu tj. televiziju Herceg Bosne gdje će se njenom Bogu pomoliti.

Priznajem, da mi je tog trenutka sasvim bilo jasno o kakvoj ličnosti je riječ, ali sam se morao sutridan isto tako potruditi da putem interneta saznam i dođem do mnogih informacija i podataka za istu osobu, kako bi se uvjerio u vjerodostojnost mojih razmišljanja i konstatacija.

Upravo sam i saznao, da je Sanja “visoka intelektualka“ rođena te 1968. godine, negdje u Sarajevu, kada sam lično kao stručnjak, inžinjer, završio izgradnju nove Zlatare u Boru ( Srbija ) i kada sam sa drugom Titom , Jovankom i saradnicima u pratnji, bio na zajedničkom ručku, povodom puštanja u rad ove značajne tvornice.

Međutim, godine 1970. dolazim u Mostar na izgradnju velikog Aluminija, boravim u Francuskoj kod Pechiney na specijalizaciji i na najstarijem Univerzitetu u Evropi, u gradu Montpeljeju učim francuski jezik, radi komunikacije sa francuskim stručnjacima na izgradnji i primjeni njihove tehnologije i tehničkih riješenja.

Po završetku ove specijalizacije, sa grupom mojih tehničara boravimo kod firme “ Siemens “ u Karlsruhu, na specijalizaciji cjelokupne mjerne tehnike i automatskih uređeja za Tvornicu glinice u Mostaru, a isporuka je ove firme.

Isto tako, boravio sam i u velikom Sovjetskom Savezu, u vrijeme izgradnje Termoelktrane Gacko, čija je tehnologija i oprema bila primjenjena, te u svojstvu tehničkog direktora u trajanju od osam godina, vodio sam cjelokupnu tehničku aktivnost.

Dakle, kao stručnjak za automatizaciju tehnoloških procesa, kao poliglota sa poznavanjem više svjetskih jezika i drugim mojim sposobnostima, uspješno sam izvršavao sve moje radne obaveze.

Ovo posebno ističem radi spoznaje moje ličnosti, veoma uspješnog visokog intelektualca, društveno aktivnog i porodično odgovornog građanina naše lijepe Juge i docnije moje jedine domovine Bosne i Hercegovine ?

Međutim, napuštanjem moga rodnoga grada Sarajeva i dolaskom u Mostar, posebno u period agresije na ovaj grad, sa istoka i zapada, gubi mi se svaki duh, ljudskosti, humanosti i zajedničkog suživota, sa komšijama iz sarajevskog svijeta u doba moje mladosti.

Ko je mogao da pomisli, da će doći vrijeme zla, bola i tuge za izgubljenom našom realnošću radai življenja u lijepoj domovini, kakva je i bila Jugoslavija, poštovana i mcijenjena u cijelom svijetu, koji sam imao prilike obilaska i spoznaje naših vrijednosti ?

Pored toga, što su moji ideali i idoli nestajali, promjenom realnosti zbivanja i življenja na ovim prostorima, sa dvojnom agresijom, nestaje i životni “ zlata vrijedan “ aksiom iz Titova vremena, da sačuvamo “ bratstvo i jedinstvo “ kao zjenicu oka svoga.

Nismo ga uspjeli sačuvati, kao  mnoge ljudske vrijednosti i vrline, probudio se nacionalizam koji je negdje tinjao poput prvih ćelija karcinoma, ali se razvijao i metastazirao, kao ubojito sredstvo i gore od fašizma , protiv kojeg smo se borili.

Da se povratim na Mostar i riječi izgovorene “velike intelektualke“ Sanje Vlaisavljević u studiju TVHB, da je došla u Mostar kojeg izuzetno voli.

Došla je u Mostar, grad “slučaja“ i neznajući da je isti danas, još uvijek “ poluustaški “ grad, sa svojim istočnim i zapadnim dijelom, sa ustaškim ulicama od Mile Budaka, Lorkovića, Francetića i inih njihovih sljedbenika.

Došla je u Mostar, u kojem je vlast velike nacionalističke stranke HDZ-a, sa ideologijom osvajanja, uzurpacije i diskriminacije građana i stanovništva druge vjere i nacije, bila predmet progona, logora, ubijanja i protjerivanja u strane zemlje, obilovala divljaštvom i razbojničkim ponašanjem, po ideološkoj matrici “ oca nacije “ Franje Tuđmana i njegovih mostarskih “ doglavnika “ od Mije Brajkovića do Dragana Čovića i inih.

Sarajka, Sanja Vlaisavljević nije znala, da je na ulazu u firmu, koja je uzurpirana od HDZ-a i njenih bojovnika, bio crni grafit ispisan “ Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen “.

Isto tako, Sanja nije čula niti je saznala da su 09.maja 1993. godine, vojne armade susjeda HVO-a i HOS-a, izvršili napad na Bošnjake Mostara, izvršili njihov progon i zatvaranja u brojne logore širom Hercegovine.

Isto tako, Sanja nije nigdje gledala na domaćim i stranim televizijama ili pročitala u tjedniku “ Feral Tribune “ iz Splita, da su čimbenici i nacionalisti HDZ-a sa Mijom Brajkovićem, poslije izgubljenih izbora za Gradsko vijeće, upravo otvorili “ SEZONU LOVA NA VIJEĆNIKA “ na moju malenkost Milana Jovičića, izabranog vijećnika sa građanske liste “ za jedinstveni Mostar “.

Sa tadašnjom ponudom međunarodnih faktora za politički azil, po izboru države, nisam se odazvao, već sam ostao u svojoj mjedinoj domovini, da se i dalje na svoj način borim za njenu opstojnost i prosperitet?

Lucidno je i licemjerno, poštovana “velika intelektualko“ Sanja Vlaisavljević, doći u Mostar i na njihovoj televiziji HB, kao što si slične uvrede i za Sarajevo iznosila na velikosrpskoj televiziji RTRS-u, te isticati laži i obmane, koje godinama slušamo, o ugroženosti hrvatskoga naroda, a ne govoriti o bolesnim političkim ambicijama Dragana Čovića , koji pored patriote i “ zlatnog ljiljana “, građanina ove  nam jedine domovine, gospodina Željka Komšića, ne može ostvariti svoje želje i nakane.

Govoriti o njegovom i Dodikovom konceptu realnosti i njihovoj liberalnoj demokratiji, šuplje su priče i obmane za javnost sa pozicije razmišljanja takve “visoke intelektualke“.

Možda  je Sanji i teško shvatiti da su zaista građani birali Željka Komšića, te po potrebi opet će ga birati, jer ne žele vidjeti i doživljavati nacionaliste u svakoj našoj narednoj vlasti u institucijama i na  najvišem nivou.

Kako je pozitivno tumačila i svoje viđenje razgovora i dogovora u Dubrovniku, između gospode Plenkovića i Bakira Izetbegovića, trebala je zanti da je i ranije slične tajne i kafanske dogovore vodio sa Draganom Čovićem u Mostaru o gradu Mostaru, pa smo godinama bili taoci te nakardne politike i njihovih međusobnih dogovora.

Treba znati, Sanja “ visoka intelektualko “ da svi u ovoj nam našoj Bosni i Hercegovini trebamo i moramo biti ravnopravni i jednaki, po svim ljudskim pravima, te što bi Milorad Dodik, guslar iz Laktaša i bio moj prestavnik bosanskog Srbina u vlasti, kada i nije bosanski Srbin i ne voli ovu državu, a po kriminalu i lopovluku je sebi obezbjedio vilu na Dedinju.?

Zašto bi Hrvati iz Bosne, čiji je grobar bio Franjo Tuđman ( po konstataciji književnika i novinara Ivana Lovrenovića ) imali svoga prestavnika u Draganu Čoviću, koji je inače sličan grobar hercegovačkih Hrvata ?

Dakle, suština je Sanja Vlaisavljević, u realnoj činjenici da ova država naša jedina, kao buduća članica Evropske zajednice, mora i treba biti građanska i sekularna država, a nikako nacionalistička, kojoj teže i tvoji miljenici Dragan Čović i Milorad Dodik.

Bakire Izetbegoviću!

 Cijeli svijet zna, a valjda i ti, da su jučer u 40-ak gradova u svijetu i našoj zemlji održani protesti bh. građana i njihovih prijatelja u kojima su izrazili svoju zabrinutost za stanje u zemlji koje je takvo da samo što nije zapucalo, ali za sada se puca samo na džamije. Budi se narod i raste  svijest građana odanih svojoj domovini, kako u tzv. dijaspori tako i u samoj Bosni jer vi – političari, posebno ti, niste našli za shodno da date odgovore na ovo što Dodik radi a leđa mu čuva Čović. Obzirom na sve što se dešava, patriote ove zemlje opet će morati stati na branik svoje domovine. Sudeći po tvom ponašanju, biće da ovaj put nećeš dobaciti ni do položaja u trezoru, a kamoli do ‘iza linija’! Bliža će ti, vjerovatno, biti Turska! 

Jesi li čuo i vidio kakve su poruke odaslane u nedjelju iz Banja Luke ili jesi li čuo za četničke provokacije i napade u Janji, Foči, Višegradu, Prijedoru…?

I umjesto da se u ovim, veoma teškim vremenima,  odrediš prema brojnim protestima  građana BiH koji  su prepoznali da su se tamni oblaci ponovo nadvili nad našom domovinom, da si otišao u neku povratničku sredinu gdje se Bošnjacima ponovo nadvila četnička kama nad glavom i da ih tamo barem ljudski utješiš, izabrao si ponovo put izdaje te si otišao u Dubrovnik da s Plenkovićem razgovaraš o Izbornom zakonu. Time bi dao svoj doprinos disoluciji države i u tom slučaju za sebe dobio toliko sanjani fildžanistan ‘iz dijelova’. Odnosno, nekoliko dobro čuvanih i fašistima ograđenih rezervata za Bošnjake i sve građane lojalne državi Bosni i Hercegovini koji bi bili osuđeni da u njima tavore do svog skorog nestanka! 

Pitamo te ko ti je dao mandat i koga si tamo predstavljao? Niti si predstavljao državu, a ni Bošnjake! Jer, ni za jedno nemaš mandat ni pravo! Možeš samo predstavljati sebe! Je li to priprema terena pred skori, ponovni dolazak Palmera i Eichhorst u Sarajevo kako bi konačno progurali izmjene Izbornog zakona po Čovićevom modelu?

Očito da druga – hrvatska strana želi da misli da ti stvarno predstavljaš Bošnjake. Pa, da jasno, glasno i nedvosmisleno poručimo i tebi i Plenkoviću da ti ne predstavljaš nikoga osim sebe i eventualno svoju stranku. Želimo da vjerujemo da u tvojoj stranci ne idu svi tvojim ‘stazama izdaje’, niti žele da ih narod ni historija zapamti, zapiše i sudi kao veleizdajnike, Stoga, svojim ponižavajućim i izdajničkim potezom puzanja pred Plenkovićem, čija ideologija ima istu osnovu kao ona koja je presuđena u Hagu kao UZP, ponizio si i svoju stranku. Lično poniženje ti pristaje, a ni ne iznenađuje. Na tvojoj stranci je da te ‘propita’ o poniženju koje si joj time nanio. Ali, ono što je neoprostivo jeste da si svojom gmizanjem pred Plenkovićem ponizio našu državu time što se razgovor sa njim obavio ispod samo hrvatske zastave! 

Svakom je sasvim jasno ko stoji iza Dodika i Čovića. A, jasno je i ko ili šta stoji iza tebe i ‘to’ se zove projekat “srpski svet” koji odgovara ne samo Dodiku, već i Čoviću kojem taj Plenković drži leđa ali zarad njegovih, odnosno velikohrvatskih ekspanzionističkih ciljeva.

Očigledno da bez mandata i prava slijediš put svog oca a on je podjela države kroz uništenje spora kod ICJ-a, koaliranje sa Dodikom i Čovićem, ilegalni Dejtonski sporazum i Ustav koji je iz njega proistekao, priznanje Rs-a… dakle slijediš taj kurs koji je i doveo do ove krize i opasnosti nestanka države.

Susret sa Plenkovićem je poruka i USA i EU da se blokade države od strane entiteta mogu prevazići ustupcima (onaj ko traži mora nešto i dati), da su sankcije nepotrebne, jer sve se može riješiti dijalogom i ustupcima…

I ovoga puta si pružio ruku spasa svojim koalicionim partnerima Dodiku I Čoviću, a Bošnjake i sve lojalne građane BiH gurnuo u blato.

 Bez obzira šta si dogovorio sa predsjednikom HDZ-a RH, a nije teško pogoditi da je to Treći entitet preko Izbornog zakona što se zove samo veleizdaja domovine i nikako drugačije, poručujemo ti da u Parlamentu BiH ima dovoljno patriota koji to neće dozvoliti, kao i patriota inače u zemlji i svijetu koji će konačno stati na put tvojoj veleizdaji. A kad-tad i tebe čeka kazna kao i sve izdajnike ovoga svijeta.

 Na kraju, rekli bi ti i sram te bilo, ali ta imenica ne postoji u tvome vokabularu i ne bi to razumio a i imun si na tako nešto. Dovoljno je ono – no pasarán!

U ime preko 58.000 članova FB grupe “Zahtjev za povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine”:

1.Bedrudin GUŠIĆ, slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu (Boston, USA)

2. Dženana DELIC, penzionisana profesorica poslovnih studija i prava (Velika Britanija)

3. Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni bh. novinar (Kanada-BiH)

4. Nihad FILIPOVIĆ, bh. pisac i publicist (živi u Velikoj Britaniji)

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Zašto ne reći , “ Popu da je pop, a Bobu da je bob “uzrečica je naših mudrih starih osoba ?

Nije li ovo veleizdaja, gospodine Bakire Izetbegoviću, što činite kao individua ili kako Vas godinama doživljavaju u ovoj našoj Bosni i Hercegovini, kao “ prvoga “ u Bošnjaka.

Država nam sve više tone i propada, upravo radi takvih “ kafanskih “ pregovarača i tajnih međusobnih dogovora, sigurni smo sve na štetu i građana i države .

Mi mostarci to ponajbolje znamo, jer smo osjetili na našoj koži i našoj sudbini, višegodišnjeg tutora vaših međusobnih razgovora i dogovora, kao koalicionih partnera stranaka SDA i HDZ-a, odnosno vas glavnih aktera, Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića.

Upravo, kada smo pomislili da je tome i došao kraj takvih susreta, razgovora i pregovora, opet, gospodine Bakire Vi činite iste stvari.

Dakle, poslije dvanaesto godišnje agonije okolo Mostara, potpisali ste neki tajanstveni dogovor sa Draganom Čovićem, niste ga htjeli javno obznaniti, ali kako to tvrde čimbenici iz HDZ-a da ste prihvatili i priznali hrvatski zahtjev Izbornog zakona.

Vaš i Dodikov jaran,  potomak Blajburških korijena,Dragan Čović mudri i licemjerni, bolasno ambiciozni političar hoće i želi bitii izabran u Predsjedništvo države, koju ne voli, jer ima svoju rezervnu domovinu Hrvatsku.

Kada sam jučer i saslušao i pročitao da je ;

“Premijer Andrej Plenković održao  večeras u Dubrovniku radni sastanak s predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) Bakirom Izetbegovićem o situaciji u BiH i izbornoj reformi u toj zemlji “,moram Vam priznati da sam se tek sada uplašio za konačnu sudbinu moje i naše domovine Bosne i Hercegovine.

Zar nam nije preko glave previše i guslarske muzike i retorike, kao i ubitačnih i nakaradnih poteza, “ razarajućeg blizanca “ Milorada Dodika sa svojim Draganom Čovićem i njihovih težnji da naprave i svoje državice RS i HB, kao sastavnice velike Srbije i nekadašnje NDH-azije .

ilKao građanin ove jedine nam domovine, gospodine Bakire uplašio sam se, da po uzoru na svoga rah. Babu koji je primio odlikovanje od hrvatskog Bosanskog grobara Franje Tuđmana, ne sleduje i Vas slično odlikovanje od Plenkovića, Milanovića, Čovića  ili  inih njihovih vlastodržaca.

Kao razgovarali ste, što je medijska laž i obmana već davno doživljena u Mostaru i okolo njega, “- Tema je, naravno, Bosna i Hercegovina, dogovori između političkih stranaka, prije svega institucija, ključnih aktera, o reformi izbornog zakona, pripremama za izbore i jedna snažna poruka podrške BiH kada je riječ o stavu vlade RH o njenoj teritorijalnoj cjelovitosti, suverenosti i jačanju dobrosusjedskih odnosa – rekao je premijer.

Najavio je da će fokus biti “na traženju rješenja u okviru kojih će i Hrvati biti ravnopravan konstitutivan narod i na situaciju u kojoj će i načelo legitimne zastupljenosti biti reflektirano prigodom izbora članova Predsjedništva s teritorija Federacije BiH” i poručio da je to “ono na što ukazujemo godinama”.

Izetbegović je u subotu rekao da vjeruje kako postoji prostor za dogovor o izmjenama izbornog zakona u BiH na čemu inzistira HDZ BiH kako bi se zaštitila prava hrvatskog naroda.” / završen citat /.

Pitam se, gospodine Bakire, da li ste zaista Vi , taj jedan i jedini u Bošnjaka koji ste ovlašteni da vodite takve razgovore i pregovore, sa stranom “ lukavih i licemjernih “ Hrvata, koji će Vas uvijek, kao induviduu, preveslati žedna preko vode.

Pitam Vas čemu služi Parlament Federacije i države BiH, kao i predstavnici drugih patriotskih snaga, da zajednički javno i konstruktivno obavljate takve razgovore i dogovore, kako bi i naša javnost konačno spoznala pravu istinu ?

Ne treba nam biti niti čudno kada vidimo i slušamo guslara iz Laktaša, kako po sličnim kafanama pjeva “ Da njima niko ništa ne može… i  sl. “

Da li sam zaista toliko naivan, tolike godine od agresije nije mi bilo jasno, zašto moji vrli Bošnjaci nisu podnijeli tužbu Hagu i protiv agresora Republike Hrvatske.

Neka mi oproste moji Bošnjaci, znam da mnogi različito i razmišljaju, ali se moram upitati da li je zaista jedini mogući umni i sposobni kadar u Bošnjaka ovaj Bakir Izetbegović i da on isključivo vodi razgovore sa čimbenicima HDZ-a o sudbini i Mostar i države Bosne i Hercegovine.

Ako zaista ne vjeruje drugim patriotskim probosanskim snagama i njihovim čelnicima, morao bi bar da vjeruje svome koalicionom partner Željku Komšiću, za naše građane jednom od istinskih i rijetkih dokazanih patriota ove  nam zajedničke i jedine domovine.

Gospodine Bakire, povedi sa sobom našeg Željka, na razgovore i dogovore sa “ lukavim latinima “, nećeš griješiti.

Evo, upravo sa stranica FB i Interneta čitam mnoge komentare, neke od njih prenosim, kao reagovanja građana  ;

Esad Masic

Ako je Čović zaslužio bilo šta da mu se udovolji Bakire seli se kod njega.

Ima Hrvatski narod boljih,poštenijih, i odanijih ljudi prema BiH od Čovića.

Hrvatski narod zaslužuje boljeg predstavnika od Čovića zbog njegovog ponašanja ne treba više razgovara… 

Ljuta Krajina

Ništa ti o tome nisi razgovarao što navodiš osim o privilegovanom predstavljanju konstituisanih fašizmom naroda i dogovornim pricipu ratom stvorenih lažnih nacija sa isključivim “legitimnim” pravom na stalnu vlast i vašim lažiranim pravom na državu.

Rada Rastović Blagojević

Razgovarati treba stalno i rjesavati probleme ali bez Vatikana nista ,sve je to njihovo maslo.Nije Evropi stalo ni do pravoslavnih ni do muslimana.

Meho Botic

Sve sto je u interesu suverene drzave BiH,uvjek se treba,fino i kulturno razgovarati i dogovarati,naravno i svakom dati slobodu i pravo . Svi oni koji su protiv cjelovite drzave BiH,oni sto nepravdu i zlo cine, takve bas takve uvjek treba kaznjavati ,sto ugrozavaju mir,pravdu i suzivot u BIH ./ i još mnogo drugih komentara / ?

Kao građanin grada Mostara, bosanski Srbin, nikako „ dodikovac „ u ovome gradu sam veoma osjetio šta znače ove politike „ udruženih zločinačkih blizanaca „ potomaka Ravnogoraca i Blajburških izroda, Dragana Čovića i Milorada Dodika.

Traže oni autentične svoje četnike i ustaše, svoje nacionalističke tvorevine, kako bi sačuvali postojeće agresorske i genocidne tvorevine RS i HB, kako bi sačuvali i svoje kriminalce, lopove i diktatore.

Neka ti dragi Allah pripomogne, gospodine Bakire, u trezvenom, umnom i korisnom rasuđivanju za dobro tvoga napaćenog i najviše stradalog naroda, pa će onda i nama ostalima biti bolje u našoj zajedničkoju, voljenoj i jedinoj domovini Bosni i Hercegovini .

BiH između realnosti i paradoksa

Bosna i Hercegovina je u agoniji četvrt stoljeća, a EU nema ni volje ni snage da pomogne Bosni i Hercegovini da zaustavi pokušaje srpskih i hrvatskih separatista da razore i podijele državu. I to je realnost. Paradoks je da svi u EU i svijetu znaju šta se dogodilo u BiH 90-tih, a mnogi znaju da se isto po istoj matrici događa još otvorenije zadnjih desetinu godina u uslovima Dejtonskog mira, ali  od EU nema ni pomoći, ni podrške, ni odgovornosti. “Boli ih uvo za sve”. 

Građani BiH moraju ustati u svoju odbranu

Građani BiH u zemlji i dijaspori moraju natjerati pravosudne organe BiH i EU, privoliti MZ i SAD, da djeluju i pomognu BiH da zaustavi i sankcioniše srpski i hrvatski separatizam. To građani mogu masovnim izlaskom na ulice bosanskih, evropskih i svjetskih gradova. Ako se suzbiju separatizmi, Rusija će se morati povući sa Balkana, a i Kina će se presabrati….Ali, ako MZ ne bude djelovala, ne samo da će njen ugled pasti, da će napukniti po šavovima, već će postati i saučesnik u secesiji i novim genocidima ako se na ovim prostorima dogode. 

EU mora koristiti sankcije

Tromoj Evropskoj uniji trebaju mjeseci da usaglasi stavove oko najobičnijih pitanja, kao što su sankcije. EU bi trebala imati uvijek spreman paket sankcija za one koji krše osnovna načela na kojima je EU zasnovana. Sjetimo se da je Evropskoj uniji u sadejstvu sa SAD 90-tih godina trebalo skoro pune 4 godine da se zaustavi krvoproliće u BiH, i to tek nakon genocida nad Bošnjacima. Možda i ovaj put ne treba žuriti, jer se radi o Bošnjacima- Muslimanima, koji po nekim članicama EU nisu poželjni u EU, pa ne smeta ako prije toga i nestanu.

EU ima način zaustaviti secesiju u BiH i spriječiti rat na Balkanu, ako joj je to cil. A taj način je da odmah po posebnim kriterijima primi BiH u EU, jer za to ima niz bitnih opravdanih razloga, prije svega to što je BiH proživjela i pretrpila 91-95 i što podnosi i proživljava od 95. do danas. Ni jedna zemlja, koja je zadnjih desetljeća primljena u EU, osim dijelom Hrvatska, nije se susretala s problemima svježeg ratnog nasljeđa, kao BiH. Postavljenih 14 uslova za kandidatski status, ne moraju biti strogo oslovni, mogu se ispuniti u hodu. I NATO bi morao uraditi ono što se od tog saveza očekuje. A to može za jedan dan.

BiH ima i drugih rješenja osim EU 

Ali, ako EU i dalje bude kao do sada Bosni i Hercegovini licemjerno ulivala lažnu nadu, a puštala je da ide niz vodu, vlasti BiH dok još mogu nešto učiniti, treba da potraže druga rješenja. A ima ih više. 

U BiH se za tri dana može riješiti kriza. Znamo da Rusija želi na Balkan. Na više načina već je ušla u Srbiju i Rs. Da se BiH obrati Rusima, oni bi došli isti dan. Već ih je na hiljade u Srbiji, ali i Rs.  Da vlasti BiH pozovu Ruse, ovoj agoniji bi bio kraj. Naravno, narodi BiH žele ostati na Zapadu, gdje i pripadaju, ne žele na Istok, kao ni 90-tih, ali ako nas Zapad neće, ako kažu da će nas možda primiti 2035-te ili još kasnije, onda im treba reći Bye. Bosni i Hercegovini i njenim građanima, koji su veći Evropljani od polovine onih koji su članice EU, ne treba takva EU. To bi u EU morali konačno da shvate.

Sa dolaskom Rusa u BiH postalo bi bespredmetno pitanje izdvajanja entiteta Rs iz BiH i pripajanja Srbiji, jer bi bili jedna zemlja sa istim gospodarom. Ako smo mogli učiti Ruski jezik do 60-tih godina prošlog, zašto ne bi mogli i od 20-tih novog vijeka? Ako nećemo da budemo sami sebi gospodar, onda ćemo biti drugom sluga. Naravno, ovo je samo upozorenje do čega mogu dovesti paradoksi!

U BiH se ponavljaju 90-te

Nemar i nebriga MZ, posebno EU, prema Bosni i Hercegovini, kulminirali su i ovog 9. Januara, na dan neustavne proslave Dana Rs. Dodik i njegovi separatisti, podstaknuti i podržani od Srbije i Rusije prkose cijelom svijetu, demonstriraju moć i silu, otvoreno prijete secesijom. Parada u Banja Luci prijetnja je Bošnjacima za konačno istrebljenje, ali i oštar šamar EU i MZ. I opet se ponavlja ista priča kao 90- tih. Širenje nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti širom Rs, sa refleksijom na cijelu BiH, je isprobana forma šovinizma…Petarde, rafali, murali, baneri…parada u Banja Luci, četnički skupovi i izlivi fašizma na ulicama Prijedora, Trebinja, Janje, Doboja, u Gacku, Bjeljini, Brčkom,…po svemu  podsjećaju na 90-te. Nacionalističke pjesme i prijetnje novim genocidima…uz poruku Bošnjacima da kupe kartu u jednom pravcu…

Narod u BiH je sve više zabrinut, povratnici u strahu….Protestuje se ispred zgrade OHR u Sarajevu…BiH dijaspora sa zabrinutošću prati zbivanja u BiH, traži mir i protestuje širom svijeta…u Belgiji, Norveškoj, Njemačkoj, Italiji…Briselu, Parizu… Traži se brza reakciju Međunarodne zajednice, a MZ mutna, inertna, neodgovorna, neodlučna, nepreduzimljiva…Od međunarodnog predstvanika se traži da radi. Mora se ustati protiv zla, poručuju građani na protestnim skupovima.. Fašizam je na sceni, ne trebaju naočale… 

Nakon udara Dodikovih separatista na ustavni sistem BiH pređena je crvena linija i EU je preko svojih institucija zaduženih za implementaciju mira, prije svega preko OHR, morala djelovati, ali nije. 

EU osuđuje “huškačku retoriku”

I umjesto da nakon neustavne proslave 9. Januara energično djeluje, zaustavi Dodika i udalji ga sa političke scene, EU, nećete vjerovati, “osuđuje huškačku retoriku”. I ujeo vuk magarca. Zar zaista misle da je to samo huškačka retorika?!  Dok četnici orgijaju gradovima Rs, prijete i siju strah, koga od Bošnjačkih povratnika na njihova obnovljena imanja još može zadovoljiti takav neodgovoran odgovor na tako opasne izazove, koji nikog ne ostavljaju mirnim. Na stolu su- kažu- sankcije i uskraćivanje fondova. Čekamo ih godinama, ali ih ne vidimo. Bosna se trese, krvari, a Bonske ovlasti Inzkovog nasljednika (kojem je, kako izgleda, važnije priznanje od Dodika nego od Vijeća sigurnosti UN), leže u stolu- zaključane.

Ulazak BiH u EU je garancija za mir na Balkanu

Zapad i Amerika su 90-ih Drinu kao vjekovnu granicu između Zapada i Istoka prepustili Srbiji. Bila je to sigurna granica kao Vojna krajina, a držali su je pretežno Muslimani- Bošnjaci. Sada ih nema u Podrinju ni za lijeka. U gradovima uz Drinu gdje su Bošnjaci bili većinsko stanovništvo, sada ih je jedva koja hiljada. Svi su pobijeni ili protjerani 1992- 1995.g. Da li će MZ dozvoliti da se to isto dogodi ostalim Bošnjacima BiH? Da li će MZ još jednom postati saučesnik u novim genocidima, koji se mogu dogoditi na tlu Bosne Hercegovine? A mogu se dogoditi, ako se ne zaustave i sankcionišu srpski i hrvatski separatizmi, a njihove vođe stave iza brave.

Cilj ovog teksta je da probudi birokatiju EU, da ih pozove da se uozbilje i upozori ih da se ne igraju vatrom koja bi ako se ne ugasi odmah mogla zapaliti ne samo Balkan, već i cijelu Europu. 

U EU treba da znaju da se Balkan neće umiriti, dok sve zemlje Zapadnog Balkana ne postanu članice EU, prije svega Bosna i Hercegovina. A bez mira i sigurnosti u BiH, nema mira i sigurnosti u EU.

Burlington, 10.1.2022                                

Zijad Bećirević

 

Protestno okupljanje u Bostonu

Posted: 10. Januara 2022. in Intervjui

U organizaciji New England Friends of Bosnia&Herzegovina, danas, tačno u podne po istočnoameričkom vremenu, ispred State House (zgrada Vlade države Massachusetts), u Bostonu je bilo protestno okupljanje bh. građana koji žive na ovom području i prijatelja Bosne i Hercegovine. Time se Boston pridružio drugim, njih 40-ak gradova u svijetu i Domovini gdje su održani protesti čiji je osnovni cilj bio spriječiti moguće oružane sukobe u našoj zemlji i raspad iste. Pročitano je i pismo koje je, kao i iz ostalih gradova u svijetu i zemlji, odaslano na sve relevantne svjetske adrese. Naravno da je i ovaj skup održan pod strogim anticovid mjerama, koje su ispoštovane a protekao je mirno i dostojanstveno.

Bedrudin GUŠIĆ

Evo i ostalih fotografija sa skupa:

———
——-
——-
——
——-
——

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

“Dakle ne postoji multietnički grad Sarajevo. Imate svinjetinu koja je protjerana iz Sarajeva, imate Djeda Mraza koji je protjeran, a sada imate i svjetlosnu rasvjetu… imate sve što je odraz multikulture, a da je protjerano iz Sarajeva”, zaključila je Vlaisavljević u intrvjuu RTRS-u u Banja Luci.

Poštovana Sanja,  moja Sanjice, vesela i draga  bila,  rođena si u nekom dijelu našeg Sarajeva, ne znam koga.

Ranije sam te pratio u nekim tvojim intervjuima, nisi mi takva bila niti izgledala, ali se nešto desilo pa si se transformisala sa svojim indetitetom, sličnim guslaru Mići iz Laktaša.

Veliš, da naše Sarajevo i nije više multietnički grad, nažalost, ali kakav li je ?

Rođen sam i odrastao na Vratniku, gdje sam i završio osmogodišnje školovanje, a zatim sam nastavio gimnaziju realku kod doma Armije.

Moje djetinjstvo i suživot sa rajom sa Vratnika nikada ne mogu zaboraviti, kao drugari i prve komšije uvijek smo se izvanredno i tolerantno ponašali i družili, bez obzira na vjeru i naciju, koju nismo nikada niti isticali, izuzev naših međusobnih “koškanja “ kao navijači da li klubova Sarajeva ili Željezničara.

Kada ističeš problem sa svinjetinom i nedostatkom čvaraka, odmah me potsjeti na te moje mladalačke sarajevske dane, posebno iza drugog svjetskog rata.

Neimaština je bila velika, međutim moji, tetka i tetak koji su nas i odgajali, bez naših roditelja u svojoj avliji i tzv. “ štali “ uvijek su gajili po nekoliko svinja, tako da smo imali i svinjskoga mesa i masti  i čvaraka, a pekli smo i domaću rakiju šljivovicu u kazanima, iznajmljenim od čuvene kazandžijske porodice Blagojević sa Baščaršije.

Na ulicama sam sa rajom igrao “ krpenjače “ ili nečeg drugoga, ali sam redovno iznosio šnite kruha sa masti i paprikom po vrhu i zajednički smo ih jeli.

Nije niko nikoga pitao šta je i odakle je, ali je bilo ukusno i veoma korisno.

Evo, danas se tebe sjetih, po povratku iz kupovine u marketing  “ Bingo “ gdje inače najčešće kupujem sve namjernice, te uzeh pakovanje čvaraka i jedan komad šarene slanine i parče svinjske pršute.

Istina je da sam to uzeo u gradu Mostaru, gdje već godinama živim, ali sam siguran da i u Sarajevu postoji ova ili druga slična trgovačka firma koja prodaje ove proizvode, jer ne mogu da ti povjerujem da toga nema u Sarajevu.

Međutim, moja dobra nekadašnja Sanjice, nemoj mi zamjeriti jer sam  prešao osamdesetu godinu, visoko obrazovan sam, svjetski čovjek, poliglota, bio veliki privrednik, obrazovao i moje elektrostručnjake, a danas sam penzioner i stalno ispred kompjutera provodim dane, slušam informacije i pišem istinite događaje i šaljem u etar.

Ovim ti želim reći, da žalim što sam kao stručnjak došao u Mostar, na temelje firme Aluminij , jer sam izgubio tu sarajevsku raju, njihov duh i osjećaje druženja i prijateljstva, te divne komšijske dane, običaje i međusobne susrete i slavlja i Božića, Vaskrsa, slava i Bajrama i svih drugih međusobnih susreta, u dobru i zlu.

Svega toga u ovome gradu tzv. “ gradu slučaja “ Mostaru nema, niti je bilo, a danas posebno, te sam lično, ali sada kao građanin srpske nacionalnosti u više navrata i glavu sačuvao od ustaša iz HDZ-a.

Možda se i tebi lakše požaliti na nedostatak čvarakai svinjetine, nego meni na nedostatak ljudskosti, humanosti, dostojanstva i normalnog ljudskog odnosa i suživota.

Siguran sam, da ćeš kao filozof i sociolog, ovo veoma dobro shvatiti i razlučiti važnost, različitost i dobrotu ili nnedostatak jednog ili drugog ili nečeg trećeg.

Kakos am pročitao iz štampe, navodno si dobila i hrvatski pasoš, jer  ti je trenutna šefica neka HDZ-ovka, pa je i moguče.

Poenta je u istinskoj činjenici, da je istinita moja opservacija u velikoj različitosti ti naših vrlih komšija, sarajevskih ili mojih sa Vratnika, i ovih ovdašnjih mojih susjeda, koji su 09.maja 1993 godine tjerali u logore svoje komšije a većinu trajno u dijasporu, a zahvaljujući nekoj mojoj dobroj vili, meni bosanskom Srbinu glava je sačuvana još na ramenu.

Da znaš, moja dobra Sanjice, da su došla neka zla nacionalistična vremena, ubojitija i teža od proteklog fašizma kojeg lično dobro pamtim, ti si nešto mlađa, ali niti ovi naši sunarodnjaci tzv. “ dodikovci  veliki nacionalisti i tobožnji Srbi,koji ne vole ovu našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, nisu ništa bolji od ovih “ ustaških jastrebova “, kao da ih je ista majka rodila i odgajala u nekom njihovom suludom vaktu.

Kako je već viđeno i poznato, agresori naši su bili i sa istoka i sa zapada, a u centru Mostar a na Rondou, na kući ugledne srpske porodice Peško, bio je ispisan crni grafit ; “ Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom “.

Isto tako na ulazu u firmu Aluminij, u vremenu agresije i njegove uzurpacije od “ ustaških bojovnika “ bilo je ispisano ; “ Srbima i psima ulaz je zabranjen“.

Da bi u današnje vrijeme, taj guslar i veliko srpski dictator, guslar iz Laktaša, zvani Milorad Dodik bio jaran “ rušilački blizanac “ sa Draganom Čovićem i postaje i veliki borac i brižnik zločinačke tvorevine Herceg Bosne, kako bi se lakše i sačuvala njegova genocidna tvorevina.

Odmah sam pomislio, nisi li i ti Sanjice na istom putu ovih jarana, ukoliko je istinita priča da si obezbjedila tu “ putovnicu “.

Ostavimo sve ovo za istoriju, Veritas amare est / Istina je bolna, da kako za koga, ali budimo svjesni činjenice da bez istine nema pravde, nema pomirenja i praštanja, nema niti zajedništva.

Moram te još potsjetiti, da sui  taj guslar Mića i njegov vladika Grigorije, već poodavno na TV “ Oskaru “ izjavili da sus vi ovi Srbi, koji nisu stvarali ovu njihovu genocidnu tvorevinu RS, ostali i neki drugi, a oni nisu niti bosanski Srbi, već veliki Srbi ili žele biti Srbijanci.

Ja sam ostao bosanski Srbin i mostarski Sarajlija.

Gospodine Pupovac!

