Hidajet Hido Berberović – igrač i trener bosanskodubičkog “Borca”, borac bez straha i mane

      

Sedmog maja 2024.g. u australijskom gradu Melbournu na onaj bolji svijet preselio je Hidajet Hido Berberović, suprug Marije, otac Azre i Nađe. Bio je to veliki građanin male bosanske varoši, istrajan borac, drag sugovornik, sportski entuzijasta… Sa njegovog lica nikad nije silazo vedar blagi osmijeh. Voljela ga djeca, cijenili i poštovali ljudi. Bio je vrstan fudbaler, cijenjen trener, omiljen građanin. Hido je bio gromada od čovjeka. Za njim žale njegova supruga Marija, kćerke Azra i Nađa, unučad, ali i brojni građani Bosanske Dubice, Bosanskog Novog…i čitava plejada sportista i sportskih radnika širom Bosne i Hercegovine, regiona bivše Jugoslavije, kao i raseljeni širom svijeta.

Dženaza Hidajeta Hide Berberovića obaviće se 9. maja (četvrtak) poslije podne namaza u 12: 20, a ukop u Fawkner u 3:30 ulaz na Maz st. Glenroy, Par cela Snow gum B.

Na ovoj slici je naš Hido u svojoj punoj veličini. Vedar, nasmijan, optimističan, blizak i drag, sa snagom duha koja je zračila i plijenila sviju s njim i oko njega. Bio je to harmoničan spoj ljudske prirode i sportskog duha, kakav prepoznajemo u najboljim. 

Hido je bio osoba kakvu je svako želio imati. Oko sebe uvijek širio vedro raspoloženje, ljubav, prijateljstvo. Sa njim sam proveo toliko finih nezaboravnih sati, dana…Svojoj porodici, svojoj Bosanskoj Dubici, svakoj sredini dao je toliko dobrog da ga s razlogom imamo pamtiti. Nenadomjestiv je njegov doprinos porodičnom životu, sportu, prijateljstvu, radnom elanu i društvenom životu. Njegov vedar osmijeh i dobročinstvo za svakog bio njegov ajdi. Hido je nenadomjestiv dio svih nas  koji smo ga imali i poznavali. Rahmet njegovoj dobroj duši, a sabur njegovoj porodici, rodbini i prijateljima, svijetu sporta kojem je srcem i dušom pripadao. 

O liku i djelu Hidajeta Hide Berberovića više je napisano na strani 343 do 345. Monografije 55 Fudbalskog kluba Borac  1936-1991. na osnovu razgovora koji je s njim obavio dubički novinar r. Emir Tabaković.

Hidajet – Hido – Berberović je najbolje godine života dao FK “Borac”.Već kao golobradi dječak, a kasnije kao srednjoškolac zavolio je sport. Nogomet je bio na prvom mjestu i počeo je igrati prije srednje škole. Redovno je sa svojim DIDOM išao na utakmice “Borca” navijao i maštao da jednog dana obuče crno – crveni dres FK “Borac”. U generaciji svojih drugara i školskih prijatelja Berberović je nastavio svoju nogometnu karijeru. Bila je to čaršijska raja koja je voljela sport i cijela Bosanska Dubica je živjela za svoje ljubimce, igrače FK “Borac”: Muhameda Hidića – Jumija /rahmetli/, Omera Torića – Čiču /rahmetli/, Emira Tabakovića – Kneza, Ibrahima Ajvaza- Bajku, Edhema Talića – Talu, Sulejmana Čauševića /rahmetli/, Luku Sabljaka /pokojni/, Ratka Marčetića /učenik Poljoprivredne škole iz Prijedora/, Bekić Ratka – Zeku /učenik poljoprivredne škole iz Banata – Zrenjanin/, Svetka Ivanića – Veku / Poljoprivredna škola Sanski Most /, Safeta Samardžića – Čelu /rahmetli), Muharema Ljubijanca – Čarija, Sulejmana Hašića /rahmetli/, Sejfu Seferovića – Zorana. 

Prvi trener ove generacije bio je Dragoljub Vesić, koji je došao u Dubicu sa familijom da radi i ostao je nekoliko godina. Bio je radan,vrijedan i volio je rad sa mladim sportistima. Slobodno možemo kazati da je ovo bila najtalentovanija i najbolja generacija bosanskodubičkog “Borca”. Juniori su trenirali tri puta sedmično na stadionu “Đolovi“, a petkom je po običaju igrao seniorski sastav “Borca” protiv juniora. Bile su to zanimljive i borbene utakmice, gdje su juniori često pobjeđivali svoje starije drugare. Poraz seniori nisu mogli primiti, pogotovo ne Fadil Kišmić- trener, koji nije svirao kraj dok seniori ne izjednače ili zabilježe minimalnu pobjedu. Juniori FK “Borac” igrali su sa svojim vršnjacima iz Prijedora, Bosanske Gradiške, Banja Luke, Bosanskog Novog, Sanskog Mosta, Ključa i još nekih juniorskih ekipa iz Bosanske krajine. Trener Vesić je odlično pripremio ekipu koja je sve svoje protivnike pobjeđivala kao od šale. Juniori “Borca” postali su ljubimci „armije“ navijača, koji su bezbroj puta gledali samo predigru juniora i napuštali stadion, jer su seniori tih godinana bili u velikoj takmičarskoj krizi. Juniori dubičkog “Borca” bili su prvaci Podsavezne lige Banja Luka. Veliki rival i protivnik juniora “Borca” bili su juniori prijedorskog “Željezničara”, kojeg su predvodili sjajni igrači Idriz Hošić, Emir Babić i Šore Hadžialić. ”Borac” je nadmoćno osvojio prvo mjesto.Trener seniorske momčadi Fadil Kišmić je pozvao juniore Hidu Berberovića, Muhameda Hidića, Emira Tabakovića, Sulejmana Čauševića, Ibrahima Ajvaza, Luku Sabljaka, Edu Talića , Omera Torića da treniraju sa prvotimcima. Bilo je to veliko priznanje talentovanim juniorima, ali i njihovom treneru Vesiću. 

Hido je sa vratarom Hidićem prvi “uskočio“u seniorski sastav. Debitovao je na derbiju u Sanskom Mostu “Podgrmeč – Borac”. Trener Kišmić mu je dao težak zadatak da čuva golgetera i najboljeg igrača Sanjana Tehvida Jakupovića. Imao je Hido tremu, trebalo je čuvati sansku legendu i najboljeg golgetera FK “Podgrmeč”. Kad su istrčali na teren nekoliko hiljada gledalaca, među njima veliki broj Dubičana koji su doputovali u Sanu, nisu mogli vjerovati kad su vidjeli golobradog Berberovića da čuva kapitena i prvu violinu ekipe Tehvida Jakupovića. Treme je nestalo i kad je sudija Ivica Bastijančić – Kišobran iz Banja Luke dao znak da utakmica počne Hido je stao uz Jakupovića, nije mu dao oka otvoriti; igrao je “flastera“ i stavio ga u “džep“. Svaki vazdušni duel Berberović je dobio u duelu sa ljubimcem sanske publike. Bez treme, straha ali iskusno i borbeno, Berberović je sjajno odigrao svoju prvu utakmicu, koja je završena bez pobjednika 1:1, a izvještač iz Sanskog Mosta Sejfo Krantić ocjenio je Berberovića ocjenom 9 i proglasio ga igračem derbija. Niko nije bio sretniji od debitanta – golobradog i neustrašivog Hidajeta Berberovića. Primao je Hido od svojih suigrača čestitke, a navijači su ga na rukama iznijeli sa terena. Trener Fadil Kišmić je čestitao debitantu Berberoviću i rekao mu: “Obezbijedio si mjesto štopera u seniorskom sastavu”. 

Berberović je na svakom koraku primao čestitke od navijača “Borca”. Novo nogometno ime na terenima Bosanske krajine pojavilo se u dubičkom “Borcu”. Od utakmice u Sanskom Mostu Hido je postao standardni prvotimac, pružao je sjajne partije u dresu “Borca” i ni jedan nogometaš se nije naigrao lopte kraj “Borčeva” štopera, velikog borca bez straha i mane, Hide Berberovića. Odlika njegove igre bila je borbenost i odlična igra glavom; vazdušne duele ni jedan centarfor nije mogao dobiti u borbi protiv Berberovića. 

U dresu “Borca” odigrao je Hidajet nekoliko stotina prvenstvenih, kup i prijateljskih utakmica. Postigao je preko dvije stotine zgoditaka, na mnogim utakmicama bio odlučujući. Igrao je i bio je kapiten Reprezentacije Krajiške zonske lige. Nastupao je u Reprezentaciji Krajine protiv Reprezentacije novinara – predigru utakmici “Borac”- Reprezentacija eks države”. Bila je to prva noćna utakmica pod reflektorima na zelenom tepihu Gradskog stadiona u Banja Luci. 

Odlične igre Berberovića pratili su brojni veliki klubovi i zvali ga u svoje redove, nudili odlične uslove, ali nije Hido mogao napustiti svoju Dubicu, svoj “Borac”, raju, Unu, Adu i  dubičko korzo. Kao student Pedagoške akademije u Pakracu igrao je za momčad NK “Hajduk” i za kratko vrijeme postao najbolji nogometaš “Hajduka” i ljubimac navijača. 

Po završetku igračke karijere Berberović nije mogao bez stadiona, utakmica, treninga, pa se posvetio nezahvalnom trenerskom pozivu. Teško je bilo na “vrućoj“ trenerskoj stolici  zamijeniti legendu Bosanske Dubice i Krajine Fadila Kišmića. Ali, uprava kluba na čelu sa predsjednikom FK “Borac” Abdulahom Zubovićem, imala je povjerenje u mladog ali neiskusnog trenera, kome je palo u zadatak da izvrši smjenu genaracija. Nije to nimalo bio lagan i jednostavan posao. Ali, Berberović je vjerovao u mlade nogometaše, koji ga nisu razočarali. Kao trener, bio je vrhunski strateg, taktičar, osjećao je damar igrača i znao koje poteze treba povući da promijeni tok utakmice. Od igrača je tražio da bude “na Ti” sa loptom, jer ako nije, gubi je. 

Igrao je “Borac” dobro u vrlo kvalitetnoj Krajiškoj zonskoj ligi. Nije bilo “rasprodaje“ bodova na zelenom travnjaku stadiona “Đolovi“. I mnogo kvalitetnije momčadi od “Borca”, po završetku utakmice, napuštale su stadion pognutih glava, čestitajući domaćima na pobjedi. 

Berberović je igračka i trenerska legenda bosanskodubičkog “Borca”. Njegovo ime treba biti “zlatnim“ slovima upisano u povijesti dubičkog “Borca” i bosanskodubičkog i krajiškog sporta uopšte. Dobitnik je brojnih priznanja, plaketa, zahvalnica, pehara. 

Hido i njegova žene Marija bili su cijenjeni i poštovani građani Bosanske Dubice. U sretnom braku stekli su dvije kćerke Azru i Nađu. I on i supruga su nastavnici, a Hido je jedno vrijeme radio u Službi SO-e nadležnoj za imovinske poslove. Tokom rata u BiH Hido je napadnut u svojoj kući i zadobio teške povrede sa trajnim posljedicama. Spašen je urgentnom intervencijom kumova i prijatelja. Da nije bilo njih, Hido i Marija ne bi preživjeli. Već preko 20 godina Berberovići žive u Australiji, gradu Melbourneu.

Kad je čuo da se priprema Monografija kluba, Hido je samo kratko prokomentarisao: “Klub svijetlih tradicija, kakav je bosanskodubički “Borac”, zaslužuje jednu kvalitetnu Monografiju, jer je bio ponos i dika Bosanske Dubice. A ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo. Ja želim da moja familija, djeca i unučad znaju ko i šta im je djeda bio i šta je radio, kad je bio mlad”.

Ako se vrijednost sportiste može mjeriti zlatom, onda s punim pravom možemo reći da je Berberović Hidajet – Hido bio borčev dijamant.

Iz pera Emira Tabakovića, Nihada Krupića, Zijada Bećirevića- Razgovarao Emir Tabaković

Burlington, 9.maja 2024.         

Zijad Bećirević

DELEGACIJA ENTITETA REPUBLIKA SRPSKA POČASNI GOST NA OTVARANJU ARNAUDIJE

Dugi život banjalučkih ljepotica

U prisustvu brojnih vjernika, građana Banja Luke, zvaničnika, vjerskih dostojanstvenika BiH,Turske i okruženja, a pred očima domaće i svjetske javnosti 7. Maja na Dan džamija otvorena je banjalučka ljepotica džamija Arnaudija. Bio je to dan sa slavljenje i plakanje. U prvim redovima uzvanika sjedila je delegacija Rs, koju su sačinjavali otvoreni neprijatelji BiH, negatori genocida, koji toliko zaziru od muslimana da s njima ne mogu udisati isti zrak. Prijateljska Amerika ih stavlja na crnu listu, a mi ih ispred svih nas stavljamo u prve redove. Nikad u zadnja dva stoljeća IZ-a BiH nije doživila značajniji uspjeh na planu obnove i veći moralni pad rušenja svog dostojanstva kao tog kišnog dana. Možda je nebo plakalo s nama ili umjesto nas. Jer ovo je bio dan koliko za slavu, jer je ljepotica oživjela, ali i za plakanje, jer smo pali ispod sebe. Ispod svoga dostojanstva.

Drugi život banjalučkih ljepotica

Nakon što je obnovljena i vraćena u život banjalučka ljepotica Ferhadija s jakim emocijama očekivan je završetak obnove, očekivano je i dočekano otvorenje druge znakovite banjalučke džamije Arnaudije. Nažalost za veliki broj bosanskih muslimana i islamskih vjernika u zemlji i svijetu to je bilo razočaravajuće. U prvom redu počasnih gostiju bili su njeni rušitelji.

U BiH je tokom agresije 1992-1995. srušeno 614 džamija, od kojih 16 u Banja Luci. Banjalučke ljepotice Ferhadija i Arnaudija srušene su u noći između 6. i 7. maja 1993.g. Ne samo da su sravnjene sa zemljom, već ni turbe nije pošteđeno, ni kamen nije ostavljen.

Arnaudija džamija izgrađena je 1595.g. a podigao je Hasan Teftedar u Donjem Šeheru, nedaleko od Ferhadija džamije. Džamija je umjetničko djelo islamske kulture izgrađena u otomanskom stilu. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika jula 2003. proglasila je nacionalnim spomenikom BiH. Njena obnova trajala je 7 godina, a košatala 6 miliona KM. 

Arnaudija je sestra Ferhat -pašine džamije Ferhadije, koja je izrađena nešto ranije. I nije im bilo dovoljno srušiti džamijske objekte, pa su 1998.g. da zatru svaki trag njihova postojanja porušili kapiju, džamijsku česmu, preostali zid džamijskog kompleksa. A ove džamije bile su blago islamsko ne samo BiH, već Europe i svijeta.

Podsjećamo da je 7.5.2001. pri polaganju kamena temeljca za obnovu Ferhadije, u prisustvu 300 Bošnjaka, koji su napadnuti i kamenovani od nekoliko hiljada srpskih nacionalista, ubijen Murat Bradić iz Cazina. Obnova Ferhadije trajala je 16 godina, a ponovo je otvorena 7.5.2016.g.

Nakon obnove Ferhadija džamije obnovljena je sad i Arnaudija, ali ne parama onih koji su ih sa zemljom sravnili, već donatorskim sredstvima prvenstveno prijateljske Turske. Obnova porušenih vjerskih objekata je od velike važnosti za sve građane BiH, a posebno povratake, jer vraća vjeru obnovu života. Nažalost, ni nakon 30 godina nije otkriveno ko je porušio banjalučke ljepotice.

Otvaranje Arnaudije centralni događaj

Otvaranje Arnaudija džamije je centralni događaj manifestacije “Dani džemata i džamija” koju vodi Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice BiH. 

Zahvalnost i dobrodošlicu prisutnim izarazio je glavni imam Medžlisa Banja Luka Muamer Okanović.

7. Maja 2024.g. Arnaudija džamiju je otvorio je Reis Ul-ulema Dr. Husein ef. Kavazović, 31 godinu nakon njenog rušenja i pozvao sviju da štite jedni druge i čuvaju bogomolje kao svoje kuće. “Ovo je naše zajedničko nasljeđe nad kojim nam valja bdjeti” naglasio je u svom obraćanju poglavar IZ BiH Husein ef. Kavazović.

Ispred gostiju Turske govorio je Ministar kulture i turizma Mehmet Nuri Ersoj, izaslanik turskog predsjednika Erdogana, a prigodnim porukama obratili su se i drugi. Svi su izrazili zadovoljstvo što je Arnaudija obnovljena i  

 obećali “da će Turska učiniti sve da se ojačaju veze BiH i održe mir i stabilnost na Balkanu”. 

Svečanom otvorenju džamije Arnaudije prisustvovali su gosti i donatori Turske: Ministar za kulturu R Turske Mehmet Nuri Ersoy, predsjednik Uprave za vjerske poslove Turske Ali Erbas, direktor Generalne vakufske direkcije R Turske Sinan Aksu, predsjednik Parlamentarne grupe prijateljstva Turska- BiH Refik Ozen,..

IZ-u BiH predstavljali su Reisul- Ulema Husein ef. Kavazović, direktor Vakufske direkcije BiH Senaid Zaimović, banjalučki muftija Ismail Smajlović…Ceremoniji je prisustvovao i ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Sevlid Hurtić.

 Rušitelji džamija uvaženi gosti

Banjalučke džamije Ferhadiju, Arnaudiju i sve druge banjalučke džamije srušile su vojne i paravojne formacije Rs. Na otvorenju Arnaudije predstavnici Rs dobili su počasno mjesto. Predvođena Neprijateljem države BiH br. 1 Miloradom Dodikom otvorenju Arnaudije prisustvovala je i delegacija entiteta Rs u sastavu: premijer Rs Radovan Višković, potpredsjednik vlade Rs Alen Šeranić, član Predsjedništva Željka Cvijanović, gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković. Za njih je ovo bilo izuzetno dobra prilika da se domaćoj i svjetskoj javnosti predstave kao dobronamjerne osobe i mirotvorci. Laži i obmane im nikad nisu bile strane. I oni su to veoma uspješno obavili. Predsjednik Rs Milorad Dodik, koji je samo dan ranije govorio da oni ne mogu udisati isti zrak s muslimanima i nudio 2 mlijarde za razlaz, poručio je “ da zajedno moramo graditi mir“…, da “svako ima pravo biti na svome”,… “da je “ono što se dogodilo prije 30 godina bila je greška, čin bezumlja”… U sličnom tonu je bilo obraćanje premijera Rs Radovana Viškovića, člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, potpredsjednika vlade Rs Alena Šeranića…  Dodikov podmladak gradonačelnik Banja Luke Draško Stanivuković poručio nam je da “Banja Luka pripada svima koji žive u njoj”, “da se oprosti što se može oprostiti.” A svi neSrbi Rs i danas građani trećeg reda, vrlo često izloženi maltretiranju i proganjanju.

Za poricatelje genocida nema mjesta u našim džamijama ni na vjerskim svečanostima. Ne samo da im nije bilo mjesta u bilo kom redu uzvanika, a najmanje prvom, već ih nije trebalo pustiti ni 100 m od džamije. Do jučer su se ponosili uspješnim etničkim čišćenjem, s onim što su oteli, opljačkali, razorili, a sad oni ugledni gosti na otvaranju. Ono što se za vrijeme ef. Čamdžića i Tihića dogodilo pri otvaranju Ferhadije, sad se vidljivije ponovilo u režiji  IZ-e i blagoslov Kavazovića…

Niko se od njih nikad nije ogradio od događaja 90-tih,  već sve do jučer, do 7.maja 2024. ostali na putu neprijateljskog djelovanja, secesije, uz negiranje genocida, veličanja ratnih zločinaca.

Dodik nam opet fin

Dodik je preko noći postao fin. Kao i pri formiranju vlasti sa Trojkom na entitetskom i državnom nivou. Mijenja se kao kameleon. Sad poziva na dogovor, traži da se volimo i poštujemo. Sve za vlast. Više mu ne smeta ezan, “arlaukanje” sad mu čak melodično.

Ispred džamije Arnaudije, u koju je 7. Maja gledao veliki dio svijeta, Dodik se sa svojom svitom pokušao oprati od svih zala, uvreda, pogrda počinjenih porodicama žrtava genocida, Bošnjacima – Muslimanima na dnevnom nivou,  za antidržavno neprijateljsko djelovanje…Možda mu neki i povjeruju, kao nedavno Trojka. Neki kažu radi mira, drugi radi hira, treći radi ćara, a četvrti radi arapskih para.

Sa džamijskog praga Arnaudije u svijet je uz blagoslov IZ-e i reisa Kavazovića otišla u svijet poruka da se sa Dodikom, iako je na američkoj crnoj listi, može razgovarati, da on nije onakav kako ga zli jezici predstavljaju Americi i Zapadu.

A samo dan ranije Dodik negira genocid, na svjetskom nivou sa Vučićčem vodi kampanju za rušenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, a oni ga dovode na džamijisjki tepih, peru ga, daju mu satisfakciju,…Zar bi bilo čudno da da ga islamske i neke druge zemlje prihvate kao sebi dragog i pomognu mu da sa Vučićem sruši Rezoluciju i rasturi državu. Pa imali to igdje, ljudi?! 

Za Dodika i njegove dobro poznate sljedbenike…ni nakav način nije bilo mjesta u počasnoj loži Arnaudije, čak i da su se izvinili i zatražili oprost. Nanijeli su toliko zla i uvreda bošnjačkom narodu, toliko boli porodicama žrtava, da ni na ovom ni na onom svijetu neće naći oprosta.

U čije ime IZ-a pere krvave ruke počiniocima zločina primajući u naručje njihove sponzore Dodika, Cvijanovićku, Stanivukovića?…Falio samo Stevandić. Nije ovo put pomirenja, kojim želimo ići, već put koji državu vodi u raspad i nestanak.

Nakon svega, proces koji se u Sudu BiH vodi protiv Dodika, bez obzira koliko vjerovali ili ne u pravdu, postaje upitan, pa i besmislen. Nije to onaj Dodik od juče, od 6. Maja, već novi bolji od danas- 7 maja…Kad mu je IZ-a oprostila grijehe, zašto bi mu se neki sudija ili Sud zamjerao? Nije to više čovjek koji ne može s muslimanima disati isti zrak, već mirotvorac i dobrotvor…Nije to više onaj kome smeta arlaukanje, već građanin kojeg ispunjava i ezan… 

IZ-a nije toliko duboko potonula ni kad joj je porušeno 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, 4 tekije, 45 drugih vakufskih objekata, kao sada udarom na vlastito dostojanstvo.

Bošnaci moraju odbraniti i sačuvati svoje dostojanstvo

Kad sam u prvom redu vidio Dodika, Cvijanovićku.. Nisam mogao povjerovati svojim očima. Mislio sam foto-. morgana. Kad sam čuo munafika, koji je do jučer ezan doživljavao kao arlaukanje, a od danas “ono što se dogodilo prije 30 godina bila je greška, čin bezumlja”.. Nisam mogao povjerovati svojim ušima. Mogu misliti da su mnogi svjedoci ali i akteri ovog prizora bili zgroženi i slično reagovali, samo ne znam kako će se to odraziti na mrtve?

Znam šta je novac i šta se za njega može kupiti, ali znam i šta se ne može. Ne može čast i dostojanstvo, koje je ovim  činom IZ-a uprljano. Danas se u Banja Luci dogodilo nešto što će ostati zapisano kao najveće potonuće IZ-e BiH zadnjih desetljeća ako ne i stoljeća. Nije to put do mira, već put u beznađe. 

Sličnih komentara bilo je prilikom otvaranja Ferhadije, koja ponovo blista i dodiruje zvjezdano nebo, mada je manje autentična, ali su ostavljeni po strani, nisu zaboravljeni, a ovo sada na svečanom otvorenju Arnaudije dovodi do ludila. Nismo li prodali dušu đavolu?! 

Da li se ikad za ovih 30 godina od kada je srušeno 614 džamija i 218 mesdžida, od kojih i banjalučke ljepotice Fehradija i Arnaudija, bilo koja garnitura vlasti entiteta Rs izvinila, zatražila oprost i ponudila da obnovi ili pomogne pri obnovi bilo koje od porušenih objekata. Ne samo da nije, već im je smetao i ezan sa džamija i da su ikako mogli i on bi za sva vremena utihnuo.

Žalosno je vidjeti, kako im se neki Bošnjaci uvlače, toliko duboko, da dodiruju i stražnjicu. Ima li kraja našoj snishodljivosti, poniženju…kuda nas vodi, gdje će nas odvesti?!…

Vrijeđanje muslimana, negiranje onog što su nam počinili, ne samo da nije prestalo, već je udvodvostučeno, utrostručeno…a mi ih dovodimo u džamijske odaje i omogućujemo im da se pod okriljem islama oglašavaju,  prodaju maglu EU i svijetu, iskupljuju za djela počinjena tokom agresije i svih postdejtonskih godina i skupljaju političke poene. Organizatori ove manifestacije nisu na to dovoljno mislili i moraju biti svjesni posljedica. 

Islam je vjera mira i tolerancije. To će uvijek biti. To oni i znaju, pa iskorištavaju.

Poruke mira iz Arnaudije

Mir nema cijene. Mi koji živimo na Balkanu trebamo ga više nego kap vode. Moramo se truditi da sačuvamo mir i sigurnost, ali sa ovima “opranim u svim vodama” koji nam nad glavama stalno zveckaju oružjem, nikad neće biti ni pravog mira ni sigurnosti. 

Put mira nema alternative, mora se strpljivo graditi, ali ne sa svakim. Ne s onima koji svoju karijeru grade širenjem mržnje na tekovinama genocida, ne sa Dodikom, Cvijanovićkom,…ne s onima koji su Titovu sliku u svojim kućama zamijenili slikama Draže Mihajlovića, Miloševića, Karadžića, Mladića…Zato onaj ili oni koji su ih doveli i posadili u prvi red na otvaranju džamije Arnaudije, da ih narod sa grčem u stomaku gleda ispod otvorenih kišobrana, moraju Bogu dževap davati. Nisam siguran da će dobiti oprosta. 

Džamije Ferhadija, Arnaudija, sve druge banjalučke i druge džamije su uvijek otvorene za sve dobronamjerne ljude, svih vjera i konfesija, koji sa vjerom u ljude i Boga u njih ulaze i iz njih izlaze.

Poruke mira upućene su i sa ovog historijskog skupa, koji će ostati zapamćen po tome što su od naroda manje zapaženi bili dobrotvori i donatori sa čijim novcem je obnovljena ova džamija od onih koji su dovedeni u prve redove, a s muslimanima ne žele živjeti, niti s njima udisati isti zrak. 

Burlington 8.maja 2024.         

Zijad Bećitević

Pitamo se, dokle će nem Mile guslar, prodavati „ mu.. za bubrege „?

U vremenu intezivne rasprave i priprema usvajanja Rezolucije u UN-u o Srebrenici, protiv negiranja genocida, kod nas se događaju i značajni lijepi događaji, kakav je ovom prilikom otvaranje novoobnovljene džamije u Banaja Luci.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Negiranje genocida nad Bošnjacima i veličanje osuđenih srpskih ratnih zločina i zločinaca vode sve naše individue koje to čine niz anticivilizacijsku stranputicu.
Kako veli naša narodna; „ U laži su kratke noge „ a naš znani književnik Dobrica Ćosić, ma koliko u svemu ovome i bilo istine, lijepo to opisuje ; ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća.

“Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”, rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Da li će nam se pojaviti uopšte i kada ga očekivati ;“ Srpski Willy Brandt“ teško je i zamisliti, možda u nekim našim snovima ?

Evo ovih dana, dok naše komšije Bošnjači slave i srećni su radovanju otvaranja velike njihove bogomolje i znane i čuvene džamije u Banjaluci tzv.Arnaudije, koja je srušena 1993 godine.
Nema šta loše reći sve ovo što su nam i TV mediji prikazali, a pisani napisali, kao i vejerski vjerodostojnici u svojim besjedama isporučili, kao što to reče vrhovni poglavar Islamske zajednice efendija , Reis Kavazović;“Nadamo se da će svijetlo kandilja banjalučkih džamija osvjetliti put bolje budućnosti i da će pomoći da zacijele duboke rane“
Nikako nam nije bilo prijatno niti poželjno kada se za istom govornicom pojavio i naš najveći „ konvertit i lažov „ guslar Milorad Dodik, a to je onaj isti čovjek koji je govorio, iz dnevnih novina „ Dnevni avaz „ da mu „ hodža arlauče „, da su „ muslimani genetski konvertiti“, da mu muslimani ne mogusuditi i brojne druge šovinističke gadosti.
Jeli to možda isti onaj čovjek koji je govorio da je u Srebrenici bio genocid, da su Karadžić i Mladić zločinci, da je BiH njegova država, da je njen put u Evropsku uniju i NATO-u…
Što je najžalosnije, to samo potvrđuje da neke čvrste principe i uvjerenje Dodik nikada nije ni imao…?
Nažalost, roba koja je, u njegovom slučaju prevladala je roba nacionalizma, mržnje, sukoba , haosa, zastoja i tenzija. To je put koji je jasno izabrao, ma koliko da ga je i druga strana navodila na njega.
I po tome će ostati upamćen. A govor poput ovoga jučerašnjeg ostat će rijetki bljesak svjetlosti u istoriji beščašća „ / završen citat „ Dnevnog avaza, iz pera Danijela Hadžovića / ?
Na kraju se mora postaviti i pitanje za javnost, dokle će naši vrli Bošnjaci i njihov „ merlametluk „prema ovakvim idiotima i zlikovcima biti aktuelan i primjenjljiv?
Zašto mu davati prilike da pri ovakvim svečanim prilikama i dalje našoj javnosti prodaje nam „ muda za bubrege „ i širi svoju ekstremno lažnu retoriku, dokazanog konvertita i neprijatelja ne samo jednoga naroda, kao što su mto naše komšije Bošnjaci, već i neprijatelj naše jedine domovine Bosne i Hercegovine i mnogo toga još ciničnog i neprimjerenog, guslarski i seljački izrečenog.

Vjerovanje, ludom radovanje

Vaskrsnuće ili duhovni preporod,  ovo učenje iz judaizma, hrišćenstva i islama, tumači se kao duhovni preporod.
D ali se ovo u svaremenoj tehnološkoj revoluciji stvaranja odnosa vještačke i prirodne inteligencije, može tumačiti i subjektivnim pristupima svake induvidue pred ogledalom, sa nakanama promjena i sospstvenih čipova u svojoj memoriji u cilju ispravnog poimanja realnosti u stvsrsnju boljih međusobnih društvenih odnosa, u ljubavi i slozi, poštovanju drugoga i drugačijega u svakome pogledu.
Ako je to tako onda nam trebaju i određenja služenja vjerodostojnika u sopstvenim vjerskim obredima prilikom velikih vjerskih praznika, kakavi su evo upravo ovih dana kod pravoslavaca dani Vaskrsa i Đurđevdana, velikih praznika koji se susreću.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Srajlija, Bosanac !
Mostar: U subotu prva vaskršnja liturgija u hramu Svete Trojice, nakon rušenja.

Vaskršnja liturgija ove godine služiće se u Sabornoj crkvi Svete Trojice u Mostaru i to u ponoć, po prvi put nakon njenog rušenja 1992. godine.
Starješina Saborne crkve u Mostaru, sveštenik Duško Kojić kaže da se do sada u Sabornoj crkvi, koja još nije obnovljena, služilo samo na Trojčindan, slavu Saborne crkve.
”Simbolično je služeno na slavu hrama, ali najveću simboliku ima služenje na Vaskrs, jer ova crkva očekuje vaskrsenje nakon stradanja. Stvorili su se kakvi-takvi uslovi da se mogu održati bogosluženja u Sabornom hramu i upravo na najveći i najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs opredjelili smo se da sa našim vjernim narodom budemo na mjestu stradanja i mjestu vaskrsenja, a to je Saborni hram Svete Trojice”, kaže Kojić.
U ponedeljak na Đurđevdan u Sabornoj crkvi će se takođe služiti sveta liturgija u 9 časova.
”Poslije stradanja i svih iskušenja koja nas susreću neminovno dolazi vaskrsenje kao kruna našeg života i to je praznik koji uvijek vraća nadu i ulijeva sigurnost i koji potvrđuje da u našem životu jedino za šta treba iskreno da se borimo je mir i da pozivamo i molimo se Bogu, kako za Vaskrs tako i na druhim bogosluženjima, za mir u svijetu i za novi život i nadu u ljubavi sa Hristom vaskrslim Gospodom našim”, navodi Kojić.citat / Mostar.live /.
Za sve vjernike lijepo i prihvatljivo, pod uslovom duhovn eobnove in prihvatanja odgovarajuće krivnje ili slabosti miz prethodnog perioda agresije, na građane, na jedinu domovinu i na njihove sve svetinje, kakav je i ovsj hram Sv. Trojice koji se još uvijek obnavlja i služi sveukupnom preporodu pravoslavnog naroda ?
Moja prisjećanja i životna blagodentna događanja u ovim prazničnim danima, daleko su iznad svih očekivanja, jer takve ljepote i životne radosti njenih dani slavlja teško je dostići i prevazići, uz pomoć i svih Bogova i njegovih ovozemaljskih sluga.
Sve mi nekako, još uvijek miriše na naše jorgovane iz sospstvene avlije, koje smo unosili u našs domaće odaje, da bi zajednički sa našim komšijama proslavljali ove veličanstvene dane i Vaskrsa i Đurđevdana i sve Bajrame.
Nažalost. Moramo se svi iskreno duhovno preporoditi i izmjeniti sopstven čipove razmišljanja iz sopstvenih memorija, sagledati gdje smo svi grešoli i koliko i prema sebi i prema drugima, poraditi na pomirenju i oprostu, a mnoga prisjećanja ostaviti i našoj istoriji i dolazećim generacijama, kako nam se loše stvari ne bi nikada povraćale.
Dok mlađani sveštenik Kojić priziva svoje vjernike podsjeća i na važne poruke koji sa sobom nosi najveći hrišćanski praznik, nama brojnim pravoslavcima, još uvijek odzvanja u ušima poruke vladike Grigorija iz prethodnoga perioda i njegovih crkvenih vjerodostojniuka, da smo svi ostali Srbi pravoslavci, koji nismo stvsrsli RS i učestvovali u krvoproliću svojih sugrađana iz redova Bošnjaka i drugih, pripadnici nekih „ ostalih „ vjernika Srba.
Učinjeni razdor, među srpskim stanovništvom ovoga grada Mostara i Hercegovine ne doživljava veselo niti poruke i prizive u novo obnovljeni hram SV. Trojice iz tih razloga, jer su tamo evidentirani samo „ dodikovci „ u svakome pogledu i na svakome mjestu.
Sve dok se Republika srpska, kao genocidna tvorevina bude tako odnosila i ponašala sa svojim kadrovima iz SNSD-a i njihovim čelnikom despotom i diktatorom Miloradom Dodikom, nikada neće biti sreće niti zadovoljstva među ovim pravoslavcima i njihovim komšijama i susjedima u ovoj nam Hercegovini i zajedničkoj domovini Bosni i Hercegovini.

BOSNA I HERCEGOVINA U ŽIŽI IZMEĐU GAZE I UKRAJINE

Nakon 30 godina Bosna i Hercegovina ponovo u fokusu UN-a i međunarodne zajednice

Agresija Rusije na Ukrajinu i Izraela na Palestinu ponovo nakon 30 godina stavljaju u žižu svjetskih zbivanja Bosnu i Hercegovinu, koja postaje potencijalno žarište za nove sukobe, koji bi ako do njih dođe gurnuli u rat ne samo Europu već cijeli svijet. A razlog  tome je što agresori na Bosnu i Hercegovinu iz 90- tih nisu odustali od svojih ciljeva, već dosljedno rade na rušenju države, u čemu im aktivno pomaže Rusija, ali i neke od članica EU. 

