Obavještavam cijenjene čitatelje i suradnike da će ova “radnja” biti zatvorena za nove priloge u vremenu od danas pa do 12. augusta 2022., zbog godišnjeg odmora. Hvala na razumijevanju!

Bedrudin GUŠIĆ

U prošli petak je , kao što je poznato, njemački Bundestag (Parlament) usvojio Reoluciju pod nazivom “Podrška Bosni i Hercegovini na putu ka boljoj budućnosti”. Kao što je također poznato, dokument koji će biti i usvojen predložili su i proslijedili u parlamentarnu proceduru predstavnici vladajuće koalicije SPD, FDP i Zeleni (“Semafor koalicija”), a za istu su još glasali i predstavnici CDU-a. Neka ostane zabilježeno da su protiv bili predstavnici desničarskog AFD-a te krajnje ljevice. Na ovaj važan dokument Parlamenta najvažnije zemlje-članice EU kojim se traži od Vlade kancelara Olafa Scholza da “pruži jaču podršku Bosni i Hercegovini i spriječi rast nacionalističke retorike…” nisam se do sada oglašavao jer su neposredno nakon njenog usvajanja nastupili dani Kurban bajrama, pa onda 11. juli kada je jednostavno i bukvalno trebalo samo šutjeti. Ali, evo sada nekih mojih viđenja te Rezolucije.

Šta su osnovne poruke dokumenta njemačkog Bundestaga?

Pa, u tekstu Rezolucije se između ostalog kaže da “treba pružiti jaču podršku Bosni i Hercegovini i spriječiti rast nacionalističke retorike….” da su “reforme decenijama blokirane kako bi se održalo povoljno okruženje za korupciju. Sada se pojedini politički lideri sve više oslanjaju na separatizam, mržnju i govor mržnje kako bi odvratili pažnju javnosti od zastoja. Konkretno, političke akcije nacionalističkih političara poput Milorada Dodika, trenutno člana državnog Predsjedništva, i Dragana Čovića, predsjednika stranke HDZ BiH, imaju za cilj da unište Bosnu i Hercegovinu kao državu i dom raznolikog stanovništva. To je neprihvatljivo i zahtijeva odlučan, čvrst otpor Evropske unije, njenih država članica i međunarodne zajednice….”, Na kraju, poručili su “kako se od djelovanja u BiH moraju distancirati i lideri u Srbiji i Hrvatskoj….”

Reakcije komšija, njihovih izvođača radova u Banja Luci a posebno susjeda ukazuju da je Rezolucija pogodila u osinje gnijezdo

Naravno da je ovaj dokument iz Berlina, čiji se glas itekako pika u Briselu, dočekan na nož od strane i službenog Beograda i službenog Zagreba, te njihovih ekspozitura u Banja Luci i zapadnom Mostaru jer je detektirao destruktive politike u BiH, njihove glavne protagoniste – imenima i prezimenima te lidere u prijestolnicama država koje su izvršile agresiju na R BiH i koje nisu odustale od ciljeva do kojih su pokušale doći agresijama, pa sada ih pokušavaju ostvariti na druge načine. S druge strane, ovo je snažan vjetar u leđa borbi za građansku Bosnu i Hercegovinu kako su uostalom uređene sve zemlje demokratske Evrope i svijeta, uključujući i tu Srbiju (o tom – po tom koliko je ona demokratska !) i Hrvatsku, članicu EU. Mi, građani Bosne i Hercegovine, ne tražimo ništa više ali ni manje što imaju sve druge zemlje suvremenog svijeta. I, šta je onda tu problem?!

Pa problem je i dalje Karađorđevo, mitovi, četništvo, ustaštvo…, san o uskrsnuću endehazije i još mnogo toga

Da, u tome je problem. Čemu okolišavanje i zabijanje glave u pijesak praveći se da ne vidimo o čemu se radi? Kome to još nije jasno da današnji režimi i u Beogradu i u Zagrebu imaju isti odnos prema Bosni i Hercegovini kao što su imali njihovi prethodnici Milošević i Tuđman, onda taj ima problem sa vidom, sluhom i elementarnim rasuđivanjem i logikom. Tada su za realizaciju svojih ratnih ciljeva ova dvojica imali Karadžića i Bobana, a danas aktuelni režimi komšija i susjeda imaju Dodika i Čovića. Matrica je ista, samo su drugi izvođači radova i njihovo djelovanje u drugim okolnostima. Dalje, mitomanija je i dalje jedan od narativa u javnom prostoru “tamo daleko”…, po četničkim prvacima se daju imena ulica i trgova, dižu se spomenici Čiči, crtaju murali krvoloku Mladiću… A kod susjeda, e pa to bi zaista bilo komično da nije žalosno. Osim što je liejpa njihova dobrahno ustašizirana, kako u institucijama tako i u širim masama, što nije od jučer, bilo je zaista tragikomično čitati izjave pojedinih dužnosnika kao reakcije na Rezoluciju Bundestaga. Pa molim vas lijepo, možete li zamisliti da ijedan ministar vanjskih poslova bilo koje zemlje, a pogotovo EU, izvali glupost poput hrvatskog Gordana Grlića Radmana kako “ta Rezolucija ne odražava zvaničan stav Njemačke…” (ne, nego Tunguzije !)? Ama možete li zamisliti tako nešto igdje drugdje!? Ili izjava bivšeg ministra Mire Kovača koji je za istu rekao kako je “nebulozna, štetna i ohola….” Treba li komentirati izjave na istu temu nekih drugih malih miševa hrvatske političke scene kao naprimjer Milanovićevog megafona Nine Raspudića (mostarski Bruce Lee), grmljavinu onog Grmoje..ili “mudru” šutnju Plenkovića i drugih. Svima njima smeta građanska BiH jer je ona prepreka ostvarivanju hegemonističkih cijleva i Beograda i Zagreba, odnosno finalizaciji Sporazuma one dvojice iz Karađorđeva. Tu je čitava kvaka. A reakcije iz Banja Luke i Mostara je suvišno i komentirati jer njihovi su protagonisti ipak druga liga u ovoj čitavoj priči. Možda sa malom digresijom da je Dragan Čović prisustvovao misi zadušnici u povodu 25. obljetnice smrti KOS-ovca Mate Bobana. Simbolika? Ma puno više od toga! Kao da čujem Matu kako iz pakla/džehennema poručuje svome nasljedniku Draganu: “Gdje ja stadoh, ti produži”! Produžio je on odavno, moj jadni Mate!

Šta je problem ako je autor “Muhamed”?

Njega sam ostavio za kraj, kao šlag na tortu. O “ludom hrvatskom predsjedniku”, kako ga nazivaju neki belgijski mediji, je riječ. Naime, ako je izjava Gordana Grlića Radmana ispod svakog nivoa i najblaže rečeno – glupa, onda izjava Zorana Milanovića o Rezoluciji (on je naziva deklaracijom) i koju je dao u toku pripremanja iste, najblaže rečeno – rasistička. Evo šta je izjavio taj tip kojeg više niko ne šljivi vani: “Bundestag radi na deklaraciji o BiH. Sponzor, odnosno autor te deklaracije se ne zove ni Hrvoje ni Jovan, nego vjerojatno Muhamed….” Pa šta ako je Muhamed (čitaj: Adis Ahmetović)? Je li Muhamed nužno ispod intelektualnog i svakog drugog nivoa tvojih junaka Hrvoja i Jovana, Zorane Milanoviću? Znači li to da Adis Ahmetović, samo što se tako zove i što je etnički taj i taj treba ubuduće nositi bijelu traku oko rukava pri ulasku u Bundestag, ha? Možda bi mu je ti pokušao natakariti kada bi taj momak bio zastupnik u Saboru RH, ali srećom ne pitaš se ništa kada je riječ o parlamentima drugih zemalja, u konkretnom slučaju Njemačke! Pa čak da si i Nijemac, ne bi se opet pitao jer politika koju ti promoviraš je odavno poražena u toj zemlji i desničari poput tebe su potpuno marginalizirani!

Danke Deutschland

Mnogi od vas koji ovo čitate se vjerovatno sjećate događaja iz 1991. godine kada je Republika Hrvatska izglasala svoju neovisnost od bivše SFRJ i kada ju je prvo priznala upravo Njemačka. Tada su pljuštali naslovi u hrvatskim medijima: “Danke Deutschland”! Od tada je protekla 31 godina i neke su se stvari ipak izmijenile, posebno kada je riječ o ove dvije zemlje. Jedna od njih naprosto srlja ultradesno i postaje “strašilo čak i ovakve EU”, a druga ide u suprotnom smjeru i ima drugačiju vanjsku politiku u odnosu na ta vremena pa i na neka bliska prošla. Dakle, bez obzira kako će ova Rezolucija njemačkog Bundestaga utjecati na eventualne promjene u BiH i u regionu, ona ja za nas iz Bosne i Hercegovine najmanje tračak nade da neko od velikih iz te EU joj želi suštinski pomoći. Zato, sada mi imamo razloga da kažemo: DANKE DEUTSCHLAND! Ostalo je do nas i u Božijim rukama!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac sa Titovog puta!


U vremenu koje je aktuelno, od prisjećanja na dane genocida u Srebrenici, njegovog negiranja u „ veliko srpskom svetu „ ili u bolesnim hrvatskim ambicijama za oživljenjem druge genocidne teritorije tzv. Herceg Bosne, moramo se prisjećati i „ zlatnoga vremena“ Titove Jugoslavije.
Uživali smo i poštovali i Titov zlatni postulat; „ Čuvajmo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu svoga oka „ a istinski smo zaboravili na intezivne klice nacionalizma u mnogim oblastima društvenog života?
Posebno, kao Titov omladinac i u svoje vrijeme parlamentarac Savezne Skupštine SFRJ, kao delegat Bosne i Hercegovine, djelujući u saveznoj parlamentarnoj komisiji za finansije, imao sam često prilike susreta i rasprava sa mnogim vodećim generalima JNA, kojima je upravo za namjensku vojnu industriju uvijek trebalo i nedostajalo novca?
Uspješno smo riješavali tu problematiku na zadovoljstvo svih sagovornika, tako živjeći i radeći u tim idealističkim uslovima, bio sam uvijek jedan od ljudi koji je bio ubjeđen i smatrao da je naša Armija jaka i postojana kao najjači bedemi našega odbranbenog sistema, da nama u Jugi nikada neće ništa niti može da se desi.
Međutim, idealističko posmatranje i uvažavanja određenih ideala i idola, doveli su sve nas u očite zablude, jer svi zajedno nismo bili svjesni da postoje unutrašnje klice i razvoj nacionalizma, posebno u sredinama gdje to nije smjelo da se dešava.
Prije svega u redovima akademaca naše Armije, u samoj JNA i u drugim institucijama vlasti pojavljivale su se te nacionalističke klice i bujao je nacionalizam, postao je ubitačan, smatrajući ga sličnom fašizmu i živjeći u zabludama da smo zaista taj fašizam savladali.
Činjenice ukazuju da se nacionalizam pojavio kod svih naroda, ali je bio jak i opasan, upravo veliko srpsko- hrvatski, što se očitovalo u izvorima agresorskih nakana od pojava „ balvan revolucije „ Slobodana Miloševića do pojave garde đenerala Franje Tuđmana i njegovih novo formiranih jedinica bojovnika ?
Pojava i prvih nacionalističkih stranaka SDS-a i HDZ-a, smišljenim i namjernim urušavenjem SKJ, omogućilo je njihovo brzo organizovano djelovanje, sa ciljem realizacije njihovih već spremnih nacionalističkih ideoloških matrica, uteljenih i stvaranih u Karađorđevu, u njihovim sredinama i centrima Republika Srbije i Hrvatske.
U postdejtonskom periodu mi u Bosni i Hercegovini smo malo i nimalo poradili na stvaranju pravnoga sistema sa konkretnim zakonima, dozvoljavajući na taj način ubrzani i kontinuirani razvoj svih nacionalizama u našoj državi ?
Kako je nemjerno i smišljeno, upravo u našoj istinskoj multietničkoj Republici izvršeno ubijanje, uzurpacija i demoralizacija osnovnog ljudskog i Titovog postulata o bratstvu i jedinstvu, veoma brzo su u vlasti na pozicijama iskrsle te nacionalističke ideje i njihovi veoma prepoznatljivi kadrovi.
Dakle, došli smo u realnu situaciju našega društva da se građanin nigdje ne vidi, da je aktuelna samo priča o velikim Srbima, Hrvatima, Bošnjacima , čime se došlo do temeljnog urušavanja stvaranja civilozovane nacije ravnopravnih i jednakih naroda, do čovjeka kao osnovne jedinke takvoga sistema, a time je zanemarena i briga o čovjeku i ljudska briga.
Upravo i mnogi „ crveni komunisti „ koje je sin uočio i prepoznao razotkrivaju svoju privrženost jakom i veoma opasnom nacionalizmu, te na našu nesreću preuzimaju i vlast u višim sferama našeg društvenog suživota.
Mnogi od njih, skrivaju svoje „ crvene knjižice „ uzurpiraju brojne funkcije u vlasti, počinju pljačkasti i krasti, baviti se kriminalom i gajiti sospstvene interese, a brigu o biračima i građanima zanemaruju ?
Došlo nam je vrijeme, da nas djeca pitaju, svoje roditelje, da li su nam naši „ zlatni ljiljani „ uistinu zlatni?
Da li nas oni mogu spasiti od ovih brojnih nacionalista, psihopata, ulizica i papaka i da li nam država može krenuti normalnim putem napretka ka Evropi, a njeni građani dostojnom civilizovanom i demokratskom društvu.
Kada ovo i naša mladost shvati i zatraži od svojih roditelja da glasaju za naše „ zlatne ljiljanje „ tada je očekivati naš boljitak i napredak u društvu, a ova školovana i pametna mladost neće morati pakovati kofere i odlaziti iz svoje domovine.
Samo ovako možemo stati u kraj ubitačne naše epidemije zvane nacionalizam, korupcija, pljačka i kriminal, zato nam ništa drugo i ne ostaje, već da glasamo za naše „ zlatne ljiljane „ na čelu sa našim i stamenim patriotom na braniku države i u miru, od ove silne nacionalističke ujdurme, za našeg Željka Komšića.

Zašto se i Topportal pita ; „ Tko je Željko Komšić, crvena krpa za Hrvate u BiH “.
“Upravo zbog Komšića hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, potpomognuta službenim Zagrebom, želi izmijeniti izborni zakon koji bi onemogućio pripadnicima brojnijeg bošnjačkog naroda da izabiru političke predstavnike Hrvatima. Zasad se ti pokušaju odbijaju o zid ideje takozvane građanske države.
Riječ je o politici čiji je Komšić jedan od glavnih zagovornika, a u konačnici joj je cilj uklanjanje svih etničkih barijera u zemlji te uvođenje sustava u kojem bi stranke bile multietničke, bosanske, a vrijedilo bi pravilo jedan čovjek – jedan glas.” / citat portala /.
Dakle, kako eleminisati U/Č ( ustaško- četnički ) nacionalistički tandem u Predsjedništvu BiH.

Ako zaista, nismo svojim glasovima u mogućnosti po nakaradnom izbornom zakonu stati u kraj izboru veliko srpskog nacionalistu i rušitelja jedine nam domovine BiH u RS-u, svakako smo u mogućnosti ovo činiti u Federaciji, što trebamo i moramo činiti i sve ovo imati na umu.

Mostar: Oskrnavljeno pravoslavno groblje u naselju Vihovići !
Pravoslavno groblje u mostarskom naselju Vihovići noćas je oskrnavljeno tako što su na zidu oko groblja i ulaznoj kapiji ispisane jezive prijeteće poruke i ustaški simboli , pišu mnogi portali.

Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Jezive su ispisane Ustaške poruke sa U, pored, te natpisom ;
 ”Mi Hrvati ne pijemo vina, samo krvi četnika iz Knina”, pored koje stoji potpis Hrvatska Republika Herceg Bosna.
Dakle, istina je prava da i mrtvi u ovome gradu „ slučaja „ Mostaru, nemaju svoga smiraja.
U kontinuitetu se devastira prepoznatljivi Partizanski spomenik, što je i nedavno tako grubo i gnusno pričinjeno, jer reći da je to vandalski čin sramotno je bez pravoga imena i prezimena.
Evo, ovom prilikom se devastira i pravoslavno groblje u Vihovićima miznad Mostara, sa jasnim i prepoznatljivim porukama njihovih izvršilaca.
Ko su oni i zašto to čine, može nam odgovoriti samo citati iz njihove matrične ideologije iz Ustaških vremena i njihovih izvora.
Svakako je u pitanju njihova, hrvatska nacionalističko ustaška mladež HDZ-a, na ovim prostorima .
Dok nam njihovi poglavnici i doglavnici u kontinuitetu govore o njihovom „ evropskom putu „, lansiraju laži i obmane o njihovoj ugroženosti u ovoj našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, dotle njihovi aktivisti i izvršioci čine zlodjela, ove i sl. Manifestacije, napade, decastacije, unose strah kod Srba i Bošnjaka, mrze , majoriziraju i provode diskriminirajuću politiku u svakom segmentu društva i na svakome koraku i Mostara i regije Hercegovine, upravo gdje su u većini vlasti HDZ-a i njegovih kadrova ?
Dakle, sve nam činjenice govore da su njihove „ ustaške klice „ rasijane u ovome gradu i regiji i da poput epidemije, u duhu zlokobnog nasljedstva i vremena od Blajburga do današnjih dana, se razvijaju i metastaziraju.
Bez adekvatne vlasti i pravnoga sistema, koriste plodno tlo, lansirajući svakodnebno demagoške floskule i parole i međunarodnoj zajednici i domaćoj javnosti, kako bi i oni oživotvorili svoju genocidnu tvorevinu, kako to čine i njihovi koalicioni partneri sa „ bratom blizancem „ zajedničkim rasturačima naše zajedničke domovine.
Jedna je i jedina, jedinstvena i prepoznatljiva ideološka matrica nacionalističkih nakana, te veoma prepoznatljivih izvršioca u jednom dužem vremenskom periodu.
Ono što nisu uspjeli i mogli dokrajčiti u periodu dvostruke agresije na našu državu i njene građane, sada to čine u „ miru „ postdejtonskog perioda, koristeći upravo nedostatak pravnoga sistema i djelovanja pravne države sa jasnim i učinkovitim zakonima ponašanja.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Nema razloga za uzbunu, uznemirenje, strah i plašenje srpskoga roda ovoga grada, dok su „ blizanci razarači „ ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, guslar Milorad i orguljaš Dragan istomišljenici, koalicioni partneri i brinu se za sopstvene veliko srpsko- hrvatske interese.
Kakve to ima veze, što su to i veliki nacionalisti, kriminalci i lopovi, grobari i srpskog i hrvatskoga roda u ovoj regiji i ovome gradu, najurili su neke prave Srbe, ne i rezervne po logici Dodika i vladike Grigoriji, iz mostarskih firmi, namirili su i svoje vile od Dedinja do Pantovčaka, možda i do Sankt Petersburga i do Jadrana.

Što bi to ove nacionaliste SNSD-a i HDZ-a, Dragana i Milorada, interesovalo skrnavljenje srpskih grobalaja i spomenika ili progoni radnika srpske nacionalnosti iz uzurpiranih mostarskih firmi ?
Za njihovog „ autentičnog Srbina „ i predsjednika SNSD-a u ovome gradu Mostaru, veoma je bitno kako to i sam izjavljuje:
Milivojević: Šetaćemo mostarskim ulicama čija imena ne vrijeđaju nikoga.
Pitanje veoma aktuelno i sudbonosno za njihove Srbe, jer samo njihovim dolaskom u ovaj grad, formalnim priznavanjem njihove konstitutivnosti, a svakako uz ispomoć pravoslavne Crkve i njenih vjerodostojnika, riješiće se sveukupna problematika njihovih Srba, od radnih mjesta do ravnopravnih odnosa i pozicija u institucijama gradske ili Kantonalne vlasti i mngo toga egzistencijalnog za dostojanstveno održavanje srpskoga roda, a možda “ sutra “ i do gradonačelnika ili komesara policije u gradu, jer su im “ blizanci razbijači “ sa guslama i orguljama na usluzi.

Evo, upravo sa srpskopga groblja „ Vihovići“ iznad grada Mostara „ crna maca „ je zakucala i na njihova vrata, kako to prenosi portal „ top portal „ pod naslovom ;
“ JEZIVE PORUKE SRBIMA U MOSTARU: Pravoslavno groblje oskrnavljeno ustaškim simbolima i prijetećim porukama, a potpisali se ”Maksovi mesari” (FOTO)/ završen citat / ?
Kao Bosanski Srbin, nastanjen u ovome gradu već godinama, došao 1970 godine kao stručnjak na izgradnju “ aluminijskog kompleksa “, bio izabrani vijećnik Gradskog vijeća u postdejtonskom periodu i predsjednik Gradskog vijeća, zatim professor Elektrotehničke škole na hrvatskoj strai grada, koji je obrazovao generacije njihove djece, doživio sam životnu golgotu i postao sam trostruki prognanik svoga grada.

Evo, upravo sa srpskopga groblja „ Vihovići“ iznad grada Mostara „ crna maca „ je zakucala i na njihova vrata, kako to prenosi portal „ top portal „ pod naslovom ;
“ JEZIVE PORUKE SRBIMA U MOSTARU: Pravoslavno groblje oskrnavljeno ustaškim simbolima i prijetećim porukama, a potpisali se ”Maksovi mesari” (FOTO)/ završen citat / ?
Kao Bosanski Srbin, nastanjen u ovome gradu već godinama, došao 1970 godine kao stručnjak na izgradnju “ aluminijskog kompleksa “, bio izabrani vijećnik Gradskog vijeća u postdejtonskom periodu i predsjednik Gradskog vijeća, zatim professor Elektrotehničke škole na hrvatskoj strai grada, koji je obrazovao generacije njihove djece, doživio sam životnu golgotu i postao sam trostruki prognanik svoga grada.

Dakle, ovih dana; “ Na ulaznoj kapiji potpisali su se ”Maksovi mesari”. ”Maksovi mesari” bili su ustaški zločinci u Drugom svjetskom ratu kojim je komandovao Vjekoslav Maks Luburić, komandant logora Jasenovac i Stara Gradiška, u kojima su počinjeni strašni zločini nad Srbima, Jevrejima, Romima, ali i brojnim Hrvatima protivnicima ustaškog režima.“ / završen citat portala /.
Kao rođeni Sarajlija i sada vremešni profesor u penziji, kada su ovakvi aktuelni događaji u Mostaru, prisjetio sam se svojim mladalačkih dana, jer sam posmatrao obješene patriote Sarajeva na Marijin Dvoru, a njihovu egzekuciju je izveo, ovaj isti Vjekoslav Maks Luburić u svojoj kasapnici ili „ vili „ u ulici Skenderija.
Šta misliti ili poručiti, mojim sugrađanima, da li istoga roda jer sam Bosanski Srbin, a vaš Dodo i njegovi „ dodikovci „ koji vas prestavljaju i brinu o vama, su neki nebeski Srbi iz „ srpskoga sveta „, koji ne priznaju nas ostale Srbe ili Bosanske Srbe, jer smo po njima postali i ostali „ rezervni „ ili oni koji nisu granatirali sa Podveležja ili sa Čobanova polja i tako stvarali i Republiku srpsku, a da ne govorimo ili pišemo, jer je sve i rečeno o sestrinskoj Herceg Bosni.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Evo me, ovih prazničnih dana velikog Islamskog praznika, Kurban Bajrama, kao umirovljenik, ispred TV i kompjutera sa internetom, veoma inspirativno se prisjećam i svojih mladalačkih dana i događaja koji su obogatili moje djetinjstvo i cjeloviti život.
Kao rođeni Sarajlija, dječak iz mahala lijepog i nezaboravnog Vratnika,pravio sam i igrao krpenjačom sa mojim jaranima, bio dobar đak, lijepo odgajan i vaspitavan, bez roditelja ali sa punom pažnjom i dobrotom mojih voljenih i nezaboravljenih pok. Tetke i tetka.
Rođen, odgajan i odrastao u takvoj sredini i ambijentu ljubavi i pažnje porodičnog okruženja, kao i mojih vrlih komšija Muslimana ( Bošnjaka ) poslije uspješno završene realne gimnazije, otisnuo sam se na studije Elektrotehnike u Beograd, upravo u to vrijeme nije još bio otvoren ovaj studij u mome rodnom Sarajevu?
Interesantan je detalj, koji me je odveo na ispravni i životni radni put, kada sam po završenim studijama vratio se u moje Sarajevo, kada istovremeno u dnevnom listu „ Oslobođenje „ nailazim i veliki konkurs po kojem se traže predavači i asistenti za novootvoreni Elektrotehnički fakultet u Sarajevu.
Kao mladi i nadobudni inžinjer, misleći da sam pokupio i sva ovozemaljska znanja, konkurišem za predavača određenih stručnih predmeta.
Međutim, pozivaju me u dekanat fakulteta i lijepo me savjetuju da sam mlađan, teško je bilo biti predavač, ali su mi ponudili predmete koje želim u ulozi asistenta.
Svakako, poslije određenog razmišljanja, odbijem ovu ponudu i otisnem se u privredu, gdje sam u svome radnom vijeku i stručnom sazrijevanju, napravio i velike uspjehe, učestvujući u izgradnji šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi.
Istovremeno sam vodio računa i o liučnom usavršavanju, gdje sam obavio specijalizacije u velikom Sovjetskom Savezu, Njemačkoj kod „ Siemensa“, u Francuskoj kod Pachineya, uradio magistarski rad iz oblasti termoenergetike i bloka od 600 MW, upravo za drugu fazu TE Gacko, koju sam gradio u prvoj fazi kao njen tehnički direktor.
Kao stručnjak sam i godine 1970 došao u grad Mostar na temelje izgradnje velikog aluminijskoga kompleksa, tako da sam već godinama ili ili drugi dio moga porodičnog suživota i prebivališta ostvario u ovome gradu.
Nažalost, poslije dvojne agresije na ovaj grad, sa istoka i sa zapada, u postdejtonskome periodu, kao Bosanskom Srbinu, nije bilo više mogućnosti povratka u „Aluminij „ koji je uzurpiran i prisvojen od nacionalističkih snaga Hrvatske i HDZ-a, sa grafitnom ulaznom parolom, na kojoj je pisalo ;“ Srbima i psima je ulaz zabranjen „ da bi se poslije sukoba sa Bošnjacima od 09.maja 1993 godine dodalo; „ Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen „.
Poslije ovakvih neprilika, u interesu porodične egzistencije, otišao sam u vode obrazovanja, kao profesor Elektrotehničke škole, gdje sam obrazovao generacije veoma uspješnih , budućih dokazanih stručnjaka, od inžinjera, ekonomista, informatičara, TV mehaničara, i majistora elektro struke.
Veoma iskusni i visoko obrazovani inžinjer, poliglota više stranih jezika, slikovito, interesantno i uspješno koristeći vezu nauke i radnoga iskustva, znao sam tako uspješno i zainteresovano svojim učenicima prenositi silno znanje.
Upravo, vraćajući se na moje uvodno inspirativno saznanje ovih dana, praveći i ovaj uvodni sadržaj, želja mi je da mojim čitaocima pojasnim o čemu se radi.
Prije svega, iz doba mladalačkih dana u ove dane Kurban Bajrama, nama su redovno naše dobre komšije na demirlijama pokrivenim lijepim bijelim prekrivkama, ispod mnogih kurbana.
Ti događaji, sa mirisom jorgovana iz sospstvene avlije su uveseljavali cjelovitu atmosferu, sa vjerom , ljubavlju i poštovanjem međukomšijskih različitosti i običaja.
Zato i ovih dana, kao „ umirovljenik „ na tako veseli i značajni dan, sjedim ispred TV ekrana ili ispred kompjutera da poigram koju partiju šaha ili tavle, da ponešto poslušam, ali niko ne dolazi niti prolazi, nema kucanja na vrata, a kamo li da se popije kafica sa komšijama, jer ni komšije a ni Bajrami nisu više, kao što su nekada bili.
U ambijentu sadašnjeg vremena i naših vlastitih neprilika , zavladala je određena apatija, ravnodušnost i nezainteresovanost, sa težinom sopstvene i porodične egzistencije, neimaštinom i lošom vlasti i prilikama u sospstvenoj državi.
Međutim, kako su to često naši stari govorili ; „ Pitala je starost, šta je to radila mladost „ želim lično priznati, što ja to mirno u mirovini slušam i gledam, bez mnogo kuknjave i ovakvog lošeg stanja, jer sam cijeli život uspješno radio i obrazovao se, tako da mi ovi dani mirovine ili penzionerski i nisu tako crni i tegobni, kao za većinu naših penzionera.
Prisjećajući se tih mladalačkih dana, upravo sam ovoga dana, subota uvečer 09.07.2022 god. Gledajući emisiju FACE TV sa Senadom Hadžifejzovićem slušao i pratio intervju sa Beogradskim muftijom Abdullah ef. Nu“manom, koji me je istinski sa svojim razmišljanjem i porukama veoma fascinirao, tako da sam sve ovo ponovo preslušao sutradan na You Tube.
Zato bih veoma rado, preporučio svima, a posebno našim političarima, nacionalistima u vlasti, velikom „ srpskome svetu „ našim prestavnicima nacionalističkih stranaka, kao i svim vjerskim vjerodostojnicima, da saslušaju ovoga uspješnog doktora Islamističkih nauka i svjetskoga čovjeka, koji nam prenosi iskustva iz Australije i Indije, sa sopstvenim izvanrednim poznavanjem naših regionalnih prilika.
Izuzetno su me fascinirale njegove riječi i tumačenja religije koja je kako ističe ista zaduženja za moral i lijepo ponašenje poslije svakog vjerskog obreda, bilo iz džamije, Crkve, Katedrale, Sinagoge ili bilo kojeg drugog vjerskog objekta.
Kako reče, podjela bilo kakva u našem društvu nije nikako zdrava filozofija, mentalno se ograđujemo i težimo ka samouništenju.
Kako ističe uvaženi Muftija, političari moraju da služe narodu, da grade dobre uslove za njihov život?
Islam kao vjera nikada nije primao nacionalnost, a svaki čovjek mora imati i svoj karakter.

Priupitao se uvaženi Muftija¸ „ Zašto se mi svi ne bi izjašnjavali kao Bosanci? Kao recimo Amerikanci ili bilo koji treći u svijetu ?
Mnogo toga interesantnog se moglo čuti od ovog dostojnog vjerskog vjerodostojnika, zato ga i poslušajte.

Zar nama u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini i nije previše koje kakvih nacionalističkih krtica koje stalno rovare i ruše naš sistem, urušavaju nam živote, naše zajedničko druženje i uživanje kakvo smo nekada gajili i koristili.
Kome su više potrebne razno razne mentalne podjele uz nacionalističke tirade, zašto bi neki želili postati veliki Srbi ili Hrvati, te živjeti u tzv „ srpskome svetu „ ili sa matricama U/Č ideoloških ponašanja i shvatanja.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Šta očekivati od iste nacionalističke ideološke matrice stvarane negdje u Karađorđevu sa Slobodanom i Franjom.
Genetski su korijeni sa Blajburških poljana i Ravnogorskih gora, a rezultati njenoga značenja u agresorskoj praksi dokazani u genocidnim zločestim eksperimentima u cijeloj Bosni i Hercegovini, od Prijedora do Srebrenice i inih teritorija ove nam jedine domovine.
Licemjerna je farsa na djelu, od mentora guslara iz Lkataša i orguljaša iz mostarskih Bara, kako se građani ne bi dosjetili, da su ; „ Vuci siti i njihove ovce na broju „.

Njihove seceonističke nakane, uzurpacija državnih nadležnosti uz brojne blokade djelovanja parlamentarnoga rada i života, uz bjesomučne i kontinuirane demagoške tirade , silne napade i omalovažavanja naših državnih i društvenih vrijednosti kao države Bosne i Hercegovine, redovne su javne pojave ne samo pred građanima ove nam domovine već i pred međunarodnom zajednicom.
Našim strancima, koji razumiju situaciju i koji su iskreno voljni i spremni pomoći našim građanima, možda je i teško shvatiti i prihvatiti nužnost zabrane djelovanja naših unutrašnjih nacionalističkih političkih snaga sa stranačkim djelovanjem nebeskog „ srpskoga sveta“ sa SNSD-om i velikohrhvatskog ustaškog udruženog zločinačkog poduhvata sa HDZ-om i njihovim nacionalistima.
Ne bi mi bili Balkanci, kako nas slovi civilizovani i demokratski svijet Evrope, Amerike i dalje,kada ne bi bili i glupi i slijepi, podržavajući ovakve naše unutrašnje glodare, krtice, štakore, svinje koje stalno rokću, kriminalce i lopove i što je najubitačnije iskazane ortodoksne nacionaliste.
Nisu ovi više niti fašisti, niti huligani, niti vandali, kako ih često ovih dana u gradu Mostaru nazivaju, rušeći naš i nacionalni spomenik poginulim partizanima, za slobodu i dobrobit svim narodima i svim građanima.
U pozadini svega ovoga gnusnoga slučaja i događaja, nalaze se upravo ove nacionalističke snage, koje nastoje urušiti i državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene vrijednosti, jer kako drugačije shvatiti početak stvaranja ovog svijeta, od vremena Ante Pavelića i Dražđe Mihajlovića, preko Slobodana i Franje do Dragana Čovića i Milorada Dodika.
Istorija jeste učiteljica života, kako to kaže stara latinska, ali ako naša mladež koju obrazujemo upravo u dvije škole pod istim krovom, što je isto tako mostarski slučaj, da nauče i dosegnu mistinu i samo istinu, da se oslobode od nacionalističkih ustrojenih porodičnih postulata, da shvate ljubav i poštovanje i drugoga i drugačijegam da ne mrzi već da voli, kako bi zajednički sa svim tim ljudskim vrlinama i ljepotama krenuli u zajednički suživot.
Zar je vjera i religija bitna, zna se gdje se izučava i primjenjuje, gdje građani slobodna poštuju i izražavaju svoje vjerske i religijske poruke i pouke iz svetih knjiga od Kurhana, Evanđelja, Hagade i ostalih Božijih poruka i preporuka, ali nažalost naše Bogomolje, od Crkava, Katedrala, Džamija, Sinagoga i drugih mjesta za iskazivanje svoje volje i vjerskih potreba, kao i njihovi vjerodostojnici su se udružili sa „ kurvanskim politikama „ i inim političarima, te postaju i ostaju i sastavni dio mračne nam nacionalističke budućnosti.
Daleko smo od građanske opcije države i poimanja svih ljudskih vrijednosti, sloboda, razmišljanja čovjeka, poštovanja i vrednovanja, tolerancije i dostojanstva u svim sferama suživota istinskoga ljudskoga roda.
Eh, dragi moji poštovani sugrađani, Bosanci i Hercegovci, ako vas istorijske knjige i sadržajne spoznaje ovakvih ljudskih vrijednosti istinski i upućuju na ovakva razmišljanja i prihvatanja činjenica u našoj sudbonosnoj realnosti suživota, učinimo sve i sa svojim porodicama i sa mlađanin porodom, da se u skladu istoga i ponašamo.
Ne dozvolimo nacionalistima da se sa svojim korijenima razvijaju na našem tlu i našoj sredini, jer kada metastaziraju sve nam je kasno raditi i djelovati.
Okrenimo se bratski i ljudski jedni prema drugima i zajednički stvarajmo bolje nam sutra i zajedničku budućnost i našim mlađanim pokolenjima.
Nemojmo ih vaspitavati, školovati i pripremati za odlaske u vanjske zemlje, već ih činimo domaćim izuzetnim radnim i pametnim kadrovima, za sopstveni prosperitet i države i zajedničke društvene zajednice.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Do izbora je nešto manje od tri mjeseca i pred nama je žestoka predizborna kampanja. Za svaku od tri fotelje u državnom predsjedništvu bit će neizvjesna trka do posljednjeg momenta.
Birači iz Federacije BiH dobit će list sa kandidatima za članove predsjedništva iz reda bošnjačkog i iz reda hrvatskog naroda. Ali mogu glasati samo za jednog kandidata sa dvije ponuđene liste.

Realno sagledavajući naše prilike ili bolje reći neprilike, razumno rezonujući, u svakome slučaju teško će biti ostvariti želje večine građana, ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, kada je u pitanju upravo izbor članova Predsjedništva, iz ove kandidatske svite.
Međutim cjelovita suština ove problematike sadržana je u činjenici, što bi bio i spas za našu državu i njen brži put za EU i NATO, odnosno u bolju budućnost cjelokupnog stanovništva, sagledava se u činjenici da je veoma važno i nužno maksimalno eleminisati kandidate nacionalističkih stranaka, što se podrazumjeva prije svih na SNSD u RS-u i HDZ u Federaciji.
Imajući u vidu aktivno angažovanje brojnih stranaka u Federaciji i iskazivanjem podrške gospodinu Denisu Bećiroviću za izbor kandidata za člana Predsjedništva iz redova Bošnjaka, što je sasvim realno, međutim nužno nam je znati, što bi naši stari govorili ; “ Jedna lasta ne čini proljeće “ što nam automatski sugeriše i potrebu izabrati Hrvata u Federaciji kao drugog člana Predsjedništva, ali nikako iz redova HDZ-a odnosno HNS-a, a jedini poželjni kandidat i u ovom izbornom ciklusau svakako bi bio gospodin Željko Komšić ?
Kako je gospodin Komšić istinski kandidat brojnih građana našega društva, realno se postavlja i pitanje ishoda glasanja u ovoj situaciji, kada se može očekivati odliv brojnih građanskih glasova prema Denisu Bećiroviću, u želji i nadanjima da on bude pobjednik kod Bošnjaka.
Očekujući odgovarajući “ velikosrpski “ inžinjering izbora kandidata u RS-u iz redova srpskoga naroda, u odnosu na trenutnu situaciju i loše jedinstvo i pasivnu aktivnost njihove opozicije, na šta je teško uticati, očekivati je pobjedu kandidata iz redova koalicije SNSD i ostalih “ dodikovaca “, što je svakako pogubno za sva naša pozitivna nadanja u boljitku funkcionisanja i budućeg Predsjedništva, odnosno državne vlasti ?
Sve prethodne aktivnosti i stavovi Predsjedništva sa bilo jednim članom nacionalističkih stranaka, bili to “ dodikovci “ ili “ čovićevci “ nikako nam neće donijeti dobro, tako bi sva naša razumna i pozitivna nadanja u promjeni vlasti sa ovakvim kadrovima bila uzaludna, jer bi nas i dalje vodila ka našem trajnom ambisu?
Svjesno i savjesno, na osnovama spoznaja i već doživljenih trauma u mnogim negativnim procesima, bilo da je u pitanju nakana secesije, prenosa nadležnosti na entitete i slabljenje države, blokade institucija vlasti i parlamentarnog djelovanja, sasvim nam jasno i očigledno ukazuje, da naši glasači ne smiju ovoga puta dozvoliti ili usmjeriti svoj glas ka njoihovim kandidatima, odnosno “ dodikovcima “ i “ čovićevcima “.
Valjda sui ptice na granama, za sve ove godine vladanja nacionalističkih stranaka i njihovih kadrova, shvatile da nam sa njima nema napretka i svijetlije budućnosti, ma šta konkretno govorili ili pisali o njima. Svakako da sam kao rođeni Sarajlija, došao u Mostar kao stručnjak na izgradnju aluminijskog kompleksa, te da swam se vratio nazad u “ kovčegu “ bilo bi Božija sudbina, ali moja lična golgota kao biranog vijećnika Gradskog vijeća, ukazuje da su upravo HDZ-ovci nakanili da me otpreme negdje u jame bivšeg rudnika ili negdje u jame Goranjuaca, kako to ističe i ugledni tjednik iz Splita, tih godina “ Feral Tribune “

Dakle, poštovani i dragi prije svih moji Bosanci i Hercegovci, moje Sarajlije i Mostarci, apelujem na vas, na vašu pripremu svijest i savjest, da za još ovo nam kratko vrijeme sve dobro analizirate, razmislite kao sudbonosno pitanje davanja svoga glasa.
Kao mostarski Sarajlija, sa svim saznanjima djelovanja i ponašanja HDZ-a i njegovih kadrova, sa čelnikom Draganom Čovićem u ovome gradu Mostaru i široj regiji Hercegovine, trebate i morate znati ulogu i nakane ove nacionalističke stranke u našoj vlasti.
Svakako, samo sa gospodinom Denisom i njegovim izborom nećemo moći riješavati ovaj naš problem, ali ako dobro razmislimo i obezbjedimo, kao građani ove nam zajedničke domovine, dovoljan broj glasova za našega “ zlatnog ljiljana “ te dokazanog patriotu i borca za našu zajedničku domovinu, ravnopravnih građana i naroda u njoj, gospodina Željka Komšića, ostvariti ćemo bar djelimično naše želje i nastojanja, prije svega eliminacije nacionalističkih elemenata i osujetiti mogućnosti njihovog razornog djelovanja ?
U očekivanju i nadanjima shvatanja situacije u kojoj se nalazimo, kao i nastojanjima nacionalističkih snaga da nasi u miru u ovom postdejtonskom period i dalje tlače, diskriminiraju i majoriziraju, posebno sa svojim lažnim jadikovkama “ njihove ugroženosti “ ali po onoj narodnoj, kada kriminalci i lopovi viču “ držite lopova “.