Kao što je poznato, danas ste bili jedan od onih koji je sudjelovao na obilježavanju neustavnog tzv. Dana Republike srpske u Banja Luci, odnosno, legaliziranog etničkog čišćenja Bošnjaka i Hrvata u tom dijelu BiH. Ne znam u kakvom ste svojstvu bili pozvani i u kakvom ste se odazvali – da li kao predsjednik SDSS-a Hrvatske, SNV-a te države, kao zastupnik u Hrvatskom saboru ili samo kao građanin Hrvatske srpske nacionalnosti….? Kakvim god da ste predstavili na tom skupu koji je Ustavni sud države Bosne i Hercegovine 2016. proglasio neustavnim, za mene ste i tada, kao i svakodnevno 24 sata dnevno saborski zastupnik Republike Hrvatske pa prema tome predstavljali ste tu državu na tom zabranjenom, ratnohuškačkom i neonacističkom skupu. Kao sveučilišnog profesora i intelektualca ne moram vas podsjećati na to šta je uslijedilo između tog 9. januara 1992. i 21. 11. 1995. i na kavim temeljima se stvarala ta današnja Republika srpska. Danas ste se također na licu mjesta mogli uvjeriti da je moj grad bio centar fašizma u u Evropi, ne samo zbog prusustva nekih ultradesničara iz pojedinih evropskih zemalja koji su kao takvi i pozvani, nego i zbog poruka koje su odaslane prema BiH i njenom najbrojnijem narodu. Valjda ste informirani da se dešavaju koordinirani četnički napadi na Bošnjake u manjem bh. entitetu i u Sandžaku. Cijeli svijet je vidio zastrašujuće snimke sa tog skupa gdje su i vama ispred nosa marširale uniformirane falange iz Rusije, Srbije i domaći četnici. Pristali ste da budete i u društvu osuđenog ratnog zločinca Vinka Pandurevića, naprimjer. I tako dalje i tako dalje…..

Gospodine Pupovac,

Ne bih vam pridavao nikakav značaj, pa ni ovim povodom, da niste saborski zastupnik i koalicioni partner Plenkovićevog HDZ-a. S tim u vezi neka ovo bude indirektna poruka i Plenkoviću, predsjedniku HDZ-a i Vlade RH i Gordanu Jandrokoviću, predsjedniku Hrvatskog sabora, da dok se eventualno ne ograde od vašeg čina današnjeg prisustvovanja obilježavanju 9. januara u Banja Luci, imamo razloga da smatramo da ste tamo predstavljali i Republiku Hrvatsku.

A što se vas lično tiče, nakon ovoga nemate argumente da se igdje predstavljate kao legalista. Vi ste jedan obični ljudski i politički šarlatan!

Bedrudin GUŠIĆ

Beograd, 9.januar 2022: Zbog niza novih incidenata kojima se pesmama i grafitima veličaju genocid i ratni zločinci, a Bošnjacima se preti novim pokoljem, napetost i strah u Priboju i među Bošnjacima u Sandžaku raste. Čak i tokom Badnje večeri desetina mladića je sa bakljama ispred džamije izvikivala uznemiravajuće pretnje „Božić je, Božić je, pucaj u džamije”. Intenzivna kampanja, koja traje mesecima i čiji su preteći slogani: “Od Priboja pa do Haga, svi su uz Ratka generala, “Ratko Mladić heroj”, murali sa likom Ratka Mladića, te poruke mržnje na društvenim mrežama,  stovrila je  atmosferu netrpeljivosti i nepoželjnosti Bošnjaka u tom kraju i u Srbiji.

Reakcija države na te ispade je blaga ili češće nikakva, posebno na one koje su počinili policijski službenici.

U medijima pod kontrolom vlasti cirkulišu razne teorije koje Sandžak stigmatizuju, jer se percipira kao sporna teritorija koja može biti uzrokom novih nestabilnosti. Sandžak se smatra važnom tačkom na tzv. zelenoj transverzali i kao put za teroriste, što je bilo okosnica propagnade za pripremu rata i zločina protiv Bošnjaka. Incidenti su učestali baš u Sandžaku, jer se tretira kao poslednja ofanziva protiv “zelene transverzale” i predstavlja pokušaj da se dovrši etničko čišćenje. Eskalacija srpskog nacionalizma kako u Srbiji, tako i u Republici Srpskoj oživljava strahove Bošnjaka i neizvesnost u pogledu njihove budućnosti. Rast islamofobije i stalna fiksiranost na islamski ekstremizam je u funkciji opravdavanja zahteva za secesiju Republike Srpske i pojačanog pritiska na Bošnjake i njihovu marginalizaciju u Sandžaku.

Uprkos očiglednom zanemarivanju države ovog regiona, Bošnjaci su proteklih decenija ulagali puno dobre volje u očuvanje dobrih međususedskih odnosa Srba i Bošnjaka.

Helsinški  I Sandžački odor za ljudska prava smatraju da je država dužna da napravi konkretne korake kako bi obezbedila sigurnost svih građana podjednako, kao i da je njena obaveza da se angažuje na uspostavljanju poverenja Bošnjaka prema nadležnim državnim organima.

Helsinški I Sandžački odbor za ljudska prava takodjer očekuju od međunarodnih faktora da obrate pažnju na događanja u Sandžaku dok ne bude kasno. Jer, na delu je intenzivna implementacija projekta “srpski svet”.

Zid u centru prestonice Srbije sa likom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, nosioca i izvršioca Srebreničkog genocida, koji mjesecima prkosi porodicama i žrtvama teških zločina i Srebreničkog genocida i širi se Republikom srpskom i Srbijom nije simbol herojstva, već Zid srama i simbol teško bolesnog društvenog morala, koji treba liječiti ili sankcionisati. 

U BiH i oko BiH događaji brzo smjenjuju jedni druge, pa se i ono najvažnije gubi iz vida i potiskuje u zaborav. Neke od značajnih i posljedičnih događaja treba pamtiti i na njih podsjećati. Jedan od tih je glasanje protiv Inzkovog zakona o  zabrani negiranja genocida: Dragana Čovića, Predsjedatelja Parlamentarne skupštine Doma naroda BiH i Predsjednika HDZ BiH, Marine Pendeš, Ministrice odbrane, Delegata u Domu naroda i nosioca spomenice, Lidije Bradare, zastupnice u Skupštini kantona i delegata u domovima naroda…Naravno i Dodikovih istomišljenika i sljedbenika Dušanke Majkić, Mladena Bosića, Sredoja Novića, Lazara Prodanovića, Nikole Špirića. Zašto baš njih? Zato što su prekršili zakletvu,  pogazili svoj i društveni moral, razobličili licemjerje i iznevjerili domoljublje i patriotizam, u koje smo vjerovali i za koje su debelo plaćani našim parama. Zato što je Čović već par desetljeća vodeći bh političar iz hrvatskog naroda, koji odlučuje o sudbini BiH, Marina Pendeš je Ministrica i pripadnik Oružanih snaga BiH, a Lidija Bradara, zastupnica u Skupštini kantona i delegat u domovima naroda, a oni su  se zavjetovali i njima je povjereno da štite i brane ustavni poredak BiH…A svojim glasom su ne samo podržali počinjene zločine i zločin genocida, amnestirali zločince i gurnuli prst u oko žrtvama, njihovim porodicama i svima koji se bore za mir i zajedništvo, već ohrabruju sve druge da to u budućnosti ponove. Država i građani BiH ne smiju to nikad zaboraviti. Dali su im sve, topli dom, visoke položaje, bogatstvo, povjerenje, a oni sve to iznevjerili. U Jugoslaviji se za takve tražila moralno-politička podobnost. Ako bh pravosuđe do sada za takve postupke nije našlo osnova za krivičnu odgovornost, za moralnu je sigurno ima. Sa svojim nemoralnim glasovima, kojima su podržali pravo na zločin, pokazali su da ne zaslužuju društvene položaje koje zauzimaju.

Sigurno je da posebnu odgovornost snosi Marina Pendeš, koja je obnašala i obnaša najviše vojne dužnosti u zemlji.

Bilo joj je dobro poznata Izjava Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira iz maja 2015.g. u kojoj se navodi da se genocid u Srebrenici, ratni zločini i zločin protiv čovječnosti počinjeni u toku sukoba u BiH ne smiju zaboraviti niti poricati. Pitanje je da li je za ovaj čin pozvana na raport od strane svojih nadređenih? Da u BiH postoji zid srama trebalo bi ih staviti pred taj zid, da im pružimo priliku da se postide sami sebe i djela koji su počinili.

Inzkov Zakon o zabrani negiranja genocida

Duboko zabrinut što istaknuti pojedinci iz javne vlasti u BiH konstantno poriču da su ratni zločini i zločini protiv čovječnosti bili počinjeni, veličaju osuđene ratne zločince i dovode u pitanje legitimitet presuda koje su donijeli Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Sud Bosne i Hercegovine, Visoki predstavnik je 22.7.2021.g. donio Odluku kojom se donosi Zakon o dopuni Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, koji u istovjetnom obliku bez izmjena i bez dodatnih uvjeta treba da usvoji i Parlamentarna skupština BiH. 

U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine u članu 145a iza stava 1, dodati su novi stavovi 2 do 6, po kojima se predviđa:

– kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine za javno podsticanje na nasilje i mržnju, 

– kazna zatvora 1 godinu onima koji učine dostupnim ili distribuiraju letke, slike ili druge materijale takvog sadržaja 

– kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina za one koji javno odobre, poreknu, grubo umanje ili pokušaju opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom, 

– kaznom zatvora od najmanje 3 godine kazniće se počinitelj iz prethodnih stavova ako je počinjeno djelo prijeteće, uvredljivo i može poremetiti javni red i mir 

– kazniće se kaznom zatvora  od najmanje 3 godine

tko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu ili kakvu privilegiju osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin ili imenuje javni objekat kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina, grad, naselje prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin ili veliča takvu osobu 

– kaznom zatvora od najmanje 3 godine kazniće se  počinitelj kaznenog djela  iz prethodnih stavki koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog proračuna  

Negiranje genocida je uvod u novi genocid

Građani BiH i udruženja žrtava rata, pravednici širom svijeta, prije svega Majke Srebrenice, godinama trpe poniženja i uvrede, ironične izazovne podsmijehe ubica njihove djece i muževa koje susreću na ulicama okupiranih bh gradova. Godinama su tražili i uzaludno  očekivali od Međunarodnog predstavnika Inzka da donese Zakon o zabrani negiranja genocida, jer to nije bilo moguće postići konsenzusom, što je on godinu unazad i obećao, ali nije ispunio obećanje. Pretpostavlja se da nije imao podršku Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH (PIC). Nije smio ili nije htio. Ispunio ga je tek istekom mandata donošenjem Odluke kojom je dopunio Kazneni zakon BiH i uveo kaznene sankcije za sve one iz bilo kog naroda koji negiraju genocid, ne samo onaj u Srebrenici, već svaki koji se dogodio i koji se može ubuduće dogoditi. 

Potsjećamo da je u Republici srpskoj i R Srbiji postala redovna praksa da se najveći zločinci i učesnici Srebreničkog genocida proglašavaju nacionalnim herojima i nagrađuju. Najviša priznanja data su presuđenim ratnim zločincima Karadžiću, Mladiću…, a mural zločinca Ratka mladića i danas dominira na zidu zgrade u Njegoševoj ulici, koja je dobila njegovo ime. A negiranje genocida je uvod u novi genocid, Da li je to model po kojem treba graditi našu budućnost i obrazovati buduće generacije?!

Zid srama za BH političare

Podsjećamo da su za Zaključak kojim se traži poništenje Inzkovog Zakona o zabrani negiranja genocida, odnosno ukidanje zabrane negiranja genocida, glasali : Dušanka Majkić, Mladen Bosić, Sredoje Nović, Lazar Prodanović, Nikola Špirić, ali i HDZ-ovci Dragan Čović, Marina Pendeš, Lidija Bradara, a bošnjački delegati Asim Sarajlić, Munib Jusufović i Denis Bećirović i nezavisni zastupnik, Hrvat Zlatko Miletić bili su protiv. Ova Odluka ide na usaglašavanje na Kolegij doma naroda, a po tom se ponovo vraća na glasanje u Dom naroda. Za usvanje u Domu potrebna je natpolovična većina delegata.

Može li se pojmiti da nas na najvišim nivoima vlasti, koji pripadaju najčasnijim i najprimjernijim, zastupaju i predstavljaju osobe za koje je zločinac zaštićena kategorija, a žrtva zločina neko koga se može ignorisati i osporavati njegovo pravo na bol? 

Može li zdrav ljudski razum pojmiti da mural tvorca i izvršioca Srebreničkog genocida osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u centru prestonice Srbije bude simbol herojstva, a oličenen je u barbarstvu kakvog više nema ni u paklu? A sa muralom se ruši moral i širi nemoral. Sigurno je da nije daleko dan kada će se Srbija toga stidjeti, jer nije to zid ponosa, već zid srama.

Zid srama trebao bi da bude postavljen za sve one koji bi trebalo da se posrame, zatraže oprost, da iskupe svoje grijehe. Ali ovi o kojima je sada riječ, koji podržavaju zločine a ignorišu žrtve, nisu pokazali tu vrstu srama. Ne daju podršku majkama koje oplakuju svoje muževe i sinove i još tragaju za njihovim kostima, već staju u zaštitu njihovih ubica i dižu ih na pijedestal. Ne saosjećaju sa onima koji su izgubili na desetine članova svoje porodice, svojih najdražih, već hvale, podržavaju i ohrabruju njihove koljače i ubice. Glasali su da se ukine i odbaci Zakon o negiranju genocida i to će ući u njihove biografije i udžbenike historije za njihove potomke. Da li su svjesni da su svojim glasom podržali pravo da se ubija, dali svoju podršku genocidu i onima koji su ga počinili? Ali u njima očigledno nema stida ni srama, jer oni vjeruju i žele druge uvjeriti da je ubiti 8.372 nevine osobe u svega nekoliko dana, isključivo iz mržnje i koristoljublja, nešto što se može bilo čime pravdati.  

Nažalost, društveni moral je zadnjih par desetljeća toliko nisko pao da ga nije moguće klasičnim ljekovima ozdraviti. Ali lijeka ima. Lijek je u pravosuđu, a terapija u odgoju i obrazovanju.

Sačuvati i odbraniti moralne vrijednosti društva svakim danom postaje sve veći izazov. Nekad se govorilo čega se pametan stidi, time se budala ponosi. Nažalost, danas je sve više onih koji pripadaju ovoj drugoj skupini. Njihov moral je na dnu, nemaju osjećaj za sramotu, ni osjećaj za grehotu. Ako se društvo odreklo javnog bičevanja, nije izgubilo osjećaj za gnušanje i prezir. Jer moralno je samo ono što je dobro, pravedno i ispravno, a sve što je suprotno ovom je nemoral.

A kad moral padne i zločin se diže na pijedestal! 

Burlington, 8.1.2022                       

Zijad Bećirević












Dijeli nas noć od novog bala neonacista – Dodikovih i ostalih domaćih, regionalnih i evropskih u Banja Luci. Sve je spremno ne samo za prkošenje Ustavnom sudu BiH i ustavnom poretku naše zemlje, nego i za ratne trube koje bi najavile novi rat u našoj BiH. Uostalom, svjedočimo pogotovo posljednjih dana četnikovanju u Janji, Priboju i drugim krajevima Bosne i Sandžaka gdje se prijeti Bošnjacima i pouca na džamije. Može im se prijetiti Bošnjacima jer atmosfera koju koordinirano proizvode režimi u Beogradu i Banja Luci im itekako ide na ruku.

Oni, usprkos odluci Ustavnog suda BiH, će obilježiti taj 9. januara kao Dan Rs-a, a on je činjenično i suštinski Dan početka genocida nad Bošnjacima. Mogli su oni proglasiti tu tvorevinu još stotinu puta, ali im to niko nije priznao do Dejtona, što znači da na rodnom listu tog entiteta službeno stoji da je rođen 14. decembra 1995. potpisom Muhameda Šaćirbegovića (po nalogu Alije Izetbegovića koji je na to pristao 21. novembra 1995. u Dejtonu) u Parizu. Sve do tada što je bilo i kako je pravljena ta tvorevina vidi se i na priloženoj mapi, a to zna i cijeli svijet.

Ustavni sud BiH je rekao svoje i svi oni koji podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH neće dati podršku sutrašnjem obilježavanju tog neustavnog praznika u Banja Luci i neće sudjelovati u tome. Oni koji ne priznaju Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i neovisnu državu, postupit će suprotno. Na taj antiustavni bal u Banja Luku dolazi brojna delegacija iz Srbije, bez Vučića. To što se on neće pojaviti ne mijenja suštinsku poruku jer znamo da u Srbiji bez njegovog odobrenja, ne samo kao predsjednika te države, nego klasičnog diktatora, niko otuda ne bi mogao doći. Čak ni taj patrijarh Porfirije koji je, da podsjetim, na tu stolicu sjeo sa pedigreom pjevača četničkih pjesama negdje u Hrvatskoj. Neki su ga pokušali popeglati ali džaba jer ne postoje bivši četnici kao što ne postoje ni bivše ubice: jednom četnik, uvijek četnik! Prema tome, ako je Vučić htio nekome pokazati da svojim nedolaskom on nema veze s ovim u Banja Luci, nije u tome uspio čak ni kod ispodprosječno inteligentnih ljudi jer svaka ptica na grani u Srbiji zna da “tamo daleko” ne može ni kiša pasti, ni sunce zasjati, ni svanuti…, tobe ja rabbi, bez njegovog znanja i odobrenja. Prema tome, u ovom još jednom osporavanju Ustavnog suda BiH i njegovih odluka, a samim tim i osporavanju Bosne i Hercegovine kao suverene i neovisne države, glavnu ulogu ima Aleksandar Vučić i njegov režim i prema toj činjenici treba se ravnati.

Da sve bude u trendu crnokošuljaštva na bal su pozvani i dvoje francuskih parlamentaraca članova ultradesničarske stranke te zemlje Marine Le Pen koji su već došli u Banja Luku. Naravno, Baja nije pozvao Macrona ili nekog od čelnika tamošnjih državnih institucija jer zna, bez obzira kakvu politiku ta zemlja vodi unutar EU i prema muslimanima generalno, da bi dobio nogu. Ipak je Francuska ozbiljna država da bi se kockala sa svojim ugledom za račun jednog pobunjenika, neonaciste i kriminalca iz nekih Laktaša.

Naravno da i Srbija, kao glavni sponzor sutrašnjeg bala i njeni izvođači radova na terenu računaju na to da ni ovoga puta Tužiteljstvo BiH neće reagirati i zaštititi ustavni poredak vlastite zemlje pa im se može i dalje provocirati Bosna i Hercegovina i njoj odani građani.

Na kraju, sve ovo pada u vrijeme i povučenih i najavljenih dalnjih secesionističkih poteza izvođača radova iz Laktaša a po radnim nalozima iz Beograda i Moskve, pa utoliko ima veću težinu. Lično ovo doživljavam i kao upotrebu ratnohuškačkih truba uperenih prema Bosni i Hercegovini a za tako nešto je prije mjesec dana načinjen scenarij u NSRS i timing koji, kako jedan reče, ističe negdje oko Vidovdana ove godine. A za okidač ne bi im bio problem naći nekog novog Ćelu.

SMRT FAŠIZMU……!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Živ sam brate, te živi svjedok naše mostarske realnosti, kao preživjela žrtva ovoga nacionalističkog režima HDZ-a i njegovih čimbenika, mogu još uvijek iznositi samo istinu na svjetlo dana.

Bio sam vijećnik u dva saziva, kao i predsjednik / podpredsjednik Gradskog  vijeća, zašta sam i glavom trebao platiti svoj život, ali zahvaljujući “ nebeskoj vili “ ostao sam u životu i sa svojom istinom .

Sa platoa Podveležja, iz svoje vikendice predsjednik sadašnjeg  Gradskog vijeća grada Mostara , gospodin Salem Marić posmatra panoramu Mostara, te veli;

“ OVO NIJE STVARNA SLIKA MOSTARA, ŽALOST  FAŠISTIČKA DJELOVANJA GRUPA ZADOJENIH MRŽNJOM “.

Da, poštovani Saleme Mariču, ovo dole je istinita slika grada Mostara, te nazvana jedinim i pravim jezikom naše svakodnevnice, rezultat je “ ustaških “ djelovanja po gradu.

Svakodnevno i koračamo ustaškim ulicama, Mile Budaka, Francerića, Lorkovića, Stjepinca i inih, ali Gradsko vijeće, sa kojim predsjedavaš, kaoi tvoj jaran iz HDZ-a Mario Kordić, kao Gradonačelnik, kao koalicioni višegodišnji partneri stranaka SDA- HDZ, ništa konkretno ne poduzimate, da se ukrote i eleminišu sve ove ustaške snage iz grada Mostara.

Mi, građani ovoga grada, svjesni smo činjenice da su to zaostali nacionalistički pipci otrovne agresorske ustaške “ obotnice “ kao već viđeni djelatnici Poglavnika Franje i sadašnjih njegovih doglavnika iz HDZ-a i Mostara,  Dragana Čovića i inih njegovih saradnika.

Ako je zaista, istinski, istaknuti književnik i novinar Ivan Lovrenović, već poodavno nazvao Franju “ grobarom bosanskih Hrvata “, onda i mi mostarci, kao žrtve ovoga HDZ-ovog režima u gradu, možemo nazvati orguljaša Dragana Čovića “grobarom hercegovačkih Hrvata “.

On je, nažalost, bolesno ambiciozni političar, sa nastojanjima i željom da i dalje bude “ slijepi vođa “ tih Hrvata u Predsjedništvu države BiH, ALI MU JE ETO, NAŠ JEDINI I DOBRI PATRIOTA I DOMOLJUBAC Željko Komšić, kao stameni kamen na putu, a teško ga je pomjeriti.

U pomoć je prizvao i svoga jarana “ rušilačkog blizanca # Milorada Dodika, da zajednički sa guslama i orguljama sviraju u jednom orkestru, sa starim otrcanim, nacionalističkim i ubojitim notama, o njihovim nakaradnim nakanama iz još nakaradnijeg scenarija iz Karađorđeva, od njihovih uzora i idiota, Franje i Slobodana.

Poput lopova, koji svakodnevno u trku viču “ držite lopova “, tako i Dragan sa svojim Hrvatima, lažno urliču o njihovoj ugroženosti u ovoj nam domovini, koju inače ne vole.

Istovremeno, godinama drže ovaj grad Mostar u aparhejdu i svojim kandžama, uz diskriminaciju i majorizaciju, kako bi što duže ostali na vlasti i sa svojim “ ustaškim “ ešalonom uzurpirati mnoge firme i materijalne vrijednosti građana ovoga grada.

Evo, upravo ovih dana taj njihov bastijon mržnje i izvor nemoralnih zabluda i obmana svoga naroda tzv. HNS( hrvatski nacionalni sabor ), u raspravama o Izbornom zakonu i drugim njihovim rušilačkim aktivnostima na nivou države sa jaranom Miloradom Dodikom,prizvali su u pomoć i svoje, iz Hrvatske tzv. Evropske parlamentarce, kao njihove papagaje, koji ponavljaju i lansiraju sve njihove lažne slavopojke, o tobožnoj diskriminaciji hrvatskoga roda u njihovoj fantazirajućoj Herceg Bosni.

Veoma gnusne laži i obmane, već slušanih naših Gebelsovih nasljednika iz domaćeg HDZ-a sa Draganom i saradnicima, kao i neznalice, iznosili su svoja viđena njihove diskriminacije, ten eke “ unitarne “ države, kao i potrebe izmjena Ustava i Izbornog zakona, kako bi njihovi “ bolesni nacionalistički umovi “ poput Dragana Čovića i inih autentičnih Hrvata iz Hercegovine bili njihovi prestavnici.

Tako je Željana Zovko govorila o diskriminaciji Hrvata na ovim prostorima, kao i ;” istaknula da su prvi put u jednoj misiji u Bosni i Hercegovini zajedno da utvrde cijeli kontekst trenutne situacije u Bosni i Hercegovini, odnosno gdje su došle izmjene izbornog zakona i što mogu učiniti kao HDZ-a Republke Hrvatske i kao zastupnici u Europskom parlamentu… “

Zastupnik Tomislav Soko iznosi ;

“Oni koji su zagovarali unitarnu priču, lažne BiH, ta priča je ufatila korjenje unutar evropskih institucija. Puno je mitova koje se tu šire, jedan od mitova je da je samo građanska, odnosno unitarna BiH, evropska BiH. Upravo suprotno. Predstavnici konstitutivnih naroda se moraju dogovoriti međusobno. Niko tu sa strane neće nešto, pa ni iz Hrvatske se nametati. Ali koncept što veće supserdijarnosti, prenosa nadležnosti na lokalnu razinu, i naravno zaštita kolektivnih političkih naroda je budućnost BiH”, rekao je Sokol.

Tako Karlo Ressler je naveo da je trenutna situacija opasna i da smo na početku jedne prijelomne godine, te da su zbog toga i ovdje.

“Cilj posjete je dobiti informacije iz prve ruke – šta se događa u BiH, a isto tako članovima Hrvatskog narodnog sabora objasniti komplesknu situaciju koja postoji na diplomatskom planu. U EP postoji tražanje za politkom u BiH koja će biti građanska i unitarna. To nije samo jedan jedinstven model, i ne vidimo da je pravo pojedinca u suprotnosti sa pravom etničke zajednice u ovom slučaju tri konstiututivna naroda. Ključna poruka koju prenosimo u EP je: Ili će se uvažavati sva ona prava konstitutivna, sva tri naroda, pa tako i Hrvata kao najmalobrojnih, ili neće biti mirne i stabilne BiH koju svi želimo”, naglasio je Ressler.

Dakle, zastupnici Republike Hrvatske u Evropskom parlamentu, kako se moglo čuti iz njihovog izlaganja veoma su brižni za HDZ-ovu i Čovićevu politiku u BiH I statusu njegovog “ blizanca rušioca “ naših vrijednosti Milorada Dodika.

Šta reći ili napisati na ove sve bljuvotine,” uzdati se use i svoje kljuse “ kako su to govorili naši stari, jer nam ovi “ evropejci “ ka oi naši susjedi sa istočnim komšijama ne misle dobro.

Zašto ne reći, da bi više volili  veliku Srbiju i NDH-aziju, od cjelovite i prosperitetne Evropske Bosne i Hercegovine.

Sramotna je i ta Evropa, bez sluha i karaktera, istinskih saznja i potreba, da je trebala prije mnogih zemalja i država, da ih sada ne nabrajam, trebala uvrstiti našu Bosnu i Hercegovinu u svoje redove.

Svi nam sole pamet, da je ljepota življenja u našoj različitosti, po mnogo čemu, ali su mnogi, posebno “ desničari ove Evrope “ mrzitelji ovih naših rzaličitih vrijednosti, te se sada mogu iživljavati i sprdati sa nama, kao da smo izbušena lopta.

Isto tako, ovi naši “ dobronamjerni “ uljezi, brižnici i rušitelji našeg statusa, integriteta i suvereniteta, kao susjedi i komšije, veliko nam je zlo i tjeskoba našeg zajedničkog suživota na ovom Balkanskom prostoru.

Smrt fašizmu – sloboda narodu! Slava im i hvala !

Danas je stigla i ta vijest iz Amerike koju je kao najavljivala ministrica vanjskih poslova BiH da je ta zemlja po drugi put, nakon 2017. godine, uvela sankcije Miloradu Dodiku i prvi put Alternativnoj televiziji iz Banja Luke. Ne kaže se za sada šta konkretno znače te sankcije, pogotovo prema čovjeku kojem su od strane iste te Amerike već uvedene. No, šta god one značile po njega kao građanina vezano za putovanja i bankovne račune u Americi, to ništa ne znači u odnosu na njegovo političko djelovanje koje je, kao što znamo, rušilačko prema BiH.

Lično sam tu vijest doživio kao licemjeran potez SAD prema Dejtonskoj Bosni koja je njeno čedo i koju ovaj, ne samo građanin, već i visokopozicionirani političar, upravo razvaljuje. Dakle, ovdje se nameće suštinsko pitanje: ko će i kako zaustaviti Dodika u slijedećim fazama rušenja države za šta ima podršku Rusije, Kine, Srbije i Hrvatske?

Ima tu još pitanja kao:

  • zašto samo Dodik, zašto ne i svi oni iz NSRS koji su glasali za nedavne zaključke o prijenosu nadležnosti sa nivoa države na nivo entiteta?
  • zašto ne i Čović koji jednako potkopava suverenitet BiH i koji je također ogrezao u kriminalu?
  • zašto ne i neki iz SDA i drugih stranaka koji jesu povezani sa korupcijom i kriminalom?
  • zašto ne i neki dužnosnici Republike Srbije koji izravno podržavaju Dodika u rušenju BiH?
  • zašto ne i neki dužnosnici iz Republike Hrvatske koji podržavaju i Dodika i Čovića?
  • kakve veze ima Alternativna televizija Banja Luka sa ovom po BiH krupnom i sudbonosnom pričom?

…. i tako dalje i tako dalje….

Ne mogu ne primjetiti da su bh. mediji većinom slavodobitno objavili ovu vijest koja za BiH i njenu daljnju sudbinu ne znači ništa. Vijest bi bila da je ta ista Amerika najavila korišćenje svojih raspoloživih mehanizama da spriječi raspad Bosne i Hercegovine koji je u toku pa i mogući rat kojeg neki ozbiljni analitičari iz Evrope i svijeta vide kao epilog ove krize. Ne mogu ne primjetiti da se i ona ministrica vanjskih poslova BiH sada ponaša kao da je učinila veliku stvar što je znala prije javnosti za ovu vijest koja je u rangu one – “kuća gori a baba se češlja…” Ili, možda u nekim kuhinjama smatraju da taj požar treba ugasiti na način da se kuća, na nekoj ostavinskoj raspravi podijeli na tri dijela, što bi odgovaralo i toj ministrici i njenom šefu. Ali, to onda nije jedna te ista kuća….

Bedrudin GUŠIĆ

U BiH se još uvijek čeka odgovor Pravosuđa BiH, Predsjedništva BiH, Ureda visokog predstvnika za BiH (OHR), Vijeća za implementaciju mira (PIC), Organizacije za sigurnost u Evropi (OSCE), Delegacije EU (EUD), Snaga EU u BiH (EUFOR), Stabilizacijskih snaga NATO (SFOR), Oružanih snaga BiH (OS BiH), Parlamenta BiH, bh građana, dijaspore, od SAD, garanata Dejtonskog sporazuma… jer je napadnut ustavni sistem države Bosne i Hercegovine.

Vlasti BiH, organi i institucije Međunarodne zajednice i države nisu odgovorili na Dodikove izazove, prijetnje, antidejtonsko i antiustavno djelovanje. Opet svi šute, govore sebi u njedra, a morali su djelovati mnogo ranije i sankcionisati neprijateljsko antidržavno djelovanje ne  samo srpskih separatista predvođenih Dodikom, već i hrvatskih predvođenih Čovićem. Za takvu neodgovornu šutnju niko nema opravdanja. Ako su Božićni  i Novogodišnji praznici za neko vrijeme usporili i odložili sankcionisanje njihovog antiustavnog dlelovanja protiv države BiH, ne bi se smjelo nikako dogoditi, kao u nizu ranijih destruktivnih djelovanja, da to prođe nekažnjeno ili umanji oštrinu i dubinu sankcija kada i ako budu pokrenute. Naročito ne kod organa pravosuđa. Neprijatelji BiH u sprezi sa pomagačima iz susjedstva upravo su na  to i računali. Napravili su dva opasna koraka ka secesiji, a 9. Januara bi trebao biti treći, koji bi preuzeo dio odgovornosti i preusmjerio reakcije sa prethodnih, kojima se određene državne nadležnosti pokušavaju prisvojiti. Nisu se dogodila očekivana neodložna hapšenja najodgovornijih vodećih separatista, prije svega Dodika, mada je za to bilo više nego dovoljno razloga i osnova. 

Ko je dužan i od koga se očekivalo da reaguje?

Dužni su bili svi u BiH i oko BiH, Međunarodna zajednica, EU, SAD, UN, jer znaju da je Dodik 10. Oktobra usvajanjem Zaključaka o prenosu nadležnosti sa države BiH na entitet Rs prešao crvenu liniju, ali nisu reagovali. I to su, kao sve do sada, prešutjeli i dalje šute. A morali su, bili su dužni, odmah i oštro reagovati. Govorilo se naveliko o sankcijama protiv pojedinaca, organizacija, protiv Rs. Ne bi ništa ni od toga. A Dodik i njegovi separatisti sve jači osioniji, osokoljeni šutnjom, što znači odobravanjem, najavljuju nove još opasnije i ozbiljnije korake u težnji da sruše i podijele državu BiH.

Oštar i beskompromisan odgovor morao je odmah uslijediti od: 1. Predsjedništva BiH, 2. Ureda visokog predstvanika za BiH ( OHR), 3. Vijeća za implementaciju mira (PIC) 4. Organizacije za sigurnost u Evropi (OSCE), 5. iz Delegacije EU (EUD), 6. Snaga EU u BiH (EUFOR), 7. Stabilizacijskih snaga NATO (SFOR), 8. Oružanih snaga BiH (OS BiH),9. NATO saveza, 10. Pravosuđa BiH, te iz Parlamenta BiH, od bh građana, dijaspore, od SAD, potpisnika i garanata Dejtonskog sporazuma… Morali su prije svih organizovanije i oštrije djelovati građani BiH u zemlji i svijetu…

  1. Predsjedništvo BiH predstavlja BiH, vodi vanjsku politiku, civilni je komandant Oružanih snaga BiH, imenuje veleposlanike i druge međunarodne predstvanike, pregovara o međunarodnim ugovorima, izvršava Odluke Parlamanta…Jedan od glavnih  zadataka Predsjedništva BiH bio je da se suprostavi udruženom poduhvatu Dodika i Čovića, zatraži promptno djelovanje državnih organa, pa i OS BiH, alarmira međunarodne organe…Nisu učinili dovoljno, jer 2 člana Predsjedništva nisu imala saglanost trećeg, ali je bilo načina da budu agilniji.
  • Ovo je još jedna prilika da potsjetimo sebe ali i zaposlene u Uredu visokog predstavnika za BiH (OHR) da su oni vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u BiH. Zaduženi su da nadgledaju provedbu Mirovnog sporazuma i da koordiniraju aktivnosti drugih civilnih organizacija i agencija koje djeluju u BiH. A mir i sigurnost građana u BiH su već duže ozbiljno narušeni i poremećeni, a oni ništa ne preduzimaju. Osporavanje mandata novoimenovanom Međunarodnom predstavniku u BiH g. Schmidtu od strane Rs podržano od Rusije i Kine nije dovoljan razlog za njegovo popuštanje oko primjene Zakona o zabrani negiranja genocida i oklijevanje u primjeni Bonskih ovlasti.
  •  Kako implementaciju mira u BiH po Dejtonskom sporazumu sponzorira i vodi Vijeće za implementaciju mira (PIC) koje čine predstavnici 55 država i međunarodnih organizacija, bilo je logično očekivati njihovu reakciju, jer je izvršen udar na ustavni poredak BiH. Oglasile su se SAD, Njemačka, V. Britanija… i nagovjestili sankcije, ali ih još nema uz izgovor da bi u ovom trenutku bile kontra-produktivne.
  •  Poveljom UN uspostavljena je Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi (OSCE) kao svjetska regionalna organizacija koju čini 57 država sa misijom da u BiH pruža pomoć u osiguranju trajnog mira, oporavak države od posljedica rata i doprinosi izgradnji stabilnog društva, što uključuje jačanje demokratskih vrijednosti, razvoj ljudskih prava, organizovanje i nadgledanje izbora, kontrolu naoružanja, izgradnju sigurnosti i povjerenja i ispomoć u ispunjenju obaveza, kako bi se BiH približila euroatlanskim integracijama. Iako je mir u BiH ozbiljno narušen, ugrožen suverenitet i doveden u pitanje teritorijalni integritet, sve do sada nije bilo učinkovitog djelovanja OSCE da se stanje popravi.
  •  Kako je uloga Delegacije Evropske unije – preko Evropske Komisije (EUD) predstavljanje politike EU, promocija interesa EU, izvještavanje o kretanju u zemlji i vođenje pregovora, a sada funkcionira pod rukovodstvom Visokog predstavnika EU Josepa Borrella (koji je primarni koordinator i predstavnik Zajedničke spoljne i siguronosne politike Evropske unije) u BiH se vjerovalo da će EU energičnije stati u odbranu cjelovitosti i ustavnog poretka zemlje, ali se to nije dogodilo zbog oportunih stavova Mađarske, Poljske, Slovenije i Hrvatske ili iz nekih drugih razloga.
  • Do sada nisu angažovano djelovale ni Snage Evropske unije u BiH (EUFOR) koje prate i pružaju podršku domaćim vlastima u izvršenju zadataka koji proističu iz Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, na osnovu Povelje UN-a i Rezolucije 2123 Vijeća sigurnosti UN iz 2013.g., što treba da doprinosi očuvanju sigurnog i stabilizacionog okruženja u BiH.
  • Nakon napada na ustavni poredak BiH podrška BiH je obećata iz NATO saveza, koji ima nadležnost nad vojnim aspektom Dejtonskog sporazuma. Pod vođstvom NATO-a djeluju multinacionalne vojne Stabilizacijske snage (SFOR), a glavni im je zadatak zaštita Dejtonskog sporazuma. Mada Dejtonski sporazum ima više nedostataka i nedorečlenosti, pa ga separatisti zloupotrebljavaju za svoje ciljeve, još uvijek nije preduzeto ništa da se nedostaci otklone.
  • Oružane snage BiH (OS BiH) su glavni stub odbrane BiH. Sudjeluju u operacijama sigurnosti za potporu miru i samoodbrani, borbi protiv terorizma, odbrani BiH i njenih državljana u slučaju napada, pružaju pomoć civilnim organima u prirodnim i drugim katastrofama, te ispunjavaju međunarodne obaveze BiH. Iako je bilo zahtjeva da se dio OS BiH u cilju suzbijanja secesije stacionira u regionu Brčko Distrikta, komanda je odbila takve zahtjeve uz ocjenu da mir i sigurnost nisu ugroženi. 
  • Sjevernoatlanski savez (NATO) ima ogromnu važnost za formiranje Oružanih snaga BiH (OS BiH), te  uspostavu mira i unutarnjeg povjerenja u BiH. NATO u BiH djeluje na osnovu Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, a dobio je mandat da pruži neposrednu podršku Zaštitnim snagama UN-a (UNPROFOR-u). NATO je garant sigurnosti na Balkanu i od njega se, naročito sada,  očekuje da pomogne BiH u rješavanju aktuelne političke krize. 
  1. Usvajanjem Zaključaka o vraćanju nadležnosti sa države BiH na entitet Rs Dodikov separatizam je prešao crvenu liniju i bilo je za očekivati oštar odgovor iz BiH pravosuđa, prije svega iz Tužilaštva BiH. Prošla su dva mjeseca, a tek tada se Tužilaštvo počelo mlako i neodlučno oglašavati, što ni danas ne uliva povjerenje. Podsjećamo da Sudski sistem u BiH čine opštinski, kantonalni, entitetski, državi sudovi, sudovi Brčko Distrikta, tužilaštva i pravobranilaštva sa mjesnom i stvarnom jurisdikcijom, Sud BiH, Visoko sudsko tužilačko vijeće i Ustavni sud BiH. Pravosuđe u užem smislu čine sudovi i tužilaštva, a u širem pravobranilaštva, advokati, medijatori-mirovnjaci, organi javne vlasti, sudski vještaci i nevladine organizacije i notari. U ovim organima radi preko hiljadu sudija, oko 400 tužilaca i brojni drugi uposlenici. Pravosuđe je trebalo prvo da reagira na antiustavno djelovanje, što bi usmjerilo i tok djelovanja drugih, ali to nisu učinili. To implicira i njihovu odgovornost.
  1. Od posebne važnosti je odgovor, koji mora doći od parlamentarnih struktura BiH, građana i bh dijaspore. Ali ga nije bilo (osim u Njemačkoj…) ili je bio nedovoljan da obezbjedi kritičnu masu sposobnu da donese promjene.