Bosna i Hercegovina u fokusu UN-a

Uzdrmani zbivanjima u Ukrajini i Palestini, nakon 28 godina šutnje i indolentnog odnosa, Ujedinjeni narodi konačno stavljaju u fokus Bosnu i Hercegovinu i preduzimaju nešto da se u BiH ublaži kriza, najteža i najopasnija od nastanka Dejtonske Bosne i Hercegovine i zaustavi proces šikaniranja žrtava genocida, koji je zadnjih 10 godina postao nepodnošljiv. Svih proteklih godina dva puta godišnje pred UN-a razmatrano je stanje u BiH, ali se nije preduzelo ništa da se loša rješenja u Dejtonskom sporazumu poprave, što je produbilo krizu. Zadnjih mjeseci kao da je uz odgovornost proradila i griža savjesti pa je na različitim nivoima UN-a pokrenuta debata o tome kako pomoći Bosni i Hercegovini da se kriza obuzda, spriječi otvoreno negiranje genocida i popularisanje njegovih počinilaca. U tom cilju pokrenuta je Rezolucija o genocidu u Srebrenici kojom bi se 11. Juli proglasio danom sjećanja i obilježavao u cijelom svijetu, što bi bila prevencija da se takve stvari više nikom ne dogode. 

Do sada se malo ko usuđivao otvoreno govoriti o odgovornosti UN za genocid koji su policija i Vojska Rs počinile u zaštićenoj zoni Srebrenici nad Bošnjacima jula 1995, a UN-e nisu učinile dovoljno da se genocid spriječi. Za samo nekoliko dana ubijeno je preko 8.000 Bošnjaka,  da se “posle bune protiv dahija Turcima osvetimao na ovom prostoru” kako je izjavio zločinac Ratko Mladić pri ulasku u Srebrenicu.

Zašto žrtva ne smije ni nakon 30 godina uprti pest, ukazati na zločine i zločince, zašto se ne smije reći ko je počinio genocid, zašto ne reći da to nije prvi put, već se konstantno ponavlja?… Zašto ne reći da je to uradio srbijanski režim predvođen Slobodanom Miloševićem preko Karadžića, Krajišnika, Plavšićke, Mladića?!…

Zadnjih mjeseci prvi put nakon 28 g. u sjedištu UN-a govorilo se otvorenije o propustima i greškama koje su UN-e počinile u BiH 90-tih, kada su umjesto da pomognu žrtvi podržali agresore na BiH, a po tom ih i nagradili formiranjem Rs. 

Rezolucija o genocidu u Srebrenici

Potsjećamo da su predlagači Rezolucije o genocidu u Srebrenici Njemačka i Ruanda, a sponzori SAD, Čile, Novi Zeland, Malezija, Jordan, Turska, Slovenija, Albanija, Francuska, Italija, Irska, Lihtenštajn, Bosna i Hercegovina, Nizozemska, Finska…Rezolucijom se traži da se 11.juli obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na genocid, koji je počinjen u Srebrenici nad Bošnjacima.

Rezolucija ne spominje Srbiju, Rs, ni srpski narod. Ona samo u blažoj formi potvrđuje ono što su utvrdili i presudili sudovi. Njen cilj je veličanje kulture mira i ohrabrivanje pravde. Rezolucija gleda u budućnost, a ne u prošlost. Ističe potrebu institualizacije 30- godišnjeg nasljeđa o genocidu.

Bosna i Hercegovina i Ruanda su osjetili genocid na svojoj koži i niko im ne može zabraniti da se o  tome otvoreno piše i govori. To su gole činjenice utvrđene i potvrđene od najviših međunarodnih sudova na hiljadama strana sudskih spisa iz sudskih procesa, koji su vođeni pred očima cijelog svijeta. 

Prema protokolu UN-a rasprava o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici trebala se obaviti 27.aprila, ali je odgođena za 2. Maja, a potom ponovo, iz više razloga, prolongirana za nekoliko dana, vjerovatno do sredine maja. Srpski lobi je to okvalifikovao kao svoju prvu pobjedu u lobiranju protiv Rezolucije.

Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici, ma kako je ko tumačio, najmanje je što su UN-e bile dužne učiniti, da opravdaju i sebe, jer ne mogu ispraviti greške počinjene prema građanima i državi BiH 90-tih, koje su koštale hiljade života. 

Rezolucija je civilizacijski i moralni čin. Rezolucija je neka vrsta odbrane i odgovor na negiranje genocida, veličanje i nagrađivanje ratnih zločinaca. Jedan od pokretača Rezolucije o Srebrenici je Institut za istraživanje genocida Kanada koji predvodi dr. Emir Ramić i na njenom usvajanju insistira preko 5 godina. Pored brojnih drugih, zahtjev UN-a za usvajanje Rezolucije iz Australije je podnijela i Dubičanka Đemila Talić Gabriel, jedno vrijeme počasni ambasador BiH u Australiji.

Neshvatljivo je da brojni pro-bosanski orijentisani državnici BiH pa i mediji nastoje uvjeriti sebe i nas da Rezolucija o Srebrenici nije bosansko-hercegovačka, umjesto da je prihvate i kao svoju, bez obzira ko je njen pokretač, jer upravo takva Rezolucija može biti zajednički doprinos nastojanjima da se to što se jula 1992. dogodilo u Podrinju i Srebrenici više nikad nikom ne dogodi; da se zlo onemogući i spriječi u samom začetku, a oni koji ga produciraju zaustave i sankcionišu. Pravo i potrebu za takvu rezoluciju imaju ne samo porodice žrtava genocida, već sav demokratski i miroljubivi svijet. Imaju je i UN-e, jer im Rezolucija pruža priliku da se barem dijelom operu od odgovornosti i krivice koju nose na sebi. 

Po mišljenjima nekih postoji bojazan da će Rezolucija o Srebrenici ako se usvoji ponovo pokrenuti proces naknade ratne štete od Srbije, a u konačnici dovesti do ukidanja Rs. Naravno takav ishod je moguć bez obzira na to da li će Rezolucija biti usvojena, jer ratna odšteta nije plaćena ni državi ni građanima, a ovakva Rs kakva sad postoji stvorena je genocidom, žarište je novih sukoba u regionu i kao takva ne može opstati.

Za razliku od većine drugih Srbija i njen predsjednik Aleksandar Vučić nastoje spriječiti donošenje Rezolucije i uvjeriti  MZ-u da je “Rezolucija odluka jednog naroda protiv drugog naroda”. U tom cilju formirao je diplomatski štab, poslao diplomate i sam nekoliko dana boravio u New Yorku, susreo se sa više od 120 stranih predstavnika iz raznih zemalja, govorio na sjednici Savjeta bezbjednosti. Po povratku u Beograd izjavio je “Naše šanse nisu velike, ali borićemo se za Srbiju i narod će vidjeti rezultate”.

Poricanje genocida kao model ponašanja

Poricanje genocida počinjenog u Srebrenici postalo je model ponašanja u Rs i Srbiji. Murali osuđenih ratnih zločinaca Mladića, Karadžića i drugih prekrili su fasade stotina zgrada na trgovima većine gradova Rs i Srbije, a njihove slike i ikonografija su sastavni dio skoro svakog političkog javnog skupa na području Rs i Srbije. Na reakcije žrtava genocida, patriota i građana, godinama nije bio odgovora od strane institucija zaduženih za implementaciju mira u BiH, što je podstaklo neprijatelje BiH, prije svega Dodika, da krenu dalje – do otcjepljenja Rs. A tokom posljednje posjete Beogradu Dodik je za takav korak zatražio podršku Srbiije.

Ne smije se zaboraviti da su Srbi 90-tih napali BiH, sa 49% teritorija protjerali  skoro sve neSrbe, okupirali gradove, sela, fabrike, škole, bolnice…koje smo zajedno gradili i uživaju ih kao svoje, pa im ni to ne valja, hoće više. Po matrici koju su skrojili žele ukinuti granicu na Drini, oteto prenijeti preko Drine, a Bošnjake zbiti na 25% teritorija. 

Milion Bošnjaka protjeranih u stotinu zemalja svijeta ni nakon 30 godina nema se gdje vratiti, jer mnogi od onih koji su se vratili, morali su zbog ugroženosti ponovo u pečalbu.

Od parade nacionalizma u Banjaluci do Uskršnjeg sabora u Beogradu

U Banja Luci je 18.4.2024. pod nazivom “Srpska te zove” odžan miting, kojem je prisustvovalo oko 9.000 građana, s ciljem da se dobije podrška naroda i podigne glas protiv Rezolucije UN-a o Srebrenici. Iskorišten je da se nastavi sa napadima na državu. Uz zapaljive poruke sa govornice neizostavan dio ikonografije bile su slike osuđenog zločinca Ratka Mladića i ruskog predsjednika Putina. Na skupu su govorili Milorad Dodik, član  Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, i drugi. Predsjednik Rs Milorad Dodik je, po ko zna koji put,  izjavio je da oni  “neće da žive sa drugima”. U intervjuu na TV Face nastavio je izazivati i provocirati, pa je državi BiH “ponudio 2 miljarde za mirni razlaz”. 

Parada nacionalizma u Banja Luci 18.4.2024. nije bila ništa drugo nego događanje naroda po uzoru na Miloševićev poziv sa Gazimestana i Balvan revoluciju, koja je bila u slijedu događaja kojima je rasturena Jugoslavija. Uz više hiljada građana Srbije, koji su došli autobusima, mitingu je prisustvovala i govorila predsjednica skupštine Srbije Ana Brnabić. 

Prepucavanje političkih eksponenata, koje je u BiH svakodnevnica, aprilskih dana nastavljeno je na forumima i pred skupštinom UN-a. 

Predsjednica Udruženja “Pokret Majki enklava Srebrenica i Žepa” Munira Subašić i direktor Memorijalnog centra žrtava genocida u Srebrenici Emir Suljagić 29.4. prisustvovali su Generalnoj skupštini UN-a- i u svom  obraćanju govorili o tome zašto je svijetu potrebna Rezolucija…i rekli da bi Rezolucija trebala biti smirenje za sviju i daje im pravo da kao drugi obilježavati dan sjećanja. Majka Munira je očekivala da će Srbija biti sponzor Rezolucije da njihova djeca žive u lažima i imaju pravo saznati istinu. 

Na zahtjev Rusije 30.4. održana je vanredna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a, a članu Predsjedništva BiH Željki Cvijanović omogućeno je da se obrati preko video linka, jer joj kao osobi sa amerićke crne liste nije dozvoljen ulaz na američko tlo. Cvijanovićka se obrušila na Schmidta i državu BiH predstavila kao leglo terorizma, ali joj to nije uspjelo. Nakon Cvijanovićke Savjetu bezbjednosti obratili su se ambasador BiH u UN Zlatko Lamumdžija i Visoki predstavnik Schmidt, koji je optužio vlasti Rs da su prijetnja miru. Izlaganje Lagumdžije bilo je veoma indikativno, argumentovano, uvjerljivo i zaslužuje posebnu pažnju. Uključio se ruski ambasador upozorenjem “da je BiH na ivici sukoba”, a po tom američki porukom “da su Rs i Dodik prijetnja miru i sigurnosti u regionu”.

Povodom destruktivnih mjera koje koordinirano provode Vućić i Doidik povodom Rezolucije a protiv države BiH oglasio se i Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, izjavom “Ovakva Srbija zaslužujue naš prezir, ni trunku poštovanja”..,.

Republika srpska nije “izraz volje naroda”, kako na banjalučkom skupu tvrdi član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, već rezultat ubijanja i progona komšija Bošnjaka i pljačke njihove imovine. Operacija Vojske Rs u julu 1995. u Srebrenici “nije bila greška”, kao je pokušava predstaviti Dodik, već dobro planiran, osmišljen genocid, izveden pod komandom generala Ratka Mladića, osuđenog u Haagu na doživotni zatvor. Rs je genocidna tvorevina. Napravljena je na bošnjačkim leševima i masovnim grobnicama. Područje Rs je najgušće naseljeno sa masovnim bošnjačkim grobnicama u svijetu, koje se još otkrivaju, otkopavaju, exhumiraju.

Obzirom da Dodik nije zaustavljen niti ozbiljnije upozoren za antidržavni skup u Banja Luci, za antiustavne zakone i odluke NS-e Rs, Dodik je napravio korak dalje pa je za 2. maj, na dan kada je trebalo da se usvoju Rezolucija o Srebrenici, najavio dođaganje naroda u “srpskoj” Srebrenici. Samo nekoliko dana kasnije trebao se u Beogradu održati Uskršni sabor. Obzirom da je usvajanje Rezolucije u UN-a odloženio, Vučić i Dodik odložili su ove skupove i čekaju pravo vrijeme da ih održe.

Najavljeni mitinzi u Srebrenici sa zastavama i Uskršni sabor u Beogradu podešeni su bili prema datumu usvajanja Rezolucije, ali kao je usvajanje rezolucije odgođeno i ovi rokovi su pomjereni. 

Podsjećamo da će se u sjeni ovih zbivanja 15. Maja održati i redovna sjednica Vijeća sigurnosti UN-a na kojoj će Visoki predstavnik Schmidt podnijeti svoj redovan polugodišnji izvještaj o stanju u BiH.

Najveća kriza u BiH od uspostave Dejtona

Od kada je najavljeno donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja je trebala biti donesena prije 28 godina, u BiH je povećana napetost, koju neki vide kao vanredno stanje. 

Vojne i policijske snage u BiH su pod kontrolom MZ-e. One su garancija miru, ali samo do neke tačke. Država se trese, to svi osjećaju, ali nema naznaka da bi se one na bilo koji način mogle uljučiti ili za to još nije došlo vrijeme. Podrška policiji i oružanim snagama BiH su EUFOR,OHR, PIC ali i trupe NATO…

Krajnje je vrijeme da se u rješavanje krize, u sprečavanje rušenja države, uključe građani. Građani sjede ispred TV ekrana i negoduju, ali nema ni akcije ni prave reakcije…Ako se brzo ne osvijeste i pokrenu, nestaće im države ispred nosa. Moraju se pokrenuti, ali nema radničkog pokreta, nema studentskih pokreta, nema građanstva kao kritične mase, ni dovoljnog podsticaja akademske zajednice, jer je i sama beskrvna i jalova. Najveću skupinu čine penzioneri, ali obuzeti svakodnevnom borbom za preživljavanje. Potencijalna snaga BiH je njena dijaspora, brojnija od populacije u zemlji, uvijek spremna dati doprinos koji se od nje očekuje. U drugim državama značajan potencijal predstavlja diplomatija, ali u BiH je etnički podijeljena, pa često ne djeluje u istom smjeru.

Bosni i Hercegovini je potrebna nova konferencija o BiH, jer sa ovakvim uređenjem BiH ne može preživjeti…Sa neprijateljima države, koji su sve glasniji i opasniji, nema kompromisa, jer uz ono što su oteli i prisvojili agresijom, hoće više, hoće sve. 

Iz tog razloga prvo što u svakom kontaktu sa Vučićem na bilo kom nivou treba ga potsjetiti na njegove prijetnje da “za 1 Srbina treba ubiti 100 Bošnjaka” i na činjenicu da u BiH samo na području koje pokriva Rs ima 1.000 otkrivenih i nepoznat broj neotkrivenih masovnih grobnica, primarnih, sekundarnih, tercijalnih, ali i bezbroj pojedinačnih grobnica u kojima su ostaci Bošnjaka pobijenih u teškim zločinima i genocidu tokom srpske  agresije 1992-1995.g. Trebalo mu je to reći i na Generalnoj skupštini UN-a, kao što mu je više nego uvjerljivo rekla presjednica Kosova Vojša Osmani.

Činjenica da su se Srbija i Rs, preko Vučića, Dodika…i drugih prepoznali u Rezoluciji pa umjesto da priznaju odgovornost i traže ispravan izlaz krenuli u široku kampanju negiranja genocida kojom pokušavaju lažima obmanuti druge i pridobiti ih za svoj put.

Ne zaboravimo da je prva Konvencija o genocidu donesna 1948.g. Dužnost Srba je da osude genocid, a ne da ga negiraju. Odgovornost za negiranje ne snosi narod, ali snose režimi od onog Miloševićevog do Vučićevog. Dodikove poruke “Mi ne želimo sa Bošnjacima da dijelimo zrak, a kamoli druge vrijednosti”..je nova prijetnja u starom ruhu. 

Uprkos svemu MZ-a ima popustljiv i tolerantan odnos prema Srbiji i njenom režimu. Prosto je nevjerovatno koliko se prostora u UN-a, pri razmatranju situacije u BiH,  ostavlja Srbiji za destruktivno djelovanje u vrijeme kada se nstavlja smrtna agonija i genocidno zatiranje Palestinaca u Gazi i produžuje ruska agresija na Ukrajinu.

Rezolucija ogolila Srbiju i Vučića

Rezolucija o Srebrenici izvukla je na čistac Vučića, koji se godinama uspješno prodaje kao faktor sigurnosti na Balkanu. MZ-a mu dopušta da se miješa u unutarnje stvari BiH, da podriva državnu sigurnost i potkrada njen suverenitet u očekivanju da će Srbiju okrenuti od Rusije i pomjeriti prema Zapadu. Do sada se to nije dogodilo. Srbija nije uvela sankcije Rusiji i svakom razumnom je jasno da se to neće dogoditi, jer Rusija je duboko involvirana u tijelo i dušu Srbije. 

Srbija ne samo da se miješa u unutarnje stvari BiH, da negira sudski dokazan genocid u Srebrenici, na dnevnoj bazi potstiče i pomaže djelovanje separatista predvođenih Dodikom, već aktivno surađuje sa osobama sa crne liste, prima ih u Beograd, a neki iz MZ-e s njima kroje planove o izdvajanju Rs iz BiH. Vrh ledenog brijega je podrška nekih zemalja EU nastojanju Srbije, Rs i Rusije da sruše Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, za koju se zalaže sav miroljubivi svijet.

Diplomatski predstavnici i lobisti s područja BiH ali i susjednih država već mjesec dana oblijeću institucije i uticajne diplomate…Od momenta kad su doznali da se priprema Rezolucija kompletna diplomatska mreža Srbije i Rs stavila se u akciju. Punu podršku daje Rusije, a pomaže i Kina. Za očekivati je njihov uticaj na neke azijske i afričke zemlje protiv usvajanja Rezolucije. 

Krajnje je vrijeme da se stvari koje su sudski utvrđene slobodno i otvoreno nazovu pravim imenom. Od 92-95 genocid je počinjen nad Bošnjacima na cijelom teritoriju BiH, ali je priznat samo u Srebrenici. I to treba da se zna.

Ko to uopšte ima pravo na pozornici UN-a negirati genocid koji je utvrđen pravomoćnim presudama sudova UN-a u Haagu i presudom domaćih sudova? Lično mislim da je nedopustivo negatorima genocida dati toliko prostora i vremena da ponovo sipaju sol na rane žrtvama. Nisu to demokratska prava, već je to zloupotreba tribine UN-a.

Šta poslije Rezolucije?

Danas je sve manje onih koje mogu ganuti tragedije drugih. To se uvjerljivo vidi iz događanja u Gazi. Prva stvar koju treba reći, na koju sa tribine UN-a treba sviju potsjetiti, da mi nismo  nikog napali. Mi smo napadnuti od četvrte vojne sile u Europi tog vremena. Na nas je izvršena agresija. Nije to bio građanski rat, kako uporno pokušavaju predstaviti. Na sjednici Ns Rs održanoj 12.5.1992.g. usvojeno je 6 strateških ciljeva (prvi- odvajanje srpskog od druga dva naroda), a vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić je pred cijelim svijetom zaprijetio – muslimani se ne mogu odbraniti. I svijet je 4 godine svjedočio ubijanju, pljački, progonu, silovanju, istrebljivanju Bošnjaka sa njihovih vjekovnih ognjišta. Područje sa koga su protjerani Bošnjaci i na kome je počinjen genocid, sada se zove Rs. Sa kojim pravom – srpska? To je dozvolio svijet i u tome su učestvovale UN-e od embarga na oružje do nepravednog Dejtonskog sporazuma, kojim je zaustavljen rat, prestalo ubijanje, ali su agresori na BiH nagrađeni za počinjene zločine, silovanja, progone i genocid. Prognani Bošnjaci danas žive u 100 zemalja svijeta i ni 30 godina kasnije nije im omogućen siguran povratak. To su stvari koje svijet mora čuti i znati. 

Još uvijek ima onih koje će ganuti naše suze. Svijet mora znati istinu, a naša istina su činjenice koje su pravomoćnim presudama utvrdili i potvrdili sudovi UN-a – Međunarodni sud pravde, Međunarodni krivični tribunal za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji u Haagu (ICTY) i domaći sudovi. Presude sudova obavezuju Međunarodnu zajednicu uključujući UN-e da se iskupe za moralni pad u Srebrenici jula 1995. i učine sve što je u njihovoj moći da pomognu BiH da poništi rezultate genocida i osnaži multietnički karakter BiH.

Od zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma pažnja MZ-e i UN-a nije nikad bila posvećena stanju u BiH kao sada…Mogu li se građani BiH ponadati da će UN-e preduzeti potrebne mjere da se pomogne BiH da se odbrani od agresivnih susjeda i prevlada krizu u kojoj je drže već 28 godina? 

Najveći značaj Rezolucije o Srebrenici, za razliku od drugih rezolucija UN-a, je upravo u tome što nije obavezujuća, ali aplicira za moralno ozdravljenje i preobražaj. Ona će u nekom vidu biti motorna snaga moralne obnove. 

Bez obzira da li će i sa kojom podrškom biti usvojena, Rezolucija o genocidu u Srebrenici uvjerljivo je pokazala, cijelom svijetu da su Srbija a uz nju Rs još uvijek nepokolebljivo na pozicijama srpskog režima iz vremena  Miloševićeva, ako ne još dublje u mraku bezumlja koje produbljuju Vučić i Dodik sa svojim sljedbenicima iz pozicije ali i nekima iz opozicije…

Rs neće niko ukidati. Ona će preživjeti i može nadživjeti sebe. Prevladavanjem istine nad neistinom njeno postojanje u ljušturi kojim se zlom štiti od dobra izgubiće smisao. Područje  na kojem je sada Rs neće se ni izdvajati ni pripajati već postati integralni dio suverene nezavisne države koja će povratiti status Republike i kao cjelovita multietnička i građanska pod zaštitom NATO saveza  postati članica EU.  

Rezolucija o genocidu u Srebrenici neće promijeniti svijet, ali će promjeniti naš odnos i ponašanje. Učiniće nas pravednijim i odgovornijim. Pomoći će ozdravljenje ličnog i 

društvenog morala. Ograničiti snagu i domet laži, a ojačati snagu i domete istine. Istinu učiniti bližom, dostupnijom prepoznatljivijom. Zapadni Balkan, prije svega Srbija, moraće se ozbiljnije suočiti s prošlošću, zbog generacija mladih, progresa i odbrane nacionalnog ponosa. Rezolucija će van svake sumnje pomoći da se počne vraćati povjerenje u UN-a, koje je zadnjih godina ozbilno poljuljano. Žrtve genocida naći će svoj mir, a njihove porodice dobiće makar moralnu satisfakciju što će im pomoći da lakše dadnu oprost, kada im bude zatražen.

Od sada pa dok je svijeta i vijeka 11. Jula obilježavaće se u svijetu kao dan sjećanja na genocid koji se 11. Jula 1995. dogodio u Srebrenici…uz poruku da se više nikad nikom ne dogodi. 

Burlington 2.maja 2024                     

Zijad Bećirević

ALUMINIJ I GAZZA SU BRAT I SESTRA, URUŠENI OD ISTOGA ZLOTVORA, CIONISTIČKE KRVI

Na Palati RS-a istaknuta zastava Izraela, Dodik poručio: Podržavamo pravo na samoodbranu !
Njegov jaran “ blizanac rušitelj “ našeg giganta Aluminija,Dragn Čović okitio je ci okrug Aluminija sa “cionističkim “ zastavama?
Naši veliki srpskohrvatski nacionalisti koji su stali uz slične genocidaše “ cioniste “ protjerali su sve Srbe iz Aluminija, ustupile su firmu HDZ-u, a ovaj sa Draganom Čovićem dalje Izraelskim cioniostima sa Amirom Grososom Kabirijem na čelu ?

Amir Gross Kabiri
“Izraelac Amir Gross Kabiri, trenutni upravitelj pola Mostara i kompanije Aluminij, djelovao je samozatajno do početka ratnog sukoba Izraela i Hamasa. Tada mu je odjednom proradio patriotizam, veliča na društvenim mrežama akciju izraelske vojske u Gazi, , “ukrasio“ je Aluminij izraelskim zastavama, sve svoje kritičare optužuje za antisemitizam a sebe prikazuje kao žrtvu kojoj se prijeti smrću”./citat žurnal.ba / ?
Dok se svojevremeno na ulazima Aluminija nalazio crni grafit , “ Srbima i psima ulaz zabranjen” sada se zastavama cionista želi dobrodošlica novim genocidašima iz Palestine ?

foto: M.T. Abraham Group
„Čovićevi ljudi u pozadini Abraham Groupe, kupca Aluminija; Kabiri sukobom sa gradonačelnicom Sarajeva lukavo preusmjerava fokus priče sa sumnjivih radnji i krivičnih prijava oko aneksije Aluminija, sada nazvanog „Aluminij industrija“, firme koja je prošle godine imala dobit od 55 miliona maraka! Pravo pitanje za opsežnu istragu, kada bi to tužilaštva htjela i smjela, jeste ko stoji iza Kabirija i gdje ide enormni profit iz Aluminija? Da li je prihod otišao nekome drugom ili ga on krije preko off-shore firme „M.T. Abraham Group“ iz Paname koja je upisana kao formalni vlasnik „Aluminij industrije“? /citat žurnal.ba / ?
Dakle, dok naši nacionalisti , ustaško-četničke ideologije, Dodik i Čović sa svojim kadrovima likuju i slave svoje genocidne datume, veličaju genocidnu Republiku srpsku i fantomsku Herceg Bosnu, dotle njihovi prijatelji iz Izraela ostvaruju drugi genocid nad Palestincima, koji preko 75 godina očekuju zasluženu svoju domovinu ?
Naše vlsti nijemo ćute, sporadično tu i tamo su neke građanske demonstracije, a naše sudstvo i tužilaštvo sramotno šuti li šuti ?
Protjerani Srbi iz Aluminija, sa ponekim Bošnjakom ili nepodobnim Hrvatom, sudskim putem već osmu godinu traži svoju pravdu, dok vlade Federacije sa „ grobarima „ i svojim ministrima nijemo posmatra cijelu situaciju i hvali se sa Novalićem i Nikšićem, kako vlada raspolaže sa 44% kapitala, a o obeštećenju obespravljenim radnicima niti riječi ?
Naša javnost treba znati da je i predsjednik ministara države BiH, svoje vremeno oslobodio carinskih obaveza i ove HDZ-ove uzurpatore za uvoz sirovog aluminija iz Rusije ?
Zato i nije čudno da ga sada u krug Aluminija uvoze „ cionisti „ pod ceradama iz luke Ploče, kako se „ vlasi „ ne bi dosjetili, što bi stari naši govorili ?
Veritas amare est / Da istina je bolna, ali kako i za koga ? 
Da li će sramotni i pišani izborni zakon i sudstvo po zahtjevima naših nacionalistaiz ustaško-četničke koalicije, zaista prevladati i staviti u zapećak cjelovitu problematiku sa urušenim i opljčkanim aluminijem i obespravljenim njegovim radnicima ?

Dokle će nas još silovati ovaj cionističko- nacionalistički kadar genocidaša, traži se odgovor ?

Nemoralno i sramotno ljubakanje, dok nam firme i domovina idu u propast

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostrski Sarajlija, Bosanac !
Nažalost, evo upravo na današnji dan, praznik rada 01. Maj, prisjećam se radničke klase velikih firmi i ngiganata Aluminija i Sokola iz Mostara, kada su slavili svoj dan ponosno i svečano ?
Upravo su ovi idioti učesnici i rasturači, kriminalci, koji su uveliko imali svoga udjela u rasturanju radnika, prije svih iskrenih i poštenih Srba i djelimično i Bošnjaka, protjerujući ih iz ovih fimi bez ikakvih radničkih prava, koja su im pripadala ?
Upravo su ovi antisrpski izrodi koji su urušili veliki Aluminij i Soko, te rastjerali istinske Srbe bivše radnike ovih firmi, koji su ih gradili i vodili veoma uspješnu proizvodnju u njima, za dobrobit naše ekonomije i svih građana Mostara i Hercegovine, kao i Bosne i Hercegovine?

Dokle su Milorad i Dragan stvarali svoje vile na Dedinju i u Mostarskim barama , dotle su se urušavali hercegovački giganti Aluminij i Soko ?

Treba znati naša javnost da je guslar Milorad obezbjedio vilu na Dedinju na račun druge faze Termoelektrane Gacko, čime je uništio i egzistenciju tih građana za duži period, a dotle je njegov jaran Dragan dogovorio sa cionistima Kabirijem i ostalima uzurpaciju Aluminija ?
Velike hale i pogoni Sokola mu služe za razne sajmove gospodartstva, iako je na djelu veliko siromaštvo , upravo radničke klase koja bi i danas trebala praznovati ?

Napisati ponešto o svakome od njih radi javnosti i dolazećih generacija, niti je bitno redosljedom i realnim zbivanjima, koliko je nužno i karakteristično o svakome istinu reći ?

Tako je lažni „ borac za državu i čovjeka „ tzv. „ crveni „ prošli i sadašnji premijer vlade Federacije drug Nermin Nikšić, sa najvećim kriminalcem i ustašom Mijom Brajkovićem podjelio kapital firme od 44% u vidu dionica, svim Hrvatima veoma obilato, ponekom Bošnjaku po mizernih sedam dionica, a Srbe su zajednički ispratili bez ičega u viječnost, bez ikakvih prava iz radnoga odnosa ?
Zato se već punih osam godina vucaramo po sudovima, bez pravnoga sistema, radi nadoknade obeštećenja, dok je nova vlada Federacije , sa istim premijerom Nikšićem, preuzela ostalih 44% kapitala, te cijelu firmu sa svojim koalicionim „ grobarima „ iz HDZ-a, prepustila cionistima iz Izraela ?

Dotle, „ blizanci rušitelji „ i države jedine nam domovine intezivno u kontinuitetu rasturaju nam domovinu po svim šavovima, guslar Milorad Dodik i orguljaš Dragan Čović, nikako da popričaju i dogovore kako obeštetiti ove radnike koje su najurili ?
Istina je, da ovi Srbi i nisu bili „ dodikovci „ koji su granatirali sa Čobanova polja i Podveležja, te nisu učestvovali u stvaranju niti genocidne RS, niti Herceg Bosne ?
Dakle, što bi svi ovi „ grobari „ kao i „ blizanci rušitelji „ i pomišljali na protjerane Srbe iz firmi, kad im niti domovina, kao rodana gruda ništa ne znači ?

Sve dok pristižu dolari „ cionista“ na konta HDZ-a i SNSD-a, odnosno Dragana i Milorada, što bise oni bavili sa ovim firmama i njihovim bivšim radnicima ?
Na sceni je samo jedno nemoralno i sramotno ljubakanje Nermina, Dragana, Milorada i Željke Cvijanović. Kao i medijskih aktera, nedavno Senada i Milorada ?
Kako i svi ovi koji se uvlače u staržnjice Dragana ili Milorada, te se brinu o interesima Herceg Bosne ili genocidne RS-a. Neka nam jedina domovina propada , kao što to i postojeće firme propale ?

Emotivna poruka na buketu koji je Nermin Nikšić poklonio Željki Cvijanović, a šta je sve Senad poručio Miloradu u zagrljaju, ostaje da se vidi ?

Nakon jučerašnjeg zagrljaja i intervjua u vanrednom izdanju CD-a: LJUDSKO, MORALNO I PROFESIONALNO POSRTANJE SENADA HADŽIFEJZOVIĆA!

Ova slika gore je možda bila dovoljna sama za sebe jer govori puno više od teksta koji slijedi i za kojeg moj moralni i ljudski habitus kažu da ga ipak trebam napisati. Da ostane zapisano!

Jedan sam od onih koji ne gledaju Senada Hadžifejzovića od izbora oktobra 2022., jer sam ga prepoznao kao novinara koji se svrstao na jednu stranu: Trojke! A novinar ne smije biti svrstan ni na koju, pogotovo ne na bilo koju politčku stranu osim na stranu ISTINE! No, ovim ne želim utjecati na bilo koga da gleda ili ne gleda tog Hadžifejzoviaća jer je to stvar i ličnog izbora i percepcije. Ovo je bio i ostao moj izbor,

Ne bih se s njim ni ovim tekstom bavio da ne vidjeh gornju sliku i ne pročitah na nekim portalima kako je jučer u vanrednom izdanju svoga CD-a ugostio nikog drugog nego notornog Milorada Dodika, negatora genocida u Srebrenici i čovjeka koji javno izjavljuje kako “sa Bošnjacima ne treba dijeliti ni vazduh…”, dakle eksponiranog fašistu. Da, ko ne zna neka izgugla definiciju fašizma pa će u toj ideologiji prepoznati tog tipa iz Laktaša.

I sada sa takvim koji rastura Državu gdjegod stigne, psuje genocid u Srebrenici, negira ga, vrijeđa nas – bosanske muslimane po fašističkoj matrici treba kao praviti “ekskluzivu”, dati mu još medijskog prostora da vrijeđa Bosnu, žrtve genocida u Srebrenici i nas! Apsolutno je nebitno šta su bili motivi tog Hadžifejzovića da takvog fašistu pozove u svoj studio i kome je trebalo ovako nešto? Ja znam kome nije trebalo: nije trebalo ne samo svim bosansko-hercegovačkim patriotima, nego i svim drugim koji drže do minimuma morala, etike pa i lične higijene. I, kao što reče jedan bivši novinar, također zaslužan u neka druga vremena za medijsku promidžbu Rudonje iz Laktaša – “Odron FACE TV. Ne kontam šta rukovodi novinara da ga zove u emisiju kako bi iznova vrijeđao žrtve genocida.”

Ali, za mene je najoriginalniji onaj komentar iznad slike: “Negiranje genocida u Srebrenici uspješno završeno!”

U toj priči, nažalost, svjesno ili nesvjesno, sudjelovao je i Senad Hadžifejzović. Posrnuo je i ljudski, i moralno i profesionalno!

Bedrudin GUŠIĆ

HERCEGOVAČKI JASTREBOVI KOJI NAS TRUJU I RASTURAJU! SA VELIKOSRPSKIM !

Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac

Nažalost, ali je istinito jer pišem samo istinite događaje, tako sam i zaražen, odgojen i obrazovan sa takvim spoznajama.

Da bi moje rođene Sarajlije, kao i moji Bosanci, mogli razumjeti i shvatiti ovaj hercegovački mentalitet, dovoljno upoznati i naše „hercegovačke jastrebove“ od Dragana Čovića do Nermina Nikšića, kao ine njihove istomišljenike, trebao bi proživjeti na ovim prostorima godinama, kao što je i moja životna sudbina bila predodređena tolike godine boraviti u gradu „slučaja“ Mostaru.
Istina je, da sam došao u Mostar godine 1970. na kamen temeljac izgradnje aluminjskog kompleksa „Energoinvest“, kako ga je zamislio genijalac Emerik Blum.

Međutim i druga je istina aktuelna, da sam se trebao i varatiti iz Mostara, u nekom HDZ-ovom kovčegu, ukoliko bi me pronašli ili u jezeru rudarske jame, koju sada pretražuju ili negdje iz jama u Gorancima.

No kao dugogodišnji stručnjak svoga poziva i veoma aktivni društveno politički aktivista, od parlamentarca Skupštine BiH ili parlamentarca Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu ili kao vijećnik Gradskog vijeća Mostara i njegov predsjednik/ potpredsjednik u postdejtonskom periodu, nakon doživljene golgote, zahvaljujući nekoj nebeskoj vili, izbjegao sam zloćudnu zamisao, upravo tih istih čimbenika, kao Bosanski Srbin, mnacionalističke ili ustaške stranke HDZ-a i njenoga rukovodstva.