VRIJEDNOSTI I ZNAČAJKE ISLAMA

Posted: 8. Jula 2022. in Intervjui

Za podsjećanje i spoznaju svima nama u očekivanju Kurbanskog bajrama

Želim od srca svima bajramske blagodati koje ćete sa bližnjima uživati i drugima dati

Kurban ili Hadži- bajram je islamski praznik prinošenja žrtve. Ove godine počinje 9.jula i traje četiri dana. Muslimani Bajram dočekuju u svojim domovima, u zoru odlaze u džamije na sabah-namaz, a po tom na mezarja, pa u svoje domove. Muslimani koji su u mogućnosti obavljaju hadž – hodočašče u Mekku, čime ispunjavaju petu  islamsku dužnost.

Religija je oblik društvene svijesti u kome se prirodne i društvene sile prikazuju kao natprirodne, nezavisno od čovjeka, prirode i historije. Postoje dvije vrste religija – politeističke (vjerovanje u više bogova i različlitih božanstava) i monoteističke (obožavanje jednog boga). Politeističke religije su stare paganske religije koje su uglavnom iščezle, a takve su bile egipatska, starogrčka, rimska, odinism. Preživjele su samo hinduizam i plemenske religije na tlu Afrike. Monoteističke religije su hrišćanstvo, judaizam, budizam, islam.

Religija ima veliki uticaj na život svakog čovjeka i lično smatram da je veliki propust što se ne predaje kao redovan nastavni predmet u školama svih uzrasta, jer bi značajno upotpunila obrazovanje i približila ljude jedne drugima.

Ovim tekstom želim sviju nas potsjetiti na osnovne vrijednosti i značajke Islama i te spoznaje približiti svima koji nisu imali prilike da se s njima upoznaju u proteklom toku života.

***********

Islam je monoteistička religija – vjera u jednog Boga. Najbitniji elementi islama su: Vjera u jednog Boga, Vjera ravnoteže od mikro do makro kosmosa u svim sferama, Vjera dobročinstva…Islam insistira na jednoći Boga – sve drugo je stvoreno u paru, pozitivnom ili negativnom. Po principu para egzistiraju i druga bića. Postojanje para podrazumjeva ovisnost.

Na vrhu piramide je je Jedan jedini. Sva svojstva Boga su apsolutna, bez ograničenja. Ravnoteža je atmosfera u kojoj se najviše može ostvariti pravda. Danas postoji samo relativna pravda, a apsolutnoj se teži. To je ideal ostvariv samo u uslovima pune ravnoteže. Moralna vjera islama mjeri se dobrim djelima.

Za razliku od hrišćanstva (koje ima sa islamom mnogo zajedničkih tačaka) islam teži objediniti duhovno i svjetovno. Kršćanstvo ugrožava ateizam time što dozvoljava da Bog ima sina, što ugrožava apsolutnost Boga, jer ga svodi na ljudsku porodičnu dimenziju .Islam priznaje knjige objavljene kršćanima, jevrejima, koje zove pripadnici knjige.

Sve univerzalne vrijednosti su jednake u svim religijama.

Suština netolerancije leži u udaljavanju od vrijednosti ili krivim tumačenjima vjere. Netolerantan je čovjek nesiguran u sebi, a to je duhovna devijacija, u kojoj ne napaja dušu vrijednostima, već počinje mrziti i napadati drugog. Time netolerancija prerasta u mržnju.

Dva su pravca: graditi ili rušiti? Ko neće ili ne zna graditi, ruši tuđe. Lakše je srušiti tuđe, nego napraviti svoje. 

Proces dolaska islama na Balkan i u BiH trajao je od 8. do 15. stoljeća, odvojen od procesa vojnog osvajanja i bio  nenasilan. Islamizirani narodi Bosne nisu sebe nikad nazvali Turcima, niti su se smatrali turskim narodom, a Bosanski jezik bio je jedan od službenih jezika na Porti u Stambolu. Sve do dolaska Osmanlija stanovnici Bosne, bez obzira na vjersku pripadnost, zvali su sebe Bošnjanima (latinski Bosnensis), što se promijenilo u noviji oblik Bošnjaci. Pod imenom Bošnjak označava se svaki pripadnik zemlje Bosne, Hercegovine, Sandžaka i nekih crnogorskih predjela. 

Prvi bosansko- turski riječnik potiče iz 1631.g. (187 godina prije Vukovog riječnika srpskog jezika). Prva visokoškolska ustanova na slovenskom dijelu Balkana Gazi Husrevbegova medresa i u njoj prva knjižnica osnovane su 1537.g. u Sarajevu. Samo neke od prepoznatljivih formi Osmanske arhitekture u BiH su veći i manji gradovi, džamije, bezistani, kule i odžaci, sahat kule, turbeta, kuće sa česmom i cvijetnim dvorištima, javna kupatila…

Naš razum stalno pita odakle ovaj svijet, ko ga je ovako mudro i smišljeno stvorio, ko njime vlada i kakva mu je svrha? Treba da znamo i priznamo da postoji vječni i jedini Bog- Allah, koji je stvoritelj, Vladar, Dobročinitelj svih svjetova, zemaljskih i nebeskih. Uzvišeni Bog se potvrđuje Kur’anom i pojavnim svijetom- prirodom. 

Mi smo određeni da živimo na dva svijeta: na ovom svijetu Dunjaluku i na drugom Ahiretu.

Vjera zabranjuje sve što je loše i štetno za dušu i tijelo, srce ili um, imovinu i čast.

Islam je vjerovanje u jednog jedinog, svepravednog, svesavršenog, svemoćnog Boga koji je stvorio svijet i čovjeka. Islam znači i mir.

Islam je vjera koju je Uzvišeni Allah objavio Svome poslaniku Muhammedu a.s. u Svom nebeskom zakonu Kur'anu, da je dostavi i objasni svim ljudima, kako bi primjenom tog Zakona postigli sreću na ovom i budućem svijetu. 

Islam je najveće Allahovo dobročinstvo na ovom svijetu. Islam je naziv za znanje i naziv za provođenje tog znanja u stvarnost. Islamznači predati se, pokoriti se, povinovati se bez prisile istinskoj božijoj volji s ciljem postizanja mira.

Islam uči ravnoteži između straha i nade. Islam uči da u vjeri nema prisile. Islam se nikad nije nasilno nametao.

Islam znači povinovanje čovjeka (bez prisile) istinskoj Božijoj volji, s ciljem postizanja mira. Islam nije nova religija ili kult već univerzalni način života i civilizacija. Islam uči ravnoteži između straha i nade.

Islam je religija za sve rase i nalaže obožavanje jednog Boga, nevidljivog, koji nikad nije uzeo ljudski lik. Islam je cjelovit sistem života koji upravlja: moralnim, fizičkim, intelektualnim, društvenim, ekonomskim…vrijednostima.

Islam je naziv za znanje. Zakoni Islama su prihvatiti riječ Božju i Sunnet Njegovog glasnika kao mjerilo istine i pravde. 

Nasilje i terorizam su zabranjeni u Islamu. U mračno doba Židovi, Kršćani i ostali bili su zaštićeni od Muslimana.

Dunjaluk je ovaj svijet na kojem živimo od rođenja do smrti. Na ovom svijetu Uzvišeni Allah nam je darovao: život, snagu, razum i životna sredstva kao što su voda, vazduh, sunce,azne životinje, bilje, rude, da bismo što bolje i lakše živjeli na ovom svijetu. Ovaj svijet je postao i jednog dana će nestati. Svi će ljudi pomrijeti i preseliti na drugi svijet. Taj drugi svijet se zove Ahiret.

Naša smrt znači rastanak duše od tijela. Tijelo umire, a duša nastavlja samostalan i svjestan život u Berzehu. Berzeh je boravište duša, u tom boravištu duše žive od smrti do proživljenja tijela, kada će se spojiti sa svojim tijelima.  Smrt prema tome ne znači prestanak života, već samo promjenu načina života. Dobre duše će uživati, a zle duše će patiti.

U Berzehu duše čekaju na propast ovoga svijeta i na proživljenje tijela, a zatim će svi ljudi (sa dušom i tijelom) stupiti pred Boga na Sudnjem danu.

Na Sudnjem danu ljudi će odgovarati za svoja djela. Ko je činio dobra djela biće nagrađen Džennetom, a ko se bude ogriješio biće kažnjen Džehennemom, ako mu Bog ne oprosti.

Grijeh – Ko radi što je vjerom zabranjeno čini grijeh. Ako čovjek učini grijeh hotimično ili nehotice treba da se pokaje (učini tevbu).

Esselamu alejkum je islamski pozdrav a znači “Neka je na vas Božiji mir i Božiji blagoslov” na koji se odgovara “Ve’alejkumus- selam” što znači “Neka je i na vas Božiji mir i blagoslov”. Selam je korijen riječi “Islam”, a u osnovi znači mir.

Allah je arapski – Bog i jedno od 99 božijih imena. Neka od njih su: Milostiv, Zaštitnik, Opskrbitelj…Allah nije samo bog muslimana, već svih ljudi i svih stvorenja.

Bog po Islamu je – Onaj koji voli, milostiv i samilostan,koji sve zna i koji je najbolji sudija, koji oprašta i kažnjava

IBADET- Glavne islamske dužnosti  ( 5 temelja- stubova islama) :

1. Očitovati pripadnost islamu – Kelimei – šehadet 

To su dvije temeljne istine vjere kojima se očtuje pripadnost islamu, potvrđene izrekom:  “Ja vjerujem i očitujem da je samo Allah Bog i vjerujem i očitujem da je Muhammed čovjek odan Bogu i Božiji poslanik” 

2. Klanjati propisane namaze

Namaz je obred koji se sastoji od tjelesnih pokreta i pobožnih učenja. Kad obavljaju namaz Muslimani svoje lice okreću Mekki. Svrha namaza je da se duhovno približimo  Allahu dž.š. i oživimo misao o Njemu. Svaki dan treba klanjati 5 namaza: Sabah, Podne, Ikindiju, Akšam, Jaciju. Pored dnevnih namaza muslimani tokom ramazana klanjaju Teravih-namaze, povremeno klanjaju Istihaare -namaz (namaz radi sreće), Hadže-namaz (namaz za želju), prijepodnevni Duha-namaz, noćni Lejl-namaz, tokom ramazana Teravih- Namaze i na Bajram Bajram-namaze.

Svrha namaza je odavanje štovanja i zahvalnosti Allahu dž.š.

Uvjeti za namaz (6 namaskih šarti) su: Čisto tijelo, odijelo i mjesto za klanjati, uzeti abdest ili se okupati, biti pristojno obučen. Abdest je pranje čistom vodom prije svakog namaza. Operemo 3 puta ruke do iza šake, izaperemo po 3 puta usta i nos, tri puta operemo lice, operemo tri puta prvo desnu a onda lijevu ruku do iza lakta, jednom potaremo prednji dio glave (mesh), mokrim rukama jednom potaremo uši i vrat, operemo tri puta prvo desnu a onda lijevu nogu do iza članaka.

3. Postiti mjesec ramazan ( savm)

Ramazan je mjesec u kome muslimani poste. Post je važno vaspitno islamsko sredstvo koje ima za cilj da izgradi snažnu duhovnu  i fizičku ličnost vjernika. Svrha posta je odanost i pokornost  Allahu dž.š. Post je uzdržavanje od jela, pića, pušenja i spolnog odnosa od prije zore do iza zalaska sunca. Za vrijeme posta treba se čuvati rđavih djela i besposlena govora. Postiti je dužan svaki odrastao i zdrav musliman i muslimanka. Propušteni ili pokvareni post se mora nadoknaditi. To se zove kada. Po završetku Ramazana nastupa Bajram. Krajem Ramazana siromašnima se daju Sadekai-fitr (zekatul-fitr) pomoć u novcu ili namirnicama 

4. Davati propisani dio od imovine (zekat)  

Zekat je obavezno davanje iz viška imovine siromašnim muslimanima i muslimankama  i za druge korisne svrhe islamske zajednice. Taj višak se zove nisab. To je porez za siromašne (2,5% godišnje od viška imovine). Zekat, sakai-fitr nisu nikakva milostinja, već strogo propisane dužnosti. Oni čine materijalnu bazu društva.

4. Izvršiti propisanu posjetu Kabi ( hadž)

Hadž je posjeta Kabi u Mekki jedan put u životu. Obavlja se u vrijeme Kurban-Bajrama.

Hadž je godišnje hodočašće u Mekku, koje godišnje obavi oko 3 muiliona Muslimana.  Hadž se obavlja radi ispunjenja jednog od temeljnih stubova Islama. 

Hadž su dužni izvršiti punoljetni, umno i fizički zdravi, slobodni i imućni (višak iznad redovnih potreba) muslimani i muslimanke. Osoba koja izvrši obrede hadža zove se hadžija.

Mekka je centar zemlje, nebeski svodovi kruže oko njega. Mekka je mjesto Božije kuće, centar duhovnosti i mjesto gdje je došao posljednji Božiji poslanik. U Mekki je objavljena vjera Islam. 

Kaba u Mekki – Saudi Arabija je kamena struktura u obliku kocke. To je najstarija i najsvetija džamija. Sagradili su je Ibrahim (Abraham) i njegov sin Ismail na temeljima na kojima je Adem sagradio Bogomolju za obožavanje jednog Boga. Kaba je žarišna tačka za Muslimane svijeta, ujedinjujući ih u obožavanju Boga. Poslije Kabe najznamenitije džamije su Muhammedova a.s. džamija u Medini (u kojoj se nalazi mezar poslanika Muhammeda a.s.) i Mesdžidi-aksa (Beytul- mukaddes) u Jerusalimu.

Vjerovanje u 6 šartova u Islamu:

1. Vjerovanje u jednog Boga  

Bog vlada cijelim svijetom. On je Allah dž.š. – jedan. On je Stvoritelj, koji sve zna i može. Nije rodio i rođen nije. Niko mu ravan nije.

2. Vjerovanje u Božije meleke 

 Meleki su razumna i nevidljiva duhovna bića.  Stvoreni su od nura (svjetlosti). Nisu ni muškog ni ženskog roda. Ne jedu i ne piju. Uvijek sa zadovoljstvom i poslušno vrše svoje dužnosti i nikad ne griješe. Po Božijoj odredbi mogu se pojaviti i u ljudskom liku. Najpoznatiji su: Džebrail, Azrail, Israfil, Mikail… 

Ljudsku misao zanose i čovjeka na zlo navode šejtani (sotone). Oni su stvoreni od vatre. Nevidljivi su kao i meleki. Pored nevidljivih postoje i ljudski vidljivi šejtani.

3. Vjerovanje u Božije kitabe- knjige 

Donosio ih je od Boga dž.š. poslanicima melek Džebrail. Poznata su 4 velika kitaba: Tevrat- dostavljen Musau a.s., Zebur- dostavljen Davudu a.s., Indžil- dostavljen Isau a.s., Kur’an- Muhammedu a.s.

4. Vjerovanje u Božije poslanike

Božiiji poslanici su odabrani ljudi- pejgamberi, kojima je Bog slao svoje objave  da ih prenesu i objasne ljudima. Najpoznatiji od njih su: Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed a.s.

5. Vjerovanje u Sudnji dan

Svijet u kojem sada živimo zove se Dunjaluk. On je postao i ima svoj kraj. Svemogući Bog je stvorio još jedan drugi svijet koji se zove Ahiret. Na njemu ćemo živjeti poslije zemaljske smrti. Džennet je mjesto na Ahiretu gdje će vjernici vječno uživati prema stepenu dobivene nagrade, a Džehenem je mjesto gdje će griješnici izdržavati kaznu prema težini počinjenih grijeha. Mizan je savršeno mjerilo na kojem će se mjeriti i ocjenjivati naša dobra i griješna djela. Samo Allah dž.š. zna kad će biti Sudnji dan.

6. Vjerovanje u Božije određenje (Kader)

Alalah dž.š. je jedini svemoćni gospodar cijeloga svijeta. Sve se se događa i biva s Božijim određenjem.

Šehadet je uslov za pristup u vjelu Islam, a to znači da se srcem vjeruje a jezikom posvjedoči u Allahovo jedinstvo i Muhammedovo poslanstvo.

Šerijat je skup islamskih propisa po kojima se vladaju muslimani.

Kur’an je kitab koji je objavio Allah dž.š. po meleku Džebrailu poslaniku Muhamedu a.s. Kur’an je Božija riječ i misao. Kuranske vrijednosti i blagodati su najveći dar čovječanstvu.

Kur’an je sveljudski manifest bratstva i ravnopravnosti. Objavljen je na arapskom jeziku i sabran u zbirku koja se zove Mushaf. Sadrži 114 poglavlja (sura) i 6.210 ajeta. Objava Kur’ana je trajala 23 godine i to 13 godina u Meki i 10 u Medini. Osnovno načelo Kur’ana je činiti dobro, a izbjegavati zlo. Prva riječ Kur’ana je: “Uči, čitaj”…Kur’an je najbolji vjerski zakonik i vodić u životu. Njegovi propisi vode sreći i napretku svih ljudi.

Deset imena Kur’ana: Kur’an, Furkan, Knjiga, Objava, Uputa, Svjetlost, Milost, Lijek, Duh, Opomena

Originalni Kuran nema nikakve nedostatke i nije promijenjen od objave, a potiče iz 7. Stoljeća i nalazi se u Muzeju u Turskoj i na ostalim dijelovima svijeta.

Matematika u Kur’anu. Broj ajeta – stihova u Kur’anu je 6.236, Broj sura – poglavlja 114, Broj godina objave 23.

Sve u Kur’anu je s mjerom stvoreno i može se matematički izraziti. Broj 1 je dovršenje i koncept svih ostalih brojeva. Jedan je idealni simbol za Boga- Bog je jedan. 

Čovijek se u spominje 24 puta- žena 24 puta, Dunjaluk 115 – Ahiret 115 puta, Meleki 88 – Šejeteni 88, Život 145 – Smrt 145, Blagodat 50 – Razvrat 50, ljudi 50 – poslanici 50, Iblis 11 – traženje zaštite 11, iskušenje 75 – zahvala 75, sadaka 73 – zadovoljstvo 73, zabludjeli 17 – mrtvi ljudi 17, muslimani 41 – džihad 41, zlato 8- lagodan život 8, magija 60 – smutnja, fitna 60, zekat 32 – bereket 32, duša 49- svjetlo 49, jezik 25 – govor 25, nevolja 114- strepnje 114, Muhamed 4 – Šerijat 4…

Namaz 5 puta, mjesec 12, dan 365, 

More 32 + kopno 13 = 45 (Nauka nedavno otkrila da more zauzima 71,111% zemljišne površine, a kopno pokriva 28,889% površine). 

Simbolika broja 7 u Kur'anu je velika. Allah d.š. je počeo Kur’an objavljivati u 7. stoljeću. Prva sura u Kur’anu ima 7 ajeta, Džehennem ima 7 vrata, sedam nebesa, sedam je slojeva zemlje, 7 mora, tablice prirodnog sistema hemijskih elemenata napravljene su u znaku broja 7, tablice periodnog sistema imaju 7 perioda, hemijski elementi imaju do 7 elektronskih navoja… Broj prve i zadnje sure je 114, a taj broj je djeljiv sa 7, pa je zbir tih brojeva 7. Broj godina objave 23 – prva i zadnja godina objave čine broj 231, koji je djeljiv sa 7. Broj sura i ajeta daju zajedno broj 1146236 koji je sedmocifren i djeljiv sa 7, osim toga zbir ovih brojeva je 23  (broj godina objave Kur’ana), a ukupan zbir ovih brojeva 28 predstavlja broj slova arapske abecede ( a Arapski jezik je jezik Kur’ana)

Vrijednost znanja: Znanje je najvažnije. Znanje upućuje, ono  je predvodnik djelovanja i vodić.  Znanje jača tijelo i volju. Samo oni koji znanjem spooznaju istinu mogu vjerovati. Dužnost muslimana je tražiti zanje i neprestano tragati za znanjem. Nema veće sadake od znanja koje je čovjek stekao, pa ga širi. Putem znanja i znanosti rasvjetljuju se granice halala i harama.

Djela su posljedica čovjekovog morala.

Adem a.s. je poslanik i prvi čovjek na zemlji. Adema i njegovu ženu hazreti Havvu stvorio je Allah dž.š. Od njih je postao sav ljudski rod.

Musliman nije musliman zato što pripada određenoj društvenoj grupi, nego zato što je prihvatio Islam. Musliman je svako ko se predaje istinskoj Božijoj volji. 

Kako postati Musliman? Izgovoriti izjavu Šehadet, koja znači da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhamed Božiji poslanik. 

Isus ili Isa u Kur’anu, kako ga zovu Muslimani: je mnogo cijenjen u Islamu i mnogo se spominje u Kur'anu. Muslimani ga vole i poštuju kao poslanika. Isa je poslije Muhammeda najveći Prorok – Poslanik. U Kur'anu nigdje ne stoji da je Isa razapet, već ga je Bog uzdigao sebi. Kršćani uče da je Isus umro da bi se iskupio za sve grijehe čovječanstva, a Islam uči da će svaki čovjek biti proživljen i odgovarati Bogu za svaku svoju riječ i djelo.

Vjerovjesnik Muhammed a.s. je rođen 20. aprila 571-te u Meki, Arabija. Njegovo ime na arapskom jeziku znači Hvaljen. Otac Muhammeda a.s. Abdullah je iz arapskog plemena Kurejš. Umro je dva mjeseca prije Muhammedova (a.s.) rođenja. Majka Muhammeda a.s. zvala se Amina, a umrla je kada je Muhammedu a.s. bilo 6 godina. Brigu o Muhammedu a.s. preuzeo je djed Abdul Mutalib, koji je umro kad je Muhammed a.s. imao 8 godina. Poslije djedove smrti Muhameda a.s. je preuzeo amidža Ebu Talib. 

Muhammed a.s. je imao je sedmero djece, koja su rano umrla. Nadživjela ga je samo kćerka Fatima. Prva žena Hatidža, sa kojom se oženio u 25.godini, rodila mu je 4 kćeri i 2 sina. Dva braka je imao u Mekki, a ostale u Medini. Marija Kibtija rodila mu je sina Ibrahima.

Poslije smrti amidže Ebu Taliba 619.g. umira je Poslanikova supruga Hatidža, koja mu je bila velika podrška.

Muhamed a.s. je najodabraniji Božiji Vjerovjesnik. Ujedinio je cijelo Arapsko poluostrvo u jednu političku zajednicu. Volimo ga kao svog prosvjetitelja i odgojitelja. Umro je u naručju supruge Aiše  8. juna 632.g. u 62.godini i ukopan u Medini, gdje je živio preko 10 godina.

Hidžra je preselenje Muhammeda a.s. i ostalih muslimana iz Mekke i Medinu, a dogodilo se 622. godine. Nakon Hidžre grad Medina postaje središte islama. Taj događaj je izabran za početak islamskog kalendara.

Mevlud je arapska riječ, a znači rođenje.

Džihad ne znači sveti rat, već znači borbu ili težnju da svoju volju potčinimo Allahovoj.

Bitka na Bedru dogodila se 624. u kojoj je islamska vojska sa oko 300 vojnika predvođena Poslanikom pobjedila 800 dobro opremljenih mekanskih vojnika predvođenih Ebu-Džehlom.

Bitka kod Uhuda, nedaleko od Medine, dogodila se 23.3.625. u kojoj je muslimanska vojska poražena, a Poslanik Muhammed ranjen.

Bitka na Hendeku  vođena je u okolini Medine tokom marta i aprila 627.g. u kojoj se 3.000 muslimana suprostavilo 10.000  Kurejšija predvođenih Ebu Sufjanom i pomognutih jevrejskim plemenom Benu Nadir. Bitka je završena pobjedom Muslimana. Nakon bitke medinski muslimani i mekanski mnogobošci potpisali su primirje, koje je trajalo 2 godine.

Žena u Islamu je blagodat, dragulj. Nije potlačena. Islam je ženu učinio ravnopravnom sa muškim. Islam ženi daje mnoga prava u kući i društvu (zaradu, imetak, nasljedstvo, obrazovanje, glasanje, razvod…). Žena i čovjek se dopunjuju i samo zajedno su cjelina. 

Majka je nešto najčasnije što postoji. 

Muslimanka nosi maramu (Hidžab) radi ispunjenja Allahove volje za pristojno odijevanje.

Zabranjeni su: Prisilni brakovi, ubojstva, obrezivanje i zatvaranje žena.

Brak je po islamu temelj porodice. Žene su vaša, a vi njihova odjeća.

Džamija je Božji hram i učilište muslimana, kuća namijenjena za molitvu i druge društvene sadržaje, a mesdžid je molitveni prostor. Svaka džamija treba da ima imama, muezzina, muteveliju, džemat i džematlije. Džemat je zajedničko klanjanje namaza.

Pravila islamskog vladanja

Islamsko vladanje (ahlak-moral-etika) je skup islamskih pravila koja imaju za cilj da izgrade plemenita svojstva muslimana i muslimanki, koja uređuju njihov praktični život. Ova pravila uređuju: dužnosti prema Bogu, prema sebi, i prema drugim ljudima, što podrazumjeva i obaveze roditelja prema djeci i djece prema roditeljima.

Prema Allahu dž.š. smo dužni biti odani, vjerovati, poštovati, spominjati, zahvaljivati, kloniti se svega što je zabranio, kajati se zbog počinjenih grijeha, vjerovati i poštovati temeljne istine vjere i izvršavati glavne islamske dužnosti. 

Dužnost prema samom sebi: Čuvati život i zdravlje,  oplemeniti se vjerom i naukom, raditi i privređivati, hraniti se i odijevati, moralno se usavršavati. 

Prema drugim ljudima smo dužni biti: dobri, pravedni  i iskreni.

Ahdnama je povelja o slobodnom djelovanju katoličke crkve  koju je 1463.g. izdao Sultan Mehmed Fatih. Čuva se i danas u Fojničkom samostanu.

Ja u čovjeku predstavlja snagu koja ga pokreće i usmjerava. Kur’an upozorava na unutarnjeg sotonu “ja”, koji se kod nekih javlja u vidu uskog, ličnog i sebičnog interesa.

Ne činiti dobro, i to je grijeh.

Pećina Hira je na brdu Nur, Brdo svjelosti, oko 2 milje udaljeno od Mekke. U njoj se 610. godine u mjesecu ramazanu Muhammedu a.s, posljednjem Božijerm poslaniku, preko meleka Džibrila počela spuštati objava Kur’ana, posljednje Božje upute čovječanstvu.

Religija utiče na društvo i društvo na religiju, međusobna povezanost. Između religije i porodice oduvijek je postojala čvrsta veza, što je u islamu bilo posebno izraženo. Ranije se smatralo da je obitelj zajednica koja je nastala putem religijskih obreda, koji su od uticaja i danas, ali u manjoj mjeri. Osnovna poruka religije je da Bog brine za svakog od nas, jer nam pruža sklonište, hranu i daje utjehu.

Mnoge države se danas smatraju sekularnim, pa religija nema veći uticaj na život civilnog društva.

Nikad ne smijemo zaboraviti da je Islam u Bosni uvijek bio pomoć, a ne odmoć, nikad nije sijao mržnju, već ljubav, širio zajedništvo, 

Islamska arhitektura obuhvata širok opseg svjetovnih i religijskih stilova od utemeljenja islama do danas. Najčešći tipovi su džamije, mezari, palače, utvrđenja, te objekti manje važnosti kao kupatila, fontane i stambeni objekti-kuće…

Islamski blagdani su Nova muslimanska hidžretska godina, Ramazanski bajram, Kurban bajtam, Mevlud – Rođendan Muhammeda a.s. i Mubarek noći (odabrane noći) – Lejlei- regaib (noć u kojoj je majka hazreti Emina zanijela Božijeg poslanika Muhammeda a.s.), Lejlei-miradž (noć u kojoj je Allahov poslanik Muhammed a.s. putovao kroz nebeska prostranstva od Kabe u Mekku do Mesdžidi-Aksa u Jeriusalim), Lejlli-berat (15. Noć mjeseca šabana), Lejlei-kadr (najveličanstvenija noć u islamu)

Najvažniji Islamski blagdani su ramazanski i kurban bajram, koje obilježavaju svi muslini u svijetu, blagoslovljene mubarek noći, kada su se desili važni događaji za islam, u kojima se molitve i učenje Kurana posebno nagrađuju (Lejlet al-Kadr ili Noć sudbine, Lejlet al-regaib – Noć želja i nadanja, Lejlet al – miradž- Noć uznesenja Muhamedova, Lejlet al-berat – Noć praštanja), te Islamska Nova godina, Dan Ašure (Dan spasa ili tuge), Mevlud (rođenje poslanika Muhameda a.s.), Dan Arefata (obred stajanja na visoravni Arafat u Mekki)…

Ramazanski bajram počinje po završetku ramazanskog posta i traje tri dana. Za vrijeme bajrama dijele se novac i namirnice siromasima, čime čiste post od eventualnih grijeha i “predaju” ga Bogu. Tih dana roditelji daruju svoju djecu, obilaze mezarja i mole za oprost rahmetlija, obilaze i daruju susjede i rodbinu.  

Kurban – bajram se obilježava 4 dana i vezan je za obred Hadža, petu osnovnu islamsku dužnost. Za vrijeme Kurban bajrama muslimani kolju kurban (ovna) i dijele ga po utvrđenim pravilima sirotinji, komšijama i rodbini, po trećinu.

Svim islamskim vjernicima i ljudima dobre volje želim Sretan i blagoslovljen kurbanski bajram –   Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Burlington, 8.7.2022                              

Zijad Bećirević

Poštovani građani Bosne i Hercegovine koji kao i ja živite izvan Domovine!

Nakon toliko apela od strane mnogih do sada – i znanih i neznanih, evo i ja se obraćam kao obični građanin i za razliku od brojnih koji su vas molili da se prijavite za predstojeće izbore za glasanje putem pošte, ne smatram da treba ikoga moliti da obavi svoju temeljnu građansku dužnost, ali smatram da treba javno podsjetiti na ionako općepoznatu tezu da ovi izbori mogu i moraju donijeti radikalne promjene na političkoj sceni BiH kako bi se zemlja počela izvlačiti iz duboke sveopće krize a za koju su odgovorni upravo ovi na vlasti. Kako sam u naslovu podvukao, ključ promjena je itekako u rukama nas, koji živimo izvan Domovine. Da, ako nas prema nekim izvorima ima vani preko 500.000 s pravom glasa i ako bi se masovno registrirali-prijavili a potom glasali za promjene, ovi na vlasti bi bili bukvalno pometeni.

Nemojmo svoju eventualnu apstinenciju od prijave za ove izbore pravdati ničim, jer opravdanja jednostavno nema. Da, pumpamo izvana u Bosnu milijarde KM godišnje i nemojmo to smatrati alibijem da smo godinama pomagali Domovini da ekonomski preživi pa eto, kao odužili smo se. Ali, svako od nas istovremeno treba da razmišlja i na način da naše pare izvana, osim što idu našim najbližim i znače im puno, isto tako pune budžete na svim nivoima odakle se finansiraju i visoke plaće, automobili, mobilni telefoni, sekretarice, vozači, lična obezbjeđenja ovih i ovakvih na vlasti koji su zemlju doveli do samog ponora u svakom smislu. Finansira se i onih po 500 KM za koliko su sebi naši bajni parlamentarci povećali ionako visoke plaće. Pa hoćemo li takve i dalje držati na vlasti i finansirati ih? Hoćemo li, s druge strane, biti ravnodušni na standard ogromnog broja stanovništva koji živi na ivici ili ispod egzistencijanog minimuma? Hoćemo li biti ravnodušni prema masovnom egzodusu mladih a obrazovanih mladih ljudi u druge zemlje? I ne samo mladih…Hoćemo li i dalje biti pasivni posmatrači realizacije scenarija podjele zemlje koji put vodi samo do jedne “destinacije” – njenog raspada? Hoćemo li smatrati normalnim u 21. stoljeću da smo jedina zemja u Evropi koja ima nekoliko “dviju škola pod jednim krovom”? Hoćemo li stvarno, ne glumiti, nego provoditi klasični aparthejd u ovim vremenima i na evropskom tlu? Hoćemo li i dalje gledati i slušati njih trojicu kako se javno kao svađaju, a zapravo igraju u istom timu, samo sa podijeljenim ulogama? I tako dalje, do u nedogled. Ne, ja ne pristajem na to! Ako vi smatrate da je stanje u BiH dobro, da je u redu da bahati i kriminogeni vlastodršci iz tri vodeće stranke – SDA, HDZ i SNSD i dalje treba da vode ovu zemlju, pa shodno tome ne želite učiniti malo truda da se registrirate i potom glasate za promjene, onda ništa. Ali zato, budite svjesni i vlastite odgovornosti prema budućim generacijama koje bi imale razloga da nas proklinju za posljedice koje bi mogle strefiti Bosnu. A one bi, s ovakvima na vlasti, realno mogle biti pogubne. Jer put kojim vode Državu i njeno društvo je put prema nazad, nikako naprijed. Zapravo, put u nestanak Bosne!

Na kraju, s puno razloga želim podsjetiti na onu čuvenu Kennedyjevu: “Ne pitaj šta država može učiniti za tebe, nego šta ti možeš učiniti za državu”! E, pa, u ovom, možda sudbonosnom trenutku, možemo učiniti za svoju domovinu još jednu dobru stvar osim što unosimo pare u nju, slikamo se kada odemo tamo po njenim prelijepim krajolicima i gradovima, najedemo se ćevapa i sl…., a ta dobra stvar je da se registriramo za predstojeće izbore i budemo ona toliko nedostajuća prevaga za suštinske promjene u njoj. Do nas je!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Kao stari , životno i radno veoma iskusni vuk, kao rođeni Sarajlija i dugogodišnji građanin grada “ slučaja “ Mostara, sa društvneno političke scene ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, mnogo toga sam inatezivno pratio, zahvaljujući svim raspoloživim medijima?
Bio sam u ljepšim godina i parlamentarac BiH u Sarajevu i savezni parlamentarac Skupštine SFRJ u Beogradu, a u postdejtonskom period bio sam vijećnik Gradskog vijeća Mostara u dva saziva, kao i predsjednik GV u periodu 2000/04 god ?
Na osnovu moga aktivnoga rada i uloge “ parlamentarca “veoma sam spoznao značaj svakoga od njih, po načinu djelovanja, doprinosu u kvalitetu djelovanja i cjelovite uloge zaista osobe ili kandidata koji u svim svojim performansama zaslužuje i svoj lični izbor za ovu poziciju?
Bezbroj puta sam u ličnim razmišljanjima uvijek isticao vrijednost i važnost svakog takvog parlamentarca, koji ima i svoj glas i stas, svoju brigu i odgovornost prema biračima koji su mu dali povjerenje, te sam u sebi uzvikivao blago svakoj državi, stranci i parlamentu bez obzira na nivo i značaj, kada istinski ima takve aktiviste na funkcijama parlamentaraca ?
Svakako, sve ovo i povezujem sa ulogom i značajem angažovanja u sospstvenim redovima i kandidata Prof.dr. Suada Kurtžehajića, koji se inače sasvim dovoljno iskazao i pokazao pred našom javnosti o njuegovom umnom i razumnom, dokazanom patriotskom djelovanju, što mu je svakako “ zlatna visit karta “ za neku od funkcija u svako0m parlamentu?
Odmah sam i pomislio, zašto to ne iskoristiti, ali ne i na
način pristupa stranci SDP-a, za koju sam sa sigurnošću uvijek imao svoje znalačko i stručno mišljenje, da joj nisu potrebni takvi pametni i aktivni kadrovi ?
Ovaj sud rezonovanja sam ostvario i na svome ličnom statusu i položaja, gdje kada je u pitanju ova stranka od raspada SKJ, nije imala niti sluha, nakane ili rezone da nastavi svoje djelovanje sa istom ideologijom i principima.
Za njih je uvijek bilo bitno da kao nasljednici bivše partije SKJ naslijedi njenu imovinu i da povede neku svoju ideološku doktrinu, koja se u mnogo čemu razlikovala od naslijeđene ?
Za njih je godina bitno bilo, da se jedni te isti foteljaši vrte na izbornoj vrteški i da godinama ćuvaju svoje parlamentarne fotelje ?
Sve u svemu shvatio sam da pristup i Prof. dr. Suada ovoj stranci ne vodi dobrome, što se uostalom i veoma brzo očitovalo?

Prof. dr. Suad Kurtćehajić potvrdio je da je napustio SDP.