Udar na ustavni sistem BiH ostaje zamrznut 6 mjeseci?

S pravom se pitamo zašto od većine gore navedenih institucija, organa i organizacija nije usljedila oštrija reakcija i državi Bosni i Hercegovini pružena očekivana pomoć da se uspješnije suprostavi djelovanju srpskih i hrvatskih separatista predvođenih Dodikom i Čovićem, a pomaganih iz Srbije i Hrvatske, uz asistenciju pojedinih lidera EU, te Slovenije, Rusije, Mađatske?! Svi ovi organi, organizacije i institucije nisu dale brz i očekivani odgovor  koje su bile dužne dati i koji se od njih očekivao na provokacije, prijetnje, izazove i antiustavno djelovanje Dodikovog i Čovićevog separatizma. Jedan od razloga za njihovu uzdržanost i šutnju je nedovoljan pritisak iz BiH od strane organa vlasti i građana.

Dodik i Čović su napravili još jedan veliki korak ka svom cilju. Dodik s pravom likuje. Ostvario je svoju prijetnju i ostao nekažnjen. Proglasio je to za historijski dan Rs. U EU umjesto da upute upozorenje Dodikovim saučesnicima Srbiji i Hrvatskoj i usmjere se na uvođenje adekvatnih sankcija koje bi pomogle BiH, sa njim šuruju i pripremaju finansijsku podršku za Rs, što će još više ojačati krila Dodiku i njegovom SNSD.

Dodik je izvršio udar na ustavni sistem BiH. Još nije ostvario što je želio, ali može biti zadovoljan s postignutim. Nada se da će vratiti državne nadležnosti u oblasti odbrane, zdravstva, sudstva, poreza…samo mora čekati 6 mjeseci. Za to vrijeme proces ostaje zamrznut. To ga do sada to nije ništa koštalo. Vidjećemo da li će ostati tako.

Umjesto sankcija Dodiku, od Bošnjaka se traži da pregovaraju

Nažalost, iz EU, od strane SAD i međunarodnih predstavnika, i dalje se insistira na pregovorima, vrši pritisak na Bošnjake da sjednu za stol i pregovaraju i čine nove ustupke, iako znaju da se bezuspješno pregovora preko 25 godina. Postoje osobe, organi i organizacije sa kojima se treba obračunati, a ne pregovarati. To bi u MZ u slučaju BiH već odavno morali znati.

Bošnjaci su trajno opredjeljeni za multietničnost

Historija ovih prostora sa bezbroj dokaza i argumenata potvrđuje da su Bošnjaci uvijek bili za zajedništvo, zalagali se i zalažu za multietničku građansku BiH. Bošnjaci su bili vezivno tkivo Jugoslavije i tampon zona između antagonizama koji su dolazili iz Srbije i Hrvatske. Bošnjaci su dobrim dijelom i Sloveniji davali razlog da ostane u Jugoslaviji, dok je to bilo moguće. Sada Bošnjake, jer su najbrojniji u BiH uprkos etničkom čišćenju i progonu, optužuju za majorizaciju, iako znaju da to nisu nikad bile težnje Bošnjaka, kojima su zajednički život, komšiluk i susjedstvo, bili svetinja. Bošnjaci su bili i stub Jugoslavenske nacije, koja se dugo i uspješno stvarala u Titovoj Jugoslaviji u uvjerenju da je to dobar zalog sigurne budućnosti za sve narode Jugoslavije. Zato EU zajedno sa drugima mora zaustaviti srpski i hrvatski separatizam, spriječiti pokušaje rušenja i dijelenja države BiH. EU mora jasno i glasno dati do znanja da li želi Bošnjak – Muslimane u Evropskoj uniji ili će prihvatiti Orbanov recept i raditi na njegovom provođenju.

EU i SAD ponavljaju greške iz 90-tih

Sve je više poruka, zamjerki i upozorenja koja se sa više strana i sa razlilčitih nivoa upućuju domaćim organima i institucijama, prije svega domaćem Pravosuđu, Evropi, EU, SAD, UN i svima koji rade na provođenju Okvirnog mirovnog sporazuma u BiH da se urazume i zaustave srpski i hrvatski separatizam koji teži i sve otvorenije uspješnije ide ka stvaranju uslova za Veliku Srbiju i Veliku Hrvatsku, koje se ne libe da opet proliju krv da ostvare svoj cilj. Sad je kao nikad do sada vrijeme da ih se zaustavi i da im se to izbije iz glave. Do sada niko od gore navedenih nije ispunio ni naša očekivanja ni svoju dužnost. Ako budu još čekali moraće se i sami uhvatiti za glavu, jer će im stvari izmaći iz kontrole i neće biti moćni da zlo obuzdaju i spriječe. 

U Evropskoj uniji i sada mute kao 90-tih i šalju poruke koje ne zvuče fino i ne ulivaju povjerenje većini građana BiH, koji se zalažu za jedinstvenu i cjelovitu BiH, bez podjela. Nije li to dovoljan razlog što se sve veći broj bh građana počinje pitati – Šta mi to imamo tražiti u takvoj EU? S druge strane se pitaju tko je to ko ima pravo sprečavati ulazak BiH u EU, jer građani BiH su veći Evropljani od polovine onih koji se busaju u prsa i hvale time što pripadaju Evropi.

I ovaj put, kao 90-ih, ni SAD ne djeluju brzo kako se od njih očekivalo. Istina daju podršku Bosni i Hercegovini, staju u zaštitu njenog suvereniteta i integriteta, što u datim okolnostima nije dovoljno. Tokom agresije na BiH 90-tih zbog neodlučnosti EU i kašnjenja Sjedinjenih država Podrinje je etnički očišćeno od Bošnjaka i srušena Drina kao granica Istoka i Zapada. Može li se i ovaj put nešto slično dogoditi? 

Burlington, 4.1.2022                       

Zijad Bećirević

„Srebrenice tako si mi mila,

Dabogda se tri put ponovila…“

Oj Pazaru novi Vukovaru,

Oj Sjenice nova Srebrenice…“,

„Oj Fatima đe su ti dimije,

u četnika oko Ledenika…“

Ove dvije slike i tekst između njih imaju itekako veze i u snažnoj su korelaciji. Da podsjetim, društvene mreže su uažarene od reakcija na video snimak i slike sa jednog novogodišnjeg derneka policije u Priboju gdje su oni – policajci, dakle službena lica Ministarstva unutrašnjih poslova države Srbije, prizivali još tri nova genocida u Srebrenici te isto to u Novom Pazaru i Sjenici. Da se radi o nekom pojedinačnom incidentu, pa čak ako su u njemu glavni akteri policajci jedne države, ne bi bio neki problem, mada ni to ne bi trebalo ostati nekažnjeno. No, problem i jeste u tome što je negiranje presuđenog genocida u Srebrenici od strane te službene Srbije, te prizivanje novih, postalo dominantan narativ u društvenom biću “tamo daleko”, kako institucionalno tako i vaninstitucionalno. Da, reagirao je i vlasnik Srbije sa par odvratnih fraza umjesto da je iskren, kao što nije, odmah smijenio ministra unutrašnjih poslova, onog klempavog Vulina i čitavu garnituru pribojskih policajaca koji su sudjelovali u tom piru u kojem se uz rakiju, vino i ostala pića prizivala i svježa bošnjačka krv kao desert. Ali, gdje će on smijeniti svoj megafon, taman posla! Srbija je u dubokom ideološkom i duhovnom mraku i to se vidi iz aviona, naravno ko hoće da vidi. Fašizam je tamo matrica koja određuje sadašnjost i projektira budućnost te nam komšijske zemlje. Časni izuzeci poput jedne Nataše Kandić, Gorana Markovića, Sonje Biserko, Jove Bakića, Nenada Čanka i još nekih, malo su, premalo da bi se vidjelo neko svjestlo na kraju tunela u kojem jeste ta Srbija. A problem je što zbog tog tunela i mraka u njemu veliku, previsoku cijenu plaćamo mi iz Bosne i Hercegovine decenijama unazad, te i dan-danas. A moglo je sve biti drukčije, kako po samu Srbiju tako i po nas – njene komšije. Moglo je da Bakir Izetbegović tog 17. februara 2017. nije sramno i izdajnički uništio za sva vremena tužbu naše zemlje protiv istočnih agresora. Da je ta tužba bila pravovremeno i temeljito pripremljena i da je Srbija po svim uzusima međunarodnog prava bila proglašena krivom za agresiju i genocid koje je počinila, htjela ne htjela bila bi primorana snositi moralne i financijske konsekvence jednako kao i Hitlerova Njemačka nakon Drugog svjetskog rata i, što je još bitnije, morala bi doživjeti opću katarzu za učinjeno u našoj zemlji u periodu 1992-1995. i za 360 stepeni promijeniti političku matricu unutar sebe same. U tom slučaju ne bi joj se desio, nakon onakvog Miloševića ovakav Vučić koji svoj politički kapital, posebno kada je odnos prema Bosni i njenom najbrojnijem narodu u pitanju, godinama crpi na kursu 1:100, a ponekad i drastičnijem, zavisno od stope “inflacije”. Za samu Srbiju i njeno društvo itekako bi bilo bolje da je nakon hipotetičke presude po tužbi koju je Izetbegović mlađi uništio na vlasti neka nova garnitura, spremna da tu zemlju povede istinski u 21. stoljeće, a ne u srednji vijek gdje ih vode ovi nekadašnji Miloševićevi i Šešeljevi šegrti. I takva Srbija, za razliku od današnje, ne bi bila partner današnjoj neopavelićevskoj Hrvatskoj koja nam jednako radi o glavi.

Da se na kraju vratim na početak: da, dragi moji, trebamo se itekako baviti uzrocima nekih događanja, pa i ovih od prije tri dana u Priboju i povezati ga kao jednu od posljedica sa veleizdajom Bakira Izetbegovića od 17. februara 2017. To su naprosto činjenice, nažalost kobne i historijske po našu zemlju i ljude koji je vole.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin !

U početku ove moje istinite priče, čini mi obavezu i zadovoljstvo da od istinskih vjernika, mojih čitalaca, u bilo kojoj vjerskoj konfesiji zatražim izvinjenje za ignorisanjem i vjere i velikoga srpstva, koje su  zaista ogadili ovi “ novokomponovani veliki Srbi “ tzv.” Dodikovci “.

 Čudna jada iz “ B.L. “ grada, kada se okupe ovi rušitelji jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, kao secionistički elementii graditelji svojih državica na temeljima genocidnih radnji, ubistava nevinih Bošnjaka i inih građana.

Agresorske su im nakane bile iste, sa istoka i zapada, definisane zajedničkom ideološkom matricom iz Karađorđeva, ali osmislenom njihovim umovima SANU iz Beograda i hrvatskom akademijom znanosti iz Zagreba.

Ove papke sa opancima svinjske kože, sramota je biti bosanski Srbin, već bi htjeli biti velike Srbende?

Dok se ponosim što sam bosanski Srbin i ne pripadam ovim „ dodikovcima „ oni bi bili neki veći Srbi od moje malenkosti.

Radi istine i saznanja, nisu se niti okopilili, jadna li im majka koja ih je izrodila, guslara Milorada 1959 godine, dok sam bio student druge godine Elektrotehnike u Beogradu, a njegova Željka rođena je 1963 godine od majke hrvatice, kada sam ja već bio diplomirani inžinjer.

Međutim, ovo sve ističem iz razloga i povodom istinite priče i činjenica da su mi ovi papci, idioti, ulizice i veliko srpski gmizavci ojadili, omrznuli sa gnušanjem i vjeru i srpstvo, kakvu to oni upražnjavaju sa svojim vjerskim vjerodostojnicima, a zašto.

Tradicija je u Srpskoj pravoslavnoj crkvi da sveštenik u toku godine dva puta posjeti domove svojih vernika radi izvršenja svećenja vodice, i to na nekoliko dana pred Krsnu slavu, i pred najveći hrišćanski praznik – Vaskrs. Veruje se da dolaskom sveštenika u kuću i svećenjem vodice, ulazi blagodat Božija u dom. Po završetku čina osvećenja vode, sveštenik kropi sva odjelenja u kući, kao i svu djecu koja su prisutna, pri čemu oni cjelivaju Časni Krst i desnicu sveštenika.

Kao dječak i omladinac, odlični školarac sarajevskih škola, osmogodišnje na Vratniku i gimnazije realke kod doma Armije, odgajan, školovan i veoma obrazovan bez roditelja, sa trudom i pažnjom moje drage i nezaboravne tetke i tetka, znao sam i umio snalaziti se u životu.

Tako sam, kao redovan učenik ili đak, sa mojim kolegama u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji,( svetih arhanđela Mihaila i Gavrila) u Sarajevu kao  nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, te u novoj Sabornoj Crkvi u blizini moje gimnazije, gdje smo u oltaru i drugim prostorima Crkve radili i pripremali sve potrebne stvari normalnog svetkovnog Bogosluženja, priprema za pričest vjernika, svijeća i kandila sa mirisom  tamjana, vina i žita,  drugih nužnih rekvizita, u zavisnosti od svečarskog trenutka i potreba za vjerodostojnike i vjernike.

Pred Vaskrs, prema običajima sa popovima smo obilazili po gradu, kuće i stanove  srpskih  domaćinstva i nosili Sv. vodicu sa maslinovom grančicom,te uz pjesmu „ Vo jordanje… „ vršili smo osvještenje prostorija domaćina.

Ovo, posebno ističem radi spoznaje, da su nas redovno domaćini častili ponekom novčanicom, tako sam ja sa tim džeparcem kupio prve svoje skije ( proizvodnje  Elanke iz Slovenije, dužine 140 cm sa opremom ), kupio sam i prvi svoj futbal, te razni školski pribor.

Istina je, da moja dobra tetka ( pokoj joj duši njenoj ) radila je kao vešarica u hotelu „ Beograd „ i nije nam mogla obezbjediti sav taj luksuz, a bio sam dobar skijaš i fudbaler i šahista i drugar i prijatelj, ali uvijek odličan učenik, koji je pomagao i drugim slabijim matematičarima i fizičarima ?.

Sasvim normalno, uz sve te obaveze u Crkvi i brojne svečanosti, normalno smo pjevušili sa starijim crkvenim vjerodostojnicima ( popovima ), a znali smo i mnoge slavarice i dr. svjetovne pjesme.

Upravo, završetkom gimnazije sa maturom, koju sam i bio oslobođen kao odličan učenik tokom svih godina gimnazije, po propisima i pravilima, dok su moji prijatelji i rodbina smatrali da ću nastaviti studije Teologije /Bogoslovije, dobitkom odgovarajuće stipendije otišao sam na Elektrotehnički fakultet u Beogradu i uspješno ga završio.

Dakle, kao svršeni diplomirani inžinjer Elektrotehničkog fakulteta, Univerziteta u Beogradu, bio sam uspješan graditelj tri veli8ka industrijska objekta u Republici Srbiji, zatim  isto tako tri velika industrijska objekta u Bosni i Hercegovini, te stekao i svoja penzonerska prava u ovim Republikama.

Dakle, sve ovo opisujem iz razloga saznanja, da su se poslije agresije na moju domovinuu Bosnu i Hercegovinu, pojavili neki „ veliko srpski žutokljunci „ tzv. „ dodikovci „ sa nekim većim vjerskim i srpskim pravima od nas drugih Srba ili Bosankih Srba.

Tako je i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik i njegov cijeli kupleraj istomišljenika, sa Željkom Cvijanović i inim parlamentarcima, te sa svojim crkvenim vjerodostojnicima i vladikom Grigorijem na čelu, na javnoj TV emisiji „ Oskara „ sa voditeljem Mariom Vrankićem, sve nas Srbe koji se nismo borili za Republiku srpsku, proglasili nekim „ drugim Srbima „ ili ostalima.

Na taj način su  prvo unijeli razdor u gradu Mostaru, gdje su se udružili i u svoj zajednički zločinački poduhvat sa agresorima sa zapada, u tzv. ustaško- četničku koaliciju, koja zajednički djeluje na urušavanju države i njenog sistema državnih institucija.

Udruženi „ rušilački dvojac blizanaca „ Milorad Dodik i Dragan Čović, zajednički su osmislili, kao nastavak osvajačke politike Franje i Slobodana iz Karađorđeva, da konačno i zvanično ustoliče i proglase „ genocidne tvorevine „ Republiku srpsku i Herceg Bosnu, samostalnim državicama i da ih u konačnoj fazi pripoje velikoj Srbiji i Nezavisnoj državi Hrvatskoj.

Svakako, potpomognuti mentorima iz svojih susjednih matica Srbije i Hrvatske, Vučićem i Milanovićem kao i saradnicima, ove naše bosansko – hercegovačke nacionalističke stranke i njihovi lideri, Milorad Dodik i Dragan Čović sa saradnicima, u želji da rasture ovu našu jedinu, ali čvrstu, ponosnu i prkosnu domovinu, naišli su i na kamen „ kremenac „ koji su nekada naši stari koristili da upale svoje cigarete od domaćeg duhana.

Zato i nisu svjesni, šta ih očekuje u skoroj budućnosti, u vatri, dimu i pepelu da izgube sve svoje nakaradne ideje i pogubne nakane , još iz doba njihovih fašisoidnih uzora Ante Pavelića i Draže Mihajlovića, ali im tada ni Vučko sa vučićima, niti Zoran sa HDZ-ovcima neće moći pomoći.

Bosna i Hercegovina je jedna i mjedina naša stamena i vjekovna, ponosna domovina, pa bujrum „ srpski svete „ i vaši Blajburški ostaci.

Saborna crkva u Sarajevu jedan od najvećih pravoslavnih hramova na Balkanu

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Izašlo je na vidjelo ili svjetlost dana, lukavi i cinični, zlonamjerni  udruženi zločinački naumi , veliko srpsko-hrvatskih nacionalista i fašista, guslara iz Laktaša i orguljaša iz mostarskih Bara.

Kao sljedbenici  mentora i idola njihove  zločinačke i agresorske ideološke matrice iz Karađorđeva, Poglavnika Franje i Vožda Slobodana, njihovi ugursuzi, ulizice ( iz Mešine“ Tvrđave „ ), nacionalisti i fašisti do ustaško- četničke ubitačne i razorne lažne doktrine njihovog Gebelsa.

 Milorad Dodik i Dragan Čović, svoju lažnu i već viđenu „ istinu „, utkanu u temelje njihovih nedjela i genocidnih tvorevina RS-a i HB, u današnje vrijeme nastoje ih oživotvoriti.

Ovaj svinjogojac, despot i diktator, koji je od građana RS-a napravio veliku svinjsku farmu, sa njima manipuliše, te u kupleraju njihove banjalučke parlamentarne skupštine , često izvodi sa tim klovnovima, tragikomičnu veliko srpsku prdestavu.

U državnim institucijama djeluju kao podzemne rušilačke nacionalističke krtice i glodari, urušavajući cjeloviti državni sistem vlasti, gradeći na viđenim genocidnim temeljima tih tvorevina, secionalističke želje i stremljena, u cilju stvaranja „ srpskoga sveta „ tzv. velike Srbije i nastavka NDH-azije.

Svakako uz zajednički zločinački poduhvat i njegovog jarana, grobara hercegovačkih Hrvata,  „ lukavog rušilačkog blizanca „ orguljaša Dragana, mišljenja su da zajedničkim poduhvatima i mogu lakše ostvariti agresorske ciljeve, te u mirnodopskom periodu poslije Dejtona, formirati i svoje državice RS-a i HB, te ih kao takve pripojiti matičnim tvorevinama velikoj Srbiji i NDH-aziji.

Činjenice ukazuju, da je „ lukavi latin „ Dragan Čović i nešto intelektualno bogatiji i prepredeniji, od „ blizanca urgusuza „i guslara Milorada Dodika, jer je tavršio fakultet „ prije podne „ za razliku od Milorada, koji je završio fakultet „ poslije podne”, dok je imao vremena i za švercovanje „ ronhilla „ na beogradskim ulicama.

Što bi govorili naši stari ; „ Što na umu to na drumu „ guslar bi glasno i jasno gudio i prikazivao javnosti svoje otvorene nakane urušavanja Bosne i Hercegovine i njenog institucionalnog sistema.

Zato je i stvarao svoj javni „ parlamentarni kupleraj „ RS-a, prikrivao se iza njih i donosio sulude odluke u cilju realizacije svojih suludih secionističkih nakana.

Kako to lijepo i veoma slikovito napisa i naš ugledni i poštovani efendija Mustafa Cerić, veliki vjerodostojnik Islamske zajednice:

„ Zato se sada oni udružuju u antibosanski psihički rat, koji sve više liči na kancerogenu bolest, koja ima zajedničku karakteristiku nekontroliranog rasta antibosanskih stanica tumora u njihovim mozgovima.

Ovaj tumor može biti malignan, zloćudan ili kancerogen, odnosno benignan, dobroćudan ili nekancerogen. Maligni tumori napadaju okolna tkiva i metastaziraju.

U početku se mislilo da je kod Dodika ovaj benigni, dobroćudni ili nekancerogeni tumor, ali je on, svjesno ili nesvjesno, na HTV pokazao da se radi o malignom, zloćudnom ili kancerogenom tumoru na njegovom mozgu, koji se širi velikom brzinom iz dana u dan.

U stvari, Milorad Dodik je na HTV otkrio da je njegov antibosanski tumor metastazirao u zaraznu bolest zvanu „treći entitet“ za Hrvate “/završen citat M.C. na portalu Bošnjaci.net /
.

Evo gnusnog pokazatelja, koji govori na šta su Hrvati spali na “ udružene genocidne blizance “, da im taj dokazani i veliki nacionalista i sljedbenik Ravnogoraca, štiti i brani njihovu istu takvu tvorevinu Herceg Bosnu.

Da im je “ grobar bosanskih Hrvata “ ( prema ocjeni književnika i novinara Ivana Lovrenovića ) još u životu, Poglavnik Franjo Tuđman bi zasigurno odmah udaljio iz politike svoga doglavnika i “ grobara hercegovačkih Hrvata “ nadobudnoga i bolesnoga politički ambicioznoga za Predsjedništvo BiH ,  akademika Dragana Čovića.

Možda bi zajednički, lakše i bolje uspjeli ukloniti i velikog patriota, domoljuba svoje domovine i biranog kandidata građana BiH, “ ZLATNOG LJILJANA “ Željka Komšića.

Gnusne su laži, niti Gebels ih ne bi izgovorio, na njihovu žalost, našeg Željka nije birala niti džamija, niti crkva , niti katedrala, već jednostavno građani čija je i jedina domovina , ponosna i prkosna, Bosna i Hercegovina.

Kako to lijepo i istinito piše u svome remek djelu, “ nzlatnnom “j istorijskom u džbeniku za sve generacije; “ Tuđmanov haški profil- Udruženi zločinački poduhvat na BiH “, njen autor, profesor Univerziteta, istoričar i filozof, gospodin Ivo Komšić ;

“ Svaka hrvatska politika u BiH je uvjetovana prihvaćanjem odgovornosti za svoj udio u ratu u BiH i za zločine koji su počinjeni u ime Naroda. Te zločine je utvrdio nezavisni međunarodni sud i oni su bili dio udruženog poduhvata, dakle ne slučajni ispadi neodgovornih pojedinaca neposlušnih vlastima. To prektično znači da bez sumnje treba prihvatiti presude suda, pokloniti se žrtvama zločina, tražiti oprost i trajno se distancirati od zločinaca na Kojima je krivica individualizirana.

Haški sud je pružio mogućnost narodu da zbaci sa sebe kolektivnu krivicu za zločine koji su učinjeni ipak u njegovo ime. Ovaj put moralnog čišćenja, a to je jedini put koji otvara političke mogućnosti Naroda. Zašto je to važno ?

Priznavanjem zločina i pokajanjem Hrvati se dovode u isti položaj s Bošnjacima. Njihove žrtve postaju i naše hrvatske žrtve, u žrtvama i njihovoj sudbini je jedino moguće postići jednakost, inače nismo ni jednaki, ni ravnopravni.

Tek kada uz žrtve postanemo jednaki, možemo biti jednaki kao ljudi, možemo biti kao narod jednaki s onima koji su podnijeli žrtve.

Iz te jednakosti tek možemo postići političku jednakost. Iz te jednakosti možemo povratiti povjerenje, možemo biti garancija da se to nikada više neće ponoviti.

Bez te garancije mi ćemo uvijek biti zločinci. Nikada nećemo biti jednaki, niti ravnopravni. Tek kada se to postigne moguće je voditi neku nacionalnu hrvatsku bpolitiku u BiH.

Bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja, bez pomirenja nema budućnosti ! “ / završen citat I.K. /.

Teško je to da shvate i ovi veliko srpski gmizavci i štetočine, psihopate i duševni bolesnici “ dodikovci “ i razno razni vukovi i vučići, sa svom ostalom sortom njihovih istomišljenika.

Kako li to oni svi uporno i dalje u kontinuitetu zagovaraju i lansiraju svoje životinjske porive i nakaradne matrice u stvaranju nekog vanzemaljskog “ srpskoga sveta “, da žive u nekim kazamatima ili pustinjskim prostranstvima, bez bilo kakvog zajedničkog društva i dobroga svijeta.

Ovaj dvojac “ rušilačkih blizanaca “ ( prema analizi gospodina Stipe Mesića ) več je poodavno prešao dozvoljenu “ crvenu liniju “, ali im u ova vremena kriminala, korupcije i lopovluka iste još niko nije bio u stanju i pokazati.

Dokle, ćemo kao građani ove nam domovine istinski trpiti i podnositi “silovanja “ iz kupleraja i Milorada Dodika i njegove Željke Cvijanović, kao i Dragana Čovića i njegove Bojane Krišto, sa svim saradnicima u djelovanju njihovih nacionalističkih i fašističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a ?

ORLOVI RANO LETE

Posted: 30. Decembra 2021. in Intervjui

Nova godina nam dolazi i svi joj se radujemo, jer se nadamo da će nas osloboditi pandemije, briga i nevolja ako smo ih imali, i donijeti nam nove radosti, koje će nam uljepšati život. U takvom iščekivanju dogodilo mi se nešto neobično, što moram podijeliti s vama. Bio sam na uobičajenoj dnevnoj šetnji na biciklističkoj stazi  pokrivenoj snijegom uz obalu jezera Champlain u vermontskom gradu Burlingtnu. Desetinu metara  ispred mene primjetio sam krdo mladih srndaća. Izbrojao sam, bilo ih je pet. Stajali su na putu, nisu bježali. Osjećao sam se kao u raju. Tek kad sam im prišao bliže krenuli su kroz šumarak prema obali jezera.

Bio je to veličanstven prizor. Snježna idila kakva se samo poželjeti može. I ranijih godina susretao sam jelene i srne na tom putu, ali jednu ili dvije. Nikad krdo, kao sada. I možda bi sve to kratko po tom bilo zaboravljeno, kao dnevni događaj, da nije bilo novog iznenađenja. Zastao sam na mostu, ispod kojeg se rijeka Winooski ulijeva u jezero Champlain, i na moje iznenađenje na suprotnoj obali na  istom stablu na istoj grani, u približno isto vrijeme ugledao istog orla, koji tu dolijeće svake godine. I samo tada, na izmaku godine.

O tome sam prije dvije godine napisao tekst pod naslovom “Orao”, koji sam ponutkan ovim događajem našao na Google i ponovno vam ga prezentiram. Ali ovaj put, na moje još veće iznenađenje i oduševljenje, moj orao nije bio sam. Uz njega je bila ženka. Možda je zato došao nekoliko dana ranije nego posljednjih godina. Dugo sam stao  na mostu i gledao ih. Ne znam koliko su dugo tu ostali, niti da li su se već vratili u svoje ranije boravište. Ali znam da su tu bili da nam najave kraj jedne teške i turobne godine opterećene pandemijom Covid-19,  a dolazak nove ljepše i sretnije 2022.godine. U nastavku teksta je je moja pripovjest “Orao”, objavljena 2019.godine, u kojoj možete naći poveznicu i razlog zašto je ponovno objavljujem. Nadam se da će vam uljepšati dan.

O R A O

I ove godine, 31. Decembra, izašao sam po hladnom zimskom danu u popodnevnu šetnju pored jezera, i na moje veliko iznenađenje, kao dvije godine unazad, u isti dan, u isto vrijeme, na istom stablu, na istoj grani, vidio “istog“ sivog orla, koji se tu u toku godine pojavi samo tada, iako na drvetu nema ni gnijezda, ni drugih ptica. Stoji tu jedno vrijeme, i više ga ne vidimo do naredne godine.

Sa svojim oštrim pogledom u daljinu, možda je došao da nam najavi i s nama Novu godinu slavi, ili da nas upozori i da nam kaže, da se s ovim danas nimalo ne slaže.

Misterije našeg života

Živimo u XXI vijeku, a tako malo znamo o ljudima, vrlo malo o flori i fauni, biljnom i životinjskom svijetu koji nas okružuju. Iako je život na zemlji nastao prije 3,8 miliona godina, tako malo znamo o porijeklu života na zemlji, a skoro  ništa o  svemiru. A misterija su i mnoge pojave iz svakodnevnog života. Ustvari, život je misterija!

Još uvijek se pitamo da li postoji Bog, i ako postoji kako izgleda. Svjesni smo da s nama upravlja neka viša sila koja kreira naše živote i s njima upravlja. Otkriće vatre, točka, energije …interneta omugućilo je uspješniji spoznajni tok, ali nas i uvjerilo da nam uz ono što vidimo, čujemo i osjetimo trebaju novi alati i neka dimenzija više. Od kada je svijeta i vijeka gledamo krave kako pasu, a tek nedavno je uz pomoć slika preko Google otkriveno da se krave dok pasu uvijek okreću sjeveru ili jugu. Da li i one imaju neki unutarnji kompas, kao neke životinje, ili se iz nekog razloga usmjeravaju u pravcu magnetnih ili nekih drugih talasa?

Svjesni smo da nismo sami u planetarnom sitemu, da neka vrsta života u nekoj formi, obliku ili bez oblika, mora postojati i na drugim planetama. Znamo da sva živa bića na neki način komuniciraju, govore nekim svojim jezikom, a tako malo smo se potrudili da ga slušamo i razumijemo. Neka od ovih pitanja postavio sam sam sebi, potstaknut jednom pojavom koja me jako iznenadila, a vjerujem da će biti zanimljiva i vama.

Pogled u slobodu

Živim u stanu udaljenom oko 200 m od jezera “Lake Champlain“, dugog preko 200 km a širokog oko 10 km.  Obala jezera na domak meni pripada državi Vermont, a  suprotna državi New York. Pored jezera vodi asvalni put za bicikliste i pješake, dug preko 20 km. Svaki dan sat vremena hodam i trčim tim putem, na kojem  poznam svaku stopu i  susrećem samce ili parove kako šetaju ili se voze biciklom. Najveći broj izlazi šetati svog kućnog ljubimaca. Svako od njih psa vodi na uzici. Ima ih koji šetaju i mali čopor. Nije to nikakvo iznenađenje, jer u Americi se više pažnje posvećuje psima nego ljudima. Jer-  psa ne možete vidjeti kako luta, a ljudi  beskućnici i lutalice nisu nikakva rijetkost.

I ove godine, 31. Decembra, u popodnevnim satima , uoči Novogodišnje noći, krenuo sam  u uobičajenu šetnju poznatom stazom, na kojoj je bilo manje šeteča. Sunce se krilo iza oblaka i spuštalo  prema obroncima, koji su se valovito izdizali iznad jezera. Na završnoj etapi mog puta, gdje se rijeka Winooski ispod mosta izgrađenog od masivne željezne konstrukcije uliva u jezero, stao sam da se odmorim i vratim kući.  Naslonjen na ogradu mosta, gledao sam preko jezera , po kojem su se šetale sante leda, koje će se do jutra povezati u čvrstu ledenu površinu, po kojoj u vrijeme jako niskih zimskih temperatura mogu voziti i teretna vozila. Instiktivo sam bacio pogled  na visoka stabla drveća, koja su činila šumski pojas uz obalu jezera na kojoj se zavašavao most. Sa velikim iznenađenjem, na jednom od  izrazito visokih ogoljelih stabala, primjetio sam usamljenu pticu. Stajala je nepomično. Bio sam iznenađen.

Razlog mog iznenađenja bio  je u tome što u posljednje tri godine svaki put na isti dan i približno isto vrijeme, na istom stablu i na istoj grani tog stabla vidim tu istu pticu. Američkog sivog orla. Kralja našeg neba. Pticu sa  pogledom u beskrajne daljine svijeta, zvonom  slobode, sa kojim su sužnji ropstva čežnjivo i očajnički vapili za slobodom, koju mnogi ni danas nemaju.

Gdje živi, odakle i zašto dolazi? Krajem godine u ovom području obično pada snijeg i temperature ponekad dosežu i 30 podeljaka ispod nule.  U to vrijeme ovdje nema ptica, pa ni pataka kojih je tokom ljeta u obilju, ali s jeseni lete u toplije krajeve i vraćaju se s  proljeća.

Na ovu pojavu mi je ukazao i pokazao mi  orla jedan od stanovnika ovog područja prije tri godine. Ja to sam ne bih ni primijetio. Otkud ovdje u ovo vrijeme orao? Koji instikti njime vladaju i sa kojim ciljem ga dovode ovdje na istu obalu, isto drvo, na istu granu?! A moje zapažanje je staro sve ga tri godine. Ko zna koliko godina unazad taj isti sivi orao dolazi na ovu obalu i na ovo stablo?

Mislim da ova pojava sama po sebi puno govori. Nije dovoljno zaključiti da orao ima u sebi neki unutarnji kompas po kojem se upravlja. Moglo bi se reći da je programiran. Kao što se čovjekov ritam života odvija po određenom programu, na matricama dana i noći, očito je da i ptice u svom mozgu imaju vijuge sa kojima se diriguje i upravlja njihovim  kretanjem i ponašanjem.

Zar ptice selice nisu dokaz programskog usmjerenja, koje im je neko genetski odredio? Ili i ptice imaju svoj kalendar, pa znaju kada će krenuti u godišnju selidbu i kada će se vratiti u stalo prebivalište?

(Ne)objašnjiva iznenađenja

Svi mi u životu imamo iznenađenja, koja ne možemo jednostavno objasniti. I sam sam ih imao i za mene ne predstavljaju uvijek prirodnu pojavu, jer ih ne mogu objasniti prirodnim zakonima. Jedno od njih vezano je za smrt moga oca. Moj otac Sulejman bio je teško bolestan i umro je 17. Juna 1953. godine u 2:30 h. Dogodilo se to 27. noći mjeseca Ramazana, dok smo bili uz njega moja majka, ja i moj sestrić Rusmir. Imao sam tada 10, a Rusmir 7 godina. Jasno se sjećam svega, kao da se jučer dogodilo.  U momentu dok je moj otac izdisao na prozoru naše sobe ptice su jako zakleptale svojim krilima. Svojim otvorenim krilima udarale u prozorsko staklo. Pretpostavljam da ih je bilo više. Koje su to bile ptice i otkud u to doba? I tada i kasnije mislio sam da mi se to pričinilo i vjerovatno bi ostalo na tome, da isto to nisu čuli i sestrić Rusmir i moja majka. Sa Rusmirom sam kasnije o ovom više puta razgovarao. Razgovarao sam i s nekim drugima, koji su mi rekli da je moj otac bio “dobri”.

Sličan slučaj dogodio mi  se 26. 3.2011. godine. Tog dana moja supruga Hatemina bila je na samrti. Ja i kćerka smo pored nje noćili u bolničkoj sobi. Ujutro rano kćerka je ostala uz nju, a ja pošao kući da donesem neke stvari. Na grani hrasta, koja se nadvijala nad moje dvorište, stajale su i čekale me dvije vrane. Nisu se micale.  Zloslutno su graktale. Ušao sam u kuću i izašao, one su ostale na grani. Nisam sujevjeran, ali sam shvatio poruku. Bio je to znak, koji se prirodnim zakonima ne mlože objasniti. Kratko vrijeme po dolasku u bolničku sobu, moja supruga je preminula.