“U slikovitom, mediteranskom mjestu Blagaju, oko 12,5 km južno od Mostara, na jugu Bosne i Hercegovine (BiH), nalazi se čuvena blagajska Tekija. Taj islamski vjerski objekat, koji je stoljećima bio dom sufijskih učenjaka – derviša, smješten je na desnoj obali, odmah uz izvor rijeke Bune, koji se smatra jedan od najvećih kraških izvora u Evropi. Iznad Tekije, proteže se stijena visine oko 240 metara, gdje se nalaze i dvije pećine – Zelena pećina i Vučije točilo – koje su arheološka nalazišta sa artefaktima iz predhistorijskog doba. Od 2003. godine, Tekija u Blagaju je na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Sama riječ ‘tekija’ je perzijskog porijekla – ‘tekke’, koja je preko turskog ušla u bosanski/crnogorski/hrvatski/srpski jezik.” /Mirsad Behram/

Upravo ovdje su i živjeli „Bijeli orlovi – supov „i, živjeli su u Blagaju iznad Tekije, do njihovog trovanja Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova.
Jedna od najimpresivnijih kolonija je bila ona iznad Tekije u Blagaju. U Blagaju je došlo do trovanja supova 1991. god., kada je čovjek, da bi odbranio svoje stado koza od vukova, otrovao jednu kozu u nadi da će otrovati vuka. Međutim, otrovao je skoro sve supove koji su nastanjivali to područje.
Naše orlove, lešinare sa državnih jasala ili sa grbača našeg naroda, još niko nije uspio da „otruje“, nažalost oni su nas evo već 30 godina u kontinuitetu trovali i totalno zatrovali.
Iako je Haški sud procjenio da su zločesti induvidualci činili velike zločine i da zato odgovaraju, donekle se i možemo složiti i prihvatiti tu konstataciju, ali nam je kolektivna ili narodna odgovornost učinila i kolektivnu mržnju, gdje se narodi međusobno mrze, nije nam rečeno ko za to odgovara.
Ili, još bliži primjer, su naše svakodvne zamjerke induvidualnim političarima, ortodoksnim nacionalistima i rušiteljima našeg zajedničkog dobra, od Dragana Čovića, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića i inih, upravo je odgovornost na njihovim glasačima ili narodima kojima pripadaju.
Zato su nam aktuelne i razne demagoške floskule i sulude tirade, gdje se konstatuje da narodi nisu krivi za sva zlodjela i zločine, počinjene od strane pojedinaca njihovoga roda i poroda.
Nije ih teško sve prepoznati i zaista ih svrstati u prave lešinare, jer dok stalno povećavaju svoje plate do nebeskih visina,većina, bez stida i srama, naši građani su sve siromašniji i ogorčeniji, na cjelovitu našu društvenu zajednicu, a posebno foteljaše iz Parlamentarnih fotelja, kojima su dali svoje glasove i povjerenje.
Ovi naši „orlovski lešinari“, istovremeno su postali i nacionalistički elementi veliko srpsko-hrvatske oligarhije, sa skrivenim „crvenim knjižicama“ koje su mnogi od njih skrivali u vremenima agresije, lupali se u sopstvena prsa o velikom svome patriotizmu, istovremeno gazeći i uništavajući i naše tekovine zajedničkog suživota, naše ideale i idole.
Evo ih, trenutno sadržanih i zadržanih u našoj nedavno formirtanoj vladi Federacije, a sljedbenici su svojih dokazanih konvertita i kriminalaca iz redova svojih mentora i ideologa, prethodnoga ružnoga vremena agresije na našu jedinu domovinu BiH.
Nužno nam je mnogo i vremena i prostora, da o njima svima ponešto istinski i kažemo ili napišemo, ali su mi lično trenutno veoma aktuelni naši tzv. „hercegovački jastrebovi „ poput onih gore istih Blagajskih, kao stari- novi premijer vlade Federacije Nermin Nikšić i predsjednik ekstremne nacionalističke „ustaške“ stranke HDZ-a, orguljaš iz mostarskih Bara, Dragan Čović.
Šta reći ili napisati svakome od njih, knjige i knjige, ali upravo mi mostarci, bili rođeni ili pridošli, upravo i najviše dovoljno ih poznajemo, a posebno moja ličnost, koji sam ih osjetio i na svojoj koži u trenutnim zlobnim situacijama.
Primjeri su brojni, ali ću samo navesti neke od njih, jer njihovo licemjerstvo, demogaški nastupi i tirade iz Gebelsove doktrine, laži i bolesne ambicije za fotelje, upravo se i graniče sa njihovim krajnje nemoralnim potezima i njihovim vrlinama.
Recimo, da smo kao radnici srpske nacionalnosti, od strane bivšeg premijera i „lažnog borca za čovjeka i državu“ SDP-ovca Nermina Nikšića, kako mu je i glasio predizborni slogan, imao je svoje velike jarane, ortodoksne nacionaliste, kriminalce i uzurpatore od Mije Brajkovića, Ive Bradvice i inih do Dragana Čovića.
Planetarnom kriminalcu i lopovu Miji Brajkoviću ustupio je finansijski kapital tzv. radnički u firmi Aluminij za podjelu dionica, koje je isti samovoljno obilato dodjelio svojim Hrvatima, Bošnjacima po mizernih sedam, a sve Srbe je najurio bez obeštećenja i dioničarskih prava u upravljanju firmom, za sva vremena.
Ništa čudno niti novo, ako se zna da je isti sa svojim „ikebanama“ i saradnicama otuđio i prisvojio svu imovinu bivšeg SKJ, da ima njihovu logistiku i da se u ova kokuzna vremena, može šepuriti SDP-ovom logistikom, poput pauna raširenih krila.
Nije nikakvo čudo, što je isti sa svojim saradnicima odbio i ponudu istinskog Bosanskog patriote Željka Komšića, da se svi oni, kao „fol“ patriote ili probosanske orijentisane snage za građansku državu, organizuju u jednu istinsku cjelinu, sa novim rukovodstvom:
Lažni patriota i fol probosanski „čimbenik“ Nikšić je sa svojom svitom, višegodišnjim foteljašima po raznim parlamentima i državnim institucijama, sve to ignorisao i odbio, da bi u sadašnjem trenutku sa ostalim minornim strankama i razno-raznim konvertitima, učinio i vidljivi razdor među Bošnjacima, a priklonio se ekstremnim nacionalistim strankama HDZ-u i SNSD-u, koji im odgovaraju.
Isti ih sada i dokle će to biti, vodaju i prevode žedne preko vode, da li Neretve, Radobolje, Bosne ili Vrbasa, do cjelovite propasti sopstvene domovine Bosne i Hercegovine i njenih vrijednosti.
Kako bi im sada tako lako i uslužno odlazili na noge, da li Edin Konaković kod Milorada Dodika, da li Nermin Nikšić na sajamski igrokaz HDZ-a i Dragana Čovića, a recimo gospodin Edin Forto nas odlično podučava sa hrvatskim jezikom i sl.
Kada je u pitanju Dragan Čović, po slici i djelima vidljivi „blizanac rasturač“ guslara iz Laktaša Milorada Dodika, sa razlikom, svoga „latinskoga“ umjeća, lukavosti i licemjerstva, dok mu jaran izgovara uvijek; „što na umu, to na drumu“, kako bi to naši stari govorili, dotle on to lukavo radi i provodi u djela iste zamisli i svoja nedjela.
Sa istom ideologijom i nacionalističkim nakanama, ustaško- četničke ideologije i razmišljanja, istomišljenici su, ali njegovom lukavstvu je dobra spoznaja teško stati u kraj.
Despoti su i ortodoksni diktatori u svome rodu, kojem pripadaju, možda su i nasljednici ili svojih agresorskih mentora ili aktuelnog Vladimira Putina, pa su i jedini ortodoksni brižnici i čuvari svojih genocidnih i zločinastih tvorevina u našoj jeidnoj domovini Bosni i Evo ih, lider SNSD-a Milorad Dodik, HDZ-a BiH Dragan Čović, SDP-a Nermin Nikšić i njihovi koalicioni partneri sastali su se u Sarajevu i potpisali su smjernice, načela i ciljeve u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022-2026. godina.

Dodik je rekao da je cilj ovih dokumenata efikasno formiranje vlasti na zajedničkom nivou.
Na neuobičajeno brz način za BiH došlo je do dogovora – rekao je Dodik, a Dragan Čović izjavljuje da će za šest mjeseci dogovoriti izmjene izbornog zakona, djelimično Ustava i poraditi zajenički na popravci dobrih međusobnih odnosa.
Hercegovini, koju rastaču u svakome pogledu?

Evo ih, lider SNSD-a Milorad Dodik, HDZ-a Dragan Čović, SDP-aNermin Nikšić i njihovi koalicioni partneri sastali su se u Sarajevu i potpisali su smjernice, načela i ciljeve u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivoa BiH za period 2022-2026 godina. Dodik je rekao da je cilj ovih dokumenata efikasno formiranje vlasti na zajedničkom nivou.Na neuobičajeno brz način za BiH došlo je do dogovora, rekao je Dodik a Dragan Čović izjavljuje da će za šest mjeseci dogovoriti izmjene izbornog zakona, djelimično Ustava i poraditi zajednički na popravci dobrih međusobnih odnosa.

Šta još reći ili napisati na sve ove tvrdnje, već starinski odgovor; “Da Bog da kćeri, da te aga uzme ako cigani oko kuće hodaju“!

Dok su im naši “grobari iz aluminijske folije” proteklih tridesetak godina bili na usluzi u opstanku i jačanju njihovih tvorevina RS-a i HB, od sada im Nermin Nikšić sa svojom novom vladom, može da brine o njihovim veliko srpsko hrvatskim interesima, u svim sferama njihovog djelovanja u jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini.

Potpisane su smjernice, načela i ciljeve u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti na nivou BiH za period 2022-2026. godina.
Dodik je rekao da je cilj ovih dokumenata efikasno formiranje vlasti na zajedničkom nivou.
– Na neuobičajeno brz način za BiH došlo je do dogovora – rekao je Dodik. (RTRS)

Evo se, jedan od tih jastrebova našao sinić u emiesiji „ Face to Face“ sa Senadom Hadžifejzovićem u istočnom Sarajevu ?
Da ne para naše nebo sa svkodnevnim svojim lažnim, prijetećim i užasnim tiradama, možda i nebi biti primjećen na nebesima iznad naše jedine domovine Bosne i Hercegovine ?
Međutim, kada se malo detaljnije zagledamo u lik i nedjelaMilorada Dodika, guslara iz Laktaša, uz sjenu njegovog mentora i ideologa Radovana Karadžića koji je na „ usavršavanju „ engleskog jezika u njihovim kazamatima, njihove nakane i nemjere u rasturanju jedine nam domovine Bosna i Hercegovine postaju nam jasnije i nepodnošljivije ?
Kako guslar Dodik sinoć veli Senadu,;“ On nije Bosanski patriota i da ga Bosna ne zanima „jer veli da ova zemljea nema sreće, možda bi uskoro i on krenuo put Rusije na „ usavršavanja ruskog jezika „pa neka im bude zajednička sreća u ostvarivanju njihovih suludih mračnih ideja ?
Ko je od čitalaca imao priliku gledati i slušati cijelu emisiju, našao se u izuzetnom našem Bosansko hercegovačkom „ cirkususa veoma dobrim scenaristom Senadom i klovnom guslarskih i primitivnih igrokaza ?
Na kraju emisije Senad mu je uputio primjerene savjete; „ Milorade idi i spasi sebe i državu „ dok mu je Milorad odgovorio „ Senade idi prvi ti „ ?
Da li će mo imati dobre lovce i prilike da konačno ustrelimo ove štetočine jastrebove iznad našeg neba, ostaje nam da vidimo ?

Veliki Srbine Aleksandre Vučiću., dokle ćeš guslati sa Kosova i RS-a ?

Pišem ti najiskrenije i dobronamjerno pismao, kao komšija sa Elektrotehničkoga fakulteta u blizini tvoga Pravnoga fakulteta,
Prisjećam se lijepih studentskih dana sa Beogradskog Univerziteta, kada sam u znanom kafiću „ Maderi „ na Tašmajdanu često pijucao kaficu sa uglednom sportskom legendom Miljanom Miljanićem, ikonom Crvene Zvezde, čiji sam navijač bio
Sve je to bilo na domak Pravnog fakulteta, koji je davao uzorite kadrove, ali i ponekog izroda, kakav si i ti predsjedniče Republike Srbije, Aleksandre Vučiću, zvani Vučko.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Okupio si svu veliko srpdku bagru iz moje jedine domovine Bosne i Hercegovine, sljadbenike srpskih genocidaša, koji tamnuju već negdje po Engleskoj, Holandiji ili Njemačkoj, kako bi možda specijalizirali i te jezike.
Ostao si ti „ ugledni „ pravnik istoga moga Univerziteta, sa markantnim i ciničnim smeškom, ali i sa dvostranom memorijom,sa kojom jednom jedno govoriš ali sa drugom drugo misliš.
Našao si i upoznao, možda sa Beogradskih ulica svoga savjetnika u šverceru cigareta, toga vakta, guslara iz Laktaša Milorada Dodika.
Možda ti je i dobro došao u ovome veremenu, tvoje borbe za Kosovo, kako bi te uz svoje gusle približio kosovskim borbenim pjesmama, koje bi i lično koristio u svome pregoveračkom vokabularu, jer Kosovo se i guslama brani.

Vučko naš sa vučićima svojim i sa Miloradom nikako ti ne mogu pomoći, kao niti Kraljević Marko uz gusle vaše da zadržite Kosovo za sebe.
Kao bivši parlamentarac Savezne Skupštine SFRJ u lijepovrijeme druga Tita, nismo uspjeli zajedničkim snagama sačuvati i našu Jugoslaviju, isto tako teško je sačuvati i Kosovo u sastavu Srbije.
To ti naš Vučko treba biti jsno, jer i Kosovo ims pravo na samoopredjeljenje, a hoće da bude samostalna država,kao Hrvatska Slovenija,i ostale naše države i pokrajine , iz bivšeg sastava naše lijepe i nezaboravne Jugoslavije, koja se raspala, ne njegovom krivnjom.
Dragi Aleksandre Vučiću, budi pametan i trezven državnik i kani se savjetnika, nacionalista, švercera sa Beogradskih ulica, uzurpatora i genocidaša iz naše Bosne, ostavi nam našu lijepu domovinu da lijepo živimo u dobrosusjedskim odnosima, da zvanično međusobno maksimalno trgujemo i obavljamo česte susrete i dogovore, kao najveći prijatelji, a Milorada Dodika i njegov cio ,kupleraj prepusti našim vlastima.
Kao stari iskusni strateg i greditelj brojnih tvornica i u tvojoj Srbiji, savjeto bih ti okreni se toj sopstvenoj ekonomiji, kako si i lijepo krenuo, sa dobrim odnosima i sa zapadom i sa istokom, ali uvijek računaj i na dobre prijateljske odnose sa prvim svojim komšijama iz Bosne i Hercegovine.
Prepusti nama da svoju domovinu uređujemo prema sopstvenim našim željama i navikama, ostavi se u njoj „ srpskoga sveta „ jer je ona dokazana i najveća svjetske multietnička građanska zajednica.
Očisti svoje Dedinje i grad Beograd, kao i svoju domovinu Srbiju od kliconoša kaanceroznog karaktera, tobožnjih velikih Srba, a u suštini i velikih nacionalističkih elemenata, Milorada Dodika i njegovoga stada.
Biraj noviju savremenu melodiju sa savremenim instrumentima i mladim inteligentnim dirigentima i sviračima, te ćeš tako obezbjediti tvojoj i mojoj voljenoj Srbiji i mome Beogradu iz studentskih dana svijetliju i ljepšu budućnost.

DOKLE FAŠISTI I NACIONALISTI DA NAM KROJE SUDBINU ?

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Dokle nam naša famozna trojka sa svojim koalicionom partnerima nacionalističkog karaktera ili sa konstritutivnim fašistima prodaje “ muda za bubrege “ odlazeći često do Brisela, dotle nam njihovi saveznici sprovode svoje zamišljene i neostvarene agresorske nakane ?
Tako nam orguljaš Dragan Čović sa svojom zagrebačkom svitom, Plenkovićem i Milanovićem i inim lobiranim faktorima iz Evrope, pod svaku cijenu žele nametnuti svoj izborni zakon ?
Dotle nam njegov “ blizanac rušitelj “ guslar iz Laktaša Milorad Dodik, predvodnik toga “ srpskoga sveta “ sa svojim guslama i svojim srpskim svetom gusla njihove nacionalističke pjesme, negira genocid i htio bi da zavlada sudskim sistemom, kako bi nesmetano , kao što čini po svijetu, pljuvao na našu državu, te izbjegao i aktuelne optužbe i proces suđanja koji je u toku ?
Sramotno je i žalosno, dok se i vodi aktuelni sudski proces protiv njega, njemu se dozvoljava nesmetano mputovenje po Budimpešti i Rusiji od Moskve do San Petesburga, te koje kakve kontinuirane bljuvotine i napadi na sopstvenu državu i našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu ?
Evo ga slušam ovih dana iz San Petesburga, kako dezavuiše svijet da ne postoji Bosna i Hercegovina, već njegova genocidna Republika srpska, kao i da se ne može živjeti zajedno sa Bošnjacima ili kako sarkastično veli sa Muslimanima ?
Svakako ovaj idiot ima stalnu podršku svojih istočnih susjeda od Aleksandra Vučića, i njegovih saradnika do Putina, Orbana i njihovih istomišljenika ?

Nažalost, naša “trojka “ mirno to posmatra i sluša guslarove “ borbene pjesme “ sa jaranima SNDS-ovcima i HDZ-ovcima, te zajednički odlazeći do Brisela šalju nam redovno “ šarene laže “ kao djeci na “ tuti “ na kojoj sjedi i njihov partner Milorad ?
Jednostavno se svakodnevno naši normalni građani pitaju, dokle će to dalje biti aktuelno takvo ponašanje ovoga stočara, govedara i svinjogojca, bez bilo kakvih sankcija ?
Zašto aktuelne naše sudije manipulišu sa raznim ročištima i dozvoljavaju razna putovanja ovome kriminalcu i zašto mu se ne zabrani svako političko djelovanje ?
Dok njegovo stado uživa i putuje Bosnom, dotle naše” ovce – građani “ ćute, miruju i ne poduzimaju nikakve proteste ili nešto slično od neposluha ?

Od govedara i rušilačkog pacova, sa svojim psihijatrom, njegovom ideologijom i doktrinom,do koalicionih partnera u vlsti, famoznom “trojkom “ i svojim jaranom istim takvim “ rušilačkim blizancem “ naš guslar iz Laktaša je uvijek iznad svakog zakona, kao slobodan strijelac?
Htio bi pod svaku cijenu da ozvanični svoju genocidnu tvorevinu RS državom velikih Srba i da je pripoji “ srpskome svetu “ prema uputama i nakanama njegovih mentora sa istroka ?
Pitamo se, kao građani ove nam jedine domovine, kako je zaštititi do takvih suludih nasrtaja, blaćenja i omalovažavanja svih nas njenih stanocnika, kako ukloniti sve oblike i vidove mržnje, koje nameću i stalno lansiraju Milorad Dodik i njegovi istomišljenici od Željke Cvijanović do Nešića, Košarca, Ane Vulić i inih drugih njihovih aktivista u vlastri ?
Dok se naši prestavnici u vlasti, kao i odgovarajuće sudije u procesima ponašaju nonšalantno i neodgovorno, dotle svi ovi velikosrpski muzikanti i cirkusantni izigravaju njihovo “ kozaračko kolo “ ispod šatorskih prostora?
Mirno to posmatra i naša “ famozna trojka “ koju su upravo građani izabrali na prethodnim izborima i sve tako u krug, dokle li i kako ?

Od govedara i rušilačkog pacova, sa svojim psihijatrom, njegovom ideologijom i doktrinom,do koalicionih partnera u vlsti, famoznom “trojkom “ i svojim jaranom istim takvim “ rušilačkim blizancem “ naš guslar iz Laktaša je uvijek iznad svakog zakona, kao slobodan strijelac?
Htio bi pod svaku cijenu da ozvanični svoju genocidnu tvorevinu RS državom velikih Srba i da je pripoji “ srpskome svetu “ prema uputama i nakanama njegovih mentora sa istroka ?
Pitamo se, kao građani ove nam jedine domovine, kako je zaštititi do takvih suludih nasrtaja, blaćenja i omalovažavanja svih nas njenih stanocnika, kako ukloniti sve oblike i vidove mržnje, koje nameću i stalno lansiraju Milorad Dodik i njegovi istomišljenici od Željke Cvijanović do Nešića, Košarca, Ane Vulić i inih drugih njihovih aktivista u vlastri ?
Dok se naši prestavnici u vlasti, kao i odgovarajuće sudije u procesima ponašaju nonšalantno i neodgovorno, dotle svi ovi velikosrpski muzikanti i cirkusantni izigravaju njihovo “ kozaračko kolo “ ispod šatorskih prostora?
Mirno to posmatra i naša “ famozna trojka “ koju su upravo građani izabrali na prethodnim izborima i sve tako u krug, dokle li i kako ?

Ponašanje ovoga Laktaškog kriminalca, stočara i guslara Milorada Dodika prava je ludost i glupost , sramota srpskoga rod ai njihovoga “ srpskoga sveta “?
Međutim njegova pozadina Adolfovog karaktera uz podršku Aleksandra Vučića, Putina i Orbana, totalno ga je ošamutila i izvitoperira kao normalnoga građanina srpskoga roda ?
Dokle li i kakao zavisi svakako od naše pravne države , koja treba da saživi u vremenu nedefinisanom in a ovim prosrtorima Balkana, na dugom je štapu što bi govorili naši stari ?

Zadovoljstvo je veliko kada mlade naše studente interesuje tema

Piše Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija , BOSANAC !
Veoma prijatno sam iznenađen izuzetnim odzivom mojih Sarajlija na Tribini životne tematike, našeg Bosanstva ?
Posebno, omladina studenti na kojima je i naša budućnost i nada u bolje sutra, kada se intresuju za tako sudbonosnu tematiku, a sudbina je u nadležnosti, što bi stari govorili ; „ U rukama jenaših Bošnjaka „ ?
Istina je, da su naši Bošnjaci najbrojnija nacija u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini i da je istinski naša sudbina , građanska u njihovim rukama ?
Dok naši dušmani iz agresije na našu domovinu i posebno na moje Sarajevo i moj Mostar, veliko srpsko hrvatski nacionalisti udariše, uzurpiraše i opkoliše na duži period, dotle nas je i naša Armija, koliko je mogla i uspjela spaonosno djelovala.
Teško nam je bilo ispravljati greške iz Dejtona, koji nam je zasigurno zaustavio rat, ali nam je navukao „ CRNU KOŠULJU „za naš boljitak i nastavak dostojnoga suživota, uspona i afirmacije građana jedine nam domovine Bosne i Hercegovine ?
Nacionalističke veliko srpskohrvatske snage iz agresorskog perioda, nastavile su i u mirnodopskom postdejtonskom periodu na perfidan način i drugim metodama nastavljati i provoditi ideološku matricu iz Karađorđeva i njihovih mentora , đenerala Franje i Slobodana Miloševića ?
Očito je napravljena i velika sudbonosna greška iz Dejtona, da se odredi i dozvoli formiranje agresorske i genocidne Republike srpske „ de jure „ a „de facto „ uz nju je opstala i razvijala se i Herceg Bosna. Kvazi političati guslar iz Laktaša Milorad Dodik, kso i njegov „ blizanac rušitelj „ Dragan Čović, istoga su kova podanici i poslušnici svojih mentora, Radovana i Bobana, s time što je jedan lukaviji od durgoga, dok je Milorad lucidni „ što na umu to na drumu „ kako bi naši stari govorili, drugi je orguljaš Dragan Čović daleko lukaviji, pod uticajem Vatikana ?
Utoliko je i značajnije prisustvo ovih mladih snaga i studenata pravnoga sistema, da oslušnu i spoznaju jad i bijedu, koja im se lansira od nacionalističkih snaga, kako bi se uhvtila u koštac sa našom crnom realnošću ?
Zato mi je i drago da sam im na predmetnoj tribini i poklonio 10 primjeraka moj eknjige „ PISMA SA NERETVE „jer sam po indentitetu čovjek i ljudinsa, sa istinom i samo istinom ?

U borbi za građansku, civilizovanu i demokratsku jedinu nam domovinu državu Bosnu i Hercegovinu, nužno je da shavte i da ovu bitku izvojuju mlade generacije, znajući i njihovu sudbinu i bolju budućnost, kao da bez svih građana, Bošnjaka, Srba, Hevata i ostalih, jednim imenom bez Bosanaca nema nam niti Bosne i Hercegovine, kao građanske i sekularne domovine?
Jedinama nam je, dok se velikosrpsko hrvatski naši susjedi i komšije oslanjaju na svoje košije i Beograd, drugi na Hrvatsku i Zagreb, svi mi probosanski orijentisani građani sa našim Bošnjacima i nemamo se na drugoga oslanjati?
To je upravo i srčana poruka i pouka i sa ove i svih sličnih tribina u državi, sa ovakvim ljudima i naraštajima ?
Zato im poželimo sreću i svako zadovoljstvo . SRETNO ?

PRISJEĆANJA NA TITOVO VRIJEME

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarki Sarajlija, bosanac, poćasni član BANUK—a !
Da . živio sam, obrazovao se uTitovom vremnu, kao njegov omladinac? Završio sam studije elektrotehnike u Beogradu, magistrirao i konačno gradio i izgradio šest kolosalnih industrijskih objekata u njegovoj Jugoslaviji ?
Učio i naučio šest novih tehnoloških procesa, od proizvodnje čelike do, bakra, zlata i srebra, od glinice do aluminija i konačno električne energije, struje? Bilo je to ravno završetku šest studija školovanja, uz specijalizacije u velikom Sovjetskom savezu, Francuskoj i Njemačkoj i postao poliglota sa svjetskim jezicima ?
Obrazovao sam i brojne generacije stručnjaka elektro struke, te kao učesnik studentske brigade „ Nikola Tesla „ elektrotehničkog fakulteta četiri godine gradio sam autoput od Triglava do Đevđelije, sa redovnim udarnilkim značkama ?
Bio sam i veoma društveno-politički aktivan, od parlamntarca u mojoj Bosni i Hercegovini do Saveznog u Skupštini SFRJ u Vijeću Republika i pokrajina, u mandatnom periodu 1986 /90 ?
Nikada nisam skretao sa Titovog puta, a njegovu idealnu poruku i pouku sam, zahvaljujući odgoju i ličnom obrazovanju ; da „ ačauvsmo brststvo i jedinstvo, ksao zjenicu oks voga „ trajno i za vrijeme života pohranio u svoje moždane čipove i danas ih koristim, bez obzira na dolazeća i preživljene tmurna vremena i zbivanjima u našoj nedavnoj prošlosti ?
Poslije završenih grandioznih objekata u Srbiji, godine 1970, dolazim u Mostar i rodnu grudu, moju Bosnu i Hercegovinu na kamen temeljac izgradnje aluminijske industrije i firme Aluminij-a u sklopu velikoga i moćnoga svjetskog giganta „ ENERGOINVESTA“ iz Sarajeva ?
Nažalost, naš voljeni dragi drug Tito umire prije 44 godine godine, 4. maja 1980, umro je doživotni predsednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) Josip Broz Tito, vođa jugoslovenskih partizana u Drugom svetskom ratu i lider Komunističke partije Jugoslavije.4. 5. 2024 ?
Naša kola, uspona i razvoja, svakoga boljitka i nadanja, kreću niz brdo nezaustavljivo ?
Već, metastaziraju nastale postojeće nacionalističke klice, koje su bile nevidljive u njegovom vremenu, te se poput galopirajućeg nacionalističkoga kancera umnožavaju i širom naše voljene Juge, dolazi do agresije sa svih strana, što se i najteže odrazilo na našu jeidnu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kao izrazitu multietničku zajednicu svih naroda, koji su u njoj živjeli ?.
Nažalost idealni princip „ bratstva i jedinstva „ nikako nije izdržao, podložan je bio totalnoj devalvaciji, rasturanju i razaranju do genocida i uurbicida.?
Mora se priznati da su najviše stradali gradovi sa brojnim mješovitim brakovima, popuut Mostar i Vukovara i ini, a Srabrenica kao izričito Bošnjačko stanovništvo doživjela je i genocid velikih razmjera ?
Mora se priznati da je Dejton donio mir, ali i veliku nepravdu, upravo nanešenu Bosni i Herce4govini ?
Stvorena je ta velika nacionalistička tvorevina, velikosrpskoga nacionalističkoga sadržaja tzv. Republika srpska, koja nam i danas u mirnodopskom vremenu nanosi ogromnu bol,sa svojim nacionalističkim nakanama i porivima, kao i sepratističkim namjerama?
U okvirima stvaranja tzv.“ velikosrpskoga sveta „ ona se eksponira sa svojim susjedima i Srbijancima iz Republike Srbije i njenim mentorom Aleksandrom Vučićem i brojnim istomišljenicima. Sa veliko srpskom nacionalističkom strankom i guslarom Miloradom Dodikom, organizovano su i postali silna prijetnja u urušavanju i naše jedine domovine Bosne i Hercegovine ?
Nisu ništa manje opasni i slikoviti i Hrvati u Hercegovini i svim dijelovima Bosna i Hercegovine u fantomskom liku i postojanju njihove Herceg Bosne, gdje upravo, njihova izrazita nacionalistička stranka HDZ-a sa Draganom Čovićem prestavlja neku većinu. Samo to „ latini „ ispoljavaju na lukaviji način?
Dok je Milorad Dodik, što bi stri govorili ; „ Što na umu to na drumu „ dotle njegov pajdaš i orguljaš Dragan Čović, valjda potpomognut i savjetima iz Vatikana to čini veoma perfidno i lukavu, radi očuvanja i afirmacije u skoro vrijeme njihove Herceg Bosne ?
Dotle njihov treći višegodišnji koalicioni partner u vlasti najveća nacionalna stranka u Bošnjaka stranka SDA sa Bakirom Izetbegovićem sa svojim ulizničkim ponašanjem i nekim „ merhametlukom „ vodi cijelo vrijeme veoma lošu i nerazumnu politiku., koju mu sigurni smo njegov rah. Babo nije ostavio u amanet ?
Iako su imali svoju Armiju BiH, sa kojom su uspjeli i odbraniti koliko toliko našu državu od nasrtaja agresora sa istoka i zapada,ipak su nas sve ove godine od Dejtona do današnjih dana veoma loše vodili, sa brojnim ustupcima svojim partnerima, sa brojnim kriminalci proizvodenim u njihovim redovima i doveli nas do prosjačkoga štapa ?
Evropska unija i NATO, odavno su postali naša misaona namjera i želja, jer sa takvom politikom i „ ulizicama „ našeg Meše Selimovića iz „ Tvrđave „očito je bila i jeste najobičnija farsa našeg tapkanja u mjestu sve ove postdejtonske godine ?
Neizmjerno mi je žal i tuga u mojim osjećanjima, kad osjerim i vidim da moji vrli Bošnjaci ne razumiju niti osjećaju najezdu ovih nacionalističkih veliko srpsko hrvatskih snaga na našu domovinu i njene građane, kada nemaju osjećaj da su kao njbrojnija ncionalna stranka u Bošnjaka, da su i najodgovorniji za naš položaj i stanje građana u jedinoj našoj domovini. Teško im je da se odrede i priklone građanskoj državi Bosni i Hercegovini, kao jeidnoj našoj domovini, čija je i sudbina u njenim rukam i odnosima i ponašanjima ?
Bosanac je i glavna odrednica ove države i njenih građana , kao građanska i sekularna država, što nikako ne odgovara i našim agresorima i susjedima i komšijama ?

Evo me i posebno kao veliki stručnjak svoga poziva , kao građanin ove jedine domovine Bosne i Hercegovine, kao patriota i domoljub, kao zet svoga Sandžaka i Novog Pazara, izražavma i posebno i veliko zadovoljstvo da su određene snage dali svo poštovanje u prijemu počasnog akademika u Bosanskoj akademiji nauka i umjesti „ Kulina bana „ sa posebnom zadovoljstvu i zahvalnosti i našem velikom borcu akademiku i predsjedniku ove skademije Prof. Dr. Suadu Kurtćehajiću. Hval svima, koji su na fonu održavanja i napretka jedine nam domovine Bosne i Hercegovine ?