O svemu ovome, mogao bih zaista napisati i knjigu, ali čemu trošiti uzalud vrijeme, iz jednostavnog razloga što sam u dosadašnjem ličnom angažovanju i napisanim brojnim kolumnama, bio pobornik istine i samo istine,
Kako kaže latinska ; “ Veritas amare est / Istina je bolna “da ali kako za koga ?
Raduje me, da je stranka SBB i njen predsjednik Radončić prepoznala značaj i neizmjernu ulogu ovoga profesora, što su ga prihvatili i neposredno kandidirali na jednu od parlamentarnih lista, što će neosporno biti veoma prepoznatljivo našoj javnosti i građanima, ka oi njihovim glasovima 02. Oktobra 2022 god. ?
Razlozi koji su naveli prof.dr. Suada Kurtćehajića za napuštanjem SDP-a, upravo su neposredno dati od njega Radosarajevu u intervjuu;
“Napuštam SDP!
Vrh SDP-a, na čelu sa predsjednikom SDP-a Nerminom Nikšićem, prevario me je. 30. maja kada sam potpisao pristupnicu u članstvo stranke na osnovu dogovora koji sam imao 23. maja u kabinetu predsjednika SDP-a Nermina Nikšića te uz prisustvo njegovih najbližih saradnika Damira Mašića, Abdulaha Štete i Nerina Dizdara.

30.05.22. 15:49

Akademik Suad Kurtćehajić postao član SDP-a

Rekao sam im da sam ja po svom habitusu socijaldemokrata i volio bih da moje državotvorne ideje realiziram kroz institucije vlasti, da me u tom smislu jedino zanima Državni parlament te da mi se na listi da pristojna šansa da bi građani, ako prepoznaju ono što ja radim, meni dali podršku.
Predsjednik SDP-a mi je, uz prisustvo trojice gore navedenih saradnika iz najužeg rukovodstva, rekao da ću biti među prva četiri na listi za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Rekao sam da mi je to u redu jer nije imalo smisla da insistiram na poziciji nosioca s obzirom na to da sam novi u stranci, ali sam potpuno realno smatrao da ću i sa pozicije tri ili čak četiri imati najviše glasova, što bi mi omogućilo ulazak u Parlament BiH.
Da napomenem da u principu samo nosioci ulaze u Predstavnički dom Parlamenta BiH i to pod uslovom da im je stranka među prve četiri na prostoru Sarajevskog i Goraždanskog kantona (samo četiri poslanika daje Sarajevski i Goraždanski kanton kao jedna izborna jedinica). Da biste sa više pozicije pobijedili nosioca, morate imati posebnu prepoznatljivost na koju sam ja računao jer u protivnom ne bi ulazio ni u kakav stranački aranžman.
Dosadilo mi je da slušam što ja nisam vratio Sutorinu, zašto ja ne ukinem termin srpska u nazivu manjeg bh. entiteta, zašto ja ne osporim entitet RS pred najvećim sudom pravde na planeti, zašto ja ne izvršim pritisak na visokog predstavnika da integriše Bosnu i Hercegovinu koristeći odredbe koje Dejtonski ustav već sadrži. Građani naprosto ne shvataju da sam ja djelovao kao naučnik bez mehanizama vlasti.
Moja želja da dobijem šansu da budem izabran u Državni parlament rukovođena je prije svega mogućnošću da tu poziciju iskoristim na dobro Bosne i Hercegovine jer ja sam redovni profesor na Fakultetu političkih nauka i relativno sam dobro situiran za naše uslove. SDP bi, gotovo sam siguran, dramatično povećao broj svojih glasova da sam ja bio na listi i uložio energiju u svoju i kampanju SDP-a.
Nažalost, oni koji me unutar SDP-a nisu željeli vidjeti na toj poziciji spriječili su tu moju mogućnost. Oni su zasigurno izvršili uticaj, ali predsjednik SDP-a je pogazio svoju riječ.
Moram reći da je sramno kako su se u vrhu stranke ponijeli prema meni. Baš kao seoske varalice, a ne čelnici stranke koja baštini veliku socijaldemokratsku ideju i koja bi trebala biti perjanica u našoj državi, ali je nažalost možda i zbog takvih manira pri dnu jačih stranaka.
Zbog toga se ja od danas ne smatram članom SDP-a i izlazim iz te stranke, ali ne napuštam ideju socijaldemokratije jer sam sa njom rođen i ona je u mojom neurofiziološkoj strukturi. Možda nekad u budućnosti sa nekim drugim ljudima se nađem na istoj liniji, ali danas i sa ovima definitivno ne.
Žalostan sam što je došlo do ovoga, ali realno, meni će biti mnogo lakše jer ne preuzimam odgovornost za Bosnu i Hercegovinu koju imaju nosioci vlasti”, zaključio je akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić, predsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”.
Kako je portalu Radiosarajevo.ba potvrđeno iz vrha Saveza za bolju budućnost (SBB), ova stranka će na listi Državnog parlamenta “dati šansu” profesoru Kurtćehajiću, kao što su “u prošlosti radili i sad drugim drugim pojedincima”.
Na državnoj listi naći će se pojedinci poput prof. Kurtćehajića, ali će je, prema prijedlozima članova SBB-a, predvoditi ministar energetike, industrije i rudarstva Nermin Džindić, potvrđeno je portalu Radiosarajevo.
U svakom slučaju našem uzuritom građaninu i visokom intelektualcu Prof.dr. Suadu mKurtćehajiću želimo ulazak u ove vode parlamentarne demokratije, sa velikim uspjehom i žarom da nastavi patriotsku borbu za jedinu nam domovinu, kao što je to činio i u borbi za našu Sutorinu, nažalost od drugih izdanu i prodanu.
Sretno i uspješno poštovani profesore!

I održaše ona trojica sastanke sa onim Mađarom koji se odaziva na “evropski komesar za proširenje” –
Olivérom Várhelyijem. Iskreno, strahovao sam kadgod njih trojica pregovaraju o bilo čemu, posebno o Državi i nekom njenom putu. Ne bi se ponavljao jer sam u prethodnom tekstu javno postavio neka pitanja Izetbegoviću a suštinsko je ono “Koga će on tamo predstavljati”. Dobro je uočio Denis Bećirović prozvavši ga, između ostalog, da je svojim sudjelovanjem na toj neformalnoj sesiji o trošku poreskih obveznika  u prijestolnici EU, “potkopao i ponizio institucije Bosne i Hercegovine”.

Sastančenje je završilo, izjave su pale. I ovom prilikom ću se fokusirati na ono što je izjavio predsjednik SDA nakon sastanka sa Várhelyijem, odnosno na njegovu ključnu rečenicu da je “odbio da sa evropskim komesarom razgovara o Izbornom zakonu kojeg je Čović nametnuo…” Da, to je ključna rečenica koju je još prije nekoliko dana pretpostavila moja suborkinja Dženana Delić rekavši mi doslovno: “Izetbegović ide tamo da kao odbije izmjene Izbornog zakona i time će kupiti jeftine političke poene u predizbornoj kampanji…” Upravo tako, jer sve drugo o čemu su pričali on i druga dvojica sa Mađarom a pričali su navodno o 14 famoznih prioriteta, posebno o tri zakona koji bi trebali deblokirati put BiH ka kandidatskom statusu u EU, je bila klasična šuplja priča. Zašto? Pa zato što su i Dodik i Čović odbili prihvatiti prijedloge ta tri zakona (Zakon o javnim nabavkama, Zakon o sukobu interesa i Zakon o VSTV-u) i sada s njima kao takvim EU kao pregovara. A pregovara i sa onim iz Laktaša koji je i dan-danas jedan od rijetkih u Evropi koji javno podržava Putina. Ako je EU protiv Putina i njegove agresije na Ukrajinu, ako mu uvode sankcije, kako im onda relevantan sugovornik može biti čovjek koji je istureni igrač tog monstruma iz Kremlja na zapadnom Balkanu, pa i šire?

Dakle, umjesto da im uvede sankcije iz hiljadu razloga, EU pregovara sa Dodikom i Čovićem kao kredibilnim sugovornicima. Naravno, treba biti naivan pa se tome čuditi jer istina je sasvim drugačija a ona je, kako uporno ponavlja prof. Zlatko Hadžidedić, da je priča o podjeli Bosne stara preko 30 godina, još od Lisabona i da ta ista EU samo nastavlja taj kurs i da preko ovakvih igrača, a ne putem institucija BiH, pokušava dovršiti svoj prljavi posao i finalizirati taj projekt.

Sreća pa se počeo događati narod u nekim bh. gradovima a pravo svanuće za BiH će se desiti ako se ovoj trojici i njihovim politikama kaže veliko “NE” na izborima. Jer, s njima ne da nema napretka na putu prema civiliziranim i uređenim društvima, nego s njima se ide unazad – prema srednjem vijeku.

A Bakir? Pa on će se ponašati slavodobitno, izigravat će narodnog heroja što je kao odbio razgovarati o Izbornom zakonu. Prodat će to svojoj publici i naivnima kao poklon za Kurban bajram – “bajramluk”. Pa, ko voli, nek’ izvoli!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin !

Spomenik su otkrili srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, proslavljeni režiser Emir Kusturica,književnik Matija Bećković i profesor Milo Lompar u okviru „Vidovdanskih svečanosti“ na Trgu Nikole Tesle.

„Uviđao je da je svaka zajednica, svaka država, svaka ideologija, svaki čovek – tvrđava. I pitao da li ljudi mogu drugačije razgovarati sem kroz puškarnice. I vapio: `Živi ništa ne znaju, pomozite mi mrtvi, kako se može umrijeti bez straha ili bar bez užasa, jer smrt je besmislena, kao i život`“, istakao je Bećković, srpski akademik i književnik.

Ima li zagonetnije pojave u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine od Meše Selimovića, pisca Derviša i smrti i Tvrđave, romana koji su ostavili toliko dubok trag u pismenosti zemlje da je nezamislivo da čak i ispodprosječno obrazovana osoba nije čula makar njihova imena? A malo je poznato da je njihov pisac imao težak život u kojem su nesreće i lične tragedije dolazile kao mijene, uvijek u pravilnim intervalima i uvijek brutalne i nemilosrdne. Zbog političkih napada, umjetničkih osporavanja i zavisti koja je pratila piščevu osebujnu prirodu Meša je u životu pravio izbore koji su provocirali učmalu bosansku sredinu, ali se nikad nije odrekao privilegije da u njenoj historiji i među njenim ljudima traži inspiraciju za svoju književnost.

Jedna je istina nepobitna kad je u pitanju Meša Selimović, a to je da je cijelog života bio u sukobu sa sredinom koja ga nije željela niti razumjela i zbog tog prezira provincije, a iz čistog prkosa, neprekidno je odbacivao dijelove samoga sebe. Pisao je nastojeći ugoditi prijateljima, partijskim drugovima i poetskim ideolozima, ali njegovu ranu prozu kritika nije shvatala ozbiljno, pa je čak i sam Meša, naknadno i kada su Derviš i smrt i Tvrđava korjenito promijenili recepciju njegovog djela, dogmatskom odanošću ponavljao fraze zlonamjernih književnih piskarala, odbacujući vrijednost svojih djela nastalih u toj prvoj stvaralačkoj fazi “/ završen citat  iz Wikpedije /.

Kao gimnazijalac sarajevske realne gimnazije, mngo sam čitao djela naših književnika, između ostalih i Meše Selimovića, Ive Andrića, Njegoša i brojnih drugih, koji su uostalom  bili i obavezni dio naše školske lektire.

Imao sam zadov0oljstvo i priliku intezivno koristiti tada veliku Univerzitetsku biblioteku ( u zgradi Vijećnice ) gdje sam nalazio i mnoga djela, ka oi kritike na ista.

Moja ugledna i divna profesorica SH jezika , kako se tad ai pisalo u dnevnicima, bila je i doktorica  jezika i književnosti, a isto tako znam da joj je mentor bio upravo, naš poznati književnik Meša Selimović .

Međutim, ta nezaboravna vremena su ostala za istoriju, mnogi naši slavni književnici su u našem ambijentu izbačeni iz obaveznih školskih lektira, ali nam je životna sudbina ostavila i podarila i mnoge njihove umne i sadržajne istinske poruke.

Svakako u ovim našim sumornim vremenskim prilikama, u postagresorskom period, lično mi je uvijek  na umu Mešina definicija i indentitet nečovjeka “ ulizice “ iz njegovog romana “ Tvrđava “.

Tako naš Meša piše ; “Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji,

najpokvareniji.

Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost./ citat Meše Selimovića / .

Upravo u sistemu naše vlasti i djelovanja nacionalističkih stranaka i njihovih kadrova, bezbroj je primjera ovakvoga ponašanja.

Tako su nam i uništeni mnogi industrijski i privredni resursi i kapaciteti, u Kojima su djelovali kriminalni lanci vlasti brojnih ulizica.

Primjera radi, ističen i nekadašnji veliki gigant aluminijske industrije “ Aluminij “ ili “ Soko “ iz Mostara, za koje je vlast kadrova SDA i HDZ-a u kriminalnom lancu odlučivanja i djelovanja, upravo odigrala i neprimjernu rušilačku ideološku matricu, te ih dovela na rub propasti.

U vlasti entiteta Federacije, upravo vlast su godina od Dejtona do današnjih deana činili kadrovi ulizica u Bošnjaka i Hrvata, kroz djelovanje dvije stranke HDZ-a i SDA.

Svakako slična situacija je bila u vlasti entiteta RS-a, veliko srpskih nacionalističkih  ulizničkih kadrova, vodeće stranke SNSD -a i njhovih „ papaca „ ili ulizica, ostalih partnerskih stranaka u vlasti.

Velikosrpske ulizice u kriminalnom lancu u “srpskome svetu

Slika  —  Posted: 5. Jula 2022. in Intervjui

BiH je ostavljena na čekanju, ali ne samo sada, ne zadnjih mjeseci i dana, već zadnjih godina. I ovaj put se izjalovilo očekivanje onih koji još uvijek imaju nadu da će EU konačno progledati i da će nas pogledati.

Evropska unija je opet ostavila Bosnu da čeka, sili je da kleči u predvorju. Ne pušta je ni da na vrata pokuca. Zapadni Balkan sa Bosnom u srcu se želi sačuvati od drugih uticaja, ali mu se ne želi dati status koji mu pripada. A Bosna previše ponosna da moli, nespremna da ide preko reda, ne negoduje, ne psuje, već ustaje, istrajava i pokazuje da nije skorijević. Bila je ona prije u Evropi, mnogo prije nego je ta unija i nastala.

A neki uslovni kandidatski status za BiH, uz Ukrajinu i Moldaviju bilo bi dobro i razumno rješenje za poboljšanje geopolitičke situacije na Balkanu, a pogodovalo bi i Evropi.

Nažalost, Evropska unija još uvijek gluha, nijema, slijepa kod svojih očiju. Kako joj vjerovati? Kako zaboraviti 90-te kad nas je ostavila na cjedilu, a tad nam bilo najgore. Nepune četiri godine od 92-95. gledali su kako se Bosna razara, njeni građani odvode u logore, ubijaju i progone i  umjesto da agresor bude kažnjen za počinjene zločine nagrađen je sa 49% etnički očišćenog  teritorija, na kome je instaliran entitet Rs, u nekim segmentima čak nadređen državi BiH. Dovoljno je potsjetiti da je državi BiH ukinuta odrednica R – republika, a data entitetu uspostavljenom na genocidu. I sve to je urađeno uz blagoslov EU. I da nije zapucalo u Ukrajini, da nisu krenuli tenkovi i ransporteri, Bosna bi i nakon 30 godina agonije gurnuta u zapećak ostala prepuštena sama sebi, pod strogom paskom neodgovorne Međunarodne zajednice. Sa ratom u Ukrajini i Bosni se, ali ne od EU već od strane NATO, posvećuje veća pažnja, jer od toka rata u Ukrajini u mnogome ovisi dalje stanje u BiH. Umjesto kandidatskog statusa Europske unije daju joj se siguronosne garancije i paket podrške od strane NATO. 

Nema za BIH ni uslovnog kandidatskog statusa

Prošlog mjeseca u Briselu je održan Samit Evropske unije o Zapadnom Balkanu, na kojem se razgovaralo i sa liderima zemalja Zapadnog Balkana, među kojima se našao i aktuelni predsjednik Predsjedništva BiH Šefik Džaferović. Na samitu je Slovenija podnijela prijedlog i založila se da se Bosni i Hercegovini dodijeli bezuslovni kandidatski status. Posebno imponira što su Sloveniju podržale bh komšije Hrvatska, pa i Srbija. Tražio se makar uslovni  kandidatski status, ali nije bilo ništa od toga, jer su  se tome usprotivile Njemačka, Francuska i Holandija…

Nismo iznenađeni stavom Francuske, ona nam je zabila nož u leđa i 90-tih kad smo očekivali ruku spasa, ali začuđuje stav Njemačke i Nizozemske, koje daju deklarativnu podršku Bosni i Hercegovini. Njihov motiv da ukažu na otpore unutar BiH, koje predstavljaju HDZ i SNSD sa Čovićem i Dodikom, bio je opravdan, ali u ovoj situaciji nepovoljan.    

Manje je važno koliko su bile u pravu. Ostaje činjenica da BiH nije shvaćena ni 2022. kao ni 90-ih prošlog stoljeća. Tada je to plaćeno neviđenim egzodusom sa preko stotinu hiljada života i genocidom nad Bošnjacima. Ko će, kakvu i koliku cijenu platiti ovaj put je najbolje sačekati, ali ne i prećutati.

Evropska unija se i ovaj put potrudila da zemljama  Zapadnog Balkana razbije iluzije o skorom priključenju, da  obeshrabri Albaniju i dublje gurne u očaj Sjevernu Makedoniju, koje su do sada sve učinile da ispune uslove koji su pred njih postavljeni na putu ka EU. Zato je ostalo zapaženo posebno oštro reagovanje premijera Albanije Edi Rame.  

Nedodjeljivanje kandidadskog statusa BiH je maćehinski odnos EU. Tražiti od BiH da ispuni svih 14 postavljenih uslova (od kojih neke ne ispunjavaju ni aktuelne članice EU)  je isto kao kažnjavati djete što je dijete a ne odraslo.

Nezadovoljne takvim odnosom prema BiH mnoge zemlje negoduju i dalje apeluju na organe EU da promijene svoj stav, jer znaju da BiH sa ovakvim Dejtonskim ustrojstvom i ovakvom upravljačkom strukturom, koja se u njoj oplodila i osigurala etničkim nacionalizmom, podržanim od EU i SAD već 27  godina, ne može ni korak učiniti naprijed.  

U BiH ne kriju razočarenje. Istina, svi u BiH znaju i priznaju da BiH nije ispunila 14 uslova potrebnih za kandidatski status, ali to nije rezultat manjeg interesa građana, već uslova u kojima funkcioniše Dejtonska BiH.  Svima u Međunarodnoj zajednici, koji nadziru i prate političke i društvene prilike u BiH, je kristalno jasno da BiH dok je u luđačkoj Dejtonskoj košulji, u kojoj je uporno drže, nikad neće ispuniti uslove koji se pred nju postavljaju. To su više puta isticali mnogi lideri evropskog ranga. BiH ne može sama ni olabaviti ni skinuti Dejtonske okove, dok to ne urade SAD-e, koje u Dejtonskom papiru vide rodni list BiH države sa kojim je zaustavljen krvav četvorogodišnji rat, ali ne i loša ustavna rješenja koja treba mijenjati, da bi BiH mogla prodisati. Posljednjih mjeseci se stekao privid da se SAD nakon više godina apstinencije angažovanije vraćaju na Balkan, prije svega u BiH, sa namjerom da zakrpe rupe u Dejtonu i pomognu BiH da iziđe iz trodecenijske agonije, ali se to nije dogodilo. Više je nego očigledno da su SAD ponovo okrenula leđa BiH i skrb o njoj prepustile birokratiji EU. 

Zapadni Balkan na udici EU

Zemlje Zapadnog Balkana su već trebale biti u EU. Jednako je to potrebno i njima i Evropskoj uniji. 

EU nastoji Zapadni Balkan kao ribu zadržati na udici, ali ni uzeti ni pustiti. Da li će zemlje Zapadnog Balkana još ostati na udici, istrgnuti se sa udice i nastaviti slobodno plivati ili će postati plijen nekog drugog ribara? Zanemarivanje Zapadnog Balkana, u kojem se Rusija i Kina sve više osjećaju kao kod kuće, moglo bi imati teške i nesagledive posljedice. U EU se to konačno počelo shvatati, ali još uvijek sa zadrškom. Ukrajini je dat status kandidata jer se u njoj vodi rat, Moldavija je u sličnoj situaciji i treba im pomoći ne samo da se suprostave agresivnim nastojanjima Rusije, već da dobiju bolju zaštitu i nađu sigurnije utočište, koje im omogućuje EU.

Austrija se zalaže za postepenu integraciju zemalja Zapadnog Balkana bez promjena u modelu samog procesa. Njemačka se zalaže za standardni put proširenja EU. Francuska preko predsjednika Makrona predlaže da se zemljama Zapadnog Balkana dadne nešto manje od potpunog priključenja, ali dovoljno da ih čvrsto usidri na rubu EU, što ne može zamijeniti punopravno članstvo.

Ukrajinska kriza je promijenila odnos EU prema procesu proširenja i pokrenula ga, što je nada i za zemlje Zapadnog Balkana, koje već godinama čekaju..

Na samitu EU trebalo je konkretnije razgovarati o Sjevernoj Makedoniji i Albaniji, koje su ispunile sve uslove, imaju status kandidata i čekaju na pristine pregovore, ali ih  još koči veto Bugaske. Pad vlade u Bugarskoj ja samo za kratko zaustavio i doveo u pitanje pristup Sjeverne Makedonije i Albanije, koje idu u paketu. Sa Srbijom i Crnom Gorom su pregovori tek počeli, a sa BiH u predsoblju je i Kosovo. I Kosovo je razočarano, jer već 4 godine je ispunilo sve uslove za liberalizaciju viznog režima, ali ga ne dobiva.

Rat u Ukrajini zatalasao je javno mnijenje u mnogim zemljama EU i prisilio je učmalu birokratsku strukturu da se ozbiljnij i odgovornije pozabavi sama sobom. Istina, agresija Rusije je čvršće nego ikad do sad ujedinila zemlje EU, ali na skup način, koji zbog cijene koja se plaća već pokazuije pukotine.

Bosni  se vraćaju njene komšije 

U jednom od intervjua za FTV dr Esad Boškalo, afirmisani ljekar koji živi i radi u Americi, otkrio je nešto, što su i neki od nas zapazili, ali još uvijek s nevjericom, što iznad svega raduje i obećava, a to je da nam se vraćaju ikomšije, zbog kojih je do sad mnogo suza proliveno. Prošlost treba rasčistiti, ali u tome biti pravedan, uporan i strpljiv, uz puno uvažavanje. Bez komšiluka i susjedstva ni Bosna nije Bosna, ni Hrvatska Hrvatska, ni Srbija Srbija… Želimo vrijeme u kojem komšije neće više preskakati avlijsku ogradu i upadati u naša dvorišta, nego ćemo s poštovanjem i u zadovoljstvu razmjenjivati međusobne posjete.

Na opšte uznenađenje, nakon više nesmotrenih izjava, koje su uznemirivale sviju u BiH, predsjednik Hrvatske Milanović lobira za prijem BiH u EU, pa ga čak uslovljava. Osjetno je drugačiji pristup i Srbije. I Vučić je olabavio, da li zbog toga što drugačije misli ili što ozbiljnije shvata. Nakon Janše i njegova non- pejpera, nakon teških Milanovićevih uvreda, nakon Vučićevog plesa sa Dodikom, sve ovo sada djeluje pomalo nevjerovatno, ali ipak  obećavajuće. Sve je veća podrška Poljske, Austrije, Njemačke pa i Mađarske…Kako su se tako nenadno dogodile promjene o kojima se moglo samo sanjati. Odgovor je vjerovatno u tome da bez mira u BiH nema mira u Evropi ili u pitanju – Koliko je u tome iskrenosti a koliko intersa?

Izostala podrška Međunarodne zajednice

Sve više se pitamo je li EU nepravedna prema zemljama Zapadnog Balkana? Ispravnije je postaviti pitanje je li neodgovorna, naročito prema BiH? Ako je iko trebao dati podršku za BiH, trebao je to učiniti OHR i Međunarodni predstavnik. Obzirom da ne čine ništa da uklone one koji sprečavaju BiH na njenom putu, mogli su i bili dužni založiti se kod EU da BiH odobri pridruženi status, uz postepeno ispunjavanje uslova, jer najbolje znaju i najargumentovanije mogu objasniti zašto je to potrebno. U tom prelaznom periodu moglo bi se razgovarati o ukidanju OHR i prestanku rada Međunarodnog predstavnika. Ali Međunarodni predstavnik u ovom veoma važnom trenutku za BiH umjesto da agituje u EU za BiH, on šeta Banjalukom, ulaguje se Dodiku, diže rep političkim skorojevićima i pokušava od njih dobiti podršku za svoj mandat. 

Velika očekivanja od Oktobarskih izbora

Oktobarski Izbori donose promjene, od njih se mnogo očekuje. Ali narod već toliko trpi i u narodu je sve manje strpljenja, da je sve teže čekati dane Oktobra, kako bi mogli osnažiti nadu u bolje. 

Obeshrabrujuće djeluje to što se do sada, a već su skoro dva mjeseca od kada je Izborna komisija raspisala izbore, veoma mali broj ljudi registrovao za glasanje. Mnogi  još uvijek ne vjeruju da izbori mogu donijeti promjenu i da njihov glas može biti jezičak na vagi. Treba ih razuvjeriti, ali kako kad je proces prijave za glasanje iz Dijaspore toliko komplikovan, naročito ako se radi o višečlanoj porodici, da mnogi odustaju. Dobro bi bilo kada bi se u većim centrima na pristupačnom mjestu obezbijedila stručna pomoć. Ako se ne preduzme ništa u tom smislu može se opet dogoditi da od milionske bh dijaspore glasa samo neznatan broj. A to je upravo ono što vladajuća garnitura u BiH i priželjkuje.

Burlington, 2.7.2022                      

Zijad Bećirević

Piše; Mr. Milan Jovičić. Mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin !

Kako to u svome intervjuu za portal Kix.ba izjavljuje predsjednik udru8ženja Srba u Mostaru, gospodin Dušan Golo ; „Tipičan vid izdaje u političkom smislu”, optužujući doktora Milivojevića predsjednika SNSD-a u Mostaru i “autentičnog Srbina “ u Gradskom vijeću grada Mostara.

Upravo je stigla maca na njihova vratanca, jer su svi ti Srbi nebeski Bogom dati, koji pripadaju „ srpskom svetu „ te su u startu zagovarali nastavak svoje propale ideologije veliko srpskih nacionalista sa čelnikom , guslarom Miloradom Dodikom.

Kada smo se mi normalni bosansko hercegovački Srbi, od pok. Radmila Brace Andrića, Ratka Pejanovića, Obrena Loze, Riste Pudara i inih, inače biranih vijećnika u Gradskom vijeću, poslije Dejtona, iskreno zalagali za nastavak normalnog suživota u ovome gradu, dođoše nam ovi konstitutivni i autentični Srbi, koji su stvarali i genocidnu Republiuku srpsku, te nas proglasiše neke rezervne Srbe.

Uostalom, prvi su to definisali u emisijama na TV, Milorad Dodik i vladika Grigorije, te su sve nas Srbe koji su ostali u Federaciji, nisu granatirali sa Podveležja i Čobanovog polja, rušili Mostar i ubijali njegovo stanovništvo, da zanemarimo Sutinu i njihove genocidne radnje i ostatke svoje pogubne veliko srpske nacionalističke ideologije.

Kada smo upravo u post dejtonskom periodu, pok. Braca i moja malenkost sastavili i zahtjevali od jedne grupe Srba da se formira ovo udruženje građana srpske nacionalnosti, u zgradi srpske Prosvjete ( zgrada Svetozara Čorovića tzv. Šantićeva zgrada ), a gospodin Golo je izabran za predsjednika, tada smo ih još upozoravali da se distanciraju od SNSD-a i zlokobne Dodikove politike i svih „ dodikovaca „.

Naprotiv, nisu nas poslušali, nastavili su sa svojim guslama guslati i stvarati sve Karadžićevo, onog zlikovca sa Pala, od nove4 Prosvjete, udruženja Gusala do svoga udruženja, uz pomoć SPC, vladike i popova, od Grigorija do Krulja i inih, nastojeći da eleminišu sve nas Srbe tzv. rezervne i nepodobne za njihovu veliko Srpsku  politiku.

Velibor Milivojević i Dušan Golo (Foto: G. Š./Klix.ba)!

Dakle, sada je došao trenutak da Koordinaciju srpskih udruženja u Mostaru odlučno napustiti SNSD na čelu sa Veliborom Milivojevićem, koji je u decembru 2020. godine sa tadašnje zajedničke srpske liste “Ostajte ovdje” izabran za vijećnika u Gradskom vijeću Mostara.

“ Predsjednik Koordinacije srpskih udruženja u Mostaru, Dušan Golo, u razgovoru za Klix.ba taj potez je nazvao “klasičnom izdajom onoga za šta se Koordinacija Srba u Mostaru zalagala 24 godine”.

“To je tipičan vid jedne izdaje u političkom smislu, a u godinu i po dana mandata koji ima iz sebe kad bi podvukli crtu, narodu ne bi imali šta reći da je novo donio i učinio za bolji položaj srpskog naroda u Mostaru”, / kaže Golo./ .

Nažalost, mlađani doctor, Velibor Milivojević, kažu da je hirurg bolnice u Nevesinju, opijen slavom i lažnom podrškom svoga psihopatskog mentora Milorada Dodika, apriori je prihvatio njihovu pogubnu i rušilaćku nacionalističku veliko srpsku ideologiju, a podržan crkvenim vjerodostojnicima, odletio je u nebesa u visine “ srpskoga sveta “.

Na sramotu i žalost i njegovih roditelja, koji su ga školovali i željeli da imaju sina doktora i šta više već specijalistu hirurga, međutim zaglavio je u prljave političke vode svojih prethodnika i psihopatskih slučajeva, od Miloševića, Karadžića, do Milorada Dodika i njihovih istomišljenika.

Ništa čudno i neobično nije za ovaj grad Mostar, u kojem su se zapravo našli zajednički partneri, agresori i osvajači, ka oi tvorci “ genocidnih tvorevina “ RS I HB, sa čelnicima nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, Milorad Dodik i Dragan Čović.

Postali su koalicioni mostarski partneri, a evidentno je da su to genski srodnici  sa Blajburga i Ravne gore, ostali sui  “ blizanci razarači “ oven am lijepe i jedine  naše domovine  Bosne i Hercegovine.

Zar je danas čudno i kome je nepoznato, da je upravo guslar Milorad ušao u stražnjicu svoga jarana i blizanca Dragana, te da uveliko brine brigu o hrvatskim interesima, jer će sigurnije sačuvati i genocidnu RS ako pored nje bude imao i priznatu genocidnu HB u Hercegovini i njihovom “ stolnom gradu “ Mostaru.

Da li je gospodin Gol oi njegovo udruženje i konačno shvatilo da se od nacionalističke konstitutivnosti Srba u HNK ne živi, jer i dalje ostaju građani “ drugoga reda “a zapošljavanje i nova radna mjesta su isključivo ostala u ovome gradu za koalicione partnere Hrvata i Bošnjaka, odnosno HDZ- a i SDA, bez nužne jednakosti i ravnopravnosti.

Može njihov guslar Dodo sa svojom svitom Srba iz “ srpskoga sveta “ dolaziti samo na rođendane i slične lažne sajamske besjede, svoga veliko hrvatskoga grobara u Mostaru i Hercegovini, orguljaša Dragana Čovića.

Dakle, životno istinsko naravoučenije, da shvate i jedni i drugi Srbi, da je njihovo vrijeme prohujalo, jer u ovome gradu i široj regiji Hercegovine, bez pravih istinskih bosansko-hercegovačkih Srba i neće biti sreće i međusobnog dostojanstva i poštovanja, jer “ dodikovci “ i ti njihovi Srbi neka krenu preko Dedinja i Srbije u Rusku oblast ili u Sent Petrsburg , kod tovarišča Vladimira Putina.

Piše, Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Sve karte su na sonu, što bi govorili kartaloši i okorjeli kockari.

Dugo se čekalo, da licemjerni i lukavi veliko srpsko hrvatski nacionalisti, stranke HDZ i SNSD sa svojim čelnicima, ortodoksnim nacionalistima, kriminalcima i lopovima Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, objave i svoje kandidate za pojedine izborne pozicije.

EVO NAS PONOSNI SMO PARADOM PONOSA

Dostigli smo naše kvazi civilizivano i kvazi demokartsko ponašanje za EU.

BUDIMO JOŠ PONOSNIJI SA NOVIM KUPLERAJEM PREDSJEDNIŠTVA !

Kako je izgledno i znano,i da će nam kandidati upravo biti Bojana Krišto i Željka Cvijanović, dugogodišnje „ darodajke „ svojih mentora, Dragana i Milorada.

Idealno riješenje novog kupleraja, a odakle roba nije  bitno, dok su nam nacionalističke stranke HDZ i SNSD , sa svojim kadrovima na usluzi, slijedi nam i dalje je..čina.

Baš lijepo, što nemoramo više brinuti niti o našem Željku, a niti o Bakiru jer nisu za te radnje sa svojim moralom i godinama, pa neka ih naš Denis mlađani poreda na svoj bosanski način.

Borjana Krišto i Željka Cvijanović !

Koliko je fanscinantno, lukavo, licemjerno i perfidno od njihovih mentora i „ blizanaca rušitelja „ ove nam jedine domovine, guslara Milorada i orguljaša Dragana, javnosti prezentiraju upravo i glavne osobe nositelje budućeg „ kupleraja u Predsjedništvu ove nam države.

Da nije smiješno, čudno i žalosno, sa kandidatima u likovima njihovih „ darodaljki „ Borjane Krišto i Željke Cvijanović, sa ideološkim višegodišnjim nacionalističkim ikonama svojih svetaca i mentora, Milorada i Dragana, čije su i bile desne ruke u svim nedoličnim aktivnostima u rušenju sistema države i njenoga napretka u EU, pitamo se šta to očekivati od njih nešto pozitivno.

Ovi lukavci, kriminalci, lopovi i ortodoksni nacionalisti podmeću nam svoja „ kukavičija jaja „ jer nemaju niti muda a niti smjelosti i hrabrosti da se neposredno kandiduju i pojave na listama za ove najviše funkcije u Predsjedništvu države.

Osjetili su ili konačno i spoznali cjelovitu atmosferu i neposredni animozitet svih birača, da se sa svojim nedjelima urušavanja države, kao partneri i blizanci, sa proruskom mideologijom i genima sa Blajburga i Ravne gore, nikako ne bi mogli junački supsrostaviti niti Željku, Denisu, Vojinu i inim drugim kandidatima sa predloženih listi.

Zato su i našli, žrtvenu janjac u svojim dojučerašnjim uljezima, ulizicama i „ darodaljkama „ Borjani i Željki, koje nemaju niti obraza, niti ljudskoga morala da se kandiduju za ove pozicije.

No znajući da je politika kurva, , a ko je kriv za kupleraj, valjda Mi.

Politika je udaljena od etičnosti, a govoriti o politici i poštenju svakako je neuporedivo.

Istinski se postavlja i pitanje, da li će mo ikada iskorijeniti  politički kurvaluk, vjerovatno ne, ali će mo ga smanjiti kada postanemo svjesni da na izborima biramo ljude koji odlučuju o trošenju našeg novca. Kada shvatimo da je glas jednom ili drugom kandidatu glas za podjelu budžeta od našeg novca.

Nisu li nam naši primjeri svakodnevnice rada i djelovanja naših parlamentaraca, sa većinom znanih osoba najbolji pokazatelj „ kurvanskog ponašanja „ u njihovom radu i odlučivanju.

Zar nam nisu dovoljne činjenice i pokazatelji, njihove sramote i bezobrazluka, neposrednog povećanja sopstvenih plata i pored enormno velikih plata, ili nedostatak morala mi sluha za ukidanjem akciza na gorivo ili PDV-a na osnovne životne namjernice i ostalo slično i aktuelno.

Kao pošteni građanin ove nam domovine, visoki intelektualac i bivši parlamentarac Skupštine BiH U Sarajevu i Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, kao vijećnik i predsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara, sve sam jako dobro i pošteno sagledavao i shodno tome aktivno djelovao, sa punim moralom i potrebama bivše radničke klase, koja me je i birala na ove pozicije.

Međutim, ovom današnjem našem mjavašluku,  i cjelovitom kupleraju odnosa i ponašanja, istih ovih kadrova koje smo i lično birali, kraj se ne nazire niti ga ima, ako zaista na novim kandidatskim listama vidimo iste brojne nemoralne ličnosti.

Neka je to tako, da svi i pocrkamo prije prirodne smrti, to nama svim narodima i građanima treba, jer smo neposredno i odgovorni za stanje i izabrane kadrove.

Bez narodne revolucije, spasa nam nema!

Smrt nacionalistima i sloboda građanima ?

Mogao sam ovo napisati i kao otvoreno pismo glavnom “junaku” ovog osvrta Bakiru Izetbegoviću ali sam odustao od toga iz prostog razloga što sam mu do sada uputio sijaset takvih pisama od kojih nisam nimalo očekivao da će njihov sadržaj i poruke utjecati na njega i da prestane sa višegodišnjim šibicarenjem gdje je umjesto famozne kuglice ispod šibica ni manje ni više Država i njena sudbina. Ali jesam to radio u nadi da će barem dio javnosti konačno shvatiti s kim imamo posla i da i njega i drugu dvojicu jednostavno treba doslovno pomesti sa političke scene i poslati ih na mjesto koje im zbog svih ovih decenija agonije koju su nam proizvodili – na smetljište historije!

Dakle, ovdje ću se fokusirati samo na Izetbegovića koji je nedavno rezolutno odbio poziv Mađara, Orbanovog čovjeka, sada na dužnosti evropskog komesara za proširenje Olivéra Várhelyija da dođe u Brisel 6. jula i skupa sa Dodikom i Čovićem pregovaraju valjda o izmjenama Izbornog zakona (o čemu bi drugom?!). Međutim, Bakir rekao i onda Bakir slagao! Doduše, ne prvi put. Naime, nakon što je obrazložio svoju prvu odluku da ne ide u Brisel rekavši doslovno: “Kao što sam naglasio u svom prvom pismu, format zajedničkog sastanka, na kojem bi u ime BiH prisustvovali predstavnici konstitutivnih naroda, umjesto predstavnika državnih institucija, za mene nije prihvatljiv i drago mi je što ste odustali od takvog formata….”, danas stiže vijest da će dotični ipak ići 6. jula u Brisel na taj sastanak vrijeđajući inteligenciju prosječnog bosanskog čovjeka praveći se kao da samo dan-dva ranije ništa nije rekao, a rekao je suprotno. Pitamo se javno:

  1. U kakvom svojstvu će B.I. pristupiti tom sastanku jer niti predstavlja neki narod u BiH niti Državu?
  2. O čemu će razgovarati sa svojim višegodišnjim koalicionim partnerima i koga će njihov eventualni dogovor obavezivati? Možda njihove poslanike u Zastupničkom domu P.S BiH?
  3. Zna li Bakir Izetbegović ko je Olivéra Várhelyi i čiju politiku provodi u EU?
  4. Da li je i ovim činom predsjednik SDA i kandidat za člana Predsjedništva potvrdio da se u društvu domaćih, regionalnih i evropskih desničara osjeća kao riba u vodi?