Seoba ptica selica   

Svima nam je poznato da se svake jeseni jata ptica spremaju i krenu na jug , odlaze iz mjesta gdje se gnjezde u toplija boravišta. Ne provode zimu u svom staništu. Zbog hladnoće i nedostatka hrane?! Slično postupaju i ljudi. Dobro situirani stanovnici Vermonta i drugih sjevernijih američkih država ( koje imaju duge i hladne zime), preko ljeta borave u  stalnom boravištu , a tokom zimskog perioda  žive na Floridi, gdje imaju drugu kuću ili stan.

Oko 20% odnosno 2000 ptičijih vrsta svake godine seli. Procjenjuje se da godišnje seli oko 50 miljardi ptica. Selidba se obično vrši dobro poznatim selidbenim putevima, koji izbjegavaju velike vodene površine, jer manje odgovaraju kopnenim pticama. Svaka vrsta ptica ima mjesto svoga zimovanja, Afrika, Bliski istok…Lastavice i rode sele u Afriku, južno od Sahare. Većina ptica ne leti neprestano već staju, gdje odmore jedan dan, a neke i duže, ovisno o uslovima. Obično lete noću, kada su manje zapažene. Neke, kao ždralovi i klabudlete lete na visini od 8.000 km. Poznato je da je 2007. godine jedna šljuka (ženka) od Aljaske do zimovališta preletjela 11.500 km bez zaustavljanja i odmora.

Neke ptice putuju pojedinačno, a neke u jatima. Zima i nedostak hrane nisu jedini razlog selenja. Poznavaoci tvrde da sele i zbog zbog parenja. Kod nekih vrsta  ptica na selidbu prvo kreću starije, a kasnije mlađe jedinke. I danas je upitno kako mlađe pronalaze odredište, kad prvi put lete na zimovanje?…

Orao je kralj neba

Orao je ptica grabljivica sa izrazito oštrim vidom. Žive u Euroaziji i Sjevernoj Americi, gdje su opstale samo dvije vrste – bjeloglavi i suri orao. Od njih je jača samo južnoamerička harpija. Gnjezde se na visokom drveću. Ženke nose samo dvoje jaja, a kad se iz njih izlegnu mladi stariji i snažniji ubije mlađeg brata ili sestru.

Orao je poznat kao kralj ptica, kralj neba. Iako je ptica grabljivica, poštovan je od svih naroda. Oduvijek je smatran simbolom slobode, nadahnuća i neslućenih visina.  Kao simbol slobode, snage i moći orao se nalaze na grbovima preko 30 država i pečatima mnogih vladara, od kojih Albanije, SAD, Rusija, Srbije…

Ptice imaju u sebi nešto kao sat ili komapas

Naučnici još nisu utvrdili kako ptice određuju vrijeme polaska i povratka. Pretpostavlja se da u sebi imaju nešto poput sata i kompasa; određuju po kretanju sunca, mjeseca, zemljinom magnetnom polju ili po dužini dana, jer kraći zimski dani mogu biti signal.

Zov slobode

Svakog dana, kada idem šetati pored jezera, stanem na mostu, naslonim se na ogradu mosta i gledam visoko stablo  na obali jezera na kojem sam u posljednje tri godine svakog 31. Decembra, u približno isto vrijeme, na istoj grani stabla vidio istog sivog orla. Kada se ne bi radilo o tolikom broju podudarnih činjenica, mogao bih misliti, kao mnogi od vas, da se radi o slučajnosti, ali sam, ipak, više sklon vjerovati da se radi o pojavi koja ako nije misteriozna, onda je veoma zanimljiva naročito za one koji se bave izučavanjem natprirodnih pojava i ptičijeg svijeta.

Nakon svega, nisam siguran, nije li sivi orao došao da nam Novu godinu najavi i s nama slavi, ili da nam kaže da se s ovim danas i on nimalo ne slaže! Želim vjerovati da je  njegov pogled zov slobode, koji preko jezera “Lake Champlain“ nose  neki još neotkriveni talasi do moje voljene domovine, naše jedine Bosne i Hercegovine, u kojoj nema više orlova, jer su i oni pobijeni, a sloboda koju simboliziraju je samo mislena imenica.

Burlington, 3. Januara 2019                                                

Zijad Bećirević

DODIK MORA ODGOVARATI ZA VELEIZDAJU

Posted: 30. Decembra 2021. in Intervjui

Izdaja ima sto lica, a čovjek koji je izdao samo jedno

Član Predsjedništva BiH Miilorad Dodik prilikom stupanja na dužnost člana Predsjedništva BiH dao je Zakletvu kojom se zakleo na vjernost i odanost državi BiH kao i druga dva člana Šefik Džaferović i Željko Komšić, ali je nije ispoštovao, okrenuo se protiv vlastite države BiH i prekršio je, što se smatra činom veleizdaje. Prekršio je ne samo Ustav, već i druge obaveze na koje se zakleo da će ih izvršavati i poštovati. Ako ih ne poštuje prvi dužnosnik, prva ličnost države, šta očekivati od drugih. U zapadnim zemljama svijeta, po engleskom zakonu, veleizdaja je  rigorozno kažnjavana, što je zabilježeno i poznato od davnina. Zakletva data prilikom stupanja na dužnost člana Predsjedništva BiH, na koju je i Dodik dao prisegu, glasi:

Ovim se zaklinjem da ću savjesno obavljati datu mi dužnost, poštovati Ustav Bosne i Hercegovine, provoditi Opći okvirni sporazum za mir i njegove anekse u cjelosti, štititi i unapređivati ljudska prava i osnovne slobode, te brinuti o interesima i ravnopravnosti svih naroda i građana.”

Postoje brojni dokazi i potvrde da je Dodik kao član Predsjedništva BiH i kao Predsjedavajući prekršio i krši Zakletvu po više osnova i na više načina:

– ne obavlja posao odgovorno i savjesno, već ga suprotno tome opstruira, profaniše, blokira rad državnih organa, ruši ustavni sistem države, prijeti secesijom 

– ne provodi Okvirni sporazum za mir i njegove anekse  (sprečava povrat prognanih, pokreće vraćanje važnih državnih nadležnosti na entitet Rs, prijeti secesijom…)

– ne štiti niti unapređuje ljudska prava i slobode, već ih pripadnicima manjina sputava, ograničava, onemogućuje

– ne samo da ne brine o interesima i ravnopravnosti svih naroda, već Bošnjake drži obespravljenim, potlaćenim kao građane drugog reda, nepoželjnim… 

Sve ovo je dobro poznato predstavnicima Međunarodne zajednice u BiH, bh pravosuđu, i za svaku prekršenu zakletvu postoji set argumenta na osnovu kojih je trebalo niz puta do sada zatražiti Dodikov opoziv i pozvati ga na odgovornost. Zadnjih mjeseci širom svijeta se govori o njegovim antidržavnim postupcima, prijetnji secesijom, sa kojim izaziva krizu u zemlji i regionu, što predstavlja rušenje ustanog poretka i čin veleizdaje, samo se Tužiteljstvo BiH još snebiva i umjesto da energično i preventivno djeluje tek zadnjih dana preduzma neke radnje koje su spore, neodlučne i ne ulivaju povjerenje. U bivšoj Jugoslaviji se za psovanje države slalo na “odmor” nekoliko mjeseci, a kod nas ruše državu i nikom ništa. 

Nakon usvajanja Zaključaka na Narodnoj skupštini Rs održanoj 10.10.2021. o vraćanju nadležnosti sa BiH države na entitet Rs, što je izazvalo najveću političku i ustavnu krizu u BiH, Tužilaštvo BiH je tek nakon dva mjeseca počelo saslušanje svjedoka, mada se trebalo dogoditi da neki, prije svega Milorad Dodik, budu pozvani mjesecima i godinama ranije radi otvorenog djelovanja protiv BiH države. Kao član Predsjedništva i u mandatnom periodu Predsjedavajući Predsjedništva BiH, u skladu sa Zakletvom koju je dao, Dodik je bio dužan da državu koju predstavlja brani od napada iz vana iznutra, a predstavio se kao njen ljuti neprijatelj i u zavjeri sa Draganom Čovićem, Predsjednikom HDZ BiH, čini sve da je oslabi i sruši. Zato Dodik i ne samo on moraju odgovarati za rušenje ustavnog poretka, korupciju i veleizdaju.

Ne može se izmjeriti nikakvom mjerom zdravog razuma

koliko je ovaj zdrav luđak, neotesani primitivac, nanio zla svom i drugom narodu. Sigurno je da se mnogi od nas ali i u svijetu u čuđenju i pitaju kako neko takav može predstavljati državu. Sramoti i sebe i nas. I nisam jedini koji se naježi kad ga pri obraćanju zovu gospodinom, jer u njemu ima svega više, nego gospoštine. 

Veleizdaja je politički delikt usmjeren protiv sigurnosti države i predstavlja teško kazneno djelo prema vlastitoj državi. To je djelovanje protiv svoje zemlje, pokušaj njenog rušenja, državni udar, suradnja sa inostranim  agresorom, odavanje vojnih i državnih tajni. Mnoge zemlje u svijetu štite se posebnim zakonom protiv izdaje i veleizdaje. U Sjedinjenim državama i Australiji postoji savezni i državni zakon protiv izdaje, a maksimalna kazna je doživotni zatvor.

Veleizdajnik je osoba koja je počinila veleizdaju. Čin veleizdaje u BiH počino je Milorad Dodik, član predsjedništva i ranije Predsjedavajući BiH. Dodik je uz to, sa još nekima, odgovoran i za blokadu rada državnih organa, napad na ustavni poredak zemlje, kriminal i korupciju, ali se optužba nakon godina oklijevanja, prije svega treba usmjeriti na čin veleizdaje i korupciju. 

Dodik i njegova svita dijele narode, siju mržnju, pljuju na državu, krše Ustav i odredbe Dejtonskog sporazuma, izazivaju ustavnu krizu, ponižavaju bošnjačke žrtve genocida i sve to prolazi nekažnjeno. Ovakve pojave u svakoj državi svijeta budu u korijenu sasječene, odmah sankcionisane, a izazivači maknuti sa političke scene, a u BiH postaju još opasniji i dominantniji. I dugo su to mešetari i birokrate EU zvali retorika i upućivali na besmisleni dijalog, dok njima nije počelo udarati u glavu, da shvate da je to opasna duboka politika. 

Dodidikov napad na državu BiH i njen ustavni poredak traje više godina. Intenziviran je zadnje dvije godine u zavjeri sa Predsjednikom HDZ BiH Draganom Čovićem, a donošenjem Zaključaka o vraćanju nadležnosti sa države na entitet izravno je udario na ustavni poredak u BiH izazvao ustavnu krizu. 

Podsjećamo da je Dodik još 4.5.2007.g. kad je bio predsjednik vlade Rs najavio da će Vlada Rs pokrenuti inicijativu za ukidanje saglasnosti na prenos nadležnosti Rs na BiH. U avgustu 2008.g. pri susretu sa ruskim ambasadorom K.Šuvalovim i ministrom unutrašnjih poslova Srbije Dodik je izjavio: “Nemam osjećaj za bosanski patriotizam”, “BiH je kočnica u razvoju Rs”, i na svakom narednom istupu nastavio da blati BiH i pljuje po njoj. U avgustu 2008. otvoreno zagovara seperatizam i otcjepljenje i nagovara Hrvate da se otcijepe, a u novembru 2008. najavljuje provođenje dogovora iz Pruda (o imovini, popisu, povratku i ustavnoj reformi) i traži podjelu imovine po  “teritorijalnom i funkcionalnom principu”. Tokom januara 2009. najavljuje traženje povrata otetih nadležnosti i na sjednici Narodne skupštine Rs održanoj 28.12.2009. otvoreno prijeti referendumom o nezavisnosti Rs, što je bilo njegovo predizborno obećanje. U maju 2009. Dodik napada Tužilaštvo BiH, OHR, zaključima NS vraća 68 prenesenih nadležnosti, čemu se suprostavljaju PIC i  Međunarodni predstavnik V. Inzko. U izjavi za list “Danas”  iste godine najavljuje “da će RS nakon oktobarskih izbora učiniti možda isto što i Albanci Kosova”, što ponovo potencira jula 2010. Istim slijedom nastavlja konstantno izazivati i provocirati izjavama – da je iz Rs a ne iz BiH, da BiH ne priznaje, ne voli je, da nije ni trebala biti formirana, da će se BiH raspasti na sastavne dijelove, zanemarujući činjenicu da od nje živi, nju predvodi, njoj predsjedava…Nastavlja s prijetnjama za ukidanje Tužilaštva BiH, negairanjem Ustavnog suda BiH, podrivanjem i ukidanjem oružanih snaga BiH, širenjem straha i panike. Negira Srebrenički genocid, vrijeđa žrtve genocida i članovima njihovih porodica posipa sol na rane. Populariše i nagrađuje osuđene zločince. Ne priznaje NATO, EU, OHR, ignoriše i ismijava Međunarodnog predstavnika, ne priznaje Haški sud, ni Presude sudova.. Najavljuje da će zabraniti djelovanje suda BiH i prenijeti nadležnost na entitet Rs. Sve to vodi BiH državu u najveću političku i institucionalnu krizu od prestanka rata. Dodik je time uspio potpuno okrenuti priču – umjesto da se govori o ukidanju Rs javlja se strah da bi moglo doći do raspada države BiH, što se po mišljenju većine ne može dogoditi bez rata. U tome mu uz blagoslov iz Srbije i Rusije sdušno asistiraju i Čović, i Milanović, i Orban, i Janša, mada je na Balkanu i bez pajdaša dovoljan samo naš laktaški seoski lola, da u Vrbas gurne kola.

Pravosuđe BiH je na potezu, na potezu je Tužilaštvo BiH. Ali to bh pravosuđe ne može samo. Potrebna je podrška i nadzor međunarodnih faktora. Ako se ne zaustavi secesija, brzo ne okonča ustavna kriza u koju je BiH gurnuta, ne sankcioniše Dodik za veleizdaju, korupciju i rušenje ustavnog poretka može se svašta dogoditi, čak i ono najtragičnije i najposljedičnije. Ono što posebno boli i izaziva nezadovoljstvo bh građana je to što iz EU, SAD, Međunarodne zajednice nije preduzeto još ništa konkretno  da se Dodik i njegova svita zaustave i sankcionišu i maknu sa političke scene, osim verbalnih prijetnji, nevještog posredovanja koje vodi u pogrešnom smjeru i najave sankcija. 

Milorad Dodik je danas jedinstven državnik u svijetu, čelnik države, koji je najveći neprijatelj svojoj državi. Ako to nije veleizdaja, ako on nije izdajnik, ako to što je učinio i što čini nije za osudu i sankcije, onda ne znamo šta bi drugo to moglo biti u bilo kojoj zemlji na svijetu? Izdaja svoje zemlje za onog ko je vodi i predstavlja je eksces bez presedana.

Burlington, 30.12.2021              

Zijad Bećirević

29. decembar 2021. godine

Članovima Saveza antifašista Vojvodine, medijima i javnosti

            Savez antifašista Vojvodine izražava najveće zaprepašćenje i zabrinutost povodom postupka SUBNOR-a Srbije, koji je dodelio visoko priznanje Aleksandru Vučiću, Aleksandru Vulinu i Nebojši Stefanoviću, predstavnicima stranke i politike koja je uništila SFR Jugoslaviju, a decenijama uništava Srbije, Vojvodinu i Novi Sad. Šta se dogodilo, šta je postalo i šta je ostalo od časne organizacije SUBNOR, koja je nekada čuvala svetle tradicije Narodnooslobodilačke borbe i sećanje na najčasnije ljude koji su gradili jedinu valjanu državnu tvorevinu u istoriji ovdašnjih “naroda i narodnosti“? Zar ništa više nije slobodno od uticaja Srpske napredne stranke i njenih vođa? Očigledno nije. Šta je sledeće? Da SUBNOR dodeli ordene, plakete i zahvalnice Draži Mihajloviću, Dimitriju Ljotiću, Milanu Nediću, Adolfu Hitleru, Miklošu Hortiju i drugim starim i novim ratnim zločincima? 

Pozivamo antifašističku javnost da se pridruži osudi ovog čina i na taj način spreči njegovo ponavljanje i proširenje na zločince iz ratova koji su uništili SFRJ. 

Smrt fašizmu – sloboda narodu!    

Predsednik Saveza antifašista Vojvodine

                                                                        prof. dr Duško Radosavljević

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Evo, ovih dana zgražavamo se i čudimo zašto se u Bužimu uklanja bilbord sa čestitkama za Božić i Novu godinu. Zaboravljamo veoma brzo da se u centrima Beograda, Banja Luke i inih gradova  srpskoga svijeta crtaju i slave likovi ratnih zločinaca.

Crvenu liniju je već poodavno prešao guslar i svinjogojac iz Laktaša. despot i dikatator, veliki rušitelj našeg Sistema i zajedničkog suživota, u jedinoj nam domovini, “veliki Srbin” Milorad Dodik.

Zašao je već u minsko nacionalističko polje, ali nikako da eksplodira jedna od postavljenih mina, kako bi ga uzdrmala i povratila pameti, koju je možda nekada ispoljavao.

Sjećamo li se vrlo dobro, kako je ovaj isti nacionalista, Mićo iz Laktaša, veoma oštro napadao i Radovanai Ratka i ine zločince, kako je priznavao i genocid u Srebrenici, te osuđivao mnoge njihove agresorske postupke.

Međutim, kao psihopata i skriveni nacionalista , ostaje bez svoga psihijatra, njegove terapije i normalno ostaje i bez nužne pameti za sve zajedničko i što je to dobro u dugogodišnjoj našoj oslobodilačkoj zbilji od fašista stvarano u bivšoj Jugi, sa našim Titom na čelu.

Kao “ blizanci rušitelji “  skrivene nacionalističke krtice, nosili su skrivene crvene knjižice SKJ, bili su lažni Titovi omladinci sa crvenim maramama, ali zaraženi nacionalističkim klicama, koje su im metastazirale u ovome njihovom agresorskom periodu  u zloćudne nakane  i želje urušavanja svega stvaranoga na ovim našim prostorima.

Od svojih prethodnika, nacionalističko fašisoidnih ustaša i četnika, recidiva sa Blajburškog polja i Ravnogorskog gorja, kao i povratnika iz Argentine, Čilea, Australije i njihovih skrivanih destinacija, uz Franjinu i Slobinu ideološku matricu, činili su silne zločine, da bi ih danas i slavili na svakom korakui  isticali njihove likove i mrbidne poruke.

Dok se svinjogojac i guslar iz RS-a, Milorad Dodik sa svojim secionističkim nakanama urušavanja nam domovine Bosne i Hercegovine i stvaranja “ veliko srpskoga sveta “, uveliko našao u minskom polju, preko crvene linije, dotle se njegov “ lukavi latin “ grobar hercegovačkih Hrvata, Dragan Čović, lucidno i perfidno bori za novi Izborni zakon, te zajednički udarajući u stamenu i nepokolebljivu prepreku sa njihovog rušilačkog puta, patriotu  i domoljubu , zlatnom ljiljanu, Željku Komšiću.

Kako to ovih dana veli, rasista i mrzitelj svega kod  Bošnjaka ili “ Muslimana “, svinjogojac i guslar iz RS-a, Milorad Dodik ­provocira na HRT-u: “Džamija je izabrala Komšića, bez trećeg entiteta nema BiH “ !

U istoj emisiji HRT TV, Dodik i dalje provocira ;

“Ja ne želim da se pridružim mnogim iluzionistima koji pokušavaju da održe tu neku imaginarnu priču o Bosni i Hercegovini. Ona je imala šansu poštujući konstitutivne narodne, a to su Srbi, Hrvati i Bošnjaci i njihova prava da se izraze na nivou BiH. To je ukidano već 20 godina. Takva BiH je maligno oboljela, nema šanse da uspije. Pogotovo u ovom trenutku kada vidite da imate dva naroda koji izražavaju potpuno nezadovoljstvo trenutnim stanjem u BiH”, kazao je Dodik u svom stilu osporavajući na mnogo puta viđeni način državu BiH i Bošnjake koje je ponovo gotovo isključivo nazivao muslimanima.

Ustaško- ćetnička nacionalistička koalicija, Dodik- Čović i njihovi istomišljenici neće ili ne mogu da shvate da je Željko biran od građana  oven am domovine, te da će tako biti dok je naše Bosne, a vjekovna je i ostaće kao takva.

Isto tako, veliki i samozvani Srbin, svinjogojac i guslar iz Laktaša, švercer sa beogradskih ulica, Milorad Dodik, neće da zna da je njegov jaran i ustaša sa čela HDZ-a napisao grafit na ulazu u firmu Aluminij; “ Srbima i psima, ulaz je zabranjen “ i da sus vi Srbi koji su gradili i radili u firmama Aluminij i Soko, protjerani za sva vremena bez ikakve oštete.

Neće da zna, Milorad Dodik, ova velika lažna Srpska “ svinjogojilačka “ veličina, koja je od RS-a i njenih građana napravila veliki “ svinjarnik “, u Mostaru je ostavila i spomenik nevino ubijenim žrtvama ovoga grada, Bošnjaka i Hrvata, u Sutini, te nemajući obraza i sa nultim moralom ili nemoralno dolazi u Mostar, da bi sa jaranom i velikim ustašom slavio i njegove rođendane.

Kao bosanski Srbin, visoki intelektualac, privrednik, poliglota i svjetski čovjek, moja malenkost Milan, mostarski Sarajlija, inače rođeni Sarajlija i stanovnik grada Mostara,stidim se bilo čega zajedničkog sa ovom dvojicom “ blizanaca rušitelja “ koji upravo sa svojom “ konstitutivnošću “ žele i dalje primjenjivati nacionalističke metode svoga postojanja i opstanka u vlasti ove nam, naše domovine koju lično urušavaju i javno je ignorišu i ne vole.

Po svojoj prošlosti i mnogim kriminalističkim i lopovskim aktivnostima činjenim i dokazanim, ali nikada i ne kažnjenim, radi koruptivne moći i sprege u vlasti, već su poodavno obojica zaslužili svoj položaj i tretman iza rešetaka.

Kako je moguće, da ovakvi kriminalci i nacionalisti budu i naši predstavnici u vlasti, da Milorada Dodik bude i moj prestavnik iz takvog srpskoga roda ili da “ ugroženi Hrvat “ Dragan Čović bude prestavnik i dobrih Hrvata iz Bosne ili Bosne Srebrene.

Njihovi mentori i “ slatko riječivi”  poštovaoci suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine, Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, odnosno susjedna Hrvatska i komšijska Srbija, nužno je da se ne miješaju u naše unutrašnje poslove.

Unoseći , nemir, sa njihovim i razdor sa svojim neostvarenim agresorskim zacrtanim i neostvarenim željama svojih ideoloških suludih matrica, luđaka iz Karađorđeva Franje i Slobodana, sa njihovim akademcima SANU i HANU.

Dakle, jedino ispravno i moguće riješenje svih nesuglasica i neprilika u našoj domovini Bosni i Hercegovini je sadržano u činjenicima da samo građani ove  nam domovine sa građanskim, civililiziranim i demokratskim principama ravnopravnosti i jednakopravnosti riješavamo naše ustrojstvo i sistem uređenja i vlasti i države.

Hvala svima na pomoći i međunarodnoj zajednici, jer su građani Bosne i Hercegovine snažni i moćni da svojom istrajnošću, ljubavlju i miroljubljivo istraju u svim svojim nastojanjima i aktivnostima za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Uz iskrenu molbu našim Bošnjacima da njihov “ samoproglašeni”  jedini njihov prestavnik, gospodin Bakir, usmjeri svoj “ ćurak “ ka patriotskim, lijevim i građanskim snagama u riješavanju našeg statusa i budućnosti u svim razgovorima i pregovorima.

Da ne napravi grešku, kao njegov rah.babo, primajući odlikovanje od agresora Franje Tuđmana, kako i on ne bi primio nešto slično od HDZ-a i Dragana Čovića.

Uskoro će mo vidjeti kome to zvona zvone, sa Crkve i Katedrale u Sarajevu i Mostaru. 

Ispraćamo 2021. po mnogo čemu sličnoj 1991. Barem mi koji smo doživjeli tu 1991. u Bosni imamo pravo da povučemo takvu paralelu, odnosno da pogledamo istini u oči i kažemo da su te dvije godine, sudbonosno po nas i našu domovinu gotovo iste, kao jaje jajetu. Podsjetimo se da je nakon te 1991., tačnije u februaru 1992. na Liosabonskoj konferenciji ponuđen Karington-Kutiljerov plan za Bosnu kako bi se riješilo njeno uređenje nakon raspada SFRJ i gornja mapa koja je značila podjelu R BiH po etničkim šavovima, što će kasnije biti osnova odnosa Evrope prema našoj zemlji u vremenu koje je uslijedilo. A uslijedile su dvije krvave agresije na našu zemlju sa ciljem da se stvore etnički čisti prostori i dva od tri njena dijela pripoje komšijama i susjedima. Nastavak ove priče od 1992. do 1995. znamo. Desio se krajem 1995. i Dejton i zemlja je podjeljenja ne na tri, nego na dva dijela. Nekako je funkcionirala, ali najčešće na guranje i na aparatima.

Evo nas 30 godina poslije. Imam snažnu potrebu da napišem ovih nekoliko rečenica pa makar me niko niti čuo niti čitao, a svjestan da ništa promijeniti ne mogu. Pa zašto pišem? Pitali su i onog vrapca zašto je pokušao da i on gasi požar iako je unaprijed znao da to neće pomoći, a on je odgovorio: “Da, ali hoću da se zna na kojoj sam strani bio”! Tako i ja, dragi moji, šutio ne šutio bit će što će bit’, ali ja ne mogu šutjeti jer mi je barem zehru lakše ako javno podignem svoj glas nespokoja, razuma i antifašizma, odnosno neka ostane ipak zapisano na kojoj sam strani bio.

A povod za ovaj tekst, osim smjene dviju kalendarskih godina jeste i jučerašnja posjeta turskog ministra odbrane Sarajevu i izjava njegovog šefa – padišaha Redžepa Tajipa da je “spreman biti medijator u pregovorima oko rješenja bh. krize…” (parafraziram).

Erdogane, ne treba nam takva vrsta “pomoći” !

Prvo, ne znam kakva je uopće bila svrha posjete turskog ministra odbrane našoj zemlji u ovakvoj situaciji kada se već osjeti miris baruta u njoj. Nije valjda da će oni nešto kao spriječiti ili nekome pomoći ako zapuca! Imamo iskustva iz ranih 90-tih i s njima, kao i sa mnogim drugim. A njegovom šefu treba jasno i glasno reći da nam ne treba ničija medijacija, pa ni njegova, na teme oko kojih nema pregovora. A tema ovoga puta bi bila ustavno-pravno uređenje BiH. Ovo što predsjednik Turske nudi jeste upravo ono što Dodik hoće – da se o sudbini BiH rješava na roditeljskom sastanku na kojem bi glavnu riječ vodili Milanović, Vučić i Erdogan. Ne znam hoće li i ko iz Sarajeva odbiti tu gnusnu ideju, ali ko god eventualno tako nešto prihvati bit će veleizdajnik. O rješenju ustavno-pravne krize u BiH treba da se razgovara isključivo u njenim institucijama. Tačka! Sve drugo je – IZDAJA! Dakle, Erdogane, odmakni šape od Bosne!

Paukova mreža

Neko je ovih dana već rekao da je ispletena prava paukova mreža oko Bosne koju čine susjedi i komšije, te neki malo dalje od njih, ali sve desničar do desničara. Oni su samo nastavljači konačne realizacije Karington-Kutiljerovog plana o rasturanju BiH i stvaranju etnički čistih država na prostoru zapadnog Balkana. U građevinarstvu postoje arhitekte gradnje nekog objekta i izvođači radova a u prljavoj evropskoj politici također postoje arhitekte rušenja neke države i izvođači radova na terenu. Personalno, arhitekte aktuelne bh. krize su Putin, Vučić, Milanović, Janša i Orban,

…. a trenutno glavni izvođači radova na terenu su Dodik i Čović.

Svaki od njih djeluje na sebi svojstven način – neki sa gardom neki sa spuštenim, gdje prednjače dvojica: Dodik i Milanović. Naime, ta dva tipa ne samo da ne kriju svoju ksenofobiju i islamofobiju bukvalno na dnevnoj bazi, nego koriste jezik koji je ispod nivoa ulice i to je ono što, barem kada je Milanović u pitanju, ne treba da brine samo nas koji smo žrtve njegove retorike i političkog angažmana za račun nekog trećeg, nego i građana zemlje čiji je predsjednik.

Slaba nam je utjeha da će desničari dohakati EU

Ova ultradesničarska internacionala koju čine Mađarska, Hrvatska, Slovenija, Austrije, Poljska i Slovačka itekako urušava ne samo odavno poljuljani kredibilitet EU, nego i samo njeno postojanje stavlja pod upitnik. Džaba zeleni, crveni ili žuti u njoj kada ovi crnokošuljaši siju otrov okolo i unutar same Unije. No, ako joj desnica i dohaka, to će biti slaba utjeha nama – Bosancima i Hercegovcima jer nama je do naše kuće, prije svega. Ali, valja i to reći da se toj i takvoj Evropi kao bumerang vraća propuštena historijska prilika da osim Njemačke, na odgovarajući način sankcionira i kolaborante Trećeg rajha poput Mađarske, Hrvatske ili Slovenije, naprimjer i sada upravo te zemlje čine jezgro ultradesnice unutar EU koje ne rade o glavi samo Bosni, nego i samoj Uniji.

Ima li Sarajevo odgovor na započeti proces rasturanja Države?

Nema! Ali zato ima idiotsku izjavu onog žutog trezoraša koji, čega god da se je dohvatio, propalo je. Naime, prije par dana je izjavio da će nam pomoći islamski svijet ako zatreba (parafraziram). Prvo, ko je i šta je taj takozvani islamski svijet? Da ga ima i da stvarno nešto hoće ili mogu, pomogli bi Palestincima. Drugo, ovakvim izjavama tobožnjeg sanjara panislamizma samo se nabacuje lopta na volej i Dodiku i Čoviću i njihovim sponzorima.

Neko je ovih dana sjajno primjetio da BiH, zapravo, nema vanjsku politiku od 1990. na ovamo. Jer, nijednom, ama baš nijednom se nije predstavila u proaktivnom izdanju već isključivo u reaktivnom, ali i to sporadično ili nakaradno. Imamo ministricu vanjskih poslova koju ćemo pamtiti po njenih 100 kila žive vage i 50 tona hurmi koje je obezbjedila prošlog ramazana iz Saudijske Arabije za pučanstvo željenog fildžanistana rastavljenog na bh. “Gazu” i “Zapadnu obalu”. I pamtit ćemo je, naravno, i po nepotizmu. I gafovima koje je najavio njen partijski šef a jedan od posljednjih je onaj od prije nekoliko dana sa ruskim ministrom vanjskih poslova Lavovim kada je od toga napravila pravi perfomans. “Kuća gori, a baba se češlja”!

Naravno, nisu samo njih dvoje politički djelatnici koje treba prozivati. Puno ih je još u tom Sarajevu. Naime, sada, kada se Država raspada, nikome nije palo na pamet da se formira Krizni štab koji će danonoćno djelovati i biti ispred događaja koje nam priprema onaj kriminalac iz Laktaša. Ne, toga niko da se sjeti. A on, ore li ore, sve dublje i svje jače. Neće stati dok ne uzore i posljednju brazdu jer tako hoće i Moskva, i Beograd, i Zagreb, i Brisel….a i Ankara.

Imamo i priče za malu djecu od strane Tužiteljstva BiH koje, pazite sad, u svojstvu svjedoka poziva jednog po jednog iz NS RS ili neke ministre, umjesto da podigne optužnice protiv Dodika i ostalih zbog rušenja ustavnog poretka zemlje, uhapsi ih i procesuira.

Imamo i nekog visokog koji gleda kako Dodik ruši Državu i ne smjenjuje ga.

Dakle, bijele figure su u rukama neprijatelja BiH i pošto im niko ne staje na put ovo će ići ka dalnjem urušavanju zemlje.

A neki spominju i mogući rat, i to iz važnih krugova u Evropi i svijetu. Drugi, posebno neki domaći, odvažno kažu da ga biti neće. Lično, ko sam ja da prognoziram bilo šta za proljeće godine koja je pred nama? Ja mogu samo kao obični smrtnik, sada, na razmeđu dviju kalendarskih godina, nešto poželjeti: da rata na bude a da Bosne, makar na aparatima na kojima je i sada, ipak bude. Dok se eventualno ne pronađe lijek i doktor koji će je skinuti živu i zdraviju sa aparata.

SRETNO NAM SVIMA U 2022.!

Bedrudin GUŠIĆ

Nakon duže bolesti u Zagrebu je 21. Decembra 2021.g. u 71. godini na onaj bolji svijet preselila je Misada Tuzović r. Hatipović. 

Mirsada je rođena 1950.g. u Bosanskoj Dubici u porodici Ibrahima i Kadire r. Ćehajić, a odrasla je u Dubici uz stariju sestru Esmu i mlađu Hateminu. Sa nepune 2 godine izgubila je oca i brata Envera. 

Mirsadina sestra Esma umrla u Zagrebu 2010.g. u 70-toj, a Hatemina u američkom gradu Burlingtonu 2011.g. u 69.g. života. 

U prvim danima agresije na BiH porodična kuća Hatipovića u dubičkom naselju Binjačka je minirana i spaljena, a počinioci nikad nisu kažnjeni niti šteta nadoknađena. 

Mirsada je u Bosanskoj Dubici završila gimnaziju, a diplomirala i magistrirala na Farmaceutskom fakultetu u Zagrebu. Radila je i bila šef u više zagrebačkih apoteka, a prva na Trgu republike. Nikad nikog nije ni dočekala ni ispratila bez svog blagog osmijeha, koji je nenametljivo otkrivao njeno unutarnje biće.  

U braku sa Sadulahom Tuzovićem iz Titograda stekla je kćerku Maidu, koja je magistra ekonomije i radi u jednoj od zagrebačkih banaka. Tuzovići žive u Zagrebu. 

Dženaza će se klanjati i obaviti sahrana u Utorak 28.12.2021.g. u 11:40 časova na zagrebačkom groblju Mirogoj u krugu najuže obitelji.

Neka joj je rahmet u ime svih nas koji smo je poznavali i voljeli. 

Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun.

Ožalošćeni: suprug Sadulah, kćerka Maida, rodbina, prijatelji i porodice Tuzović, Hatipović, Husanović, Bećirević 

Zijad Bećirević

MREŽA KORUPCIJE

Posted: 28. Decembra 2021. in Intervjui

Najpotrebnija metla za čišćenje u BiH i većem broju zemalja svijeta je Metla za čišćenje korupcije

U svijetu je nedavno obilježen Svjetski dan borbe protiv korupcije. Bilo je to samo kratko i usputno dizanje dimne zavjese, koja nas drži u mraku beznađa i naše težnje i nadanja odvaja od stvarnog života. 

Korupcija i organizovani kriminal su najveći izazov XXI vijeka. Iz dana u dan mreža korupcije je sve šira i obuhvatnija. Na svakoj stopi zemljine kugle zahvata gradove, države, regije, pravosuđe, policiju, zdravstvo, administraciju…Rođena kao mito izrasla je u korupciju prepoznatljivu kroz zloupotrebu povjerenja pri obavljanju dužnosti u upravi, pravosuđu, politici, gospodarstvu, zdravstvu, školstvu, kulturi, umjetnosti, organima i organizacijama omogućavala je nezakonito sticanje materijalne i nematerijalne koristi. Narodski rečeno to je podmićivanje, potplaćivanje, pronevjera i pranje novca bez pravnog osnova i kao takvo predstavlja krivično djelo. Korupcija ubija individualni i društveni moral i etiku, a omogućuje je i pogoduje joj koncentracija moći na jednom mjestu, bez dovoljno nadzora i kontrole.  

Od VIP-a do Korupcije

Korupcija nije nešto novo ni nepoznato. Od kad je svijeta i vijeka neki ljudi su ostvarivali korist i uživali privilegije na račun drugih. Koruptivne radnje u socijalističkom periodu modelirane kroz Veze i poznanstva (VIP) bile su uočljivije nego u kapitalizmu, ali su se javljale u blažoj formi. Kao poklon, hedija…Pri odlasku ljekaru sestre i ljekari su darivani bombonjerom, flašom odabranog pića, poslovni ljudi ugošćavani i darivani u ranijem periodu skromno a kasnije sve obilatije, učitelji i milicioneri dobivali na kafu, i sve tako dok se nisu pojavile plave kuverte u domaćoj a po tom u stranoj valuti. Izrazitija forma bilo je zapošljavanje na atraktivna i parali radna mjesta u policiji, državnoj bezbjednosti, obrazovanju, administraciji i bolje rangiranim sektorima privrede. VIP je bio najsigurniji put do visokog položaja, a mnogim poznatim porodicama bio ulazna viza i pokretačka snaga za sve njene generacijske uzraste od osnovne škole do fakulteta, zaposlenja i penzionisanja. 

Kapitalizam je prekomponovao VIP-a u novu kompaktniju formu, pod imenom korupcija, prepakovao je u bolje pakovanje, učinio je manje uočljivom, ali represivnijom i obuhvatnijom. Korupcija je zahvatila sve države svijeta, sve slojeve društva, sve sfere privrednog i društvenog života. Kroz ucjene i uslovljavanja postala je globalna prijetnja, a borba protiv korupcije postala je pitanje opstanka ne samo pojedinih društava, država već regija i regionalnih organizacija. Posebna forma korupcije je lobiranje, afirmisano i odomaćeno u politici, koje se radi javno ili prikriva promovira i radi tajno. 