Mostarska tribina

Poštovani i dragi moji Mostarci, dragi gosti sve vas srdačno pozdravljam i želim vam ugodno veče sa nama ‘!
Veoma ugodno sam iznenađen, da sam večeras sa vama kao učesnik tribine, što mi je rijetka prilika, a zašto ?
Tema je veoma intresantna i rekao bih golicava, priča je i riječ o istinskom identitetu naših građana. Riječ je o našoj državi Bosni i Hercegovini kao našoj jedInoj domovini, kome je i zaista jedina domovina u pravome smislu riječi . Želim da nam susret i razgoovori na ovu temu bude prava istinska relaksacija, sa prijatnim izražajima i iskrenim osjećanjima, UPRAVO SA NAŠIM REKAO BIH NAJVEĆIM ISTINSKIM BORCEM, DOMOLJUBOM I ISKRENIM BOSANCAEM AKADEMIKOM I PREDSJEDNIKOM BANUK-a, prof.dr. Suadom Kurtćehajićem.
Zato ga iskreno i pozdravljamo i zaželimo mu dobrodošlicu.
Jučer smo imali u mome rodnome Sarajevu veoma uspješnu promociju na istu temu.
Kao rođeni Srajlija imao sam i izuzetnu emociju prilikom uručivanja i zvanišno svečane plakete za članstvo u BANUK. Kako sam se prisjetio i pjesme Vrtanik pjeva , pjesma odjekuje, kao raja sa Vratnika znam pjesmu a i mnogi od vas, rođen na Vratniku, a pjesma kaže šta je Sarajevo bez Vratnika, kao što bih vas i priupitao sve vas šta je Bosna i Hercegovina bez Bosanaca i Hercegovaca ?
Drugo je sadržajno i ključno pitanje kada me pitate za indentitet, odmah bih vam odgovorio čovjek ili ljudina, kakvog me i smatrate ili poznajete,
Idemo još dalje,šta bi to još rekao da istinski Bosanac po rođenju, kao i po ljubavi prema jedinoj mi domovini,
Bosanac od glave do pete, rođen od roditelja pravoslavaca oca i majke , da mnogi ne pomisle da sam Srbin tipa „ dodikovaca „jer bi mnogi pomoslili da sam „ dodikovac „ nedaj Bože.
Nisam niti Srbijanac, iako sam studirao u Beogradu te izgradio mnoge industrijske objekte u Srbiji i danas uživam i dio penzije iz Srbije.
Bio sam i savezni parlamnterac u skupštini SFRJ u Vijeću republika i pokrajina, ispred moje BiH.
Bio sam i vijećnik GV Mostara i njegov predsjednik/potpredsjednik u dva mandata, gdje smo zahvaljujući „ jedinstvenoj listi „ građana i uspješnoj organizacionoj pripremi za izbore pod vodstvom genijalca našeg Safeta Oručevića, pobjedili smo HDZ u prvim postdejtonskim izborima.
Znam da mnogi od vas koji ste večeras ovdje i ne znate za moju golgotu , koju je opisao Feral Tribune.
Trebao sam od strane čimbenika HDZ-a biti likvidiran, uzurpiran mi je stan do povratka 2000 godine, kao i ponude međunarodnih faktora za moj politički azil u željenoj stranoj državi.
Ali na scenu stupa opet naš Safa i veli mi ti Milane nigdje nećeš ići, trebaš mi i samo reci gdje da te smjestim? Tako je to i bilo, hvala mu za sva vremena.
Zato imam još uvijek kapaciteta , snage istručne spremnosti i sposobnosti da se sa vama svima, sa našim domoljupcima do krajnjih granica borim za našu jedinu domovinu.
Ostao mi je indentitet čovjeka, visoko obrazovanog po svjetskim standardima i principima.
Odgajan i vaspitavan u duhu ljubavi i poštovanja svoje rodne grude.
Nikakav stranputaš nikada nisam bio, isključivi sam Bosanac sa Titovog puta, tvoj zaljubljenik i poštovalac Titove biserne ogrlice sa ispisanom porukom, za vječnost i trajnost, zajedničkog suživota ;” Čuvajte bratsvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga “.
Nažalost, ko nam je kriv da to nismo uspjeli sačuvati, jer su neke nevidljive nacionalističke snage, koje su se potajno razvijale kao galopirajući kancer, da bi metastazirale u nevremenu, ispoljavajući našu bijedu i užase agresorskih suludih htijenja i ideja.
Lično sam ostao trezven, kao Titov omladinac gradio moje Sarajevo od Ilidže do Baščaršije, kao student brigade “ Nikola Tesla “ Beogradskog elektrotehničkog fakulteta u četvero godišnjem period gradio autoput od Đevđelije do Triglava, redovno sa udarničkim značkama.
Kao stručnjak svoga poziva , diplomiranog elektro inžinjera sa Beogradskog Univerziteta, u svome radnom vijeku izgradio sam šest kolosalnih industriujskih objekata, u lijepoj Titovoj Jugi.
Ponosan sam na svoje izgrađene objekte, od Smederevskog metalurškog kombinata, te novu elektrolizu bakra i nove zlatare u RTB Bor, kao i posebne svoje ljubimce u sopstvenoj rodnoj grudi i mojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, sa objektima Aluminija u Mostaru i Rudnika i Termoelektranu Gacko u Gacku.
Dakle, moje lično obrazovanje, zahvaljujući pogodnim uslovima u Titovoj Jugoslaviji, omogućilo mi je da od elektro inžinjera i magistra tehničkih nauka, sa specijalizacijama u velikom Sovjetskom Savezu, Njemačkoj i Francuskoj, sa poznavanjem tih jezika, kao stručnjak i poliglota stavim i koristim uvijek u radnome vijeku,na raspolaganje svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
Obrazovao sam i generacije elektrotehničara i stručnjaka drugih profila.
Bio sam i veoma aktivni društveno politički aktivista, od parlamentarca u sopstvenoj domovini Bosni i Hercegovini do Saveznog parlamentarca u Skupštini SFRJ u Beogradu, u Vijeću Republika i pokrajina ?
U post dejtonskom period bio sam i vijećnik Gradskoga vijeća Mostara u dva mandata, te predsjednik/ podpredsjednik istog GV u period 2000/04 godine.
Uvijek sam bio ponosan na pozive sa strane, kao Bosanac, jer sam se tako i osjećao i tako i djelovao, na Titovom putu.
U ovome zločestom trenutku, poslije svih zločestih zbivanja sa agresijom na našu domovinu, kako sa istoka isto tako i sa zapada sa domaćim povampirenim nacionalističkim elementima, teško je biti čovjek, jer je postalo mjerilo velikih Srba, Hrvata ili Bošnjaka, sa svojim nacionalističkim porivima i htijenjima.
Svakako je ovo rezultat i stranačkih djelovanja sa velikim nacionalističkim strankama, kao što su HDZ sa Draganom Čovićem na čelu i SNSD-om, kao “ veliko srpskoj utvari “ sa guslarom Miloradom Dodikom.
Nažalost, kadrovi u velikoj nacionalnoj stranci u Bošnjaka sa Bakirom Izetbegovićem, nisu uspješno i do karajnjeg ulaska u EU I NATO, nisu bili na iskrenom i istinskom random zadatku u cjelini.
Zato nam je danas i veoma teško kod svih njih stvoriti osjećaj razumljive potrebe i stvaranja jedine povoljne građanske opcije, naše domovine, kao isključivo građanske, kao buduće civilizovane i demokratske evropske države.
 Sasvim je normalno da se sve etničke vrijednosti i nacionalni atributi i pojmovi zadržavaju, uz nesmetano ispoljavanje i uvažavanjem svih vjerskih i kulturnih običaja i Srba i Hrvata i Bošnjaka i ostalih, ali nam je zajednička domovina Bosna i Hercegovina, te budimo svi Bosanci i Hercegovci, prema drugim i inim u širokom svijetu.
Zato,ne dozvolimo našim “ poglavicama, doglavnicima,ditaktorima i despotima “ da nam ustrojavaju našu domovinu kao nacionalističku ili nacističku tvorevinu genocidaša.
Njihove uzore, od Draže i Ante do Slobodana i Franje, dragi naš Bog je već smjestio na vječiti počinak, dok su nam ostali brojni njihovi nasljednici, od Milorada i Dragana,sa saradnicima istomišljenicima, do onih za koje se već Hag pobrinuo,da ih uskoro smjestimo u Vojkoviće, pa će građani ove nam jedine domovine Bosne i Hercegovine biti zadovljni.
Stvar je, zapravo, vrlo jednostavna: budući da je BiH multietnička, i pošto je to “conditio sine qua non” njenog opstanka, nju sačinjavaju, među ostalima, i tri naroda (Bošnjaci, Srbi, Hrvati), a Bosanac je oznaka nacionalnosti u značenju državnosti, pa su oni svi zajedno BOSANCI.
Zabluda mnogih ljudi je u tome što misle kako se kategorije bosanstva i bošnjaštva uzajamno isključuju, a stvari stoje upravo obrnuto, i to treba tumačiti: te kategorije osiguravaju jedna drugu – u oba smjera i izuzetnom dinamikom.
.“ Postoje različite vrste identitētā koje ima čak samo jedna osoba ili društvo, pri čemu se ti identiteti uzajamno ne isključuju nego se nadograđuju u komplementarnosti: etnički, državni/nacionalni, religijski, tradicijski, rasni, spolni i td. Tako i Bošnjaci mogu biti – oni to jesu – etnički Bošnjaci; većina njih (ne svi) su muslimani, istovremeno su Bosanci u državno-nacionalnom identitetu, baštine i evropski identitet i td.
Stoga afirmiranje bosanstva nipošto ne znači negiranje ili napuštanje etničkog identiteta – ni bošnjačkog, ni srpskog, ni hrvatskog. Čak i kada biste htjeli, ne možete se odreći svoga etničkog identiteta, jer vi naprosto jeste to što jeste; ta vrsta identiteta je dio vaše tradicije, okruženja, kolektivnog pamćenja, čak kolektivno nesvjesnog (da se poslužim terminima K. G. Junga), i td. Već i sama činjenica da se, eventualno, nečega odričete svjedoči da vi to zapravo jeste, a vaše odricanje je puka verbalizacija. Identitet (etnički naročito) nije par starih cipela koje možete tek tako odbaciti. Uostalom, to je i pitanje samopoštovanja.
Postoje različite vrste identitētā koje ima čak samo jedna osoba ili društvo, pri čemu se ti identiteti uzajamno ne isključuju nego se nadograđuju u komplementarnosti: etnički, državni/nacionalni, religijski, tradicijski, rasni, spolni i td. Tako i Bošnjaci mogu biti – oni to jesu – etnički Bošnjaci; većina njih (ne svi) su muslimani, istovremeno su Bosanci u državno-nacionalnom identitetu, baštine i evropski identitet i td
Stoga afirmiranje bosanstva nipošto ne znači negiranje ili napuštanje etničkog identiteta – ni bošnjačkog, ni srpskog, ni hrvatskog. Čak i kada biste htjeli, ne možete se odreći svoga etničkog identiteta, jer vi naprosto jeste to što jeste; ta vrsta identiteta je dio vaše tradicije, okruženja, kolektivnog pamćenja, čak kolektivno nesvjesnog (da se poslužim terminima K. G. Junga), i td. Već i sama činjenica da se, eventualno, nečega odričete svjedoči da vi to zapravo jeste, a vaše odricanje je puka verbalizacija. Identitet (etnički naročito) nije par starih cipela koje možete tek tako odbaciti. Uostalom, to je i pitanje samopoštovanja.
Dakle, „dilema“ bošnjaštvo ili bosanstvo računa – u našem političkom kontekstu! – da će i Bošnjaci uvijek i posvuda insistirati na bošnjačkome a to je upravo ono što hoće (veliko)srpski i (veliko)hrvatski etno-nacionalizmi: razbijanje BiH po etničkim kriterijima koji bi odveli Bošnjake u užasu sudbinu palestinske Gaze“ /CITAT AKADEMIKA KURTĆEHAJIĆA/ .

U povodu Vučićeve i Dodikove ratnohuškačke harange na nacrt Rezolucije o Srebrenici: NEGIRAJU GENOCID JER BI GA PONOVILI!

Svjedočimo opasnoj, ne samo po BiH, nego i po Region, ratnohuškačkoj harangi Vučića i Dodika u povodu nacrta Rezolucije o Srebrenici o kojoj bi se trebale očitovati UN 2. maja ove godine. Da i ja ponovim, odnosno da parafraziram Bećirovića i Komšića kada su jučer u UN pred predstavnicima diplomatskog kora izjavili jednu od ključnih dijelova iste “da Rezolucija nije uperena protiv bilo kojeg naroda i bilo koje zemlje..” Poznato je i Vučiću i Dodiku da se u tom nacrtu čak niti ne spominje Srbija, srpski narod ili Rs. Znaju oni to bolje od mene. Ali svjesno lažu svoju i međunarodnu javnot, posebno svoje birače, da je Rezolucija upravo uperena protiv Srba, Srbije i Rs-a. Zašto to čine? Pa jednostavno zato što nastavljaju putem kojim su onomad krenuli Milošević i Karadžić i znamo šta su uradili i dokle su stigli. Ono što je Dodik jučer izgovorio u Banja Luci, malo je reći da je fašizam, jer je i više od toga. Jer, kako drugačije tumačiti izjavu ovog fašiste kada je rekao “mi sa Bošnjacima ne možemo zajedno živjeti…”?! Osim što je okupio na mitingu svoje istomišljenike, u saradnji sa svojim patronom Vučićem doveo je autobusima iz Srbije i građane te zemlje, uglavnom desničare.

S druge strane, Vučić, koji predstavlja tu Srbiju i koja je članica UN kao i naša zemlja, pred očima čitave internacionalne zajednice ne prizna presude najviših internacionalnih sudova koje su organizirale iste te UN. Za njega, koji politiku svoje države, posebno unutarnju, vodi u stilu “neostvarenog šefa Zvezdinih huligana”, presude internacionalnih sudova i internacionalno pravo su švedski stol, a ne obaveza.

Srbija i ono što Baja kontrolira su svoja društva doveli u crnu rupu koja se zove fašizam i to treba jasno i glasno reći. Sve drugo je zaobilaženje istine pred očima i puke jeftine fraze. Opasno je to po mir u BiH i Regionu. Tvrdim da je Nateniyahu najveći problem po svjetski a Vučić po mir na Balkanu. Dodik je samo njegova i Putinova produžena ruka. Oni presuđeni genocid u Srebrenici negiraju zato jer bi ga ponovili čim bi im se ukazala prilika.

Bedrudin GUŠIĆ

Svim poslanicima Zastupničkog/Predstavničkog doma i delegatima Doma naroda PS BiH: GLASAJTE PROTIV PRIJEDLOGA IZMJENA I DOPUNA IZBORNOG ZAKONA NA KOJEG SU PRISTALI LIDERI TROJKE I SPASITE DRŽAVU!

Obraćamo se svim poslanicima Zastupničkog/Predstavničkog doma  i delegatima Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine te apelujemo na njihovu savjest da ne idu stopama izdaje državnih interesa i interesa građana i predaje Države u ruke njenim rušiteljima.

Dogovor od srijede (17. 04.2024.) o Prijedlogu izmjena i dopuna Izbornog zakona po volji rušitelja države Bosne i Hercegovine i eksponenata velikodržavnih politika Srbije i Hrvatske, Dodika i Čovića, predstavlja put u ostvarivanje presuđenih udruženih zločinačkih poduhvata  i hegemonističkih politika tih dviju država i vodi u nestanak naše države. 

Bilo kakve izmjene Izbornog zakona koje nisu u skladu sa svim presudama Evropskog suda za ljudska prava (završno sa presudom u slučaju Kovačević v  Bosna i Hercegovina) protivne su i samom Dejtonskom Ustavu koji jasno kaže da je Evropska Povelja o ljudskim pravima iznad svakog zakona u državi. 

Promjene Izbornog zakona po narudžbi Zagreba i Beograda vode nas nepovratno u apartheid i etnička geta, trajno nas udaljavaju od Evropskog puta i pečate sudbinu nestanka naše države.

Velika većina naših građana želi građansku državu te normalan i pristojan život dostojan čovjeka. Žele bolju i izvjesniju budućnost za svoju djecu. Usvajanjem Izbornog zakona po željama Čovića i Dodika a ne u skladu sa presudama Evropskog suda za ljudska prava masovni egzodus tih građana će postati još masovniji. 

Stoga ovim apelujemo na svijest svakog od vas da ni pod koju cijenu ne dozvolite usvajanje Izbornog zakona po volji spomenutih osvjedočenih rušitelja Bosne i Hercegovine, a prema ‘narudžbama’ Zagreba i Beograda. Imali smo blokade od strane HDZ-a godinama ali je Država opstala. Da su se pravili ‘kompromisi’ (kako pojmu izdaja državnih interesa i interesa građana tepa Trojka, odnosno Nikšić, Konaković i Forto)) ne bi bilo blokada ali ni Države.

Postupite po svojoj savjesti i moralnoj obavezi da Državu morate spasiti i učinite sve što je moguće da spriječite usvajanje tog Prijedloga izmjena i dopuna Izbornog zakona kada on dođe na dnevni red. Zapravo, glasajte protiv takvog prijedloga i spasite Državu. U protivnom, bit ćete saučesnici njenog konačnog raspada i ući ćete u historiju kao takvi.

Ni Zagreb ni Beograd nisu glavni grad naše države, niti se imaju pravo miješati u unutrašnje stvari BiH jer to predstavlja čin agresije. 

Lideri Trojke i njihovo ispunjavanje želja Zagrebu i Beogradu ne smiju biti važniji od opstanka naše države. 

Ne dozvolite da vam Zagreb i Beograd preko svojih proksya – Trojke nameću ‘obavezu’ usvajanja aparthejdskog Izbornog zakona. Umjesto toga, postupite po svojoj savjesti, ustavnoj obavezi i zakletvi koju ste položili te spasite Državu. To dugujete svima onima koji su u odbrani naše države i borbi za njen opstanak dali svoje živote. Uostalom, to dugujete i svojim biračima.

Grupa građana Bosne i Hercegovine: 

1. Dženana Delić, profesorica, V. Britanija

2. Bedrudin Gušić, publicista i slobodni novinar, USA

3. Ibrahim Halilović, slobodni novinar, Kanada / Bosna i Hercegovina

Zelena „ustaško-četnička koalicija” iz Mostara

“Danas je u Istočnom Sarajevu Trojka prihvatila Čovićevu verziju Izbornog zakona: NARODE BOSANSKO-HERCEGOVAČKI, DOBRO ZAPAMTITE OVE VELEIZDAJNIČKE LIKOVE!” /moto gospodina Bedrudina Gušića , kao pouka za sve Bosance i Hercegovce, Mostarce i Sarajlije/.

Piše, Mr. Milan Jovičić, mostarski Srajlija, Bosanac !
Spašavajte nas poštovani savjesni i razumni parlamnetarci u skupštini BiH, u istoj onoj u kojoj sam vas i lično prestavljajo u lijepim danima naše Juge, kao rođeni Sarajlija sa Vratnika, a “šta je Sarajevo bez Vratnika pjesma kaže… ?
Recite NE!
TROJKA, DODIK I ČOVIĆ POSTIGLI DOGOVOR: “DO IDUĆEG PETKA U PARLAMENTARNOJ PROCEDURI”

⦁ Poštovani Bosanci i Hercegovci, moji vrli sugrađani i zemljaci !
⦁ Daleko ste vi svi od ove silne i ubitačne mostarske farse, koja se lansira kao SAJAM GOSPODARSTVA.
Svakako, na nju su nasjeli moji Bosanci i Sarajlije, kao i ova „ izdajnička trojka u vlasti „ pod dirigentskom palicom „ugroženih i obspravljenih legitimnih nacionalista u vlasti „tzv. orguljaša iz Mostara Dragana Čovića i guslara iz Laktaša Milorada Dodika, kao i njihovih mentora iz Beograda Aleksandra Vučića i Zagreba Andreja Plenkovića.
Potrebno je i dovoljno saznanje suštine materije, da svi moji zemljaci pročitaju ovaj krasan istinski tekst moga prijatelja Bedrudina Gušića, kao da se rodio u gradu na Neretvi Mostaru i da je preživio sva ova dešavanja pod ustaško-četničkim granatama i ustaškom čizmom u postdejtonskom periodu.
Dobro poznavajući suštinu problema i neprijateljskih nakana veliko-srpsko-hrvatskih nacionalista, pod „ zelenim plaštom“ Bošnjaka „ ulizica „ Meše Selimovića a naših izdajnika, kojima i nije bilo teško odazvati se prijatnoj večeri u Čovićevim i Slezakovim ugostiteljskim objektima Mostara ili u njihovim podrumima do Laktaša, sa pečenjem, pršutama, šljivovicom i vinom.
A ko je ovaj Bedrudin Gušić, poslužite se internetom i pročitajte/ Hadžija Bedrudin Gušić je rođeni Banjalučanin, žrtva etničkog čišćenja, čovjek čvrstog karaktera poznat po svojoj specifičnoj navici da nema “dlake na jeziku” prilikom čega ukazuje pravilno poštovanje prema svim ljudima.  Zbog te otvorenosti kao osobine mnogo novinara rijetko kada mogu postati dobri, bolje rečeno uspješni političari. On slijedi dobro određena pravila – sve u svoje vrijeme i na određenom mjestu.  Voli da piše, intervjuiše interesantne ljude, a ima i objavljenu knjigu, ko-autor je njih nekoliko, dok u međuvremenu  ponekad pravi greške kao što ih svi mi činimo.
Eh, sada, zašto bi Bedro (tako ga zovu prijatelji u Banja Luci i Bostonu) protestovao islamskom vjerom povezate neobične tvrdnje u Borisovom pisanju koje Oslobođenje jednostavno podržava (možda je u pitanju organičena tolerancija)?  Ljudi trebaju shvatiti da Bedro nije samo naš običan građanin, dobar vjernik- musliman.   On je bivši predsjednik MIZ Banja Luka i ima visoku stručnu spremu…. /završen citat/.
A ko je pisac ovoga teksta, mnogi čitaoci i n zeneju pa bi dobro bilo malo zaviriti u arhivu mostarsku, gdje se može pronaći tekst “ Feral Tribuna “ iz 1996 godine pod nazivom, SEZONA LOVA NA VIJEĆNIKA , kada sam za “ jeidnstveni Mostar “ spašavao i sopstvenu glavu od ovih istih HDZ-ovaca;

Možda je još ljepše pročitati pismo poštovanog Gradonačelnika grada Mostara gospodina Safeta Oručevića na moju ličnost dobitnika MIMAR MIRA , njegovog “Centra za mir i multietničku saradnju”, kao direktora, a povodom promocije mojih knjiga pod njihovim patronatom ;
Ovom prilikom bilo šta napisati o nacionalistima glavnim rušiocima našeg jedinstvenog bitisanja u svojoj jedinoj domovini BiH,o orguljašu iz Mostara , “lukavom akademiku “ Draganu Čoviću i njegovom “ rušilsčkom blizancu “guslaru Miloradu Dodiku, suvišno je već mnogo rečeno, ali je ponajbolje prenijeti mišljenje uvaženog Pape Franje,;

Danas je u Istočnom Sarajevu Trojka prihvatila Čovićevu verziju Izbornog zakona: NARODE BOSANSKO-HERCEGOVAČKI, DOBRO ZAPAMTITE OVE VELEIZDAJNIČKE LIKOVE!

Danas, 17. aprila 2024. desilo se ono čega smo se mjesecima pribojavali: nakon gomile davanja neprijateljima Bosne i Hercegovine od strane Trojke, došle su na red i teže teme a jedna od njih je svakako Izborni zakon. Ova trojica sa slike su otišli u Istočno Sarajevo na Dodikov poziv, istom onom koji je sve izoliraniji ne samo u Evropi i svijetu, nego i u onome čime on vlada haman 20 godina. Odnijeli su mu pojas za spasavanje, i to ne prvi put, a tu se našao i “legitimni” koji je došao po svoj dio plijena kojeg su mu birvaktile i obećali – po Izborni zakon. Dali su mu ga. Ali, tome je prethodila večera u Mostaru na koju je po Čovićevom zahtjevu (Čović okom, dužni mu Njiva skokom) došao i taj smrad od nametnutog premijera Federacije. A na večeri su bili notorni neprijatelj Bosne i Hercegovine, negator genocida i nesporno glavni remetilački faktor na prostorima bivše SFRJ Vučić, te njegov antipod iz Zagreba Plenković. Tom Nikšiću moglo je stati u obraz da se sretne sa takvim tipovima, posebno sa Vučićem koji je, hem pucao na Sarajevo, hem, kao što rekoh, negira presuđeni genocid u Srebrenici, hem i dan-danas ne prizna suverenitet BiH i sve čini da destabilizira našu zemlju. I koji visokopozicioniranog člana njegovog SDP-a, predsjedavajućeg Predsjedništva BiH samo koji dan ranije naziva “velikim ništa”, “lažovom i manipulatorom”, što jeste jezik ulice, a nikako političara ili državnika. To Nikšiću ništa nije smetalo. On je došao po domaći zadatak i uradio ga je sa Konakovićem i Kojovićem danas.

Vjerujte, trebalo mi je pola dana da prođe kako bih se smirio od te, ma koliko očekivane, ali ipak šokantne vijesti, tako da nisam to vrijeme bio u stanju bilo šta reći ili napisati na tu temu. I nije to sve: Dodik je najavio da slijede još “teže teme”. Ove ništarije od ljudi su u stanju dati i njemu, kao i Čoviću, što bude tražio. A tražit će državnu imovinu, garant.

Nisam potpuno smiren dok i ovo pišem i stalno me proganja pitanje: Bože, šta li smo to kao građani Bosne i Hercegovine koji je volimo zgriješili da imamo i ovakve izdajnike. Činilo se i meni da su oni prije njih dodirnuli dno, ali ovi su ga probili. Imam potrebu da kažem da ako na ovu sramnu izdaju pristanu i članovi SDP-a, NIP-a i NS-e, odnosno ako se ne pobune protiv njih trojice, bit će upamćeni kao saučesnici u ovoj veleizdaji.

Posebno me zanima kako će se građani Sarajeva ili Konjica ponašati ako nakon svega na ulici sretnu ove mediokritete – Konakovića, Kojovića, Fortu i Nikšića….?

Slijedi hitno upućivanje prijedloga ove verzije Čovićevog Izbornog zakona u oba doma PS-e BiH, a njegova suština jeste da će se član Predsjedništva BiH birati isključivo iz HDZ-a i to do kijametskog dana, a posljedično tome Treći entitet će se desiti i posljedično tome BiH će se konačno raspasti. Floskule o “zelenom svjetlu za početak pregovora sa EU” za što zasluge pripisuju sebi (nikakve veze nema s njima, nego sa Ukrajinom) neka objese mačku o rep jer meni je draža Bosna nego članstvo u nekakvoj EU.

Sada je do poslanika-delegata. Ako to i kroz njih prođe, neka me onda niko ne ubjeđuje da zaslužujemo Državu!

Bedrudin GUŠIĆ

Mostarske sajamske zablude za lude

Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Srajlija, Bosanac !
Panorame SOKOLA I ALUMINIJA u Mostaru !
Kakva li ironija života, dolazi nam Vučko sa srpskom delegacijom na Privredni sajam industrije, koji se održava svake dodine, a dočekuje ih panoramaska slika bez „ hercegovačkih giganata „ Aluminija i Sokola“
Ali ih zato dočekuju HDZ-ove perjanice, agresorskih naslijeđenih korijena, bez „oca „ Franje i njegove strateške vrijednosti kod Hrvata ?
Svakako je tu u susjedstvu i veliki toranj „ Aluminija“ , istina
koji ih može podsjećati na ona lijepa vremena razvoja i uspona aluminijske indudtrije u ovome kraju ?
Samo je zvijezda izmjenjena sa novim obilježima Kabirija Grossa iz Izaela?

Sve me ovo tužno i žalosno podsjeća na moje davne godine, kada sam kao stručnjak 1970 god, došao u Mostar na izgradnju aluminijskoga kompleksa.
Prisjećam se i lijepih trenutaka iz godina 1986/90 kada sam u mandatnom periodu kao parlamntarac skupštine SFRJ, često avio- prevozom odlzio iz Mostara na zasjedanja u Beograd ?

Za Vučka i njegove i nije bitno što nema više niti istinskih Srba, sunarodnjaka, jer su oni protjerani za sva vremena, ali su tu za doček ovi novokomponovanih velikih Srba „ dodikovaca „ i njihovih koalicionih partnera HDZ-a i njihovih kadrova ?
Vučkov let sa panoramskim pogledom iznad grada Mostara, može samo da ga podsjeća na panoramske poglede 90-tih godina sa Trebevića na moje rodno Srajevo ?
U podnožju se neće više vidjeti dimne zavjese sa dimnjaka i tornjeva Aluminija i Sokola i sv ega može samo podsjećati na mrtva groblja u najezdi agresorskih najezdi domaćina sa istoka i zapada, kao i lansiranje ubitačnih raketa sa Čobanovog polja i podveležja, tih kobnih 90-tih godina ?
I ta prisjećanja, neka budu nama luda radovanja, za boljim danima, ali kako starinska veli ; „ Da Bog da kćeri da te aga uzme, kada cigani okolo oblijeću „
Tako je to i kod nas, kada se analizira svita svih pridošlih na ovaj sajam i prisjetimo se na njihove uloge u našm društvnom suživotu, nadanja su besmislena ?

Naša šira javnost treba da zna da ovo nisu neki obični ili normalni političari, poželjni u vlastri i za ovakve prilike, već su to dokazani veliki nacionalisti visoko srpsko hrvtske ideološke nacionalističke doctrine iz prošlosti, još uvijek aktuelne na ovim našim prostorima ?
Kako to izgleda sarkastično i ogavno, kada naš Vučko tako licemjerno i srdačno se ljubaka sa Draganom Čovićem uz riječi, “ Dragi moj Dragane, zatim sa Borjanom Krišto “ idr.a u prijemnom špaljiru nema niti jednoga Bošnjaka iz SDA, ali je tu i “ dodikovac”iz GV Mostara ?
Kako to da druga Vučka ne interesuje šta je to sa Srbima iz firme Aluminij, da li su ih naslijedili neki cionisti ili drugi “ dodikovci” ili je sve hrvetsko u dogovoru, rah. Franje i pok. “ babe “u cilju strteškoga interesa Hrvatske i Aluminija ?
Kakvo li to Gospodarstvo i privreda, za njih sve je interesantniji “ meni “ na Slezakovom ručku sa Draganom Čovićem i njegovom “ revolucionarnom i kriminalnom svitom “, kao i njegovog jarana sa guslama iz Laktaša i podršku Alksandra Vučića, uz nazdravljanje sa njihoovm šljivovicom,i pršutom sa vinom?

REZOLUCIJA UN O SREBRENICI NIJE ISKORAK ALI JE VAŽAN (ZAKAŠNJELI) KORAK ZA ZAUSTAVLJANJE NEGIRANJA GENOCIDA

Međunarodna zajednica i UN kao krovni dio MZ-e dužni su narodu BiH i državi mnogo više od Deklaracije ili Rezolucije o Srebreničkom genocidu

Rezolucija o Srebrenici dolazi kasno, ne govori dovoljno rječito ni glasno, počinioce genocida pokazuje i krije, ali istinu o 8 hiljada bijelih nišana ne može niko da sakrije…U zaštićenoj zoni Srebrenice u julu 1995. Mladićeve ubice nedužnih 8.372 Bošnjaka ubiše…

U očekivanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici

Rasprava o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici počeće na zatvorenoj sjednici Generalne skupštine UN 17. aprila, a konačna odluka treba biti donesena 2.maja 2024.g. Rezolucijom će biti predviđeno da se 11. juli svake godine obilježava u svijetu kao Međunarodni dan sjećanja na genocid počinjen jula 1995. u Srebrenici. Razlog za donošenje ove Rezolucije je u tome što se počinioci genocida ni nakon 30 godina nisu suočili za počinjenim, već djeluju suprotno – negiraju počinjeni genocid, a izvršioce zločina genocida promovišu u narodne heroje i nagrađuju.

Bosna i Hercegovina čeka 30 godina da Vijeće sigurnosti UN izda saopštenje o karakteru rata koji se u BiH vodio 90-tih, imenuje i osudi agresore, prizna vlastite greške i   propuste, podrži pravo na repraraciju ratne štete državi i građanima BiH. Nažalost, to se nije dogodilo, iako je pun pravni osnov u presudama međunarodnih sudova, koji su utvrdili da je izvršen genocid i da je postojao UZP. Zato je po mišljenju mnogih najavljena Rezolucija o genocidu u Srebrenici još jedno bošnjačko prazno nadanje, jer i ako bude usvojena Rezolucija neće biti obavezujuća. 

Mnogi već nadugo i naširoko raspravljaju o Rezoluciji o Srebrenici koja će se razmatrati 17. aprila, iako konačan tekst još nije predstavljen. Agresori na BiH, izvršioci i sljedbenici Srebreničkog genocida ipak brinu, jer znaju da je Rs nastala na genocidu, da je instaliranjem Rs na pola teritorija BiH agresor i počinilac genocida umjesto kažnjen nagrađen, a uz to su dovoljno razumni da shvate da svijet pravednika ne može dozvoliti da u 21. stoljeću u srcu Evrope egzistira država stvorena na genocidu i da kao takva bude ohrabrenje i potsticaj za nove agresore. Dok god postoji Rs po Dejtonskom modelu biće izvor nesporazuma, podjela i sukoba, sjeme mržnje, prijetnja miru i baza za nove zločine i pljačkaše. Agresori na BiH i dalje će zadržati dominaciju nad okupiranim teritorijem države BiH, nad kojim od nastanka Dejtonske BiH neprikosnoveno dominiraju. 

Sa negiranjem genocida se nastavlja

Agresori na BiH iz 90-tih, transformisani u SNSD-a i HDZ-u, umjesto da se suoče sa istinom priznaju zlo koje je počinjeno u BiH, zatraže oprost, podrže multietnički građanski koncept državnog ustrojstva, nastavljaju kampanju da izjednače krivice, prikriju počinjeno zlo, oslabe državu, učine je neodrživom, podijele je i pripoje Srbiji i Hrvatskoj…Dodik i drugi nekažnjeno nastavljaju negiranjem genocida, iako je negiranje kažnjivo po Krivičnom zakonu BiH, koji je donio raniji Visoki predstavnik.

Dodik i Čović uz pasivan odnos EU i aktivnu podršku iz Srbije i Hrvatske nastavljaju putem secesije. I dok Čović asistira Dodiku i djeluje iz sjene, Dodik produbljuje krizu i  nastavlja prijetiti otcjepljenjem Rs, ovaj put ako se na Generalnoj skupštini UN-a usvoji Rezolucija o Srebrenici. U tome ima punu podršku Vučića i Srbije.

U težni da se spriječi donošenje Rezolucije o Srebrenici predsjednik Srbije Aleksandar Vućić zajedno sa Dodikom podigao je na noge Srbiju i Rs i alarmirao političke prijatelje iz okruženja. U tom cilju posjetio je Orbana u Mađarskoj, Macrona u Francuskoj,…obilazi i lobira kod članica Generalne skupštine UN-a da glasaju protiv. 

Ne smije se zaboraviti da je 90-tih godina prošlog vijeka agresija na BiH planirana i izvedena sa genocidnom namjerom, na koju je prije počinjenog genocida ukazao izvršilac genocida general Vojske RS Ratko Mladić, koji je zbog toga i osuđen na doživotni zatvor. Iako je genocid pripremila Srbija, po presudi Europskog suda za ljudska prava u Haagu genocid su počinili policija i vojska Rs, koju je predvodio Ratko Mladić. Počinio je ono što se od njega kao glavokomandujućeg tražilo; izvršio genocid nad Bošnjacima. 

MZ-a nije zaštitila žrtve genocida

Međunarodna zajednica i oni koji je čine ni nakon 30 godina od počinjenih stravičnih zločina i genocida nad Bošnjacima BiH nije stala iza žrtava niti učinila što je bila dužna da se agresori sankcionišu a izvršioci zločina kazne. Dok najveći broj izvršilaca zločina slobodno šeta gradovina Rs ili se krije u Srbiji, sve već broj branilaca završava u zatvoru.

U proteklih 30 godina Srbija ne samo da nije ništa učinila na priznanju i pomirenju već neprestano podstiče separatizam, miješa se u unutarnje stvari države BiH i podriva državni sistem. 

Strategija za procesiranje ratnih zločina je usvajana, revidirana, prenošena sa jednih sudskih instanci na druge, a više hiljada predmeta od kojih na stotine najvažnijih protiv čovječnosti i dalje leže u policama i neće nikad biti okončani.

Sudnice su i dalje prazne…Svjedoci zločina izumru, sve ih je manje ili su negdje u svijetu…a počinioci zločina slobodno šetaju Rs i Srbijom…Čim se čuje da je pokrenut neki proces, a oni to prvi znaju, optuženi nestaju u Srbiji…gdje imaju punu zaštitu. 

Po uhodanoj praksi, pod uticajem vlasti Srbije i Rs, pripremaju se lažne optužnice protiv Bošnjaka, lažiraju se sudski procesi, procesiraju i zatvaraju oni koji su BiH branili i odbranili, a nagrađuju počinioci zločina i zločina genocida. Prijeti se svakom ko se usudi ukazati na počinjene zločine i zločince, od kojih su  mnogi i danas na ključnim pozicijama vlasti.

Uprkos stalnim nastojanjima Srbije dijelom i Hrvatske da uvjere MZ-u da zajednički život u BiH nije moguć, Bošnjaci i dalje nastoje obnoviti građanski koncept države u kojem će svi biti svoji na svome. Neshvatljivo je da tri naroda sa ostalim u BiH ne mogu živjeti zajedno, a desetine pa i stotine naroda i narodnosti u svim zemljama Evrope, stotinama godina žive u miru i zajedno. U SAD su svi Amerikanci, u Njemačkoj Njemci, u Francuskoj Francuzi, a u nas umjesto Bosanci ili Bosanci i Hercegovci svode se na isključivo na Srbin, Hrvat, Bošnjak… 

Rezolucija o genocidu u Srebrenici

Prema onom što se do sada zna Rezolucijom o Srebrenici osuđuje se svako negiranje počinjenog genocida, a 11. juli proglašava se Svjetskim danom sjećanja, koji će se obilježavati u cijelom svijetu. U Rezoluciji ne navodi ko je počinio genocid, iako je to krajnje licemjerno, jer postoje pravne sudski utvrđene činjenice da su to učinili Vojska i policija Rs. Srbija nije oglašena krivom za genocid, ali je odgovorna što ga nije spriječila. 

U Rezoluciji o genocidu u Srebrenici neće se ukazati ni na pravo na reparaciju ratne štete državi BiH i njenim građanima, što znači da će oštećeni moći tražiti obeštećenje samo individualno sudskim putem u građanskim parnicama, koje finansijski i na svaki drugi način iscrpljuju i traju u nedogled.  

I dok se u UN-a priprema donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, Dodik najavljuje proteste u Banja Luci i razmatranje Izvještaja komisije Vlade RS o događajima u Srebrenici 1995.g. sa kojim se ponovo pokušava negirati ono što svi vide kao more bijelih nišana širom Bosne i Hercegovine.

Ne treba zaboraviti da je još nepriznati genocid nad Bošnjacima BiH počeo u Prijedoru s proljeća 1992, tokom 92-95. nastavljen širom BiH, a finalni dio obavljen jula 1995. u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a, u sadejstvu sa pripadnicima holanskog bataljona, pred očima UN-a i cijelog svijeta.

Ako za počinjeni genocid nisu odgovorni narodi, a u tome se skoro svi slažu, onda su odgovorni režimi, a ne samo pojedinačni izvršioci zločina. A režim u Srbiji nije oglašen krivim, osim zbog toga što nije spriječio genocid.

Rezolucija o Srebrenici je minimum

Ono najmanje što su po okončanju ratnih sukoba u BiH Ujedinjeni narodi (UN) bili dužne učiniti je donijeti dokument, rezoluciju ili neki drugi pravni akt kojim će se reći da je to bila agresija a ne građanski rat, imenovati i osuditi agresore, procjeniti štetu pričinjenu građanima i državi, pozvati na odgovornost odgovorne, te izraziti žaljenje i priznati svoju odgovornost za greške i propuste. Da se to uradilo ranije, kada je bilo vrijeme, Bosna i Hercegovina ne bi bila potencijalno ratno žarište, kako je mnogi sada vide.

Uzaludna su očekivanja bošnjačkih građana i države da će dobiti satisfakciju i biti obeštećeni. Agresori su sve spremniji i odlučniji da ponove ono što ni nakon 30 godina nije osuđeno i sankcionisano, a MZ-a je podijeljena i licemjerna. UN su još uvijek nespremne i nemoćne da na pravi način odgovore na svoje obaveze i sve veće izazove.

I nije ovo prvi genocid nad Bošnjacima. Do sada ih je nad Bošnjacima BiH, Sandžaka, Crne Gore…počinjeno preko deset, ali se o njima ne govori. Ovaj srebrenički je samo jedan u nizu, koji nije bilo moguće sakriti kao one ranije. A nije ni trebalo, jer su žrtve bili muslimani. 

Jedan od vodećih lidera EU mađarski premijer Orban javno ističe da je problem Evrope 2 mil. bh muslimana i aktivno pomaže Srbiji i Rs da okončaju problem sa muslimanima, a njegova zemlja će uskoro da predsjedava sa EU.