…. i tako dalje, i tako dalje…..

Uz ovaj osvrt išao bi i poznati pamflet talibansko-esdeaovskog glasila Stav o “101 razlogu zašto bi trebalo glasati za Bakira Izetbegovića”, na koji je odmah uslijedio odgovor od jednog istinskog i osvješćenog patriote naslovljenog “101 razlog zašto ne bi trebalo glasati za Bakira Izetbegovića…”, ponudivši uvjerljive argumente za to. A ja sada da dodam da je ovaj posljednji gaf tog babinog sina koji će rezultirati njegovim po ne znam koji put sjedanjem za isti stol za Dodikom i Čovićem, daleko od institucija države Bosne i Hercegovine, zapravo prirodni ambijent tog tipa sa Poljina ili iz trezora (kako god hoćete da vam ilustriram tu fizičku datost!), odnosno 102. razlog zašto ne bi trebalo glasati za Bakira Izetbegovića!

Neko je jednom sjajno napisao za Čovića, Izetbegovića i Dodika da su to “ljuti rivali ali vječiti koalicioni partneri…” Da li su donijeli išta dobroga Bosni i Hercegovini i njenim građanima, ne pitajte mene već pitajte ptice na grani!

Bedrudin GUŠIĆ

ČOVIĆEVO JATO

Posted: 29. Juna 2022. in Intervjui

sa Borjanom Krišto 

ulazi u izborni proces za člana Predsjedništva BiH

Nakon duže zagonetne šutnje, izborom Borjane Krišto za kandidatkinju Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ) i Hrvatskog narodnog sabora (HNS) za člana Predsjedništva BiH, ne počinje osipanje, već se dodatno učvršćuje i osigurava Čovićevo jato. Obzirom da svi dosadašnji pokušaji da nametne izmjene izbornog zakona koje bi mu omogućile da bude izabran u Predsjedništvo BiH nisu uspjele, Čović je svoje kukavičije jaje podmetnuo svojoj dosljednoj pratilji Borjani Krišto. Kandidaturom Bojane Krišto HDZ BiH ostaje na istom kolosijeku i nastavlja vožnju u istom smjeru, koji ako se ne zaustavi vodi do teritorijalnog preustroja države BiH.

Borjana Krišto kandidat za Predsjedništvo BiH

Rok za podnošenje kandidadskih lista za oktobarske izbore u BiH prema obavijesti Centralne izborne komisije BIH (CIK) počeo je teći 22. juna, a traje do 4.jula 2022.g.

Nakon što su mnoge stranke istakle svoje kandidate za člana Predsjedništva BiH, konačno se oglasio i HDZ BiH.  Borjana Krišto, dugogodišni akter i sljedbenik politike Dragana Čovića, Čovićeva zamjenica i zamjenica predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, izabrana je za kandidata HDZ BiH i HNS-a za Predsjedništvo BiH. Nju je predložila OO HDZ-e Livno. Ovu vijest objavili se danas mnogi mediji, mada još nema službene potvrde od HDZ BiH. 

Krišto ulazi u utrku sa Željkom Komšićem (DF) za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Time je od kandidature odustao Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović, a iz utrke ispao Dario Kordić, aktuelni gradonačelnik Mostara, koji je uživao podršku premijera Hrvatske Andreja  Plenkovića. 

Stranke okupljene oko HNS (njih 12 ) imale su u opciji pet kandidata, među kojima su pominjani Dragan Čović, Mario Kordić, čelnik HDZ-a 1990 i Gradonačelnik Mostara, Ilija Cvitanović,…Povjerenje HNS-a ponovo je dobila Borjana Krišto, koja je bila kandidatkinja HDZ-e BiH i na izborima 2010-te, ali je izgubila od Željka Komšića. U kojoj mjeri je ovaj put njen izbor rezultat povjerenja koje uživa od Hrvata BiH, a u kojoj pripadnost jatu Dragana Čovića, pokazaće izborni rezultat.

Ko su sve kandidati za Predsjedništvo BiH?

Ovaj put očekuje se velika borba za poziciju člana Predsjedništva BiH. Do sada se prijavilo više kandidata, od kojih je većina iz vladajuće garniture.

Željko Komšić, aktuelni član Predsjedništva BiH, kandidat je Demokratske fronte (DF), a ulazi u trku za četvrti mandat. Njegova kandidatura je i dalje kost u grlu Draganu Čoviću, koji na njoj gradi strategiju o ugoženosti hrvatskog naroda u BiH.

Sada je već izvjesno da će kandidat za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda biti  Bakir Izetbegović (SDA), koji se bori za treći mandat.

Aktuelni član Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, najavio je svoju kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. 

Podsjećamo  na nedavno upozorenje predsjednika CIK-a Suada Arnautovića da će CIK-a Dodiku i Čoviću odbiti ovjeru učešća na oktobarskim izborima, ako visoki predstavnik Christian Schmidt potvrdi da oni krše Dejtonski ugovor i Ustav BiH. Visoki predstavnik g. Schmidt se o tome do sada nije oglasio.

Kako se vidi iz podnesenih prijava, gore pomenuti kandidati su već desetinama godina na političkoj sceni BiH i pretenderaju ostati na vlasti, što znači da se od njih ne mogu očekivati nikakve promjene, ni pomak naprijed. Ipak, ima i nekih pozitivnih najava.

Kandidat opozicije, koju čini Trojka (SDP, Narod i pravda, Naša stranka) i nekoliko drugih stranaka (NES,SBB) iz reda bošnjačkog naroda je  Denis Bećirović (SDP). 

Vojin Mijatović (potpredsjednik SDP) je kandidat SDP-a za člana Predsjedništva BiH u Rs.

Sa kandidaturom Bećirovića u FBiH i Vojina Mijatovića u Rs SDP najavljuju se mogući pomaci i pokazuje da je građanska i evropska BiH ipak moguća.

Borjana Krišto, Čovićeva desna ruka

Bojana Krišto, Ćovićeva zamjenica, je već preko deset godina Ćovićeva desna ruka i “ćuvarkuća” u Čovićevom jatu, u kojem pored ostalih značajnu ulogu imaju Marinko Čavara , dopredsjednik, Marina Pendeš, Vjekoslav Bevanda, Lidija Bradara…  

Borjana Krišto je vladar iz sjene, na ovim izborima kandidatkinja HNS-a i HDZ-a BiH. Čovićeva zamjenica, bila je godinama “slijepi putnik” u Čovićevom jatu, sudionik i akter svih težnji i namjera Čovićeve politike. Čovićeva desna ruka. U vlasti BiH obavljala je više značajnih funkcija. Sa njenim izborom HDZ-a BiH ostaje na istom kolosijeku i kreće se istim pravcem, koji je odredio poglavar HDZ BiH Dragan Čović. Članica HDZ BiH postala je 1995, zamjenica predsjednika stranke od 2015, a od 2007. je bila predsjednica FBiH.

Dugo je trajala šutnja Dragana Čovića, dok nije iznjedrila Borjanu Krišto. Iz nje smo mogli zaključiti dvije stvari: ili mu je išlo sve po planu pa nije bilo potrebe ništa forsirati ili ga je već počeo obuzimati strah od  eventualnog poraza ako se suprostavi Komšiću, koji je po mnogima ne samo izvjestan, već i poželjan…Ako izgubi, Borjana bi po drugi put bila žrtvovano jagnje. Ako pobijedi, pobjeda bi dodatno osnažila Čovićevo jato, spriječila njegov pad, ojačala njegovu političku poziciju i obezbijedila mu veću sigurnost i zaštitu od sankcija, koje mu već duže prijete.

Ćovićev Izborni zakon razorno oružje

Nezadovoljan činjenicom da ne uspijeva nametnuti svoj model izbornog zakona, koji devalvira dostignute evropske vrijednosti, na koji su mnogi u BiH i EU pa i SAD potrošili dosta para i energije, Čović i dalje istrajava na neprihvatljivom, pa čak prijeti  krizom ako ne bude “dovoljno pametnih” da prihvate njegova rješenja.

Aktivnim lobiranjem preko hrvatskog lobija u EU, Americi ali i šire, koje traje već duže vrijeme, a intenzivno zadnju godinu, u sprezi i uz podršku Dodikovih separatista, Čović je učinio sve da građanima BiH nametne izmjene  izbornog  zakona po njegovom modelu, koji ne samo da ne bi vratio građanima otuđena prava utvrđena presudama međunarodnih i domaćih sudova, već bi ih produbio i obespravio. Čovićev izborni zakon je diskriminatoran i za Hrvate, jer reducira legitimitet izbora člana Predsjedništva BiH na tri kantona…Iako je krajnjom uportnošću, uz podršku Zagreba, glasovima delegata SNSD-a i HDZ-a   uspio usvojiti Izmjene Izbornog zakona BiH u Domu naroda Parlamenta BiH, neće mu to biti od koristi, jer po ocjeni većine takve Izmjene ne mogu proći u Zastupničkom domu. Sa ovakvim zakonskim rješenjima ne mogu se implementirati  presude sudova.

Čovićev strah od kandidature

Istrajno podrivanje države BiH, koje traje već desetinu godina, u savezu sa Dodikom i za Dodika i za Čovića, postaje sve više mač sa dvije oštrice. I jedan i drugi počeli su to vrlo ozbiljno shvatati.

Možda je upravo to razlog što seDragan Čović ovaj put nije usudio prihvatiti kandidaturu za Predsjedništvo BiH i ponovo izaći na megdan Željku Komšiću, jer zna ako izgubi – to bi ga politički dotuklo. A nakon poraza mnogima iz njegova jata trebao bi samo korak, da se počnu izvlačiti iz njegova zagrljaja. Iako se potvrdio kao veliki munafik i politički manipulant, kakav se rijetko rađa, veliko je pitanje da li bi se nakon toga mogao ikad oporaviti. Pri tome, ipak, ne treba gubiti iz vida da Čović, mada dobro uzdrman i zaplašen,  još ima jaku podršku ne samo u Hrvatskoj, Evropskoj uniji, već i u SAD od Bidenove administracije, što su ne tako davno aktivno demonstrirali Palmer i Eskobar.

Od uspjeha Borjane Krišto u dvoboju sa Željkom Komšićem na predstojećim bh izborima u mnogome ovisi da li će se Čovićevo jato početi raspadati ili će se još više širiti. Najveći broj građana BiH u tom ishodu vidi šansu da BiH konačno počne disati punim plućima, jer omču agonije koju Čović već godinama drži na vratu države BiH, uz podršku Hrvatske, nekih u EU i Rs, sve je teže podnositi.

Burlington, 29.6.2022                    

Zijad Bećirević 

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Evo ih poštovani sugrađani, sram ih bilo i dragoga Allaha i Boga i ljudi, ove nam siromašne domovine !

U ova teška i nepodnošljiva vremena, kada svakodnevno sve poskupljuje, a penzije i mnoge radničke plate su mizerne, neće da ukidaju akcize niti da smanjuju PDV, ali hoće da povećavaju svoja,  veoma visoka primanja, koja i ne zaslužuju u svome neradu.

Šta drugo očekivati od ustaško- četničkih nacionalista, ali su nerazumni i svi Bošnjaci koji su se našli u ovoj skupini sramnih parlamentaraca, jer su ponizili i svoga Allaha i sve svete knjige, ako ih znaju čitati i poštivati.

Zato, neka ih je sviju sramota, dobro ih pogledajte i zapamtite, kada ih sretnete na ulici da ih pošteno ispljujete i omalovažite, jer ništa drugo pozitivno ne zaslužuju.

Gadovi su i smećari, na sramotu svoga roda i naroda kome pripadaju i svih ovih naših koji su im dali8 svoje glasove.

Svi su oni kriminalci i lopovi, a mnogi među njima su ortodoksni nacionalisti, veoma prepoznatljivi, jer pripadaju rušilačkim strankama, HDZ-u i SNSD-u, koje su dvije izuzetno ekstremne dušmanske stranke, koje je nućno sahraniti i otpremiti u kazamate.

Obraza nemaju da bi se mogli zacrveniti, a sopstveni moral im je nepoznat, jer su ohrezli u svojim bahatim ponašanjima, te više liče na životinjski a ne na ljudski rod.

Neka se srame i svojih porodica, a posebno roditelja koji su ih takve odgojili i društva koje ih je držalo i obrazovalo, bez onzira na njihove ništavne diplome ili bilo kakve druge kvalifikacije.

Ove nacionalističke stranke potrebno je na svakome koraku anatemisati, ignorisati i zanemarivati, a sve druge stranke neka se  poučeni njihovim lošim i neljudskim primjerom ovih suludih  postupaka, distanciraju od njih i njihovih kriminalnih kadrova, bar do oktobra mjeseca.

Svakaqko u oktobru mjesecu građani i narodi ove nam domovine, neka dobro otvore oči, kako bih do temelja sahranili, te ih vječno poslali u totalni zaborav, a dragi Bog i Allah nek im na onome svijetu obezbjede odaje pakla i džehnema, jer su ovozemaljski i bijelosvjetski đavoli.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Poštovani sugrađani ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, sa neizmjernim cinizmom i bezobrazlukom od strane vlasti i tobožnjih naših prestavnika u parlamentima entiteta i države.

Dok smo iz dana u dan sve siromašniji i bijedniji, posebno određene kategorije naših građana, dotle nam naše izabrane „ guzonje „ i nacionalisti lagodno uživaju sa svojim planetarnim primanjima.

Briga za njihove sugrađane je minorna ili jadna i zlokobna, dok nam akcize i pdv, stalno rastu, jer ovi nam isti dušmani, kriminalci i izabrani lopovi ne žele ukinuti iste ili smanjite stope na neku razumnu mjeru.

Upravo nam ove naše ortodoksne nacionalističke stranke sa njihovim kadrovima u vlasti svih nivoa, urušavaju naše dodtojanstvo življenja, a mi to podnosimo, trpimo i suludo razmišljamo da im možda  u oktobru sudimo.

Ako istinski ima nekih nebeskih sila i idola, bio gospod Bog, dragi Allah ili svi drugi sveci ili vile, kojima se3 molimo i veličamo ih, u njihovo ime i naše molbe trebaju uslišiti i svakome građaninu koji daje glas bilo kojem kandidatu ovih nacionalističkih i dušmanskih stranaka, HDZ-u i SNSD -u, ruke im se istoga trena počele sušiti.

Da ih kao takve bogalje i invalide susrećemo na našim ulicama, tržnicama, pijacama i prodavnica te shvatili i prepoznavali naše dušmane.

Sramotno je, krajnje cinično i veoma drsko izjavljivati da su kočničari ovih procesa odlučivanja neki „ nepoznati iz Sarajeva „ ako je nama jasno i očigledno da to čine parlamentarci nacionalista HDZ-a i SNSD-a sa njihovim čelnicima, guslarom iz Laktaša i drvosječom, kako ga naziva i gospodin Šmit, Miloradom Dodikom, te Dragan Čović, „ grobar svih Hrvata Hercegovine i grada Mostara „ sa svojim ulizicama i uljezima.

Dobro ih je definisao i naš Meša Selimović, da su to zaista najgori ljudi ;

“ Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji,

najpokvareniji.

Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost”./ Meša Selimović /.

Kako to izjavi Stjepan Mesić / intervju / ;

„ Dva najistaknutija razbijača BiH su Milorad Dodik i Dragan Čović. Oni su plesni par u argentinskom tangu. Ne zna se ko vodi taj tango, ali njih dvojica plešu, ne bi li razbili BiH,. Međunarodna zajednica treba učiniti ono što su nekada radili međunarodni predstavnici. Ako se neko ne pridržava pravila, isključuje se iz igre. Ako neko igra nogomet i loptu hvata rukom, ide van iz igrališta. Ako neko u politici razbija BiH, mora ići van politike. Međunarodna zajednica mora napraviti nešto i na tom polju“ .

„ Blizanci razbijači „ Bosne i Hercegovine, njeni uljezi i ulizice, ortodoksni nacionalisti i najveći domaći kriminalci i lopovi, koji sramote i svoj narod, ali su za lične interese pronašli i svoj boravak u luksuznim vilama na Dedinju, Pantovčaku, Mostaru, Laktašima i gdje ne više.

Da li će ih sustići pravedna kazna ili će ih tovarišč Putin povući i smjestiti u svoje odaje u Moskvi ili Sant  Peterburgu, ostaje da se nadamo.

Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović ustvrdio je kako su „kočničari iz Sarajeva” najodgovorniji što Bosna i Hercegovina nije dobila kandidatski status za članstvo u Europskoj uniji.

Međutim, našoj javnosti je veoma znano da su upravo ove nacionalističke i razbijačke stranke, HDZ i SNSD sa svojim čelnicima, razbijale sve parlamentarne napore da se usvoje mnogi od vitalnih zakona, koji bi nas sigurno približili statusu kandidata za EU.

Isto tako, poznato je da su isti osporavali i Inckov zakon o negiranju genocida, kao i sve prijedloge ukidanja akciza i smanjenju PDV-a .

Bilo kako bilo, mi građani ove nam jedine i voljene domovine Bosne i Hercegovine, vjerujemo da će mo još nekako izdržati do mjeseca oktobra, sa svojim obnovljenim čipovima u sospstvenim memorijama prisjećaće mo se svih zlodjela, ovih naših „ glodara i dušmana „ te će mo svoj glas podariti novim sbagama, istinskim patriotama i brižnicima podjednako i ravnopravno svim narodima i građanima, zajedničke nam domovine Bosne i Hercegovine.

Iako godinama množe se stotine primjedbi,kritika, intervjua u javnim glasilima na štetno djelovanje IVZ BiH, koja je stvorila vjersku i političku simbiozu sa SDA pol.strankom i na kraju što rezultira da je IVZ dovela se u stanje narodne osude, pa skoro i na stub srama.Zašto? Pa upravo iz razloga zbog kojih su se brojne političke stranke i njihove vođe, iz dobrih ili loših namjera, ušle u koalicijske suradnje sa SDA našle u istom položaju.Zapravo sve se isto desilo i jednim i drugima, još jedino je nedostajalo hapšenje lidera IVZ(imama), sa pravim ili lažnim optužbama , što se desilo pol.strankama koje su otkazale suradnju sa  SDA.Dok su bili u suradnji nije bilo krivičnih postupaka.

No, svako pravilo ima izuzetke.IVZ je pojačala suradnju sa SDA u kritičnim momentima po našu domovinu.Najbolje pokazuje to upravljačka struktura jednih i drugih, koja je nažalost u političkoj simbiozi.Pa najviše upravljačke funkcije u IVZ davno je preuzeo kadar SDA i obratno .Tako da imami s mimbera pozivaju na glasanje isključivo za SDA, a imam Fahdove džamije, ćak to metaforički naziva “vezanjem uz Allahovo uže”. No sve je iznenadilo da su povezani i kroz ekonomsko-koruptivne radnje, i eto rezultat isti , već imami su optuženi za krađe, bespravnu prodaju vakufa i sl., zasada naravno samo u inozemstvu, jer tamo zakoni su za sve jednaki.

Prvi i drugi su ovim neprirodnim i nažalost u često slučajeva politički pogrešnim stavovima upućivali na onu poznatu floskulu Alije Izetbegovića “pa Bosna nije kumir da joj se klanjamo”,niti treba da bude vječna. Šta tek da misle o EU?                                                                                                                      Jesu li svjesni koliko se sam jedan vjernik ponižava u svom pretjeranom javnom podržavanju određene političke stranke, a kudeći druge i smatrajući ih zabludom.

Stiće se dojam kao da podržava iman(vjera) ,  a negira kufr, kao da uzdiže Kur'an i Sunnet, a dokazuje pogubnost mnogoboštva i nevjerstva. Kao da je ovo doba pojave Islama, prije više stoljeća. Već u javnosti je dokazano da IVZ izdaje fetve koje nemaju podlogu u vjeri, zbog materijalnih interesa, pa  i obraćanje imama podržavajući SDA bez ikakvih kritičkih osvrta o korupciji, suradnji sa onima koji ne žele državu BiH, potvrđuje narodnu izreku “ s kime si, takav si”.

Neshvatljivo i neprihvatljivo , sa stajališta Kur'ana i Sunneta, da oni koji se pozivaju na Allahove riječi , i sunnnet Poslanika , , uzdižu određene političke stranke na stepen koji im ne pripada, jer iste nisu mjerilo ićijeg imana, a zbog njih se raspravljaju, u ime njih vole i mrze i zbog njih prekidaju porodične veze, što je bila pojava u prvim danima Islama samo prema onima koji su odbijali slušati roditelje, osim u slučaju da odbiju izjašnjavanje u pogledu vjerskog pripadanja. 

Mr. Muharem Krzić

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Franjo Tuđman je odlikoivao babu, našeg predsjednika Aliju Izetbegovića, kao i Ejupa Ganića i Harisa Silajdžiča, dakle našu vladajuću elitu .

Dakle, lukavi latin Franjo je znao i sa predomišljajem, nužno je nagraditi ove čelnike naše domovine Bosne i Hercegovine, od agresora sa zapada, kako se na vrijeme isti ne bi dosjetili tužbe međunarodnom sudu u Hagu za njihovo agresorko djelovanje i UZP koji su izvršili sa svojim bojovnicima i uticajnim čimbenicima.

Istina je, da se docnije i digla velika panika, zašto i babin sin Bakir nije na vrijeme pokrenuo tužbu protiv Srbije za genocidne radnje na našoj teritoriji, kako bi se zaboravila i zataškala ova tužba i protiv naših susjeda iz „ bratske „ Hrvatske.

Svakako su i velike zasluge Franjine i njegovih elitnih  kadrova HDZ-a, kao i bojovnika HV i HVO-a, za uzurpaciju i mnogih firmi u Hercegovini, kao Aluminija, Sokola , Elektroprivrede, Šuma i inih, kao i okupacija gradova, od Mostara, Čapljine, Stoca i sve do Neuma.

Kako to i reče njihov otac nacije Franjo Tuđman, godine 1997 u aprilu, prilikom pokretanja proizvodnje u Aluminiju; „ Aluminij i ovi prostori u Hercegovini su interes Republike Hrvatske „.

U tome su mu pomagali HDZ-ovi kriminalci i lopovi, od Brajkovića, Bradvice, Čovića, Galića i brojnih njihovih saradnika i dokazanih uzurpatora i mešetara.

Isto tako, brojni „ babini „ kadrovi u vlasti ove nam poharane gomovine, iz redova Bošnjaka i stranke SDA, činili su velika zla u kriminalnoj kooperativnoj saradnji sa kadrovima HDZ-a, od Bičakčića, Brankovića, Hadžipašića do Nikšiča i Novalića sa njihovim ministrima u vladi Federacije.

Svakako, ponajveće ustupke u tajnovitim međusobnim dogovorima sa Draganom Čovićem i koalicionim partnerom u vlasti HDZ-om, činio je to „ babin sin „ Bakir Izetbegović.

Bezbroj je njegovih nedjela učinjenih na štetu građana i države nam Bosne i Hercegovine, ali jedno od posljednih svakako je tajnoviti sporazum o Mostaru.

Ovim sporazumom, grad Mostar je prepušten HDZ-u u svim domenima vlasti, od gradonačelnika, do komesara policije sa brojnim ,indtitucijama vlasti.

Pokušao je Bakir Izetbegović, u nekoj od kafana, sa svojim vječitim partnerom Deaganom Čovićem nametnutu i famozni izborni zakon, kako bi obezbjedio svome orguljašu i trajnu fotelju u Predsjedništvu BiH.

Međutim, kako su se na vrijeme „ duhovi „ uzburkali na vrijeme, Bakir to više ne priznaje i povlači se od obećanja iz sporazuma, a vruć krompir i dalje servira svojim partnerima iz opozicije i međunarodnoj zajednici.

Bakirov partner u vlasti, Dragan Čović kao blizanac rušilačke dvojke sa svojim pajdašem Miiloradom Dodikom, prepustio je svu brigu hrvatskih interesa ovom uljezu u njegovu stražnjicu ( vidljivo na slici ) radi  vaskrsnuća Herceg Bosne i lakšega očuvanja i svoje genocidne tvorevine Republike srpske.

Dok guslar Mićo u Draganovom dupetu traži interes Hrvata, dotle mu orguljaš Dragan čuva agresijom stečene mostarske ulice svojih predaka i ustaških doglavnika, slika je i prilika velike koalicione saradnje četničko- ustaške ideologije, njenih izvršilaca.

Zato i danas u vlasti, „ babinom sinu „ Bakiru ništa ne smeta, čak i veoma godi godinama od Dejtona do danas, da čuva i razvija dobre kuloarske, kafanske, rođendanske i druge brojne susrete i odnose, sa ovim dokazanim „ rušilačkim tandemom kriminalnih blizanaca „ i da je koalicioni partner stranački, SDA, HDZ i SNSD, sa ortodoksnim nacionalistima?Da li sada Bakir istinski i traži selama po džamijama, kako to nedavno reče dok su pune biće i selama,kako bi obezbjedio svoju glasačku mašineriju, te sa svojim dugogodišnjim partnerima u vlasti Draganom i Miloradom, sjeo u fotelju člana Predsjedništva BiH.

Kako to nedavno na TV Face u intervju izjavi „ heroj sa višegradske brane „ Murat Šabanović; „ da je SDA i Bakir, veliko naše zlo „iako ga već masovno atakuju i omalovažavaju i njegovi saborci, da li ostaje i nama svima da se molimo i Bogu i Allahu, da niti u jednom slučaju ova naša dokazana „ rušilačka trojka „ ne dobije naše građanske glasove u oktobru mjesecu.

AUTORI MONOGRAFIJE FK “BORAC 55”

Emir Tabaković, Nihad Krupić, Zijad Bećirević

Dana, 12.06.2022

TO SE JEDNOM RAHMETLI OMERU POBRIĆU NE BI DESILO!

Prije svega, sa velikim guštom i principjelnošću objavljujem ovo saopštenje trojice bosanskodubičkih divova od pera. Neki od njih su i kao nogometaši zadužili taj sport u prelijepom gradiću u donjem toku rijeke Une, kasnije i kao sportski radinici. A neki i kao kroničari jednog vremena u Bosanskoj Dubici. A sve trojica su i danas itekako aktivni i svu svoju energiju, znanje i entuzijazam dijele ne samo sa bosanskodubičkom, već i bh. javnošću.

Helemnejse, dotakla me je priča koja je predmet ovog saopštenja jer ni meni neke epizode u bitstvovanju bosanskodubičkog “Borca” nisu strane. Naprotiv! Neću sada prepričavati niti komentirati razloge koji su trojicu autora Monografije nagnali na potez odustajanja od vlastitog djela koje u cjelosti nije moglo proći neke mazohističke barijere, ali hoću povući jednu paralelu, iz vlastitog iskustva. Dakle, prije nekih 20-ak godina obratio mi se rahmetli Omer Pobrić sa željom da napišem pogovor za njegovu ediciju “Banjalučki sevdah u vremenu” na temu onoga što se desilo u Banja Luci 1992-1995. Tim povodom mi je ispričao da je imao otpor u Institutu sevdaha, čiji je bio osnivač, jer su mu govorili da tako nešto “ne treba biti dio te edicije jer je sevdah u pitanju…” Gromada od čovjeka i bosnoljuba, rahmetli Omer, im je uzvratio: “Mora da ide i ta priča jer ja ne mogu objaviti niti jedan tekst sevdalinke, a kamo li 101 koliko će ih kasnije činiti ta edicija i u kojima /sevdalinkama/ se spominje Banja Luka ili njeni toponimi, a da se pravim da se u njoj ništa nije desilo…Znamo da se desilo…” I bilo je kako je rahmetli Omer tražio….

Bedrudin GUŠIĆ

Evo sada Saopštenja:

Obavještavamo donatore, sponzore, dubičke građane koji su donirali svoja sredstva i svojim prilozima učestvovali u pripremi Monografije FK “Borac 55”, kao i širu javnost, da povlačimo svoj tekst Monografija FK “Borac 55”, koji smo Odboru dostavili prije godinu dana (12.04.2021.g) i prekidamo svoju saradnju sa Odborom, koji nije ispunio svoj zadatak. Monografija je ispisana na 535 strana, a sadrži 435 fotosa. Za godinu dana Odbor nije stigao verifikovati tekst, štampati ga i pripremiti za promociju. Tek nakon godinu dana, 27. maja 2022.g., Odbor nam je dostavio izmijenjenu verziju teksta, koju smo i pored našeg neslaganja u mnogim segmetima ipak prihvatili i uz manji dodatak i korekcije vratili Odboru da ga verifikuje i prosljedi na recenziju. Od Odbora ni nakon toga nismo dobili nikakav odgovor, ni da se tekst prihvata niti odbija, osim nezvaničnog usmenog saopštenja “da je iz teksta izbačen dio koji govori o geografiji i politici”, na kojem smo mi autori insistirali da mora biti sadržan u tekstu Monografije. A samo taj dio od 500 strana teksta, sadržan u slijedeća dva pasusa, govori o broju stanovnika u Dubici po popisu iz 2013. i o tome da Bošnjaci i Hrvati iz Bosanske Dubice nisu otišli na izlet, već su izbjegli ili protjerani: 

“U vrijeme raspada Jugoslavije 1991.g. na području dubičke opštine živjelo je 31.606 stanovnika, od čega 13.606 (43,3%) u gradu, a 17.926 (56,7%) u 61 seoskom naselju. Po popisu iz 2013.g. u opštini živi 21.524 stanovnika, od čega 10.544 (49,0%) u gradu i 10.980 (51,0%) u selu. Strukturu stanovništva čine Srbi 18.670 (86,7%), Bošnjaci 2.168 (10,1%), Hrvati 273 (1,3%) i ostali 413 (1,9%)”.

“Tokom agresije na BiH 1992-1995. iz Dubice je protjerano i izbjeglo oko 7000 Bošnjaka i oko 700 Hrvata , od kojih se do sada vratio samo neznatan broj”. 

Nezadovoljni sa takvim odnosom Odbora prema nama autorima i zadatku koji su primili, bili smo prisiljeni 29.05.2022.g Odboru Monografije poslati obavijest da povlačimo naš originalni tekst od 12.4.2021. i prekidamo dalju saradnju sa Odborom. Ni nakon toga Odbor se nije oglasio preko službene stranice, već nam je koordinator Odbora 1.6.2022. preko FB najavio mogući sastanak sa Odborom. Kako se to nije dogodilo koordinator je novom obavijesti od 10. juna preko FB nagovijestio mogući sastanak Odbora u narednih 7 dana, što je ne samo neozbiljno već i krajnje neodgovorno.

Glavni razlog našeg povlačenja je to što je Odbor bez znanja nas autora i bez naše saglasnosti preko neovlaštenih osoba mijenjao naš originalni tekst, dopisivao, mijenjao i izbacivao dijelove teksta, što je po Zakonu o autorskim pravima nedopustivo i kažnjivo. 

Zbog naše odgovornosti prema javnosti svoju odluku objavićemo naknadno i u posebnom širem Saopštenju, u kojem ćemo detaljnije obrazložiti razloge zbog kojim smo povukli tekstove i zbog čega ne želimo pod ovim okolnostima nastaviti dalju saradnju sa članovima Odbora “Monografije FK Borac 55” Bosanska Dubica,

Ovu Obavijest objaviti na internoj i eksternoj stranici Monografija FK “Borac 55” Bosanska Dubica.

                                                      Autori Monografije

                         Emir Tabaković, Nihad Krupić, Zijad Bećirević

Helsinški bilten br. 162

Posted: 21. Juna 2022. in Intervjui

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

SMRT NACIONALIZMU, SLOBODA NARODU !

Svi mi griješimo naše plemenite duše iz ranijih vremena, pa i Gospod Bog koji nam na zemlju posla  svoje izaslanike, kvazi svece „ udružene rušilačke blizance „ guslara Milorada i orguljaša Dragana.

Poštovani i uzoriti Papa Franjo, isto tako radi njih griješi svoju plemenitu dušu, te je primoran i da ih opsuje mimo svoga uvjerenja i poštovanja svih Božijih poruka.

Ne samo da su se izopačili ovi vjerski vjerodostojanstvenici, već Bože nam pomozi, njihovi vjernici i nevjernici, veliki nacionalisti sa mnogim skrivenim „ crvenim knjižicama „ te zauzeše i prve redove na Bogosluženjima, misama i džumama.

Kako to i reče, poštovani Papa; „ Nikada više vjere, a manje vjernika jer su i nevjernici zauzeli njihova mjesta „

Nikakvo čudo nije i pojave, da su se mnogi nevjernici, konvertiti, veliko srpsko hrvatski nacionalisti, kriminalci i lopovi, sa svojim funkcijama i nedjelima iz prošlosti i sadašnjosti, u svojim razmišljanjima i pokretima, pretvorili u „ horoze na dimnjacima „ okrećući se kako vjetrovi duvaju.

Svi njihovi idoli i ideali, od Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana sa Bobanom i Karadžićem, te fantomskim genocidnim tvorevinama RS i HB, zalutali su i našli svoje utočišće u suludim razmišljanjima i glavama njihovih sljedbenika i nasljednika, udruženih „ rušilačkih blizanaca „ Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Ojadili su svoje narode, postali su njihovi grobari, lično su se veoma obogatili, a njihove željene nakane sa tvorevinama polako tone i očekivati je i njihove konačne smrtovnice za sva vremena.

Vjerovati je, da im i njihovi „ vučići, zokini i putinovci „ neče moći pomoći, da nastave putevima kojima su krenuli, a vjetrovi poput „ cunamija „ totalno će zaokrenuti njihove sulude glave i misli.

Svi njihovi fašističko-rusko-ustaško- četnički uzori, na njihovom tragu razmišljanja i razornoga djelovanja, na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, ostaće suludi i neostvareni snovi,koji će se poput mjehurića sapunice raspršiti.

Od oktobra 2022 godine, građani će nam pomoći, da riješimo našu sudbinu, udostojimo i odbranimo našu domovinu Bosnu i Hercegovinu od svih uljeza, dušmana, rušitelja i nacionalista.

„ Zemlju i domovinu koju volimo, našu jedinu Bosnu i Hercegovinu, sa čovjekom za kojim idemo na ovome putu, sve naše neprijatelje će mo sa šakom da zgromimo „

SMRT SVIM NAŠIM NACIONALIZMIMA, SLOBODA NARODU !

Gospodine Çavuşoğlu!

Vašu posljednju posjetu zemljama zapadnog Balkana smo propratili sa zabrinutošću i smatramo je opasnom po našu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Posebno smo sa zaprepašćenjem akceptirali vašu izjavu datu povodom posjete Hrvatskoj kada ste rekli da se nadate da će se “Bošnjaci i Hrvati dogovoriti oko Izbornog zakona..”

Dakle, nemate pravo smatrati nas teritorijem na kojem žive neka plemena sa poglavicama, već imate obavezu da nas smatrate neovisnom i međunarodno priznatom državom koja ima svoje institucije u kojima se, kao i u drugim zemljama, uključujući i vašu, rješavaju sva bitna pitanja po državu i njeno društvo, te poštujete njen suverenitet.

U svjetlu te Vaše izjave o ‘dogovoru Bosnjaka i Hrvata o izbornom zakonu’, koju ste dali u Zagrebu i mi Vama poručujemo da se nadamo da ćete postići isti takav dogovor sa Kurdima u Turskoj. I, obzirom da ih procentualno ima više od Hrvata u Bosni, da ćete im dati ista ona prava i ovlasti da blokiraju Tursku kad god to požele, baš kako bosanski Hrvati rade već godinama. Nadamo se da ćete im dati isti izborni zakon kakav Hrvati traže u našoj državi, te teritorij (posebnu izbornu jedinicu) i da ćete pozdraviti to da se sve odluke o pitanju Kurda u Turskoj donose u gradu Sulaymaniyah, Irak. 

Pretpostavljamo da je Vaša posjeta regionu priprema za trilaterarnu konferenciju kojoj bi vaša zemlja bila domaćin, a na kojoj bi sudjelovali predsjednici Hrvatske i Srbije, kao neki nazovi sponzori, te samozvani lideri tri bh. etnikusa. Ni ne pomišljajte na tako nešto jer, kako rekosmo, imamo institucije gdje se rješavaju i takva pitanja i, što nije manje važno, i Srbija i Hrvatska su bili agresori na našu zemlju 1992-1995., a vaša zemlja je svojevremeno bila i agresor i okupator naše zemlje, što nas je debelo koštalo jer smo vam vazda služili za potkusurivanje i trgovanje našim teritorijem (dali ste 6 bosanskih nahija Srbiji, kojoj ste vazda činili ustupke, kako onda, tako i danas).

Dalje, predstavljate se kao prijatelj Bosne i Hercegovine a samo nekoliko dana prije Vaše turneje po zemljama zapadnog Balkana primate u audijenciju Milorada Dodika, negatora presuđenog genocida u Srebrenici i političara koji godinama čini sve da rasturi Bosnu i Hercegovinu, koju čak ni ne priznaje! Tako nešto prijatelji prijateljima ne rade! Podsjetili bismo vas na sljedeću izreku: prijatelj moga neprijatelja je moj neprijatelj. 

Prava je prilika da Vas i javnost podsjetimo da ste nas doslovno prodali prije 144 godine Austriji, o čemu svjedoči i ovaj dokument kojeg prilažemo.

Isto tako, niste se kao država potrudili da nam pomognete u vrijeme brutalne agresije na našu zemlju ranih 90-tih.

Podsjeticemo vas i da je Ankara ‘rodno mjesto’ entiteta RS-a! 

Vrlo je simptomatično da je na sahrani Franje Tuđmana, za kojeg je Haški tribunal presudio da je bio na čelu UZP-a u Bosni,  prije više od 22 godine jedini od stranih državnika bio tadašnju turski predsjednik Sulejman Demirel. Vaša posjeta Zagrebu i izjava koju ste dali o ‘dogovoru Bosnjaka i Hrvata o izbornom zakonu’ dokazuje kontinuitet te turske politike. Jer, izborni zakon koji Hrvati traže u našoj državi nije ništa do nastavak politike presuđenog UZP-a. 

Dalje, investirate najviše u Srbiju a najmanje u Bosnu kada je riječ o zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije. Agresorima na našu zemlju dajete pare i time im pomažete da nas destabilizuju. Zapravo, i vi nas svojim političkim potezima politički destabilizujete! 

Uvijek govorite o ‘teritorijalnom integritetu’, ali suverenitet naše države ni ne spominjete! Nikad niste donijeli Rezoluciju o presuđenom genocidu u Srebrenici! Tako da je zdravom razumu teško sagledati na osnovu čega tvrdite da ste nam prijatelji! Djela govore daleko više od riječi. Govor je jeftin, a bezvrijedan kad nije popraćen djelima. 

Da, sreli ste se u Sarajevu i sa Bakirom Izetbegovićem, nazvavši ga veoma nediplomatski svojim bratom. Pa ako ga takvim smatrate, povedite ga slobodno sa sobom i ne vraćajte nam ga nikad – za boljitak Bosne i Hercegovine i nas, njenih građana.