Borba protiv korupcije

Korupcija je krivično djelo koje potkopava ukupan razvoj društva i ugrožava sigurnost. Prodire i ugrožava sve segmente društva. Podriva državne institucije, naročito pravosuđe, ugrožava slobode i demokratska prava građana. A tiče se svih nas i naših života. Najveću prijetnju društvu predstavljaju korumpirani političari, suci, policajci, prodavci droge…, a na kraju liste su kradljivci auta, provalnici, džepari…Iza korumpiranih političara stoji organizovani kriminal.

Borba protiv korupcije je opšte nastojanje da se izgradi pošteno i pravedno društvo, a postaje intezivnija 2003.g.,kada je Opća skupština UN posebnom rezolucijom ukazala na problem korupcije i potrebu stalne borbe protiv nje. Od tada je težnja svakog društva da se oslobodi političke korupcije, trgovine pozicijama i uticajima. U toj borbi odgovornost je sviju nas, a posebno onih koji su na pozicijama na kojima se odlučuje. Da se u toj borbi ostvari integritet cijelog društva i postignu rezultati potrebno je postići nivo nulte tolerancije na korupciju. Pri tom je od posebnog značaja prijavljivanje korupcije. 

Svjetski dan borbe protiv korupcije

Svjetski dan borbe protiv korupcije je 9. decemar, a ustanovljen je 9.12.2004.g., kada su UN ukazale na problem korupcije i usvojile Konvenciju koja ima za cilj uspješnije sprečavanje i borbu protiv korupcije. Na prikladan način obilježen je i minulih dana. Konvencijom se ukazuje da korupcija nije lokalna stvar jedne države već prelazi granice, pogađa druga društva i privredu. Konvencija UN protiv korupcije označava obaveze svih nas u borbi protiv korupcije. Utoj borbi  osnovno je imati prave zakone za suzbijanje korupcije i mehanizme za njihovo provođenje. Pri obilježavanju Dana borbe protiv korupcije od vodećih lidera država zahtjevano je da borbu protiv korupcije istaknu kao najveći prioritet u svom djelovanju i potstiču njenu prevenciju na svim nivoima društva, jer prvencijom se otklanjaju uzroci koji pogoduju nastanku korupcije.

Međunarodni dan borbe protiv korupcije ima za cilj da ukaže na rasprostanjenost i negativne posljedice te pojave, skrene našu pažnju na koruptivne pojve oko kas i podigne našu svijest.  U toj borbi je potreban angažman vlade, javnih institucija, privatnog sektora, civilnog društva…

Po podacima UN svake godine korupcija košta svijetsku ekonomiju 2,6 hiljada biliona dolara (preko 5% svjetskog BDP). U zemljama zapadne demokratije u crnim fondovima završava oko 18% sredstava koja se koriste u javnim nabavkama. Procjenjuje se da je od 32.000 milijardi privatnog bogatstva 21.000 milijarda skrivena i ostaje neoporezovana, što osiromašuje budžete država. Najveća krivnja za skrivanje novca pada na najbogatije države. I dok teret dugova nose narodi, bogata elita ostaje zaštićena. 

Nivo korupcije u BiH i svijetu

Narodu je korupcija uvijek bila donekle vidljiva i prepoznatljiva ali u nekom smislu prihvaćena kao tolerantan model ponašanja, sa kojim su bili zadovoljni i dobro se nosili i oni koji daju i oni koji primaju. Oni koji primaju nisu očekivali previše, a i oni koji daju znali su naći mjeru. Davanje i primanje bilo je skoro legalno i nije previše prikrivano. Nije tretirano kao mito, već kao prikladan poklon u znak zahvalnosti. Darovati nekog sa kafom, bombonjerom ili flašom pića bilo je sasvim normalno, dok se mito vremenom nije povećano i raširilo. 

U izvještaju organizacije TI- Transparency International (koja već godinama rangira nivo korupcije u svijetu) stoji da je BiH jedna od zemalja koja je, kada je riječ o percepciji raširenosti korupcije, najviše nazadovala u zadnjih 9 godina. Na međunarodnom barometru korupcije od 180 zemalja BiH je 2017.g. bila na 91 mjestu, a tri godine kasnije (2020.g.) na 111. mjestu sa 35 od 100 indeksnih poena. Najbolje pozicionirani bili su Danska i Novi Zeland (88), Finska, Singapur, Švedska i Švicarska (85), a najlošije 

Sirija (14), Jemen (15), Venezuela (15), Somalija i Južni Sudan (12). U zemljama najvišeg nivoa korupcije vladaju bezakonje i diktatura. Sve zemlje Zapadnog Balkana imale su bolji status od BiH – C. Gora 67. mjesto, Srbija 94, Albanija i Kosovo 104. To znači da je BiH korupcijom zarobljena država, da je vladavina prava disfunkcionalna.

Jedan od ključnih problema BiH, ali i naših susjeda, je nedostatak vladavine prava, koje iz vlastitog koristoljublja konstantno podrivaju politički lideri, što pogoduje korupciji.

Po istraživanju Globalne inicijative BiH je označena kao važna tranzitna zemlja za heroin, kanabis, trgovinu oružjem i ljudima, a članovi kriminalnih grupa su članovi vodećih političkih stranaka i zaposleni u državnim institucijama. 

Borba protiv korupcije u BiH

Država BiH duži niz godina ima ozbiljan problem sa kriminalom i korupcijom, koja se nastanila i ugnijezdila u vrhovima vladajućih političkih stranaka.

U glavi XIX Krivičnog zakona BiH i odgovaraćim glavama krivičnih zakona entiteta i Brčko Distrikta kao krivična djela korupcije smatraju su: primanje i davanje dara i drugih oblika koristi, primanje i davanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, zloupotreba položaja i ovlaštenja, pronevjera u službi, prevara i posluga i nesavjestan rad u službi, odavanje službene tajne, krivotvorenje službene isprave, protuzakonita naplata i isplata, protuzakonito oslobođenje osobe lišene slobode, protuzakonito prisvajanje stvari pri pretresanju i izvršenju…

Korupcija najviše pogađa oblast javnih nabavki i oblast zapošljavanja, a gnijezda korupcije su vodeće nacionalne stranke i njihovi lideri. U nastojanju da ograniči i suzbije korupciju BiH je formirala nekoliko tijela za borbu protiv korupcije i usvojila dvije antikorupcijske strategije, ali i dalje nema ni adekvatnu strategiju ni politiku za borbu protiv korupcije. 

Borbu protiv korupcije u BiH vodi Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije (APIK), koja je u cilju prevencije korupcije od 2019.g. i kasnije organizovala više radionica posvećenih Strategiji za borbu protiv korupcije.

Pomaže je i Misija Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE-a), podržava razvoj i provedbu antikorupcijskih mjera i koordinaciju između antikorupcijskih institucija i tijela. Svake godine organizuje konferenciju o borbi protiv korupcije o najboljim praksama u provođenju antikoruptivnih mjera. Uz sve druge domaće i vanjske nosioce borbe protiv korupcije važan nosilac za provedbu Strategije za suzbijanje korupcije je Ministarstvo unutrašnjih poslova. Uprava policije u BiH sarađuje sa Uredom za međunarodnu borbu protiv narkotika (INIL) i  Međunarodnim programom pomoći u kriminalističkoj obuci (ICITAP).

Sa organizovanim kriminalom i korupcijom u BiH se očigledno ne može boriti sa postojećim starim snagama, što potvrđuje podatak da je u prvih 10 godina bilo 1.500 prijava, procesirano samo par desetina, a presuđeno 15. Više BH lidera iz samog vrha države je osumnjačeno, neki i optuženi za korupciju, ali su stvari zataškane. Zato se vrhovi ne posvećuju korupciji, jer bi time radili protiv sebe. Da se protiv korupcije napravi uspješan korak i krene, potrebna je smjena generacija i nova brezova metla…

Od 2006. do 2019.g. u Rs je obustavljeno desetine hiljada slučajeva korupcije. A široke razmjere i različiti oblici korupcije zastupljeni su najviše u policiji i sudstvu, ali ne manje u ministarstvima, bankama, medijima i ekonomiji. Centri moći su u stranačkim vrhovima i institucijama. O tome je javno još u februaru 2012. govorio predsjednik SRS RS optužujući policijske i pravosudne institucije Rs što ne čine ništa protiv korupcije i kriminala. Sudstvo je palo toliko nisko, da zakoni važe samo za siromašne, a ne za moćne. Mnogi tužioci i sudije su u šaci korupcije. Da su stranke i njihovi lideri korumpirani tvrdi 59,7% građana Rs. 

Po riječima specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan Gabriela Escobara, koji je nedavno boravio u našoj zemlji, BiH ima sistemsku korupciju, koja utiče na sposobnost državnih institucija da ispravno funkcionišu. Problem BiH nije etnička, već sustavna korupcija.

Pored  postojećih kaznenih sankcija po krivičnom zakonu, postoje prijedlozi da se uvede petogodišnja zabrana zapošljavanja osuđenim koruptivnim  političarima. 

Što god je viši nivo korupcije, sve je niži nivo stranih investicija, ali barijera za strane investicije u BiH nije samo korupcija, već nestabila politička situacija. Koji će strani investitor unositi svoj novac u zemlju u kojoj je svaki novi dan opasnost od rata sve veća?!  

Sporo i neefikasno BiH pravosuđe

Više nego ikad potrebno nam je jako, bolje organizovano i neovisno pravosuđe, jer ono je kičma društva. U sudovima BiH radi oko 1.000 sudija i 315 tužilaca.  Za uspješnu borbu protiv korupcije od ključnog značaja je dobra saradnja policije i pravosuđa. Ako sudovi nisu funkcionalni, a u BiH se takvim do danas nisu potvrdili, onda se trese i obrušava jedan od glavnih nosivih stubova države.  

BiH pravosuđe je sporo, tromo, uzdržano u djelovanju, što je neodgovorno i neprihvatljivo. Nezadovoljni sa radom pravosudnih organa sve više se pitamo zašto pravosuđe šuti, šta čeka? Valjda tužioci i sudije misle da će neko drugi raditi njihov posao? Njihova šutnja i pasivnost je zabrinjavajuća. Da li čekaju građane da im udare na vrata i izvuku ih na ulicu? Da je odgovornost za obavljanje posla kakva treba biti značajan broj tužilaca i sudija bio bi suspendovan, a protiv nekih poveden i kazneni potupak, jer ovdje se ne radi samo o nemaru, već opstukciji, a nerijetko i korupciji. Uz to dodatno zabrinjava i inertnost građana. Da li su uspavani ili su sasvim izgubili vjeru u pravosuđe? Ne može se reći da na vlastitoj koži ne osjećaju korupciju, koja je na svakom koraku vidljiva prostim okom. 

Prema podacima Transparency International (TI) jedan od gorućih problema BiH je nesposobnost pravosuđa da rješava ključne probleme, da procesira organizirani kriminal i visoku korupciju. A korupcija u BiH se mjeri milionima. Po podacima više međunarodnih institucija u BiH, u gotovo 80% slučajeva korupcije koji su došli do suda, izrečena je minimalna ili oslobađajuća presuda. U izvještaju Tužiteljstva BiH se navodi da je u posebnom Odijelenju za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju u protekle dvije godine optuženo 400 osoba, ali se većina “nije mogla” okvalifikovati kao organizirani kriminal.

Kada je  2012.g. od strane Evropske unije u Srbiji pokrenut slučaj “Mišković” vjerovalo se da će nadmašiti slučaj “Sanader” u Hrvatskoj i imati odjek i uticaj na cijeli region, jer Mišković je učestvovao u nizu privatizacija širom BiH. Mnogi tada nisu mirno spavali, ali se nije ništa dogodilo.

Na jasno izražene i često dokumentovane sumnje na korupciju Tužilaštvo šuti i ostaje imuno. Prema podacima Balkanske istraživačke mreže (BIRN) Tužilaštvo BiH je 2019.g. podiglo 11 optužnica protiv 33 osobe radi korupcije, a  2020.g. 12 optužnica protiv 22 osobe, ali se većina tih optužnica odnosi na sitne prekršaje, dok krupne ribe i dalje sigurno plivaju u mutnim vodama. Sudovi BiH oslobodili su sve krupnije ribe kao što su Dragan Čović, Mladen Ivanić, Nedžad Branković, Edhem Bičakčić, Braća Lijanović… Sudilo se pretežno niže-rangiranim službenicima za sitne slučajeve korupcije. Nema procesiranja slučajeva visoke korupcije. U oblasti visoke korupcije podignuta je optužnica samo u predmetu “Respiratori”, u kojoj se još ne nazire rasplet. 

Sa pojavom korone, brojni životi izgubljeni su radi korupcije u zdravstvu. Pokazalo se da Covid-19 nije samo zdravstvena, već i koruptivna kriza, koja je korumpiranim liderima poslužila kao opravdanje za neodgovoran nadzor nad javnom potrošnjom i drugim izvorima korupcije. A u toku pandemije u BiH su zabilježena i brojna kršenja radničkih i ljudskih prava, nezakonite nabavke (medicinske opreme od neovlaštenih firmi, diskriminacija u distribuciji ekonomske pomoći, itd)

Postoji potreba da se u BiH zakonodavstvu unaprijede zakoni koji regulišu sukob interesa, finansiranje političkih partija, unaprijedi sistem javnih nabavki i izborni sistem. Zbog slabog pravnog okvira i neodgovornog nadzora javne nabavke se koriste za bogaćenje politički privilegovanih pojedinaca. Prema izvještaju Agencije za javne nabavke BiH od 4 milijarde KM, koje se godišnje troši za javne nabavke (često neekonomične, nesvrsishodne), korupciji je podložno između 500-600 miliona KM. 

Više je nego očigledno da su pravosudni organi BiH pod uticajem moćnih pokrovitelja, što je konstatirano u izvještajima o korupciji sačinjenim van BiH. 

Pravosuđe se mora osloboditi pokroviteljstva. Nije se našlo nadležnim ni odgovornim da efikasno djeluje čak ni na otvoren udar na ustavni poredak BiH države, koji i dalje traje. Oni koji ne smiju ili neće da rade treba sami da odu ili im treba iskazati nepovjerenje, prije nego dođu na udar sankcija i ne budu sami procesirani. Korupcija je u BiH više nego prepoznatljiva po radnim mjestima, ali se vrlo precizno mogu odrediti osnovne crte korumpiranbih likova. Sa velikom sigurnošću već godinama može se imenovati najmanje stotinjak korumpiranih osoba na odgovornim položajima koji su za pravdu nedodirljivi, a mnogima od nas poznati po imenu i prezimenu. Poznati svima, samo ne pravosuđu, samo ne tužilaštvu i sudovima. Ako se i dalje bude ovako tolerantno i pomirljivo gledalo na ovu pojavu koja je već pojela dobar dio krošnje i sada zahvata stablo do korijena, drvo će se početi sušiti, država BiH će se početi ubrzano raspadati.

Za borbu protiv korupcije treba naš angažman i podrška

U pravosuđu, policiji i drugim organima vlasti premalo je spremnih koji mogu uspiješno iznijeti borbu protiv korupcije.  Potrebna je podrška i aktivizam građana, koji su uspavani i inertni. Potrebna je pomoć međunarodne zajednice koja je u BIH prisutna više formalno nego suštinski i nije spremna na sebe preuzeti svoj dio odgovornosti niti sasvim stati iza domaćih, a od njih traži da iznesu bh Sanadere, ne pružajući im ni minimum sigurnosti i zaštite. A dužna je po Dejtonu. Da je to tako najargumentovanije pokazuje tek sad započeto procesiranje napadača na državu BiH i njen ustavno pravni poredak, predvođen Predsjednikom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom. Umjesto da zatraže pritvor za izvršioce “državnog udara” odmah nakon 10. Oktobra 2021.g. kada je Narodna skupština Rs donijela zaključak o vraćanju nadležnosti sa države na entitet Rs, Tužilaštvo tek ovih dana poziva jednog po jednog svjedoka i osumnjačenog, koji sa saslušanja ne izlaze pokunjeni i zaplašeni svjesni svoje odgovornosti, već izlaze kao pobjednici, ponosniji i reklo bi se odlučniji da nastave sa secesijom. Iako je BiH totalno potonula  u organizavani kriminal, korupciju, iako je antiustavno djelovanje više nego vidljivo, sa isključivim ciljem da razore i podijele državu, još uvijek se ne zna ni na koje će se krivična djela Tužilaštvo fokusirati. A ima ih bezbroj.  Prvo protustavno djelo bila je veleizdaja, koju je počinio član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, jer je više puta i na više načina prekršio Zakletvu datu pri stupanju u Predsjedništvo BiH, i za koje je trebao već desetinu puta biti zatvoren, što je Tužilaštvo propustilo učiniti. Nije imalo za to snage ili bilo spriječeno od pokrovitelja. Zato ovaj proces, kako ga sada Tužilaštvo vodi protiv rušitelja ustavnog poretka, ne uliva povjerenje da će dati rezultate. Opet će biti tresla se gora, rodio se miš. U svakoj drugoj državi svijeta Dodik bi već mjesecima robijao. Privođenja i saslušanja u BiH trajaće mjesecima, a privedeni će kad pažnja javnosti oslabi biti oslobođeni. Nije to i neće biti iznenađenje, ako se to dogodi uz asistenciju uticajnih lidera EU i međunarodne zajednice. Jer se kurvanjsko ponašanje EU, kao i 90-tih, ponavlja i ovih dana, a njeni predstavnici umjesto da odlučno stanu na stranu države BiH staju na stranu separatista, neprijatelja BiH, i puštaju Bosnu da, ako se sama ne odbrani, nestane u valovima Bosne.

A mi uporno zaboravimo, da je sve na nama, na narodu. Moramo se energičnije boriti protiv korupcije i svakog zla. Ako budemo samo gledali u nebo i čekali da se iznad Bosne raziđu tamni oblaci, imaćemo oluju. Na nebu Bosne raziće se oblaci i pojaviti duga, kad Bosna izađe iz začaranog korupcijskog kruga.

Burlington, 26.12.2021                            

Zijad Bećirević















Glasnogovornik Vlade Mađarske Zoltan Kovacs je juče poručio da je  za EU “izazov s Bosnom kako integrisati državu koja ima dva miliona muslimana”.

  • Gospodine Kovacs, ovom izjavom ste svoju politiku ”integrirali” u istu ideologiju tvoraca i počinioca genocida u Srebrenici! Mozda  bi vi ovaj problem sa integracijom bosanskih muslimana riješili na isti onaj način kako su to planirali Mladić   i Karadžić?
  • Znate li da u Njemačkoj živi preko 3 milliona Turaka? Kako je to riješila ova demokratska zemlja koja je počinila holokaust za vrijeme Drugog svjetskog rata a vi – Mađari, ste joj bili saveznik u tom zločinu? 1940. Mađarska se pridružila silama Osovine. Sljedeće godine mađarske su snage sudjelovale u invaziji na Jugoslaviju i u invaziji na Sovjetski Savez .
  • Znate li da je svaki 5 stanovnik Švedske stranog porijekla? Znate li da je glavna kompetativna prednost  ove zemlje u spoljnoj trgovini – izvoz ”pameti” odnosno razvoj tehnoloških patenata? Je li znate da je bivši premijer i ministar inostranih poslova Švedske Carl Bildt rekao da su Bosanci i Hercegovci najintegrisanija zajednica koja je promjenila ovu državu?
  • Kad su vam ovi Bošnjaci branili Austro-Ugarsku monarhiju u Prvom svijetskom ratu onda vam nikakav problem nije bilo što su ginuti za vašu državu. Sada su neprihvstljivi za Evropu!-
  • Politika zvanične Mađarske je kočnica razvoja demokratije u EU! Vaš premijer je jedan od najkorumpiranijih političara Evrope koji je zloupotrebio EU fondove bogateći se zajedno sa svojom nepotističkom familijom i kartelom!
  • Bosna i Herecegovina je građanska država u kojoj je  tolerancija i suživot utkan u njeno tkivo i kakvu Mađarska samo  može sanjati!!!

Mr Sci Edin Osmančević

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Odakle početi ovaj  članak, jer mi je naša politika i političari sa svojim kriminalnim dosijeima, dosadila i postala mučna i ogavna ?

Pisati o ovim “ rušilačkim blizancima “ Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, o nj9ihovom kriminalu , lopovlucima i nakaradnim luđačkim ideološkim matricama, već godinama znanim i vidljivim, vjerujem da je dosadilo svima nama.

Zato , radi mojih čitalaca i ličnoga zadovoljstva pišem sa uvodnim vicem, koji nas neće uzrujavati;

“ Zaštitari koji čuvaju Čovićevu kuću u mostarskom naselju Bare primijetili su da jedna starija žena najmanje dvaput dnevno prolazi pored kuće. Kako im je to postalo sumnjivo, zaustavili su je i pitali zašto tako često prolazi pored Čovićeve kuće. Žena je odgovorila da su razlozi za to zdravstveni. Kakvi zdravstveni razlozi, u čudu su pitali zaštitari. Pa, vidite, odgovorila je žena, imam izrazito nizak krvni tlak. Da ne bih koristila previše lijekova, naprosto izađem i kad vidim Čovićevu kuću, odmah mi skoči tlak.

Taj vic ocrtava raspoloženje javnosti prema Čoviću kao osobi i kao političaru. Činjenica da je zbog gradnje te kuće promijenjen tok rijeke Radobolje sigurno je pridonijela takvom raspoloženju. Ne samo navedena raskošna vila koju uspoređuju s kućama holivudskih zvijezda i čija vrijednost potiče pitanja o prihodima svog vlasnika, nego i mnoge afere i sudski procesi koji su pokretani protiv Čovića utjecali su na smišljanje navedenog vica. No, sve to nije nimalo utjecalo na Čovićevu karijeru. Upravo suprotno, moglo bi se reći da se njegova pozicija unutar HDZ-a BiH učvršćivala i da je njegova politička moć rasla usporedno s brojem afera koje su se za njim vukle. U tom pogledu njegova politička karijera kao da je idealni tip i uzor političkih karijera brojnih hadezeovaca u Hrvatskoj”/ citat portal Telegram /.

Dakle,ovi ortodoksni nacionalistički Hrvati, HDZ-ovci Dragan Čović i Andrej Plenković, poput lopova urliču da su ugroženi ; “ Lopovi, držite lopova “ tražeći novi izborni zakon, tražeći “ autentičnog “ Hrvata za člana Predsjedništva,  jer je ovaj kriminalac i lopov kao Hrvat ugrožen, od građanina, patriote i zlatnog ljiljana  BiH, Željka Komšića.

“ Pretjerano investiranje državnih resursa Republike Hrvatske i vlastitog političkog ugleda u korist jedne stranke i njezinog višestruko kompromitiranog kandidata uz zanemarivanje činjenice da na izborima u BiH sudjeluju i drugi kandidati koji su etnički Hrvati kao i druge političke stranke s hrvatskim predznakom pokazali su se kao nerazumni potezi. Podređivanje ugleda najvećeg hrvatskog sveučilišta interesima propalog političkog kadroviranja u susjednoj zemlji ostat će zabilježeno kao gotovo nevjerojatan primjer zloupotrebe vlasti “ / citat Telgram /.

Ovaj “ ugroženi “ Hrvat Dragan Čović u velikim je problemima,: Kriminal iz „Aluminija“  i “ Sokola “stigao je do Christiana Schmidta, očekuje se akcija SIPA-e!

Vrhuška HDZ-a sa Draganom Čovićem godinama upravlja sa firmom Aluminij i njihovim tokovima novca, korupcije i kriminala, o čemu pišem kao izvrsni poznavalac ovih prilika već punih 25 godina.

No, epilog kriminalnih radnji u nekadašnjem hercegovačkom gigantu čija je propast uzokovala odlazak velikog broja mladih iz Hercegovine u potrazi za korom kruha tek će izazvati pravu buruu javnosti, jer je upravo takav scenarij najavio predstavnik Udruženja malih dioničara Zlatko Topić.

„Naša Udruga je bila protiv izdavanja Anoda i za to je na sjednici Nadzornog odbora bio i predstavnik Hrvatske Vlade. Međutim, sada je i Hrvatska Vlada dala svoje odobrenje. Ostaje stari Nadzorni odbor, koji je radio kriminalne stvari, a to će potvrditi i nalazi nadležnih organa. Mi smo ovih dana pokrenuli akciju i kod SIPA-e i kod Federalne uprave policije, i kod svih svjetski relevantnih predstavnika u BiH, uključujući i visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta. Svima ćemo prezentirati dokumentaciju kako i na koji način su pokradeni dioničari“, kazao je Topić.

Bilo kako bilo, u narednim danima razloga za brigu imaju u vrhuški Čovićevog HDZ-a iz čije su stranke godinama stizali „provjereni“ kadrovi koji su uživali u visokim mjesečnim primanjima dok je Aluminijski kombinat brojao svoje zadnje sate, te ga, baš kao i Elektroprivredu HZHB zavili u crno./ portal Sl. Bosna /.

Prema istom ideološkom scenariju i matrici, kao nasljednici i otrovni hobotnički pipci, kao “ rušiteljski blizanci “ Dragan Čović i Milorad Dodik, sljedbenici  Franje i Slobodana u agresorskom period, kao i mentora Zorana Milanovića i Aleksandra Vučića, u ovom mirnodopskom postdejtonskom periodu, zajednički su izvršioci urušavanja jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Kao članovi istog guslarsko- orguljaškog orchestra, sa svojim trubačima, harmonikašima i drugim sviračima, uz primjenu iste zločinačke udružene tehnologije, zajednički djeluju u državnim institucijama, na urušavanju Sistema države, kao i blokada rada državnih institucija.

Dok “ ugroženi “ i bolesno ambiciozni političar za Predsjedništvom BiH, Dragan Čović to radi, po ruskom sistemu “ potihonko “ veoma lukavo i perfidno, dotle njegov jaran guslar Milorad Dodik, čini to otvoreno, glasno i jasno, reklo bi se ubitačno.

Veoma je brižan za Herceg Bosnu i status njegovih i jaranovi ambicija, kako bi i zločinačku Republiku srpsku što prije promovisao u njihovu državicu i što lakše i brže ujedinio i “ srpski svet “, po neostvarenim željama svih njihovih predaka i mentora.

Dokle će to činiti i rovariti, isključivo zavisi od našeg građanskog društva, koje je još uvijek uljuljano i uspavano, zahvaljujući tiradama , lažnim obećanjima i obmanama međunarodnih zvaničnika, koji nam u “ našem ogledalcu “ prikazuju lažne slike svojih tobožnjih želja i potajnih dogovora sa ovim “ sviračima “ ?

Dotle, njihov kriminal i lopovluci po hacijendama od Dedinja do mostarskih Bara, cvjeta li cvjeta, naš narod sve siromašniji, te u svojoj bijedi pomišlja neprekidno o mogućnostima ratne opcije, izazvane ponašanjima naših despota, diktatora, doglavnika i vožda.

Krajnje je vrijeme, da im stanemo na kraj svih njihovih rušilačkih aktivnosti, kriminala i lopovluka, po cijenu  države i sopstvenih života .

Naša bosansko- hercegovačka glasi: “Stani malo od Doboja Mujo, i mi konja za trku imamo“!

Dakle, ovaj neonacist, kabadahija, baraba i strvina iz Laktaša je definitivno ne samo ruski igrač na zapadnom Balkanu, nego i promotor projekta EU da se Bosna i Hercegovina raspadne kao država jer u njoj živi oko dva miliona muslimana koji smetaju Evropi, kolijevci križarskih ratvoa, te kolijevci fašizma i nacizma. Tačka!

To smo znali i decenijama unazad i imamo previše krvavog iskustva kojim možemo dokazati takve tvrdnje, ali sada imamo i “crno na bijelom” u nedavnoj izjavi Zoltana Kovacsa, šefa ureda mađarskog premijera Viktora Orbana, koji je doslovno rekao slijedeće: “Izazov je sa Bosnom i Hercegovinom kako integrirati (u EU, op. B.G.) zemlju sa dva miliona muslimana…”!

Dakle, taj tip je samo izjavio ono što premijer njegove zemlje, članice EU, misli i što misli velika većina u toj i takvoj Uniji. Da, dominantno križarskoj Evropi koja se nije odmakla od ksenofobije i predrasuda ni nakon protoka toliko stoljeća, smetamo mi – bosanski muslimani! Problem nije što nas EU kao takve neće, niti nama treba da je stalo da po svaku cijenu budemo i oficijelno u tom klubu, nego je problem što ta EU stoji iza projekta udara na ustavno-pravni poredak BiH sa ciljem njenog konačnog raspada a dokaz za tu tvrdnju nalazimo u izjavama Johanna Sattlera, šefa delegacije EU u BiH koji je javno optužio evropskog komesara za proširenje, Mađara (opet Mađar!) Olivera Varhely-ja da je prethodno s Dodikom dogovorio udar na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine koji je, kao što već znamo, započeo zakljucima NSRS i čija (zaključaka) operacionalizacija je upravo u toku.

Sada je valjda i svakom normalnom, pa i budalama, jasno zbog čega se u toj truhloj Evropi samo priča o takozvanim sankcijama Dodiku i njegovoj kalakotri koji na očigled cijeloga svijeta ruše jednu međunarodno priznatu državu a da od sankcija, zapravo, neće biti ništa. Drugim riječima, Evropa samo daje vjetar u leđa toj bitangi iz Laktaša da dokrajči našu državu. Neki to u EU rade na način što šute (znači, odobravaju!), a neki, poput ultradesničara Orbana, Milanovića, Janše i drugih javno podržavaju i Dodika i Čovića, glavne rušitelje naše države. Kako li se historija okrutno ponavlja! Naime, treba li podsjećati na čijoj je strani bila ta Mađarska za vrijeme Drugog svjetskog rata ili pak Pavelićeva Hrvatska?!

Da me se na shvati subjektivnim kada tvrdim da ultradesničarskoj Evropi smetamo mi, bosanski muslimani, podsjetit ću da tako nešto javno tvrde i dr. Nevenka Tromp te Vojin Mijatović. Uostalom, dovoljno je da tako tvrdi šef Orbanovog kabineta!

Na kraju, nemojte da vas zavaraju vijesti da SIPA, po nalogu Tužiteljstva BiH, čačka po prostorijama NS RS i da je Tužiteljstvo pozvalo neke Dodikove saučesnike u državnom udaru da daju izjave. To je samo farsa i ništa više! Dodik će ići do kraja a šta će potom biti, vidjet ćemo. Ili, ko preživi, pričat će!

Bedudin GUŠIĆ

Piše; Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo ih, spremni su ovi velikosrpski rušioci, rođeni iz Ravnogorskih šuma i vrleti, pipci i papci naslijeđene pogubne ideološke matrice njihovih zločinaca i idola pomračenog uma.

Od njihove pameti iz akademije SANU, Dobrice i njegovog memoranduma, preko svoga Slobe i inih agresorskih zločinaca, do psihijatra Radovana, izludili su do psihopata, sa potrebnom njegovom terapijom iz dalekih Engleskih kazamata.

Do današnjih dana, sa ostatkom ovih pipaka i papaka, velikih Srba, ne i bosanskih, već tzv “ dodikovaca “ prema svome guslaru,  despotu i diktatoru, kriminalcu i šverceru sa beogradskih ulica, koji bi htio da bude Srbijanac.

Milorad Dodik , svojom ogavnom i razarajućom politikom, nacionalističkim stavovima i odnosima, uz pomoć istomišljenika i lucidnih poslušnih ulizica iz luđačkog miljeja, po definiciji Meše Selimovića, rovare i urušavaju našu jedinu i zajedničku domovinu Bosnu i Hercegovinu ;

“ Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.” / Meša Selimović /

Kako piše akademik i ekspert za Ustav, Omer Ibrahimagić;

„ Dodik nije ni pročitao Dejtonski sporazum, a odgađanje usvajanja zakona o formiranju entitetskih institucija i otimanju nadležnosti od BiH vidi kao predizbornu taktiku.

Da bi mogao usred te propagandne aktivnosti za izbore potencirati čitavu tu stvar, da bude svježa. Da je to uradio sada, to bi izbledjelo za šest mjeseci, a njemu je potrebno da dobije izbore i opstane u politici. Ipak, takve aktivnosti idu na štetu građana iz bilo kog naroda „ / završen citat /.

Uz svu zahvalnost međunarodnim faktorima, koji od Amerike do Evrope, žele dobronamjerno da nam pomognu u cilju normalnog funkcionisanja institucija države i njenoga ubrzanog puta za Evropsku uniju i NATO, uz ovako neprijateljsko i rušilačko djelovanje domaćih aktera sa Miloradom Dodikom i saradnicima, otežan je put normalizacije.

Sasvim jasno i druge snage otpora tzv. desničari ili nacionalisti, koje Evropa obiluje, od Orbana, Janše, Vučića, Milanovića i inih, podržavajući ove razaračke aktivnosti prestavnika RS-a sa Dodikom na čelu, otežavajuće su mogućnosti dogovora i napredka u zajedničkom suživotu.

Uzaludni su napori  gospode Eskobara, Palmera, ambasadora Nelsona, Satllera, Varheljija i inih međunarodnih zvaničnika, kada se na unutrašnjem planu u Bosni i Hercegovini ništa pozitivno ne čini.

Stalno se u prazno spominju i neke sankcije, ali njih na vidiku nema pa nema.

Postavlja se jedno najjobičnije pitanje od građana ove  napadnute države, zašto međunarodni faktori koji žele nama dobro ne uvedu odmah zabranu političkog djelovanja, pod hitno, svim ovim našim „ štakorima „ od Dodika sa saradnicima, Čovića sa saradnicima i inim drugim našim znanim „ krticama „ iz institucialnog djelovanja od parlamenta do pravnih institucija.

Smiješno je i žalosno u ovakvim uslovima djelovanja, čuti od Visokog predstavnika OHR-a gospodina Šmidta, kada govori; „ Da će se zalagati da Dodik dobije pare od Evropskih institucija, ali pod nekim njegovim uslovima „ ( parafraziram ali istinito ).

Da ironija našeg suživota i svakodnevnih aktivnosti mora biti još tužnija i tragikomična, kada slušamo svakodnevno, da tužilaštvo „ fol „ poziva na saslušanja ove gore sa slika brojne aktere, po onoj narodnoj ; „ Tresla se gora, a rodiće se miševi „ koji će i dalje i nepodnošljivije glođati našu već osiromašenu državu i njene građane.

Međunarodna zajednica, koja nam misli dobro, mora znati i biti razumna da nama sreće i dostojanstvene egzistencije življenja nema bez građanske države i da se suzbije ova jeziva nacionalistička euforija, sa Dodikom, Čovićem, Vučićem, Milanovićem i inim njihovim istomišljenicima.

Moraju znati da nas nacionalizam ubija i da je gori od svakog fašizma, za kojeg smo smatrali da smo ga u našoj prošlosti uništili, nažalost.

Zorane Milanoviću! Ne mogu te niti oslovljavati nikakvim prefiksom, dužnošću na koju si zalutao niti persirati jer to ne zaslužuješ. Postao si, naime, čudovište od čovjeka! Jedan sam od mnogih iz BiH koji su ti dali podršku na posljednjim predsjedničkim izborima ne zato što sam imao u vidu neke tvoje kvalitete, nego što sam smatrao da ne može doći gori na Pantovčak od one koju si naslijedio. Evo, sada vidim da može. Dakle, javno priznajem da sam pogriješio u procjeni i to uzimam kao svoj lični “grijeh”. Nije mi nikakva utjeha što nisam jedini koji ti je dao podršku i koji priznaje da je pogriješio. Ali, Bože moj, “errare humanum est”/”ljudski je griješiti”, što bi rekli stari Latini.

Dakle, u cijeloj ovoj našoj – bosanskoj muci koja nas je snašla, ne bih se bavio s tobom – taman posla, ali pošto se ti sa jedne od najviših pozicija u susjednoj nam zemlji bukvalno na dnevnoj osnovi baviš mojom domovinom, posebno etničkom grupom kojoj pripadam, a baviš se na najprljaviji način koristeči teške riječi i uvrede kao otrovne strijele odapete sa rasističkih pozicija, savjest i moj moralni i etički habitus mi nalažu da ti javno kažem koju. Neću se vraćati puno unazad i komentirati ranije brojne objede kojima si “počastio” BiH i moj narod, već ću se osvrnuti na par posljednjih. Naravno da je najbolnija ona koju si izgovorio onako dodikovski, znači morbidno, o žrtvama genocida u Srebrenici. Licitirati sa takvim zločinom, najvećim u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, mogu samo osobe poremećenog uma, iliti teški psihijatrijski bolesnici. Dalje, nastavio si sa svojom dozom dnevne terapije i proteklog weekenda kada si bio najavio pa otkazao dolazak u srednju Bosnu. Obrazloženje koje je dala SOA koju kontroliraš bilo bi komično da nije tragično. Naravno da te niko u Bosni ne bi dočekao sa svijećem nakon tolikog otrova kojeg si u protekle dvije godine mandata izlio prema našoj zemlji, ali ne bi ti niko ni sa distance ništa dobacio, a kamo li da ti ugrozi sigurnost. Ali, kao i sve drugo, i tu farsu od obrazloženja SOA-e treba čitati između redova što će reći da je pisac htio da potvrdi onu Kolindinu da je BiH leglo potencijalnih terorista, u hiljadama njih. To je, zapravo, bila poruka tebe i tvoje Sigurnosno-obavještajne agencije. Treba posuti so na žive rane bosanske upravo sada kada joj rade mnogi o glavi. A jedan od njih si svakako i ti. Da ste promašili zicera s tim pamfletom od obrazloženja potrvrđuje i činjenica da je Plenković samo par dana prije tebe bio u Sarajevu i je li bilo problema? Nije, naravno!