I šta u takvoj klimi očekivati od MZ-e, njene EU, a šta od prijateljskih SAD-a koje su do guše zauzeti sa Izraelom?…

Nije ovo prvi pokušaj za donošenje Rezolucije

Nije ovo prvi pokušaj da se donese Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Značajan prilog i uticaj za pokretanje porocesa donošenja ove Rezolucije ima Institut za istraživanje genocida Kanada i njegov lider prof. Emir Ramić. Donošenje Rezoluciju o genocidu u Srebrenici tražilo je Nacionalno vijeće Sandžaka, a 2015. g. Rezoluciju je Vijeću sigurnosti UN predložila V. Britanija, ali je zaustavljena vetom Rusije. Ovaj put, 9 godina kasnije pokreću je Njemačka i Ruanda, a sponzorira preko 15 drugih država. Sama najava izazvala je organizovan otpor Rusije, Srbije, Rs, koji lobiraju kod članica UN-a da glasaju protiv. Rusija ima dvostruki motiv, jer pomaže Srbima i preventira ono što bi se i njoj moglo i trebalo dogoditi zbog genocida koji čini u Ukrajini.

Rezolucija o Srebrenici nakon 30 godina je utjeha za žrtve genocida, ali i jeftin način skidanja krivice sa EU, SAD i  Zapada za ono što su srpskom i hrvatskom agresoru omogućili tokom agresije i kroz Dejtonski mirovni sporazum. 

Sa Rezolucijom o genocidu u Srebrenici 11. juli biće proglašen Danom sjećanja na genocid, koji će se obilježavati u cijelom svijetu. Za sve greške koje su UN počinile u BiH tokom agresije ovo je najmanje što su bile dužne učiniti.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici je i podrška miru i suživotu naroda BiH. UN sada imaju priliku da se kroz Rezoluciju o genocidu u Srebrenici barem dijelom iskupe za greške i propuste koje su počinili prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima od uvođenja embarga na oružje, preko nepriznatih genocida počinjenih u Prijedoru i širom BiH do sudski priznatog genocida u Srebrenici.

Rezolucija o genocidu u Srebrenici nije iskorak, ali je važan, iako zakašnjeli korak, u težnji da se da satisfakcija žrtvi, a zaustavi negiranje genocida i nagrađivanje njegovih počinilaca ordenjem i visokim položajima u vlasti.

Burlington, 15.4.2024.                     

Zijad Bećirević

?

Kada smo već kod neofašizma u okruženju, evo još jedne takve najave, u Šešeljevom stilu: ALEKSANDAR ŠAPIĆ, v.d. GRADONAČELNIKA BEOGRADA I VUČIĆEV KANDIDAT ZA ISTU DUŽNOST NA PREDSTOJEĆIM BEOGRADSKIM IZBORIMA, TRAŽI DA SE POSMRTNI OSTACI JOSIPA BROZA TITA PREMJESTE IZ KUĆE CVIJEĆA U KUMROVEC!

Kao što se moglo vidjeti, objavio sam sjećanje na Ahmiće i na taj tragični masakr izvršen od strane HVO-a pod komandom ratnog zločinca i neofašiste Darija Kordića 16.04.1993. uz opasku da tog i takvog Kordića veličaju oba HDZ-a, i onaj u Hercegovini i onaj u Zagrebu, što znači da se radi o političkoj promociji neofašizma. Ali, imamo toga itekako i preko Drine, maltene na dnevnom nivou. Jedna od posljednjih u nizu neofašističkih eskapada koje dolaze iz današnjeg Beograda desela se 3. aprila ove godine, znači sedmicu dana prije isteka mjeseca ramazana. Zašto se referiram na ovaj mjesec? Pa zato što sam čekao da istekne pa da se oglasim na taj događaj, jer sam bio najavio post u tom mjesecu i na političke teme. O čemu se sada radi?

Aleksandar Šapić, dosadašnji gradonačelnik Beograda, aktuelni v.d. gradonačelnika i Vučićev kandidat za tu dužnost na raspisanim beogradskim izborima od 3. juna je u sklopu svoje prljave i ultradesničarske kampanje izjavio:

‘Da jednom za svagda završimo s tom Kućom cveća i da Josipa Broza vratimo tamo u Kumrovec, odakle je došao, a da Kuća cveća bude mesto gde će počivati najveći srpski velikani, da to bude muzej srpske istorije….Kada spomenem ime Dragoljuba Mihailovića, jednog od najodlikovanijih naših oficira, koji je branio Srbiju u Balkanskim ratovima i u Prvom svjetskom ratu od Austrougara, a u Drugom svetskom ratu protiv nacista, skoče mi na glavu ’Titovi Jugoslaveni’. Branio nas je i od onoga od kojega smo napravili mit, od Josipa Broza, koji je bio austrougarski kaplar i kao takav pucao po nama’.

Eh, sada, neovisno o tome ko i kako percipira Tita i njegov režim, niko, pa ni taj Šapić, ni njegov šef Vučić ni Vučićev politički otac Šešelj ne mogu osporiti jednu činjenicu: da je Tito bio i ostao historijska ličnost, ne sam u okvirima ex-Jugoslavije, nego Evrope i svijeta. Kao što ne mogu osporiti ni činjenicu da je Beograd bio duže prisjetolnica svih Jugoslavija od 1918. do 1991., nego što je bio prijestolnica samostalne Srbije u svim njenim historijskim etapama ukupno. Također, nesporno je da je u Titovo vrijeme Beograd bio grad sa naglašenim jugoslovenskim duhom, ma šta to značilo, što je svakako vezano za lik i djelo Josipa Broza Tita, pa je prirodno da njegovi posmrtni ostaci počivaju upravo u tom gradu. Posebno djeluje morbidno da neko traži da se bilo čiji posmtni ostaci uopće diraju i premještaju, ali to sebi može dozvoliti jedan neofašist Šapić, a šta on govori to misli i Vučić, njegov stranački šef. A da ne govorimo o još morbidnijoj najavi notornog Šešelja koji je onomad izjavio kako će “Broza glogovim kolcem iskopati iz njegovog groba…” Zanimljivo je da u svojoj morbidnoj najavi Šapić nije spomenuo i Jovanku, koja također počiva gore na Dedinju.

Ovdje se ne radi samo o Šapićevoj ideološkoj matrici, koja je više nego crnokošuljaška, nego i diletantizmu i neobaziranju na činjenicu da najveći broj turista koji pohode taj Beograd posjete i Kuću cvijeća, zbog Tita, naravno. Toliko o njegovoj brizi za prihode od turizma. Važno je da se on namirio, a kažu da itekako jeste.

Ovaj morbidni Šapićev gaf također potvrđuje onu da “svako pravilo ima izuzetaka”. Naime, on je, kao što je mnogima vjerovatno poznato, bio vrhunski sportist-vaterpolist. A latinska poslovica kaže: “Men sana in corpore sano/zdrav duh u zdravom tijelu”. To kod Šapića očito nije slučaj i on je taj izuzetak. Kao što je bio izuzetak i Dragan Džajić koji je Kapetana Dragana, čim je kročio u Srbiju nakon robijanja u Hrvatskoj, počastio Zvezdinim dresom. Da se zna ko je je na kojoj strani.

Bedrudin GUŠIĆ

UDIK: SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

NE U NAŠE IME – 31. GODINA OD RATNOG ZLOČINA U AHMIĆIMA

Mi dolje potpisani, u povodu 31. obljetnice ratnih zločina počinjenih u Ahmićima pokraj Viteza, upućujemo javnosti zajedničku izjavu.

Ratni zločin u Ahmićima jedan je od najpoznatijih i najokrutnijih zločina na teritoriji nekadašnje Jugoslavije. Ujedno, to je i najveći pojedinačni zločin počinjen tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini. Ubijeno je 116 osoba. Dvije mjesne džamije su uništene do temelja.

U ranim jutarnjim satima, 16. travnja 1993, napad na srednjobosansko mjesto izvele su lokalne postrojbe HVO-a. Haški je sud zločine u ovom mjestu okarakterizirao zločinom protiv čovječnosti. Među ostalima, Dario Kordić je osuđen po zapovjednoj odgovornosti na 25 godina zatvora za ratne zločine počinjene u središnjoj Bosni, uključujući i Ahmiće.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je ustanovio da je zločin počinjen u okviru međunarodnog oružanog sukoba između Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Pravomoćno je potvrđeno da je “Hrvatska ostvarivala sveukupnu kontrolu nad HVO-om“ te „rukovodila u planiranju, koordinaciji i organizaciji HVO-a.“

Ahmići su vrh ledenog brijega svih ratnih i nacionalističko-ekspanzionističkih politika Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. Odnos prema ovom ratnom zločinu primjer je hrvatskog odnosa prema suočavanju s prošlošću. Smatramo da se regionalna suradnja, poštovanje i solidarnost jedino mogu izgrađivati ako prošlosti pristupamo iskreno i odgovorno. No, i poslije tri desetljeća u Hrvatskoj ne vidimo pomake u smjeru preuzimanja odgovornosti za zločine počinjene u njeno ime. Zabrinjavaju nas i prošlogodišnje izjave osuđenog Darija Kordića. Kazao je: „Rekao sam, sve bih ponovio, ni sekunde ne bih zamijenio. Svaka sekunda je vrijedila.” No, zabrinjava nas i muk hrvatske političke javnosti na ovakve istupe. Izjavu je osudio Evropski parlament. Zastupnici HDZ-a u Evropskom parlamentu, glasali su protiv tog amandmana. Nisu se ogradili od izjava Darija Kordića. Odlikovanja mu još uvijek nisu oduzeta.

Već godinu dana iščekujemo odgovor Grada Zagreba da podrži našu inicijativu o imenovanju trga u znak sjećanja na ahmićke žrtve. Trg posvećen ahmićkim žrtvama bi svojim postojanjem doprinosio prevenciji zločina, osviještavanju javnosti i educiranju mladih generacija. Važan je i zbog žrtava, ali i zbog ljudi kao što je Dario Kordić, koji održavaju nacionalističke sukobe i utiru put mogućim novim  ratnim strahotama. Sve suprotno od našeg zahtjeva negira ratne zločine i onemogućuje politiku odgovornosti. Zato i ove godine tražimo od vlasti glavnog grada Hrvatske da  pozitivno odgovore na našu inicijativu. Da pokažu da su im istina, sjećanje i dobrosusjedski odnosi izuzetno važni.

Obavještavamo da ćemo u utorak, 16. travnja 2024. na Trgu bana Josipa Jelačića, u 12:00 sati organizirati prosvjedno stajanje u znak sjećanja na žrtve Ahmića. Istog dana, u 17:00 sati u zagrebačkoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića organizirati ćemo okruglistol „Jesmo li nakon 31 godinu spremni za suočavanje s mračnom stranom hrvatske uloge u ratu protiv Bosne i Hercegovine?“. Govorit će: Boris Pavelić, novinar; Ajka Tiro Srebreniković, književnica; Senna Šimek, aktivistica Inicijative mladih za ljudska prava Hrvatska. Razgovor će moderirati Jerko Bakotin, novinar.

Centar za žene žrtve rata – ROSA, Zagreb

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK), Sarajevo

Centar za građansku hrabrost, Zagreb

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Zagreb

Ženska mreža Hrvatske
—

Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK)

Удружење за друштвена истраживања и комуникације (УДИК)

Association for Social Research and Communication (UDIK)

PRESS SLUŽBA / ПРЕС СЛУЖБА / PRESS SERVICE

Tel: +387 (0) 61 603 820

Email: official.udik@gmail.comUDIK WEB

Hej Vučko naš, Srbendo velika!

Piše, Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Vučko naš sa vučićima, niste u prilici niti cipele da uglancate, ovom velikanu našem, vašem i našm državniku, drugu Titu.
Da mu se zahvalite na njegovom doprinosu u vašem nedorečenom obrazovnju, te slijedi i moja priča;
Izdali ste ga i skrenuli ste sa njegovog puta, zajednice i poštovanja, bratstva i jedinstva, afirmacije uspona i poštovanja njegove i naše države.
Besplatno si se školovao i obrazovao do mile volje, u onoj Titovoj Jugi, a prisjećem se da sam kao brucoš neke godine u amfiteatru moga Elektrotehničkog fakulteta, stotinjak metara od tvoga Pravnog fakulteta imao i prvi susret sa našim i svjetskim priznatim matematičarom Prof. Dr. Dragoslavom Mitrinovićem?
Pred 500 brucoša iz cijele Juge, obratio nam se sa biranim riječima, da bi nam poželio i dobrodošlicu na tako ozbiljnom studiju.
Međutim, u svojoj besjedi koju je nastavio, upozorava nas da ovdje vidi mnogo “pravnika “, a jedan od tih si možda i ti lično, aludirajući na ozbiljnost i ozbiljnost pristupa ovoga fakultata, jer dok nije kasno u neposrednoj blizini ( stotinjak metara u Bulevaru Revolucije ) nalazio se Pravni fakultet, koji si docnije i pohađao i završio.
Istina je da tada i nisam sasvim adekvatno razumio i shvatio profesorovo upozorenje, evo to sada razumijem i shvatam, kada te lično slušam i posmatram tvoje besjede i aktivnosti? Zahvalnost velikom Profesoru, a i partizanu, drugu Mitrinoviću koji je 1945 godine sa 16-tom Muslimanskom brigadom ušao u moje rodno Sarajevo i oslobodili ga , prolazeći pored moje kuće na Vratniku.
Kako to vele naši stari ; “ Vrijeme čini svoje “, istina je da su se vremena izmjenila, ali se ovakvi događji i još značajnije ljudi ne mogu zaboraviti.

Imaš društvo svoje i nije ti sa njima dosadno sa pričama u lažima, a žal je za Dobricom Ćosićem, da nije među živima, radi tematske inspiracije.

“Dobrica Ćosić, ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća
Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”
rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike. 
Napisao je to Ćosić davne 1961. godine u ‘Deobama
Završen citat sa interneta.

Dobro je da imaš i scenaristu u svome društvu, Emira kao „izroda svoga roda“,koji u onom našm slavnom gradu Višegradu, po „ Andriću „ Nobelovcu, kopira njegovu slavu i veličinu, ali primjenjuje svoju izvitoperenu ideologiju, iz nedavnoga vremena agresije i spaljivanja u kućama i živih , ali nevinih Bošnjaka iz Višegrada.
Možda imaš i namjeruboraveći iznad Sarajeva svojevremeno da ti Emir ispiše i scenarij za tvoje brojne „ Valterovce „ koji su preko 1450 dana držali u opsadi nedužne građane u opsadi.

Što se tiče ideologije tu ti je desna ruka tvoj Dodo, guslar i harmonikaš ispod šatorske pozornice.
Još ako ti taj ovčar, sinjogojac i guslar donosi i svoje podrumske poklone, šljivovicu i pršutu, veselju vam neće biti kraja, A Bogami vičan je često u tvome prisustvu i da „ zakukuriče „ ali dokle i kako, to ti kao njegov mentor bolje znaš.
Vučko, „ veliki Vladiko „ i još veći Srbendo na čelu ovoga nakaradnog „ srpskoga sveta „ budi siguran da ti istinski u tome neće pomoći ni Dodo, ni Vulin a ponjamnaje sva ta veliko srpka elita oko tebe.

Gospod Bog vaš je uz vas, jer ti je poslao svoga poslanika, patrijahra Porfirija, da vas sve blagosklovi, kao što su i njegove vladike od Kačavende do Grigorija, blagosiljali i vaše dokazane ubice genocidaše na svojim čestim pohodima, na nevine žrtve u Bošnjaka.
Pitam te „ veliki Srbine“ Vučko, uz suflera i bivšeg „ švercera i tapkaroša „ sa Beogradskih ulica, to nedonošće svojih uzora i mentora Radovana i Ratka, dokle će mo još slušati vaše ludačko „ kukurikanje“.

Imate li još stida i srama, da napadate i naše dokazane patriote, domoljubce i branioce naše lijepe i drage domovine Bosne i Hercegovine , od Željka Komšića do Denisa Bećirevića.
Legalni su to i legitimni prestavnici naše vrhovne vlasti, da znaš Srbendo Vučiću,te sa svojim kuplerajom i njegovim osobljem, kao i ovim tvojim suflerima od Dode do Vulina i Željke i brojnih drugih agresorkih i genocidnih elemenata, gradite i koristite vaše kupleraje u drug svrhe , kako vas je učio i vaš psihijatar Rašo i njegovi uzori od Slobe do Draže.
Dogovori se sa svojim guslarom i njegov kupleraj sa Željkom Cvijanović, Sanjom Vulić i inim njihovim „ darodaljkama „ premjestite na Dedinje, pa e zanimajte sa njima.
Znaj Srbendo i veliki Srbi uz tebe, Aleksandre Vučiću, da svi vi niste spremni, učeni i sposobni za čišćenje cipela ni našima Željku i Denisu, ali pod šatorima vašim možete i dalje činiti „ životinjske žurke „ uz gusle i harmoniku, dok vas taj luckasti i blesavi srpski normalni narod , ukoliko još postoje, može trpiti i slušati.

VUČIĆ NAJVEĆA PRIJETNJA MIRU U BiH I NA BALKANU!

Ne moraš biti niti puno pametan ni pismen da bi primjetio da je najveća prijetnja Bosni i Hercegovini, pa prema tome i miru u njoj, Aleksandar Vučić. S tim u vezi se slažem sa Denisom Bećirovićem koji je jučer izjavio isto. A ja to tvrdim odavno. No, Bećirovićeva se dalje čuje pa je time i snažnija. Reagirao je Vučić na nju rekavši za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH da je “lažov i falsifikator”.

Svaki diktator je opasan za svoj narod, svoju zemlju, komšije i šire

Upravo tako. Suvremena historija je u bezbroj slučajeva potvrdila ovu tezu ne samo na našim prostorima, nego svugdje u svijetu. Aleksandar Vučić je iskonski radikal, učenik Vojislava Šešelja i bez obzira što je promijenio odijelo, on je ostao ono što je uvijek bio: radikal. U svojoj zemlji je zaveo takvu diktaturu i strahovladu da je poklopio sve institucije Države, pita se za sve u njima i odlučuje bukvalno o svemu, čak i o vremenskoj prognozi u Srbiji. Ne pristaje da na poštenim i fer izborima izgubi nijednu mjesnu zajednici, kamo li Skupštinu Srbije. Zato iz ciklusa u ciklus krade izbore. Zarobio je sve medije sa nacionalnom frekvencijom što potvrđuje činjenica da se u 365 dana u godini na istima pojavi u prosjeku 340 puta. Proganja i vrijeđa medije i novinare koji nisu pod njegovom kontrolom pri čemu koristi uličarski vokabular valjda što u podsvijesti ne može prežaliti što je “neostvareni šef Zvezdinih huligana” (Milojko Pantić). Brutalno je stavio metu na čelo univerzitetskom profesoru i novinaru Dinku Gruhonjiću montirajući mu izjavu koju ovaj nije dao na način kako mu je spinovana. Vučiću-radikalu koji je onomad izjavio “100 muslimana za jednog Srbina” ne smeta Gruhonjićev rad na Fakultetu političkih nauka u Novom Sadu, nego mu smeta Dinko Gruhonjić valjda zato što mu se otac zvao Ahmet, naš Banjalučanin.

Dodik, Šešelj i Vulin govore ono što Vučić još uvijek ne smije

Da, Voja Šešelj, osuđeni ratni zločinac, politički otac Aleksandra Vučića, na Pinku i Happy-ju na svoj način stavlja mete na čelo nepodobnih novinara, nevladinih aktivista i političkih oponenata. Isti on nedavno reče da će “Rusija i Mađarska uskoro izići na Jadransko more…” To Vučić, s kojim je i zvanično u koaliciji za najavljene ponovljene beogradske izbore, nije demantirao, što znači da i on tako misli. Kao što misli, a valjda zbog Amerike i EU još uvijek ne smije izustiti, da kada Mile Dodik bezbroj puta pred njim, a jučer ponovo, kaže da će se “Republika srpska otcijepiti…” I kao što misli isto što i Vulin (kao smijenjeni šef BIA-e) kada ovaj kaže da je “Nacrt Rezolucije UN o Srebrenici uperen protiv srpskog naroda, Srbije i Srpske…”, iako se ni jednim slovom u istom nacrtu ne spominje ni srpski narod ni Srbija…” Međutim, tamo je problem što taj režim, kao i onaj u Banja Luci, počiva na negiranju genocida i veličanju osuđenih ratnih zločinaca. Znači, taj režim bi genocid ponovio!

Zapad ga jednako toleriše kao onomad Miloševića

Pamtimo te rane 90-te i odnos Zapada prema Miloševiću koji je za njih bio “faktor mira na Balkanu”. Nastavak priče znamo. Isto je i sa Vučićem. Tačno je da su danas u odnosu na tadašnje vrijeme geopolitičke okolnosti puno drugačije, ali to nije razlog da se Vučića pusti da radi ovo što radi, prije svega Bosni i Hercegovini.

Ako Dodik proglasi otcjepljenje dva su moguća scenarija: rat ili ciparski model?

Dodik ne bi bio ovo što jeste da nije Vučića iza leđa. On mu je najjača šahovska figura u BiH za destabilizaciju nase države. Centralne vlasti u Sarajevu, prije svih Ustavni sud, Sud BiH, SIPA i OHR ne djeluju u Rs-u. Taj dio BiH kontrolira Beograd preko Dodika. I sada je na redu usvajanje Izbornog zakona entiteta RS, što bi bio još jedan državni atribut kojeg Banja Luka uzima Sarajevu i trasira sama sebi put ka mogućem otcjepljenju. A ako ga proglasi, kao što najavljuje, ja vidim dva moguća scenarija kao odgovor: 1) da oni koji ne bi pristali na to (bh. patriote) puškom pokušaju osloboditi taj dio svoje zemlje ili 2) da se uspostave neke međunarodne snage na entitetsku liniju pa onda imamo istu situaciju kao na Cipru koja tamo traje pola stoljeća i ne zna se hoće li se i kada ta mala otočka zemlja u Sredozemlju reujediniti. U svakom slučaju, crni oblaci su se nadvili nad Bosnom i Hercegovinom a ne primjećujem da se neko u tom Sarajevu (osim časnih izuzetaka) sekira zbog toga. Naprotiv, tamo neki šibicar koji ima sumnjivu diplomu DIF-a glumi lidera u Bošnjaka i saziva političke lidere Regiona i BiH na nekakav svebošnjački sabor. Odazvali su mu se neki marginalci iz komšiluka, plus izvjesni Sevlid Hurtić i plus notorni Ramo Isak sa dijelom porodice. Umjesto da se radi na nekom probosanskom projektu, taj fiskulturnik koji je dao Čoviću i Dodiku sve što se moglo dati da bi on za uzvrat bio neki ministar, nabacuje loptu Vučiću i pravi mu alibi za svesrpski vaskršnji sabor početkom maja. Vidjet ćemo šta će iz svega ovoga biti i ko preživi, pričat će.

Bedrudin GUŠIĆ

Na relaciji Beograd i Moskva ka Parizu

Piše,;mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Nekada sam provodio dosta vremena na relacijama od Beograda do Moskve i do Pariza ?
Bilo je to divno i nezaboravno vrijeme, u odnosu na današnja vremena, ostaje mi samo u divnom prisjećanju, za razliku od današnjoga žala?
Upravo na današnji veliki praznik naših komšija vrlih Bošnjaka veliki Bajram, slušajući dnevnik RTRS i intervju sa njihovim izrodom i diktatorom, guslarom iz Laktaša Miloradom Dodikom, upravo iz Pariza ?
Njegove kontinuirane bljuvotine i tirade o secesiji, sve nas zamaraju i čine nam izuzetni negativan psihološki pritisak na sva naša pozitivna mišljenje o našem napretku za Evropu ?
Njegova stalna pojava na TV njegovim medijima u vremenu od 2/3 raspoloživog vremena svake emisije, ostavila je traga u djelovanju na moju psihu, kao inicijalna kapisla za ovu moju priču, koju počinjem iz Beograda ?
Zašto baš iz Beograda ?
Beograd je divan grad i glavni grad mojih dragih komšijs Srbijanaca i Republike Srbije ?
Lijepe i nezaboravne dane i godine provodim u Beogradu na studijama Elektrotehnike i kao građanin ove mi jedine moje Bosne i Hercegovine, kao njen parlamntarac u skupštini SFRJ u mandatnom peirodu 1986/90 god. U Vijeću Republika i Pokrajina ?
Godine 1962 završavam studije i kao vrstan inžinjer krećem Titovim putem, na izgradnju velikih privrednih giganata u bivšoj Jugi ?
Tako izgrađujemo Smederevski metalurški , zatim Rudnik i termoelektranu Gacko od 300 MW sa stručnjacima iz velikog Sovjetskog Saveza, zatim gradimo Aluminij u Mostaru sa Francuzima, te RTB Bor sa novom zlatarom i elektrolizom bakra sa Njamčkom tehnologijom ?
Istovremeno obavljam i specijalizacije u SSSR -u, Francuskoj i Njemačkoj, uz izvrsno znanje kao poliglota tih jezika ?
Sve ovo ispisujem kao živi svjedok nadolazećih agresija na našu Bosnu i Hercegovinu, poslije raspada gromade naše Jugoslvije i odlskom druga Tita ?
Na scenu stupaju naši agresori sa istoka Srbija, sa zapada naši susjedi Hrvatska, sa svojim režimima i ustaško-četničkom ideologijom ?

Njihova ubojita i ubitačna dejstva do genocidnih razmjera već nam dobro znana sa brojnim akterima, tako i nema potrebe za ponavljanjem neka o istom naša istorijua raspolaže sva saznanja.

Na našim prostorima na scenu stupaju novi ideolozi i mentori, sa scenarijem iz Karađorđeva od Slobodana i Franje, sve do naših današnjih mentora, „ blizanaca rušilaca“ sa ustaško- četničkom ideologijom na Ravno gorskom – Blajburškom putu, guslar Milorad i orguljaš Dragan ?
Upravo se u ovome sadržaju želim pozabaviti sa našim guslarom ispod šatora u RS-u i Srbiji, sa podrumašem, svinjogojcem, diktatorom i despotom veliko srpske „ idile „Miloradom Dodikom ?
Evo ga u svojim svinjskim opancima na ulicama Pariza, nedostaju mu Sarajevski Theranski ćilimi, ali su njegovi mediji uz njega?
Ovih dana uspješno mu je radila i „ kovnica njegovih odlikovanja „ sa kojim je već uspio okačiti i Putinu oko vrata, a svog Vučka prati do Pariza, pa možda da i njemu i predsjedniku Macronu okači nešto slično ?
Potrčao je i sa svojim mentorom i ideologom Vučkom do Pariza radi nastvaka svoje dosadne tirade o secesiji.

Naši veliko srpsko- hrvatski nacionalisti, gospodari zla ‘?
Bili su i „ crveni „dok nisu pocjepali svoje knjižice SKJ i kada su skrenulib sa Titovog puta ? naši rasturači „ blizanci „guslsr i orguljsš, sa Ravnogordko- Blajburškoga puta, ustaško- četnilke ideologije?

Bili su i crveni kao i kravate dok nisu pocijepali svoje knjižice SKJ i kada su skrenuli sa Titovog puta naši rasturači – blizanci “guslar” i “orguljaš” sa Ravniogorsko-Blajburškog puta ustaško-četničke ideologije.

Postali su i „poglavice „dva najveća nacionalistrička plemena; HDZ-a I SNSD-a i diktatori svojih genocidnih tvorevina RS-a i Herceg Bosne ?
Šta reći i o njegovom mentoru iz Beograda Aleksandru Vučiću, sarkastičnom, licemjernom i nadobudnom predsjedniku Srbije, iz udruženja Ane Brnadić (lezbejki i pedera )po izgledu, retorvci i ponašanju ?
Kako je prema našoj matematičkoj definiciji „ prijatelj našeg neprijatelja i naš neprijatelj „ to je i naš Vučko kao veliki prijatelj Milorada Dodika i naš neprijatelj, bez dodatnih komnetara, jer nam sve činjenice ukazuju na to?
Najradije bih ga lično prekrstio u „ velikog vladiku „ kakav i priliči za veliki „ srpski svet“, zajedno sa Dodikom i Vulinom, pa neka igraju taj njihov igrokaz do mile volje?

Novo imenovani „veliki vladika“ biće uskoro na velikom velikosrpakom Saboru odlikovan kovanicom od Milorada Dodika i njegovih podrumaša, guslara i harmonikaša.

Bez blagoslova vjerskog veliko srpdkog poglavara i njegovih vjerododstojnika, ova elita “ domoljubaca “ nije išla u ratne pohode iznad Sarajeva ?

Za kraj jedna iskrena poslanica, mojim dragim i vrlim komšijama Bošnjacima, u ovim prazničnim danima velikoga praznika Bajrama , na znanje , Da vaš veliki iskreni prijatelj, vremeešni visoki intelektualac, izuzetni graditelj sopstvene domovine, njen čuvar i zaljubljenik, professor generacija stručnjaka i poliglota, rođeni Sarajlija sa Vratnika, odrastao i odgajan sa vama vrlim i dragim komšijama, obrazovan u Titovom duhu uz pomoć i njegovog sistema obrazovanja, hvala mu i za nezaboravam, preporučujem vam od srca i zdušno; Kanite se previse vašg “ merhametluka “ kao najbrojnijeg naroda u našoj domovini i naroda koji je najviše branio i odbranio što se moglo, uz svwe nedaće i odbrsniti od zlikovaca i genocidaša, jer znajte i vjerujte da se svaka povampirena zvijer može ukrotiti samo adekvtnim zakonima, koje mi , nažalost nemamo?
Uzimajte stvari u svoje ruke, neka vam to i bude prvi zaključak vašeg najavljenog SABORA. Iskreno vam velim, da sam mladalački odgajna sa vama u duhu zajedništva i ljubavi, ali mi se sve sasvim jasno i opravdano zamaglilo i poremetilo 09.maja 1993 godine u gradu prebivališta Mostaru, kada su vaši partner ii susjedi Hrvati tzv. “ Evropskoga formata “ započeli da vas odvode u logore iz vaših stanova, da vas otpremaju u dijasporu i da vam oduzimaju i materijalna dobra?
Niste znali i niste vjerovali svojim vrsnim, umnim iskrenim veličinama akademicima, kao rah. MUHAMED Filipović i ini, koji su sugerisali da bi bio dobar opstanak bar “ male Jugoslavije “ sa Srbima, samo da se izbjegne krvoproliće i rat?
Znate isto tako, ako bi poslušali gospodina KLJUJIĆA Stjepana, koji ispričao da su se Hrvati prvobitno odlučili da ne idu na referendum, pa su pod uticajem crkve ipak izašli na isti. ?
Znate, da vam je tadašnji HDZ, najveća njihova nacionalistrička stranka vezala međusobne zastave na našm Koševu i svakako su vas konačno i izdali?
Kao veliki stručnjak svoga poziva, uz izgradnju šest industrijskih giganata u Jugi, gledajući kroz prozore aluminijske iz firme Aluminija u Mostaru, sve sam vidio i sve mi je bilo jasno.
Gledao sam i kako vaš rah. “babo “ prima odlikovanje od Franje Tuđmana, radi strateškoga intresa Hvatske za Aluminij u Mostaru, da bi docnije i konačno sve Srbe isti ti vaši susjedi protjerali iz firme za sva vremena, je rim niti ulaz u firmus a psima zajedno nije bio dodtupan. Zaista, šta sve još reći o istome, Veritas amare est / ISTINA JAE BOLNA, ALI KAKO I ZA KOGA ?

Aluminij je strateški interes Hrvatske, dogovor dva predsjednika ?
Znam da još uvijek nismo pravna država u duhu svih civilizovanih i demokrtaskih normi Evrope, valjda ć emo i biti ko to dočeka i doživi, ali mi je lično nerazumno i neshvatljivo sljedeće; Evo se vodi nekakav politički process protiv ove zvijeri Milorada Dodika, uz veliku i očitu farsu, jer je neshvtljivo da ga sudija oslobađa zacrtanog termine za ročište, a on normalno putuje do Orbana ili Putina i gdje sve ne u p.m.
Ne zaboravite da je taj isti sudija vaš kadar, kao što su bili i brojni “ grobari “ u Aluminiju iz vaših redova?

Za kraj svi mi nezaboravimo idealne poruke i naše uništene ideale druga Tita, od čuvanja bratstva i jeidnstva do naša Juge, već odavno Evropske i svjetske sjajne destinacije ?

ISLAMOPHOBIC THRILLER

ISLAMOPHOBIC THRILLER Does the Austrian Government consider Islam fascism? Can you believe that in democratic Austria there are mechanisms of a parallel, deep state in operation, where even state organs are involved in violating Austrian laws regarding the Islamophobia and racism? Let’s not forget, Islam is recognized and protected by state laws in Austria! Nevertheless… Is Islamophobic extremism, which labels Islam as fascism, spreading like an infection through the administrative underworld of Austria? Are there alienated centers of power within intelligence services targeting individuals who dare to speak out against law violations through cybercrime? And crucially – is the Bosniak Islamic Community in Austria involved in this Islamophobic conspiracy against Muslims in Austria, agreeing to tolerate attacks on Islam due to its conformism? We would not have learned about all this if we had not come into possession of correspondence in which one brave Bosniak intellectual, Esad Širbegović, attempted to alert Austrian authorities and the Islamic community to the unacceptable behavior of an Islamophobe. But before we delve into this Islamophobic thriller, we need to remember an event that could have warned us that something was rotten in the state of Austria. Do you remember last summer when we reported on the appearance of genocide denial at the University of Vienna? Mothers of Srebrenica sent an open letter to the University of Vienna, demanding a public apology for genocide denial by Professor Manošek. Then, despite the fact that the University of Vienna acknowledged that their long-time professor Manošek denies the Srebrenica genocide – there was no apology. And this action for justice and truth was led by Esad Širbegović, together with Prof. Emir Ramić and the Institute for Genocide Canada. A petition of the Mothers of Srebrenica was launched, signed and supported by many, but not by the Islamic Community of Bosniaks in Austria. You heard it right: the Islamic Community, through its main imam Senad Kusur, refused to endorse the petition against genocide denial – apparently not to upset someone in Austria. This event is a kind of prelude to an incredible thriller, in which the Islamic Community of Austria sided with conformism instead of protecting the interests of Islam and Muslims. What’s going on? Esad Širbegović noticed at his workplace, at the Federal Data Processing Center in Austria, that the IT expert responsible for the criminal record and weapons registry of the Republic of Austria, Michael Hauser, had Islamophobic outbursts, both towards Muslims, in direct communication and on social media. As a legalist, a man of order and law, Širbegović reported the law violation by a high-ranking state official, not expecting the system to turn against him and against the law. Širbegović demanded a reaction from the state regarding Hauser’s statement “that in all countries where Islam is dominant/state, fascist conditions prevail, human rights are violated, women’s rights are not present.” He supported it with evidence. Since there was no reaction from the government addresses he contacted, including the Federal Data Processing Center where Hauser was employed, Širbegović addressed the state office for Islam on December 30, 2023, i.e., the umbrella Islamic Community of Austria. In the letter, he said: “It is a fact that the Office of the Federal Chancellor and other government institutions, including the Federal Data Processing Center, not only do not recognize Islam as a recognized religion, but literally consider it an enemy ideology, just like fascism. That is literally stated in the opinion of the Federal Chancellor’s Office. According to Austrian law, this is a criminal offense. I have written to various government institutions that this is against the law, but I have not received a response. It seems that the laws do not apply to Muslims in this case.” In a reply dated January 8, they write: “To conduct a complete investigation and assessment of the situation, please provide me with the opinion of the Federal Chancellor’s Office (including precise data on the source).” On the same day, Širbegović forwarded an email from the Equality Commission with the attached opinion on established discrimination, but it is significant that the Commission prohibits the publication of that opinion. He also provided additional documentation showing that the Federal Data Processing Center was aware of the violation of Austrian laws regarding Islam long before the Equality Commission. He sends information that attacks against him have been reported to Amnesty International through spyware, as a form of retaliation from the deep state for his insistence on respecting the law. Since there was no response from the Islamic Community of Austria, ten days later, Širbegović asks – when can he expect a response? Five days later, a shocking response comes from the Islamic Community of Austria, stating that they “regret that y

---

ISLAMOFOBIJSKI TRILER

Da i Vlada Austrije smatra islam fašizmom?