Mogli bi nabrajati još puno primjera koji svjedoče da Vaša zemlja vodi destruktivnu politiku prema našoj domovini i da nam niste prijatelji. Zato, dalje ruke od Bosne i Hercegovine i ono što pokušavate s našim neprijateljima, domaćim kvislinzima i izdajnicima uraditi, uradite to u svojoj zemlji: dajte Kurdima ono što Čović i Plenković traže u Bosni, a vi to podržavate!

U ime preko 58.000 članova FB grupe “Zahtjev za povratak u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine”:

1.Bedrudin GUŠIĆ, slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu (Boston, USA)

2. Dženana DELIC, penzionisana profesorica poslovnih studija i prava (Velika Britanija)

3. Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni bh. novinar (Kanada-BiH)

Piše; Mr. Milan Jovičić. Mostarski Sarajlija, Bosanac !

Riječi su uvaženog predsjednika PMP (prve mostarske partije ) sa svečane skupštine iz Mostara.

Jednoglasna podrška poštovanom Denisu Bećiroviću kandidatu za člana Predsjedništva BiH !

Impresivno je bilo, veoma profesionalno organizova svečanost sa scenarijem i sadržajem najvišeg nivoa profesionalnosti.

Naš Saša sa uvodnom pjesmom uz gitaru “ Moj Mostar “ kao i uvažena voditeljica programa Maja, dali su svu svoju profesionalnu umjetničku raskoš, te nas na dostojanstven i veoma prijatan ambijent uveli u cio tok sadržajne, veoma uspješne, upravo svečane skupštine, za njihovu 8.godišnjicu postojanja i djelovanja.

Bio sam lično veoma počašćen i ushićen, sa nabojem podosta emocija, kao njihov dugogodišnji” fan i simpatizer”, kojeg redovno pozivaju u ovakvim i drugim prilikama.

Upravo sam se osjećao kao riba u vodi, kao stari veoma obrazovani i iskusni visoki intelektualac, professor i poliglota, nekada veoma aktivni društveno politički aktivista, kao parlamentarac Savezne Skupštine u Beogradu i Republičke u Sarajevu u vremenu druga Tita.

Kao građanin ovoga grada i njegov birani vijećnik u dva saziva vijećnika Gradskoga vijeća i njegov predsjednik u jednom mandatnom period, postao sam izvrsni poznavalac svih društvenih kretanja u gradu i šire, a posebno veoma aktivni živi svjedok sa napisanim preko hiljadu objavljenih kolumni i sadržaja, sa istinom i samo istinom.

Upravo, kako to reče u svome uvodnom obraćanju i naš ugledni i poštovani predsjednik Semir Drljević, da Sloboda nije jeftina, nisam nikada htio da slobodu svoje riječi i ličnog izražavanja podredim bilo kakvim uticajima, bilo pozitivno ili negativno, nisam niti pomišljao da postanem aktivni član ni ove niti drugih stranaka, ali sam ostao njihov vjerni simpatizer.

Istina je, da je partija lokalnoga karaktera, ali je njihov prihvatljivi moto; “ Razmišljajmo globalno, ali djelujmo lokalno “.

Kako to reče predsjednik Semir Drljevič- Lovac, ratni komandant za odbranu Mostara i šire regije Hercegovine, čovjek i ljudina, veoma popularan i uticajan među mostarskom rajom, radi svojih principa i stavova; “ Od svog osnivanja 2014. godine, do danas naš slogan je ima nas što smijemo, što praktično znači da smijemo živjeti van ovog režima. Ta smjelost jako puno košta, ali nikad i nigdje nećete čuti ni ti pročitati da je sloboda jeftina“ / istakao je Drljević/-

Isto tako predsjednik Drljević ističe ; “ Prva Mostarska Partija svojim princima ukazuje na to da je jedino ispravno političko djelovanje ono koje ide u korist građana i građanki. Kao i to da za njih partiotizam predstavlja pravnu državu, ljudska prava i demokratiju” što su i  osnovni principi djelovanja ove partije.

Partija lokalnog karaktera, izrasla iz raje mostarskih mahala, odakle su  ranije godinama u vremenu fašizma izlazili i isticali se i naši “Skojevci “ i postajali i narodni heroji.

Raja koja voli svoj grad Mostar i svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, te svojim znanjem i umjećima, društveno političkim angažovanjem neposredno kroz ovu partiju, ući će vremenom u cjeloviti system vlasti, prije svega u gradske institucije od Gradskog i kantonalnog vijeća i skupštine, a zatim i u druga prestavnička tijela i parlament Federacije i državnog nivoa.

Kada je upravo riječ o mostarskoj raji, prisjetih se i prije neku godinu sljedećeg događaja, u našoj donjoj mahali ova raja je svečano otvarala i spomen sobu svojim borcima i braniteljima.

Bilo je više i govornika, kao i Željka Komšića, člana Predsjedništva BiH, ali mi je ostao u sjećanju izuzetno upečatljiv i pravi govor, naše mostarske legend bivšeg gradonačelnika grada Safeta Oručevića, koji je rekao ; “ Raja moja draga, ovdje su nas granatirali sa desna, pokazujući na Velež planinu, četnici, a sa lijeve strane sa brda Hum su nas granatirale ustaše, ostali smo i opstali “?

Bravo, dakle uvijek za sve događaje i slučajeve treba nazivati pravim imenom , jer je lažno i sramotno za uništenje Partizanskog spomenika spominjati neke “ vandal ili huligane “ kada mostarci znaju, da je to nedjelo nacionalističke ustaške mladeži HDZ-a u ovome gradu Mostaru.

Uz izvinjenje mojojh raji mostarskoj sa ove svečanosti, ubaciti i ovo na znanje svima.

Kako je bilo veoma prijatno brojnim delegatima i gostima, u početku saslušati i pjesmu “ Moj Mostar “ u izvedbi našeg Saše, zatim u  uvodnom i svečanom obraćanju već stasalih naših mlađanih snaga, zastupnice u Skupštini HNK Selme Sefić i vijećnice u Gradskom vijeću Mostara Adele Gosto, koje su upravo i govorile o principima  principima rada PMP-a, kao i o njihovim prvim utiscima izabranih i veoma angažovanih aktivnih prestavnika ove partije.

Bravo i samo tako naprijed, a kako nam reče u svome obraćanju predsjednik Drljević, da će ih biti još mnogo više mlađanih, te će se i partija podmlađivati, a ovi stariji će im prepustiti i dalji uspješan život, rad i vođenje partije.

Kako je i sama Skupština imala svečarski karakter, ovom prilikom se i nije pričalo mnogo o politici i društvenim zbivanjima i neprijatnim događanjima u samome gradu Mostaru, kao recimo o nedavnom vandalskom činu uništavanja Partizanskog spomenika u gradu, o ulicama gradskim sa nosiocima nacionalističkih imena doglavnika ustaša, o problomemi o policijskom ustrojstvu i novom zakonu i mnogim drugim aktuelnim pitanjima i problemima, što će biti svakako tema svih narednih skupova.

Uz želju i zahtjev predsjednika Drljevića, Skupština je jednoglasno izglasala podršku kandidature za člana predsjedništva Denisa Bećirovića.

Uslijedila je i prijatna zakuska i ćaskanje svih prisutnih učesnika skupštine i restoranu Narodnog pozorišta.

Iskrene čestitke predsjedništvu PMP-a i njenom predsjeniku , slavnom komandantu Lovcu, kao i svim delegatima.

Naprijed u nove naše građanske pobjede.

,

Piše, Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

U ovim našim tmurnim i sudbonosnim vremenima, u predizbornom periodu, naše rezonovanje i nužne aktivnosti nisu nikakvo adekvatne ovakvoj situaciji u cijeloj državi.

Primajući ka znanju da nam je vlast svih ovih godina u postdejtonskom periodu bila zločesta, turobna, režimska, kriminalna, u sopstvenom interesu njenih brojnih kadrova iz ortodoksnih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, kao i njihovih partnera na državnom nivou velike nacionalne kod Bošnjaka SDA i manje, recimo jedine probosanske i patriotske u vlasti DF-a.

Iako stranka SDA sa Bakirom Izetbegovićem na čelu iste, nije ranga i nivoa ortodoksnih nacionalističkih stranaka  kod Hrvata HDZ-a i čelnika Dragana Čovića, kao i kod nacionalističkih Srba, SNSD-a sa guslarom čelnikom Miloradom Dodikom, činila je ustupke i kardinalne greške u vlasti, što je učinilo antipatičnom i nedoličnom kod brojnih građana ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine sa kadrovima SDA.

Očito je nužno i veoma poželjno, da naši građani na narednim izborima, prema željama i mogućnostima iste veoma kazne, ne davajući im svoje gtlasove.

Kako i na koji način sve ovo učiniti, pripremiti i angažovano realizirati cjelovite pripreme u ovom predizbornom periodu, u cilju istinite prezentacije građanima, radi njihovih pravih spoznaja i svega ovoga što nije bilo dobro uvlasti sve ove  godine .

Kada je u pitanju konkretno Predsjedništvo države, idealno bi bilo riješenje za našu državu i građane, kao iskorak ka EU i u NATO, kad bi pobjedili kandidati; Denis Bećirević, Željko Komšić i Vojin Mijatović?

Međutim, kako su inače izbori nedemokratski i sa kršenjem ljudskih prava, na cjelovitoj teritoriji države BiH, problem veoma jasan svim građanima, svakako su i naša nadanja vjerujemo uzaludna.

Pobjeda Denisa Bećirevića, bez Željka Komšića, sa izborima u Federaciji , ne znači ništa uspješno, jer upravo jedna lasta ne čini proljeće.

Sa pogledima iz Hercegovine i grada Mostara, kao njeni građani svoju sudbinu, upravo moramo vezati sa uspjehom Željka Komšića, jer pobjeda i dolazak bilo kojeg kandidata iz reda HDZ-a, za našu državu bi bio krah i izuzetni njen neuspjeh za budućnost odnosa i suživota.

Međutim, kako je inače grad Mostar izdan i prepušten grad  HDZ-u i njegovoj vlasti, od strane SDA i Bakira Izetbegovića, nije nikakvo čudo sa dešavanjima  vandalističkih akcija na Partizanskom spomeniku, a ustaške ulice su još uvijek aktuelne.

Ukoliko istinski građani Mostara i dijela Hercegovine ne shvate nužnost i važnost glasa i izbora Željka Komšića u novo Predsjedništvo, veoma teško to mogu shvatiti i ostali glasači u Federaciji, mome rodnome Sarajevu i svi Bosanci, što bi bilo pogubno i žalosno.

Teško je vjerovati da bilo koji kandidat iz redova „ srpskoga sveta „ ili „ dodikovaca „ može biti poražen na ovim izborima, što bi značilo da bi koalicija ortodoksnih nacionalista izbora HDZ-ovoga kandidata i srpskog kandidata iz redova „ dodikovaca „ značio i nastavak rušilačke nacionalističke državne ideologije i u ovom novom troglavom Predsjedništvu.

Nažalostr, dok su kandidati SDA, Bakir Izetbegović i bilo koji kandidat HDZ-a ( još uvijek nedefinisan kod lukavih latina ) sa srpskim kandidatom iz redova „ dodikovaca „ značilo propast naših želja i potreba ?

Dok kandidati SDA, HDZ-a i SNSD-a, kako se može vidjeti, obilaze džamije, katedrale i crkve, animiraju svoje glasače I priželjkukuju njihove glasove, dotle se i Željko Komšić, „ začauuren“ u svome uredu i fotelji, bez aktivnog izlaska na teren, može i nadati uspjehu i poželjnim glasovima građana u Federaciji.

Kako već slušam po Mostaru i Hercegovini, već kruže glasovi, kako je nužno glasati za Denisa Bećirovića a ne i za Željka Komšića, što upravo usmjerava vodu na mlin HDZ-a i njihovog kandidata, ma koji bio, ne piše nam se dobro svim građanima ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine.

Šta se nadati u zaluđenom i oslijepljenom, lažnom „ srpskom svetu „ da kod rastrgane i neprimjerne opozicije sa njihovim kandidatima može biti napretka i uspjeha, pored nacionalista iz režima „ dodikovaca „ to nam po svoj prilici ostaju trajne gusle, ista muzika, laži i obane sa nebeskih visina.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Lijepo je nekada biti građanin Mostara, sa pogledima kroz kapidžike na ljepotana svjetskog spomenika „ Starog mosta „ u ambijentu mirisnih i cvjetnih avlija, swa beharom, cvijećem i šipcima.

Bio je to istinski odmor za dušu, lijepi pogledi za oče i opojni mirisi mediteranske klime, koja upravo dopire do ovoga divnoga grada?

Međutim, dođoše nam neka turobna i zla vremena, agresori sa istoka i zapada pohrlaše da uzurpiraju i okupiraju ovaj grad, da unište njegovu vjekovnu ljepotu i dobrotu, učiniše veliki urbicid i djelimični genocid sa progonom njegovih građana.

Uglavnom naših Bošnjaka, otvoriše im logore kako bi ih djelimično i spasili, od koga ili čega, mnoge za trajna vremena protjeraše sa cijelim porodicama u dijasporu, trećih zemalja,kako bi ih danas molili za svaki njihov izborni glas i za neznatnu finansijsku ispomoć, njihovim zaostalim porodičnim članovima, kako bi preživjeli pod totrturom ovdašnje vlasti, već punih 30 godina ?

Blago i ovima što su ostali u gradu na Neretvi, imali su se zašta i boriti, za svoju crkavicu i koricu hljeba, osiromašeni i bijedni, bez većine svoga roda, u očekivanjima i nadanjima za svaki njihov finansijski potsticaj, hvala im i sretni bili u drugoj civilizovanoj domovini ?

Naši jadi i bijeda mostarska ostala je sa nama, da zajednički uživamo u svakodnevnim nametima i povećanim cijenama osnovnih ljudskih namjernica, sa akcizama i nebeskim PDV-om, kako bi se „ našim guzonjima „ u vlasti osigurao udoban život i primanja po 8.000 KM, a minimalne penzije od cca 4oo KM nedostatne su njenim korisnicima i za dovoljno hljeba i po koji paradajiz sa paprikom ?

Došlo je vrijeme, da se ljepota suživota i preživljavanja očituje u mjerilima, ko je ovdje veći Hrvat, Bošnjak ili Srbin, a fašizam je iza nas ostao kao mala maca, jer je na scenu stupio veoma ubojiti i otrovni nacionalizam?

Nažalost, njegov najbolji poznavalac, strateg i čudotvorac, drug Tito, ostavio nam je pouku i poruku da čuvamo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga.

Ovaj ideal njegovog značaja i ljudske civilizovane vrijednosti, u našem ambijentu dočekao je totalni krah, obezvrijeđenje i moralni sunovrat, koji nas, upravo, košta svih naših tegoba i briga, naše obstojnosti i ljudskog civilizovanog suživota na koji smo  se bili navikli, poslije uspješne bitke i oslobađanja od fašizma i njegove mračne ideologije ?

Dođoše nam glava, naši domaći nacionalisti, prije svih veliko srpsko- hrvatski, iz „ srpskoga sveta „ i nasljednici i potomci ustaških čimbenika iza Blajburga, Argentine, Čilea, Australije i odakle ne sve.

Njihove nacionalističke ortodoksne stranke, HDZ i SNSD sa „ rušiteljima blizancima „ Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem i njihovim brojnim saradnicima i kadrovima u našoj vlasti, od Dejtona na ovamo, sve ove godine dosljedno sprovode mirnodobsku nacionalističku ideologiju, svojih mentora i stvoritelja, koju cjelovitu nisu uspjeli realizovati tokom agresorskih nasrtaja na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i njene građane.

Evo ih sada, u ovom predizbornom periodu obilaze svoje pomagače za nacionalističke i secionističke težnje i izborne glasačke rezultate, kako bi se  zadržali na vlasti i u narednom periodu, te okončali svoje zle namjere i nakane.

Tako se, guslar i drvosječa Milorad Dodik, poslije zagrljaja sa Erdoganom i njegovim ministrom vanjskih poslova, našao u Sant Petesburgu i susretu, sa idolom i mentorom, sljedbenikom fašistom Hitlera, tovariščem Putinom i njegovim ministrom Lavrovom ?

Njegov „ rušilački blizanac „ i super hrvatski grobar i nacionalista, Dragan Čović, sa jevrejskom „ jamajkom „ na glavi, našao u Izraelu u muzeju holokausta, sa veoma ciničnim pokajanjem za sve jade i nesreću Jevreja od njegovih ustaških pokoljenja u toku drugoga svjetskog rata.

Ostavio je u gradu Mostaru, njihove ustaške ulice sa doglavnicima iz ustaškog miljeja, te je prešao u odbranu antisemitizma, kako bi se spajdašio i po toj liniji sa svojim pajdašem Miloradom  iz Laktaša i izdavačem vile na Dedinju, korištenje ambasadi Izraela u Beogradu, za unosne dolare ?

Za to vrijeme, njihov koalicioni partner, tobožnji prestavnik svih Bošnjaka, a mnogi ga već uveliko proglašavaju i „ grobarem Bošnjaka  BiH „ babin sin Bakir Izetbegović, kojemu rah.babo i nije namjerio svoje nasljedstvo u vlasti, obilazi, po nesreći grad Mostar, kojeg je već poodavno izdao i prepustio  jaranu Draganu i njegovom agresorskom HDZ-u ?

Možda je očekivao i sličan orden sa lentom, koji je njegov poglavnik Franjo darivao, babu Aliju, za sve njegove usluge ovim vječitim partnerima i osvajačima, od strane čelnika hercegovačkog HDZ-a Dragana Čovića ?

Upitno je, ali nama mostarcima sasvim je jasno, zašto neko od Bošnjaka  ili nedaj Bože, ponekoga Srbina, ne može nikada biti gradonačelnik ovoga grada.

Zašto, komesaar policije u gradu Mostaru ne može biti Bošnjak ili Srbin?

Potrebno je i poželjno njegovati i primjenjivati i sistem obrazovanja, na nacionalističkim principima, sa dvije škole pod jednim krovom, pa takvu i policiju ustrojiti, kako bi Mostar i vječno ostao dvojni grad ili tzv. poluustaški grad .

Tada i mustaška mladež HDZ-a može nesmetano, kao njihovi „ vandali ili huligani, nekažnjeno i neprimjećeno napadati i rušiti sve vrijedsnosti i spomenike iz ranijeg antifašističkog sistema.

Sve u svemu, svaki na svoj način vrši pripreme i skuplja glasove za naredne oktobarske izbore, dok su još građani ošamućeni u svome nedoličnom statusu ljudskoga roda, već kao stado poslušnih ovaca mogu samo da bleje, dok njihovi čobani, Milorad, Dragan i Bakir, traže soli i vode da ih pomalo smire.

Tako Bakir i dolazi u Dodikovo jato, gdje je SPC i njhovi vejrodostojnici čisti „ dodikovci „ neće li uz njihovu pomoć i pokoji glas imati selameta i nafake u ličnom izbornom procesu.

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović obišao je danas Sabornu crkvu u Mostaru, gdje mu je domaćin bio paroh Radivoje Krulj.

Ranije je Izetbegović posjetio i novootvorenu džamiju u mostarskom naselju Gornji Zalik, gdje mu je uručena vakufnama povodom podrške u izgradnji džamije.

Nije li sa velikim razlogom i ranije Bakir glasno i jasno dao do znanja svojoj javnosti, da mu je veoma bitno da su džamije pune, da li vjernika ili glasača.

Međutim građani Mostara, sasvim opravdano i znalački se uzdaju u svoje građanske ideale i potrebe u stvaranju, jedine moguće opcije, građanske države Bosne i Hercegovine, sa civilizovanom i demokratski ustrojenim pravnim sistemo, po mjeri, potrebama i njihovim željama.

Zato i prizivaju u pomoć svoje stamen i dokazane patriote, borce i čuvare naših državnih vrijednosti, u borbi protiv domaćih nacionalista i njihovih kandidata za vlast, poput Milorada i Dragana i inih njihovih sljedbenika.

Ovdje su naši istinski kandidati za članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine, gospoda Željko Komšić i Denis Bećirević, kao stameni, kameni branici naše državne susverenosti, integriteta i opstojnosti.

Željko Komšić ; „Više volim Bosnu i Hercegovinu, nego Hrvatsku, da li sam zato loš ili nikakav Hrvat, treba pitati Dragana Čoviča i HDZ  „

Potpredsjednik Socijaldemokratske partije (SDP BiH) Denis Bećirović predstavljen kao zajednički kandidat sedam opozicionih stranaka za bošnjačkog člana državnog predsjedništva Bosne i Hercegovine, te će se najvjerovatnije suprotstaviti Bakiru Izetbegoviću iz Stranke demokratske akcije na izborima koji će biti održani najesen.

Bećirović će se drugi put naći u utrci za člana predsjedništva nakon što je 2018. godine izgubio od SDA-ovog Šefika Džaferovića. Tada je imao podršku SDP-a i manje stranke A-SDA, a ovoga puta će ga podržati tri vladajuće stranke iz Kantona Sarajevo: SDP BiH, Narod i pravda te Naša stranka, kao još četiri partnerske stranke: Savez za bolju budućnost BiH, Narodni evropski savez, Bh. Inicijativa i stranka ‘Za nove generacije’. Podršku mu daje i gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, dobio je podršku i od PMP stranke iz Mostara .

“U fokusu mog djelovanja bit će, prije svega, da pokušamo ubrzati članstvo u NATO-u, jer je to istinska garancija sigurnosti. Želim dinamizirati evropske integracije, kako bi što prije dobili kandidacijski status u Evropskoj uniji”, rekao je Bećirović.

Ne, nimalo ne pretjerujem pozivom NATO trupama da dođu u Mostar i štite antifašiste te građane toga grada od Dragana Čovića i njegovih ustaša – neofašista. Naime, stvari su jasne k'o bijeli dan da je rušenje 700 pločica na Partizanskom groblju u Mostaru djelo Dragana Čovića i njegovih ustaša koji godinama stvaraju ambijent da se ovako nešto desi. Da, njima – neofašistima, smeta sve što podsjeća na antifašizam i njegove tekovine u ovome gradu i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. To su dokazali bezbroj puta do sada i primjerima poput davanja imena ulicama po ustaškim prvacima iz endehazije – poražene strane u Drugom svjetskom ratu. Kao što im smetaju i svi antifašisti Mostara i građani koje nisu stigli fizički istrijebiti prethodnici i uzori Dragana Čovića Mate Boban i prije njega Ante Pavelić. Slijedom najjednostavnije logike nakon ovog čina nad jednim od najvećih spomenika antifašističkoj borbi na prostorima bivše zajedničke nam države u toku Drugog svjetskog rata, jednim od remek djela velikog Bogdana Bogdanovića, koji (čin) definitivno nije djelo “nekih vandala”, nego politike HDZ-a BiH i HDZ-a RH, od Tuđmana i Šuška do danas, ima razloga da se složim sa mišljenjima nekih mostarskih antifašista da bi slijedeće u mračnom planu te ustaške – neofašističke stranke mogle biti bijele trake i kristalna noć za tamošnje Bošnjake, Srbe i ostale koji ne pripadaju Čovićevom stadu i koji ne slijede njegovu politiku. S tim u vezi, ako oni koji odlučuju o angažmanu NATO trupa na prostorima na kojima bi trebalo preventivno sačuvati mir zaista žele taj mir u Bosni i Hercegovini, a posljedično tome i na zapadnom Balkanu, pa i šire, neka pod hitno pošalju svoje trupe u Mostar kako bi spriječili realizaciju goreg scenarija, odnosno novo krvoproliće u gradu na Neretvi nakon krvavih ranih 90-tih, logora, rušenja, protjerivanja nepoželjnih i sve drugo što uz to ide. Namjerno prizivam NATO i namjerno ne spominjem EU koja tog istog Čovića i njegovog sponzora Plenkovića itekako podržava u njihovim prljavim i destruktivnim djelima prema našoj zemlji. Kao što podržava i onog iz Laktaša koji je prije samo nekoliko dana bio u tom Briselu, a danas pljuje po Bosni i Hercegovini i toj istoj EU iz Saint Petersburga, rodnog grada Hitlera 21. stoljeća Vladimira Putina. Da, ta EU mazi dvojicu glasnogovornika Kremlja kojemu kao uvode sankcije. Halo, gdje je tu logika?!

Da budem do kraja jasan vezano za prizivanje NATO trupa u Mostar: naime, odgovor je vrlo jednostavan jer mir u tom gradu ne može osigurati policija koja je već podijeljena po etničkom i stranačkom principu, a pravosuđe, koje je odavno trebalo hapsiti Čovića i Dodika, kao što znamo, ne miješa se u svoj posao.

I na kraju, ovaj posljednji ustaški zločin nad Partizanskim grobljem u Mostaru vremenski koincidira sa preglasavanjem u Domu naroda PS BiH na kojem je prošao Čovićev prijedlog izmjena Izbornog zakona a on je, da podsjetim po hiljaditi put – rasistički. Neki kažu da nema šanse da prođe i u Zastupničkom domu s obzirom na odnos snaga u istom. E, pa, da vidimo ko će to osim poslanika HDZ-a, SNSD-a i drugih ultradesnih stranaka iz Rs-a glasati za takav zakon, odnosno biti veleizdajnik Države?

Ima još nešto: dakle, rusofilu i neofašisti Čoviću licemjerje je također jedna od njegovih omiljenih političkih mantri. Naime, prije nekoliko dana bio je u Izraelu gdje je i primljen kod nekih visokih zvaničnika te zemlje. On, antisemit i neofašist!!! Ali, to je bilo više do Izraela nego do njega!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Poštovani i dragi moji Bosanci i moje Sarajlije, da li da vam se javljam ili ne iz nekada lijepoga grada Mostara.

Njegov najveći nacionalni spomenik u lijepoj nam Bosni i Hercegovini, prve kategorije ovih spomenika, grubo i histerično je po ko zna koji puta devastiran.

Treba ovo nazvati pravim imenom, nikakvi vandali niti je njihov čin, već su ovo učinile ustaše i ortodoksni nacionalisti iz redova hrvatskoga naroda, dakle isti oni koji su i 09.maja 1993 godine započeli trijebiti sve Bošnjake i patriote iz grada Mostara, zatvarajući ih u logore i znatan dio trajno otpremiti u treće zemlje.

Dakle, tokom noći svi „ kameni cvjetovi „ njih oko 700, mostarskih antifašista uništeni su, iččupani i razbijeni na komadiće, sa ispisanim imenima.

Partizanski spomenik kao simbol antifašističke borbe, te naše istirijsko nasljeđe, koje nam je izradio veliki i genijalni umjetnik Bogdan Bogdanović, doživljava neviđenu sramotnu devastaciju, u kontinuitetu i više puta, ali ovaj slučaj je za konačnu i sudbonosnu osudu našeg neprijatelja, veoma znanog mostarcima, ako ne i cijeloj našoj bosansko-hercegovačkoj javnosti.

Najnoviji čin donošenja i usvajanja i nekog zakona za policiju, sa nakaradnim ustrojem, podjela na Hrvate i Bošnjake, u ovome gradu dovoljno slikovito ukazuje, kakva nam je to policija i ko sa njom upravlja.

Nije nikakvo čudno, da ta ista policija nije čula u noći i usaglašenu, usmjerenu kolektivnu razbojničku akciju, ovakvoga urušavanja značajnog spomenika u ovome grad.

Kako to mnogi žele kazati, simbolom zajedništva i cjelovitoj antifašističkoj borbi u vremenu Titovog doba i naših partizana, a možda su se ovakvi ideali i idoli razumjevali samo u njegovom vremenu, ali moramo mbiti svjesni činjenice da su te ljudske i moralne vrijednosti, pouke i poruke, već poodavno debastirane, kao i ovaj i slični spomenici.

Došli su nacionalisti na vlast i ovaj naš nacionalizam nas i ubija, gore i opasnije od proteklog fašizma?

Primjera je bezbroj, uostalom i genocidne tvorevine u BiH, Republika srpska i Herceg Bosna, su ponajbolji primjer ove naše agresorske borbe i gnusnih zlodjela širom zemlje.

Međutim, koja je mostarska realnost; citiram ,  „ Ono što je sigurno jeste da Dragan Čović u nedavnoj posjeti Izraelu sagovornicima nije kazao da su u dijelovima Bosne i Hercegovine, u kojima HDZ, ima vlast, ulice nazvane po nacistima i fašistima i njihovim saradnicima. Najeklatantniji primjer za to su ulice Mostara nazvane po ustašama Mili Budaku, Juri Francetiću, Mladenu Lorkoviću, Anti Vokiću i Đuri Spuževiću.

Oni i mnogi drugi bili su istaknuti pojedinci u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH) pod čijim je kvislinškim režimom tokom Drugog svjetskog rata ubijeno više od 12.000 bosanskohercegovačkih Jevreja.

Nazivanje ulica po njima je dio HDZ-ove glorifikacije zločinaca iz Drugog svjetskog rata, kao i iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. Čoviću ništa nije bilo sporno da hrvatski pjevač, koji promiče nacističke i fašističke stavove, Marko Perković Thompson 2017. održi koncert u Mostaru. Sastavni dio svakog Thompsonovog koncerta je ustaški pozdrav “Za dom spremni.”

Bio je i u Bleiburgu na kojem se također promovira ustaštvo, a dočekao je i ratnog zločinca Darija Kordića koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog ubistva 116 civila u Ahmićima. Ne pristaje na okončanje onoga što je svojstveno aparthejdu – “dvije škole pod jednim krovom”.

Sve ove anticivilizacijske pojave su problematizirane u mnogim međunarodnim izvještajima o Bosni i Hercegovini.

U Čovićevo odavanje počasti žrtvama nacizma i fašizma možda će se i moći vjerovati onda kada on i HDZ prestanu glorificirati i pravdati ratne zločince te priznaju zločine počinjene  u ime naroda kojem pripadaju. To se odnosi i na sve ostale političare, neovisno o nacionalnosti, koji verbalno proklamuju antifašizam, a u praksi rade suprotno od toga” / završen citat S. Puhala / ?.

Sve laži i obmane, prema Gebelsu da bi te laži postale istionite, aktuelni čelnik HDZ-a Dragan Čović, nazvan od uglednih Hrvata i “ grobarom hercegovačkih Hrvata “ u kontibuitetu izjavljuje da su njegovi Hrvati “ ugroženi “ zanemarujući njihovo diskriminatorsko djelovanje na ovim prostorima, majorizaciju u sistemu vlasti i uzurpaciju industrijskih objekata u gradu Mostaru, kao Aluminij, Soko i ine tvrtke.

U ličnoj zabludi i nepodnošljivoj propagandi svojih nastojanja i bolesnih amicioznih težnji da uspije na izborima za funkciju člana Predsjedništva, permanentno napada patriotu i dokazanog rodoljuba, rođenog Hrvata Željka Komšića, prije svega da nije Hrvat i da je drugi član Predsjedništva iz reda Bošnjaka.

Naša javnost treba da zna da je Mostar podjeljen grad, ovaj sa ustaškim ulicama od Budaka do Lorkovića i ini, gdje su sve ulice heroja iz drugog svjetskog rata izbrisane, kao i ovaj drugi tzv. slobodarski gdje su Bošnjaci dominantni i gdje još uvijek postoji ulica druga Tita.

Svakako da u ustaškoj agresiji na ovaj grad nije ostao ni svjetski spomenik arhitekture, naš „ Stari most „ a danas se u ovom postdejtonskom periodu redovno atakuje i na ovaj posljednji spomenik, naše slavne partizanske i istorijske prosloti „ Partizansko spomen groblje „ koje se permanentno urušava.

Međutim, ustaška ideologija iz vremena NDH imala je svoje korijene, na kojima se upravo i nastavila realizirati ista takva i sa Franjom Tuđmanom i njegovim jaranom Slobodanom Miloševićem, kao i sa njihovim saradnicima i slijedbenicima ili nasljednicima, sa Matom Bobanom i do današnjih dana, njihovim velikim nacionalistima i dokazanim „ rušiteljima blizancima „ upravo Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

Konstitutivni fašizam među nama je na djelu, sa našim najvećim „ rušilačkim blizancima „ i ortodoksnim nacionalistima, Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

Piše Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Druže Zorane, teška srca sam se odlučio da ti napišem ovo moje pisamce, poštujući prazničke dane Ramazana, mojih dragih i vrlih komšija, Bošnjaka.

Priznajem, da me tvoj ogavni i nedolični stav , kako veliš na HTV- u;“ “Dakle, još jednom govorim – građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem „Kako ističeš već više puta; „Građanska BiH je jako daleki san, ali prvo sapun, onda parfem “.

Prije svega, da te priupitam, druže Zorane, da li je „ sapun i parfem „ očita aluzija na higijenske navike muslimana, odnosno Bošnjaka, da li su ovim obuhvaćeni i svi Srbi i Hrvatai u Bosni i Hercegovini?

Kada su u pitanju tvoji snovi, zatim sapun i parfem, dozvoli mi da kao veoma ozbiljan visoki intelektualac, svjetski čovjek, poliglota, graditelj i profesor generacija elektro stručnjaka, odgovorim ti na isto mojom ličnom malom pričom.

Rođeni sam Sarajlija sa Vratnika, Bosanski sam Srbin za razliku od tvoga partnera i vašeg hrvatskog brižnika, Laktaškog svinjogojca i guslara Milorada Dodika, koji je kako ističe neki „ nebeski Srbin „ iz njihovog „ srpskoga sveta“.

Kao gimnazijalac sarajevske realne gimnazije, studirao sam u Beogradu elektrotehniku, zatim magistriro tehničke nauke, otisnuo se u svijet i gradeći šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, dospjeo sam kao stručnjak u vaš „ fantazirajući „ stolni grad „ Mostar, na temelje izgradnje velikoga aluminijskoga kompleksa?

Međutim, kako ti je veoma znano u ovome gradu i našoj lijepoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, ugasili su se vaši pusti snovi o genocidnoj Herceg Bosni i zajedničkim partnerskim odnosima sa genocidašima iz Republike srpske.

Vaša zajednička nakana sa ciljem urušavnja ove nam naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, za sve vas je tvrdi orah velikoga Njegoša; „ Nesalomljiva je ova država, samo će te na njoj polomiti zube „.

Vaša ideološka matrica i agresorske aktivnosti na našim prostorima, te logori i protjerivanja naših nevinih građana, samo je naš pozitivan naboj i energični impulsi da vam se odupremo svim vašim  scenarijima iste matrice ?

Kada je riječ o tvome Zorane, sapunu i parfemu, dužan sam ti ispričati jednu iskustvenu životnu priču, dobro je upamti i da je možeš i dalje prepričavati svojim istomišljenicima.

Kao dijete sa Vratnika, rođen, odgojen, odrstao i obrazovao se i sa svojim vrlim komšijama, onda Muslimanima a danas Bošnjacima, doživio sam sve lijepe trenutke moje mladosti i cjelovite spoznaje islamskih običaja, vjere i kulture.

Bilo je teško vrijeme u toku Drugoga svjetskoga rata, kada su oko nas prolazili i djelovali svi mogući okupatori i neprijatelji u ta vremena, između ostalih i vaš Vjekoslav Maks Luburić, koji je u svojoj vili u Skenderiji masakrirao patriote i komuniste, zatim ih vješao po Marijinom dvoru, ali su našu srpsku porodicu sigurno čuvali i brinuli se, naše vrle i nezaboravne komšije islamske vjeroispovjesti.

Dolaskom u Mostar, kao stručnjak na temelje Aluminija, sve do 09.maja 1993 godine, živio sam u veloj zabludi, sa idiličnim osjećajima ljepote druženja i odnosa mojih komšija i susjeda, dok neposredno ne osjetih i spoznah šta su ti susjedi, koji masovno pokupiše moje komšije Bošnjake, odvedoše ih u brojne logore, otpremiše ih u dijasporu i uzurpiraše i opljačkaše njihovu imovinu.

Dakle, od toga datuma, druže Zoka, moji lični ideali potamniše, izgubiše svaku vjeru u susjede i neljude?

Što se tiče sapuna i parfema, priča tek slijedi, kakva je ostala u mojoj mladalačkoj memoriji, kao istinita priča.

Kuća porodična, kao i brojne druge u komšiluku, graničila je sa komšijama, njihovim baštama ili avlijama.

U ona vremena, često se na bašti ili u avliji nalazila i „ćenifa, klozet, zahod ili toalet „ za potrebe nužde, sa zapaženim ibrikom sa vodom, što mi baš u mladosti i sve to nije bilo sve jasno, čemu to treba da služi.

Shvatio sam to u poznijim godinama, te upravo sam znao da je u pitanju higijena, jer poslije nužde, trebalo je svoje „dupe„ i oprati vodom.

Ništa čudno, niti neobično, da i dan danas, samo u nešto povoljnijim uslovima vršim nužnu u toaletu u banji i odmah sa tušom baterije nad kadom redovno perem i svoje dupe.

Prisjetih se odmah, druže Zoka poslije tvojih prljavih i gnusnih asocijacija i našeg uglednog književnika Meše Selimovića koji u svome romanu „ Tvrđava „ lijepo nam objasni ko su te tvoje i naše „ ulizice „.

„ Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji.

Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.

/ citat, Meše Selimovića /.

Zato je i potrebno druže Zorane, da i dupe Milorada Dodika bude uvijek čisto, kao i Dragana Čovića kojem se uvlači ovaj isti guslar iz Laktaša, kao i tvoje radi Dragana Čovića i brojnih vaših HDZ-ovaca, koji se uvlače u nečije dupe.

Postavlja se pitanje, da li si se ti uvlačio u dupe vašeg oca nacije, Franje Tuđmana, jer se koristite njegovom ideološkom matricom i scenarijem iz neostvarenih snova.

Kako sam lično u Titovo vrijeme, kao savezni parlamentarac bio veoma često sa nekim vašim uglednim Hrvatima, recimo Ivica Račan ili Stipe Mesić ili vaši brojni parlamentarci na saveznom nivou, moji osjećaji i ljuudska pažnja sa tolerancijom i uzajamnim razumijevanjem bila je uvijek na nivou dostojanstva i prijatnih ljudskih komunikativnih susreta i razgovora.

Zato se, druže Zorane danas i pitam odakle kod tebe takve transformacije i zle, neljudske poruke i očiti napadi i klevete i na našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i posebno na naše vrle Bošnjake, ali ti nacionalisti HDZ-a  Dragana Čovića i SNSD-a Milorada Dodika, sasvim pašu, kao isključivo lažni i neprimjereni informativni izvor.

Kako ti zaista možeš govoriti o nekom našem zulumu nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini ili o njihovom neravnopravnom položaju, kada su oni ti koji vrše diskriminaciju, majorizaciju i uzurpaciju naše i državne imovine.

Znam da nisi u mogućnosti doći do istinitih informacija, zato ću te upoznati i sa mojom ličnom golgotom i pokušajem HDZ-ovih kriminalaca i razbojnika, da me kao legalno izabranog vijećnika Gradskog vijeća grada Mostara, pokušaše likvidirati, okupirali su moj stan i svu imovinu, morao sam prebjeći iz “ ustaškog grada Mostara “ u slobodarski Bošnjački dio grada, a iz firme Aluminija uz grafitnu paruku na ulazu; “ Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen “, dakle nije bilo pristupa niti povratka.