Pokušavam se sjetiti da li si u protekle dvije godine mandata imao neku drugu temu u vanjskoj politici osim Bosne i nisam našao nijednu. Znači, Bosna je modus vivendi tvoje vanjske politike, doslovno na dnevnoj osnovi. Ali, sa krajnje negativnim nabojem koji se ne može objasniti nijednim pragmatičnim argumentom osim bolešću, a neki koju su zagrebali u tvoj porodični background bi rekli i krizom identiteta. Izljevi mržnje prema mojoj zemlji i mome narodu su, zapravo, tvoja dnevna terapija. A da te podsjetim koga vrijeđaš i čiju domovinu hoćeš da razvališ: vrijeđaš Bošnjake kojih je bilo oko 30.000 u Domovinskom ratu od kojih je 1695 dalo svoje živote za slobodnu Republiku Hrvatsku i pridružio si se separatistima i neonacistima koji hoće da razvale BiH, ne samo domovinu Bošnjaka, nego svih drugih kojima je stalo do nje.

Hoće li te i koliko kao takvog trpjeti građani Hrvatske, do njih je, ali najiskrenije ti želim da se obratiš medicinskoj disciplini – psihijatriji i zatražiš neku učinkovitiju terapiju od objeda prema Bosni i Bošnjacima. Bar u Zagrebu i Hrvatskoj ima dobrih klinika! Sjaši već jednom, čovječe!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin !

Slušajući sinoć u emisiji TVN1 “ Crvena linija “, bivšeg hrvatskog ministra vanjskih poslova gospodina Matu Granića, koji tako decidno ističe da naša Bosna i Hercegovina ne može biti građanska država po Dejtonu, u kome je i on lično učestvovao.

Kako je istekao gospodin Granić;

“U Daytonu je dogovoreno da je BiH suverena država koja se ‘sastoji’ od dva entiteta i tri konstitutivna naroda, i da svi građani imaju ista ljudska, a i građanska prava. Sve što mijenja to je kršenje sporazuma. Niko nema pravo kršiti taj sporazum koji je pretvoren u Ustav Bosne i Hercegovine. Odluke NSRS su protivne Dejtonskom sporazumu, ali jednako tako je protivno i pretvaranje Bosne i Hercegovine u unitarnu i građansku državu. To razara Bosnu i Hercegovinu. Zaštita svakog konstitutivnog naroda – Srba, Bošnjak i Hrvata je dogovoren u Daytonu. Hrvatima su u tri navrata Bošnjaci izabrali člana Predsjedništva i to je najgrublje kršenje sporazuma”/ završen citat /.

Odmah mi je kroz glavu proteklo nekoliko nejasnih pitanja, za koje pokušavam naći odgovor na njih.

Prije svega, pitam se zašto moja jedina domovina  Bosna i Hercegovina ne može biti građanska država ?

Drugo je pitanje, ako mi u ovome slovu Dejtona imamo sva građanska prava, pitam se, zašto moja malenkost, kao Bosanski Srbin ne mogu na izborima da se kandidujem u Predsjedništvo BiH ispred srpskoga roda, jer onaj suludi guslar iz Laktaša ne može biti moj prestavnik ?

Treće je pitanje, ako je po demagoškim floskulama u različitostima nacija i vjera ljepota suživota, kako to često tumače stranci, zašto smo izgubili i najveću, ljudsku i dijamantsku poruku, našeg druga Tita, “ Čuvajte bratstvo i jedinstrvo, kao zjenicu oka svoga “.

Da li smo kao različiti narodi, po naciji i vjeroispovjesti, doživjeli i međusobne sukobe i silne zločine i ubistva i da li nas je nacionalizam ubio i pokorio?

Nisu li gradovi Vukovar i Mostar najbolja slika i prilika naše multietičnosti i stradanja po tom osnovu, sa najvećim brojem mješovitih brakova ?

Na kraju ovoga moga razmišljanja, ističem i doktrinu međunarodnog suda u Hagu, da u zločinima na našim prostorima narodi nisu krivi, već je u pitanju samo individualna odgovornost. Da nije ovo smiješno bilo bi žalosno.

Pitam se, ukoliko i prihvatimo ovu demagošku i lažnu doktrinu da je individualona odgovornost, znam i siguran sam da je nastala velika mržnja među narodina i u pitanju je kolektivna mržnja, ali ostaje pitanje ko je za nju odgovoran ?

Pitam se da li smo mi u ovoj Balkanskoj zagađenoj močvari istinski zarobljeni, bez civilizacije i demokratije ili nam nedostaje pravna država sa zakonima ?

Bez obzira šta ko mislio i ponašao se, ali je istina i činjenica, da nam je drug Tito bio najbolji poznavalac stanja i prilika u našoj lijepoj Jugi, da je istinski znao šta znači nacionalizam i borio se protiv istoga, ali su se nažalost mnoge klice istoga nalazile u svim strukturama drštveno- političkog života, pritajile se i uzbudile se sa metastazom samom agresijom na državu i njene građane.

Međutim, ostaje nam da se otrijeznimo i počnemo razmišljati sopstvenim umom i razumom, sa ljudskim osjećanjima, željama i potrebama dostojnoga suživota sa svojim porodicama u zajedničkoj zajednici i društvu, stanimo pred ogledalo i priupitajmo se da li je nužno mijenjati i svoje memorijske čipove, da bi to sve ostvarili.

Da nam ne bi mnogo solili pamet inače i presoljenu, razno razni “ umovi “, televizije i njihovi akteri, po narodnoj ; “ Šta je starije, koka ili jaje “ ozbiljno razmišljam o svome prijedlogu ; “ Raspišimo u državi Bosni i Hercegovini zajednički referendum sa pitanjem; DA LI hoćemo građansku državu ili etničku, nacionalnu i u krajnjem slučaju nacionalističku državu ?

Moje lično razmišljanje i decidan stav, je za građansku državu bez dilemma, ravnopravnih i jednakopravnih građana koji u njoj žive, pa neka se glasa i biraju kandidati po toj šemi, volji i želji, a nikako po srpskom, hrvatskom, bošnjačkom ili nekom ostalom ključu ili principu .

Tada nam neće moći soliti pamet i miješati se u naše unutrašnje uređenje državnog sistema, niti susjedi iz Hrvatske, niti Srbijanci iz Srbije a niti međunarodna zajednica, istinski bićemo svoji na svome.

Neće moći u Bosni i Hercegovati lažno urlikati ni Hrvati sa Draganom Čovićem i HDZ-om, “ kao lopovi koji ganjaju lopove i stalno viču, držite lopove “, sve radi bolesne političke  ambicije da bude član Predsjedništva BiH.

Ovaj lukavi i licemjerni “ latin “ Dragan Čović i njegov HDZ, mogli su godinama birati i postavljati svoje srpkinje, inače članice HDZ-a, Radmilu i Zoricu zs savjetnika gradonačelnika grada Mostara ili za parlamentarca u skupštini HNK- antona, odnosno za dom naroda Federacije.

Kakva li je demagogija i floskule u pitanju, kada im ne odgovara gospodin Željko Komšić, kao Hrvat , patriota i “ zlatni ljiljan “ ove nam naše jedine domovine Bosne i Hercegovine!

Željka su birali građani ove države i to je neosporno, ali su lažne tvrdnje i smutnje da su ga birali Bošnjaci.

Nedo dragi Bog, da je slučajno bio izabran Dragan Čović, davno bi se ova naša država raspala i rasturila od naš zločinačke “ udružene dvojke blizanaca “ guslara iz RS-a i orguljaša iz HB!

Ne bi nam trebao niti Inckov zakon, niti zločinački državni udar iz Banja Luke jer bi nam i država BiH bila urušena.

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

U ime tvoga srpskoga Boga, Sv. Trojice i vladike Grigorija, pitam se šta ti tražiš u gradu Mostaru, guslaru iz Laktaša, šverceru sa beogradskih ulica i drogirani velikosrpski  nacionalistički lideru, Milorade ? Nedonošče svojih “ dadilja “ iz agresorskih vremena i današnji njihov glasnogovornik i realizator zacrtanih  ideoloških nakana, zlikovaca Radovana i Ratka i svih njihovih sljedbenika, na njihovom si putu.

Da li želiš da se posjetiš na granatiranje i ubojita dejstva tvojih snaga, pod vodstvom i tvojih uzora i “ heroja ubica “ Ratka i Radovana, koji su granatirali po gradu Mostaru i njegovim građanima, sa Podveležja i Čobanovog polja?

Da li si posjetio,  sa cvijećem nevinim žrtvama, stratišta nedjela tvojih ubojica, na Uborku i Sutini ?

Uz blagoslov svoga vladike Grigorija i njegovih vjerodostojnika, obilazio si hram Sv, Trojice, a na TV ekranima ste zajednički “prekrstavaLi” mostarsko- hercegovačke Srbe u nesrbe  ili ostale, jer nisu “ dodikovci “, nisu učestvovali u ubistvima i stvaranju vaše genocidne tvorevine RS.

Shvatili smo, da si u posjetu svome jaranu, koalicionom partneru i nasljedniku Blajburških ustaških žrtava i tvojih Ravnogorskih četničkih ideala, zajednički evocirali te uspomene i sjećanja, uz tajanstvene dogovore, kako  i na koji način uništiti Bosnu i Hercegovinu, kao našu jedinu domovinu.

Niti su u pitanju rođendani ili Božićni praznici, jer je to magla u kojoj vas dva “razorna blizanca“ razmišljate i djelujete u cilju oživotvorenja vaših suludih ideja, da se vaš agresorski plijen, genocidne RS i HB, promovišu u državice, kako bi se u dogledno vrijeme priklonili velikoj Srbiji i velikoj NDH-aziji ?

Kako to u vašim suludim glavama i razmišljanjima niste ni svjesni da će doći uskoro vrijeme za vaš trajni smještaj i gdje vam je mjesto, iza rešetaka ?

“ Rušitelji blizanci “ ( prema dijagnozi uvaženog Stjepana Mesića ), guslar iz Laktaša i orguljaš iz mostarskih Bara

Vaša Blajburško- Ravnogorska, ustaško- četnička koalicija i zvanično dobro djeluje u našim institucijama države, od Parlamenta i Vijeća ministara, do pravosudnog sistema, koji nije u stanju da vam, kao kriminalcima sa dosta prijava i  dokaznog materijala, konačno i stane u kraj, na vašem rušilačkom putu.

Milorade, tvoj dolazak u Mostar, sa veliko srpskom svitom od Željke Cvijanović, Tegeltijom, Sanjom Vulić i inim, koji se ne prestavljaju na slici, tvoji su iskusni i dokazani čuvari  “dupeta“ bez hemeroida.

Mnogi su ostali kao “papci“ u Banja Luci, sa tvojim “ autentičnim dodikovcima “ i domaćim mostarskim “ustašama“, u vašoj zajedničkoj koaliciji i nakani rušenja Bosne i Hercegovine.

Ti Milorade, kao veliki zaštitnik i brižnik stanja hrvatskoga “ugroženog“ naroda na ovim prostorima, nisi apsolutno zainteresovan za brojne radnike srpske nacionalnosti protjerane iz firmi ovoga grada, Aluminij, Soko i ine, pod uzurpatorskom  upravom  osvajačkog nacionalističkog korpusa od strane HDZ-a i tvoga “ jarana “ Dragana Čovića.

Brineš se o izbornom zakonu i pričaš o Željku Komšiću, kao izabranom od Bošnjaka, iako je on izbor građana ove nam domovine, ali mu ti lično nisi dorastao niti cipele da mu glancaš.

Htio bi,  da bolesno ambicioznom  političaru  tvom “jaranu“ Draganu Čoviću budeš lažni dobrotvorac za  člana  Predsjedništva, kako bi lakše realizirali sve vaše luđačke nakane, koje su vam ostavili u amanet vaši idoli iz Haga i svjetskih kazamata i oni već pomrli. Slobodan i Franjo.

Pod dirigentskom palicom svoga Vučka i njegovih istomišljenika, kao i bijelosvjetskih “desničara“ i nacionalista, nastojiš realizirati te vase sulude ideje.

Znamo, jasno i glasno, gdje ćeš završiti i ti i svi tvoji “jarani“ nacionalističko- fašističke orijentacije, nastavite i živite u očekivanju  ovog sudbonosnog trenutka, a država Bosna i Hercegovina će nastaviti i bez vas svoj hiljdugodišnji životni put.

Piše; Mr. Milan Jovičić, bosanski Srbin, mostarski Sarajlija !

U ovim mojim staračkim godinama, zasluženog ugodnog penzionerskog života, u permenentnoj družbi sa mojim internetom, prisjećam se i pišem interesantne istinite događaje, kako iz maladosti isto tako i u sadašnjosti.

Da počnem od moga strastvenog navijanja, kao pionir, omladinac i srednjoškolac bio sam zaista strastveni navijač fudbalskog kluba “ Sarajeva “, kao rođeni Sarajlija.

Često bi, poslije završene nastave i izlaska iz škole znali i da se međusobno potučemo, mi navijači “Sarajeva “ i “ Željezničara “ da bi opet sutradan normalno i lijepo sjedili u školskim klupama.

Sve je ovo bio rezultat strastvenog navijanja i ljubavi prema klubu, bez ikakvih znakova mržnje ili bilo kakvih drugih poriva, za razliku na današnje vrijeme, kada je u pitanju mržnja na nacionalnoj ili drugoj osnovi .

Kao student beogradskog Univerziteta, normalno sam navijao za “ Crvenu zvijezdu “ redovno posjećivao “Marakanu“i gledao njene utakmice, sa određenim zadovoljstvom i žarom znatno manjim, od onoga sarajevskog ili današnjeg Veleževog u Mostaru.

Iz toga perioda, prijatno se prisjećam i dva interesantna događaja, što me inspirisala i naredna slika i priča sa Aleksandrom Vučićem, inače studentom Pravnoga fakulteta u Beogradu.

Prva je svakako o čuvenoj beogradskoj kafani “Madera“ sa Tašmajdana u neposrednoj blizini ovoga istoga Vučkovoga fakulteta.

U ovoj kafani bi se često na kafici nalazio sa, u to vrijeme veoma čuvenim trenerom i sportskim djelatnikom, gospodinom  Miljanom Miljanićem, koji je kao igrač i trener proveo u “Crvenoj Zvijezdi “ skoro tri decenije.

Kao prijatelji i poznanici, sate smo provodili u ćaskanju, zna se i o čemu, jer je on bio živa legenda sportskoga i futbalskoga života u bivšoj Jugi i šire.

Uspomene i podsjećanja na legende  ovoga kluba, od Miljanića, Mitića, Kostića, Džajića, Šekularca, Stojkovića- Piksija i inih  njihovih veličina, uvijek je bila sadržajna i blagougodna tema za razgovore.

Drugi događaj je isto tako za pamćenje, kada sam kao student kupio karte za bioskop “20 Oktobar“ pored hotela “Moskva”, za večerašnju prestavu interesantnog novog filma, sa mojom djevojkom tadašnjim studentom Ekonomskog fakulteta, inače mojom budućom suprugom. Kako  sam ja stanovao u centru grada u studentskom domu “Ivo Lola Ribar”, u neposrednoj blizini Elektrotehničkog fakulteta, a moja djevojka u studentskom domu na Novom Beogradu, u očekivanju njenoga dolaska pred bioskopom, tada je naišao, u to vrijeme izuzetno popularni i legenda fudbala Dragoslav Šekularac sa djevojkom, tražeći kartu više.

Onako “šeretski“ i nezainteresovano ponudio sam Šekularcu moje dvije karte, on je izvadio iz džepa kao maramicu hrpu novca i pružio mi je iznos dvostruke moje studentske stipendije.

Bio sam prijatno iznenađen i posmatrajući da me od sramote neko ne posmatra sa strane, okrenuo sam se i pobjegao na autobusku stanicu pred moju djevojku, da odemo u slastičarnu i da naš film odgodimo za drugu priliku.

U godinama 1986/90, kao parlamentarac u Skupštini SR BiH i Saveznoj skupštini u Vijeću Republika i Pokrajina, časno, ljudski i dostojanstveno sam prestavljao interese moje i naše Bosne i Hercegovine.

Poslije dvostruke agresije na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, u današnjem periodu i trenutku, obuzima me stid i sramota, kao bosanskog Srbina, velikog graditelja u bivšoj Jugi, stručnjaka svoga poziva, profesora i poliglotu, te ljudski i čovjekoljubno odgojenog i vaspitanog njenog građanina, posmatrajući nedjela i nebuloze tzv. sosptvenog srpskoga roda.

Upravo mi, kao inspiracija i ovoga sadržaja, dolazi slika i prilika ovoga Vučka, bivšega studenta prava onoga neposrednog fakulteta uz moju i Miljanovu kafanu „Madera“ na Tašmajdanu.

Zaključujem sa bolom i tugom, prisjećajući se prohujalih lijepih vremena i događaja, da se možda i djelimični Vučkov karakter mijenja, u neposrednoj transformaciji i promjenom ličnoga indentiteta, pred ogledalom iznoseći i konačnu istinu, da je svakodnevno lično lagao.

Dakle, u periodu bezumnih udara i napada na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kada njegove ulizice i poslušnici, bezumni moji sunarodnjaci, “veliki Srbi” i nacionalistički bijednici, sa Dodikom i njegovim istomišljenicima, nastoje se dodvoriti ovome predsjedniku Srbije i postati “velike “Srbende“.

Lijepo je saznanje kada individua staje ispred ogledala i mijenja svoje memorijske čipove, u želji i nadanju da od laži stvara istinu, po ugledu na već viđenu Goebelsovu informativnu tehnologiju.

Šta to više i bolje očekivati, ti predsjedniče Aleksandre Vučiću, kao student profesora Šešelja i jaran đilkoša, kriminalca i švercera sa beogradskih ulica, guslara Milorada Dodika ?

Bio si sa kalašnjikovom i svojih 18 godina, sa svojom družinom, iznad moga rodnoga Sarajeva i veoma ushićeno si posmatrao zlokobna dejstva i granatiranje i Gradske vijećnice i građana ovoga grada.

Danas često govoriš o suverenitetu države Bosne i Hercegovine, dok je tvoji “štakori i velikosrpska nacionalistička banda i papci” cijepaju i urušavaju.

Bio si u Srebrenici i poklonio se nevinom žrtvama tvojih uzora i ubojica sa ratnim zločincem Ratkom Mladićem, ali si njihov redovni saučesnik u negiranju genocida. Zašto to činiš Aleksandre Veliki ?

Da, i bio bi veliki da si se ugledao na Vili Branta, njegovo klečanje, iskaz kajanja svim žrtvama od fašističkog djelovanja i zatražio je pomirenje i praštanje, zašto nešto slično i ti nisi uradio Aleksandre?

Evo, svakodnevno ponavljaš o nužnosti dobrih odnosa sa Bošnjacima, a sa svojim guslarom iz RS-a Miloradom Dodikom sviraš stalno iste note mržnje, ponižavanja i netrpeljivosti prema tim istim Bošnjacima.

Predsjedniče Aleksandre Vučiću, zaista kao bosanski Srbin, beogradski student i svjetski čovjek, graditelj velikih industrijskih objekata u tvojoj Srbiji, a danas i zasluženi korisnik dijela penzije iz Srbije, iskreno i otvoreno, dobronamjerno te pitam: “ Zašto i dokle ćeš guslati Miloradove note radi tvoga dobra i dobra cijelog srpskoga roda?

Nije ti bilo ni teško, niti sramotno pred svojim istomišljenicima iz Vlade Srbije, premijerke Ane Brnabić i predsjednika Skupštine Ivice Dačića i inih saradnika, da opereš i noge velike i poštovane evropske političarke, gospođe Angele Merkel. Aferim, to si ti i neka si !!!

Bila je i tvoja simpatija, jer je bila uvijek i korektna prema državama Balkana i Srbije, Bosne i Hercegovine, S. Makedonije, Crne gore i Kosova, a da li će njenu politiku i dobre odnose  sa nama svima imati i njen nasljednik, ostaje da vidimo ?

Odmerio si snagu u šahu i sa Bakirom Izetbegovićem, što je dobar znak da posjeduš i strateške vještine i umne i razumne mogućnosti koje nam šah omogućava.

Zašto u svojoj predsjedničkoj funkciji i sa tim ljudskim vrlinama uz šahovsko geslo GENS UNA SUMUS / JEDAN SMO ROD, nisi sklon i njegovoj primjeni u svome djelovanju, razmišljanju i tvojoj svakodnevnici?

Poštovani predsjedniče Republike Srbije, ukoliko je tvoja individualna transformacija  da od “ lažova “ kako iznosiš,  pređeš na istinu, tada ti  mi svi Bosanci i Hercegovci, svi konstitutivni narodi i njeni građani, koji navijamo i volimo svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu,  sa iskrenim poštovanjem skidamo kapu i u budućnosti  te gledamo kao Velikog Aleksandra!

Oslobodi se “krpelja i gnide“ guslara iz Laktaša, Milorada Dodika!

Muke u stomaku koje imam svakodnevno zbog stanja u Bosni koliko-toliko ublažavam nekim drugim životnim sadržajima poput moje velike ljubavi – sporta. Košarka je u mojim damarima i mojim venama odmah iza nogometa. Vrhunska, naravno. A vrhunska je zna se gdje: ovdje, u NBA ligi.

Zadovoljstvo mi je biti svjedokom i sudionikom pozitivnih historijskih događaja a jedan od takvih se desio prije nekoliko minuta na košarkaškoj utakmici u Madison Square Gardenu u New Yorku između gostujućih Golden State Warriorsa i domaćih New York Knicksa. Stephenu Curryju su nedostajale još dvije trice da prestigne na tronu Ray Allena koji je završio karijeru sa ubačenih 2973 trice. Negdje u drugoj minuti Curry je pogodio prvi i stigao Allena. Na semaforu je pisalo da prva četvrtina traje još 7:34 efektivne igre i na tron se popeo novi kralj – STEPHEN CURRY koji je ubacio i tu 2974. tricu u karijeri. Historija je tog trenutka ispisana uz ovacije u dvorani i suci su prekinuli utakmicu na nekoliko minuta jer trebalo je čestitati novom kralju. Izredali su se svi njegovi suigrači, trener Steve Kerr a posebno emotivni su bili zagrljaji Stephena Curry-ja sa roditeljima, koji su specijalno za ovu priliku doputovali iz Charlotte-a. Kakav ponos i kakva čast za sretne roditelje – oca Della i majke Sonye Curry. Ne manje dirljiv je bio zagrljaj između dosadašnjeg rekordera Ray Allena i novog.

Podsjećam da je Ray Allen ovaj rekord držao nepunih 11 godina, odnosno 10. februara 2011. je na utakmici Boston Celtics-LA Lakers ubacio svoju 2561. tricu i prestigao dotadašnjeg rekordera Reggie Millera koji je tu utakmicu prenosio za nacionalni kanal TNT i sa te pozicije čestitao Allenu. I tu sam utakmicu, naravno, gledao i svjedočio tada ispisanoj historiji u tom segmentu košarkaške igre.To je vrhunski sport, njegova postignuća i far play u njemu.

A Stephen Curry nije samo trojkaš, on je baš sada kada se košarka igra dominantno i mišićima, jedan od rijetkih koji tom sportu daje onu romantičarsku aromu i duh. On je u košarci ono što je Mozart bio u muzici ili što je Messi u nogometu. Čarobnjak je to čiji su driblinzi nepredvidivi i mađioničarski, a asistencije bravurozne i spektakularne. Nagledt će se košarkaški sladokusci još njegovih, ne samo trica, nego i majstorija jer tek su mu 33.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Sa svojim ulizicama i papcima, održano je u Banja Luci skupštinsko zasjedanje RS-a,dana 10. Dec.2921 god. na temu prenosa nadležnosti sa države BiH na entitet RS-a; odnose se na izlazak tog entiteta iz državnog pravosuđa, indirektnih poreza, sigurnosti i odbrane i formiranje entitetskih agencija.

Ova veoma vulgarna i suluda Dodikova farsa, svakako je natjerala zastupnike opozicije  da napuste  zasjedanje Narodne skupštine Republike Srpske,  rekavši da ne žele učestvovati u “Dodikovoj farsi”.

Za zaključke koje su usvojili zastupnici Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa manjim koalicionim partnerima rečeno je od strane opozicije i mnogih zapadnih zemalja, da se radi o uvođenju zemlje u vrlo nestabilan period i da se graniči na državni udar.

Dakle, pod “ siledžijskim “ manirima i težnjama četvero brojnog rukovodstva diktatorske vlasti u RS-u; guslara iz Laktaša i člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, njegove “ darodajke “ Željke Cvijanović, predsjednice RS-a, predsjednika Skupštine, Nedeljka Čubrilovića i premijera vlade Radoslava Miškovića, odvijalo se ovo zasjedanje koje je ličilo na cirkusijadu, sa zučnim i neprimjerenim raspravama.

Zasjedanju su prisustvovali  mnoge ulizice i “ papci “ među zastupnicima i liderima Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik, DEMOS Nedeljko Čubrilović, Socijalističke partije Petar Đokić, Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, Narodne partije Srpske Darko Banjac i Narodnog demokratskog pokreta Dragan Čavić.

Ovom prilikom posjetimo se i radi naše čitalačke javnosti, ko su te ulizice, prema opisu uvaženog našeg književnika Meše Selimovića u njegovom romanu “ Tvrđava “;

“ Ulizice , su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.” Citat M. Selimovića /.

Isto tako, definicija “ papci “ su izvorno uslijedili poslije izbora od strane  predsjednice Željke i njenog stranačkog miljeja, jer su konkretno “ trgovali “ sa izabranim kandidatima tzv.”preletačima, koji su bili podložni koruptivnim potezima i zahvatima, prelaska u ovu stranku.

Tako je istinski i djelovala Dodikova inkvizicija, sa svojim zastupnicima, ulizicama i papcima, koji nisu imali niti sopstvene svjesti i pameti, dostojanstva i ponosa, sopstvenog mozga i razmišljanja, ćemu ovo sve vodi i koja je suština poteza i zahtjeva od njihovog “ Domanovića “ i slijepca, kriminalca i švercera sa beogradskih ulica, vlasnika lopovske vile sa Dedinja i “ lažnoga “ Srbijanca i poltrona njegovoga Vučka.

Nažalost, već viđeno i znano, da ovakvi potezi sa funkcijom negiranja genocida i postavljanja murala ratnim zločincima Ratku Mladiću i Draži Mihajloviću, upravo u centru grada Beograda ukazuju nam dokle su stigli ovi naši Srbi tzv. “ dodikovci “ koji ne priznaju niti rodnu grudu, niti poštuju svoju rođenu majku koja ih je porodila negdje u vrletima oven am naše Bosne i Hercegovine.

Niti Srbi zvani Srbijanci, koji vjeruju i prihvataju ovakvo Dodikovo ponašanje i njegovu naslijeđenu ideologiju svoga idola psihopatu Radovanai komandanta Ratka, “ zaslužne “ tvorce genocidne tvorevine Republike Srpske.

Jednom riječju, možemo konstatovati da ovo sve prestavlja nepodnošljivi zadah zla i smrti, na njihovom “ srpskom putu “ u tzv. “ srpski svet “ ili nedosanjani san  svi Srbi u” velikoj Srbiji “ jednoj državi  možda i zvanoj “ tunguzija “.

Istine radi, Bosanski sam Srbin, ponosan i prkosan, visoki intelektualac i poliglota sa poznavanjem jezika koje sam učio na Univerzitetu u Montpeljeju, kod “Siemensa “ u Karlsrueu, u Moskvi i Lenjingradu, u Torontu, rodnom Sarajevu i Beogradu, kao svjetski čovjek, iako se služim in ćirilicom i latinicom, ipak vas “ dodikovce “ nikako ne mogu da razumijem, kakav je to vaš svetonazor, podložan još uvijek silama tame iz prošlosti, slijepilom i suludim zamislima i nastojanjima vašeg  Milorada i Vučka, da vas i dalje kao slijepce prevode žedne  preko vode.

Osvjestite se, opametite se, pročitajte istoriju i spoznajte da je Bosna stara preko hiljadu godina, da su je mnogi nastojali pokoriti,ali nisu uspjeli, pa neće niti ta vasa “ šačica “ etno- nacionalističkih ili fašisoidnih želja i poriva.

Živite u vašem tamnom vilajetu u očekivanju sudbonosnog dana, manjeg od vaših šest mjeseci koliko ste zacrtali u svojim zaključcima.

“ To isto vjerovanje je kroz vjekove iznjedrilo mnogo ludaka koji su zasjenili zločine počinjene od Džingis Kana, Hitlera, Idi Amina i drugih. U novijoj historiji kao “srpski junaci” poznati su Draža Mihajlović i mnogi zločinci drugog svetskog rata i ranije. Agresijom na Republiku Bosnu i Hercegovinu iznjerdili su Karadžića i sve one koji su razasuti po svjetskim kazamatima, za genocid u RBiH a danas taj narod popdržava istu sortu. Sorta današnjih Srba u većini na vlasti, ne pripada Srbiji sem što vladaju njom, a to je od predsjednika Vučića do dvorske lude Vulina. Ova dešavanja sadašnjice zaokupljaju pažnju svjetske javnosti, jer postoji mogućnost da ludaci kao Dodik, pokrenu nesreće koje neće samo zaokupit Balkan, nego Evropu pa i šire “./ citat Avde Metjahića, objavljen 21. Nov.2021, portal Bošnjaci.net /.

Klotjevac se nalazi u plodnoj podrinjskoj dolini, nekih 45 kilometara nizvodno od Višegrada i 30 km od Srebrenice. Okrenut je prema planini Tari i Zvijezdi, preko jezera Perućac, u Srbiji, a u zaleđini, na bosanskoj strani, nalaze se klisure planine Sušice. Smješten je na nešto manje od 280 metara nadmorske visine, a njegov geografski položaj fiksiran je na 43,9864 geografske širine i 19,3442 geografske dužine.


Kao i druga podrinjska mjesta, Klotjevac je, kroz svoju dugu historiju, bio izložen različitim osvajanjima, upravama i svim vrstama društvenih i kulturnih utjecaja izvana. Njegovo porijeklo datira barem iz drugog stoljeća prije nove ere, kada je već bilo dobro razvijeno ilirsko naselje (Wilkes, 2003). Arheološka nalazišta otkrila su bogatu i živopisnu povijest koja, osim slavenske, uključuje i ilirsku, keltsku, germansku i rimsku kulturu. Prisustvo stotinjak stećaka u selu i oko sela također ukazuje na značajno gnostičko nasljeđe Crkve bosanske i Bogumilstva (Bešlagić, 2004).


Klotjevac je bio dio sva tri najveća carstva koja su tokom mnogih stoljeća kontrolirala ogromne dijelove Europe: Rimskog, Osmansko i Austrougarskog. Ovi utjecaji rezultirali su vrlo specifičnom i jedinstvenom mješavinom kulturnih tradicija i običaja, koji su se nastavili održavati, razvijati i nadopunjavati među lokalnim stanovništvom stotinama i hiljadama godina.

Legenda o porijeklu Klotjevca, koja se prenosila generacijama mještana usmenom predajom, govori kako je, nekada davno, ovdje stolovala hrabra i opasna žena ratnica po imenu Jerinja Kloja, koja dala sagradilti tvrđavu Klotjevac i tako se oduprla svim vanjskim pokušajima osvajanja ovoga dijela doline Drine. Jerinja Kloja je imala moćnu vojsku ratnika i konja, a i sljedbenici i neprijatelji su je se plašili i poštovali je. Ona je osnovala Klotjevac i tvrđava je zadržala ime u njenu čast. Kloja je imala je šest sestara ili jerinja, među kojima su bile Srebra, Đurđa i Diva, a koje su sagradile slične gradove tvrđave uz Drinu: Srebrenicu, Đurđevac i Divić. Legendu o Jerinji, koju su Klotivljani pamtili kao svoju vladaricu, konačno je, 1952. godine, zapisao i sačuvao za buduće generacije Vlajko Palavestra, jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih etnologa (Palavestra, 2004: 189-93; 238-240). Ostaci tvrđave Starog grada Klotjevac, dvije kule i odbrambeni zidovi, i danas stoje na kamenoj visoravni 309 metara iznad Drine i svjedoče o nekadašnjoj veličini, značaju i ljepoti ovog drevnog grada na Drini.

O očuvanju ovog kulturno-historijskog blaga na istoku naše zemlje brine se Udruženje građana Stari grad Klotjevac čiji su programski ciljevi slijedeći: podsticanje i organizovanje povratka prirodi i životu u njoj, razumjevanju za njene zakone, očuvanje flore i faune i ostalih bogatstava prirode, podizanje svjesti o potrebi zaštite prirode, čovjekove radne i životne sredine, razvoj rekreativnih aktivnosti kod djece, omladine i odraslih, podsticaj svojim članovima na dostizanju njihovih punih fizičkih, umnih, duhovnih i društvenih mogućnosti, te svestrana turistička i svaka druga afirmacija Srebrenice i njene okoline sa bogatom tradicijom i kulturno- istorijskom duhovnom i materijalnom baštinom.

Do sada su ovi entuzijasti uložili mnogo truda, rada, sredstava i posebno ljubavi prema zavičaju i njegovij kulturno-historijskoj baštini da je Stari grad Klotjevac postao atraktivna turistička destinacija, kako za strance, tako i za građane Bosne i Hercegovine i regiona.

I dalje se radi na poboljšanju infrastrukture koja bi pratila turističku ponudu ovog resorta. No, i tih nekoliko entuzijasta iz Udruženja imaju svoje limite – kako vremenske, tako i financijske. S tim u vezi zamolili su da u svrhu nabavke dvije ulazno-izlazne table u selo, od kojih svaka košta po 300 KM te 15 putokaznih, čija je pojedinačna cijena 200 KM, se organizira akcija prikupljanja tih sredstava u ukupnom iznosu od 3.600 KM kako bi se nabavile i postavile iste.

Prema tome, pozivaju se svi ljudi koji hoće i mogu da se uključe u ovu akciju da svoje doznake vrše na slijedeči račun:

UG Stari Grad Klotjevac SrebrenicaUnos

Unicredit Bank AD Banja Luka Swift’: BLBABA22 IBAN:BA39 5514 5048 3428 9539

Čitav tok eventualne akcije bio bi transparentan.

Inače, detaljnije informacije o ovom Udruženju te Starom gradu Klotjevac možete naći na web. stranici istog http://sg-klotjevac.com/#testimonial.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Kako je lijepo susreti se sa takvom ljudskom ličnošću, koja je bila spremna i voljna mijenjati i transformisati sopstveni indentitet ili kako je oslovio u svojoj knjizi „ Od ustaše do antifašiste „. Ovaj rođeni Argentinac i povratnik u roditeljsku rodnu Hrvatsku, kao ugledni hrvatski novinar, gospodin Drago Pilsel piše na svome portalu, Autograf.hr,;

“ Jedno pedeset likova sam potjerao s mog FB profila vidjevši da su ozareni i presretni, dapače oduševljeni Milanovićevim ponašanjem. I nastavit ću s tom vrstom ”etičkog čišćenja”. Ne želim imati posla s budalama, baš kao što kolega Pavičić više ne želi imati posla s Milanovićem”.

“ Predsjednik Republike Hrvatske je moralni invalid i potrebno je reći;

 S tim čovjekom mi više nemamo ništa” / novinar Jurica Pavičić / ?

Boris Dežulović u kolumni na portalu N1TV zaključuje da mu je retorika jednaka srpskim nacionalistima odnosno da se i kod Milanovića ti nacionalizmi spajaju?

Zoran Milanović je jedan teški kompleksaš koji ima ozbiljan problem kada treba odgovoriti na pitanje; „ Gdje si bio 1991. godine „ / citat Viktora Ivančića /.

Kako to piše u predgovoru knjige Ive Komšića, novinar Drago Pilsel piše za Zorana Milanovića i sljedeće;

“ Mladić koji je obećavao i koji je onomad, kako podsjeća Ivančić, simbolički posadio Tuđmana na Markov trg, izvukao djeda ustašu iz prašnjave škrinje na tavanu, Srbe nazvao “ šakom jada “, Bosnu i Hercegovinu proglasio “ velikim govnom “…, te je večeri želio zaokružiti velikim odjebom za Bosnu i Hercegovinu i kulturi ljudskih prava kao takvoj. Zoran Milanović je uživao u ulozi nasljednika Franje Tuđmana i vidljivo je da uživa u toj nacionalističkoj orgiji. Odlikovao je mnoge gardijske brigade HVO-a, specijalnu policiju MUP-a HR HB, dakle sve zlatne dečke UZP-a Franje Tuđmana i Gojka Šuška u i prema BiH i dr.. To Milanovićevo podilaženje rigidnim desničarima, ustašama, ratnim zločincima i našem narodu u # Herceg Bosni “ nije, shvatili ste, od jučer. Na neka upozorenja od strane svojih  generala, odgovorio je “ Ja sam predsjednik hrvatske države, temeljem Splitskog sporazuma te su postrojbe mogle sudjelovati u operaciji Oluja i fućka mi se ako će bosanska strana protestirati, neka protestiraju, to je moja odluka i  neka ide”.

Dakle, predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni komandant  Oružanih snaga RH Zoran Milanović uručio je 15. januara 2021. spomenuta odlikovanja između ostalih i postrojbama HVO-a i specijalne policije MUP-a HR HB i ne bih više pisao o tim odvratnostima, piše Drago Pilsel ?  Priznajem da sam zaboravio na konstataciju Jelene Lovrić ( Jutarnji list 07. Decembra 2014. ) da je Milanović “ diler velikih opsjena, prodavač magle i obmane, čovjek bez vjerodostojnosti”.