Možete li vjerovati da u demokratskoj Austriji djeluju mehanizmi paralelne, duboke države, gdje su sami državni organi uključeni u kršenje austrijskih zakona u pogledu tolerisanja islamofobije i rasizma? Ne zaboravimo, islam je u Austriji priznat i zaštićen državnim zakonima! Ipak… Da li se islamofobijski ekstremizam, koji islam proglašava fašizmom, upravo poput zaraze širi administrativnim podzemljem Austrije? Da li postoje otuđeni centri moći u obavještajnim službama koji kroz cyber kriminal targetiraju pojedince koji se usude upozoriti na kršenje zakona? I ono ključno – da li u ovoj islamofobijskoj zavjeri protiv muslimana u Austriji sudjeluje i Islamska zajednica Bošnjaka u Austriji, koja zbog svoga konformizma pristaje da tolerira napade na islam?

Za sve ovo ne bismo saznalli da nismo došli u posjed korespondencije kojom je jedan odvažni bošnjači intelektualac, Esad Širbegović, pokušao upozoriti austrijske organe i Islamsku zajednicu na nedopustive ispade jednog islamofoba.

No, prije nego što uđemo u ovaj islamofobijski triler, trebamo se prisjetiti jednog događaja koji nas je mogao upozoriti da je nešto truhlo u državi Austriji. Sjećate li se prošlog ljeta kada smo izvještavali o pojavi negiranja genocida na Univerzitzetu u Beču?

Srebreničke Majke su uputile otvoreno pismo Univerzitetu u Beču, tražeći javno izvinjenje zbog negiranja genocida od strane profesora Manošeka. Tada, unatoč činjenici da je Univerzitet u Beču priznao da njihov dugogodišnji profesor Manošek negira genocid u Srebrenici – nije bilo izvinjenja. I tu akciju za pravdu i istinu predvodio je Esad Širbegović, zajedno sa prof. Emirom Ramićem i Institutom za genocid Kanada. Pokrenuta je peticija Srebreničkih majki, koju su potpisali i podržali mnogi, ali ne i Islamska zajednica Bošnjaka Austrije.

Dobro ste čuli: Islamska zajednica je, putem svog glavnog imama Senada Kusura, odbila da afirmira peticiju protiv negiranja genocida – očito da se nekome u Austriji ne bi zamjerila.

Ovaj događaj je svojevrstan nagovještaj jednog nevjerovatnog trilera, u kome se Islamska zajednica Austrije stavila na stranu konfromizma, namjesto da štiti interese islama i muslimana. O čemu se radi?

Esad Širbegović je uočio na svome radnom mjestu, pri Saveznom centru za obradu podataka u Austriji, da IT eskpert odgovoran za kazneni registar i registar oružja republike Austrije Mihael Hauser ima islamofobijske ispade, kao prema muslimanima, u direktnoj komunikaciji, tako i na društvenim mrežama. Kao legalista, čovjek od reda i zakona, Širbegović je prijavio kršenje zakona od strane visokopozicioniranog državnog službenika, ne računajući da će se sistem okrenuti i protiv njega i protiv zakona. Širbegović je tražio reakciju države u pogledu Hauserovog stava “da u svim zemljama gdje je islam dominatan/državni, vladaju fašistički uslovi, krše se ljudska prava, ženska prava nisu prisutna”. Sve je potkrijepio dokazima.

Budući da nije bilo reakcije od strane vladinih adresa na koje se obraćao, uključujući i Savezni centar za obradu podataka gdje je Hauser uposlen, Širbegović se 30. decembra 2023. obraća državnoj kancelariji za islam, dakle krovnoj Islamskoj zajednici Austrije.U pismu kaže: “Radi se o činjenici da Ured Saveznog Kancelara i druge institucije vlade, uključujući i Savezni centar za obradu podataka, ne samo da ne priznaju islam kao priznatu religiju, već ga doslovno smatraju neprijateljskom ideologijom, jednako kao i fašizam. To doslovno stoji u mišljenju Savezne kancelarije. Prema austrijskom zakonu, to je krivično djelo. Napisao sam različitim institucijama vlade da je to protiv zakona, ali nisam dobio odgovor. Izgleda da zakoni u ovom slučaju ne važe za muslimane.”

U odgovoru od 8. januara, pišu: “Kako bismo obavili potpuno istraživanje i procjenu situacije,

molim Vas da mi dostavite mišljenje Savezne kancelarije (uključujući precizne podatke o izvoru).”

Širbegović istog dana na istu adresu prosjeđuje e-mail od Komisije za jednakost s priloženim mišljenjem o utvrđenoj diskriminaciji, ali je znakovito što Komisija zabranjuje objavljivanje tog mišljenja.

Dostavio je i dodatnu dokumentaciju iz koje se vidi da je Savezni centar za obradu podataka bio svjestan ignoriranja austrijskih zakona u vezi s islamom, i to dugo prije Komisije za jednakost. Šalje i informaciju da su Amnesty Internationalu prijavljeni napadi na njega putem špijunskih softvera, kao vid odmazde duboke države zbog njegovog insistiranja na poštivanju zakona. Kako nije bilo reakcije iz Islamske zajednice Austrije, Širbegović deset dana poslije pita – kada može očekivati odgovor?

Pet dana poslije, dolazi šokantan odgovor od Islamske zajednice Austrije, u kome kažu da oni “žale što ste se u svom profesionalnom životu suočili s takvim okolnostima”, ali da “ne mogu podržati tvrdnju da Savezna kancelarija smatra islam fašizmom”. Potom upadaju u još jednu kontradicikciju sljedećom rečenicom: “S druge strane, čini se da je ponašanje vašeg protivnika na društvenim mrežama vrlo upitno”. Dakle, državna kancelarija Islamske zajednice za Austriju istovremeno priznaje da Širbegović trpi određene, islamofobne oblike diskriminacije, te tvrde da je ponašanje Mihalea Hausera vrlo upitno, ali odbijaju priznati razlog zbog kojeg je sve tako. Pa ako jeste, kako jeste?!

U pismu od 24. januara Širbegović ih njihovim citatima dovodi u mat-poziciju, jer se ispostavlja da Islamska zajednica Austrije staje na stranu islamofoba a protiv obaveze da štiti islam i zakonom zagarantirana prava muslimana – ali na to pismo više nema odgovora. Nema odgovora ni na Širbegovićevo sljedeće pitanje Islamskoj zajednici Austrije: “Da li Vaš odgovor znači da IGGÖ, kao i Savezna kancelarija, također smatra da u svim zemljama gdje je islam državni, vladaju fašistički uslovi, krše se ljudska prava, ženska prava nisu prisutna?”

Islamofobija pod zaštitom duboke države u Austriji zasad nije uzela maha u nevladinom sektoru i monitoringu ljudskih prva, pa je tako uporni i dosljedni Esad Širbegović pribavio i mišljenje asocijacije za ljudska prava ZARA Verein, koja je priredila sve screenshotove koji kompromitiraju Mihaela Hausera. Time niko ne može negirati da su državni dužnosnici iz vladinih organa vidjeli kršenje zakona, ali da nisu ništa poduzeli.

Sigurno je da nisu ništa poduzeli u skladu sa zakonom, a da li su djelovali izvan zakona, ostaje da se sunnja? Ili ulazimo u prostor najmračnijeg totalitarizma, gdje su upravo iz Saveznog centra za obradu podataka razumjeli da je ovdje Esad Širbegović najtanja karika, čije bi slamanje oslobodilo sve druge koji su upetljani u kršenje zakona? Šta se događa, saznajemo iz pisma Instituta za genocid Kanada, direktoru Saveznog centra za obradu podataka.

Profesor Emir Ramić, osnivač Instituta, podsjeća direktora Sveznog centra za obradu podataka da je Esad Širbegović bio tu zaposlen dvanaest godina gdje je radio na razvoju aplikacija za sprečavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Prof. Ramić je u nastavku detaljno opisao slijed događaja, od činjenice da austrijski zakon strogo kažnjava podsticanje mržnje i ocrnjavanje religijskih učenja, pa do konkrentih dokaza da je zaposenik Centra, Mihael Hauser i verbalno i na internetu ispoljavao islamofobiju, a što je dokumentovala ZARA Verein.

Ramić obavještava direktora Sveznog centra za obradu podataka da je Esad Širbegović nakon niza nastojanja da u okviru legalističkih procedura prijavi kršenje zakona, postao žrtva monstruozne kampanje kibernetičkog blaćenja, poznata kao “Vienna Calling”.

Ovaj oblik sajber terorizma uključuje snimke ekrana slučajnih tekstualnih poruka žrtve, koja se nastoji kompromitirati u privatnom životu i na druge načine. Radi se zapravo o montaži lažnih sadržaja, a čemu je bio izložen i sam Širbegović, nakon što je pokrenuo kampanju za zaštitu islama od vrijeđanja, zapravo, za zašttu austrijskih zakona.

U ovoj prici postoje dvije zabrinjavajuće pojave i jedna koja ulijeva nadu.

Prva pojava je sumnja da denacifikacija Austrije iza Drugog svjetskog rata nije dala rezultate, čim ne postoji spremnost sistema da se odlučno reagira, humanističkim refleksom, ne samo u pogledu zaštite ljudskih prava, već i u pogledu zaštite zakona koji ta prava garantiraju. Da li će Austrija logikom duboke države skliznuti u desničarenje i islamofobijski fašizam, ima da se vidi. Pogotovo zato sto se situacija u Austriji pogorsala. Predsjednik Austrije nedavno dao najveću nagradu republike Austrije islamofobnom negatoru genocida u Srebrenici Handkeu, riječima da on treba biti uzor Austrijancima.

Kao što Republika Austrija slavi islamofobnog negatora genocida Handkea i prestavlja ga kao uzor, tako isto slavi Hausera i prestavlja ga kao uzor Austrijancima. Iako dobro znaju da krsi austrijski zakon.

Druga zabrinjavajuća pojava je nedopustivi konformizam Islamske zajednice, koja je već na dva primjera pokazala da joj je draža kolaboracija sa islamofobima, nego zaštita islama u okvirima austrijske legislative. Ako je Islamska zajednica – u ime materijalnih interesa – saveznik islamofobije, onda je njena svrha upitna.

A šta je ta svijetla tačka? To je spoznaja da postoje ljudi – poput Esada Širbegovića – koji su spremni brzo reagirati, upozoriti, apelirati i ponijeti teret borbe protiv svakog zla i diskriminacije, uprkos zavjeri i opasnostima. Zbog Esada Širbegovića ova teška i zabrinjavajuća priča ima sretan kraj – jer nosi nadu da će Dobro pobijediti Zlo.

Zato Vas pozivamo da potpisete peticiju Srebreničkih Majki i podijelite je dalje:

https://www.change.org/supportmothers

Defter hefte 505, 07.04.2024.

LIJEPO JE BILO ŽIVJETI U TITOVO ZLATNO VRIJEME

Veritas amare est /istina je bolna! Ali kako i za koga ?

Danas, kao vremešni građanin od 86 ljeta, prisjećajući se „ zlatnog vremena druga Tita, u kojem smo živjeli.
Istinsko moje prisjećanje, samo od tri životne epizode biće sasvim dovoljne da osvijetlim ov emoj tvrdnje za prijtelje i čitaoce, što mi čini veliko zadovoljstvo ?
Prva je na redu iz moga ličnog odgoja i obrazovanja, kao rođeni Sarajlija, u rtanom vihoru drugog svjetskog rata ostao sam bez oba roditelja, kojima se dana niti njihov grob zna gdje počivaju, ali je zato moja draga i voljena tetka ( sestra od oca ) sa tetkom preuzela svu brigu o našem odgoju, mene , braće sestre i dva njihova sina.
Radila je kao vešarica u hotelu „ Baeograd“ u Saarajevu I uspijeval je svugdje stići i odraditi, što joj je majčina aljubav nalagala ?
Za naše obrazovnje u Titovom vremenu, niej bilo problema, kao vrijedna, radna i dobro odgojena djeca isticali smo se, a sistem državnika druga Tita pružao je sve mogućnosti obrazovanja’?
Tako smo i ostvarivali visoko obrazovanje, a moja lična malenkost kao izvrsnog gimnazijalca realn egimnazije, dobrog matematičara, ostvarena mi j ei želja da studiram i završim Elektrotehnički fakultet Univreziteta u Beogradu ?
Po završetku studija i odslužnja vojnog roka u Zadru, zaposlio sam se u željezari „ Ilijaš“ kao njihov stipendista , na elektro indukcionim pećima tzv .TH-Tisland-holen peći/ citiram sa interneta informacije / Željezara „Ilijaš“ d.d Ilijaš je utemeljena Odlukom Vlade Republike Bosne i Hercegovine i to dana 09.05.1952. godine kada je i formirano Preduzeće „LIVNICA“ Ilijaš.
Prvi proizvodni kapacitet, Livnica vodovodnih cijevi, je pokrenut u novembru 1954. godine.
Proširenjem proizvodnih kapaciteta, posebno u domenu proizvodnje gvožđa, preduzeće je preimenovano u naziv Željezara „Ilijaš“ koje je zadržano i do današnjeg dana.
U daljem nastavku proizvodnje i strategiji razvoja koja je prošla nekoliko etapa, Željezara „Ilijaš“ se profilira i razvija u domenu livarstva, tako daje sa instalisanih 15.00 tona godišnje, raznih odljevaka i proizvodnjom sivog sirovog gvožđa od 100.000 tona godišnje, prerasla u najveći livarski kompleks na Balkanu.
Značajni zahvati na planu rekonstrukcije i modernizacije tehnoloških kapaciteta su praktično riješena uz značajna investiciona ulaganja koja su započeta 1975 godine. U okviru tog investicionog poduhvata koji je trajao sve do 80-tih godina, izvršena je potpuna supstitucija postojećih kapaciteta topljenja u kupolnim pećima sa elektroindukcionim i elektrolučnim pećima. Intalisano je 5 elektroindukcionih peći pojedinačne snage 1,1 MW i dvije elektrolučne peći od po 10 t snage, 2,8 MVA za topljenje čeličnog liva./ završen citat ?
Od početk a ovog radnog procesa bavio sam se isključivo kompleksnom automatizacijomi mjernim sistemime za uprvaljanje tehnološkim procesima ?
Tako sam kao elektroinžinjer u daljme procesu rsds bio orijentisan isključivo na proizvodne procesne thenologije, te sma u svome random vijeku, što j impresivno i za svaku pohvalu, izgradio i šest kolosalnih industrijskih fabrika, za peoizvodnju željeza i čelika, od “Ilijaša” do Smederevskog metalurškog kombinata sa visokom peći i čeličanom, zatim proizvodnjom bakra zlata srebra selena id r. metal u RTB Brr u Boru, južna Srbija, zatim aluminijski kompleks sa glinicom , elektrolizom livnicom i tvornicom anoda u Mostaru( Hercegovina ) do konačno Rudnik ai termoelektre Gacku, kao tehnički dirktor od osam godina i blokom od 300 MW, godišnjom proizvodnjom od 1650 GWh električne energije ?
Dakle, sve su to bili tehnološki procesi koje sam kao vrsan automatičar morao izvrsno upoznsti, zahvaljujući i spscijalizacijama u velikom Sovjetskom Savezu, Francuskoj, Njemačkoj idr. destinscijama ?
Paralelno sam se i tehnički obrazovao, sa magistarskim studijom i temom “ Izgradnja druge faze TE Gako od 600MW Obrazovao sam , kao professor i generacije elektrotehničkih keadrove na tehničkim školama grada Mostra, te keo poliglota i vrsni inžinjer sa praksom i radnim iskustvom prenosio sam mojim tehničarima , veoma uspješno ?
Drugi intaresntan detalj za vjčno pamćnje i moj eživotno zadovoljstvo j svakkoa “Titovo zlatno doba kako sam ga i lično nazvao su 968 godine, kada j edrug Tito sa svojim najvćiem saradnicima posjetio RTB BOR i pustio u rad novu fabriku za proizvodnju zlata ?
Ciitram medije “ Novosti “ko pišu “Novosti”, zvaničan razlog što se kampanje dobijanja zlata u RTB nisu redovno obavljale bio taj da bi se prikaupile dovoljne količine “anodnog mulja”. To je sirovina koja se dobija u toku postupka izdvajanja bakra, i koja se u pogonu “Zlatare” kasnije prerađuje u zlato, srebro, selen, platinu i paladijum.
Bila je to savremena tehnološka proizvodnj Borskog zlata, od cca 6 tona godišnje.Naime u proizvodnji i topljenju rude u topionisi bakra, u vidu sirovih anoda iste su odlazile u elektrolizu čistog elektrolitičkog bakra u kadama sa sumpornom kiselinom i strujom, dobivao se čisti bakar elektrolitski, a na dno ovih kada se taložio mulj koji je u sebi imao zlato i ostale elemente., a može ae zamisliti da j eu stsroj jugi isti bakar izvozio se u Fra, kolike su bile ekonomske štete za našu bivšu državu ?

ZLATNE POLUGE IZ TITOVOG VREMENA!
Ovim činom puštanja u rad tvornice , čiji sam sef za odlaganjE zletnih polugaLlično sam otvorio prije Titovog dolaska sa delegacijom, kao vodeći inžinjer, upriličene je ne kraju zakuska sa svečenim ručkom, gdje sam imao i čast da lično prisustvujem.Dokumnetaciju sa fotosima ovoga događaja sam vjerno čuvao sve do sgresije na Mostar i upadom ustaša u moj dom u DUMU , te je ista uništena’?
Dakle bio sam ponosni Titov i omladinac sa radnih akcija u studentskoj brigade “ Nikola Tesla “na autoputu od Triglava do Đevđeliji autoputu , nosio sam Titovu “ crvenu knjižicu “ SKJ od osmog gimnszije sa Vratnika, do današnjih dana ? Svakako da sam ponosan i prkosna na te događaje,kao na lik i djela voljenog Tita ?
Danas kada se okrenemo oko sebe pred ogledalomi zapitamo se šta smo to sve loše uradili poslije odlaska voljenog državnika. Ostaje nam jad i bijeda sramota ljudskoga roda, a njegova zlatna idealna poruka, čiju je vrijednost i znsčsj on ponsjbolje shvastio i rszumio u borbi protiv fašizma urušena do temelje ,Čuvajmo bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga”, nažalost nismo ga sačuvali, a kamo li sva ova garndiozna djela naše ekonomije bitisanja i dostojnog suživota u zajedništvu i njegovih ideala ‘Nacionalizam gori od fašizma totalno nas je dotukao, jer smo Tita izgubili, a kadrovi su nam otišli u kiminal, lopovluke i korupciju neviđenih rzmjera.
Dugo će mo se načekti da sve trojke zamjenimo ljudims njegovogas kova i vizije pstriote jedine nam , domovine, bar Bosne i Hercegovine.

Bosno i Hercegovino, jedina moja domovino

Sin sam tvoj, zaljubljenik i čuvar tvoj, tvoj graditelj i dostojni građanin tvoj.

Bosno moja lijepa i mila,piše Bosanac i mostarski Sarajlija.

Brdovita i šumovita,
Sa rijekama tvojim,
Vrbasom, Bosnom, i Drinom
Po mirisu jorgovana,
još si nam draža ,
ljepša ovih dana,
uz slavlje Uskarsa , Vaskrsa i Ramazana ?
A i Hercegovino sunčana i topla,
Tvoji ksmeni stećci,
Smaragdna Neretva,
Za ljubav zajedničku i veselje,
nije nam nikakva prepreka?
Bosno i Hercegovino,
Rodna si nam grudo, majka si nam ,
Zajedničkog roda i poroda,
u jedinoj domovini svojoj,
ponosni i prkosni,
ovih dana otvaramo i pendžere svoje,
u Evropu i za NATO ?
Nek dušmani naši,
Sa istoka i zapada,
kao i ovi u domovini ovoj,
nek pakuju kofere svoje,
za dunjaluk gdje je bolje ?
Mi smo svoji na svome.

Te kako to otpjeva naš pjesnik;
Aleksa Šantić, ostajte ovdje.

Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat KO što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hleba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.

OD svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zamlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu I polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.

Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.

Kô pusta grana kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.

Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!

Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvjetna polja kud se tuđin kreće.

Ovdje vam svako bratski ruku steže —
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.

Ostajte ovdje! … Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, —
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…

Poštovani sugrađani moji;
Za sve ove naše praznične dane, koje zajednički proslavljamo u našoj ljepoti i Božijoj / Allahovoj dobroti i za ; Uskrse, Vaskrse, Bajrame, Božiće i sva druga slavlja, stanimo pred ogledalce i recimo svaki , sam sebi, urazumimo se, poštujmo druge, kao što će i oni poštovati nas, volimo se i pomažimo jedni drugima,
Odgajajmo našu djecu i učimo ih samo dobrom, da postanu civilizovani i demokratski odgojeni, da budu obrazovani i radni za dobrobit svih nas, porodica i roditelja i za dobro svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Koristimo i našu prirodnu i vještačku intelegenciju, samo za sopstveno i zajedničko dobro svih nas u domovini, kako ne bi trajno otpremali svoje voljene , tako umne i razumne u druge i treće zemlje.

Ako vam ovo i još mnogo toga lijepog u našem zajedništvu, sugeriše jedan“ vremešni“ umni i pametni čovjek i ljudina, građanin ove mu jedine domovine, njen visoki intelektualac, poliglota, profesor, graditelj šest industrijskih giganata iz nedavne prošlosti, porodičan čovjek i sa svojim dragim unucima, koji su nažalost „ silom neprilika „ napustili svoju rodnu grudu, vjeruj mo da će mo ih sve i vratiti.
Iznad svega veoma nadareni šahista, intezivni korisnik prirodne i vještačke inteligencije, uz izvanrednu ispomoć i primjenu malđim naraštajima.
S poštovanjem , vjerom i ljubavlju u jedinu domovinu i njenu ljepotu, u zajedničkom dostojanstvenom suživotu.
Vaš, Mr.Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac .

Tresla se gora, rodio se miš

Govorili bi često naši stari, a svaka starinska je za poštovanje, jer je sve začinjeno istinom i samo istinom.

Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Ovi diplomatski osmjesi sagovornika u Beogradu, Visokog prestavnika OHR-a, gospodina Christiana Schmidta ( Kristijana Šmita ) sa predsjednikom Republike Srbije, gospodinom Aleksandrom Vučićem, ovih dana, prema medijima i izjavama bilo je diplomatsko i očekivano ?

Međutim. naša realnost i stvarnost na društveno- političkoj sceni države Bosne i Hercegovine, je u “ koloritnim slikama “ koje se prikazuje i suviše mračna i nama običnim građanima je vrlo teško razumljiva?
Dosta nam je diplomatskih fraza i izraza, poput “ integriteta i suvereniteta “ naše domovine, u odnosima Srbije prema našoj jedinoj domovini, sa istoka ka oi sa zapada od naših susjeda ?
Što bi govorili naši “ umni “pravnici, “ de facto i de jure “, naši unutrašnji nacionalistički pojedinci i vlastodršci, uz podršku njihovih mentora u Srbiji i Hrvatskoj, javno sviraju i pjevaju po svojim notama, veliko srpsko- hrvatskoga nacionalizma, te urušavanja i svih dobrih odnosa u regionu Balkana ?

Činjenice nam ukazuju, da se umjesto ovih “ miševa “ intezivno “ roje “ pacovi “u rodnome mome Sarajevu, Banjaluci , Mostaru i inim teritorijama ove nam domovine Bosne i Hercegovine ?
Drugim riječima, istinski nam prijeti ta “ mišija groznica “, jer upravo ovi naši “ glavni čimbenici “ za prosperitet i napredak domovine BiH, u smislu integriteta i suvereniteta, sa pozornice napih komšija sa istoka i susjeda sa zapada, ne mijenjaju svoje melodije ispod šatorskih gnijezda ?
Kao građani oven am jedine domovine, veoma dobro znamo i neposredno osjećamo na svojoj koži u kome grmu, upravo i leže ili se kote ovi pacovi ?
Zato, nama nije niti potreban bilo koji “ bo0nton “ a ponajmanje diplomatski, da se neposredno u ovakvim razgovorima odgovornih prestavnika vlasti, n abilo kojem nivou ili u zvaničnom ili nezvaničnom format, da se ukažu i iznesu pravi nazivi ovih naših štetočina, kako bih se lakše i zajedničkim naporima eleminisali ?
Iluzorne sui prazne fraze ovih sagovornika, kako Šmita, koji izjavljuje ;
“ Dobar i otvoren razgovor sa predsjednikom Vučićem, o svim aktuelnim temama u BiH, s akcentom na RS. Cijenim konstantnu podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH predsjednika Vučića “, kao i izjava Vučića ;
“ Da je sa Šmitom razgovarao o aktuelnim dešavanjima eurointegracionim i razvojnim procesima u region itd. “
Međutim, apsolutno nam je za javnost nužna i potrebna analiza razgovora sa zaključcima, prema predmetu “ akcenta na RS “ iz razloga spoznaje, da li će oni zaista i istinski raditi, prije svega da se “ naši piljci “ iz sopstvenih cipela mogu počistiti, uz činjenicu da nas ovi piljci trajno i neprimjereno žuljaju, te nismo u mogućnostri normalno hodati naprijed u svim našim peocesima ?
Nisu li nam, valjda ovi naši “ piljci kamenčići “ glavni uzročnici u žuljnju na našem istrajnom putu ka EU ili NATO-u ?
Zašto ih zato ne označiti javno i direktno, te zašto ne popričati i sa njihovim mentorima ili ideolozima, kako ih se riješiti, radi prosperiteta i napretka u svim našim daljim pregovorima na unutrašnjem i međunarodnom planu ?

Bilo da su “ nebeski sveci “, sa njihovih visina ili su naši pacovi iz pdruma, sa njihove strane u svakome slučaju podrivanje je očigledno, te kakva im je terapija nužna ?
Moraju to znati, upravo i njihovi glavni mentor i brojni izvorni ideolozi sveukupnog zla na našim prostorima ?
Zar i nisu “ naše poglavice “i diktatori u svome okruženju, te kao čelnici velikih nacionalistički stranaka, HDZ-a i SNSD-a, upravo i najveći “ kameni piljci “u organizovanju sistematskog urušavanja našeg sistema i pravoga puta u EU i NATO ?

Ko ih to vodi i predvodi u međunarodnim odnosima i domačoj unutrašnjoj organizovanoj vlasti, krajnje je vrijeme spoznaje svega toga?
Ko to vodi ili predvodi, recimo naše velikosrpske nacionaliste, sa njihovom vrhuškom u RS-u,
Svakako, bez crkvenih vjerodostojnika, ne može se i zamisliti, jer po tradiciji svaki njihov blagoslov iz vremena odlaska njihovih bojovnika u krvavi pir do genocidnih razmjera, nije se mogao zamisliti bez vladika i patrihajra, po odobrenju Sinoda SPC-a ?
Dobro to zna i Milorad i njihov Vučko, zato i nisu bili škrti u svojim odlikovanjima prema brojnim licima iz crkvenog miljeja ?

I ako naši građani i janost sve to veoma dobro znaju, ostaje nam da se i međunarodna zajednica koja nam stoji na usluzi; Dejton, Brisel, Amerika, Francuska , Njemačka i naši susjedi Hrvatska i komšije iz Srbije, to konačno i javno priznaju ?

Nažalost i nova ih je naša “ trojka” uzela u zagrljaj, da bi i konačno kao koalicioni partneri, uvela nikako u EU i NATO, već da što prije sruše nam cjelokupni naš državni sistem i nastojanja u stvaranju države BiH, dostojne svim civiliziranim i demokratskim principima ?
I dok naš minister spoljnih poslova u famoznoj “ trojci “ zdušno ih grli i ljubi, priziva u koalicionu družbu, dotle se premijer vlade Federacije i član ove trojke Nermin Nikšić, udvara liskavo i licemjerno, glavnoj Miloradovoj istomišljenici i “ čuvarkuši “ od njegovih hemetorida, Željki Cvijanović ?
Postavlja se i pitanje naše javnosti, kako sa takvim koalicionim partnerima i sa kvazi patriotama, istinski i konačno krenuti u zajedničku i dostojanstvenu budućnost naše države i za naše građane ?

Kako li je Elmedin Konaković prihvatio u „ seksi „ zagrljaj, za dobrobit svih Bošnjaka i drugih veliko srpsko hrvatskih nacionalističkih elemenata u „ novo komponovanoj „ koalicionoj vlasti BiH ?
U cjelovitoj ovoj našoj cirkusijadi, teško je shvatiti i prepoznati istinskog i dobronamjernog patriotu jedine nam domovine, sa pravim i mirisnim cvijećem ?i
Na kraju ove cjelovite ujdurme, ostaje mi lično razmišljanje, da li je istinski moj omiljeni grad iz studebtskih dana i visoko parlamentarnih dostignuća u Viječu Republika i Pokrajina, u Saveznoj Skupštini SFRJ, izgradnji cjelovite naše lijepe Juge, istinski i zaista zaslužio ovakve domaćine i goste , da oni licemjerno i tako „ diplomatski „ razgovaraju ironično i licemjerno o našoj daljoj sudbini ?
Neka moj dragi Beograd ostane i dalje „ bijeli „ grad u svijetloj budućnosti, kao što je za mene i nekada bio ?
Za moje rodno Sarajevo, uvijek ću se zalagati da udaljimo sve pridošle nacionaliste i rušitelje ove nam domovine, naše lijepe države, u svijetu priznate, te da našu Bosnu i Hercegovinu ustrojimo ponosnu i prkosnu, po mjeri i željama njenih građana ? ?

Trojka naše BiH ergele, od Laktaša, Sarajeva i Mostara do Brisela

Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kako to kažu nađi stari, a svaka im je u pameti; da se riba čisti od glave do repa ?
Ovo je naša vlast, troglavo Predsjedništvo, Željko, Željka i Denis , svaki od njih u svome pravcu, na sramotu i države koju prestavljaju i bjenih građana, koji su im dali svoje glasove ?
Možda se zato i naša trojka iz Predsjedništva, prvo nahrani, iz induvidualne navučene torbe u kojoj je različita žitarica, da li zob, ječam ili kokuruza, za nas nije niti bitno, ali im je pamet i razmišljanje veoma različito ?
Isto tako određuju u našoj vanjskoj politici, svoje ambasadore po zemljamae svijeta sa sličnom ishranom žitarica, a umovi i njihovi nastupi na svjetskoj sceni, u duhu su nametnute ideologije i ponašanja njiovih prestavnika u ovome Predsjedništvu države BiH ?
Zato i nije nikakvo čudo, da su svi stavovi njihovih ambasadora različiti, u duhu ideologija njihovih mentora, odnsono „ bosansko- hercegovačke trojne ergele „ ?
Takvi su nam otišli na zasjedanje u Brisel, da ko nešto pozitivno za državu i njene građane učine, ali po svoj prilici „ tresla se gora, rodiće se pacovi?, budimo strpljivi ?
Umjesto da budu i glavni „ stabilni jedinstveni kičmeni stud „ ove nam naše lijepe domovine Bosne i Hercegovine, postale su i ostale samo „ ikebane „ nacionalističkih stranaka ?
Nedostajao nam je još samo HDZ sa svojim doglavnikom Draganom Čovićem, pa da cijela „ simfonija stravično zvuči „ za sopstvene uši ?
Brukaju nas i sramote na svakome koraku, poštovani i dragi ošamućeni naši vrli građani, čime omalovažavaju i sve vaše sulude glasove, na svim izborima ?
Umjesto da poput „ lipicanera „ krenemo galopirajuće naprijed, u Evropsku zajednicu, svi su nam izgledi da se naš bosansko- hercegovačka rasa brdskih konja, nikako ne može izmjeniti sa finim „ lipicanerima „ i da tako i sa svojim izabranim prestavnicima putem svih ambasada, istinski galopirajuće krene u istome pravcu ?
Nije niti čudno da našem „ troglavom Predsjedništvu „ države nije znano, da nije samo dovoljno nekom ambasadoru znanje jednog jezika, bez drugih veoma važnih indentiteta, prije svega da su pravi mljudi ili svaki induvidualno da je čovjek ?
Da su mistinske patriote svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine, ali kakve dvojne ličnosti ?
Da su i dobro poznavaoci ekonomskih prilika države i njenih potreba i da uvijek zajednički djeluju na tome planu ?
Kako je uopšte moguće, da jedni udaraju „ u klin, a drugi u ploču „ kako bi to govorili naši stari ?
Nije li ih istinski i sramota sjediti na tim foteljama, na takav način pojavljvati se na razno raznim skupovima, te uvijek koristiti svoje lažne , ogavne i licemjerne tirade u svojoj državi i o svojoj rodnoj grudi ?
Vremena su ovakva i to je naša realnost, izgubili smo ideale i idole, kao i jedinog državnika koji je znao i umio0 voditi državu sa svojim šarenilom, a jedini je i odaslao poruku čuvanja bratstva i jedinstva, znajući šta nas može zadesiti, što se i ostvarilo ?
Sada mi sviramo i trubimo po nekim nama neznanim stranim notama, koje nas farbaju, kao ljepoti u našoj različitosti, sve se svodi na induvidualnu odgovornost, ali su činjenice na vidjelu, da je nastupila kolektivna mržnja naroda koji su zajednički živjeli i možda se lažno prestavljali ?
Nema nam više druga Tita, ali imamo mlade školovana i veoma obrazovane mlađane kadrove, ali stranački uticaji i moći , posebno naših nacionalističkih stranaka , nikakoi im ne dozvoljavaju da isplivaju na površinu?
Kako se većina ovih na vlasti mogu preobraziti, kada su im istinski i pravi mentori, iz „ pacerskoga podzemlja „ neuništivi na svaku
deretizaciju, a Bogami imali su od koga to eučiti ?

Nisu li, upravo ovi njihovi mentori i razrači naših građanskih sudbina u svim domenima i na svakome koraku ?
Nisu li, poštovani i dragi moji sugrađani, njihove stranke HDZ i SNSD, ekstremno nacionalističke, šta onda očekivati i od njihovih kadrova u sistemu vlasti na svim nivoima ?
Njihovi glavni ideolozi i doktrina je nacionalistička, isključiva ustaško- četnička, sa dokazanim nacionalističkim porivima,od Blajburga i Ravne gore, do Čilea, Argentine, Australije i povratničkih destinacija u domovini?
Ovakve „ pacove „ teško je bilo sve uočiti i iskorijeniti još u našoj Jugi sa drugom Titom ?
Mnogi su se godinama prikrivali sa „ crvenim knjižicama „ da bi se i konačno razobličituili u svojim agresorskim poduhvatima, bez pravne države ?
Ideolozi ludačke matrice uništenja drugoga i drugačijega;
Ante, Draža, Franjo Slobodan,Aleksandar i mentori Milorad, Dragan i Andreja ?

ČUDNA JADA IZ BEOGRADA GRADA

Guslar Mićo iz Laktaša moli svoga mentora Vučka da urazumi Šmita

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Da li u sadašnjem trenutku, zaista gospodin Šmit treba da se odazove pozivu i ode u posjetu i razgovorima sa gospodinom Vučićem ?
Dvije su aktuelne i bitne činjenice, koje nije izmislio autor ovoga teksta, već star ii umniji ljudi;
⦁ Kada je zvijer razjarena i nije u stanju smirenja, nužno je smjestiti u kavez, sa odgovarajućom terapijom, što je to upravo primjer osobe, guslara iz Laktaša Milorada Dodik ai
⦁ Druga, poruka ili pouka je matematičke pirode, gdje se kaže ; “ Da je prijatelj, moga neprijatelja i meni neprijatelj, što bi se odnosilo upravo, na posjetu Šmita u Beograd kod Vučića, znajući da je isti mentor ili veliki prijatelj našeg velikog neprijatelja ili dušmanina, guslara Milorada Dodika ?