Sve je ovo nedjelo tvojih “ ugroženih Hrvata “ iz ortodoksne nacionalističke stranke HDZ-a  i njihovih čelnika, kriminalaca i lopova, Mije Brajkovića , Dragana Čovića i njihovih istomišljenika.

Mogao bih ti mnogo toga još pisati, druže Zorane, sa istinom i samo istinom, kao živi i neposredni svjedok svih zbivanja u ovome gradu i na prostorima Bosne i Hercegovine, samo ako bih bio uvjerenja da to ponešto može uticati i na tvoja normalna ljudska i dostojna saznanja o realnosti.

Da znaš, da su i Gebelsove laži u postdejtonskom periodu u informativnom djelovanju tvojih i Čovića i Brajkovića, od “ lažnog hercegovačkog diva “ Aluminija, koji je interes Hrvatske kako to reče otac Franjo, stvoriše propalog hercegovačkog patuljka.

Ovaj tvoj papak i ulizica Dragan Čović, sa lažima i obmanama, postao je “ grobar hercegovačkih Hrvata “, stvorio je sa kriminalom svoje nebesko carstvo i opet bi htio i želio obezbjediti fotelju u Predsjedništvu ove nam domovine, koju urušava sa svojim istim kriminalcem i lopovom veliko srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom.

Žalosno je i tužno da niste u stanju shvatiti potrebe, da ova država postane istinska građanska, a nikakva nacionalistička niti srpska, niti hrvatska niti bošnjačka, već prava građanska, svih ravnopravnih i jednakih građana u svim domenima njihovog zajedničkog djelovanja.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Veoma inspirativno, ovaj vremešni visoki intelektualac, koji zahvaljujući svim svojim vrlinama i osobinama, sa ogromnim životnim iskustvom, upravo zahvaljujući pamćenjima i sjećanjima, ispisuje vam, dragim čitaocima, tematski interesantan sadržaj i ovoga članka.

Da se ne zaboravi .

Kako to čini, sa pravoga mjesta, pred odlazak u „ Jad Vašem „ svjetski memorijalni centar holokausta,predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u službenoj posjeti Izraelu.

Dakle, sa mnogo spoznaja i istinitih sadržajnih činjenica, sa velikim zadovoljstvom u riječima i slikama iskazujem svoja neposredna pamćenja i događanja, ovoga tematskoga sadržaja.

Interesantna je činjenica zašto me upravo za sve ovo inspirisao, niko drugi, već u ovome vremenu i trenutcima, upravo veliki hrvatski nacionalista, čelnik ortodoksne nacionalističke stranke HDZ-a u Bosni i Herce4govini, još konkretnije u Hercegovini i gradu Mostaru, njihov akademik i professor Sveučilišta Dragan Čović.

Kakve li simbolike i još veće ironije, pred odlazak u Izrael i posjetu ovome centru, upravo se našao na pravome mjestu, sa simboličnom jevrejskom kapicom zvanom, tradicijalno „ jamajka „.

Našao se na mjestu gdje je ispisano na engleskom, da se ne zaboravi, upravo rušenje najvećeg mostarskog spomenika, svjetske arhitekture „ Staroga mosta „ u UZP ( udruženom zločinačkom poduhvatu ) hrvatske vojske HV i HVO, dakle učesnika u agresiji na Mostar i okolinu i na državu Bosnu i Hercegovinu.

Haški sud je rekao svoje, kao i mnogi dosadašnji teksto pisci su u mnogome opisali ovaj slučaj, te je ovom prilikom i nepotrebno o ovome nešto posebno ispisivati.

Međutim, ustaška ideologija iz vremena NDH imala je svoje korijene, na kojima se upravo i nastavila realizirati ista takva i sa Franjom Tuđmanom i njegovim jaranom Slobodanom Miloševićem, kao i sa njihovim saradnicima i slijedbenicima ili nasljednicima, sa Matom Bobanom i do današnjih dana, njihovim velikim nacionalistima i dokazanim „ rušiteljima blizancima „ upravo Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

Dakle, svi su oni učesnici i realizatori agresorske, nacionalističke i ubitačne „ ideološke matrice „ njihovih uzora i mentora iz prošlosti fašizma, ustaštva, četništva i sve do trenutnog vremenskog najubotičnijeg nacionalizama.

Djeluju godinama , kao uigrani tandemi „ rušilačkih blizanaca „, koje pamtim i sjećam ih se, od Vjekoslava Mkasa Luburića i njegovog vješanja patriota sa Marijinog dvora u Sarajevu, kao rođeni sarajlija, zatim kao građanin grada Mostara, sa agresijama sa istoka i zapada, od istih ovih izvršioca indentičnih ideoloških nakana, sa blizancima odgovarajućih vremenskih perioda.

Pavelić- Mihajlović, ustaško- četnički blizanci iz 40-tih godina, fašizma !

Slobodan Milošević i Franjo Tuđman iz Karađorđeva, agresorski blizanci, 90-tih godina !

Radovan Karadžić i Mate Boban, genocidaši iz RS- i HB !

Post dejtonski nacionalistički „ rušilački blizanci „ Milorad Dodik i Dragan Čović !

Dakle, dolaskom na mjesto velikoga zločina na Stari most, samozvani akademik i nacionalista Dragan Čović, posjetom memorijalnom centru holokausta, izjavljuje i obećava da će se pobrinuti za antisemitizam ?Međutim,citiram ,  „ Ono što je sigurno jeste da sagovornicima nije kazao da su u dijelovima Bosne i Hercegovine, u kojima HDZ, ima vlast, ulice nazvane po nacistima i fašistima i njihovim saradnicima. Najeklatantniji primjer za to su ulice Mostara nazvane po ustašama Mili Budaku, Juri Francetiću, Mladenu Lorkoviću, Anti Vokiću i Đuri Spuževiću.

Oni i mnogi drugi bili su istaknuti pojedinci u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH) pod čijim je kvislinškim režimom tokom Drugog svjetskog rata ubijeno više od 12.000 bosanskohercegovačkih Jevreja.

Nazivanje ulica po njima je dio HDZ-ove glorifikacije zločinaca iz Drugog svjetskog rata, kao i iz posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. Čoviću ništa nije bilo sporno da hrvatski pjevač, koji promiče nacističke i fašističke stavove, Marko Perković Thompson 2017. održi koncert u Mostaru. Sastavni dio svakog Thompsonovog koncerta je ustaški pozdrav “Za dom spremni.”

Bio je i u Bleiburgu na kojem se također promovira ustaštvo, a dočekao je i ratnog zločinca Darija Kordića koji je osuđen na 25 godina zatvora zbog ubistva 116 civila u Ahmićima. Ne pristaje na okončanje onoga što je svojstveno aparthejdu – “dvije škole pod jednim krovom”.

Sve ove anticivilizacijske pojave su problematizirane u mnogim međunarodnim izvještajima o Bosni i Hercegovini.

U Čovićevo odavanje počasti žrtvama nacizma i fašizma možda će se i moći vjerovati onda kada on i HDZ prestanu glorificirati i pravdati ratne zločince te priznaju zločine počinjene  u ime naroda kojem pripadaju. To se odnosi i na sve ostale političare, neovisno o nacionalnosti, koji verbalno proklamuju antifašizam, a u praksi rade suprotno od toga” / završen citat S. Puhala / .

Sve laži i obmane, prema Gebelsu da bi te laži postale istionite, aktuelni čelnik HDZ-a Dragan Čović, nazvan od uglednih Hrvata i “ grobarom hercegovačkih Hrvata “ u kontibuitetu izjavljuje da su njegovi Hrvati “ ugroženi “ zanemarujući njihovo diskriminatorsko djelovanje na ovim prostorima, majorizaciju u sistemu vlasti i uzurpaciju industrijskih objekata u gradu Mostaru, kao Aluminij, Soko i ine tvrtke.

U ličnoj zabludi i nepodnošljivoj propagandi svojih nastojanja i bolesnih amicioznih težnji da uspije na izborima za funkciju člana Predsjedništva, permanentno napada patriotu i dokazanog rodoljuba, rođenog Hrvata Željka Komšića, prije svega da nije Hrvat i da je drugi član Predsjedništva iz reda Bošnjaka.

Kakvog li apsurda i sramote od hrvatskih čimbenika, koji slijepo slijede lažnu i nepodnošljivu bolesno ambicioznu, kriminalnu i nacionalističku Čovićevu politiku.

Možda u ovim glupostima u vlasti Republike Hrvatske i uspjeva, evo sve do mjeseca oktobra, kada će mu građani ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine i konačno i trajno reći da je nepoželjan, da je naš Željko Komšić prestavnik svih građana BiH.

Još par riječi o “Sapunu i parfemu”, dok neko ne napiše poemu 

Ovaj tekst možda nikad ne bi bio napisan i neke stvari o običajima, kulturi i životu muslimana bi ostale na margini, od nekih osporavane i bez ikakva osnova pominjane u lošem kontestu, od drugih uvažavane i isticane…,da zadnjih mjeseci i dana nije ušlo u eter više ružnih, provokativnih i uvredljivih poruka upućenih iz samog vrha bratske nam R Hrvatske, od predsjednika Zorana Milanovića osobno. Milanovićeve izjave već duže vrijeđaju Bosance i Hercegovce, a posebno teške uvrede na račun islama i muslimana. Mada ih neki tumače kao Milanovićevu uznapredovalu bolest, ne mogu se ni prešutjeti ni zaboraviti. 

Milanović bi morao da malo zaviri u historiju, da se upozna sa onom o čemu polemiše, da ne blebeće o stvarima koje mu nisu poznate. Da se samo malo uputio u islamsku kulturu,  kulturne i higijenske navike muslima prvo bi zavirio u svoje dvorište, pa onda zabadao nos u tuđe. Da je vidio samo malo više od nosa, malo više proučio i bolje razmislio možda bi se brzo uvjerio da  su sapun i parfem potrebniji njemu, nego onima kojima ih preporučuje.

Ali nakon što se malo presabrao, shvatio da je pročitan, i po sugestijama i uputi savjetnika Milanović je o svojoj foskuli “Prvo sapun pa onda parfem” (aluziji na higijenske navike muslimana), pokušao je reći da je time aludirao “na potrebu da se u BiH prvo trebaju izgraditi temeljni politički mehanizmi, pa tek onda njegova nadgradnja, a ne obrnuto”, ali to vađenje ne samo da ne pije vode, već ga još markantnije markira. Ne vadi ga ni to što poslije kaže da izjavom “Prvo sapun pa parfem” nije vrijeđao Bošnjake, jer je koristi i za Srbe i Hrvate”…

Naglasak Islama na higijenu

Islam ima jasne i stroge zahtjeve za održavanje kulturnih i higijenskih navika, naročito održavanje lične, opšte i javne higijene. Islam je oduvijek, još od 7. stoljeća, stavljao jak naglasak na higijenu. Iako se higijena razlikuje od kulture do kulture, ono što je prihvatljivo jednoj nije uvijek prihvatljivo drugoj. 

Islam nije fanatizam, rasizam, nacionalizam, ne pravi razliku između bogatih i siromašnih, po boji… Islam je dobročinstvo, praštanje, pomaganje, skrušenost, skromnost, samilost, znanje i prakticiranje naučenog, pozitivnost, optimizam..

Muslimani se od rođenja uče da moraju biti uvijek čisti i uredni i znaju da higijena osigurava čistoću i dobro zdravlje. Pored ritualne čistoće u vrijeme pet dnevnih molitvi (abdest, ghusl), u islamu postoje i prakticiraju se mnoga higijenska pravila kojima se uređuje život muslimana. U vrijeme kad je kod drugih zabranjivano javno kupanje, pod motom da stvara prostor za nemoral i bolest, u islamu je bilo obaveza i preduslov. U islamu se čak i umrli kupaju prije dženaze- sahrane.

Muslimani se od rođenja uče da budu čisti

Kod muslimana se oduvijek sa starijih na mlađe prenose navike da uvijek budu čisti, uredni, pristojno i lijepo odjeveni, dotjerani i namirisani…Uvijek ih se savjetuje da se nikada ne ismijavaju slabašnim, bolesnim, da se ne rugaju osobama sa fizičkim manama, što se kod nekih događalo…Svako muslimansko dijete se od rođenja uči da prije i poslije jela pere ruke, izapere usta, opere zube. Ako je neko prljav, govorilo se ošugao se, pa bi ga druga djeca izbjegavala.

Vjerskim zakonom islama utemeljenom na Božjoj objavi- Šerijetu propisano je 10 obavezujućih stvari bitnih za održavanje higijene: skraćivanje brkova, puštanje brade, misvak- grančica za čišćenje zuba i desni, ispiranje nosa, ispiranje usta, skraćivanje noktiju, pranje nogu između prstiju, odstranjivanje dlaka ispod pazuha, uklanjanje dlaka sa stidnih mjesta, pranje vodom poslije nužde.

Vizuelni izgled muslimana je onaj prvi i najrječitiji profil s kojim se pojavljuju u javnosti i od kojeg mnogo ovisi kako će ih doživjeti i prihvatiti drugi. Odlazak na namaz je istovremeno čin pobožnosti, ali i estetski čin. Muslimani odlaze u džamiju ili na druženje lijepo obučeni uz preporuku da prije odlaska ne konzumiraju hranu sa jakim mirisima, koja bi zbog lošeg zadaha mogla drugima smetati. 

Kuće muslimana su sterilno čiste…Svaka muslimanka drži red u svojoj kući. Posebna pažnja se posvećuje ulazu, gdje se skida i ostavlja obuća. Ulazne stepenice blistaju od čistoće. Ranije su prane ribane ribaćom četkom i prekrivane bosanskim ponjavama, a u novom vremenu etisonom.

Samo sa vodom se može održati čistoća

Voda pere sve osim prljava obraza. Voda je kod muslimana oduvijek mnogo više nego samo izvor čistoće. Kad nije bilo vodovoda mnoga muslimanska naselja imala su uređen izvor u naselju, a većina muslimanskih kuća čatrnju ili kopani bunar u svom dvorištu. 

Nije nepoznato da se muslimani peru svaki put kad vrše veliku nuždu i po tom brišu. Ranije krpom, a od kada je papir ušao u širu upotrebu, papirom. Peru se, jer se jedino tako može održati puna higijena tijela tokom 24 h. Nikakvim papirom, bez sapuna i dosta vode, ne može se oprati ni otrati  usrana guzica. A ići pod tuš svaki put nakon obavljene velike nužde nije izvodljivo, naročito ako ste van kuće ili na radnom mjestu. A čovjek je u pravilu duže van kuće nego u kući.

Higijena vjernika muslimana

Pri tome tome treba posebno istaknuti higijenu kod vjernika muslimana, koji dnevno prakticiraju pet vakata namaza. Kad idu na namaz moraju biti ne samo čisti, već imati na sebi čistu odjeću. Prije molitve vjernik uzima abdest – u sabah prije izlaska sunca, u podne, poslije podne, u akšam kad zalazi sunce i jaciju kasno naveče. A to znači svaki put: oprati desnu i lijevu ruku 3 puta do iza šake, po 3 puta izaprati nos i usta, zatim po tri puta oprati lice i ruke do iza lakata, te mokrom rukom oprati uši, potrati vrat iza ušiju, potrati prednji dio glave i oprati noge do iza članaka. Tako oprane dijelove tijela otrati čistim peškirom- ručnikom, posebnim za noge. Kada nije bilo kupatila kakva se sada koriste, većina muslimanskih bosanskih kuća je imala poseban odjel – hamam gdje se uzimao abdest i gdje se kupalo.

 Neke lijepe navike muslimana

U lijepe navike muslimana spada: rano leći i rano ustati, biti uredan, pouzdan, tačan, ozbiljan, učitiv prema starijim, blag prema mlađim, pozdraviti – nazvati selam, ustupiti mjesto starijim,… Imati dobro mišljenje o drugima (ako to zaslužuju), praštati i pomagati druge dobrim djelima – protivno mržnji, zavisti i ogovaranju. Na ovo se djeca uče od malih nogu u porodici, mektebu i školi. Još dok smo bili mali, u prvim razredima škole, učili su nas da je higijena pola zdravlja.

Kome treba prvo sapun?…

Žalosno je da neko može odrasti, postati vodeća ličnost u društvenom životu i politici, predstavljati državu, a moralno zakržljati i ostati patuljak u kulturi. Nekad je dovoljna jedna loša riječ, jedna neprimjerna izjava, da iznese na video sve što je godinama skrivano.

Ma kako krojena i pakovana, njegova izjava “o sapunu i parfemu” je ponižavajuća i upućuje na njegovo fatalno nepoznavanje muslimanske kulture i običaja, prepoznatljivih kroz visoku higijenu tijela, duše i životnog prostora. Zato preporučujemo predsjedniku naše bratske republike Hrvatske, predsjedniku naših prvih susjeda, kad dođe u Bosnu, da uđe u bosanske ustanove, vjerske objekte, bošnjačke  kuće…Hvali se da je načitan, pa kad jeste, da uzme malo vremena, otvori knjige i pročita o tome kako muslimani žive i održavaju higijenu. Da uzme uđbenike za mektebsku nastavu i nađe poglavlja…o lijepom vladanju (ahlak), lijepim navikama, hrani i odijevanju, nauci i odgoju, dužnosti prema sebi, roditeljima i ostalim ljudima, dobroti, istinitosti, pravednosti, grijesima i kajanju…A dok to ne uradi da mu kažemo da su bh muslimani imali hamame – kupatila u svojim kućama, kada je on nuždu možda obavljao u šumi.

Zato treba otvoreno upitati g. Milanovića, da li je čistiji onaj koji se oprao vodom, posušio papirom i namirisao parfemom ili onaj ko se samo otrao papirom i namirisao parfemom? Neka makar sebi u njedra odgovori – Kome onda treba prvo sapun, pa onda parfem?

Sve duža lista Milanovićevih uvreda

Lista Milanovićevih pogrdnih izjava o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, koje su ispod državničkog, građanskog i ljudskog je sve duža, od one “pa nećemo valjda Hrvate u Bosni ostaviti same s onima” ( hoće reći Bošnjacima) do onih o obnovi trećeg entiteta, markiranog kao UZP. A mnoge od njih su date u težnji da se istakne nacionalna superiornost Hrvata nad Bošnjacima…, koji su za njega prljavi susjedi, kojima treba sapun. 

Da su se njegove izjave ograničile samo na “sapun i parfem”, ostale bi upamćene kao odlika njegovog primitivizma i nekulture, ali su one bile samo uvertira za nove teške uvrede na račun Bosne i Bošnjaka. Prezir, provokativne i nacionalističke, anti-bosanske izjave o  BiH, u savezništvu s Dodikom, postale su konstanta Milanovićevog odnosa prema BiH. Njegove izjave najviše govore o njemu samom, ali i o onima koji ga u tome slijede i podržavaju. Kroz sve to ne bi nas iznenadilo da mu smeta i hidžab, ispod kojeg zrači fizička i moralna čistoća, zadivljujuća čednost i ljepota, koji je kruna mnogih muslimanki. 

Sjetimo se samo nekih njegovih “bisera” iz avgusta 2016.g., kad je bio predsjednik vlade Hrvatske. Ničim izazvan rekao je da BiH nije država već “big shit” – po naški, veliko sranje.

U intervjuu za HRT 11. decembra 2020. uoči 25. godišnjice Dejtonskog sporazuma uz provokativno  “prije prvo sapun pa onda parfem”  Milanović je rekao da je građanska bih daleki san… 

A tokom posjete Valpovu 8.12.2021.g. izvrijeđao je člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića nazvaši ga “udbašem iz Zenice” i “sponzorom mudžahedina”, a oštre reakcije izazvao je komentarom o Srebreničkom genocidu. 

Na konferenciji za medije 29.4.2022. povodom 31.godišnjice osnivanja 4.gardijske brigade na Klisu Izetbegovića je nazvao “pokvarenim i pakosnim”, a za  Komšića “da parazitira na hrvatskom glasu”, te najavio da će blokirati ulazak Finske u NATO, dok se ne usvoje Izmjena Izbornog zakona u BiH po konceptu skrojenom u kabinetu Dragana Čovića, po matrici iz Zagreba.

A tim slijedom je priča o ugroženosti Hrvata u BiH, kao ona iz 90-tih o ugroženosti Srba i najnovija o ugroženosti Rusa u Ukrajini, postala opasan i zapaljiv fitilj, koji se na Balkanu, posebno u BiH, sve teže  može kontrolisati. 

Sa pričama o ugroženosti Srba i zelenoj transferzali, a sada o ugroženosti Hrvata pokušavaju se produbiti podjele i širiti netrpeljivost…Samo još nikad nije stavljen u fokus položaj Bošnjaka, iako su upravo oni (mada najbrojniji) najviše marginalizirani i ugroženi u većem dijelu BiH, naročito u Rs. 

Poruke i pouke Zoranu Milanoviću

Imao bi Milanović jake razloge da prestane vrijeđati, da na iznesene uvrede na račun Bosne, Bošnjaka – bh muslimana stavi tačku, nađe vrijeme i način za izvinjenje i okrene se sebi i prema svome dvorištu, jer u njemu  sigurno nije sve tako čisto i namirisano. “Prvo sapun pa onda parfem” bio bi pravi recept  da se očisti i sapere ne samo sa fizička, već i moralna nečistoća.

Burlington, 10.05.2022          

Zijad Bećirević  

  

           

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Posebno se obraćam našim mostarcima, zatim mojim Bosancima i mojim sarajlijama, kao rođeni  sarajlija i mostarski sarajlija .
Obraćam se svima vama iz druge vam domovine Skandinavije, dali Švedske, Norveške ili Finske, iz Nizozemske ili Njemačke, iz Švicarske ili  Kanade , Auatralije ili Amerike i svih drugih destinacija, rasutih po cijelom svijetu.
Prije svega, vjerujte mi, kao rođenom sarajliji, visokom intelektualcu, graditelju brojnih industrijskih objekata, profesoru koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka, aktivnom društvenom građaninu ove mi jedine domovine Bosne i Hercegovine, kao njen prestavnik u parlamentu BiH, U Saveznoj Skupštini u Beogradu, vijećniku gradskog vijeća i njenom predsjedniku u gradu Mostaru.
Doživio sam i svoju ličnu golgotu i tragediju, kao trostruki prognanik u ovome  gradu „ slučaja „ Mostaru, kao izabrani vijećnik, gdje sam spašavao glavu i zahvaljujući nekim višim nebeskim silama ostao sam živ do današnjih dana, te kao živi svjedok nemilih događaja i dvostruke agresije na ovaj grad, sa istoka i zapada, mogu uvijuek svjedočiti, sa istinom i samo istinom .
Latinska izreka kaže; „ Veritas amare est / Istina je bolna „ svakako, ali kako za koga, te se u svim svojim sadržajima i brojnim kolumnama do sada objavljenim, kao i mojim knjigama; PROGNANIK U SVOME GRADU i PISMA SA NERETVE , pišem isključivo istinu i samo istinu .

Poznati i priznati tjednik iz vremena Tuđmanovog režima, „ Feral Tribune „ iz Splita, lijepo, sadržajno i konkretno opisuje moju golgotu kao izabranog vijećnika, sa liste „ za jedinstveni Mostar „ ali, kome je bio potreban takav grad, koji je agresijom okupiran od strane hrvatskih, ustaških  bojovnika HV i HVO-a, koji su i vas brojne  nevine i mirne građane ovoga grada toga 09.maja 1993 godine proslijedili u brojne logore i konačno u dijasporu, gdje se i danas nalazite.

Prognan sam iz sospstvenoga stana, jer sam bio za jedinstveni Mostar, prognan sam sa zapdne ustaške strane na istočnu slobodarsku teritoriju Mostara i prognan sam iz firme Aluminij, kao Bosanski Srbin, iako sam kao stručnjak došao na njegov „ kamen temeljac „ za izgradnju idealne Blumove zamišljene ideje o velikom aluminijskom kompleksu.

Iako sam bio na specijalizaciji u Francuskoj kod firme“  Pechiney“, sa izučavanjem i francuskog jezika i tehnologije porizvodnje aluminija, kao i kod „ Siemensa „ u Njemačkoj sa upoznavanjem sa njihovim mjernim i automatskim sistemom ove proizvodnje, ništa to nije značilo za njihove „ hrvatske bojovnike, uzurpatore i okupatore „ ove firme, koju su svojim odnosom i ovakvom politikom djelovanja, konačnu isto i doveli, kao „ lažnog hercegovačkog diva „ do konačne propasti.

Posebno, mojim dragim mostarcima u dijaspori, nije nužno niti potrebno ništa više ili dodatno pisati o ovim osvajačkim i „ oslobodilačkim „ akcijama naših vrlih susjeda, jer su proveli i još veće i gore golgote po logorima i sa cijelim porodicama, napuštali su svoj rodni grad i ostajali  bez svoje imovine godinama stvaranom i stečenom.

Danas se obraćam svima vama, moja draga i poštovana DIJASPORO, iz razloga istinske spoznaje stanja, događanja i neprilika, koje nas prate i pritiskaju već godinama od Dejtona do današnjih dana.

Dolazite povremeno u vaš rodni kraj, više kao turisti i možda vam je lijepo turistički posmatrati ili slušati ležne slavopojke o ljepotama suživota u ovome gradu i na drugim destinacijama, cjelovite i bivše naše lijepe Juge.

Međutim, nacionalizam je već metastazirao poput svakog karcinoma u ljudskom organizmu, što je za nas ubitačnije od svakog preživljenog fašizma .

Danas se kod nas posmatra samo veličina, velikog Srbina, Hrvata ili Bošnjaka, a nacionalističke ortodoksne stranke sa njihovim čelnicima i kadrovima u vlasti, od HDZ-a do SNSD-a i do SDA, sa Dodikom, Čovićem i Bakirom, koji su nas sve ove godine doveli do bijede i siromaštva, sa izuzetnom mržnjom i netolerancijom u svakome pogledu.

Istina je, da je SDA i najveća nacionalna stranka u Bošnjaka, koja je patriotska i udaljena je od izrazitih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, ali je sa njima u vlasti, kao koalicioni partner sve ove godine, činila kardinalno loše poteze i odnose, te je veoma teško i amnestirati po našem narodnom običaju ; „ Sa kime si, onakav si „.

Mlađani naraštaji, školovani i sposobni nas napuštaju odlazeći ne samo trbuhom za kruhom, već i radi ovih neprimjerenih odnosa i ogavne njihove politike.

Do posla je moguće doći samo sa članskim knjižicamaovih nacionalističkih stranaka, a kriminal i korupcija su okupirale sve pore neljudskih odnosa u nsvim domenima suživota.

Ne vrijedi nama samo kukati ili tražiti pomoći od bilo kojih međunarodnih faktora, već jednostavno moramo shvatiti i prihvatiti poglede i neposredna riješenja našega naroda i naših građna, koji svojim neposrednim izborom i glasovima za odgovarajuće strukture vlasti i kadrovsku politiku sa kandidatima, kojima dajemo povjerenje, moramo tražiti i sopstveni spas i spas države i svijetliju budućnost za sve naše građane ?

Ovo isto, želim tražiti i od vas, draga i poštovana DIJASPORO, ne samo da ns finansijski pomažete, kako stew to redovno i činili, već da svoje učešće u izbornom ciklusu u oktobru mjesecu najozbiljnije shvatite i prihvatite, prije svega vašim odzivom i glasom našim kandidatima, koji istinski mogu biti i trebaju biti spasioci i države i naše zajedničke budućnosti.

Ostaje nama, dobrim i neposrednim poznavaocima svih naših prilika i neprilika, da vas istinski informišemo i jednostavno zamolimo, da se svojim glasovima apsolutno klonete svih kandidata na listama naših ortodoksnih  nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a.

Za članove našeg „ troglavog „ u dosadašnjem periodu nakaradnog Predsjedništva, riješenje je i naš spas u izboru kandidata do sada poznatih i to ; gospode Željka Komšića i Denisa Bećirevića.

Nedaj nam Bože, o izboru Milorada Dodika i Dragana Čovića, niti u snu ne bi trebali poželiti, jer su već poodavno dokazani rasturači kao „ blizanci „ sa ideloškim matricama Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i sa novim nevremenom „ putinizma „.

Otpremimo ih u zasluženu zatvorsku kaznu, poodavno zasluženu sa njihovim na krimanalu stečenim vilama i silnim bogatstvom.

Upravo je i namjera i poruka i Denisa  Bećirevića  u sinoćnem ( srijeda 08.maja ) Pressingu TV N1

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Bravo televiziji N1 i voditelju emisije Ameru Zukiću, za emisiju Pressinga, kao i izboru pravoga sagovornika i ličnosti, građanina i patriota, kandidata za Predsjedništvo BiH, gospodina Denisa Bećirevića.

Upravo, kao građanina ove nam jedine domovine, njenoga iskrenog patriotu, u ova za nas teška i veoma komplikovana  vremenska događanja, u predizbornom periodu, veoma je bitnai za gledaoce i slušaoce TV medija ova  tema, u predizbornoj fazi, formiranja ispravnog stava o izboru kandidata za sve nivoe vlasti, tako i u Predsjedništvo BiH.

Kao sudionici svakodnevnih i višegodišnjih  neprimjernih zbivanja i ponašanja naših izabranih prestavnika u sve siteme aktuelne vlasti, od izbora u razne parlamente do našeg „ troglavog „ predsjedništva, veoma je bitno dobro i objektivno spoznati sve neprijatnosti i negativnosti u našem izboru, te po sospstvenoj mogućnosti i želji izvršiti i ličnu korekciju, za primjereniji izbor u narednom periodu.

Uzaludne su nam sve jadikovke, kritike i domaće vlasti i međunarodnih faktora, koji nam teže i prijateljski pomoći, ako to mi građani ove nam poželjne jedinstvene i jedine domovine Bosne i Hercegovine, ne želimo ili nećemo da shvatimo i prihvatimo isključivu našu odgovornost u izboru naših prestavnika u svakoj narednoj vlasti.

Po narodnoj, „ Birali smo i gledajmo u našu budućnost „ upravo je i ciljana poruka, za sve naše želje i uspješna nadanja za naš prosperitet i nastojanja bolje budućnosti za sve naše građane i narode.

Nalazimo se u kolotečini naših nepoželjnih nacionalističkih težnji i zbivanja, upravo održivim postojanjem i djelovanjem ortodoksnih nacionalističkih  ličnosti u vlasti i djelovanja njihovih  super nacionalističkih stranačkih ubitačnih ideologija, kako stranke HDZ-a i čelnika Dragana Čovića, kao i SNSD-a i čelnika, guslara iz Laktaša i nažalost člana Predsjedništva Milorada Dodika.

Upravo su nam i veoma važne ovakve i druge slične emisije, bilo na TVN1 ili TV Face kod Senada ili TV BN ili neke druge televizije, kako bi se razvila i naša kultura sjećanja i pamćenja, šta nam je nužno činiti i pripremati se kao građani, željni i zaslužni za bolji civilizovani odnos zajedničkog suživota, uz ljudskost i poštivanje svih naših različitosti, ali za zajedničko dobro.

Nismo li dosta i dovoljno ispaćeni, osiromašeni i materijalno i duhovno, u svakome pogledu, da je nužna sopstvena spoznaja da je sve u našim odlukama i potezima, prije svega u izboru pravih ličnosti, nikako nacionalista ili legitimnih prestavnika bilo kojeg i kakvoga roda, već građana ove nam jedine zajedničke, ali naše jedinstvene domovine Bosne i Hercegovine.

Sl. Naši pioniri i omladinci na Titovom putu, naši spasioci i uzdanice, stameni bedemi kao kameni kremenovi na braniku jedine nam građanske domovine Bosne i Hercegovine i njenih građana, naši Željko i Denis.

Nije nam potrebna nikakva druga komplikovana filozofija ili bilo čija briga za našu svijetliju budućnost, od naših ličnih shvatanja odgovornosti i potreba izmjena sospstvenih memorijskih čipova, u kojima su pohranjene sve naše dobre činjenice, od idola i ideala iz naše prošlosti i hrabre istrajne borbe protiv fašizma, ali se moramo osloboditi svih naših pritajenih nacionalističkih stremljena i nakana, kao i svega već viđenog i doživljenog.

Zato se oslobodimo i duhova naših dokazanih neprijatelja i tvoraca agresorskih ideologija na našim prostorima, već se okrenimo mladim i budućim naraštajima, pametnim, umnim i radnim za stvaranjem sveukupne bolje nam budućnosti.

Kao već stari, iskusni radni i životni, visoki intelektualac, poliglota i svjetski čovjek, graditelj i patriota svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine, kao bivši parlamentarac i Bosne i Hercegovine i Savezne Skupštine SFRJ, kao vijećnik i predsjednik Gradskog vijeća grada Mostara, mnogo toga sadržajnog i životnoga, veoma uspješnog i korisnoga mogao bih vam ispisati i ovom prilikom, u cilju sugestije izbora prave i ispravne opcije u vašim stavovima i razmišljanjima, ali sve ovo želim vama prepustiti.

Kao, mostarski Sarajlija i velika žrtva već doživljenog režima HDZa i „ ugroženih Hrvata „ Mostara i Hercegovine, moram vas, moje Bosance i moje Sarajlije upoznati da je politika ovoga HDZ-a i njegovogf čelnika Dragana Čovića za nas ubitačna, kao i „ grobnica njegovih Hrvata“  koje stalno prestavlja, zato sam  za opciju isključive podrške našem Željku Komšiću, kao jedininom Hrvatu u našim uslovima i našim državnim interesima, koji mu se jedini može suprostaviti, kao i postojećoj ideologiji Tuđmanovog naslijeđa.

Svakako moji Bosanci, kao rođenom Sarajliji, kao i moji građani Sarajeva ovo trebaju i moraju da znaju i shvate, upravo važnost vašega glasa za Željka Komšića.

Kao Bosanski Srbin, apsolutno neću da priznam izbor guslara i ortodoksnog veliko srpskog nacionaliste Milorada Dodika, da bude i moj prestavnik bilo gdje, a ponajmanje u predsjedništvu BiH.

Zamislite, kada bi  Milorad Dodik i Dragan Čović bili članovi ovog troglavog Predsjedništva naše domovine, ona bi se već poodavno rastočila i vaskrsnule bi njihove genocidne tvorevine Republika Srpska i Herceg Bosna.

Naš sospstveni i državni spas bi bio u isključivom izboru naših kandidata građanske opcije, Željka Komšića i Denisa Bećirevića, to bi bili i naši idoli i ideali, kakve smo nekada imali u ličnosti i djelima našeg i svjetskog državnika druga Tita.

Istina, mlađane generacije to nisu imali priliku da dožive i shvate, ali su zato tu njihovi roditelji, koji im to trebaju dočarati i pojasniti, a nacionalistima, kriminalcima i lopovima to ništa nije potrebno dokazivati.

U svakom slučaju, svi mi dobro razmislimo i do oktobra se spremajmo da sami i jedini riješavamo našu sudbinu, bez molbi i jadikovki za bilo kakvu pomoć i drugih, dakle sudbina je isključivo u našim glasovima.


Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
 
Na našu žalost, član Predsjedništva BiH Milorad Dodik na proteklih nekoliko javnih događaja na reveru je nosio značku odnosno zastavu Ruske Federacije, što su  primjetili mnogi mediji ?
Ovo je javan i očigledan znak podrške Moskvi i Rusima od strane ovog  našeg svinjogojca, guslara , despota i silnika iz tzv. “ srpskoga sveta “ odnosno sada  “ ruskoga sveta “
Na taj način Dodik, skriveno ili ne, očito šalje svoju podršku Moskvi tokom rata u Ukrajini – pišu mnogi mediji ?

Zna često guslar i čobanin iz Laktaša, zamijeniti svoju entitetsku zastavu boja , crveno, plavo bijelu sa ruskom, bijelo, plavo crveno,  često neprimjetno, razlika je samo u rasporedu boja.

Ništa čudno, što nas ovaj psihopata i pacijent svoga psihijatra Radovana iz Londonskih kazamata, već godina bez njegove terapije, tako sramoti po svijetu, a svoj8u ulogu najvećeg srpskog nacionalistu ističe na pijedestal srama, poniženja , mržnje i nedostojnosti ljudskosti.

Pitamo se, da li smo možda neka država iz Afričkog svijeta, sa trostrukom plemenskom zajednicom, sa troglavim predsjedništvom, kakvoga nema nigdje u svijetu?

Naša plemena, Srba, Hrvata i Bošnjaka, žive u ovom našem jadu i bijedi, upravo radi naših poglavica i njihovih kadrova u domaćoj vlasti, bez našega angažovanja sa umom i razumom, kako in a koji način da ih se riješimo.

Upravo smo u ovome predizbornom period, kada istinski svi moramo stati pred ogledalce i pitati se, koje to čipove u sospstvenim memorijama u glavi moramo nužno mijenjati, kako bi znalački i korisno za sve nas, građane oven am nekada lijepe domovine, obezbjedili i svima nama dostojnu ljdsku i civilizovanu državu, sa jednim predsjednikom.

Suvišno je i veoma dosadna naša tmurna svakodnevna retorika, koju nam nameću naši nacionalisti, sa pričama o izmjenama izbornoga zakona po njihovoj nacionalističkoj matrici, ali niko ne postavlja pitanje i lansira price o nužnosti izmjene našega Ustava, na prvome mjestu.

Izjasnimo se, prije svega, da želimo građansku državu po mjeri i potrebi svakoga građanina oven am zajedničke domovine, sa ravnopravnim i jednako pravnim potrebama u svim našim domenima života i djelovanja.

Dosta nam je i konstitutivnosti i legalnoga ili legitimnog prestavljanja svih nas, dok se ovi naši vlastodršci bogate na naš račun, a većina građana je u siromaštvu, bez sospstvenog i zajedničkog dostojanstva, bez osnovnih ljudskih prava da biraju i budu birani u sistemu vlasti.

Svojim odnosom i ponašanjem, za sopstvenu sudbinu prepustili smo drugim i vanjskim i unutrašnjim neprijateljima, da nam kroje našu sudbinu po njihovim mjerilima nemoralne ljudske vrijednosti.

Ako istinski hoćemo i želimo građansku državu, sa jednim predsjednikom, zašto da dozvolimo našim nacionalistima i neprijateljima, uzurpatorima i agresorima  iz srpskoga i hrvatskoga podzemlja, da nam urušavaju našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i njene vrijednosti, u zajedničkom uzurpatorskom poduhvatu sa Hrvatskom, Srbijom, Rusijom, Mađarskom i inim njihovim istomišljenicima.

Svi su izgledi da je ovo vrijeme pridošlih “ neprijateljskih duhova “ sa Blajburških polja i Ravnih gora, iz “ srpskoga sveta “ i aktuelnog “ ruskoga sveta “ u zajednici sa našim domaćim izdajnicima, gamadima i rušilačkim glodarima, uz gusle i orgulje, uz blagoslov i vjerskih vjerodostojnika iz Crkve i Katedrale.