Dakle, pisati ili govoriti o neljudskim radnjama, izrekama mržnje i nedoličnog ponašanja prema našoj Bosni i Hercegovini i njenoj zvaničnoj vlasti, a tako otvoreno i skandalozno podržavati istovremeno njene, naše domaće rušitelje i uzurpatore, kao njihovi mentori Zoran Milanović i Aleksandar Vučić, preko Milorada Dodika i Dragana Čovića neposredno ispaljuju  otrovne strijele, zaostale iz njihovih agresorskih dejstava do Dejtona, na našu domovinu i njene građane.

Ponovo citiram novinara Dragu Pilsela ;

“ Moralni invaliditet govori o nesposobnosti da se čini dobro. Nemoral su djela koja idu protiv modela ponašanja i valorizacije koji su prihvaćeni u društvu.

Nemoral se veže za zlo, ali se najbolje razumije kao nekritičnost prema sebi i nesposobnost za najbolji način življenja kroz rasuđivanje. Etika pomaže čovjeku da pronađe bolji način življenja u društvu. Milanović, kao nemoralna, odnosno moralno deficitarna osoba unosi nered (kroz agresiju na građane, medije i pojedine institucije) i promovira neetičko ponašanje.

Zoran Milanović je odavno pokazao da ne mari za moralnost i za etičnost. Sjetimo se samo vraćanja odlikovanja ratnom zločincu ili davanja odlikovanja osobama i postrojbama koje se tereti za ratne zločine.” / završen citat /.

Da li postoji neka razlika između Milanovića i Vučića u konkretnim razmišljanjima i ponašanjima prema Bosni i Hercegovini, teško je to prihvatiti, jer je njihovo zajedničko učešće u agresiji na BiH u postdejtonskom period nastavljeno sa njihovom ružnom i neprihvatljivom retorikom.

Vučić poručio da na Milanovićeve plitke i niske uvrede neće odgovarati uvredama: 'On je izbor građana Hrvatske i time njihova slika i prilika'

Dovoljno je samo reći da su nam  izvršioci i realizatori njihovih stremljenja prema BiH, kao mentori  i mecene, njihovih pipaka, odnosno “ papaka “ guslara iz Laktaša Milorada Dodika i orguljaša iz mostarskih Bara Dragana Čovića, prava slika i prilika i njihovih likova i nedjela.

Zaista je postalo i dosadno, ogavno i iluzorno bilo šta pozitivno očekivati ili govoriti o našim susjedima i komšijama, kroz ove mračne slike njihovih istomišljenika.

Belosvjetski su to đilkoši, nedonoščad svojih starijih uzora i ideologa Franje i Slobodana, izvršioci neposrednih naredbodavaca Radovana i Mate, veliki nacionalisti i nevjernici u svojoj vjeri i lažni Bogomoljci na misama kod Pape Franje i Bogosluženjima kod patrijahra Portfirija.

Piše;Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Zajednićke su ovo nakane “ rušilačkih blizanaca “, guslara Milorada Dodika i orguljaša Dragana Čovića, u podrivanju i urušavanju jedine nam domovine Bosne i Hercegovine i njenih zvaničnih institucija.

Dragan Čović i HDZ BiH podržali su 29. Novembra/ studenog ideju Milorada Dodika o ukidanja Zakona o kažnjavanju negiranja genocida u Srebrenici. Prijedlog na kraju ipak nije prošao.

Čović se oglasio nakon što je podržao Dodikovu ideju o negiranju genocida: “Što se tiče mog ponašanja u Domu naroda, nikome ja ništa ne dugujem. Nadam se da nikad više neću biti doveden u poziciju da na takav način odlučujem u Domu naroda. Taj zakon nije prošao, niti će proći. i to su samo zaključci. A ako je to nekog povrijedilo – ja se ispričavam”, poručio je predsjednik HDZ BiH.

Evo, kako to lažno, upravo drugi blizanac “ rušilačkog državnog klana “ Dragan Čović, objašnjava u svome pismu međunarodnim faktorima lično glasanje na Domu naroda za ukidanje Inckovog zakona o negiranju genocida ;

“U mom dugogodišnjem političkom životu to zasigurno predstavlja najgrublji pokušaj diskreditacije, koji kao predstavnik hrvatskog naroda, koji se osobno poklonio tim istim žrtvama više puta, smatram skandaloznim. Igranje s boli, patnjom i tugom onih koji su doživjeli i preživjeli najveće životne tragedije u ne tako davnoj prošlosti nije, i ne smije postati politički instrument. Na kraju, koristim ovu priliku još jednom zahvaliti na vašoj svesrdnoj podršci i zalaganju koje pružate evropskoj perspektivi Bosne i Hercegovine i osobno zamoliti da svojim političkim utjecajem pomognete svima nama u BiH u iznalaženju unutarnjih rješenja te ohrabrite i potaknete na prijeko potreban dijalog. Ovo je historijski trenutak za BiH i potrebna nam je vaša pomoć”,/ zaključuje Čović u pismu koje je, između ostalih, poslano Vijeću za provedbu mira (PIC), brojnim evropskim institucijama te dužnosnicima SAD-a i Evropske unije/.

Njegov pajdaš i jaran, čobanin ispod Ravne gore i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik u lutkarskoj pozorišnoj farsi sa “ klovnovima “ i glumcima svoje Skupštinske parlamentarne udarne svite, cjelodnevno 10.decembra u Banja Luci raspravljaju i donose zaključke iz domena državnoga udara na ovu istu našu zajedničku domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Nije potrebno biti mnogo mudar i vidovit, da bi se shvatrili krajnji njihovi zajednički ciljevi, poslije istovjetnog agresorskog djelovanja po viđenoj ideološkoj matrici osvajanja i prisvajanja ovih naših teritorija, izvršenja genocidnih radnji i oživotvorenja njihovih  istovjetnih genocidnih tvorevina RS-a i HB.

Htjeli bi i “ de facto i de jure “ ozvaničiti i svoje državice, Republiku srpsku i Herceg Bosnu, kao zamišljene i fantazirajuće dijelove od vajkada smišljene i željene, velike Srbije i NDH-azije ?

Istina je znana, da ova dva izroda ljudskoga roda sviraju različite instrumente, gusle i orgulje, ali su im note istog sadržaja i tona.

Dok guslar Milorad, uz vidnu podršku svoga mentora Aleksandra Vučića iz Srbije, javno i glasovito iznosi svoje želje i zacrtane stavove, koje uostalom i objavljuje dana 10. decembra 2021 godine u skupštini entiteta, uz prethodne obilaske u potrazi za podrškom “ evropskih desničara “ i “ ruskih diktatora “.

Dotle, njegov “ blizanac “ Blajburških korijena, Dragan Čović veoma mudro i tajnovito, po lažnoj Gebelsovoj doktrini nastoji pretvoriti svojevrsne laži u istinu, o tobožnjoj ugroženosti njegovih hercegovačkih Hrvata, jer i lično bolesno ambiciozan nije mogao na izborima pobjediti čovjek i ljudinu iz građanske opcije za Predsjedništvo BiH,drugara Željka Komšića .

Međutim, po Franjinom i Slobinom doktrinom iz Karađorđeva, njihovi zadaci, želje i potrebe su upravo sasvim jasne i očite, sa ciljevima stvaranja ovih državica, sa pozicijama njihove vlasti u postojećim državnim strukturama.

Poslije svega ovoga viđenog i znanog ostaje nama građanima, ove nam jedine naše domovine prkosne, ponosne i neuništive Bosne i Hercegovine, da se priupitamo, nisu li se ovi “ grubijani i domaći đilkoši”  istinski prekontali , zavisiće opet isključivo od nas tj. naših građana koji će ponovo glasati na sljedećim izborima.

Isto tako, moramo se zamisliti i priupitati u šta se to drugo možemo nadati, u domaće institucije, prije svega sudstvo i tužilaštvo bez prvne države ili postojećih kadrova i principa ; “ Kadija te tuži, kadija te sudi”  kao i velikog stranačkog uticaja.

Vjerovati i nadati se istinskoj pomoći međunarodne zajednice, suludo je  razmišljeti o istom, jer smo svjedoci njihovog ponašanja u toku agresije, kao  i u postdejtonskom periodu sa njihovim “ ping-pong “ lopticama, tiradama i demagoškim besjedama, porukama i preporukama, kao i znanim i neznanim, ali dugo očekivanim konkretnim političkim sankcijama, prema znanim “ gmizavcima i krticama “ likova i nedjela; Milorada Dodika, Dragana Čovića i inih njihovih saradnika i istomišljenika.

Prema narodnoj ; “ Da nam i dragi Bog pomogne “ nije nam sigurno i zagarantovano, jer je i on poslao na zemlju svoje izaslanike i tumače njegovih poruka, sa istom njihovom krvnom grupom.

Piše ; Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija!

Šta još pisati o ovim zločincima, ako je već sve rečeno ?

Očiti je primjer i događaj neposrednog udara na državu.

Na sjednici skupštine RS-a u Banja Luci, 10. Nov.2021 godine, poslanici su usvojili zaključke o prenosu  sa državnog nivoa na entitet , nadležnosti  s pravosudnim institucijama, odbranom i sigurnosti i indirektnim porezima.

Usvojena je i deklaracija o ustavnim principima.

Njihovi likovi, slike, mural ii grafiti crno ispisani, upravo ukazuju na njihovu crnu sudbinu.

Niko ih ne može oprati, niti prefarbati, a još manje ukloniti, u belo svjetskoj fašisoidnoj i nacionalističkoj  vlasti u sredinama u kojoj se i pojavljuju.

Kako to kažu naši mudri starci ; “ Neće kruška dalje ispod kruške “.

Tako su se i oni odgojili i nadojili na pogubnoj agresorskoj ideološkoj matrici njihovih idola i stvoritelja, od Slobodana Miloševića i memoranduma Dobrice Ćosića i njihove SANU, do  genocidnih izvršioca sa ratnim zločincem Ratkom Mladićem i mirnodopskim državnim uzurpatorom, rušiteljem i zločincem Miloradom Dodikom.

Zar nisu postojeći murali zločinca Ratka Mladića u sredini grada Beograda istinska  slika i prilika, fašisoidne vladavine nacionalističkih veliko srpskih  istomišljenika i sljedbenika od Draže Mihajlovića do njihovih ratnih zločinaca i genocidaša, sa “ poput bibera po pilavu “ cinično nasmješenog i slatko riječivog njihovog Vučka i mnogih vučića.

Uz blagoslove i naklonost SPC i njhovih vjerskih vjerodostojnika, od patrijahra do vladika i popova, koji su inače sa “ svetom vodicom “ zalijevali i ubice njihove, koji su odlazile na stratišta i vršila ubojstva i užasne zločine nad nedužnim žrtvama.

Dok se njihov đeneral Ratko Mladić, sa crvenom partijskom knjižicom prikrivao i skrivao u redovima Titovih akademaca  JNA, dotle se njihov “ kameleon “ i švercer sa beogradskih ulica, ovdašnji despot, dictator , guslar i svinjogojaca iz Laktaša, osjećao blagougodno u njihovoj  genocidnoj tvorevini, sa cjelovitom i potpunom transformacijom u liku i nedjelima njegovih izvršilaca .

Zato, danas tako javno i gromoglasno “ urliče “ poput svinje sa govornice njihovog  skupštinskog zasjedanja u Banja Luci, kao tvorac i inicijator i konačnog rušenja i Dejtona i države Bosne i Hercegovine.

Njihovi zahtjevi i zaključci formulisani u pet tačaka dnevnoga reda, po sadržaju sada nisu bitna, ali sve to zajedno ukazuje na našu najveću “ zaraznu klicu “ sa najvećom epidemijom , većom od “ Covida-19 “.

“ Dakle, stvari su više nego jasne: nakon što je danas u Banja Luci izvršen klasični državni udar, ne nazire se (osim onog Komšićevog, djelimično) pravi odgovor niti iz Sarajeva niti iz Brisela, Washingtona… što samo daje vjetar u leđa pobunjeniku Dodiku da nastavi putem konačnog ubijanja države Bosne i Hercegovine. Za tako nešto je do sada, naprimjer, imao poluslužbenu podršku iz Beograda, a danas je dobio i službenu od predsjednika Narodne skupštine Srbije Ivice Dačića, znači od same Srbije. Kada znamo šta o nama misli režim u Zagrebu i kako djeluje prema našoj zemlji i kada na to sve dodamo nekakve Eskobare, Palmere, Sattlere i ine bjelosvjetske trećerazredne, uglavnom iskorumpirane i indoktrinirane diplomate koji mjesecma unazad rovare po našoj zemlji pritiskajući relevantne i irelevantne političke subjekte na etničku podjelu, pozicioniranje i neadekvatno djelovanje Brisela, Washingtona i nekih drugih centara moći, onda šta možemo drugo očekivati osim crnog scenarija i u nastavku, do posljednheg eksera u tabut Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i suverene države. I na kraju, u svakoj drugoj ozbiljnoj državi na ovakve izazove kao što je državni udar parlamenti bi zasjedali danonoćno i reagirali prema svijetu i domaćoj javnosti, ali toga u Bosni nema – Parlament ionako ne radi, čak ni u kriznim vremenima kakvo je ovo” / završen citat sa portala, gospodina Bedrudina Gušića /.

Svakako je ovaj prenos nadležnosti s BiH  na RS čin udara na  ustavopravni poredak, te zaslužuje hitno i direktno reagovanje svih nadležnih institucija države, prije svih Tužilaštva i međunarodne zajednice putem OHR-a.

Nažalost, Koliko znamo i pamtimo do današnjeg dana imali smo u funkciji OHR-a čovjeka sa istinskim pravim “ ljudskim mudima “, koji je uvijek hrabro i pravovremeno djelovao u ovakvim i sličnim slučajevima, bio je to gospodin Pedy Ešdaun.

Ovi događaji prestavljaju i rezultat ili sliku i nemoći adekvatnih institucija države, da sa avnturama i političkog slijepila režima SNSD-a i Milorada Dodika sa sardnicima,kao prestavu široj javnosti, cjelovita sjednica prestavlja po svome sadržaju i zaključcima koje su usvojili , udar na Ustav države i njegovo kršenje, kao i Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Sasvim je normalno očekivati da se ovo sve pod hitno osujeti, a neposredni akteri, inicijatori i učesnici svih ovih događanja da se rigorozno podvrgnu zakonskim mjerama našeg državnog pravosudnog Sistema.

Kako to kaže i predsjednik stranke SBB-a, gospodin Fahrudin Radončić;

 “ Bez obzira na sve navedeno, poručujemo i Dodiku, ali is vim faktorima koji su spremni raditi na destabilizaciji naše zemlje, da je Bosna i Hercegovina država koja postoji hiljadu godina i da će kao takva, u međunarodno priznatim granicama s tri konstitutivna Naroda i svojim građanima, nastaviti postojati.

Jalovi pokušaji urušavanja BiH u NSRS doživjet će propast, ali, na žalost građana entiteta RS i svih u BiH,ostavit će velike ekonomske posljedice “ ?  /završen citat F.R. /

Neshvatljive su pričice, kao male dječije laže , da se neke sankcije pripremaju prema ovakvim uzurpatorima i akterima, urušavanja i države i njenoga Sistema, od strane nekih uticajnih međunarodnih faktora.

U svakome slučaju očekivanja su građana jako velika, prije svega od Amerike i nekih Evropskih zemalja Njemačke, Engleske, Francuske idr. Da se neposredno očituju sa svojim sankcijama.

Prije svih neophodno je Miloradu Dodiku i nekim njegovim saradnicima, pod hitno potrebno zabraniti svako političko djelovanje u ovoj nam državi, a o kriminalno stečenoj imovini sasvim normalno da se oduzme.

Spisak ovih “ krtica “ i rušitelja je pozamašan, zato je i nužno otpočeti sa kandidatima iz nacionalističkih , vladajućih i njihovih koalicionih partnera, činiti ovo pospremanje, recimo kod SNSD-a, HDZ-a i SDA?

Naši građani to veoma dobro znaju, koje su to “ krtice “ po imenu i prezimenu, koje je nužno pod hitno otstraniti iz društveno- političkog djelovanja u našem sistemu vlasti.

Ono što je Dodik najavio, uradio je: danas je u NS RS pod njegovom komandom izvršen klasični državni udar na Bosnu i Hercegovinu. Zaključke koji je izglasala dvotrećinska većina u Skupštini i koju on kontrolira neću navoditi jer su općepoznati javnosti. Uslijedile su reakcije nekih političkih subjekata, kako domaćih tako i stranih i od svih jedini je Željko Komšić izrekao rečenicu koja odgovara pravnom i stvarnom stanju na terenu a to je da je – “NSRS napustila Dejtonski sporazum…”, kao što je i pozvao Tužiteljstvo BiH da “procesuira Milorada Dodika kao podstrekača i predvodnika grupe koja se udružila u rušenju ustavnog poretka BiH i podrivanju institucija države…” Ja bih dodao i Nenada Stevandića, kao Dodikovog koalicionog partnera, zatim onog fićfirića od potpredsjednika NS RS Denisa Šulića koji se, zamislite, još izjašnjava kao Bošnjak i sve poslanike koji su danas digli ruku za zaključke kojima se ruši država Bosna i Hercegovina.

Ali, Komšić je kao pravnik po struci propustio da kaže u kakav se ustavno-pravni status vraća naša zemlja ako je Dejton mrtav, kao što je i de facto i de iure mrtav. Evo, reći ću ja po stoti put: vraća se na Ustav Republike Bosne i Hercegovine koji je ilegalno derogiran.

Naravno da ne treba očekivati od ovakvog Tužiteljstva da procesuira bilo koju krupnu ribu u BiH, pa ni Dodika, makar izvršio niz krivičnih djela od kojih je ovo današnje najteže.

Ali, gdje su te probosanske političke snage? Gdje je njihov adekvatniji odgovor na današnji državni udar izvršen u Banja Luci? Gdje je njihova izjava da je Dejton mrtav i da država nastavlja svoj kontinuitet po Ustavu prije Dejtona? To bi bio pravi stav i pravi glas koji ima uporište kako u domaćem, tako i međunarodnom pravu.

A stranci? Nema ih nigdje. Ovo što su danas izjavili predstavnci SAD, UK, Francuske, Italije, Njemačke, Delegacije EU… je čista kozmetika. Bolje bi bilo da nisu ništa izjavili. Oni, zapravo, iza zavjese podržavaju Dodika a nas su pustili niz vodu. To se vidi iz aviona! Daj Bože da ovdje griješim!

Šta slijedi? Pa slijedi operacionalizacija zaključaka NS RS putem Vlade tog entiteta kada će se sve ovo danas zaključeno pretvoriti u odgovarajuće zakone. Između ostalog, napravit će vlastitu vojsku koja će slijediti tekovine svojih prethodnika iz jula 1995. i koji su, kao što piše u presudi jednog međunarodnog suda, počinili genocid nad Bošnjacima. Ovi novi budući Dodikovi vojnici će se fiksati istom ideologijom koja je bila vodilja đeneralu čiji je mural, gle čuda, baš danas osvanuo na jednom zidu u Gundulićevoj ulici u Banja Luci. Znači, bit će spremni nekad ponoviti taj genocid!

Dakle, stvari su više nego jasne: nakon što je danas u Banja Luci izvršen klasični državni udar, ne nazire se (osim onog Komšićevog, djelimično) pravi odgovor niti iz Sarajeva niti iz Brisela, Washingtona… što samo daje vjetar u leđa pobunjeniku Dodiku da nastavi putem konačnog ubijanja države Bosne i Hercegovine. Za tako nešto je do sada, naprimjer, imao poluslužbenu podršku iz Beograda, a danas je dobio i službenu od predsjednika Narodne skupštine Srbije Ivice Dačića, znači od same Srbije. Kada znamo šta o nama misli režim u Zagrebu i kako djeluje prema našoj zemlji i kada na to sve dodamo nekakve eskobare, palmere, sattlere i ine bjelosvjetske trećerazredne, uglavnom iskorumpirane i indoktrinirane diplomate koji mjesecma unazad rovare po našoj zemlji pritiskajući relevantne i irelevantne političke subjekte na etničku podjelu, pozicioniranje i neadekvatno djelovanje Brisela, Washingtona i nekih drugih centara moći, onda šta možemo drugo očekivati osim crnog scenarija i u nastavku, do posljednheg eksera u tabut Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i suverene države. I na kraju, u svakoj drugoj ozbiljnoj državi na ovakve izazove kao što je državni udar parlamenti bi zasjedali danonoćno i reagirali prema svijetu i domaćoj javnosti, ali toga u Bosni nema – Parlament ionako ne radi, čak ni u kriznim vremenima kakvo je ovo.

Bedrudin GUŠIĆ

BOSANSKI BISERI U DIJASPORI: Mr. Ahmet Spahić (28), osnivač i predsjednik „Pangea-Netzwerk mreže“, najveće udruge na njemačkom govornom području, za poslovanje, obrazovanje i akademiju, te umrežavanje ljudi i potencijala iz BiH, Njemačke, Austrije i Švicarske

Postali su činilački faktor ne samo u Njemačkoj, i ne samo u BiH. I to sa svojim brzim intervencijama, stručnom pristupu, argumentima, ponuđenim rješenjima… U kratkom vremenu imali su nekoliko zapaženih i uspjelih intervencija. Iznosimo samo dvije svježe. Na sve svjetski relevantne adrese, a ponajprije na ime Franka-Waltera Steinmeiera, predsjednika Njemačke, uputili protestnu notu najave dodijele najvišeg njemačkog priznanja izraelskom povjesničaru Gideonu Grafu za zasluge na izučavanju holokausta. Ta osoba je negator genocida u Srebrenici. Njihovom intervencijom dodjela je obustavljena. Još jednu javnu reakciju su imali ovih dana. Upućena je predsjednicima nove vladajuće koalicije u Njemačkoj, ali i samom kancelaru. Tiče se angažmana ove velesile u našoj BiH, gdje insistiraju na jačem i jasnijem pristupu kod rješavanja krize i podrške suverenoj, jedinstvenoj i cjelovitoj državi, kao i rješavanju dvojnog državljanstva.

Ko je ta i šta je ta Pangea-Netzwerk mreža? Ko je na čelu te udruge?

– Glavni fokus Pangea-mreže je umrežavanje ljudi bosanskohercegovačkog porijekla s ciljem prenošenja obrazovnih mogućnosti i profesionalnih perspektiva. – Digitalizacija, obrazovanje, kultura, politika, turizam – pet temelja rada Mreže – Mreža povezuje više od 150 profesionalaca, akademika i studenata iz širokog spektra sveučilišnih zvanja u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj – Mreža gradi mostove na političkoj, ekonomskoj i kulturnoj razini između Njemačke i Bosne i Hercegovine – Pangea-mreža, osim centralne baze u Düsseldorfu, ima svoja zastupništva u Franfurtu, Münchenu, Stuttgartu i Berlinu – Mreža djeluje kao snažni zagovornik europske perspektive Bosne i Hercegovine, kao buduće punopravne članice Europske Unije – Rad Udruženja baziran je na četiri komponente: studij, biznis, mentorstvo i razmjena – Broj kompanija osnovanih od strane bh. dijaspore prelazi brojku od 10.000 – Nedavno počeo izlaziti i Magazin “Pangea”, čiji je sadržaj dostupan na njemačkom i bosanskom jeziku, a koji promovira uspješne priče i osobe u dijaspori Trebalo je da proteknu godine i desetljeća da bi bosanskohercegovačka Vlast i naša diplomacija shvatili i prihvatili dijasporu kao ogromni potencijal koji se ne može ignorirati. Naši moćnici u vlasti i partijama, dijaspori su uglavnom „naturali“ zadatke: „šalji pare“ i glasaj. U posljednje vrijeme odnos se mijenja nabolje. Tome velike zasluge pripadaju Pangea-mreži i njenom predsjedniku. Ko je na čelu ove sve moćnije i sve poznatije Pangea-mreže? To je Ahmet Spahić! Tek mu je 28 godina, a iza njega impresivni rezultati . I to ne na jednom polju djelovanja. Čitava lepeza je tu. Magistar je znanosti industrijskog inženjerstva specijaliziran za dizajn digitalnih usluga i poduzetništvo. Već kao student isticao se izvanrednim organizacijskim sposobnostima, inovacijama, projektima… Njegovo iskustvo na strateškim, poslovnim, projektantskim, upravljačkim, savjetodavnim i drugim poslovima, ogromno je. Hod ka uspješnosti krenuo je s početkom studiranja, 2014. godine. Proveo je interno istraživanje tržišta za ThyssenKrupp Steel Europe. Inovacijski pristup istraživanja i rezultati, uzrok su njegovog imenovanja krajem 2014. za savjetnika upravljanja studentima optimizacije procesa u proizvodnji u Hein Lehmann GmbH korporaciji. A onda, iz godine u godinu, penjao se, stepenicu po stepenicu, na visoke pozicije u oblasti automobilske industrije, dokapitalizacije, proizvodnje, logistike… Spahić je trenutno u Siemensu, tvrtki svjetskog glasa, u Sektoru za digitalnu industriju, procesne pogone i automatizaciju. Inače, još 2015. godine u Duisburgu ga profesori i kolege biraju za predsjednika Savjetovanja za studentski menadžment WIP – Znanost u praksi. Za izvanredne rezultate dobiva Stipendija Deutschlandstiftung Integration, pod direktnim pokroviteljstvom kancelarke Angele Merkel. Osnivač je Mreže za karijeru stipendista e-fellows.net i McKinseyev programa iz prve ruke.

Usporedo sa stručnim i naučnim napredovanjem, Spahić ambiciozno, a veoma uspješno, ostvaruje strateške ciljeve vezane za Bosance i Hercegovce s njemačkog govornog područja, ali i za Bosnu i Hercegovinu i njene žitelje u njoj. Ovaj fenomenalni Bosanac, rođen u Ammanu, država Jordan, na ovaj dunjaluk došao je 15. juna 1993. Roditelji mu, kada je imao godinu dana, preseljavaju u Duisburg, njemački grad čelika, u kojem je i najveća svjetska kopnena luka. Tu se školuje, završava gimnaziju i fakultet „Industrial Engineering“ na Univerzitetu Duisburg-Essen. Za vrijeme studiranja šest mjeseci proveo je u Maleziji na Nacionalnom univerzitetu UKM-u. Rijeći dr.Bisere Turković, šefice bh diplomatije, na manifestaciji održanoj u povodu obilježavanja Dana državnosti BiH u Berlinu, kazuju dovoljno o veličini imena Ahmet Spahić: „Mirno bih „zaspala“ zauvijek kada bih znala da imamo još ovakvih 9, kao Spahić, jer bih znala da je naša domovina u sigurnim rukama“. Inače, „Pangea-Netzwer – njemačko-bosanska mreža za posao, obrazovanje i akademiju, najveća je udruga te vrste u njemačkom govornom području. Povezuje preko 150 uspješnih profesionalaca, akademika i studenata iz širokog spektra sveučilišnih znanja u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Glavni fokus joj je umrežavanju ljudi bosanskog porijekla s ciljem prenošenja obrazovnih mogućnosti i profesionalnih perspektiva. Mreža također služi kao graditelj mostova između Bosne i Hercegovine i Njemačke, Austrije i Švicarske u političkom, kulturnom i gospodarskom smislu. U isto vrijeme, mreža djeluje i kao snažni zagovornik europske perspektive Bosne i Hercegovine, kao buduće punopravne članice Europske unije. Dosadašnji pokušaji na umnožavanju dijaspore bili su neuspješni ili kratko trajali. Međutim, pristup Pangea-mreže na pluralističkim, tolerantnim i integrirajućim osnovama pun je pogodak. I to ne samo umrežavanje dijaspore međusobno, nego i povezivanje na prostorima naše nam države BiH. Fascinantno, a malo znano, jeste i to da su samo na njemačkom prostoru ljudi bh-porijekla osnovali preko 10 hiljada kompanija. Povezivanje tih kompanija i njenih resursa s institucijama i privrednicima u BiH bilo bi od strateškog značaja ne samo za te ljude nego i države. A upravo u Pangea-mreži djeluju na tom planu u četiri projektne grupe: za studij, biznis, mentorstvo i razmjenu. Nedavno je ova Mreža pokrenula i izdavanje časopisa „Pangea“ za bosanskohercegovačku dijasporu, putem kojeg će najrelevantnije informacije biti prezentirane javnosti iz svih sfera djelovanja i življenja. Sadržaj tog Magazina dostupan je kako na njemačkom, tako i na bosanskom jeziku. Osim povezivanja potencijalnih mogućnosti Njemačke i Bosne i Hercegovine, čari naše domovine biće u tom časopisu na jedan drugačiji i primamljiv način „oslikane“. Krajnji cilj Pangea-mreže jeste umrežena dijaspora, koja je pokretač svih promjena na bolje. Zato, pojedincima, organizacijama, institucijama, udruženjima… u dijaspori i BiH… poziv kako bi se neiscrpne mogućnosti što bolje iskoristile za boljitak, kako pojedinaca, tako i kompanija i država…

Ferhat KORAJAC

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Veliko srpski nacionalista, guslar, svinjogojac i psihopata iz Laktaša, Milorad Dodik, lažna je i sramotna ikona srpskoga roda.

Evo, sa svojim jaranima istomišljenicima, godinama gude iste nepodnošljive nacionalističke melodije, u torovima svojih stada i svinjarnika.

Razlika među njima nema, njihovo licemjerstvo, lažni osmijesi i međusobna briga o srpsko- hrvatskim ugroženim statusnim  pitanjima na teritoriji naše Bosne i Hercegovine, po nakaradnim i lažnim notama, sa urlicima lopova ; „ Držite lopove „ naša je svakodnevnica.

Na istom su putu već doživljenih ideoloških matrica svojih mentora, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, urušavanja i cijepanja jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Istina je, dok su jedni gromki  i grlati, drugi su lukavii i perfidni, u isticanju svojih osvajačkih nakana, na istom su putu svojih mentora, negatori su genocidnih događaja i članovi su istog guslarsko- orguljaškog orkestra.

Njihova ustaško- četnička koalicija dolazi do punog izražaja, upravo u sadašnjem vremenu nastojanja i dogovaranja sa međunarodnim faktorima, da se realiziraju i njihove  luđačke i povampirene težnje na izradi i donošenju Izbornog zakona, po modelu narcisoidnog i ambiciozno bolesnog HDZ-ovog čelnika Dragana Čovića uz podršku psihopate i velikog Srbina, Milorada Dodika.

Sa druge strane, u znak podrške i zahvalnosti ovim nacionalističkim željama „ ugroženih Hrvata „ i neostvarene želje „ akademika „ njegovoga  izbora u Predsjedništvo BiH na prethodnim izborima, guslar iz Laktaša i njegovi stranački parlamentarci u Domu naroda u Sarajevu, udružili su se u zajedničkom uzurpatorskom poduhvatu da obore Inckov zakon o negiranju genocida u BiH ?

Isto tako sva nastojanja i pripreme ovog Srbina iz Laktaša, na radnjama secesije i osamostaljenja njihove genocidne tvorevine RS-a iz države BiH, uz podršku i perfidnu naklonost njegovih koalicionih partnera i mentora, sa Vučićem i Milanovićem, govore o lukavstvu bez kraja sa bolesnim umnim ambicijama.

Upravo sada ponajviše i dobro shvatam, zašto to ovaj veliko srpski zaraženi psihopata Milorad Dodik i nije,  niti želi biti bosanski Srbin, jer se od Blajburga preko Ravne gore, do Laktaša i Mostara, upravo nadahnuo i uljuljkao sa istovjetnom ustaškom ideologijom svoga jarana i orguljaša, Dragana Čovića.

Zaraženi istom agresorsko osvajačkom doktrinom, prema dijagnozi i njihovih psihijatrijskih uzora Karadžića i Bobana, koji su i stvarali svoje genocidne tvorevine RS i HB, ovi „ rušilački blizanci „ i nasljednici u ovom mirnodopskom periodu od Dejtona do danas, nas građane ove nam države u kontinuitetu tlače i siluju svojim tiradama i postupcima sa otrcanim  guslarskim notama.

Nužno ih je smjestiti u  pripremljene stacionare, sa istom dijagnozom i potrebnom terapijom, kako bi se naši građani istinski zaštitili od tih nacionalističkih ubitačnih virusa, gorih i teži od svake nadolazeće epidemije.

Neka im boravak uz svirku njihovog orkestra i željene muzike, bude prijatan i dugotrajan, uz blagoslov vjerodostojnika, Pape i Vladika.

Neka se oni tamo osjećaju ugodno, sa porukama i željama i njihovih  suflera i lucidnih licemjernih naših „ dobronamjernih „ susjeda i komšija, Zorana Milanovića i Aleksandra Vučića.

Potrebno je istinski i dobro namjerno poručiti svim ovim nacionalistima, kao i našim dušebrižnicima, da će građani ove nam domovine Bosne i Hercegovine, znati, umjeti i moći ustrojiti Izborni zakon i promjeniti Ustav, prema mjerilima i željama našim sospstvenim.

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Priznajem, mojim vjernim čitaocima da nisam imao namjeru pisati ovaj sadržaj sa komunalnim otpadom iz “ septičkih jama “ ali nisam znao kako se kao visoki intelektualac  suočiti  sa nazivima, ovog našeg državnog, društvenog , zajedničkog i građanskog “ otpada “, koji nam je tako nepodnošljivo  “ usmrdio “ našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

               Ustaše i četnici , nacionalistički koalicioni partneri u vlasti, “ rušilački blizanci” jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, Dragan Čović, orguljaš iz mostarskih Bara poglavnik stranke HDZ-a i nasljednik Tuđmanove osvajačke , pogubne ideološke matrice i njegov jaran guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, “ vožd “ stranke SNSD-a, nasljednjik Miloševićeve osvajačke politike i njihove međusobne podjele BiH, prema dogovoru iz  Karađorđeva.

Ne samo da su zajednički agresori, sa istoka i zapada, već su i genocidaši i glavni zagovarivači svojih tvorevina RS-a i HB, a ujedno su i negatori genocida u Srebrenici, prema presudama međunarodnog suda u Hagu.

Nije ni suvišno, uz aktuelnu pisanu tematiku, prikazati neke od slika iz tog agresorskog perioda, kako bi se uvijek prisjetili i nastanka, genocidnih tvorevina i Republike srpske i Herceg Bosne, na temeljima kostiju i lobanja, svih ubijenih nevinih žrtava, sa naših prostora.

Svakako, uz glavne ideologe i scenariste za ubijanja, progone, pljačku i uništavanje i ljudskih života i meterijalnih vrijednosti.

Pipci otrovne hobotnice, neuništivi su, doživljavaju svoju regeneraciju i transformaciju, poput kameleona, korova i kukolja u zasijanom žitu. Jesenje lišće, već poodavno opada, ali se na drveću mostarskih ustaških ulica, ponovno vihore stijegovi ili šahovnice, radi prisjećanja građana grada Mostara, na dan stvaranja i postojanja, ove grozne, luđačke i fašističke tvorevine tzv. Herceg Bosne.

U zimskim mjesecima, ‘90-tih godina, da li 18. novembar ili 09.januar, rađaju se upravo nedonoščad, kojima je u periodu njihovog životarenja, potreban inkubator. Da li se zvala Herceg Bosna ili Republika Srpska, genocidne su tvorevine, u svojim nijansama vremena i prostora različitim, ali sa istim agresorskim nakanama i mnogim zajedničkim elementima agresorske matrice, prema scenariju njihovih očeva nacija, Poglavnika Franje Tuđmana i Vožda Slobodana Miloševića. Za sve zlo i realizaciju svojih suludih ideja, koje nisu do kraja ostvarene tokom agresorskih dejstava, sada to u miru, sve ove postdejtonske godine, nastoje kao recidive realzirati njihovi doglavnici, jarani i pajdaši, guslari i gangaši, ugroženi i čistokrvni velikohrvatski čimbenici sa Draganom Čovićem i velikosrpski đilkoš iz Laktaša Milorad Dodik.

Ističu svoje zastave, prisjećajući se fantazirajućih i iluzionostičkih efekata, genocidnih radnji, ubistava, progona, zatvaranja, diskriminacije i ignorisanja, našeg građanstva, koji nisu veliki Hrvati i veliki Srbi, a našim vrlim Bošnjacima, koje su bar u Mostaru i šire u Hercegovini, davno bili nakanili otisnuti, poput ribica jegulja, da otputuju zelenom Neretvom, do Jadrana i dalje, bez povratka u druge prekomorske vode.

Kao što su, u mostarskim prilikama, ‘90-tih godina pozivali Bošnjake sa svojih prozora da se predaju, ističući neke bijele zastave, isto tako danas i ovih dana, po drvećima, sada već ustaških mostarskih ulica, ističu svoje šahovnice, umjesto opalog lišća. Bez stida i srama, što im i njihov Papa ili kardinal može i oprostiti, da bez obraza i svoga istinskog ljudskog indentiteta, osjećajući se ugroženim stvorenjima, poradi svoje sopstvene mračne sjene i životinjskih radnji, nad svojim komšijama i neistomošljenicima, prkose sa svojim neljudskim i nehumanim osjećanjima prema svojim žrtvama.