Da Aleksandar Vučić ili guslarov Vučko, uz blagoslov patrijahra Porfirija, priziva hitan dolazak Kristijana Šmita na tzv . „ribanje „ ?
Uz gusle i harmoniku, u nekom šatorskom prostoru, uz mezu, hiće i piće, sa pečenim prasićima, po običajima iz Laktaša, razgovarati će se sa Herr Šmitom, uz pitanja već poodavno pripremljena od „ mister „ Dodika ?
Svakako, na prvom mjestu će biti pitanje državne imovine, koja treba da se preseli, u slobodarsku, domoljubnu genecocidnu Republiku Srpsku ?
Neće se žuriti sa odgovorom, jer je scenarij velikosrpski tako i pripremljn, kao da ga je napisao Dobrica Ćosić, književnik i Akademik ?
Dokle, naš vjerski vjerodostojnik ptrijahr Porfirije kad obavi planirani obred sa svetom vodicom, uz Vojordanje i velikosrpski hor,dok se malo popije i napije gospodin Šmit i dobro razmisli o odgovoru, uslijediti će i druga pitanja, po Jevanđelju i suludom velikosrpskom diktatoru iz Laktaša ?
Zašto to gospodin Šmit, na osnovu svojih Bonskih ovlaštenja i ne bi što ranije priznao Republiku Srpsku kao državu, prije ulaska BiH u EU, jer će mu u tome pomoći i drugi Mićini mentori, poput Putina,Vučića, Orbana, Milanovića, Lukašenko i drugih „ drznika“ kvazi politologa iz bijeloga svijeta ?
Kako vrijeme bude odmicalo, uz „ prijatnu atmosferu „i pokoju čašiću Mićine šljivovice i pršuta, specijalno za ovu priliku „ ekspres poštom „ isporučeno iz Mićinog podruma u Laktašima ?
Tako to sve piše u scenariju; što bi autor istoga naglasio ;
„ Da se vlasi ne dosjete , nakane i namjera, u cilju blagoslovljenih odgovora „?
Kako bi to naši stari izgovarali ; „ Što trijezan misli, pijan izgovara „ te bi na taj način gospodin Šmit bio upecan poput“ zlatne ribice „ ?
Istina je, da gospodin Šmit nije navikao, kao što su to ambasadori Fjodorov i Harčenko, navikli kod Milorada, da često navrate u njegov podrum i popiju i više ?
Kako će se brojna pitanja postavljati od strane gospodina Aleksandra Vučića, predsjednika Republike Srbije, sve uz blagoslov uvaženog gospodina patrijahra Porfirija,očekivali su se redovni odgovori Visokog prestavnika OHR-a gospodina Šmita, bez sumnje da se nije instalirao ni posebni tajnoviti sistem snimanja i prenosa ovih razgovora, trenutno do kabineta Predsjednika RS-a, druga Milorada ?
Bogami se, kada je dosta šljivovice popije, dolazi na red i genocid „ velikosrpske armade „ na nedužne građane Bošnjake, ne samo u Srabrenici, za koji i ptice na granama znaju i pjevuše, već i za druge krajeve, recimo od Prijedora, Korićanskih stjena, preko Višegrada i dr, krajeva , pa sve do mostarske Sutine ?
Pri tome, ovim razgovorima, posebno će se predočiti gospodinu Šmitu, da je primoran veoma dobro i serijozno shvatiti ovo pitanje, kako bi dao i prijatan odgovor, da se genocid nije dogodio iz razloga, što je Vučko posumnjao da bi se u slijedu događaja i neprijatnog odgovora gospodina Šmita, od strane Bošnjaka mogao postaviti i neki oštetni zahtjev preko međunarodnog suda u Hagu i možda zatražiti, nedaj Bože, ukidanje ove „ domoljubne genocidne tvorevine „ ?
Svakako je na pomolu jedno trenutno aktuelno i goruće pitanje, kako i na koji način mogu, Šmit i Vučko, djelovati kako njihov pulen ne bi u međuvremenu otišao u zasluženu „ ćuzu „ koja bi istinski obojici pregovarača veoma bila korisna, obavljajući tako odgovorne funkcije u Srbiji i BiH ?
Interesantno je i pitanje, koju naša javnost postavlja i ovom prilikom; Da li je gospodin Kristijan Šmit, zaista „ slobodan strijelac, te može i treba sve sam odlučivati „ ?
Nije li se možda i ovom prilikom ličnoga odlaska u Beograd, u ovome trenutku zasjedanja i ponašanja i svih prestvnika vlasti u RS-u, kao i njihovoj Skupštini, treba nešto činiti za spas njihovog povampirenog i suludog diktatora i despota , guslara Milorada , u konsultaciji sa nekom odgovornom vlasti, ako postoji, u državi Bosni i Hercegovini.

KO JE UGROŽEN U BiH?

Ko je u BiH ugrožen, a ko predstavlja sigurnosnu prijetnju?

Od kada je nastala Dejtonska Bosna i Hercegovina u njoj su najugroženija kategorija stanovništva bošnjački povratnici i pošteni građani, a sigurni i zaštićeni samo lideri političkih partija na vlasti, lopovi i kriminalci. Svi dobri i pošteni građani, naročito zadnjih 15 godina, od kada su se povezali srpski i hrvatski ekstremisti predvođeni Dodikom i Čovićem, bježe iz zemlje glavom bez obzira…Samo u prošloj godini Bosnu i Hercegovinu je napustilo 100.000 građana u najboljoj životnoj dobi, jer je iz političkog beznađa rođeno i produbljeno i ekonomsko beznađe. Iz zemlje u kojoj je po popisu iz 2013.g. bilo 3,5 miliona stanovnika, iselilo je zadnjih 10 godina 500.000, a od nastanka Dejtonske BiH skoro milion. Po slobodnoj procjeni u BiH danas ne živi više od 2,5 miliona stanovnika. Naugroženija kategorija bile su i danas su etničke manjine u etnički očišćenim područjima, a to su upravo oni koji su se uprkos otporu i nepovoljnim uslovima  uspjeli preživjeti u svom ili se usudili vratiti u svoje kuće i stanove, na svoja imanja, koja su im tokom agresije oteta i duži niz godina bez naknade uživana, a nakon toga mukotrpno vraćana uz podršku advokata i visoke  sudske troškove. Ni danas mnogi ne mogu reći da su slobodni i bezbijedni, iako su svoji na svome.

U takvom bremenitom bezbijedonosnom stanju u zemlji dodatna sigurnosna prijetnja ne samo naznačenim kategorijama bh građana, već i državi BiH, je naoružavanje i jačanje policijskih i militantnih struktura Rs,  pokretni vojni kampovi na teritoriju Rs, prepoznati na planini Maglić, u području Rogatice, u kojima su i osobe iz Rusije, na što je upozorio i o čemu više puta govorio ministar odbrane BiH Zukan Helez. Kada se tome doda ubrzano naoružavanje susjeda, s pravom se svi moramo zapitati čemu se to teži i kuda to sve to vodi, naročito nakon Dodikove izjave date prije par dana da je Bošnjacima predodređeno 25% teritorija BiH na kojem mogu da žive. Kada se sve to uobziri može li se reći da je sigurnosna situacija u BiH dobra, da se može mirno spavati. 

Dodik se ne osjeća siguran u Sarajevu

Protiv Dodika se zbog nepoštivanja odluka Visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH vodi sudski proces u Sarajevu, koji ulazi u šesti mjesec. Malo je onih koji vjeruju da će bh pravosuđe ovaj proces uspješno okončati. Zbog stanja u BiH pravosuđu već u početku je izražena sumnja u namještaljke, jer je optužnica podnesena sa “banalne” stvari u odnosu na stvarne razloge, kojih je bezbroj. Jer Dodik prvo sam a zadnjih 15 godina sa Čovićem intenzivno radi protiv države i ruši njen ustavni poredak. Pred Sudom u Sarajevu do sada su održana tri ročišta, ali su uvijek odlagana, a samo na zadnjem je iznesena optužnica. Dodik i njegova svita od početka pokušavaju proces iz Sarajeva premjestiti u Banja Luku, gdje bi se moglo uticati na sudije, a u konačnici i ishod suđenja. BiH pravosuđe nije podleglo pritiscima, pa se suđenje nastavlja u Sarajevu. Iako u Sarajevo svaki put dolazi sa zaštitarima i timom od više desetina njegovih najbližih saradnika (koji rade na razgradnji BiH) Dodik tvrdi da se u Sarajevu ne osjeća sigurno. Po okončanju zadnjeg ročišta, Sanja Vulić, potpredsjednica SNSD-a, uz divljanje, vrijeđanje i psovke ispred Suda BiH zaprijetila je da će u znak podrške Dodiku na slijedeće ročište pred Sud dovesti 5.000 istomišljenika.

Od kada zauzima visoke funkcije u entitetu Rs i državi Dodik povremeno stavlja u žižu njegovu sigurnost, iako za to do sada nije nikad bilo nikakvih naznaka. Naravno više je razloga za to. Neki od njih su radi prava na jačanje, obuku i naoružavanje entiteskih policijskih i drugih formacija, usmjeravanje pažnje na opasnost od “muslimanskog terorizma”, udaljavanje Rs od države, ali i  radi lične promocije i samozaštite. Iz tih i drugih razloga po isprobanoj praksi, po ko zna koji put, govori da mu prijete atentatom. 

 Izmišljeni Dodikovi atentati

Dodik već godinama, kad god to smatra korisnim i upotrebivim, ukazuje na islamski terorizam, spriječene atentate i Vehabije, tvrdi da ga prate i time dopinguje Evropu. I nije to samo sada kada je protiv sebe digao međunarodnu zajednicu, nije to tek od jučer.

Tako je u “Glasu Srpske” objavljeno 1.9.2010. da je Darko Elez sa grupom (od kojih je jedan tada uhapšen) pripremao atentat na Dodika. 

Sjećamo se njegova saopštenja od 26.12.2010. u kojem je tvrdio da ga je na putu prema Prijedoru pratilo 5 vehabija, od kojih jedna žena, pokrivena. Snimali ga na parkingu kod Hotela Prijedor.

Prema izjavi Gojka Vasića Dodika je nišanio Željko Milovanović, tada osunjačen za ubistvo Ive Pukanića, suvlasnika “Nacionala”. A tada je pisao “Blic” da Darko Šarić stoji iza krim. grupe koja stoji iza neuspjelog atentata na Dodika.

Tako su i Nezavisne novine pisale da je nepoznata grupa iz naselja Trn kod Laktaša pripremala atentat na Dodika.

Osumnjačen je i Đorđe Vasiljević zvani Atila, koji je pobjegao iz zatvora Sremska Mitrovica, da je sa zemuncem Vladimirom Milisavljevićem spremao atentat na Dodika za nagradu od 10.000 evra.

Na 5 mjeseci je suđen Kunilo iz Bos. Gradiške jer je u jednom salonu u Gradišci rekao da će ubiti Betmena, Robina i Dodika.

Sjećamo se da je na stadionu “Borik” u Banja Luci pred odigravanje utakmice u novinarskoj loži pronađeno oružje – 3 kg exploziva, 2 puške, 400 metaka. Prva vijest je bila da oružje po količini i vrsti govori da se na Dodika, a možda i Tadića, pripremao atentat i da su to Vehabije, pa je pod tim izgovorom Srbija poslala svoju policiju u Bosnu da istražuje.

Nismo zaboravili ni Dodikove tvrdnje da mu Amerikanci preko Rafi Gregorijana i Hrvati preko Dragana Lukača, sa ambasadorom Carles English, rade o glavi i žele ga ukloniti kako bi centralizirali BiH. 

Ranije je Dodik kao prijetnju vidio Amerikance, a sada pominje Britance. Njegova sigurnost, uprkos njegovom antiustavnom neprijateljskom djelovanju nije ugrožena, ali je njegovim antidržavnim djelovanjem, stalnom prijetnjom o otcjepljenju, ugrožena sigurnost svih bh građana, jer on naglašava da “živi za to kada će propasti BiH” i u suradnji sa Draganom Čovićem djeluje u tom pravcu. 

Ko je najugroženiji u BiH jasno kazuju podaci “Udruženja žrtava i svjedoka genocida” po kojima je na području Rs od 1996. do 2022.g. ubijeno 13 bošnjačkih povratnika, 22 su teško ranjena, 1.020 je napadnuto, a 3.500 je pretpilo neku vrstu verbalnog napada, a počinioci u najvećem broju nisu otkriveni, niti je neko za počinjeno odgovarao.

I Vučić po Dodikovoj analogiji

Poveden ili zaveden Dodikovim insinuacijama i predsjedsjednik Srbije Aleksandar Vučić se poslužio sličnim rezonima i vlastitu karizmu upotpunio sa sličnim scenarijima o pripremanim atentatima protiv njega. Jedan od takvih bio je napad kamenicama na Vučića u Potočarima. Do sada nije tačno utvrđeno ko stoji iza tog napada, koji se dogodio 11.7.2015.g. u Potočarima, kada su Vučić i njegova delegacija  pri izlasku iz Memorijalnog centra napadnuti kamenicama. Za napad je osumnjačeno 20 osoba. Postoji vjerovatnoća da su Vučićevi špijuni inscenirali napad, jer je utvrđeno da su srpski policajci bili ilegalno u Potočarima. 

Podsjećamo da je bačena eksplozivna naprava i pucano na sportsku halu u Zubinom potoku, u kojoj je 3.4. 2016. trebao da govori premijer Aleksandar Vučić, a u šumi u Jajincima na mjestu gdje kola moraju da uspore na putu do kuće oca premijera Srbije A. Vučića 29.10.2016. pronađeno oružje u sanduku, raketni bacač, 4 ručne bombe, municija…

Ko predstavlja pritenju Dodiku?

Dodik sve silovitije nastavlja svoj rušilački pohod na državu koja mu je do sada dala bogatstvo, politički ugled i slavu. Uporno ponavlja da  je “raspad BiH neminovan i da će biti najsretniji kada se država raspadne”. I ne samo da to govori, već na tome intenzivno radi. Pri tome zloupotrebljava NS-u Rs i donosi antiustavne i antidejtonske zakone i odluke, kojima udara u temelje države. Jedan od posljednjih je Izborni zakon Rs, koji predstavlja dodatni vid prijetnje građanima i državi. Svjestan da njegovo djelovanje na neki način mora biti zaustavljeno, ponovno istupa sa izjavama da mu prijete, da je ugrožen. Od kada su mu SAD i Britanija uvele sankcije još se više osilio, sve dok mu preko bankaskog sistema nisu zavirili u džep. Od tada se osjetio ranjivim i pogođenim, pa tvrdi da spremaju njegovo hapšenje i prijete da će pucati u njega ako njegovo obezbjeđenje pruži otpor. O tome je govorio i na sjednici NS Rs održanoj 28.3.2024.g.i pri tom se hvalio kao ima prijatelje muslimane, koji mu dolaze na slavu i koje on posjećuje. Te njegove prijatelje muslimane treba potsjetiti (jer vjerovatno ne znaju) da Dodik još od avgusta 2011.g. govori da su  muslimani “genetski kvaran materijal”, širi laži i predrasude o Bošnjacima na osnovu vjere, laži o reisu Ceriću (6.8.2011. u Politici), negira genocid u Srebrenici, produbljuje jaz između naroda…

Nije u opasnosti Dodik, već država i njeni građani

Pravo pitanje nije da li je u opasnosti  Milorad Dodik, predsjednik Rs, Neprijatelj br. BiH i da li mu prijeti hapšenje, jer on je trebao biti uhapšen prije 15 godina, već koliko su ugroženi Bošnjaci u entitetu Rs zbog brojnih napada, prijetnji i sve učestalijeg izlaska policijskih i militantnih jedinica sa dugim cijevima na entiteske linije, od kojih se pokušavaju napraviti entitetske granice. Koliko su ugroženi manjinski narodi i građani u etnički očišćenim dijelovima zemlje? Da je na vrijeme sankcionisan Dodik, da je sancionisan Čović, situacija u zemlji bi se značajno popravila. Jer narodi se ne mrze.

U ovakvoj situaciji najviše se očekuje od BiH pravosuđa. Tužilaštvo i Sud BiH moraju obaviti svoj posao i omogućiti nam da se oslobodimo balasta, kako bi združeno mogli nastaviti put pridruženja u EU i NATO, koji nam je otvoren.

Imamo snage, uzdajmo se u mlade

U BiH su skladno živjeli Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Židovi, Romi.. Živjet će opet. Sjeme mržnje koje nam je ubačeno i koje uspješno oplođuju SNSD-a sa Dodikom i HDZ BiH sa Čovićem će sa njihovim odlaskom izdati i istrunuti. 

Djelovanjem srpskih i hrvatskih separatista sigurnost u BiH je ozbiljno narušena i ugrožena. To stanje se mora ubrzano mijenjati. Učvrstiti granice i ojačati unutarnju odbranu. Osloboditi se pritiska lakomih susjeda i okrenuti se vlastitom razvoju i napretku. Najveća odgovornost je na Bošnjacima. Bošnjaci se moraju izdići iznad sebe i pomoći drugima da se nadvlada netrpeljivost i vrati međusobno povjerenje. BiH će sa svakim korakom bliže euroatlanskim integracijama, EU i NATO, biti jača i sigurnija i ne više mjesto iz kojeg se “trbuhom za kruhom” odlazi, već mjesto u koje se dolazi.

Imamo snage, uzdajmo se u mlade!

Burlington, 2.4.2024.                         

Zijad Bećirević

BOSANCI NAŠI VRLI, DA LI SE RODIO JUNAK DA OTPREMI NA SMETLJIŠTE OVO ZLO NAŠE BOSNE I HERCEGOVINE ?

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Kada nemamo istinski i pravedni državni pravni sistem, sudstvo i tužilaštvo, primorani smo svakodnevno slušati uvrede na račun države, jednoda brojnoga naroda i pojedinaca, kao i međunarodne zajednice, od strane ovog suludog patološkog đilkoša, guslara iz Laktaša i švercera sa beogradskih ulica , Milorada Dodika, Miće ispod šatora ?
Ne samo da tako često, javno ili svakom prilikom negira genocid u Srebrenici, koji su izvršili njegovi „ šumski bojovnici „ uz blagoslov i vjerodostojnika SPC-a, već je i uljuljkan „ njihovom slavom „?

Iz njihovog naručja, povampirenog neljudskog zverikanja, odgajan je i uljuljkivan godinama, da bi permanentno i danas u genocidnoj Skupštini ove RS tvorevini, sa svojim istomišljenicima i zvjerima, upućivao strašne prijetnje, kako domovini u kojoj ga je rodila neka majka sa tim zvjerima, te je i poprimio njihov jezik ?
Njihova cirkusijada, tako česta u Skupštini RS-a sa delegatima i raspravama, često obiluju velike i nepodnošljive uvrede prema drugim narodima i državi BiH, kaoi prema međunarodnoj zajednici, posebno u likovima Visokog prestavnika OHR-a gospodina Kristijana Šmita, kao i ambasadora SAD gospodina Marfija ?

Poruke sa posljednjeg zasjedanja bosanskohercegovačkog entiteta RS-a razlog su za zabrinutost i ozbiljna prijetnja miru i ustavnom poretku koja unosi nemir među građane u i van Bosne i Hercegovine .

Milorad Dodik i njegov politički establišment trebaju snositi pravne konsekvence zbog ozbiljnog urušavanjae ustavnog poretka države u našoj jedinoj domovini ?

Ovaj rušilački elemenat vlasti u RS-u i domovini Bosni i Hercegovini, generator je zla i mržnje među komšijama i susjedima drugih nacionalnosti, sa svojim istomišljenicima na svim nivoima i naš najveći zvjerinjak pacova i različite gamadi, koje nikakva deretizacija nije u stanju već 30 godina očistiti ?
Nažalost, ako se zna da su mnogi od njih, zajedno sa Mićom guslarom, u svoje vrijeme bili pioniri i omladinci, posebno ovi sa “ crvenim knjižicama “ bili na Titovom putu, sa kojeg su skrenuli u sopstvenu i društvenu provaliju, bez povratka ?
Imali sui svoje mentore i savjetnike, režisere i scenariste, posmatrače njihove “ piromanije “ sa brda iznad Sarajeva u periodu velikosrpskoe agresije sa istoka, da bi docnije bili i državnici susjedne Srbije ?

Svi su oni zaboravili upozorenja našeg velikog državnika Tita, iz istorijskog perioda, borbr protiv fašizma ;

Ovoga puta citirajući našeg poznatog književnika Mešu Selimovića :

Kako bi moji čitaoci i sugrađani dobro i razumjeli i shvatili, ostaje mi da na kraju pojasnim neke moje misli uz ove citate, iz razloga istine i nade u bolje sutra .
Istina je, da je poslije moga mandata u Skupštini BiH i Saveznoj Skupštini SFRJ u Beogradu, od 1990 godine, što je ipoznato nastupio period dolaska na valst novih starnaka i izbor u Skupštine njihovih kandidata, u Skupštinu BiH je bio izabran i Milorad Dodik ?
On je docnije i formirao i stranku SNSD-a, čiji je bio i predsjednik, koja je u međuvremenu u cjelosti sa svojim kandidatima i ispoljila svoju nacionalističku ideologiju, ka oi mnoge druge stranke kod Srba i Hrvata, našoj javnosti već dovoljno poznato ?
Međutim, ovo sve ističem iz razloga tumačenja drugoga citata našeg Meše u odnosima “ lažne nade i beznađa “ jer se isti današnji Milorad Dodik, kao primjer osobe totalno transformisao u totalno negativnu ličnost, našeg ambijenta društveno političkog suživota.?
Da je ostao na Titovom putu, kao njegov omladinac sa “ crvenom knjižicom “ mišljenja sam da bi danas na funkciji koju obnaša u vlasti, lično mogao dosta doprinijeti poboljšanju naših zajedničkih životnih neprilika, u smislu zajedništva, tolerancije i međusobnog uvažavanja, te stvaranja civilizovanog i demokratskog društva u jedinoj nam domovini ?
Bio je pozitivna ličnost, neosporno, dok se nije transformisao i sa svojim suprotnim stavovima i tvrdnjaka o karakteru mnogih velikosrpskih osoba i njihovim zločestim i ubojitim aktivnostima , za razliku od drugih koji svoje iste “ crvene knjižice “ skrivali od javnosti, a u svojoj unutarnjoj djelatnosti su rovarili i rušili što je bilo napredno i pozitivno ?
Mogli bi govoriti o viziji kajanja i oprosta, nade za pomirenjem i nastavku zajedničkog suživota, zaborav bi ostao za istoriju i dolazeće generacije ?

Narode naš, umni i razumni, Bosanci i Hercegovci

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Nikada, za viječnost svoga bitisanja, na ovome dunjaluku, ne zaboravimo druga Tita i njegovu Jugoslaviju ‘?
Ne zaboravimo niti naše nacionaliste i rušitelje, ove njegove tvorevine i brisanja iz naših života, njegove sudbonosne i dijamantske poruke ; „ Čuvajmo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu svoga oka „ ?
Zato ti družr Tito, danas i nisu zahvalni samo nacionalisti, kriminalci i naši lopovi, a nisi ih uspio sve smjestiti na Goli otok ?

Zar se može zaboraviti i naš “ crveni pasoš “ naše lijepe Juge , koji je u svijetu širom otvarao vrata ?

Da se nezaboravi, bar kao „ miris prošlosti „ i žal za tim vremenima našeg suživota ?
Kao „ miris prošlosti „Da se ne zaboravi…dokumenat koji je dizao rampe na svim granicama svijeta! 
Crveni pasoš koji je otvarao sva vrata. Nekada se sa jugoslovenskim crvenim pasošem moglo putovati gdje god poželite.
Pasoš SFR Jugoslavije je bio važeća međunarodna putna isprava za državljane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i koristio se u međunarodnim putovanjima. Pasoš je opisivan kao visoko cijenjen na međunarodnom nivou. Shodno tome, mnogi državljani SFRJ mogli su da imigriraju u zapadne države tokom “hladnog rata” i imali su mogućnost da pronađu posao u zapadnoevropskim firmama. Takođe, ovaj pasoš je opisan kao jedan od najpogodnijih u svijetu, zato što je bio jedan od rijetkih pasoša sa kojima su državljani SFR Jugoslavije mogli putovati slobodno i na istok i na zapad.
Zbog čega je jugoslovenski pasoš imao ovakav status i da li se moglo putovati baš svugdje?
Spoljna politika koju je Jugoslavija vodila tokom 60-ih godina prošlog vijeka joj je omogućila da kao jedan od lidera pokreta nesvrstanih potpiše brojne sporazume o bezviznom režimu sa zemljama ovog pokreta, ali i sa većinom evropskih država, kako u Istočnom, tako i u Zapadnom bloku. Građani su mogli putovati u skoro sve zemlje svijeta bez vize, ali ne i u SAD, SSSR, Izrael, Kinu, Grčku i Albaniju.
Za blokovske države SAD, SSSR i Kinu je sasvim jasno zašto su bile potrebne vize, ali zašto i u komšiluku?
Naime, Jugoslavija i Grčka su bile u sporu oko “makedonskog pitanja”, dok sa Albanijom odnosi nisu postojali zbog režima Envera Hodže.
Poznat je i slučaj jugoslovensko-izraelskih odnosa, koji su raskinuti odlukom Jugoslavije nakon „šestodnevnog rata” 1967. godine.
Tokom 70-ih godina je oko polovine punoljetnih građana Jugoslavije posjedovalo pasoše i koristilo ih aktivno, zbog turizma, rada ili kupovine. Tako dolazi do pojave gastarbajtera, ali i famoznog šverca odjeće iz Trsta. Koliko su Jugosloveni voljeli putovati govori činjenica, da je 1976. godine država od 23 miliona stanovnika imala čak 16 miliona prelazaka sa jugoslovenskim pasošem.
Za većinu naših ljudi, takvo stanje izgledalo je kao nepromjenjivo i prirodno. S druge strane, putujući po zemljama istočne Evrope, Jugosloveni se nisu mogli oteti utisku kako tim ljudima u tim zemljama pasoš ništa ne znači ili ga čak i nemaju jer ih matična država ne pušta da iz nje slobodno izađu. Poljski, rumunski, bugarski i državljani drugih država istočnog bloka morali su vaditi posebne pasoše za putovanje kroz istočni, a posebne za zapadni blok. Sve je to bilo jako komplikovano a mogli su ih koristiti samo jednom godišnje ili čak samo jednom na svakih nekoliko godina.
Vlasnik jugoslovenskog pasoša imao je privilegiju da može birati stranu na koju će krenuti. Kada su odnosi sa socijalističkim zemljama otoplili, Jugosloveni su i po tom dijelu svijeta mogli da se kreću bez problema, što je tada za stanovnike zapadnih zemalja bilo nezamislivo.
Dobri odnosi sa nesvrstanim zemljama učinili su da je i u najudaljenim krajevima pokazivanje crvenog jugoslovenskog pasoša otvaralo mnoga vrata, za druge čvrsto zatvorena.
Ostaci tog poštovanja i danas se mogu naći u nekim zemljama kada se pomene Jugoslavija. Vlasnik YU pasoša nije imao problema ni sa domaćim ni sa stranim vlastima oko svojih putovanja.
Radilo se o jednom od najcjenjenijih pasoša svijeta govori i činjenica da je njegova cijena na crnom tržištu bila oko 10 000 američkih dolara.” / završen citat sa interneta / ?
Pitajmo se, da li se naša istorija iz Titovog doba borbe protiv fašizna i u mirnodopskom period, kao nesvrtana zemlje, istinski i dovoljno, prenosi mladim generacijama?
Na našim prostorima bitisanja i vladanja nacionalističkih snaga, posebno u dijelovima Hercegovine gdje je HDZ i njegovi kadrovi na vlasti ili u dijelovima Bosne gdje su SNSD i “ dodikovci “ kao velikosrpski nacionalisti na vlasti, sve ovo lažno se prenosi našoj mladeži ?
Skrivaju se i “ crvene knjižice “ koje su posjedovali brojni sadašnji vlastodršci, a njihovi vijećnici , na primjeru grada Mostar ai Gradskoga vijeća, tako drsko i razbojnički, kao nasljednici ustaške ideologije, traže i ukidanje naziva ulica, kao Titove i mnogih heroja iz NOB-a ?
Uglavnom, ovakav način obrazovanja i tumačenje njihove istorije u dvema školama pod istim krovom, prilika je za stvaranjem nacionalista, a nikako mladih i naprednih kadrova za našu svijetliju budućnost, a da li je i zaslužujemo pitanje je naše svijesti i razuma u sadašnosti za budućnost ?
Kao Bosanac, sa indetitetom istoga kao čovjeka, ponosam se na svoju prošlost, kao učesnik sa Titovog puta u izgradnji brojnih industrijskih objekata, na brojnim radnim akcijama, na vremena završetka nove zlatere u RTB Bor u Boru godine 1968, kada drug Tito otvara ovu fabriku, te kao vodeći inžinjer na izgradnji sa njima prisustvujem zajedničkom ručku ? 

Parlamentarci BIH u Saveznoj Skupštini ( 1986/ 90 ) SFRJ !
Ponosan sam i kao akcijaš na cjelovitom autoputu od Đevđelije do Triglav, u studentenskoj brigadi “ Nikola Tesla “ četiri godine, do završetka studija u Beogradu ?
Ponosan sam i na ličnom učestvovanju u radu Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, kao prestavnik Bosne i Hercegovine i njen parlamentarac u Vijeću Republika i Pokrajina ?
Sve godine od 1990 godine, sa početcima “ balvan revolucije “do današnjih dana, sa agresijom i ubitačnom nacionalističkom uzurpacijom i agresoerskim napadima sa istoka i zapada na našu Bosnu i Hercegovinu, najradije bih zaboravio za sva vremena, jer takvi životinjski porivi i nasrtaji, ne nalaze mjesta u mojoj memoriji čovjeka i sljedbenika sa Titovog puta naše istorije ?
Zahvaljujući porodičnom odgoju i obrazovanju u Titovo doba, nisam se dozvolio zaplivati u nacističkim i velikosrpskim vodama, naše realnosti, što mi je bilo neprimjereno isto posmatrati kod mostarskih susjeda ili bosanakih “ dodikovaca “ ?

PRISJEĆANJA ONIH APRILSKIH DANA

Još uvijek živi svjedok i legenda sa Vratnika, rođeni Sarajlija, mostarski Sarajlija, Bosanac i magistar elektrotehnike sa Beogradskog Univerziteta, rado piše i prisjeća se.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
U ove dane Ramazana, pred značajni datum dana oslobođenja moga rodnoga grada od fašizma, životna mi je idila prisjećanja na sve događaje.
Prije svega, rođen i odrastao na ovim prostorima, u neposrednoj blizini Jajce kasarne, prolazeći svakodnevno pored nje u realnu gimnaziju u gradu, pored Žute tabije sa Vratnika iznad Jekovca, odakle upravo i dana danas puca Ramazanski top, koji je uvijek označavao dane Ramazana, prije svega za moje drage i vrle komšije, kao i za cjelovitu islamsku tradiciju.

Tradicija pucnja Ramazanskog topa sa Žute tabije !
Danas ovaj mostarski Sarajlija, rođen i odrastao na Vratniku u Sarajevu,.vremešni čovjek, osamdesetogodišnjak, sa izuzetnim životnim i radnim iskustvom, visoki intelektualac, bivši graditelj velikih industrijskih objekata, profesor, poliglota i nacionalni šahovski majistor, čemu i zahvaljujem za izvrsnu memoriju, prisjećam se svih događaja uoči dana oslobođenja rodnoga grada 06. aprila 1945. god.
Sa ove vremenske distance i današnjeg vremena, sve ovo što je prohujalo poput cunamija, ipak ostavlja u mojoj memoriji dobre i loše emotivne događaje, koje želim rado podijeliti sa mojim čitaocima i prijateljima.
Zašto ne početi sa pjesmom naših muzičkih i narodnih legendi, poput rah. Zaima Imamovića ili rah. Safeta Isovića ili Joze Penave, rah. Bebe Selimović i inih pjevačkih legendi i brojnih drugih, koji otpjevaše ovu meni tako dragu pjesmu:

„Vratnik pjeva, nikad ne tuguje
Sarajevom pjesma odjekuje
ja miline kad s Vratnik Mejdana
pusta mladost prođe raspjevana

Sarajevo bez Vratnika šta je
Sarajevo bez Vratnika šta je
tamo pjesma, nikad ne prestaje
tamo pjesma, nikad ne prestaje

Pod beharom, ljeti u šljiviku
ašikuju momci na Vratniku
bez Zmajevca kule i Mejdana
teferiča ni uranka nema“!

Uoči šestog aprila u noći, kroz Višegradsku kapiju, ušle su prve partizanske jedinice za oslobođenje grada Sarajeva, 16. muslimanska NOU brigada.
Kako se odmah ne prisjetiti na ovu brigadu, kao student Beogradskog Elektrotehničkog fakulteta, upravo sam slušao i polagao matematiku kod čuvenog profesora matematike pok. Prof. Dr. Dragoslava Mitrinovića, borca 16 Muslimanske brigade.
O6. aprila 1945. godine slomljen je otpor Nijemaca i pripadnika NDH i Sarajevo je oslobođeno.?
Ispod Višegradske kapije, na par stotina metara se na Vratniku nalazila i moja osmogodišnja škola, koju sam pohađao i završio.
Naša roditeljska kuća, moje tetke i tetka, koji su nas odgojili i školovali, odrastali smo bez roditelja, nalazila se u neposrednoj blizini čuvene sarajevske Jajce kasarne.
U ovoj kasarni bili su i prolazili svi neprijateljski bojovnici, fašisti, ustaše, domobrani i ini, ali našu srpsku kuću i porodicu niko nije uznemiravao, upravo zahvaljujući našim divnim komšijama Bošnjacima.( tadašnjim Muslimanima ).

Ispod zidina ove kasarne svaki dan sam prolazio u moju
Realnu gimnaziju u gradu !

Upravo se, na današnje dane Ramazana i prisjećam, te mladosti i ljepote druženja, poštovanja i međukomšijskih odnosa, jer smo zajednički slavili i Bajrame i Božiće i Vaskrse i slave i sve druge prijatne i slavljeničke dane.
Naša velika avlija sa kaldrmom i puna mirisa jorgovana, koji je u izobilju rastao, a tom slavljeničkom prigodom mirasale su sve kućne prostorije mirisom jorgovana.
Prisjećam se, kao dječak i pionir, da bi nam brojne komšije na kurban Bajram donosile i darovale obilje kurbana, a zato bi ih, moja tetka i tetak, redovno pozivali i gostili na dane naših slavljeničkih dana.
Da, bila su to vremena kada se uvažavalo i poštovalo zajedništvo i različitosti u vjeri i običajima, kada je čovjek bio čovjek i ljudske vrline su dolazile do izražaja, bez obzira i na ratna vremena i na neimaštinu.
Sjećam se, da su nas naše komšije uoči toga datuma ulaska naših jedinica u Sarajevo, ipak za svaki slučaj pozvali u goste i njihov smještaj, jer je prema kazivanju u kasarni Jajce zadržan neki određeni odred ustaša, koji su trebali učiniti i neka posljednja zvijerstva.

Narod na ulicama slavi oslobođenje Sarajeva od fašističke okupacije, april /travanj 1945. (Izvor: Fb stranica Historijski arhiv Sarajevo)

Narod na ulicama slavi oslobođenje Sarajeva od fašističke okupacije, april /travanj 1945.
Izvor: Fb stranica Historijski arhiv Sarajevo.

Dokaz za ovu tvrdnju svakako je činjenica, da su ranijim ulaskom oslobodilaca na Vratnik, oni bili iznenađeni, da su pobjegli u podzemni tunel koji je izlazio na Bantbašu, ali su docnije svi bili pohvaćani i likvidirani.
Sutradan, tj. 06.aprila u rane sate, naša brojna raja sa Vratnika, među kojima sam se našao i ja kao dječak i pionir, nagrnuli smo u ovu Jajce kasarnu, da bi svaki od nas ponešto jamio, primjera radi moj stariji brat dočepao se bicikla, drugi razne pištolje i municiju ili drugu i različitu opremu i stvari, na dohvat ruke.
Prisjećajući se tih dana, nisam mogao odoliti i mojim svježijim sjećanjima iz agresorskog period, kao mostarski Sarajlija, 09. maja 1993 godine u gradu Mostaru, kada su naši susjedi izgonili iz domova komšije, progonili ih na igralište, da bi ih docnije zatvarali u njihove brojne logore, od Heliodroma u Mostaru do Dratelja i brojne druge., širom Hercegovine .

Ustaški krvnik Vjekoslav Maks Luburić “bio je ustaški časnik, zapovjednik Koncentracijskog logora Jasenovac, rođen u Hercegovini.
Sjećam se i kao dječak, da je u Sarajevu, krajem marta 1945. god. Vjekoslav Maks Luburić povješao po gradu 55 ilegalaca koji su prethodno mučeni u tzv. “Luburića vili” na Skenderiji. Nakon strašnih mučenja (peglanja, kuhanja, kidanja) mnogi antifašisti su već mrtvi bili obješeni kako bi zastrašili Sarajlije.