Pitamo se, da li zaista naš hrabri i vjerni, radni i pametni bosansko- hercegovački svijet i narod, nije sačuvao ništa vrijednoi patriotsko osjećanje još iz vremena naše partizanske borbe protiv fašista i našeg idola i njegovih ideala, za našu realnost zajedništva i suživota u boljoj budućnosti.

Svejsni smo činjenice, da je nacionalizam postao ubojitiji od djelimično uništenog fašizma, ali su domaće stjenice i nacionalističke krtice, jednsotavno metastazirale uz našu indolentnost, nemarnost, nerad i olako shvatanje situacije u odnosima i sosptvenoj našoj borbi protiv njih is vim vidovima njihovog postojanja i djelovanja.

Zato se i priupitajmo, da li sui  naredni naši izbori prilika, da se sa mnogima od njih istinski obračunamo i da ih zajednički otpremimom u nepovrat u naš sistem vlasti.

Zato, masovno se odazovimo na narednim oktobarskim izborima i svoj glas nemojmo davati našim nacionalističkim strankama i njihovim kandidatima, a prije svih ni za živu glavu HDZ-u i SNSD-u.

Christian Schmidt je konačno počeo da se miješa u svoj posao. Nakon niza iscrpljujućih opstrukcija od strane Bevande, odnosno HDZ-a i SNSD-a vezano za zakonsko osiguranje sredstava u iznosu od 12,52 milona KM, visoki predstavnik je danas presjekao tu mučnu agoniju i mrcvarenje Države i njenih građana i nametnuo odluku o finansiranju izbora u rečenom, odnosno punom iznosu.

To je svakako dobra vijest u moru loših, obeshrabrujućih i sumornih koje su dolazile iz Domovine posljednjih sedmica i mjeseci, pa i godina. Ali, tu vijest ne treba posmatrati samo u njenom tehničkom kapacitetu, već još više u političkom jer je njome opaljena snažna pljuska toj uzepeovskoj, neonacističkoj bagri iz Škutorije koja godinama drži u blokadi institucije F BiH, a sada su pokušali da blokiraju i održavanje oktobarskih izbora jer im nisu prošle izmjene Izbornog zakona po njihovom, rasističkom modelu. Jeste, ovo je vrijeme geopolotičkih promjena i pozicioniranja na globalnoj sceni i ostat će zabilježeno da se taj HDZ BiH, skupa sa Dodikovim SNSD-om svrstao sa one strane nove željezne zavjese, odnosno na stranu Rusije, odnosno na stranu mraka. U tome su obje stranke imale potporu od svojih mentora iz Zagreba i Beograda, kako iz političko-državnog miljea tih prijestolnica, tako i akademskih krugova. Kada je HDZ BiH u pitanju, čak mi se čini da je on nadređen HDZ-u RH, jer ovaj drugi kroz svoju stranačku i državnu infrastrukturu provodi politiku začetu u Grudama, ne u Zagrebu. I ne od jučer, već iz vremena Bobana i Šuška. Koliku cijenu za takvu poziciju plaća Hrvatska i koliko je još spremna platiti, neka se time pozabave građani te zemlje, ali što prije shvate da su taoci politike iz Gruda već preko tri decenije, bit će bolje za njih. Slično je i sa Dodikom i Srbijom. Ako se građanima te zemlje dopada da im taj tip izigrava većeg Srbina od svih njih tamo preko Drine i da njegovo svrstavanje uz Putina ima i imat će svoju cijenu za tu zemlju ne u nekoj budućnosti, već doslovno sutra, eno im tamo. Naravno da Srbija ima i drugi problem jer mnogi tamo daleko više vole Rusiju od same Srbije, a istovremeno posluju samo sa Zapadom.

Vratimo se Schmidtu: njega još uvijek osporava Dodik i mnogi iz manjeg entiteta. Valjda je vrijeme da i mnogi u “sjeveroistočnoj Bosni” (kako voli reći Nenad Čanak) shvate da visoki predstavnik u BiH, bez obzira kako se zove, i postoji upravo zbog takvog Dodika i onakvog Čovića. Da nije njih bilo, OHR bi se davno ugasio. Kao što jeste činjenica da je jedan Željko Komšić posljedica onakvog Čovića, a nikako suprotno.

Bedrudin GUŠIĆ

PROVOKACIJE MINISTRA BEVANDE

Posted: 7. Juna 2022. in Intervjui

Već smo u šestom mjesecu, a Bosna i Hercegovina još nije dobila budžet za 2022. godinu

Vijeće ministara BiH je nakon 18 mjeseci odugovlačenja usvojilo nacrt Budžeta države BiH za 2022.godinu u iznosu od 1.073.600.000 KM (oko 550 miliona eura), kojim je za troškove održavanja općih izbora umjesto 12,5 miliona KM obezbijeđeno 9,7 miliona KM.

Usvajanje budžeta “5 minuta poslije 12” po mišljenju nekih je koliko provokativno toliko i spasonosno za Ministra finansija Vjekoslava Bevandu, koji je zbog opstrukcije već duže vrijeme bio pred sankcijama.  

Umjesto da se budžet donese na vrijeme i obezbijede sredstva za finansiranje izbora u potrebnom iznosu, Ministar finansija i trezora Vjekoslav Bevanda (kadar HDZ) je predložio da Regulatorna agencija za komunikacije posudi  Centralnoj izbornoj komisiji – CIK-u ali ne 12,5 miliona KM koliko je potrebno, već 9,7 miliona KM.

Nije jasno zašto je CIK-u odobreno manje od potrebnih sredstava. Da li argumentovano ili pak zato što je odbačen prijedlog Čovićevog izbornog zakona, koji je trebao osigurati dalju doninaciju za njega i HDZ BiH? Stoga se s pravom pitamo da li su to privatne sankcije koje CIK-u izriču Čović i Bevanda?

Ovo još jednom pokazuje da samovlašću, inatu i drskosti Čovića i Bevande, koji upravljaju državnim finansijama, nema kraja. Nakon svega, za izbore koji se moraju održati u oktobru ove godine, predviđa se svega 9,7 miliona KM odnosno 2,8 miliona KM manje, i ta sredstva se ne obezbjeđuju odmah iz budžeta, već pozajmicom od Regulatorne agencije za komunikacije (RAK). Apsurdno je da se u polovini godine ne vrši normalno finansiranje budžetskih potreba raspoloživim budžetskim sredstvima, već se sredstva posuđuju iz drugih izvora. 

Svi u BiH kao i svi drugi koji prate cirkusku predstavu o donošenju Budžeta BiH za 2022.g. znaju da je iscrpljujuće odugovlačenje u donošenju budžeta prije svega vid osvete Čovićevog i Bevandinog HDZ-a iz razloga što nisu usvojene izmjene Izbornog zakona BiH po zamisli i receptu Dragana Čovića.

Da li su Čović i Bevanda zaista toliko moćni da mogu raditi šta hoće i kako hoće? Očigledno jesu, dok nadležni organi Međunarodne zajednice – OHR i Međunarodni predstavnik samo šute i kutre, iako znaju da ovakvim svojim ponašanjem  budžetlije vuku za nos sviju u ovoj ispaćenoj državi. 

Cinički i provokativno Ministar finansija i trezora demonstrira svoju moć i nadmoć. Nastavlja se naduravati sa kompletnom bh javnošću, provocati sviju nas, izdizati se iznad državnih institucija i podaništavati državu. Ponaša se kao da su to njegove pare. A narod se već mjesecima pita hoće li biti izbora i ima li para za izbore? Iza ovog svega ne stoji struka već politika i to ona zapaljiva i destruktivna. Bevanda je ovim izgubio povjerenje i kredibilitet da i dalje bude Ministar finansija i trezora…Debelo je zaslužio sankcije i ne bi se smjelo dogoditi da ga omaše. Ako to što radi nije zloupotreba položaja, onda se moramo upitati šta je? I ranije je bio zreo za sankcije i smjenu, ali u BiH to nema ko učiniti. 

Nacrt Budžeta BiH za 2022.g. nakon što je usvojen na Vijeću ministara biće dostavljen Predsjedništvu BiH, koje ga treba prihvatiti. Ako ga prihvati dostavlja se u Parlament- Predstavnički dom i Dom naroda, koji ga konačno usvajaju. Dakle prepreka mnogo, a provokacija i podmetanja na pretek.  I sve dok se ta procedura ne obavi korisnici budžeta su na privremenom finasiranju, na nivou sredstava iz prethodne godine. 

Bevandi i njegovoj službi trebalo je skoro pola godine da utvrde Globalni okvir za period 2022- 2024 i na tome zasnovan prijedlog Budžeta za 2022.g., sa kojim se i dalje oktobarski izbori dovode u pitanje. 

Ministar Bevanda se zaista igra sa nervima svojim ali našim. On je već odavno zreo ne samo za smjenu, već i za sankcije, ali ne one koje sprečajaju putovanja, već one kojima se ograničava raspolaganje finansijskim sredstvima. Bogatim političarima ne vrijedi ograničavati putovanja. Njih može urazumiti samo blokada njihovih sredstava, smjena sa položaja i zabrana bavljenja politikom, jer podrivaju sistem i društvu nanose štetu.

Prema posljednjim informacijama, nakon usvajanja nacrta Budžeta BiH u Vijeću ministara, sa kojim CIK-a nije dobila sredstva koja je tražila, iz CIK-e je dato saopštenje da time nije omogućio provođenje izbora i zatražena je intervencija Međunarodnog predstavnika, koji se od kada je došao u BiH krije se i viri iz mišije rupe, i samo se ponekad pojavi da dadne do znanja da je živ i da je još tu. 

Ovaj put je zaista upitno da li će se ovim povodom oglasiti Međunarodni predstavnik Christian Schmidt, jer se sa novcem koji je obezbjeđen u Budžetu može ući u izbornu proceduru, a nedostajuća sredstva obezbijediti kasnije. Pa ipak, tragično je da se u BiH tek nedavno završila rasprava o budžetu za 2021.godinu, otvorila i vodi rasprava o budžetu za 2022, dok drugi već pripremaju budžete za narednu 2023.g. Kako drugačije sve ovo shvatiti nego kao nebrigu i provokacije, kojima se mora konačno stati u kraj.

Burlington o6.05.2022                

Zijad Bećirević 



file:///C:/Users/bedru/AppData/Local/Packages/microsoft.windowscommunicationsapps_8wekyb3d8bbwe/LocalState/Files/S0/408/Attachments/Helsinski%20bilten%20br.162[46386].pdf

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dakle, šta to u našim uslovima, kada su na vlasti nacionalističke stranke znači „ legitimno prestavljanje „?

Čista nacionalistička ili profašistička terminologija, bazirana na mržnji i netoleranciji drugoga i drugačijega u svim domenima zajedničkog društvenog suživota.

Bosna i Hercegovina i njeni unutraćšnji odnosi među narodima, koji je slika i prilika upravo nacionalističkih tenzija, dovoljno nam suštinski i slikovito, „ de facto i de jure „ iskazuje naš jad i bijedu.

Nije bez razloga drug Tito uvijek govorio nama ; „ Čuvajte bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga „ jer je on bio izuzetni borac protiv fašizma, ali je veoma dobro osjećao svu pogubnost ubojitog nacionalizma.

Moramo priznati da je Dejton učinio nama medveđu uslugu, nabio nam ludačku košulju, formirajući tu nacionalističku i genocidnu tvorevinu Republiku srpsku.

Njihova težnja i želje da se formira „ srpski svet „ dovoljno nam jasno i veoma perfidno ukazuje na scesionističke nakane za istu, njihovo pripajanje Republici Srbiji i stvaranje velike Srbije ?

Zacrtana je to ideološka matrica iz doba Gazimestana, govornika i začetnika „ balvan revolucije „ od Triglava do Đevđelije, njihovog firera Slobodana Miloševića.

Sasvim jasno, uz intelektu7alnu podršku njihovih akademika i SANU, sa Dodbricom Ćosićem, sačinjavaju memorandum i cjeloviti scenarij narednih događanja i sve do današnjih dana.

Operativno, dva ubojita jarana iz Karađorđeva Slobodan i Franjo, osmišljavaju realizaciju ponuđenog scenarija i započinju svoje agresorske nakane, sa rušenjem naše lijepe Juge, te uzurpacijom određenih ciljanih teritorija.

Sasvim normalno, da im je ponajviše naša Bosna i Hercegovina, kao izrazito multietnička država bila veliki trn u oku, te su zajedničkom agresijom sa istoka i zapada zapucali, ubijali i progonili, kako bi na koncu i uzurpirali određenu teritoriju.

Pao je i postojeći Titov ideal o bratstvu i jedinstvu, a užas njihovih nasrtaja i borbi ka uništenju istoga, posebno je recimo iskazan na njihovim osmišljenim rušilačkim dejstvima na mnoge gradove, posebno na Vukovar, Mostar, Sarajevo i ine, upravo gdje je bilo i najviše miješanih brakova.

U našem bosanskohercegovačkom slučaju, nacionalisti su apsolutno „ metastazirali „, ohrabrili se i osokolili, te od Dejtona do današnjih dana jasno i otvoreno iskazuju svoje nacionalističke ciljeve, djelovanjem i njihovih ortodoksnih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a, sa svojim „ rušilačkim blizancima „, kriminalcima i lopovima Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom.

Što bi naš narod govorio ; „ Duvaju u istu nacionalističku, ubuđalu i veoma smrdljivu tikvu „ te iskazuju neskriveno pravu sliku i priliku njhovoga roda i poroda, kao sljedbenika njihovih prethodnika sa Blajburških polja i Ravnogorskih gora.

Smetaju im borci Armije BiHi „ Zlatni ljiljani „ kao patriote ove nam naše jedine domovine, a smetaju im i svi Srbi i Hrvati koji nisu učestvovali u njihovim agresorskim ubojitim formacijama, za RS i  HB, jer nismo učestvovali u stvaranju ovih genocidnih tvorevina.

Zato i nije nikakvo čudo, da naš stameni i dokazani građanski idol i borac sa branika domovine, Željko Komšić i nije za njih pravi Hrvat.

Nije niti Milan Jovičić i drugi veoma znani i poštovani mostarski Srbi, nisu njihovi  pravi Srbi, jer nisu gađali i ubijali sa Čobanovog polja i Podveležja, sa njihovom ubitačnom artiljerijom.

Kao takvi, nismo niti Milan, Ratko, Braca, Obren, Risto i ini, mogli biti pravi vijećnici Gradskog vijeća ili predsjednici istoga, te je vrijeme za „ legitimne njihove Srbe „ ili Hrvate iz nacionalističkih stranaka SNSD-a i HDZ-a.

Zato je nastojanje po svaku cijenu ustrojavanje takvog izbornog zakona, koji će im omogućiti krajnje svoje nacionalističke ciljeve, te izbor i Milorada i Dragana, primjera radi u predsjedništvo BiH, kako bi je što prije uništili i rasturili, te konačno ugledali njihov „ srpski svet „ i njihovu banovinu po uzoru na NDH.

Zašto i ne reći da su režimi Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, istinski bili zločinački režimi, te po istome putu sa njihovim ideologijama danas u kontinuitetu nastupaju i Milorad Dodik i Dragan Čović, kao i njihove nacionalističke stranke SNSD i HDZ ?

Evo, upravo večeras slušajući u emisiji „ 360 stepeni „ TV N1, gosta Vuka Draškovića, kojega inače poznajem od ranije kao rođenog Gačanina, a isti se nevjerovatno transformisao u pozitivnom smislu, bilo ga je milina slušati i trebaju ga naročito Srbi poslušati, gdje decidno i otvoreno govori o zločinačkom režimu Slobodana Miloševića i nužnosti djelovanja NATO-a godina 1999. Svakako da je govorio i o Vučiću i njegovom pokajanju u članku iz  nekih godina u časopisu „Danas„ i mnogo toga interesantnog u ovom  vremenu i prilikama.

Zašto  ne prihvatiti i Komšićevu tvrdnju, istinitu i javno prisutnu?

Pitamo se, zašto bi Milorad Dodik predstavljao sve Srbe u najvišem organu vlasti, bez mogućnosti glasanja i izbora na cijeloj teritoriji ove nam jedine države?

Zašto bi Srbi iz RS-a i Hrvati iz HB, odlazili u Beograd ili Zagreb i glasali za njihove izbore predstavnike vlasti, a domaći Srbi ili Hrvati ne bi mogli glasati za svoje članove Predsjedništva?

Na kraju krajeva, zašto to naš Željko Komšić ne može biti građanska opcija izbora svoga predstavnika ravnopravnih svih naroda i građana u Bosni i Hercegovini?

Sve je u našem sistemu nakaradno, do zla Boga i zato tako nijemo i ležerno posmatramo miješanje i Zagreba i Beograda u naš unutrašnji ustroj, u integritet i našu samostalnost.

Dokle li i kako ?

Sa rahmetli Asimom Kapićem Sa prof. Filipom Ćorlukićem

Naravno, svi mi imamo hejbet svojih životnih priča, ispričanih ili neispričanih, objavljenih ili neobjavljenih, ali životnih. Po običaju, ja mnoge svoje dijelim sa prijateljima i poznanicima pa ću tako i ovu.

Dakle, već sam davno jednom napisao da sam se kroz ovozemaljski život, koji evo još traje, osim sa svojom generacijom, što je i logično, družio i sa mnogo mlađim od sebe (čak djecom) ili mnogo starijim. Za ovo druženje s djecom mogu potvrditi mnogi iz mog komšiluka sa banjalučkog Haništa gdje sam, kao oženjen čovjek, otac dvoje djece, često igrao u parkiću pokraj zgrade mali nogomet ili stolni tenis sa tadašnjim dječacima od 10-15 godina. Neki od njih bi mi čuvali sinove dok bih ja sa ostalima igao na male, ili igrao mečeve stolnog tenisa na betonskom stolu kojeg je u to vrijeme dao instalirati sportski radnik i entuzijast, također moj komšija i prijatelj Džabir Maglajlić. I predivno mi je bilo s tom djecom. Evo njihovih imena: braća OpolcerZlatko i Goran, Damir Badić, Erol Redžepović, Hakija Džinić, Ilija Lukenda, pokojni Željko Đurić, Haris Teskeredžić, Husein Sojtarić, Zlatko Paja Kobašlić i drugi.

Ali, kako rekoh, moje društvo su činili i ljudi stariji od mene 10, 15, 20 ili više godina. Mnogi od njih nisu više među živima, a jedan manji broj njih koji jesu živi i dalje čine dio mog društva i moje životne priče koja traje u kontinuitetu.

S tim u vezi hoću da se javno sjetim svih njih, kako onih kojih više nema, tako i ovih danas. Dakle, evo imena i prezimena ljudi koji su godinama i decenijama prijateljovali samnom i koji su, svaki na svoj način, obilježili i moj život a kojih fizički više nema, ali ima u mom srcu i mojim sjećanjima:

Adil Džanić, Asim Kapić, Sakib Demirača, Ismet Ramljak,

Salih Šeherčehajić,

Mustafa Višić,

Ismet Alagić,

Ishak Čavalić,

Aleksander Aco Ravlić,

Slavko Kovačević Bianchi,

Teufik efendija Hadžić,

Husein Pilica, Mustafa Čehić, Besim Velić, prof. dr. Anto Ćosić…..Vjerovatno sam neke nenamjerno ispustio vjerujući da bi mi halalili zbog toga, a ovim spomenutim želim Božiji rahmet pred njihove duše i počivali u miru Božijem moji Aco Ravlić, Slavko Kovačević i Anto Ćosić !

Rekoh da su neki ostali. To su: Rahmo Haračić, Bugojanac koji živi nedaleko od mene, Sulejman Sulejmanagić Bukovac iz Todorova koji živi u Los Angelesu, California, Halim Huremović, Banjalučanin (rođen u Orahovi) koji živi u Salt Lake City-ju, Utah i još jedan vrli Banjalučanin Hajrudin Beharić, koji živi u Perthu, Australija, profesor Filip Ćorlukić, Dervenćanin koji živi u Puli, prof. dr. Sedat Širbegović koji živi u Columbiji, Maryland i Bekir Bešić, Banjalučanin (rođen u Bosanskoj Otoci) koji živi u Švedskoj. Dakle, spala knjiga na sedam slova. I oni, kao i ovih gore petnaest koji su to činili dok su bili živi, čine moj život bogatijim i plemenitijim. Od njih sam imao i imam puno toga za naučiti, prije svega o moralnim i etičkim vrijednostima čovjeka što nas i jeste spajalo i spaja, ne samo kao suvremenike onoga i ovoga vremena, nego i kao prijatelje. Onda, nek’ traje ova moja životna priča dok traje njih šest, ili dok trajem ja!

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanac !

Poštovani prijatelji moji, građani lijepe nam domovine Bosne i Hercegovine, čovječe i ljudine svoga roda i poroda, pitam vas da li hoćete birati svoje konstitutivne prestavnike, autentične i legitimne, veliko srpsko hrvatske nacionaliste , ustaše i četnike.

Svoje akademike iz njihovih SANU i HANU , lažnih i nacionalističkih i profašističkih nakana, kroz ubitačne i agresorske načrtanijske memuranduma i scenarija, kao njihovi akademici, u cilju stvaranja velike Srbije i druge NDH-azije, ne samo agresijom koju ste nagovještavali svojim patološkim vođama, već i svojim izabranim prestavnicima, legitimnim  i konstitutivnim, poput Dragana Čovića ili Milorada Dodika i inih njihovih „ papaka „ istomišljenika.

U temeljima tih njihovih ispisanih scenarija i memoranduma, lažnih podataka, ustrojene su nakane genocidnih radnji što su i dokazali njihovi agresorski patolođki idoli od Karađorđeva do Mostara i Laktaša, sve do današnjih dana

Ipak je to lijepo i istinski iskazao i velikosrpski akademik Dobrica Ćosić.

Da, svakako je laž i u duhu hrvatskoga bića, jer nam njihov akademik Dragan Čović, svakodnevno, u kontinuitetu laže i priziva „lopove da hvataju lopove„ jer je tobožnji njegov hrvatski narod u ovoj nam domovini Bosni i Hercegovini veoma ugrožen, diskriminisan i majoriziran.

Da nije nas živih i preživjelih, bar u Mostaru i Hercegovini, gdje vlada njegova nacionalistička i ustaška  nacionalistička stranka HDZ, čiji je i Dragan njen čelnik, možda bi neupućena naša javnost i povjerovala u njegove ili Gebelsove laži, kako bi od njih došli i do istine.

Narodna, koja veli, ako laže koza, ne lažu njeni rogovi , istinito i veoma argumentovano je to ispisao i čuveni hrvatski tjednik „ Feral Tribune „ iz Splita, koji je bio veoma anatemisan u vrijeme Tuđmana i njegovih ubojica ili ustaša, lijepo je opisao i moju golgotu kao biranog vijećnika Gradskog vijeća grada Mostara:

Šta reći još novo, ako se zna da je ovo sve rađeno po scenariju i zlodjelima  te nacionalističke veliko hrvatske Tuđmanove ili u ovome periodu HDZ-a, stranke čelnika Mije Brajkovića i njegovog nasljednika Dragana Čovića.

Nije nikakvo čudo da i danas, permanentno, taj isti njihov akademik Dragan Čović, njhov patološki borac za fotelju člana Predsjedništva naše domovine Bosne i Hercegovine, lansira svakodnevno laži o ugroženosti tih njegovih Hrvata, da se od toga već slikovito i vidno minficirao i njihov predsjednik „ lijepe njihove „ Zoran Milanović, koji je počeo bredovno da bunca i govorim o nekome „ zulumu „ nad njegovim narodom, čiji je on i njihov predsajednik.

Dakle, istinskim grobarima Hrvata u Bosni i Hercegovini, već dokazanim Franji Tuđmanu i Draganu Čoviću, evo se u kontinuitetu pridružuje i njihov predsjednik Zoran Milanović.

Blago li se njima, narod i hrvatska nacija je obolila, od Blajburških poljana, Ante Pavelića i Vjekoslava Maksa Luburića, preko Franje Tuđmana do današnjih njihovih autentičnih , konstitutivnih  i legitimnih prestavnika toga ustaškoga roda i poroda.

Sasvim je jasno, da isti imaju i svoje „ blizance rasturače „ i sljedbenika i veliko srpskoga četničkoga istrajnog neprijatelja u likovima i nedjelima i Milorada Dodika i njegovog mentora iz „ pasmine „ veliko srpskih vukova i vučića, te njihovih sljedbenika i istomišljenika iz „ srpskoga sveta „ nedosanjanog i neostvarenog.

Međutim, žalosno je ali istinito u Bosni i Hercegovini, vjetrovi sa Lovćena i riječi velikog Njegoša iz „ Gorskoga vijenca „ prohujali su i do naših predjela da je ; „ Tvrd orah vočka čudnovata, ne slomi ga ali polomi zube „ upravo je i takav orah ponikao i u našim poljanama i šumama, na našim granicama ?

Na braniku naše jedine domovine, stali su naše iskazane patriote i „ zlatni ljiljani „ od kojih je jedan među njima i po ocu Hrvat naš Željko Komšić, jer se za razliku od Izraelaca koji dole tlače već godinama svoje komšije Palestince, gdje je majka nosilac tog indentiteta rodoslovlja.

Zato i nije čudno da ga čovićevi Hrvati po hercegovačkoj teritoriji gdje su na vlasti anatemišu i proglašavaju „ personom non grate „ jer je on upravo stameni i nepremostivi“ branik kamen kremen „ za sve nasrtaje ovih HDZ-ovih kriminalaca, lopova i nacionalista sa Draganom Čovićem.

Istina je da mu je nedostupna poželjna fotelja člana predsjedništva, sve dok građani ove nam naše jedine domovine, budu birali svoga prestavnika, za sada je to  isključivi naš Željko Komšić.

Zato su uzaludni svi napori pritisci od HDZ-a sa Draganom Čovićem, njihovim Plenkovićem i Milanovićem, te evropskim parlamentarcima sa Zovkom i inim, kao i lobiranja kod međunarodnih faktora, kako bi se usvojio mizborni zakon po njihovim nacionalističkim mjerilima.

Evo, upravo i ovih dana zasjeda velika narodnjačka stranka, koja donosi i svoju Rezoluciju ;

Komšić, kojemu hrvatski nacionalisti HDZ-a ne priznaju i njegovo rodoslovlje, koje navodno treba dokazivati, a domovnicu i putovnicu hrvatsku, dakle, jedini naš prestavnički građanski Hrvat je upravo naš Željko , može samo da sanja dok su ovi okorijeli ustaški HDZ-ovci u Hrvatskoj na vlasti.

Htjeli bi oni permanentno da vode i našu unutrašnju i spoljnu politiku, pa se miješaju u naš integritet i suverenitet, a veoma im je važan i presudan i njihov prijedlog izmjena izbornoga zakona, kako bi to njihov nacionalista i „ siromah „ iz vile mostarskih Bara, Dragan Čović bio biran u predsjedništvo BiH, kako bi što prije sa svojim „ blizancem glodarom „ guslarom iz Laktaša, Miloradom Dodikom urušio našu Bosnu i Hercegovinu i oživotvorio njihove genocidne tvorevine, Republiku Srpsku i Herceg Bosnu.

Dakle, oni su ; „ Za dom spremni, sa vjerom u njihovog Boga„ ali im građani ove nam prkosne i ponosne Bosne i Hercegovine to neće dozvoliti.

Kako to i ugledna hrvatska novina „ Slobodna Dalmacija „ prenosi svojim čitaocima:

Svakako, sve ovo glasno, transparentno i istinski treba da se odnosi na ove naše „ rušilačke blizance „ orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića i guslara iz Laktaša, Milorada Dodika, kako bi naša društveno- politička scena dobila nužno dostojanstvo i osvježenje za sve pozitivne korake ka EU I NATO savezu, jer su nam neposredno ovi „ otrovnici „ zatrovali totalno našu scenu i čine nam veliko zlo u svakome pogledu.

Nažalost, da Visoki prestavnik sve nijemo posmatra i ne čini ništa niti koristi Bonske ovlasti, kako bi barem zabranio ovoj „ zlokobnoj hobotnici „ blizanaca da se kandiduju za naredne izbore.

Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dakle, sinoć 27.maja 2022. god. ( petak ) održana je svečana akademija u prestižnoj mostarskoj Elektrotehničkoj školi.

Povoda je bilo i više, jer je ovo mjesec maj, zapamćeni i dugogodišnji znani mjesec mladosti, nekada proslavljan od Triglava do Đevđelije.

Dani su to naše nezaboravne mladosti, kada i generacija novih maturanata završava svoj boravak i obrazovanje ovoga nivoa, te zakoračuje u presudno svoje putešestvije na izabranom putu svoje budućnosti.

Na putu ih očekuju mnoga iskušenja, prepreke, prilike i neprilike u izboru njihove profesije za budućnost i kako uspješno privesti kraju i tu najvažniju dionicu svoga obrazovanja.

Međutim, imajući u vidu već pozitivni njihov kućni i porodični odgoj, uspješno obrazovanje u ovoj veoma prestižnoj srednjoškolskoj ustanovi kod uspješnih i divnih njihovih profesora, sa njihovim radnim navikama, nadati se uspjehu.

Bila je svakako i ovo večerašnja prilika da se istaknu svi dobri učenici škole, sa učenicom generacije Aminom Husnić i kako rekoše ponosom generacij učenicom Krhan.

Svakako najvažniji povod ove svečanosti je bio dan škole i njen „ imendan „ po odluci Gradskog vijeća grada Mostara, od 29.marta 2022 god. Škola će nositi naziv naše mostarske i državne sportske legende i ljudske gromade, „ Saliha – Salke Ćurića „ ?

Kao stari profesor ove škole, u doprinosu obrazovanja generacija elektro stručnjaka, od koji su i neki  moji bivši učenici,  u školi, sadašnji profesori prisustvujući ovom svečanom činu , otkrivanja i zvaničnog promovisanja naziva škole imao sam izuzetnu čast i zadovoljstvo, da sa mojom prijateljicom i uzoritom suprugom Almasom našeg velikana Saliha Salke Ćurića, otkrijemo zajednički na simboličan način ploču sa nazivom škole.

SL.Supruga Almasa našeg Saliha Salke i prof. Mr.Milan Jovičić !

Svakako kao uvod ovome činu, prethodila je impresivna i fascinantna, osmišljena   ceremonijalna  programska veoma sadržajna i prebogata prestava, od brojnih učesnika koji su evocirali uspomene na lik i djela našeg Saliha Salke Ćurića, do umjetnika u pjesmi i recitalima, do njegovih karatista iz kareta kluba „ Mostar „ čiji je i bio utemeljitelj, kao trener i sportska veličina, još od 1968. godine ?

Naš Salih Salko Ćurić, koji se i večeras poput zvijezde koja sija spustio sa nebesa među nas, svojim prisustvom , veličinom i značajem učinio je i sve nas prisutne veoma srećne i vesele.

Ljudska i sportska  legenda,kao patriota ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine, darivao joj je i svoj život na braniku njene odbrane, kao borac Armije BiH.

Ne želimo reći da je mrtav, jer i veliki naš književnik Mak Dizdar govori ; „ Za ovakve ljudske veličine se kaže da je bio ČOVJEK, a majteže je biti čovjek,  Smrt nije kraj i smrti zapravo i nema „.

Na mezarju u Lišanima, gdje počiva naš Salih, na njegovom bašluku piše i poruka iz Kur“hana;  „ Ne recite za oneu životu koji su poginuli na Allahovom putu, mrtvi su, ne oni su živi ali to vi ne osjetite „.

Osjetili smo večeras svi zajedno mnogi njegovi prijatelji, njegova supruga Almasa i djeca sin i kćerka, njegovi karatisti i kolege po struci elektrotehničkoj, njegovo prisustvo među nama, kao meleka i nebesku zvijezdu vodilju u viziji sadržaja života i svih ličnih uspjeha u svim domenima ljudskog stvaralaštva.

Nije naš Salih bio samo čovjek od krvi i mesa, već sazdan od mišića, kao kamen kremen, energičan i ponosan, humanista sa srcem i dušom, vrhunski sportista, utemeljitelj karatea u našoj državi i nosilac najvećeg ranga crnoga pojasa.

Intelektualac i diplomirani elektro inžinjer, porodičan čovjek i brižan suprug naše Almase i roditelj svoje djece.

Patriota ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine i borac Armije BiH, koji je i svoj život njioj  poklonio.

Naš Salko je ponos i dika i svoga rodnoga grada Mostara i Sarajeva i cijele države Bosne i Hercegovine ?

Zato, neka naš Salih Salko tamo mirno počiva, lahka mu bila naša mostarska zemlja, ali evo i večeras naša sjećanja su neizmjerna i trajna na tu ljudsku veličinu i ljudsku gromadu.

Naš Salko je zaslužio sva priznanja, kako državna i regionalna i mostarska i sarajevska, ali eto mi mu se na ovaj naš način odužujemo, jer nositi naziv jedne ovakve obrazovne institucije po njegovoj profesiji, nešto je izuzetno pohvalno i srdačno, dostojanstveno, humano i kolosalno.

Salko Ćurić je bio prvi karateka u Bosni i Hercegovini, prvi šampion SFR Jugoslavije u borbama u srednjoj kategoriji, vicešampion u apsolutnoj, prvak u katama, prvi bosanskohercegovački reprezentativac, te prvi učitelj karate u Bosni i Hercegovini. Zaslužan je za stvaranje čitave plejade karate majstora. Svi bitni karate majstori u Bosni i Hercegovini su direktni ili indirektni Ćurićevi učenici. Bio je dugogodišnji član karate reprezentacije SFR Jugoslavije i osvajač medalja širom svijeta.

U svojoj knjizi “Moj Put” Ilija Jorga je dio posvetio Salki Ćuriću napisavši da je upravo Ćurić bio njegov najbolji učenik. Postumno mu je dodijelio zvanje 8. Dan uz riječi: “Jedino on je mogao biti kao ja ili čak i bolji od mene!

Dana 29. ožujka 2022., Gradsko vijeće Grada Mostara je jednoglasno odlučilo da JU Srednja elektrotehnička škola Mostar promijeni naziv u JU Srednja elektrotehnička škola “Salih-Salko Ćurić” Mostar, na čemu smo zahvalnim gradskim vijećnicima, jer se na takav način i odužujemo našem građaninu ovoga grada i trajno se sjećamo ove sportske i ljudske gromade, rođene i stasale u gradu Mostaru.

Ovom prilikom, veoma je bitno istaći i „ kumstvo „ ove inicijative, od našeg poštovanog i cijenjenog direktora škole i profesora, Jasmina Drljevića i njegovog uzoritog kolektiva, koji su i pokrenuli inicijativu u odabiru i usvajanju ovoga naziva škole.

Moram se i prisjetiti i njegovog rah. Babe, našeg profesora Seje Drljevića, moga dobrog prijatelja i saradnika u profesorskoj funkciji, koji mi je lijepo prišao u prvim našim susretima, jer sam bio došljak u ovaj grad kao stručnjak u izgradnji aluminjskoga kompleksa, ponudio mi je svu svoju pomoć u svako vrijeme.

Dobro su govorili naši stari ; „ Neće kruška ispod kruške „ takav je i dobar i veoma uspješan njegov sin, direktor škole, profesor Jasmin Drljević, pravi čovjek na pravom mjestu.

Uz brojne uspomene, moram se iz ljubavi i poštovanjem i prema svojoj rođenoj djeci, u ovome trenutku prisjetiti i prvih dana i susreta sa našim Salihom Salkom, obzirom da nisam rođeni Mostarac, dolaskom u Mostar 1970 godine, na početak izgradnje budućeg velikog  aluminijskoga kompleksa, moji prvi susreti od tada datiraju sa poznanstvom Salke Ćurića. Dobro se sjećam, da je već tada poznati i afirmisani karatista, došao u moj stan  (tada zgrada Razvitka), sa filmovima iz dalekoga Japana, sa prikazanim borbama i ljepotama u karate sportu. To je sasvim, prije svih oduševilo i privuklo pažnju moje djece, koji su odmah postali poklonici, zaljubljenici i počeli su prve treninge karatea u karate klubu „ Mostar“. Od tada je Salko postao uzor i ponos, nadahnuće i magija za moju djecu, kao i za brojne mališane i omaladinu u gradu Mostaru, a docnije i šire. Postao je oličenje osobe , kao uzor i nadahnuće, mladih naraštaja i generacija, na koju su se mogli uvijek osloniti.

Meleku naš i nebeska zvijezdo, među nama trajno i vječno ostati ćeš u najljepšim uspomena, a naše sve buduće generacije stručnjaka iz ove prestižne mostarske škole tvoga imena i prezimena, trajno će se dičiti tvojim likom i djelima, sa svim tvojim dragim i voljenim.

Svaki odlazak za Bosnu i Hercegovinu je za mene i moju porodicu jedna velika avantura u kojoj se aktiviraju unutrašnji endorfini a cijelo tijelo napuni pozitivnom energijom.

Ove godine  ta ”putešestvija” će započeti iz našeg šeher Sarajeva učešćem na BHAAAS-u (Bosansko-hercegovačko američka  akademija nauka i umjetnosti).

Sarajevo volim kao i svoju šeher Banjaluku, u kojoj sam rođen.  U njemu sretnem meni puno dragih ljudi i ti susreti su nezaboravni. Moja Merdžana, Suzana, Zoran, Ferida, Amir i mnogi drugi su dio mene. Znaš te ljudi s kojim piješ kafu i osjetiš veliku potrebu da ih sretneš.

Međutim,  veoma mi je teško razumjeti sarajevske političare, posebno one koji su godinama pa i decenijama na državnim jaslama.  Teško mi je razumjeti sarajevsku lokalnu politiku u kojoj se ”ne trebaju mješati politička tržišta bh. entiteta Federacije i RS-a.”   Ne daj bože da se dva preduzeća, jedno iz federacije, drugo iz RS-a udruže i nastupe na trećem tržištu. Bolje vako, svako za se!

Većina njih se nije ni makla iz Sarajeva osim kad treba otići na more ili Bjelašnicu i Igman. Banjaluka, Kozarac, Prijedor, Bjeljina, Srebrenica su im daleko. Ponekad osjetim, a osjećaj me rijetko prevari, da im je ”ispod ponosa” doći u ove gradove jer su oni ono, što bi se narodski reklo,  ”velegrađani”.  A  ”velegrađanima” nije mjesto po ”ruralima”. Nacrtaju se u Srebrenici za 11 juli kako bi ih televizija uhvatila u svom kadru, polože vijence a onda posle dženaze,  pod pratnjom policije i urnebesnim zavijanjem sirena,  brže-bolje napuste Potočare i preko Romanije se zapute za Sarajevo. Što je sigurno, sigurno je!

Ne daj bože da posjete povratnike u bh.entitetu RS-u! Što ih briga što su ovi istinski heroji odbrane BiH danonoćno tavore sa problemima kako preživjeti i održati se na drevnom ognjištu. Što ih briga što  su im djeca diskriminisana u školi i za ljekarski pregled trebaju putovati stotinama kilometara!

A nekima od njih zasmeta kada se u Banjaluci proslavi 25 Novembar Dan državnosti BiH ili ne  daj bože da socijaldemokratske ideje ponovo  ožive u tom istom gradu kojem žele da vrate epitet ”otvorenog”.  