Poglavnik i Vožd i njihovi borci, stratezi i izvršioci suludih ideja

U gradu Mostaru, danas se ustaškim ulicama Mile Budaka, Lorkovića, Francetića, Stepinca i inih njihovih NDH „velikana” mogu još uvijek vijoriti stijegovi Herceg Bosne, dok se njihov „čistokrvni” ugroženi Hrvat, Dragan Čović, može šepuriti u parlamentarnoj vlasti države BiH, ljubiti ruku svetog oca Pape ili se ljubiti savrhuškom HDZ-a  po Pantovčaku i Zagrebu, te brinuti se licemjerno o svojim ratnim zločincima, po Posavini i drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Ovaj hrvatski prostor Herceg Bosne, sa neostvarenim ali još uvijek željenim stolnim gradom Mostarom, preko Stoca do Neuma, može im poslužiti u današnjem vaktu, kao suha transverzala otpremanja preostalih Bošnjaka i drugih nehrvatskih elemenata, u cilju čistote ovih prostora i opstanka „ čistokrvnih” Hrvata ili HDZ-a.
Dragi moji Bosanci i Bošnjaci, moje Sarajlije, da li će vam se mijenjati vaši čipovi sa poimanjem sabura, zajedništva i tolerancije, prema kome i kako? Da li će svi vaši odlikovani ili njihove porodice, shvatiti svu pogubnost, ironiju i licemjerstvo, Franje Tuđmana, kreatora, stratega i izvršioca agresije na ove naše prostore, povratiti im ista odlikovanja, konačno i razvezati sve zajedničke ćvorove sa stijegovima, koji se ovih dana upravo, vihore po našim mostarskim ulicama, prkoseći vremenu i prostoru, našim dobronamjernom i poštenim građanima, domoljupcima svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Evo, upravo ovih dana, kada nam sa lažnim osmjehom beogradski Vučko šalje upute i pozive o neposrednim razgovorima i dobrim odnosima Srba i Bošnjaka sa svojim „ ulizicom i pajdašem „ guslarom Miloradom iz Laktaša, koji zajedno i sa „ rušilačkim blizancem „ licemjernim i lukavim „ latinom „i orguljašem Draganom Čovićem, zvanično i negiraju genocid u Srebrenici.

“ Na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH “poglavar” tamošnjeg HDZ-a Dragan Čović stao je uz bok Miloradu Dodiku i glasao protiv Zakona o zabrani negiranja genocida u Srebrenici. Taj zakon najviše žulja Dodika i Vučića koji odbacuju genocid počinjen u Srebrenici, a sada im, eto, besramno suflira i prvi Hrvat BiH Dragan Čović, koji je pod starateljstvom ovdašnjeg, domicilnog HDZ-a, Andreja Plenkovića i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Je li to i njihov stav?

Uz to što je to nedoličan i amoralan potez, učinjen očito zbog izbornog zakona kako bi Čović sebi osigurao vječno mjesto u Predsjedništvu BiH, ovo je i pitanje za Banske dvore i Pantovčak – vodi li Čović hrvatsku…” / citat sa portala hrvatska.ba /.

Određene i konkretne, veoma perfidne metode, pod agresorskim plaštom, ovoga puta, njihovih zajedničkih nakana,  nacionalističkih i profašističkih stranaka, SNSD- i HDZ-a i svih njihovih učesnika i predstavnika u vlasti, na svim nivoima.

Ništa neobično i ništa slučajno, u ove praznične dane, između Uskrsa i Vasakrsa, dva vaskrsnuća, istoga Isusa Hrista, na krstu / križu njihovih protagonista u Hagu i UZP, kao i domaćih, trenutnih vlastodržaca, guslara iz Laktaša i orguljaša iz Mostarskih Bara, sa saradnicima, uz blagoslov Sv. Oca Pape Franje i patrijarhaPorfirija, traži se novi izborni zakon, po njihovim aršinima.

Koja li je ovo sprega, ravnogorskog – blajburškog, odnosno ustaško- četničkog, nacionalističkog nasljedstva, koja poput „ ribarske niti „ treba da se provuče, mimo svih ostalih patriotskih snaga, ove nam, naše lijepe i jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Da li će, zaista, uspjeti i upecati ovakve ribice, ili će nam se i konačno pojaviti, naša spasiteljska „ zlatna ribica „ zvana NATO i Evropska  unija, sa našom Bosnom i Hercegovinom ?

Ostaje nam, ne da gledamo, već da se izborimo, u ovim našim željama i nastojanjima, u zajedništvu i jedinstvu svih probosansko- hercegovačkih i patriotskih snaga.

Možemo i hoćemo, ostaje nam i takvo djelovanje, samo i isključivo, na takvom putnom pravcu i nikako drugačije.

Ako istinski želimo, domovinu, ravnopravnih građana i naroda, civilizovanu, demokratsku, sekularnu i socijalnu, dostojnu ljudskoj egzistenciji, ne dozvolimo svim našim mešetarima „ čistokrvne orijentacije „ sa nacionalističkim porivima i primjesama, da nam kroje lošu sudbinu i da ponajmanje odlučuju o njoj.

U ove dolazeće praznične dane,  naslušali smo se bezbroj raznih nebuloza, demagoških tirada i njihovih želja, od kojih se i neće ili ne mogu osloboditi, lažno se deklarišući kao mirotvorci, za mir i ljubav, za toleranciju i suživot, pozivajući se lažno i na osnovne poruke i postulate i svih svetih knjiga i najveći crkveni vjerodostojnici, sa patrijrhom Porfirijem i Sv. Ocem Papom Franjom, kao i njihovim saradnicima.

Tako nam, guslar i dokazani rušitelj naših državnih vrijednosti, Milorad iz Laktaša, odlazii kod mnogih znanih Evropskih desničara, Orban, Janša i dr. kod Pape i Putina,razgovara o našem izbornom zakonu i tako brižno, brigu brine o svojim protjeranim Hrvatima.

Htio bi izvršiti secesiju RS-a, stvoriti svoju vojsku, prisvojiti teritorije, šume, rijeke i livade i šta ne više, kao suludi pacijent svog psihijatra iz Engleskih kazamata, očito mu nedostaje i njegova terapija po koju je odlazio i u Hag.

Za to vrijeme, njegov cinični i još lukaviji „ latin „ i bolesno ambiciozni političar Dragan Čović, željan vlasti u Predsjedništvu BiH, skakuće koje kuda, urliče o ugroženosti njegovih Hrvata, a zanemaruje istinitu činjenicu da je lično grobar hercegovačkih Hrvata, kao što je bio grobar Hrvata Bosne i njegov glavni ideolog Franjo Tuđman ( po riječima uglednog novinara književnika u Hrvata, Ivana Lovrenovića ).

Kakve li ironije i cinizma „ čistokrvnog „ i „ ugroženog „ Hrvata, koji ne želi da mu drugi građani biraju hrvatske predstavnike u vlasti, po ovome i drugim  brojnim primjerima, isti iskazuju sopstvena nastojanja, uzurpirajući i vlast, gdje su u većini, da nature i svoje „ srpske kadrove „, vjerujući u dogovor sa jaranom i despotom, Miloradom Dodikom iz Laktaša.

Piše; Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Palmer i Eichhorst upozoravali na raspad BiH: “Bakire, otac ti je bio osnivač ove države, ne dopusti da ti budeš kriv za njen raspad”.

Da li da prihvatimo sve kompromise po željama i zahtjevima naših nacionalista i pregovarača, bilo HDZ-a i Dragana Čovića ili SNSD-a i Milorada Dodika ?

“Sve češće se u Bruxellesu čuje priča da su ljudi zabrinuti postoji li uopće šansa za opstanak zemlje. Ja sam rekla da takve tvrdnje ne treba iznositi jer smatram da to nije tako i rekla sam – pustite nas da radimo”, kazala je u ponedjeljak u Sarajevu Angelina Eichhorst, direktorica pri Europskoj službi za vanjske poslove (EEAS), obraćajući se svojim sugovornicima na jednom od sastanaka koji su se odnosili na “tehničke” izmjene Izbornog zakona BiH. / portal Dnevnik.ba /

“Otac ti je bio osnivač ove države, ne dopusti da ti zbog ovoga budeš kriv za njeno rušenje”, kazao je Palmer u nekoliko navrata predsjedniku SDA Bakiru Izetbegoviću.

“ Inače, pregovori o izmjenama izbornog zakona BiH bili su na rubu  propasti. Međunarodni posrednici, Angelina Eichhorst iz EU, i Matthew Palmer iz američke administracije, koji mjesecima nastoje riješiti pitanje izmjena Izbornog zakona BiH, u utorak su nakratko i prekinuli pregovore između lidera SDA i HDZ-a BiH.

Revolt međunarodnih dužnosnika je izazvao čvrst stav lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića koji je kazao da ne odustaje od “etničkog prefiksa” prilikom izbora članova Predsjedništva BiH. Čović je, prema informacijama Istrage, bio i protiv smanjenja nadležnosti domova naroda FBiH. No, nakon kraće stanke, odlučeno je da se u srijedu nastave pregovori izaslanstava SDA i HDZ-a koje će predvoditi Bakir Izetbegović i Dragan Čović.” / portal Dnevnik .ba /.

Međutim, kako to u svome intervjuu govori bivši gradonačelnik Mostara, gospodin Safet Oručević; “Međunarodna zajednica više nije na našoj strani kao u Washingtonu i Daytonu, nemamo što više razgovarati u Mostaru “.

“ Kaže da su pregovori međunarodne zajednice s predstavnicima u BiH daleko od onoga kako je to izgledalo kad je on bio jedan od pregovarača u timu predsjednika Alije Izetbegovića nakon rata u Washingtonu, Daytonu i svim drugim pregovori.

Tada je međunarodna zajednica jasno stajala na strani “bosanske” delegacije boreći se, koliko god može više, da se izađe u susret zahtjevima i principima za koje se “bosanska” strana borila i vojnički i politički. Mi smo bili žrtva, mi smo bili, oni su smatrali krivcima za sve ono što se dogodilo u srcu Europe. Danas oni to ne vide tako. Mi smo u zadnjih 15 godina propustili prilike da nametnemo neki novi diskurs, neki novi tempo, neki novi izražaj bosanske politike. Mi to nismo uradili. tu nema jedan politički krivac, ima ih mnogo i mi smo dočekali pritiske Zagreba i Beograda, jedan pravi napad na uređenje BiH, na njenu budućnost u vrlo lošem trenutku kada su naši neprijatelji vrlo dobro stali jednom nogom u Bruxellesudrugom u Washingtonu, trećom u Moskvi – rekao je Oručević”

Mi građani, oven am jedine domovine Bosne i Hercegovine, veoma dobro znamo kako su se naše nacionalističke elite u vlasti ponašali, dogovarali i razgovarali, s jedne strane Milorad Dodik i kadrovi SNSD-a, te Dragan Čović i kadrovi HDZ-a, a sa druge strane Bakir Izetbegović i kadrovi SDA-a, kao jedini mogući  “ predstavnici “ Bošnjaka u BiH.

Zato je godinama, Bakir ispred Bošnjaka, godinama i činio mnoge nedopustive compromise prema drugoj strain, nacionalističkih snag ai iskazanih rušitelja i države i mnogih njenih materijalnih vrijednosti.

Ne znajući da je s jedne strane Izborni zakon i nastojanja sa željama ovih rušitelja,  da se on ustroji po nacionalnom i etničkom principu, kako bi oni neposredno mogli birati svoje “ autentične “ prestavnike u sistemu vlasti, sa druge strane su htjenja i želje za svim materijalnim vrijednostima od teritorija i zemlje, šuma i voda i ostaloga, zanemarujući uvijek i uticaj građana u svemu ovome, da se i oni pitaju za potrebna riješenja.

Istina je da su godinama, od Dejtona do današnjih dana, tako guslali i orguljali i HDZ i SNSD sa svojim čelnicima, Miloradom i Draganom i njihovim kadrovima, a u ime Allaha  i Bošnjaka, naš Bakir je sa sabhurom i merhametlukom sve tolerisao i blagonaklono klimao svojom “ mudroom “ glavom?

Upravo, u ovim trenutcima sagledavajući uzavrelu i pogubnu situaciju za državu koju mu je rah. Babo stvarao sa svojim svim saradnicima i istomišljenicima,  svjestan je postao svojih grešaka i poziva  našu “ oporbu “ da učestvuje u ovim razgovorima i dogovorima.

Pitamo se, mi građani, nije li kasno ili prekasno, čemu vodi i naše strahovenje za sudbinu naše domovine i za našu građansku sudbinu ?

Istina je, da i naši susjedi Hrvatska i komšije Srbije, imaju svoja htijenja, kao nastavak nedovršene ideološke  matrice i agresorske platiforme, kao recidivi u ovom mirnome dobu, sa svojim “ hobotničkim pipcima “ ili “ pogubnim blizancima “ ( po Stjepanu Mesiću ) , sa Dodikom i Čovićem da na našoj državnoj teritoriji dovrše “ državotvornost “ svojih genocidnih tvorevina, RS-a i Herceg Bosne.

Prema željama i zamislima, njihovih nama dovoljno znanih ideologa i stvoritelja užasnih osvajačkih agresorskih scenarija i dogovora iz Karađorđeva, poglavnika Tuđmana i vožda Miloševićaa, trebali bi nastaviti i stvaranje velike Srbije i velike NDH-azije, zacrtanom diobom naše Bosne i Hercegovine  ?

Kako je to istinito i lijepo iznio u intervjuu za FTV , gospodin Safet Oručević;

“- Nema tu jedan lider koji je kriv. Dakle, lideri u BiH nisu odradili svoj posao na način kako se treba odraditi da se odupru pritiscima na vrijeme i iskoriste neki povijesni period koji je sada iza nas. Mi imamo nagomilane i nikad riješene probleme s Hrvatskom. Imamo nagomilane i neriješene, konfuzne i vrlo teške probleme sa Srbijom. Ne govorim da smo krivi, nego govorim o odgovorima na probleme. Mi smo najmanje krivi, u nekim stvarima nimalo nismo krivi, osim što smo krivi što kao narod ovako zatvoreni. Tko je preživio ono pravo sebi dozvoliti da nema odgovor na sve situacije. Ako nemamo odgovor to znači da možemo sutra i nestati – kazao je Oručević.

Kaže da se vidi trud bošnjačke politike da riješi pitanje Milorada Dodika, ali da se to pitanje zapustilo.

– Taj Dodik je sigurno povezan s pitanjem Kosova i čitavom rusko-američkom situacijom. Nije to tek tako slobodni, bezobrazni igrač koji nameće neke svoje stavove. Ali imamo njegovu dugu razvoju fazu. U jednom trenutku je došlo do pogoršanja te situacije. Mora se naravno pitati gdje je naša politika izgubila Dodika, zašto smo ga izgubili i je li se ranije moglo intervenirati da se ovo ne doživi. Mislim da se moraju sve političke snage u BiH dobro zapitati šoa se ovo događa i moraju naći odgovore. Nema više prostora za kompromis. Dosad je bio kompromis i došli su do linije kad smo mi na dnu, nema nijedan kompromis. Svaki kompromis će biti ili izdaja principa BiH ili izdaja uređenja BiH ili izdaja borbe patriota koji su ginuli i ubijani od fašista. Samo može biti izdaja, ne može biti kompromis s naše strane jer nemamo više gdje. I zato mislim da mora i šira politička ekipa razmisliti o ovim problemima i izaći s jasnim stavovima u kojima i Washington i Moskva i Bruxelles moraju jasno znati gdje su principi Bosne i Hercegovine, uz uvažavanje svih zahtjeva i Hrvata i Srba – kazao je Oručević.

Kaže da nitko neće podijeliti suverenitet BiH bez ruku Bošnjaka.

– Ne može nikakvu odluku donijeti međunarodna zajednica niti narediti da se imovina preseli u entitete, itd. To je jedan segment ukupne strategije Milorada Dodika kako sada da kapitalizira ovu krizu koju je napravio povlačenjem iz institucija. On je otišao vrlo uzbuđeno, radikalno, smatrajući da je ovo trenutak nakon zakona koji je donio Valentin Inzko, da je to trenutak koji je njemu dovoljan da dobije podršku jedne cijele linije Srbija – Rusija i naroda u RS-u. Kad je vidio da to ne prolazi onda je počeo tražiti neke konkretne zahtjeve – suce u Ustavnom sudu, prvo pokuša rastaviti vojsku, vidi da mu to neće proći, međunarodna zajednica mu stavila tu crvenu crtu, ali kad mu je stavila crvenu crtu on odmah lukavo “E dobro vojsku, ali Ustavni sud, suce. E dobro Ustavni sud, suce, ima nešto treće, itd”. On ima sad niz zahtjeva koji će ga ponovo vratiti u vlast i donijeti novi kapital za RS. I ne može međunarodna zajednica pred očima cijelog Parlamenta i svijeta odigrati za retrogradne snage. Nama odgovara vratiti to i upaliti reflektore. Tko vrati Inzkov zakon i prihvati da ide u moratorij, to je izdajnik ove zemlje, pa ne znam kakva da nam je sudbina u pitanju. Donio je čovjek zakon koji je trebao donijeti prije 15 godina, pa bi mnogo ljepše bilo. Dakle takav zakon koji mi čekamo svi kao mrvicu pravde za sve što smo prošli. Da se nama ne mogu igrati zločinci koji su nam do jučer zločine radili. Već se svi paze tog zakona, iako on nije zaživio. Dakle zaboravimo tu priču što sad traži Dodik. Nek´ on zna što mi nećemo. Nećemo promijeniti zakon, nećemo prihvatiti promjenu u Ustavnom sudu, nećemo državnu imovinu, nećemo. I međunarodna zajednica mora znati da nema sugovornika na bošnjačkoj strani. Ako ga nađe, taj nas čovjek izdaje. Za sada ja ne vidim da nas netko izdaje, samo moraju biti svi zajedno. Na ovim temeljnim pitanjima moraju djelovati svi zajedno “ / završen citat Safeta Oručevića / .

Naš veliki patriota, borac Armije BiH, humanista i zagovornik stvaranja “ jedinstvenog Mostara “, bivši gradonačelnik Mostara, gospodin Safet Oručević, završava svoj intervju sljedećom konstatacijom ;

 “ Treba se točno znati na kakav se izbor ide. Je li to direktan ili indirektan. Asimetričnih nema, itd. I to je jedna od točaka na koju se mora dati odgovor Čoviću. Kada Čović zna da ima jasan odgovor od svih aktera što može dobiti, a ne da ne može ništa dobiti, mislim da će i oni popustiti, da će se spustiti ta letvica. Ako on ne spusti tu letvu onda je to namjerno postavljena letvica na mjestu na kojem želi potpuni raspad. Je li taj scenarij spremna podržati Hrvatska, je li spremna Europa? Mislim da nije. Ali treba netko otvoreno reći – ili spusti letvu, približimo to i nađimo rješenje koje ima nekoliko modela za naći, a ne možeš biti ti kategoričan, ili tvoje rješenje ili nikakvo. Ako je to njegov skriveni cilj onda će on tražiti ponovo, u granicama koje je zadržao HVO, da pravi Herceg Bosnu koja će dugo, dugo izumirati kao što će sve onda izumrijeti i to je jedno rješenje koje vodi u katastrofu sve, pa i hrvatski narod – kazao je Oručević i dodao:

– Dodik i Čović trebaju jedan drugom za najgori scenarij. Drže takvu poziciju za najgori scenarij. A najgori scenarij je mirni raspad po ciparskom modelu. Hoće li Dodik biti kažnjen zavisi od svih poteza koje ćemo raditi i mi i Dodik itd. Sve ovo što sada Dodik radi, on bježi od kazne. Vidi da pada giljotina i povlači poteze da bi ga to promašilo. Naši moraju povlačiti isto poteze prema njemu. Predstavnici RS-a mogu se na nekoliko načina vratiti u institucije. Prvo konkretne sankcije, veliki je rasplet, velika igra, nema popuštanja. Treba naći put do međunarodnih krugova na sve moguće načine, boriti se svaki dan da se izborimo za one principe za koje smo i ginuli i branili ovu državu “ / zaključio je Oručević /.

-aOvih dana pratim dokumentarni serijal NDH, u produkciji HRT, autora poznatog hrvatskog povjesničara Hrvoja Klasića. U serijalu sudjeluju, osim autora, mnogi povjesničari/historičari/istoričari iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Kako tvrdi i sam autor, serijal je pobudio veliko zanimanje tamošnje javnosti, kao i iz cijelog regiona. Prvi put se javnost može suočiti sa dokumentiranim činjenicama, a koje iz raznih razloga do sada nisu bile dostupne, iz vremena nastajanja Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije te NDH kao čeda tadašnjih sila osovine- fašističke Italije i nacističke Njemačke. Gledajući tu seriju nije mi teško bilo povući paralelu između tog vremena i događaja i ovog današnjeg, posebno u kontekstu odnosa susjeda i komšija prema Bosni. Autor serije NDH je, između ostalog, dokumentirao suradnju ustaša i četnika tokom Drugog svjetskog rata dok danas svjedočimo antibosanskoj koaliciji SNSD-a i HDZ-a, a te dvije stranke su samo produžena ruka režima u Beogradu i Zagrebu. Onda su to bili Cvetković i Maček, danas ova dvojica. Dakle, historija se ponavlja u svom najsurovijem obliku, barem nama, Bosancima i Hercegovcima i antifašistima.

Kakav bi trebao biti odgovor?

Svjedočimo pravoj cirkusijadi i promenadi trećerazrednih bjelosvjetskih diplomata-protuha u tom Sarajevu, koji kao lešinari napadaju na oboljelo tkivo Bosne i Hercegovine pritiskajući tamo gdje je najmekše da se popusti onome koji bi izmjenio Izborni zakon po rasističkom modelu. Istovremeno, onaj iz Laktaša odavno je već izišao iz okvira Dejtonskog mirovnog sporazuma, a najavljuje da će u tom smjeru nastaviti. Dalje, svjedočimo i jučerašnjoj odluci u Domu naroda da se poništi Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida. To su uradili delegati one dvojice što njeguju fašističke tradicije i što hoće da dokrajče Bosnu i Hercegovinu.

Primjera o neprovođenju Dejtonskog sporazuma i njegovog aneksa IV (Ustava) ima na pretek i oni su manje-više poznati javnosti. Međutim, ono što je naprosto neshvatljivo, pogotovo sada kada je BiH u najvećoj ustavno-pravnoj krizi od Dejtona do danas, jeste kukavičluk, kalkulantski odnos i konformizam svih, ali doslovno svih, političkih subjekata u našoj zemlji, posebno onih koji bilo kao pozicija ili opozicija čine Parlament BiH. Ne može zdrav razum prihvatiti da se niko od njih, ama baš niko, nije udostojio posegnuti za jedinim pravim odgovorom na antiustavna i antidejtonska djelovanja tog Dodika i njegove kamarile, te Čovića i njegovih parlamentarnih bojovnika a to je član 2 Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine izglasanog 12. decembra 1995. i proglasiti Dejtonski mirovni sporazum nevažećim, a vratiti državu u ustavno-pravno stanje koje je imala prije 21. 11. 1995., odnosno prije Dejtona.

Može li iko zamisliti situaciju da se Dodik i njegovi sponzori te Čović i njegovi sponzori, nalaze u poziciji u kojoj su trenutno probosanske snage a imaju takvu pravnu alternativu? Ja mogu! Hiljadu posto sam siguran da bi posegnuli za tim pravnim mehanizmom.

To je jedini pravi odgovor bh. pobunjenicma, raznim mešetarima izvana i domaćim izdajnicima. A onaj ko je spreman izreći takav odgovor (naravno, mislim na političare), nema šta izgubiti osim možda neku marku za sebe i svoje potomke, ili poziciju na koju računa u ovako sklepanoj državi. Zar je grijeh pozvati se na pravo – domaće i međunarodno? Historija ni takvima neće oprostiti kalkulantsku šutnju!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Dobro je to naš predsjednik rah Alija Izetbegović govorio na skupu u Zetri godine 2002. Možda je od njih i najvažnija, u sadašnjem vremenu i događanjima poruka, kako kaže „ peta „;

Upravo, u današnje vrijeme sa Blajburške poljane biju oluje, a sa Ravne gore sije opasna mećava, te zajednički nanose tamne oblake nad našom jedinom lijepom i dragom  domovinom Bosnom i Hercegovinom.

Teško je shvatiti mnogima, jer dušmani su zavladali u svojim nacionalističkim i po svojim već viđenim i doživljenim ideološkim matricama, urušavanja nam zajedničke domovine i ljudskoga suživota u dobroti svih naših različitosti, htjeli bi isključivo svoje veliko srpsko- hrvatske države, veliku Srbiju i veliku NDH-aziju.

Žele prije svega oživotvoriti svoja izvršena agresorska ostvarenja, od genocidnih tvorevina RS-a i Herceg Bosne, do  države i da ih pripoje svojim maticama i izvornim stvaraocima scenarija suludih osvajačkih zamisli na prostorima bivše lijepe naše Juge.

Upravo su izabrali i pogodno tlo naše domovine Bosne i Hercegovine, jer im ova „ dobrota „ u različitostima ne odgovara.

Nije čudno, kada je i gospodin Pedy Ešdaun, bivši visoki predstavnik OHR-a u BiH, za ručkom, gledajući na salveti iscrtanu podjelu Bosne i Hercegovine, prema dogovoru Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, priupitao je Franju Tuđmana; „Šta će biti sa muslimanskim područjima „, rekao mu je ; „Neće biti muslimanskih područja, osim kao mali dio hrvatske države“.

Dakle, danas poslije trideset godina našeg tavorenje i jadikovanja, kada su aktuelni svi ovi razgovori i dogovori oko Ustava i Izbornoga zakona, jasno se oslikavaju sva dešavanja, smjernice i nastojanja ovih nacionalističkih recidiva i izvršioca fašističke nekaradne politike  na relaciji dogovora Tuđmana i Miloševića, u nastavku i njihovih „ junoša „ Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Dok, Milorad Dodik, guslar iz Laktaša, već poodavno nastavlja guslati po istim notama „ luđaka iz Haških kazamata” psihijatra Radovana Karadžića, sa njegovom dijagnozom i pod njegovom terapijom, poduzima te sulude ideje o otcjepljenju RS-a i pripajanju Srbiji.

Dotle, slične aktivnosti samo na lukaviji i perfidniji način čini i „lukavi latin „ i samozvani akademik Dragan Čović, sa svojom tvorevinom Herceg Bosnom.

Htjeli bi obojica, ovi „ pogubnički blizanci „ Milorad i Dragan, kako ih je nedavno i nazvao, gospodin Stipe Mesić, da oni biraju isključivo svoje autentične nacionalističke predstavnike u sistemu vlasti, da imaju svoju sudsku vlast, svoje šume i livade, svoje rijeke i sve vode i svoje teritorije, kako bi se i lakše „ malo sutra „pripojile i svojim matičnim državama Srbiji i Hrvatskoj, jer oni ne priznaju Bosnu i Hercegovinu, niti su Bosanski Srbi ili Hrvati.

Oni to i ne znaju, možda ih je njihova majka „ okopilila „ negdje u šumama lijepe Hrvatske ili Srbije.

Da su i zaslužili promjenu mjesta ličnog boravka, radi njihovog znanog kriminala i lopovluka, kao i nacionalističkih stavova i težnji sve ukazuje, da je vrijeme.

Nažalost, činjenice sve ukazuju na to, da su sve ove godine od Dejtona do današnjih dana, naši uvaženi Bošnjaci vodili zaista nerazumnu politiku i svoje nedolično ponašanje, što se očitovalo u mnogo čemu.

Nije bilo niti jedinstva, niti iskrene solidarnosti u međustranačkim odnosima između Bošnjaka.

Prije svega, na djelu je jedno opšte nejedinstvo u tome korpusu, primjera je bezbroj, šta god drugi različito mislili i tumačili, ali su to znali koristiti njihovi koalicioni partneri.

Često su u svojim nastupima i dogovorima sa drugom ili trećom stranom, činili nedolične ustupke i na sopstvenu štetu i štetu države i njenih građana.

Dozvolili su otuđenje mnoge državne imovine i time propast i mnogih industrijskih firmi, ustupajući ih nacionalističkim interesima bilo srpske ili hrvatske elite u vlasti , na svim nivoima.

Isto tako, određena popuštanja u kadrovskoj politici bilo u vlasti ili državnim institucijama države, a posebno na spoljno političkom planu i u diplomatskim predstavništvima ili našim ambasadama po svijetu.

Sasvim normalno, sve se to vraćalo kao bumerang na negativan eho i značaj i uticaj naše države u svijetu, a posebno u Evropi.

Možda je u svemu tome naš grad Mostar očit primjer, tih interesa i blokada da se punih 12 godina nije moglo izaći na izbore za Gradsko vijeće grada Mostara.

Nije čudno, da je i danas Mostar istinski „ polu ustaški „ grad, ma koliko ga drugi turistički hvalili i glorificirali, ali je jasno podijeljen na istočni dio kod Bošnjaka i zapadni dio kod Hrvata.

O imovini sa materijalnim vrijednostima da se i ne piše, sve se zna, po onoj dušmanskoj krilatici ; „ Ko je šta jamio, jamio je “.

Zato i nije čudno, da se ovi naši nacionalistički „ mešetari „ tako lagodno šetkaju i razgovaraju sa mnogim desničarima i nacionalistima, primjera radi Milorad Dodik ide kod Orbana ili Janeza Janše ili kod svoga Vučka ili kod ruskih diplomata i sl.

Za to vrijeme, Dragan Čović i njegovi čimbenici uz stalne povike ; „ Mi Hrvati smo ugroženi u BiH „ što je notorna laž, jer lično i sam Dragan Čović nije izabran u Predsjedništvo BiH, te mu to veoma smeta.

Ovaj „ pogubni dvojac „ Milorad i Dragan, htjeli bi imati svoje nacionalističke države i da oni budu i njeni gospodari, odnosno Poglavnik i Vožd.

Naš izbor gospodina Željka Komšića, dokazanog patriote i borca Armije BiH, „ zlatnog ljiljana „ iako je Hrvat, njima ne odgovara jer je borac za svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Prije svih, naš Željko Komšić je istinski građanin ove nam domovine, kako to i želimo našu građansku domovinu, a nikakvu nacionalističku ili po najgore ustaško- četničku državu, te su ga birali građani.

Zato je i žalosno i čudno, ne samo što ga ignorišu i negiraju ili definišu kao „ personu non grate „ u hercegovačkim kantonima pod vlašću HDZ-a, već što ga i mnogi Bošnjaci tretiraju kao izbornika od glasova Bošnjaka.

Kao Bosanski Srbin, visoki intelektualac i veliki privrednik, poliglota i profesor, lično sam spoznao svu vrijednost i potrebu izbora gospodina Komšića u naše Predsjedništvo, kao čestitog i uzoritog Hrvata, jer nedaj Bože da je to bio Dragan Čović, naša jedina domovina Bosna i Hercegovina poodavno bi se rastočila u radnjama i željama njenih ustaško-četničkih  predstavnika, Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Nažalost, međunarodni faktori, a prije svih Amerika sa svojim izuzetnim diplomatskim korom, koji žele da nam pomognu u riješenjima našeg „ Gordijevog „ čvora nisu se još uvijek duboko i iskreno znalački upustili u sva saznja i težnje ovih nacionalističkih elemenata.

Naša diplomatska aktivnost i lobiranja širom svijeta i Evrope totalno su zakazala, dok su se naši „ dušmani „ preko svojih matičnih država Hrvatske i Srbije i njihovih kadrova i lobista, maksimalno stavili u funkciju miješanja u naše unutrašnje ustrojstvo, naš suverenitet i integritet kao samostalne i priznate države.

Kucnuo je i posljednji trenutak i da su se naše tzv. oporbene stranke uključile u nužne ratgovore i dogovore i na taj način, kao probosanska snaga, da pripomognu i samom Bakiru Izetbegoviću da sav teret naše realnosti i potrebne stvarnosti, podjednako rasporedi i na druge patriotske snage ove nam jedine i zajedničke domovine Bosne i Hercegovine.

U svakom slučaju, želim istaći da je to gospodin Bakir Izetbegović bio dužan i ranije raditi, a ne sam lično razgovarati i dogovarati sa Draganom Čovićem, primjer Mostara i njegove sudbine ili sa Miloradom Dodikom i njegovih ustupaka istome, primjer Doma naroda i sl.

Tada važi i dolazi do punog značaja i njihovo stranačko geslo ; „U jedinstvu je snaga“.

OZRAČJE U DŽEMATU UČINIO NEODOLJIVO PRIVLAČNIM

  • pokrenut generacijski projekt izgradnje novog IK Centra s džamijom i munarom
  • u rad džemata uključeno preko 450 porodica
  • za Dan državnosti organizirali manifestaciju za pamćenje, s učešćem dr. Bisere Turković, ministrice Vanjskih poslova BiH
  • u osnovnu vjersku školu uključeno preko 150-tero djece u dobi do 14 godina i 100 omladinaca
  • na sabah-namazu u Düsseldorfu više klanjača nego u mnogim džematima na džuma-namazu
  • temeljna dužnost džemata, koji je osnovan 1983. godine, jeste očuvanje vjere i nacionalnog identiteta, te čvrsta povezanost s domovinom BiH
  • düsseldorfski imam, pripada novom talasu mladih, obrazovanih ne samo vjerskih autoriteta, govori četiri svjetska jezika (engleski, arapski, njemački, turski)

U ovom apokaliptičnom vremenu, gdje je svakodnevica užurbana i stresna, kada je materijalno bitnije od duhovnog, kada je sve teže biti insan… u düsseldorfski džemat prije pet godina stigao je imam naoružan znanjem, inovativnošću i sposobnošću da zatečeno stanje mijenja nabolje. Mr. Muamer ef. Mujarić, insan gospodskih manira, stigao je iz Bosne na mjesto düsseldorfskog imama 01. oktobra 2016. godine. Kozmopolitska metropola opčarala ga ljepotom, blistavošću, luksuzom, elegancijom… Znao je Muamer da je Düsseldorf svjetski dragulj među gradovima, središte ovodunjalučke marketinške, modne i medijske industrije… Ali, znao je i to da će se uklopiti u tu stvarnu, a ne lakiranu sliku, velegrada u kojem se obreo. Kristalno čvrstog stava, sa stečenim znanjem i zvanjem, krenuo je u plemenit i težak zadatak da se poboljša dosadašnji rad na moralnim, patriotskim, kulturnim, vjerskim i životnim vrijednostima Bošnjaka-muslimana u njegovom džematu. Prvo je užurbano krenuo na osnaženje rada s djecom i omladinom. Jer, djeca su, po njegovom, najvažniji plod dunjalučkog života. Od tridesetoro zatečene pri dolasku, sada ih je 140-ero u dobi do 14 godina i preko 100 omladinaca u tinejdžerskoj dobi. Jedan od potez, koji je s oduševljenjem odjeknuo kao eksplozija, ne samo u vjerskim krugovima, jeste taj da se ukinu sva plaćanja imamu za usluge vjerskog karaktera. Naime, nudi ih isključivo svojim članovima i u potpunosti su besplatne. Bilo kakve naknade ili koverte strogo su neprihvatljive.” Tim potezom novi imam najavio je značajno reformiranje Islamskog kulturnog centra – IKC, sukladno načelima islamske vjere.

***********************************************************************

Mr. Muamer ef. Mujarić, rođen je u Zavidovićima 15. maja 1988. godine. Završio je Behram begovu medresu u Tuzli. Studij na Fakultetu za Šerijatsko pravo i zakon završio na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu (Egipat). Magistrirao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu na odsjeku za Islamsku teologiju – u oblasti “Intencija šerijata” pod mentorstvom fetva-i-emina Rijaseta IZ u BIH prof. dr. Enesa Ljevakovića na temu “Intencionalne interpretacije osnovnih izvora u djelu Džasira Avde”.

***********************************************************************

Svoju snagu hodže i intelektualca ef. Mujarić usmjerio je, prije svega, u vjerski i kulturni preporod svog džemata, nudeći svakom ponaosob stjecanje i proširenje cjelokupnog vjerskog života kroz predavanja iz oblasti obredovanja, hutbi, povijesti islama, učenju Kur'ana napamet (hifz), a u Centru se obavlja i šerijatska vjenčanja, bračna savjetovanja u svrhu prevazilaženja nesuglasica na principu vjerskih učenja, akike i dove povodom rođenja djeteta, učenje dove prilikom useljenja u novi dom, posjete džematlijama, posebice bolesnim, na njihovim adresama i bolnicama… Također, Džemat organizira klanjanje džennaze-namaza i ispraćaj pri ukopu merhuma/e, učenje tevhida, zikra, mevluda… Tu su razna druženja, aktivne radionice, predavanja za hanume… U rastućoj polarizaciji, zloupotrebama i manipulacijama, ovaj netipični Imam, kojeg možete vidjeti kao predavača raznih društvenih, kulturnih, vjerskih teme, ali i kao aktivnog učesnika naučnih skupova, kao i na sportskim terenima, u ulozi gledatelja, ali i igrača, u mnogobrojnim düsseldorfskim parkovima, na jezerima, školama, dječjim obdaništima.

Ovaj vrlo-dobri kormilar, sa svojim suradnicima, prije svega Izvršnim odborom IKC-a, pored mnogih vrijednih hajr-djela, upustio se nedavno u jedan generacijski projekt: izgradnja novog Islamsko-kulturnog centra, koji će u svom sklopu imati džamiju s munarom. Ibratim se njegovoj hrabrosti, ali vjerujem, s obzirom na darežljivost i plemenitost džematlija i svih ljudi dobre volje, i njegovu upornost, da neće pokleknuti dok ga ne dovede do kraja.

*****************************************************************

Izvršni odbor IKC-a:

Predsjednik: Muris Bešić

Generalni sekretar: Emira Lihić

Prvi potpredsjednik: Emir Kantarević

Drugi potpredsjednik: trenutno upražnjeno mjesto

Prvi blagajnik: Nihad Karabegović

Drugi blagajnik: Muhamed Đogo

Koordinator za omladinski kolektiv: Edin Kočo

Koordinator za rad sa ženama: Elvira Čaušević Jašarević

***********************************************************************

Na kraju, umjesto zaključka, samo: Neka ga dragi Bog sačuva svakog hala i belaja!

Ferhat KORAJAC