Vaskrsnuće ili duhovni preporod, ovo učenje iz judaizma, hrišćenstva i islama, tumači se kao duhovni preporod.
D ali se ovo u svaremenoj tehnološkoj revoluciji stvaranja odnosa vještačke i prirodne inteligencije, može tumačiti i subjektivnim pristupima svake induvidue pred ogledalom, sa nakanama promjena i sospstvenih čipova u svojoj memoriji u cilju ispravnog poimanja realnosti u stvsrsnju boljih međusobnih društvenih odnosa, u ljubavi i slozi, poštovanju drugoga i drugačijega u svakome pogledu.
Ako je to tako onda nam trebaju i određenja služenja vjerodostojnika u sopstvenim vjerskim obredima prilikom velikih vjerskih praznika, kakavi su evo upravo ovih dana kod pravoslavaca dani Vaskrsa i Đurđevdana, velikih praznika koji se susreću.
Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Srajlija, Bosanac !
Mostar: U subotu prva vaskršnja liturgija u hramu Svete Trojice, nakon rušenja.
Vaskršnja liturgija ove godine služiće se u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru i to u ponoć, po prvi put nakon njenog rušenja 1992. godine.
Starješina Saborne crkve u Mostaru, sveštenik Duško Kojić kaže da se do sada u Sabornoj crkvi, koja još nije obnovljena, služilo samo na Trojčindan, slavu Saborne crkve.
”Simbolično je služeno na slavu hrama, ali najveću simboliku ima služenje na Vaskrs, jer ova crkva očekuje vaskrsenje nakon stradanja. Stvorili su se kakvi-takvi uslovi da se mogu održati bogosluženja u Sabornom hramu i upravo na najveći i najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs opredjelili smo se da sa našim vjernim narodom budemo na mjestu stradanja i mjestu vaskrsenja, a to je Saborni hram Svete Trojice”, kaže Kojić.
U ponedeljak na Đurđevdan u Sabornoj crkvi će se takođe služiti sveta liturgija u 9 časova.
”Poslije stradanja i svih iskušenja koja nas susreću neminovno dolazi vaskrsenje kao kruna našeg života i to je praznik koji uvijek vraća nadu i ulijeva sigurnost i koji potvrđuje da u našem životu jedino za šta treba iskreno da se borimo je mir i da pozivamo i molimo se Bogu, kako za Vaskrs tako i na druhim bogosluženjima, za mir u svijetu i za novi život i nadu u ljubavi sa Hristom vaskrslim Gospodom našim”, navodi Kojić.citat / Mostar.live /.
Za sve vjernike lijepo i prihvatljivo, pod uslovom duhovn eobnove in prihvatanja odgovarajuće krivnje ili slabosti miz prethodnog perioda agresije, na građane, na jedinu domovinu i na njihove sve svetinje, kakav je i ovsj hram Sv. Trojice koji se još uvijek obnavlja i služi sveukupnom preporodu pravoslavnog naroda ?
Moja prisjećanja i životna blagodentna događanja u ovim prazničnim danima, daleko su iznad svih očekivanja, jer takve ljepote i životne radosti njenih dani slavlja teško je dostići i prevazići, uz pomoć i svih Bogova i njegovih ovozemaljskih sluga.
Sve mi nekako, još uvijek miriše na naše jorgovane iz sospstvene avlije, koje smo unosili u našs domaće odaje, da bi zajednički sa našim komšijama proslavljali ove veličanstvene dane i Vaskrsa i Đurđevdana i sve Bajrame.
Nažalost. Moramo se svi iskreno duhovno preporoditi i izmjeniti sopstven čipove razmišljanja iz sopstvenih memorija, sagledati gdje smo svi grešoli i koliko i prema sebi i prema drugima, poraditi na pomirenju i oprostu, a mnoga prisjećanja ostaviti i našoj istoriji i dolazećim generacijama, kako nam se loše stvari ne bi nikada povraćale.
Dok mlađani sveštenik Kojić priziva svoje vjernike podsjeća i na važne poruke koji sa sobom nosi najveći hrišćanski praznik, nama brojnim pravoslavcima, još uvijek odzvanja u ušima poruke vladike Grigorija iz prethodnoga perioda i njegovih crkvenih vjerodostojniuka, da smo svi ostali Srbi pravoslavci, koji nismo stvsrsli RS i učestvovali u krvoproliću svojih sugrađana iz redova Bošnjaka i drugih, pripadnici nekih „ ostalih „ vjernika Srba.
Učinjeni razdor, među srpskim stanovništvom ovoga grada Mostara i Hercegovine ne doživljava veselo niti poruke i prizive u novo obnovljeni hram SV. Trojice iz tih razloga, jer su tamo evidentirani samo „ dodikovci „ u svakome pogledu i na svakome mjestu.
Sve dok se Republika srpska, kao genocidna tvorevina bude tako odnosila i ponašala sa svojim kadrovima iz SNSD-a i njihovim čelnikom despotom i diktatorom Miloradom Dodikom, nikada neće biti sreće niti zadovoljstva među ovim pravoslavcima i njihovim komšijama i susjedima u ovoj nam Hercegovini i zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini.
bedrudingusic 