Smetaju im ljudi iz drugog entiteta koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu i ne priznaju granice među ljudima i konfesijama.  Sebe smatraju nekom ”elitom” samo zato što žive u  Sarajevu a nikad nisu otišli na operu ili pozorište.

Taj ”elitistički” mentalitet foteljaške politike može se drugim riječima nazvati i ”malograđanskim i palanačkim” i svojstven je za profil neostvarenog čovjeka.  Koliko god neko volio ili nevolio Facebook i druge socijalne medije , to su  odlična mjesta gdje se mogu  prepoznati ”elitisti” i iznijet prljav veš malograđanštine!

Mr. sci. Edin Osmančević

Gornja slika je nastala 29. novembra 2017. kada su Prlić i društvo pravomoćno osuđeni od strane Haškog tribunala na robiju od ukupno 111 godina. Raspravno vijeće Tribunala tada je zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH, zbog umiješanosti Republike Hrvatske imao osobine međunarodnog sukoba i da su zločini nad Bošnjacima počinjeni u okviru tog “udruženog zločinačkog poduhvata” u kojem je sudjelovao i dio vojno-političkog vrha Republike Hrvatske, uključujući i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana.

Puno je razloga što sam ovaj tekst započeo sa s tom pravnom činjenicom a jedan od njih jeste svakako taj što svjedočimo posljednjih godinu-dvije pravoj harangi najviših dužnosnika RH na Bosnu i Hercegovinu u okviru priče o izmjenama Izbornog zakona u našoj zemlji i kada se šizofrenično zalažu za model koji bi rezultirao 3. entitetu, odnosno uskrsnuću samo na papiru upokojene paradržavne i presuđene tvorevine “HR Herceg Bosne”.

Dakle, evo jednog pitanja iz osnovne škole: kako se zove onaj ko ti kontinuirano radi o glavi, koji te pljačka, ponižava i ucjenjuje? Odgovor: zove se NEPRIJATELJ!

Osim zvanične Srbije, ko Bosni i Hercegovini, posebno nama Bošnjacima posljednjih godina kontinuirano radi o glavi? Odgovor: Republika Hrvatska! Ko krade vodu iz Buškog jezera? Odgovor: Republika Hrvatska! Ko je opljačkao imovinu zatečenu u RH a koja je prema Sporazumu o sukcesiji pripala BiH i koja je vrijedna silne milijarde eura? Odgovor: Republika Hrvatska! Ko nas pokušava poniziti na međunarodnoj sceni, koristeći čak i uvrede zasnovane na neonacističkoj ideologiji? Odgovor: predsjednik Republike Hrvatske! I tako dalje, i tako dalje, iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu, iz mjeseca u mjesec.., iz godine u godinu… I kako se onda država koja se tako odnosi prema drugoj suverenoj zemlji, čak susjedu s kojim ima kopnenu granicu dugu preko 1.000 km, a prema znanju ponesenom još iz osnovne škole može i treba zvati? Odgovor: NEPRIJATELJSKA!

U nastavku, evo malo i detalja koji potkrepljuju tezu ovog autora da se radi o šizofreniji hrvatske nazovi vanjske politike:

Milanović

Taj tip doslovno na dnevnoj osnovi ne samo da vrijeđa Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, nego ide čak toliko daleko u nekim međunarodnim temama, poput prijema Švedske i Finske u članstvo u NATO savezu, da stav Hrvatske po tom pitanju uvjetuje izmjenama Izbornog zakona u BiH. Hvala Bogu da se njegova ne pika jer o tome odlučuju zakonodavne institucije zemalja-članica NATO saveza, u konkretnom slučaju Sabor njegove zemlje. Dalje, ovih dana sa pozicije predsjednika RH najavljuje “na jesen Treći entitet u BiH”, što treba tumačiti kao najavu rata u našoj zemlji. A njegov javno izrečeni stav, kojeg on smatra postavljanjem uvjeta, treba shvatiti kao dio njemu neophodne terapije. Inače, tipu koji nama-Bošnjacima sugerira “prvo sapun pa onda parfem” javno poručujem da čim se pojavi na televiziji iz njegove glave i tijela vonja smrad, pa iz higijenskih razloga mijenjam kanal!

Plenković

Mnogi su prije mene javno rekli da je on po našu zemlju najopasniji. Naime, cilj mu je isti kao i Milanoviću samo metode su drugačije. Glumi uglađenog europejca, sa finim kao manirima, ali na dnevnoj osnovi lobira, kako na domaćem i hercegbosanskom terenu, tako i u Briselu, da se bh. Hrvatima “osigura jednakopravnost” ali kroz izmjene Izbornog zakona koji vodi ka Trećem entitetu. U Briselu ima neke svoje parlamentarce, prije svih onu Željanu Zovko koja je, kako neki izvori tvrde, u nekoj intimnoj vezi sa jednim EU zvaničnikom i koju vezu koristi za lobiranje protiv Bosne i Hercegovine. Nažalost, njihovo lobiranje u Briselu najčešće pada na plodno tle jer smo svjedoci da mnogi evropski zvaničnici već mjesecima unazad na sastancima sa bh. takozvanim plemenskim poglavicama po kafanama pokušavaju izdejstvovati te i takve izmjene Izbornog zakona koji bi značio kraj Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države.

Sabor

Ne rijetko je i u Hrvatskom saboru tema Bosna i Hercegovina, tačnije Izborni zakon u njoj. To se dešava uglavnom kada premijer Plenković odgovara na pitanja saborskih zastupnika. Pogledam to ponekad, ali prije toga popijem apaurin jer unaprijed znam kakve će se otrovne strijele odapinjati prema našoj zemlji. U tome prednjače mostarski “Bruce Lee” Nino Raspudić i žena mu u njega Marija Selak Raspudić kada na temu izmjena Izbornog zakona u BiH razapinju Plenkovića imputirajući mu da “nije ništa uradio za Hrvate u BiH i njihova prava”, što apsolutno nije tačno jer sam gore naveo koliko premijer Hrvatske lobira gdje stigne ne za bh. Hrvate, nego za Čovića i njegov HDZ. Ali, taj Raspudić i žena mu to rade jer su Milanovićevi pobočnici, a koji je, kao što je poznato, u stalnom sukobu sa Plenkovićem. Onda, trebalo je popiti dva apaurina pa odslušati saborskog zastupnika iz Domovinskog pokreta, izvjesnog Stipu Mlinarića koji je pjenio u Saboru zbog toga što je Željko Komšić gostovao u emisiji “Nedjeljom u dva” kod Aleksandra Stankovića, na Hrvatskoj televiziji, naprimjer. Pa onaj Grmoja, pa Prkačin… uh, ospice dobijem kada ih samo spomenem. I tako dalje, i tako dalje….

Hrvatska akademija znanosti u umjetnosti (HAZU)

Da, u lijepoj njihovoj se posljednjih mjeseci Bosnom i Hercegovinom, posebno izmjenama Izbornog zakona bave ne samo gore spomenuti dužnosnici i institucije, nego ja vjerujem da je to tema i među vozačima zagrebačkog tramvaja, čistačicama u državnim ustanovama, uposlenicima Zoološkog vrta u Maksimiru, medicinskim sestrama pri gablecu, prosvjetnim radnicima, taksistima, kumicama na pijaci na Trešnjevci, konobarima….onda se pitam a šta je sa akademicima, konkretnije, sa institucijom čiji je počasni član taj opskurni Dragan Čović, dakle sa Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti (HAZU)? Jer, dijagnoza je više nego jasna: hrvatsko društvo i sve relevantne institucije su okupirani onima sa bijelim čarapama i postali su pravi taoci HDZ-a BiH. Kad ono, pojaviše se i oni (HAZU) ovih dana sa dokumentom kojim preporučuju uvjete za prijem Srbije, Crne Gore i naročito Bosne i Hercegovine u članstvo u EU. Pogađate, kada je BiH u pitanju, jasno i glasno su se između ostalog izjasnili za Treći entitet u našoj zemlji koji bi bio u granicama zločinačke tvorevine “Herceg Bosne” ignorirajući pri tom činjenicu da su Hrvati živjeli i žive i u drugim dijelovima BiH, kao u srednjoj Bosni, Posavini, banjalučkoj i prijedorskoj regiji, naprimjer. Ne, ni njih, ni onoga čiju ideologiju slijede, ti Hrvati ne zanimaju, nego samo Čovićevi. I, kao što reče jedan autor, ovaj dokument HAZU, koji neodoljivo podsjeća na oba memoranduma SANU, kao da je pisao sam Franjo Tuđman, ili njegova desna i lijeva ruka Gojko Šušak.

Hrvatska je postala crna rupa ili strašilo EU

Zbog onakvog Milanovića zbog kojeg država čiji je on predsjednik redovno dobija packe iz nekih evropskih centara moći ili iz prijestolnica država koje je taj tip vrijeđao, zbog brutalnosti hrvatske policije prema migrantima-muslimanima, zbog Milanovićevog, najblaže rečeno, koketiranja sa Putinovskom Rusijom i njegovog odnosa prema agresiji te zemlje na Ukrajinu, zbog već spomenutog stava po pitanju prijema Švedske i Finske u NATO savez…, Hrvatska se, htio to neko priznati ili ne, svrstala u blok zemalja – članica EU gdje je i Orbanova Mađarska, naprimjer, odnosno postala je crna rupa u EU ili njeno strašilo. Prema tome, ako će takvi odlučivati trebamo li mi u EU ili ne, bolje da tamo i ne idemo, jer nam s takvima i nije mjesto u istom društvu. Neka naši susjedi prvo počiste svoju avliju, a tu naročito mislim na denacifikaciju nekih državnih institucija i dijela društva, pa onda neka dijele lekcije drugome i uzimaju sebi za pravo da određuju uvjete za prijem drugih država u Uniju. A pogotovo kada Hrvatska bude važan faktor u istoj, jer sada je na periferiji.

Šta je odgovor?

Pošto sam objasnio da nam je i zvanična Hrvatska neprijateljska država, nameće se pitanje šta bi mogao biti odgovor na tu činjenicu? Što se tiče bh. diplomacije, male su ili nikakve šanse da se povuče adekvatan potez kako zbog ustroja naše zemlje tako iz zbog činjenice da nemamo kadrova za tako nešto, odnosno nemamo državnika (čast malim izuzecima!). Međutim, na pravnom terenu, ma šta ja mislio o međunarodnom pravu a ne mislim najbolje, ima prostora da se tuži Republika Hrvatska za eksploataciju hidropotencijala iz Buškog jezera, a pogotovo za pljačku imovine koja po Sporazumu o sukcesiji pripada Bosni i Hercegovini. Imaju mogućnost i razna udruženja logoraša iz Hercegovine da tuže Republiku Hrvatsku za svoje logoraške muke jer je Haški tribunal presudio da je i ta zemlja odgovorna za zločine počinjene nad Bošnjacima u okviru “udruženog zločinačkog pothvata”. I svako od nas može dati odgovor na neprijateljsko djelovanje Hrvatske prema našoj jedinoj domovini time što će se truditi da nijednim dollarom, eurom, KM-om.., kunom.. ne puni proračun Repubike Hrvatske iz kojeg se finansiraju aktivnosti te države protiv naše zemlje.

Bedrudin GUŠIĆ

1.Politički nepismena osoba je ponosna i busa se u grudi govoreći kako mrzi politiku.Razlog svoje lijenosti i nerada stalno traže u nekom ( nečem) drugom i smatraju kako se  izborima  ništa neće ” promjeniti. Svojom pasivnošću (neutralnošću) upravo one daju podršku destruktivnim snagama u BiH!

2. One niti čuju, niti vide iako su im i uši i oči zdrave! Savršeno vide, savršeno čuju ali se odriču onog što im je dala majka priroda! Ne žele da zamaraju svoj”intelekt” jer osim njihovih porodica, vlastitog dvorišta i stanja na bankovnom računu ništa drugo nije važno, niti ih interesuju kako je drugim!

3. One savršeno funkcionisu na Zapadu gdje je sistem manje – više funkcionalan a kada trebaju da grade taj isti sistem,  onda „dobiju glavobolju“  pravdajući se ” kako su jako zauzete i kako  nemaju vremena”!

4. One bi rado sjedile za istom sofrom,  jeli iz iste tepsije i točili vodu iz istog bokala  al da to ne budu oni koji će se angažirati  i suzbijati kriminal , korupciju , nepotizam i ostale devijacije u društvu! Jer im mečka još nije zakucala na vrata!

5. To su one osobe koji bi,  da im djeca idu u najbolje škole i obdaništa, da  imaju funkcionalan buss-transport do škole i da im djeca imaju kavalitetnu ishranu u školskoj kuhinji a da plate što manji porez ! Drugi će to platiti umjesto njih!

6. To su one osobe  koje se žale na dugo vrijeme čekanja u bolnicama kako bi dobile  zdravstvenu zaštitu i  tretman ali ih ” zaboli glava ” od pomisli da moraju odlučivati kako i na koji način se raspodjeljuju sredstva za zdravstvo iz državnog budžeta!

7. To su one osobe  koje su spremne prodati za 50 km svoju čast i svoj obraz na izborima a onda gladovati 4 naredne godine dok ih neko opet ne kupi onim istim parama koje su poreski obveznici platili političkim kriminalcima i lešinarima!

8. To su nepismeni ljudi koji zbog toga što ne izlaze na izbore prisiljavaju svoju djecu da napuste domovinu tražeći  posao na Zapadu!

9. To su one osobe  koji se mire sa bijedom i siromaštvom  u kome žive – ” Samo nek se ne puca!”

10. Biti politički nepismena je biti glupa osoba. Ne samo da ste se   odrekli se onog što čini svaki društveni fundament po kojoj  vlast dolazi  iz naroda – vi ste dali legitimitet podkapacitiranim ljudima da  oblikuju vaše živote stavljajući nas sviju u  mračne tamnice iz kojeg nema izlaza dok se upravo VI ne „probudite“!

Mr. sci. Edin Osmančević

BiH na putu Velikog oktobra

Kandidatura Denisa Bećirevića za člana Predsjedništva BiH na predstojećim opštim izborima u Bosni i Hercegovini, koji će se održati 2. Oktobra ove godine, pojavila se između tmurnih oblaka bosanskog neba, da najavi buđenje već dugo usnulih nada sve većeg broja očajnih, u neko novo bolje sutra. Mada očekivana, izazvala je  potres nacionalnih partija, koje neprikosnoveno vladaju zemljom i nebom BiH, unijela paniku u domove njihovih lidera, ali istovremeno izazvala veliki interes građana BiH. Svima je već danas jasno, da velike promjene, koje će pomesti mnogo otpada i prašine, koji su se godinama nakupili, neizostavno dolaze. Veliki Oktobar se rađa na nebu Bosne i Hercegovine i više ga niko i ništa ne može zaustaviti. Sve što je bilo usko nacionalno moraće da se povlači i odlazi, a ono ljudsko i građansko, demokratsko i samoupravno, u kojem smo odgajani i živjeli, da se postepeno vraća i obnavlja.

Sni i snoviđenja na bh obzorju 

Dosta je podjela, promjene su neminovne…Nakon 30 godina smrtne agonije, Sni i snoviđenja Bosansko-Hercegovačkih građana, rađaju se na obzorju bh neba. Tridesetogodišnjoj vladavini nacionalnih partija, koje su nas podijelile i zavadile, definitivno dolazi kraj. Već sa činom kandidovanja demokrate Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH trojka opozicionih partija zabila je glogov kolac nacionalizmu i šovinizmu, koji se toliko nakotili, osilili i povampiri, da i danas misle da su neprikosnoveni i nezamjenjivi. 

Narodu BiH je već odavno prekipjelo, došlo do grla, ali se nije uspio izvući iz agonije, jer je ostao bez avangarde radničke klase i intelektualnog jezgra, koje je u najboljoj dobi rastureno svijetom. Raspadom Jugoslavije u BiH je posijano sjeme nacionalizma, koje je promptno dopingovala MZ-a, a dodatno pothranjivan Dejtonskim pesticidima konstitutivnosti bh naroda,  po sporazumu u kojem su svi bili garanti, a niko odgovoran za njegovo provođenje. 

Više je nego izvjesno da dominaciji nacionalnih partija, SDA, HDZ, SNSD…dolazi kraj. Iako je etnički identitet u BiH više nego dominantan, s pravom se može računati da nacionalne partije u BiH neće više nikad imati snagu, uticaj i prevlast u vlasti kakvu su dobili sa Dejtonskim ugovorom i kakvu su do sada imale. Vrijeme je da se oporedjeljujemo za građanske stranke, koje zastupaju pripadnike svih naroda, premda u njima tek treba stvarati potrebnu kritičnu masu građana sa osviješćenim vođstvom, koje će znati prepoznati cilj i voditi njemu.

Kandidatura Denisa Bećirovića

Na općim izborima u BiH, koji će se održani 2. Oktobra 2022.g., biraju se tri člana Predsjedništva BiH i zastupnici u državnom i entitetskim parlamentima i kantonalnim skupštinama…Jedan od kandidata za člana Predsjedništva BiH je Tuzlak Denis Bećirević (SDP). On je kandidat opozicije za Predsjedništvo BiH ispred SDP (Socijalističke demokratske partije), stranke Narod i pravda, Naše stranke, a podržavaju ga NES (Narodni europski savez BiH), SBB (Savez za bolju budućnost BiH), suosnivač stranke “Za nove generacije” Damir Marjanović, BH inicijativa, gradonačelnik grada Zenice Fuad Kasumović, a podrška se očekuje od još najmanje dvije probosanske stranke.

Bećirović je dobio podršku preko 90% članova SDP-e, a ima podršku A- SDA, Srpskog građanskog vijeća, istaknutih hrvatskih intelektualaca, profesora, akademika, udruženja Roma, Tuzlanske inicijative, BH slobodnih demokrata, ali i velikog broja građana i ogromnu podršku bh Dijaspore… 

Denis bi trebao drugi put da pobijedi, da bi bio izabran za člana Predsjedništva BiH. Podsjećamo da je na izborima 2018.g. Bećirović dobio 194.688 glasova, ali je zauzeo drugu poziciju iza Šefika Džaferovića (SDA).

Glavni rival Denisu na Oktobarskim  izborima vjerovatno će biti Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i bivši član Predsjedništva BiH, koji je od 2019.g. predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. SDA još nije objavila njegovu kandidaturu, ali je izvjeno da će se to uskoro dogoditi.

Za očekivati je da će građanske demokratske stranke imati dva od tri člana u Predsjedništvu BiH. A treći, bez obzira da li dolazi iz SNSD ili neke druge partije Rs moraće promjeniti odnos.

Neki od programskih ciljeva Denisa Bećirovića 

Bećirović ističe da će biti predstavnik svih naroda. U njegovomfokusu je kandidatski status za EU, ulazak u NATO, sigurnost, borba protiv siromaštva, podrška boračkoj populaciji… 

Njegova politička filozofija je da jača patriotske snage. “Ovo je teška bitka, i ona tek počinje…Moramo spojiti hrabrost i mudrost…Vrijeme je da se prestane sa podjelama…Naprijed možemo samo zajedno”…

Po njemu veliki značaj za BiH ima dijaspora. Već ranije se zalagao za donošenje Zakona o dijaspori, u kojem bh građani koji žive van zemlje ne bi bili tretirani poput nekadašnjih gastarbajtera.

Na gostovanju na TV Face kod S. Hadžifejzovića Bećirović je poslao nekoliko glasovitih i važnih poruka. Jedna od najzapaženijih bila je: “Mi ne smijemo biti zamjena za ovu vlast, moramo biti promjena”. “Bosni i Hercegovini nisu potrebni politikanti, već reformatori”, koji će moći ljudima da kažu i ono što ne vole, a treba da čuju. “Ljudima moramo reći da spasavamo državu!” Po riječima Bećirovića mandat 2018-2022. bio je period stagnacije, propadanja, neviđenog straha i tenzija, a mandat 2022- 2026. biće period u kome će težnja biti “sigurnost, stabilnost, okretanje ekonomiji, razvoju, otvaranju radnih mjesta”…

“U pobjedu Denisa Bećirovića nema nikakve sumnje”- reče mi jedan od Bećirevića. “Da dobije samo podršku nas Bećirevića i Bećirovića, pobijedio bi, jer nas ima u svim područjima BiH, a brojni smo i u dijaspori.

Ko je Denis Bećirović?

Denis Bećirović je rođen 1975. u Tuzli, gdje živi. Oženjen je i otac dvoje djece. Diplomirao je, a po tom magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Vanredni je profesor historije na Filozofskom fakultetu, potpredsjednik SDP (Socijalističke demokratske partije)…U mandatu 2000-2002. i 2002- 2006. bio je zastupnik u Skupštini Tuzlanskog kantona, a u periodu od 2010 – 2014. tri puta zaredom biran je za zastupnika u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Bio je predsjedavajući  i zamjenik predsjedavajućeg ovog doma.

Dolazi kraj profanisanim nacionalnim  stranačkim liderima?

Već dobro profanisani liideri nacionalnih stranaka, Izetbegović, Dodik, Čović…konačno počinju shvatati da je njihovo vrijeme prošlo, ali ga nastoje još zadržati. Promijenili su potpuno tom i boju. Utihli, skoro zamukli. Osjetili da im se trese tlo pod nogama, pa su se smekšali kao pamuk i razmeću se dobrodušnošću, kooperativnošću, spremnošću za sve nagodbe i kompromise, zaboravljajući pri tom da oni više nisu adresa za razgovore ni sa domaćim ni sa vanjskim predstavnicima. Nema više one osionosti, bahatosti, nema ucjena i prijetnji…Postali dobroćudni, miroljubivi, pomirljivi, očevi svojih nacija…Vuk dlaku mijenja, ali nikad ćud. Ali kako su ofarbani svim bojama, možda nekima još uspije zadržati krdo ovaca u svom toru. Od svih svojih osobina unaprijedili su samo licemjerje, postali još veći  prevaranti i lažovi.. Više je nego jasno da su dobro prodrmani i isprepadani. Znaju da je Damaklov mač nad svima koji se sumnjače za korupciju već odavno je nad njihovom glavom. Još nije govno umrlo u njima, ali se i to počelo događati.. Laži i obmane sa kojima su nas sapunali 30 godina raspršavaju se kao svaka sapunica…Zaista će, ali ovaj put njima, trebati i sapun i parfem, ali ako ga bude u ćelijama, koje ih sleduju ako “mrtva” usta konačno progovore.

Bliži se kraj dominaciji nacionalnih stranaka

Samo ujedinjena opozicija, predstavljena jednim kandidatom, može se suprostaviti nacionalnim strankama, čak i onda kada nastupaju objedinjeno. Svih ovih 30 Dejtonskih godina nacionalne stranke su dominirale, na osnovu podjela koje su vješto održavale, tako da je svaka u svom feudu imala apsolutnu dominaciju i mogla raditi šta joj se htjelo. Ali, kako sve ima svoj kraj, tako i njihova vladavina. Tri nacionalna lidera- Izetbegović, Dodik i Čović sa svojom svitom toliko su zla nanijeli svom narodu, ali i svim građanima zajedno, da su  izgubili ugled i postali omrznuti i od svog naroda, da najveći broj čak i onih u neku ruku povlaštenih jedva čeka da im vidi leđa. Njihova straho vlada je toliko dojadila da se više ne može ni dana trpjeti. Ipak, neke stvari koje su oni zakuhali mogu čekati Oktobar, ali neke ne mogu ni 24 sata. Samo neke od tih su: buđenje korumpiranog dijela pravosuđa, ukidanje odluka o prenosu nadležnosti sa države na Rs, prijetnja trećim entitetom, provođenje odluka Ustavnog suda koje ne uslovljaju promjenu Ustava, negiranje genocida i vođenje lažnih krivičnih postupaka protiv branitelja BiH,  ubrzanje istrage i pokretanje procesa protiv osoba osumnjačenih za korupciju… 

Najveći broj bh građana želi jedinstvenu suverenu građansku BiH, bez teritorijalnih i drugih podjela, za koju smo se izjasnili na referendumu  29/2 i 1/3 1992.g., u kojoj će biti vladavina  prava i svi građani biti jednaki. Nažalost, to se neće moći u punoj mjeri ostvariti dok ne dođe do promjene Ustava, izmjena Dejtonskog sporazuma, sa kojima će se ukinuti entiteti, smanjiti broj kantona, predsjedništvo zamijeniti sa jednim predsjednikom. FBiH i Rs nemaju nikakve šanse da će preživjeti, jer su stalni uzrok sukoba i podjela. Narodi BiH se ne mrze i ne žele živjeti jedni pored drugih, već jedni s drugima. To im se mora omogućiti kroz dalji proces demokratizacije.

BiH pravosuđe ne može čekati Oktobar

Oktobarski izbori će donijeti radikalne promjene. U to nema nikakve sumnje. Ali neke stvari, neka goruća pitanja u radu državnih institucija u zemlji,  pravosuđa i državnih predstavništava u svijetu ne mogu čekati Oktobar, jer ozbiljno narušavaju status i  ugled države. 

Pred sudovima BiH, u njihovim fijokama i ormarima, toliko se toga nakupilo, da ne samo da ne može čekati Oktobar, već ne može čekati ni sedmicu. Većina procesa koji su pokrenuti zadnjih mjeseci, kao što je proces protiv Dodika za kupovinu vile u Beogradu, su ozbiljno oštetili ugled, dodatno profanisali i tužilaštvo i sud kao instituciju i njihove organe.

Narod mora probuditi pravosuđe. Sve tužioce i sudije koji su bili oruđe nacionalističkih partija i vođa, koji su bili pasivni i pali u ruke korupcije, treba iz kancelarija prebaciti u ćelije sa predmetima koji su kod njih decenijama u radu, i pustiti ih da u njima ostanu dok predmete ne razriješe i okončaju. Ne bi tada trebali dugo čekati na rezultat. Najsloženiji predmeti bi bili riješeni u rekordnom roku.

A jedno od takvih mjesta trebalo bi obezbijediti i Ministru finansija i trezora g. Bevandi dok sklepa Budžet. Možda mu treba mirna ćelija da se može dozvati pameti i skoncentrisati na posao za koji je debelo plaćen.

BiH budilica za EU

Događanja u BiH bi morala prodrmati i osvijestiti EU. U njoj se ubrzano množe nacionalizmi. Islamski narodi, Muslimani, moraju u njoj dobiti svoje mjesto da naprave nacionalnu ravnotežu. EU treba što prije pročistiti svoju birokratsku strukturu i sve one koji su u BiH dolazili sa barjakom nacionalizma treba hitno maknuti sa pozicija, jer će ako ostanu toliko zatrovati sredinu da je neće moći nikakve promjene dovesti u red.

A Milanović, Dodik, Čović, Vučić, koji preko EU pokušavaju ostvariti ciljeve koje nisu ostvareni ratom, sa mapama i pejperima različitih boja i sadržaja mogu obrisati zadnjice.

Nezamjenjiva uloga bh Dijaspore u izbornom procesu

Uloga BiH dijapore u izbornom procesu je nezamjenjiva. 

Na BH dijaspori je da odluči da li će donijeti željene promjene svojoj domovini, na koju se tako zaklinje, ili će i ovaj put ostati minorna i bez ikakva uticaja na rezultate izbora. Pola bh populacije živi u svijetu, a to je 2 miliona Bosanaca i Hercegovaca, od kojih najveći broj ima bh državljanstvo, s kojim stiče pravo da glasa. Do sada nije bilo skoro nikakve komunikacije sa dijasporom. Vlasti BiH učinile su sve da dijaspora ostane što dalje od svoje domovine. Kontaktirali su samo neki i to pretežno kad im je nešto zatrebalo ili u vrijeme izborne kampanje. Sva nastojanja i svi pokušaji dijaspore da se približi domovini i sa njom obnovi pupčanu vezu, još od prvog mandata g. Namika Alimajstorovića u Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), ostali su skoro na samoj nuli…Ovaj put stvari se moraju uzeti sasvim ozbiljno. Kad bi glasao samo svaki treći građanin BiH koji danas živi negdje u svijetu, njihovi glasovi bi odlučili pobjednika. 

U iščekivanju velikog bh Oktobra

Naravno, nije sve u našim rukama. Ogroman, možda presudan uticaj, na zbivanja u BiH imaju geopolitička zbivanja u svijetu. Zbog toga svemu ovom rat u Ukrajini i značajan utjecaj Rusije u BiH i na Balkanu daju jednu posebnu dimenziju, čega moramo biti duboko svjesni.

Bez obzira ko pobijedi na oktobarskim izborima, već u ranu  jesen ga čekaju velike odgovorne obaveze, naročito ako do tada ne budu zaustavljene secesionističke i antiustavne tedencije, koje su dolazile iznutra, ali i iz našeg susjedstva. 

S pravom se pitamo da li će Veliki bh Oktobar donijeti sunce na bh obzorju, sa kojim će decenijski sni i snoviđenja bh naroda i građana postati bliski i ostvarivi? Sa ulaskom Denisa Bećirovića u bh Predsjedništvo, u koje duboko vjerujemo i željno očekujemo, pokrenuće se klatno kojim će se za mnoge nepodnošljive stvari označiti kraj, a za mnoge nade i očekivanja označiti početak. 

Burlington, 22.5.2022.                  

Zijad Bećirević

Za gostovanje profesora Francisa Boyle-a na Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića koje se desilo prekjučer, znao sam nekoliko dana prije toga jer su me o tome obavijestili moji suborci iz našeg tima. Naravno da su oni, dakle Ibrahim Halilović, Dženana Delić i Tarik Delić itekako pripremili teren za gostovanje ovog profesora međunarodnog prava iz Chicaga jer se očekivalo da će biti na visini svoga zvanja i znanja, posebno da će ukazati na neke pravne činjenice kojima i sam može svjedočiti a koje su dugoročno koštale i još koštaju našu zemlju. Konkretnije, očekivalo se naročito da će pravno raskrinkati glavne aktere koji su uništili reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Hagu po tužbi naše zemlje protiv SRJ/SCG, jer je imao mnogo toga reći iz prve ruke i sa pravnog stanovišta.

Međutim, na toj krucijalnoj temi je potpuno podbacio spominjući uglavnom agenta Sakiba Softića kao glavnog krivca, ne ukazujući na onoga koji je angažirao tog Softića da opstruira proces podnošenja zahtjeva za reviziju i koji je organizirao onu farsu u Vijećnici 17.02.2017, dakle na Bakira Izetbegovića. Doduše, Boyle je samo ovlaš spomenuo kako se Bakir Izetbegović “bori za Bantustan”, odnosno za konačnu podjelu BiH na tri dijela.

Ali zato, branio je rahmetli Aliju Izetbegovića rekavši da se u vrijeme kada se pregovaralo o sudbini Bosne “nije mogao suprostaviti volji Amerikanaca…” Nevjerovatno da jedan pravnik, posebno takvog kalibra, pravda nečije antidržavničko i antiustavno ponašanje strahom od neke svjetske nazovi sile! Neprofesionalno i neprincipjelno!

Također, Boyle je prizivanjem Silajdžića da se kandidira za člana Predsjedništa potuno izgubio kompas jer taman nam je u ovoj situaciji i taj Silajdžić trebao!

Između ostalog, često se pozivao na svoju novu knjigu, ni jednom rječju ne spomenuvši imena onih koji su mu u tom projektu itekako pomogli, a to su Dženana i Tarik Delić i Ibrahim Halilović. Ne smatram se ničijim odvjetnikom pa ni njihovim, ali znajući da se radi o skromnim ljudima – patriotima RBiH koji neće taj Boyle-ov propust istaknuti javno, imam moralnu obavezu da to ja učinim. A oni mu mogu prigovoriti lično, ako hoće.

Boyle je spomenuo u nekoliko navrata svoju suradnju sa “nekim grupama iz Bosne”, što ne odgovara istini. Istina jeste da po pitanju vraćanja u život Ustava Republike Bosne i Hercegovine surađuje samo sa troje gore spomenutih osoba.

Jeste, ukazao je na mogućnost vraćanja Ustava R BiH te pravo na tužbu BiH protiv Hrvatske i Velike Britanije, što ga ne može abolirati za brojne propuste i nedorečenosti u ovom intervjuu. Po meni, bolje bi bilo da se intervju nije ni desio.

Bedrudin GUŠIĆ

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

U nizu od šest giganata i velikih industrijskih objekata, koje sam gradio u svome radnom inžinjerskom periodu, svakako mi je kao najdraži i najveći, Rudnik i Termoelektrana Gacko od 300 MW ?

Kao tehnički direktor Termoelektrane, kroz moje angažovanje i spoznaju od osam godina, prohujali su svi mogući detalji, od istražnih radova, projektovanja, izbora opreme, sveukupne izgradnje i montaže opreme, do kadrova i njihove stručne obuke u fabrikama isporučioca opreme, kao i termoelektranama u Sovjetskom Savezu ?

Sa stručnim kadrovima obavili smo i specijalizaciju na sovjetskim termoelektranama ?

– Sjećam se kao da je jučer bilo, kada je tog 16. maja 2007. godine u Gacku potpisan ugovor sa ČEZ-om. Tog dana je Milorad Dodik u Gacko sletio helikopterom iz Beograda, a lokalnoj javnosti je poručeno da ih je pozdravio tadašnji predsjednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica. Kasnije će se ispostaviti da je Dodik upravo tih dana postao vlasnik vile na Dedinju –/ istakao je Govedarica/ ?.

– Već tada bahati Dodik mi je psovao majku kada sam ministra unutrašnjih poslova u Narodnoj skupštini pitao zbog čega je uhapšen načelnik općine Gacko. Koliko mogu da se sjetim, mediji su pisali i to da je tadašnji direktor Novih elektrana RS-a izvijesni Aleksandar Obradović, postao Dodikov komšija na Dedinju. Da podsjetim, „Nove elektrane RS“, bila je firma u zajedničkom vlasništvu u kome su Česi imali većinski paket od 51% – rekao je član Predsjedništva SDS.

On je poručio da na kraju cijele priče kako je posao sa ČEZ-om posao stoljeća, imali smo sudsku presudu od preko 15 miliona KM koju je Elektroprivreda RS morala da plati češkoj kompaniji.

– Vrlo je jednostavno pretpostaviti da je u tom štetnom ugovoru sa ČEZ-om bilo svega i svačega a i za svakoga osim za poštenog čovjeka koji želi da živi od svog rada – zaključio je Govedarica “/ citat iz Dnevnog avaza / ?

Sl. Na kriminalu stečana vila na Dedinju, u vezi je sa ČEZ-om !

Ko to govori, da izgradnja druge faze TE Gacko, ugovor sa ČEZ-om i vila na Dedinju, guslara i despota iz Laktaša i veliko srpskoga kabadahije nije povezano ?

Milorad Dodik na vlasti u RS-u povezuje se sa Kinezima, a dobar je i sa Rusima ?

Šta je sve Dodik ponudio Kinezima?

„Dong Fang elektrik korporacija je spremna za novu fazu saradnje sa Republikom Srpskom, za učestvovanje u razvoju ekonomije i ulaganje u izgradnju termo i hidroelektrana”, rekao je Milorad Dodik?

Višednevnu posjetu Kini predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik započeo je sastankom u Dong Fang elektrik korporaciji, kompaniji koja je izgradila Termoelektranu u Stanarima.

Te slavopojke i nakane datiraju još iz 2016 godine, vrijeme je prohujalo, a brižni Dodo sa svojim saradnicima i istomišljenicima je godinama u zabritunosti sa nakanama, urušavanja jedine nam domovine, secesije njegove genocidne RS-a, a obećavanja stanovništvu i građanima Gacka da  smatra da će finalizacija razgovora sa kineskim kompanijama u vezi sa termoelektranom “Gacko dva” biti završeni u toku ljeta.   ostaje i njegova poruka pred tadašnje izbore?

Nažalost, dolazi u Gacko sa svojom svitom i prijeti radnicima RTE ;

Stranačku tribinu u Gacku lider SNSD-a Milorad Dodik iskoristio je da zaprijeti svima koji budu glasali za kandidate Saveza za pobjedu.

Predsjednik Republike Srpske i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Gacku je euforično poručio:

“Nemojte slučajno da neko ko je zaposlen u Gacku glasa za Govedaricu i SDS. Izbacit ćemo ga s posla”, izjavio je Dodik, uz aplauz stranačkih kolega i osmijeh aktuelne premijerke RS-a Željke Cvijanović koja se kandidovala da naslijedi stranačkog šefa na poziciji entitetskog predsjednika.

Dakle, stanovništvu Gacka i okoline ostalo je “ duplo golo “ a Miloradu i njegovoj sviti ostale su vila na Dedinju, vlast u RS-u i sulude ideje njihovog otcjepljenja i suludih nakana o “ srpskome svetu “ i pripajanju teritorija RS-a velikoj Srbiji ?

Žalosno je i veoma tužno, što je upitna i započeta izvrsna egzistencija građana ovoga područja sa izgradnjom i dugogodišnjom uspješnom proizvodnjom prve faze Termoelektrane Gacko od 300 MW, dok je druga faza odlepršala u fantazirajuću budućnost ?

Žao mi je kao stručnjaku i čovjeku izuzetnih vrlih i humanih nakana, što sam ulagao cjelovitost svojih osjećaja i sposobnost intelektualnih mogućnosti, paralelno sa izgradnjom prve faze gradio sam i sopstveno intelektualno usavršavanje, magistarski studij i izradu magistarskog rada o izgradnji druge faze u Gacku bloka od 600 MW ?

Moj boravak u Gacku i lično angažovanje na ovome objektu, u funkciji tehničkog direktora od osam godina, za mene je lično bilo završetak i još jednog velikog uspješnog životnog iskustvenog studija u random i životnom vijeku.

Prije svega, Gacko i okolina su prepoznati, jer su iznjedrili mnogo umnih intelektualnih kapaciteta od akademika, profesora Univerziteta, inžinjera svih oblasti, doktora i brojnih drugih veoma stručnih kadrova, koji su bili potrebni i državi i gradu Gacku.

Moji Gačani su divni, radni i pametni ljudi, milina je bila upoznati ih i družiti se sa njima ?

Živjelo se i radilo veoma harmonično, u jednoj uzoritoj i prijatnoj multietničkoj sredini, u kojoj su upravo i mnogi naši Bošnjaci kao stručnjaci a rođeni građani Gacka, ulijevali povjerenje i svoje stručne kvalitete u vođenju cjelovitog procesa proizvodnje električne energije u ovome kapacitetu ?

Nažalost, veliko srpski nacionalistički elementi sa svojom ubitačnom i mračnom ideologijom i agresorskim procesom na ovim prostorima, rastjeraše ove divne Bošnjake i njihove porodice, uzurpiraše vlast i imovinu ?

Dođe im njihov guslar Dodo sa SNSD-om i svojim nacionalističkim porivima i kadrovima, kako bi i ostali Gačani i to njegovi u skoroj budućnosti mogli samo ponešto grickati i pasti travu, bez dima iz novih dimnjaka i bez struje?

Možda su to i zaslužili od nekog dragog Boga i njegovih izaslanika na ovoj zemaljskoj kugli ?