Dakle, ta ista ustaška ili NDH-ova ideološka matrica, u ruhu HDZ-ovaca i oca nacije Franje Tuđmana, poput pipaka otrovne hobotnice zaživjela je u djelovanju u Mostaru i Hercegovini ovih ’90-tih godina.
Ništa čudno niti neobično, ako mi građani Mostara i danas hodamo ustaškim ulicama od Mile Budaka ili Jure Francetića ili Alojza Stjepinca ili drugih neznanih njihovih „junaka“, sa Blajburga i tih mračnih vremena njihovog postojanja i djelovanja u službi fašizma i ovdašnjeg nacionalizma.
Danas, poslije toliko post dejtonskih godina trpimo i slušamo HDZ-ovske jadikovke i njihove laži o ugroženosti, po Gebelsovoj informativnoj matrici, umjesto istinskih činjenica da nam ovaj HDZ-ov nacionalistički i proustaški čimbenik stalno nameće torturu, pritiske, diskriminaciju i majorizaciju, u svakom pogledu i u svim našim institucijama vlasti, posebno gdje su u većeini.
Ne zaboravimo niti scenu iz filma rah. Hajrudina Šibe Krvavca „Valter brani Sarajevo“ snimljenu upravo ispod zidina Jajcxe kasarne, kada visoki Njemački oficir, svojim saradnicima pokazujući na grad Sarajevo i njegovu divnu panoramu sa ovoga mjesta, uzvikuje: „Das ist Valter“ htio je reći da je Sarajevo grad taj Valter, kojem nisu mogli stati u kraj, da bi nesmetano izveli svoju operaciju „Laufer“!
Iz mojih brojnih prisjećanja, veoma je interesantno i bitno, da kao još uvijek živi svjedok svih ovih događanja napišem mnogo toga istinitog za istoriju i dolazeće generacije ?
Odgajan uz ljubav mojih, teteke i tetka, bez roditelja, visoko obrazovan zahvaljujući sistemu školovanja u vremenima našeg voljenog državnika i čovjekea, druga Tita,primoran sam se i danas naježiti na prisjećanja i poređenjem ovih današnjih vremena sa prohujalim iz fašističkog perioda , jer nas prisutni nacionalizam današnji ubija gore i jače od prokletog fašizma.
Zato, budimo isti9nski i iskreni, dostojanstveni, civilizovani i demokratski BOSANCI I HERCEGOVCI, Nte ne dozvolimo našim “ pacovima i otrovnim gnjidama “ tzv. Velikim Srbima, Hrvatima, Bošnjacima ii nim, da ignorišu naše težnje za dostojanstven suživot, različitih ali nas jedinstvenih, u svim sferama zajedništva, jer smo imali od koga to učiti, a Koliko smo naučili, pokažimo, nikada nije kasno.

DA, VISILI SU ONI NA MARIJIN DVORU

OBILJEŽENA GODIŠNJICA USTAŠKIH VJEŠANJA 55 GRAĐANA SARAJEVA: MJESTO PAMĆENJA I NADAHNUĆA

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Četrdesetih godina, ustaški zločinac Vjekoslav Maks Luburić, na platou Marijin Dvora, vješao je patriote, ilegalce i simpatizire antifašiste, ove naše Bosne. Kao dječak od 7 godina i ja se sjećam ovih zlodjela od strane ustaša, jer sam tada vidio ovu nemilu scenu tih godina, kao rođeni Sarajlija.
Isto tako, kao Sarajlija, znam i prolazio sam toliko puta na Skenderiji, pored kuće i mučilištva njegova, kuće u kojoj je ubijajo i masakrirao mnoge naše patriote. Podsjećanja na ove scene i datume ovih događanja u mome rodnom Sarajevu, još više me i danas uzbuđuju, posebno poslije 03.maja 1993 godine u ovome gradu Mostaru, moga trenutnog prebivališta, u koji sam došao u ovaj grad godine 1970 , kao stručnjak na izgradnju giganta nekadašnjeg, firme Aluminij.
Tada sam se i prvi puta priupitao pred ogledalom; „Da li ti Milane, Bosanski Srbine , znaš gdje si došao „ ?
Istina je, da kao stručnjak gradio sam brojne industrijske objekte u Srbiji, te 70-te godine odlučih doći u Mostar da dam svoj doprinos izgradnji cjelovitog aluminijskoga kompleksa, kakvog je tada zamislio veliki genijalac , gospodin Emerik Blum, sa svojim znanim u svijetu i moćnim „ Energoinvest „-om , sa njegovim kadrovima.
Uostalom, bila su to divna i životna doba, u vremenu kada smo na čelu zajedničke domovine imali našega voljenog, dragog i u svijetu poštovanog državnika druga Tita.
Bila su to vremena, kada se ponajmanje spominjao Srbin, Hrvat, Musliman ili ostali neki, jer glavni indentitet je bio čovjek i njegova ljudskost.
Međutim, odlskom druga Tita u vječnu realnost, slava mu i velika hvala, otišla nam je i naša lijepa Jugoslavija.
Na vlast su došle nacionalističke stranke, sa svojim kadrovima, zaratile su međusobno, nastupio je urbicid i genocid, sa strane agresora sa istoka iz Srbije i sa zapada iz Hrvatske, sa svim mogućim domaćim, prikrivenim nacionalističkim snagama, koje su i u Titovo vrijeme tajnovito i skriveno zasijale svoje klice i razvijale se prikriveno do njihovog stadija metastaze, čekajuči vremena i trenutak odlaska velikog komadanta i državnika, koji je veoma dobro znao i cijenio poruku stoljeća ; „ Da čuvamo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu svoga oka „.
Ideolozi ove ubitačne nakane i realizatori takve ideološke matrice, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, iz Karađorđeva su usmjerili svoju ideološku razarajuću klicu, upravo tim njihovim nacionalističkim snagama na realizaciju, kroz agresiju svih godina do Dejtona.
Naša istorija je to već sve dobro ispisala i memorisala, ali je nama običnim građanima ostalo zapamćeno, da su se pojavile i formirale neke stranke, isključivo nacionalističkoga poriva, te su iste, kao HDZ u Hrvata ili SDS i SNSD kod Srba, svoje kadrove, brojne nacionaliste uključile u vlast na svim nivoima, za nas interesantno u našoj Bosni i Hercegovini, u ovome postdejtonskom periodu.
Zato i danas, u ova vremena, trebaju znati i sve moje Sarajlije i Bosanci, prizivajući antifašisti na promociju prisjećanja obješenih rodoljuba na Marijin Dvoru, od strane ustaškog režima Luburića u Sarajevu, da se i dan danas u ovome gradu Hercegovine tzv.“ stolnom gradu“ u Hrvata, veoma je prisutna i osjeća se na svakom koraku, njihova ustaška nakana i ideologija, te nije nikakvo čudo, za nas građane, redovne devastacije i urušavanja kolosalnog spomenika, Partizanskog spomenika borcima ovoga kraja, u svim ofanzivama , sa drugom Titom, protiv fašista ?
Nisu za Mostarce, niti čudni bili doskorašnji nazivi ulica nosilaca mnogih ustaških kadrova, koji još uvijek nose određene tragove svoga postojanja ?
Zašto bi bili i čudni brojni logori po Hercegovini i u gradu Mostaru, formirani poslije agresije hrvatskih snaga na ove teritorije od 1993 godine, do Dejtona, gdje su uglavnom bili zarobljeni, mučeni i ubijani i nevini građani druge vjere i nacije, uglavnom Bošnjaci i Srbi, te ostali.
Istina je živa, da upravo „ mi Hercegovci „ bilo rođeni domaći ili pridošlice u ove krajeve i danas znamo i osjećamo recidive „ ustaških čizama „ upravo na svim ovim prostorima, gdje su na vlasti kadrovi nacionalističkog HDZ-a.
Zašto ne iskazati istinu da je grad Mostar postao već poodavno, „ poluustaški grad „ ma koliko neki mediji ili strani turisti prosipali nnam lažne slavopojke o ljepoti suživota u ovome gradu.
Da, lijepo je bilo sve ovo što nam je priroda i Bog / Allah podario, iako je urbicidom mnogo toga devastirano i brojni naši građani, ne svojom dobrom voljom danas su građani mnogih drugih država, a u Mostaru i Hercegovini su samo turisti.
Naše dvije škole pod jednim krovom, sjeme su razdora i nacionalističkih stremljenja u sistemu obrazovanja i obrazovanju mladih kadrova, za neku svijetliju budućnost.
Iduvidualna odgovornost se kažnjava Haškim procesima, ali nam „ mržnja „ među narodima ostaje, te ovakvim načinom mnogih aktivnosti ne daje nam garanciju, oprosta, pomirenja i trajnog stvaranja uslova za dostojanstveni suživot sa poštovanjem i drugih i drugačijih, tolerancijom, kompromisima i razumijevanjem.
Dakle, izgradnja i stvaranje civilizovanog i demokratskog društva, bez građanske opcije, nije nam nikakva garancija svijetlije budućnosti.

Šta li su nam to napisali Dragan i Milorad porukom sa zida plača ?

Piše ; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Poštovani sugrađani, ove nam mnogima jedine domovine, Bosne i Hercegovine, lijepe ali osiromašene i rasturene, poput firme Aluminija iz Mostara ?
Niste mnogi ni znali, da ova država i domovina, kao i firma Aluminij,, počivali su na bazi KOMPROMISA, naših nacionalističkih vlastodržaca iz HDZ-a i SNSD-a i kvazipatriotskih Bošnjaka, kadrova SDA ?
Upravo je ovu činjenicu u svoje vrijeme premijera vlade Federacije izjavio Branković, a ovih dana to isto je za rad nove vlasti u Federaciji, potvrdio Elmedin Konaković ?
Nameće nam se i jednostavno pitanje, šta to mi ojađeni građani ove nam domovine, možemo i trebamo očekivati od ovih ulizica, poltrona, kriminalaca i lopova, za svoj sopstveni intres ?

Koja li je razlika između „ grobara „ i iskazanih „ ulizica „ kod Bošnjaka, u suštini ne postoji razlika jer su prvi dokazani nacionalistički kriminalci, uzurpatori i lopovi, dok su ovi drugi ortodoksne „ ulizice „ kako ih je opisao Meša Selimović ?
Zajednička im je odrednica, kaznno popravni dom u Vojkovićima, zajedno sa Fadilom Novalićem i budučim stanarima, recimo Nerminom Nikšićem i njegovim saradnicima u vladi Federacije ?
Svi naši trenutni igrokazi sa našom vlašću u državi, koalicija sa dokazanim nacionalistima iz RS-a i Herceg Bosne, u zajednici sa Kristijanom Šmitom tzv. Visokim prestavnikom OHR-a u BiH, kao i „ ljuljaške „ u Briselu i drugim svjetskim destinacijama i cjelokupnom međunarodnom zajednicom su slavopojke i „ p. dim „ ali za nas je „ ludom radovanje „ ?
Nismo sigurni, da li nas mogu spasiti i slični nacionalisti i genocidaši „ cionističkog režima „ sa djelovanjima poput Gaze ili uzurpaciom i korištenjem cjelovite infrastrukture Aluminija, sa sačicom dolarai Natanjahumom i Kabirijem, u koaliciji sa Draganom i Miloradom ?

Da li sudbina Aluminija slijedi i za državu Bosnu i Hercegovinu, realno je pitanje istine i trenutnih dešavanja ? Pitamo se, da li će nam ovaj kupleraj i nacionalističko-cionistički, ili genocidni koalicioni prtneri i dalje krojiti našu državnu sudbinu, do konačnog urušavanja države, poput mostarskog giganta tzv. “ hercegovačkog diva” lažnih spisatelja od Gebelsa do Mije Brajković ai današnjih “ rušitelja Dragana Čovića i Milo0rada Dodika ?

Ostaje nam još spoznaja sadržaja njihove poruke, sa zida plača, koju su ostavili za vrijeme svoje posjete Izraelu.

I ZID PLAČE: Milorad Dodik poput Dragana Čovića posjetili sveto mjesto u Jeruzalemu, poželili da njihove genocidne tvorevine , Republika Srpska i Herceg Bosna, što prije postanu države ?

Bosno moja, divna i nekada bila mila, prkosna i sramotna

U ova, zaista teška i sudbonosna vremena za našu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kao stariji njen stanovnik i građanin, primoran sam se priupitati, da li zaista za nju ima SELAMETA ako me je majka rodila Srbinom , da u njoj nastavim normalan suživot ?

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac !
Danas, slušajući i gledajući susrete i slavopojke prema našim ratnim dušmanima i agresorima, zaboravljajući i prije pokajanja ili oprosta za svoja nedjela, stavove nekih naših „ mlađanih „ vlastodržaca ?
Uplašio sam se sasvim normalno, jer kao vremešni građanin koji je mnogo toga pretrpio i još uvijek mora da trpi u ovakvoj zajednici sa „ novokomponovanim političarima, nedoraslim za ovakve političke terene ?
Uplašio sam se i novog političkog cvijeća od „ mlađanih političara „ prema Hrvatima, da li će se ponovno vezivati naše zastave, da li će se doživljavati i ponovni neki maj mjesec, nama građanima Mostara i Hzercegovine, nezaboravan i sudbonosan trenutak, koji su nam priredili, upravo isti ovi naši susjedi ?
Niti danas u ovim krajevima vladavine HDZ-a, te naslijeđene ustaške ideološke komponente , situacija i nije mnogo bolja, izuzev nedostatka pucnjave, ali je diskriminacija, majorizacija i njihovi nasrtaji na naša zajednička dobra, veoma prisutna, upravo zahvaljujući i našim starijim vlastodršcima i koalicionim partnerima iz redova Bošnjaka ?
Ulizice, po Meši Selimoviću, ostaju i dalje ulizice, dok kadrovska politika i njihova nedovršena ratna ideološka matrica je još uvijek prisutna u ovim mirnodopskim postdejtonskim prilikama ?
Naši mlađani politički kadrovi u vlasti, bili oni „ trojka „ ili troglavo naše Predsjedništvo ili naša spoljna politika sa „ uličnim ambasadorima „ili kriminal i pljačka državne imovine, prisutni su u našoj političkoj realnosti i nakaradnim društvenim zbivanjima ?
Bilo, da se premijer Nikšić sa cvijećem umiljavi guslarovoj Željki ili da naš Edin trči do Zagreba i dijeli sopstvene slavopojke našim „ pljačkašima i uzurpatorima „ ( ko li ga je ovlastio u tome ) ili su u pitanju i njihova obećanja prema Čoviću, da će dobiti konačno i svoj izborni zakon ?
Bošnjaci naši iz prošlosti tzv. „ grobari „ u vlasti činili su očite kompromise, sa ovim istim pajdašima „ lukavoga narativa „ od Bičakčića, Hadžiupašića, Brankovića i inih do Fadila Novalića i ponovno istog ovoga Nermina Nikšić, pa je „ hercegovački gigant „ pao u provaliju, bez povratka ?
Da naša nesreća bude još veća, na kriminalan način su se oslobodili Srba iz Aluminija, ali su zato doveli svoje „ cioniste „ vične po genocidu, kao što su to činili i naši domaći genocidaši ?

Ovakvom svojom politikom i stavovima njegovoga kompromisa, očekivati je skorašnji orden i Eldinu Konakoviću, slično odlikovanje koje je dobio i njegov „ babo „ od Tuđmana ?
Plašim se i takvoga scenarija, ukoliko se konačno i moji Bosanci ne dozovu pameti i ne utiču na promjenu tokova,kako je to mijenjao na rijeci Radobolji Dragan Čović, da ne bi i u vašoj Hercegovini sa stolnim gradom Mostarom isto mogao činiti ?
Međunarodna zajednica iz naše prošlosti i bliskoj sadašnjosti, postala je i ostala je ludom vjerovanje i radovanje, jer dok se građani i djeca Palestine i Ukrajine, danas na očigled svih tako ubijaju, svako je zasjedanje i najvišeg organa do Ujedinjenih nacija, obična tragikomična pozornica njihovih klovnova ?
Kada bi naš ili velikosrpski „ patološki tip „ Milorad Dodik, poprimio odgovarajuću terapiju svoga psihijatra, možda bi i moglo desiti da svi Srbi u RS-u žive normalnim i dostojnim životom ?
Nisu „ dodikovci „ današnji ni Srbijanci, niti tvorci nekog suludog „ srpskoga sveta „ kojeg im nameću nacionalisti iz Srbije i drugih krajeva, ali bi morali mijenjati i svoju retoriku i loše nakane suživota, da bi živjeli normalnim ljudskim životom ?

Dok se ovi “ dodikovci “ kao normalni Srbi ne urazume i shvate da svi sviraju po nevaljalim notama iz četničkoga perioda, da im je potreban neki bolji i realniji psihijatar, da im uspostavi pravu životnu terapiju, neće niti oni imati miran i sadržajan, dostojanstven suživot na ovim prostorima ?
Za ovo vrijeme, naka naši mlađani “ trojkaši “ čitaju malo bolje našu istoriju, pa će od Marijinog Dvora ratnih četrdesetim godinama i Vjekoslava Maksa Luburića do našeg mostarskog Dragana Čović ai njegovog HDZ-a, shvatiti da sui “ ustaška “ čizma i “ četnički “ opakan, veoma teška i mračna naša sudbina, kojoj je nemoguće pronaći lijeka, još uvijek ?

Dokle će nam Nikšić igrati „hercegovačke gange”?

Piše: Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

„Omot na buketu cvijeća kojeg je Nikšić poklonio Željki i na kojem je na engleskom pisalo: “Uvijek ću voljeti tebe, cijeli svoj život”! Naravno da ni ja ni bilo ko drugi ozbiljan ovo nije shvatio u privatnoj ravni, već isključivo u političkoj jer taj Nikšić je do sada hejbet puta na djelu pokazao kakvu brazdu ore, odnosno s kim može i hoće a kome štetu čini. Može mu se!“ / citat portal B.G. /.
NIKŠIĆ SA POSEBNOM PORUKOM DOŠAO KOD ŽELJKE CVIJANOVIĆ: “ALWAYS WILL LOVE YOU ALL MY LIFE”.
Lijepo se izljubio sa Željkom, izigravajući klovna iz njegove komedije kao da posjeduje vrline džentlmena starog kova, kako se to obično kaže, pokazao je večeras premijer Federacije BiH Nermin Nikšić lijepim buketom koji je privukao pažnju svih prisutnih. Pažljivo dizajnirani buket cvijeća umotan u ukrasni papir sa nježnom porukom “Volim te cijeli svoj život” i “Uvijek ću te voljeti”, Nikšić je poklonio Cvijanovićevoj prilikom dolaska na prijem što je ona sa zahvalnošću prihvatila. Imajući u vidu da je taj isti Nermin Nikšić već odavno dokazani „ulizica” kako je opisao Meša Selimović u svome romanu, njegovo ponašenje, upravo i liči na „hercegovačkog gangaša”.

On čini igrača „grobara” iz kriminalnog aluminijskoga kola, jarana i druga Mije Brajkovića ortodoksnog ustaše i velikog hrvatskog nacionaliste, koji je mrzio Srbe, kao što to čini i Nermin Nikšić.

Drugi su ovo „blizanci rušitelji” i učesnici kriminalnog diskriminatorskoga kola aluminijskog, u vlasti Federacije, kao premijeri; Nermin Nikšić i Fadil Novalić, pa opet Nermin Nikšić.

Dakle, po prvi puta ovaj „crveni kvazipatriota” Nermin Nikšić postaje premijer Federacije, te kao „ borac za čovjeka i državu „ i lažni patriota, godine 2013 sa jaranom i kriminalcem Mijom Brajkovićem dostavlja mu i odobrava 44% finansijskog tzv. radničkog udjela ili kapitala, koji njegov pajdaš Mijo i Ivo, dijele u vidu dionica njihovim radnicima Hrvatima veoma obilato, partnerima Bošnjacima po mizernih sedam dionica, a kao „ srbomrzci „ jarani i kriminalci Mijo i Nermin, Srbima daju „duplo golo”.
Mi radnici srpske nacionalnosti, tako smo prepušteni godinama svim nivoima sudskih institucija, do Vrhovnog suda, ako mzatreba i do sudova u Strazburu za ljudska prava, tražeći zadovoljenje naših radničkih prava, na ove iste dionice, iako nam je godine 1997 sa pokretanjem nove proizvodnje u pogonima firme Aluminij, na ulazu bilo vidljivo i jasno, crnim grafitima napisano: „Srbima i psima, ulaz je zabranjen”.
Dakle „crveni lažni patriota” sa svojom strankom SDP, jamio je svu logistiku bivšeg SKJ i poput „ pauna raširenih krila „ sa bogatom logistikom, nastavio je da izigrava velikog patriotu, uz podršku i svojih “srpskih ikebana” u stranci i njihovim stalnim istim kadrovima u vlasti institucija Federacije i BiH.
Dolaskom, njegovog sljedbenika Fadila Novalića na funkciju premijera, agonija još crnja se nastavlja, do tzv. propasti „hercegovačkog diva” na koljena patuljka, a za Federaciju čuva preostali dio finansijskog kapitala od 44% i uopšte ga ne interesuje pozicija radnika srpske nacionalnosti.
U međuvremenu, na sceni u vlasti su i dokazani nacionalisti velikohrvatsko- srpski elementi, sa strankom HDZ-a i Draganom Čovićem, kao i njegovim „blizancem rušiteljom” strankom SNSD -om i Miloradom Dodikom. Vlada Federacije sa mafijašem Fadilom Novalićem i sva pava upravljanja firmom Aluminij u cjelosti prepušta HDZ-ovim kadrovima sa Draganom Čovićem. Takve neprilike, sa planetarnim kriminalom i pljačkom, nisu se više mogle održavati i pozitivno iskazivati, poput Gebelsove medijske laži u prethodnom periodu, te se „tobože” i firma Aluminij tiho gasi. Premijer Fadil Novalić, uz svoje famozne respiratore stupa u novu akciju i traži neke nove spasioce za firmu i njenu veoma razvijenu i bogatu infrastrukturu. U međuvremenu, na nivou državne vlasti u kontinuitetu su se razmnožile veoma agresivene nacionalističke i rušilačke ideološki veoma pogubne i ciljanje aktivnosti novih „ blizanaca rušitelja „ države i njenoga sistema vlasti, sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom, što se odmah i veoma reflektovalo i na dalje postojanje, propast ili opstanak firme Aluminij. Braća „blizanci rušitelji” i poglavice svojih stranaka HDZ-a i SNSD-a, Dragan Čović i Milorad Dodik, odlaze na konsultacije svome novom diktatoru i genocidašu u Izrael, premijeru Natanjahuu,ostavljajući mu na zidu plača u Jeruzalemu i svoje želje i zahtjeve.

„Zbog kakvih je “vrijednosti” Izrael našao dodirne tačke s Čovićem i Dodikom
Je li zaista neko misli da su bošnjački političari u sadašnjosti trebali ići u Izrael i ljubiti Zid plača kao Čović i Dodik i da bi zbog toga izostala podrška Izraela politici negatora ili zagovornika Genocida (jer ga slave kao vlastiti trijumvirat) koja je preživjela na tlu Evrope. Naime, toliko odsustvo temeljnog morala koje pokazuje Izrael, čak i prema Jevrejima u BiH koji su na strani građanskog koncepta i apeliraju na vlastitu diskriminaciju od zakona koje provode i predlažu srpsko-hrvatske politike, vrlo je jasna indicija da je riječ o puno dubljem problemu – makijavelizam i odsustvo bilo kakve empatije od države i naroda koji je preživio Holokaust i koji širom svijeta aktivno promiče borbu protiv antisemitizma, a istodobno provodi politiku podrške politikama koje negiraju Genocid” / citat portala Stav /. Dakle, dok su prvobitni „blizanci kriminalci” Mijo i Ivo sa svojim putovnicama i prikupljanim kapitalom otputovali preko Čiova i Jadrana na Pantovčak do Zagreba, dotle naši „ nebeski poglavari „ orguljaš Dragan i Guslar Milorad otputovali u Izrael do „zida plača” i diktatora Natanjahua. Ništa i nije čudno, ako već taj znani ulizica Nermin Nikšić i ovoga puta, Miloradovoj „darodaljki” Željki poklanja ovo cvijeće, uz zaborav na 09.januar i njenu ulogu u svemu ovome, na sramotu i Bošnjaka, da imaju takvog premijera, koji se ljubeka sa Željkom i šalje joj ovakve poruke. Znajući da je več poodavno duboko uvučen u stražnjice i Dragana Čovića i Milorada Dodika, valjda je i bilo vrijeme da se konačno, radi i sospstvenih interesa iskaže kao dostojan Željkin “fan“ sa cvijećem i nakaradnom i sramnom porukom. Svi se mi možemo ponašati nečujno i nevidljivo, ali je sramotno i krajnje drsko, neprihvatljivo da nas i ovakvi prestavljju u domaćoj vlasti.

ZAŠTO ĆUTITE GOSPODINE ŠMITU ?

OTVORENO PISMO GOSPODINU ŠMITU

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Obraćam Vam se kao visoki intelektualac, stručnjak svoga poziva elektro stručnjaka, kao profesor koji je obrazovao generacije budućih stručnjaka, kao veliki graditelj industrijskih objekata, kao svjetski čovjek i kao građanin ove nam lijepe i jedine moje domovine Bosne i Hercegovine ?
Zahvaljujući i redovnom dobrom obrazovanju, naučio sam i Vaš Njemački jezik, pored drugih svjetskih jezika, te kao i poliglota, možda bih Vam trebao pisati na tim jezicima, kako bi me bolje razumjeli i shvatili ovu nužnu potrebu ?

Kao iskusni i veoma aktivni društveno politički angažovani građanin, kao bivši parlamentarac Skupštine BiH I Savezne skupštine SFRJ u Beogradu, kao vijećnik Gradskoga vijeća grada Mostara i njegov predsjednik / podpredsjednik u mandatnom periodu 2000/04 godine, a danas već penzioner, ne mogu da Vas razumijem i da shvatim Vaše čutanje, na silne pogrdne riječi i napade mojih sugrađana „ izroda srpskoga roda „ tzv. „ dodikovaca „ na Vašu ličnost i funkciju koju obavljate ?
Iako mi je indentitek čovjeka i ljudine, po rođenju od majke i oca srpskoga roda, moj odgoj i obrazovanje, nikada mi ne bi dozvoljavalo, takav odnos i ponašanje prema Vašoj funkciji i lično u odnosu prema Vašoj ljudskoj ličnosti iz moćne i velike države, kakva je Njemačka ?
Volio bih znati, istinski, da li su u pitanju i Vaši dolari ili Euri koje primate, pa Vas ućutkuju i pored takvih Vaših silnih i moćnih ovlaštenja tzv. „ Bonskih ovlasti „ za kojima ne otvarate Vaše ladice, ili je u pitanju i nešto treće, našim građanima i meni lično nepoznato ?
ДОДИК О ШМИТУ: На Западу нико неће питати где му је именовање УН, а овде се бави европским путем

Председник Републике Српске Милорад Додик изјавио је вечерас да Кристијан Шмит, који се, како наводи, “лажно представља као високи представник”, нема ништа са европским путем БиХ.
“Он је, пре свега, лажан и колико пута морамо то да кажемо. Сви лопови беже од свог лоповлука, па и он”, рекао је Додик новинарима у Требињу, коментаришући Шмитову изјаву да он чува Дејтонски споразум.
Додик је истакао да Шмит покушава свим напорима да дође на седницу Савета безбедности УН када се буде разговарало о БиХ, наводећи да очекује да ће му Американци и други то и уприличити, али да то не значи да је он легалан, пренела је Срна.

Tolike strijele „ otrovnice „prema Vašoj ličnosti i funkciji iz tzv. genocidne Republike srpske i njenih „ izroda srpskoga roda „ sa Miloradom Dodikom i njegovim klovnovima, od Željke Cvijanović, Košarca, Viškovića, Stevandića, Nešića. Sanje Vulić i niza drugih „ patoloških tipova „ ulizica i čuvara Dodikovih hemeroida ?

Gospodine Šmit, kako to svi oni vele tzv. visoki predstavniče OHR-a, nisam siguran da imate i dobroga prevodioca koji Vam adekvatno i istinski prevode sve nakaradne, sramotne i krajnje brutalne “svinjogojske” kvalifikacije te zato i ne otvarate svoje ladice sa pisanim dekretima ili odlukama Vašeg djelovanja prema svim tim nevaspitanim ali “osiljenim” elementima iz genocidne agresorske akcije u stvaranju sopstvene genocidne tvorevine? Možda Vi ne razumijete dovoljno da u našoj domovini Bosni i Hercegovini sve dok su nacionalisti iz SNSD-a i njihovog koalicionog partnera hrvatskog HDZ-a, dok nam sviraju “borbene pjesme”, uz zvuke gusala i orgulja, a nalaze se u vlasti, nikada nećebiti dobra, Vi to lično dozvoljavate i ništa ne poduzimate, niti nam pomažete, nama običnim građanima nama jedine, ove naše lijepe po Bogu i Allahu, domovine jedne i jedine. Svakako, ako niste prije dolaska na ovu funkciju u moje rodno Sarajevo ništa spoznali ili pročitali o djelovanjima ovih nacionalističkih tvorevina i njihovih rušitelja ili naših dušmana, kako iz RS-a tako i iz Herceg Bosne, onda ste imali dovoljno vremena da to neposredno upoznate na licu mjesta.

Oprostite gospodine Šmit, da li je Vaše lice već pocrvenilo od brojnih i silnih vulgarnih bljuvotina na Vašu ličnost i na Vaše postojanje na mjestu tako značajnom i autoritativnom za uspješan razvoj i opstanak naše domovine ili Vam je važniji Vaš dolarski račun ispunjen svakoga u mjesecu?

Da li znate, da ste trebali i morali odmah kod prvih istupa i nakaradnih kvaliifkacija, ovih nacionalističkih veliko srpskohrvatskih glumaca iz „ srpskoga sveta „ i njihovih pajdaša iz HB, isključivo zabraniti političko djelovanje po imenu i prezimenu, od stranaka i pojedinaca njihovih kadrova ?
Niste ništa od toga činili, ali je možda sada i kasno, da se izvinete našim normalnim građanima i patriotima ove nam domovine, za Vaše nečinjenje, sa pozdravom AUF WIEDERSEHEN ???
CIRKUSKI MAJMUN, LOPURDA I SPODOBA Ovo su neke od najžešćih izjava koje su Dodik i Šmit dali jedan o drugom
Otkako je došao u Bosnu i Hercegovinu nema podršku političara iz Republike Srpske, koji ga nazivaju „nelegalnim“, „turistom“ i „nemačkim diplomatom“, a kada tome dodamo i vokabular lidera SNSD i predsednika Srpske, Milorada Dodika, onda dobijemo celu lepezu naziva, od „lažova“, preko „prevaranta“ do „kretena“.

Sigurno pogađate da je reč o Kristijanu Šmitu, kojeg institucije Republike Srpske ne priznaju za visokog predstavnika, niti žele s njim da se sastaju i razgovaraju, piše Srpskainfo.7 Snežanja Karić / ?

Rođendanska prisjećanja iskusnog šahiste

Danas je moj veliki dan za prisjećanje, 20. mart, 86-ti rođendan, istinskog čovjeka i ljudine, magistra tehničkih nauka Milana Jovičića, rođenog Sarajlije, Bosanca.

Život i radni vijek veoma bogat sadržajima radi prisjećanja, tugom i radošću, što rekli veliki pjesnici, da sam se imao rašta i roditi. Prisjećanja na mnoge životne sadržaje poput luminentnog koloritnog mozaika prekrasnih boja što mi za svaku od njegovih kockica dovoljno govori i piše, za diostojanstvene sadržaje, za vječno pamćenje.

Veoma je tužno ostati sam u ovim godinama, ali je ipak radost u dubini duše sa osjećajima postojanja najvećeg blaga svojih unuka, istina malo dalje – u Švici: moje Tijane, blizanaca Olivera i Denisa, već odraslih svojih ljudi, visokih intelektualaca, rođenih Mostaraca.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dostojni su građani civilizovanih i ljudskih izvanrednih kvaliteta odnosa i zajedničkog suživota u divnim krajolicima koji sliče našoj lijepoj Bosni i Hercegovini. Njihovi divni roditelji, sin Goran i snaha rahm. Merima, znali su i umjeli odgajati svoju djecu kao buduće čestite ljudske veličine, sa jasnim i isključivim kvalitetom čovječnosti, ljubavi, pažnje i humanog odnosa u svim zajedničkim i različitim građanskim sredinama.

Isto tako, moj unuk Sandi Rizvanović, moj je unuk odgajan na istim porodičnim temeljima, u ljubavi i pažnji i njegove majke pok. Ljiljane i oca Jadrana, u dalekoj i lijepoj novoj domovini Kanadi, u gradu Toronto.
Sudbina je tako htjela, da odaberu i tako slične i divne države, po prirodi svoje ljepote i sadržajima, totalno slične našoj Bosni i Hercegovini, ali nažalost malo podaleko, od rodne grude.
Neka sada, u ovim godinama moje usamljenosti, tuge i radosti,što ih imam, da mi se ponekad i jave, pitajući za moje zdravlje i sopstvene potrebe, najave sa svojih mobitela, ali nikada dosta i dovoljno.
Međutim, njihov deda Milan, znao je i umio koristiti i svoju mladost i za sve potrebe kvalitetnog suživota u ovim poznim godinama, tako da pored svojih ljubavi, druženja i prijateljstva sa knjigama i njihovim sadržajima, sa šahom kao životnom temeljnom odrednicom i sa prirodnom i vještačnom inteligencijom, da se uveliko druži sa svojim kompjuterom i mogućnostima informacione tehnologije.
Zato mi lično i nikada nije bilo niti će biti dosadno, ali mi brojni sadržaji i primjeri iz životnog i radnog koloritnog mozaika, tako često i u snovima nadiru kroz moju memoriju, te ispoljavajući sve emocije, sjećanja na likove i djela bližih svojih, kao i genija i vječnih kjudskih veličina sopstvenoga roda, ma gdje bili i živjeli, ostavljajući i svoje svijetle uspješne životne tragove, nama živim svjedocima za vječnost.
Prisjećajući se u ovim trenutcima rođendanskog datuma, veoma su mi svježa i dva interesantna dešavanja.
Odrastao sam u porodičnoj kući na Vratniku, neposredno uz Jajce kasarnu, pod okriljem dobre i predobre moje pok. Tetke, koja nas je sve odgajala i omogućavala i kvalitetno obrazovanje, jer roditelje i nisam upamtio, bez tragova i njihovih grobnica, takva vremena drugog svjetskog rata.

Svakodnevno sam ispod zidina Jajce kasarne prolazio dole u relnu gimnaziju, u blizini velike Saborne crkve, našega pravoslavnog roda, posmatrajući redovno i našu Sarajevsku ljepoticu, Gradsku vijećnicu, koja je inače meni lično godinama omogućavala sa bogatstvom knjiškoga fonda svih domaćih i svjetskih velikana pisane riječi, da koristim silnu Univerzitetsku biblioteku.
Bio sam gimnazijalac u šestom razredu gimnazije, kada mi je divna profesorica , tadašnjg SH jezika, kao doktorant čuvenog našeg književnika Meše Selimovića, dala zadatak izrade seminarskog rada na temu „ Gorskog vijenca „ i Petra Petrovića Njegoša, kao književne veličine toga vremena i naših prostora.
Njegoš svoje najveće djelo – Gorski vjenac počinje stihovima o velikanima njegovog vremena i to riječima “Iz grmena velikoga lafu trudno izać nije, u velikim narodima geniju se gnijezdo vije…”. Jasno je da on je ovom simbolikom htio da naglasi da veliki narodi mogu iznjedriti i velike genije. Da ne može jedan čovjek sam po sebi stvoriti velika djela, bez tog nečeg kolektivnog što nosi u sebi, bez tog istorijskog konteksta i nivoa na kom se njegova nacija nalazi. Kad kažemo “velike nacije”, ne mislim da je Njegoš mislio samo na brojčano velike, već prije svega prosvećane nacije. One su kao gnjijezda tj inkubatori koji mogu da porode jednog genija i njegova genijalna djela. Duboko sam siguran da je ovo tačno, “Jedna lasta ne čini proljeće” zar ne? Šta jedan čovjek može sam učiniti bez svoga naroda, pa ma koliki “laf” bio? Postoji sprega i uzročno posljedična veza, izmedju civilizacijskog nivoa jedne nacije i njihovih genija. Jedno drugo radja i dopunjuje, kao jaje i kokoška. Kokoška svije gnjezdo i porodi jaje, ali se iz jajeta radja nova kokoš i tako u krug./ citat Vladimir Lajović,blog ).
Boraveći u Kanadi, godine 1997, na tzv. vodopadima Nijagare, sa svojim najdražim, kćerkom Ljiljanom, zetom Jadranom i unukom Sandijem, susrećem se i sa djelima našeg najvećeg „ lava „ ponikao iz grma mojih sunarodnjaka pravoslavne vjeroispovjesti, umnim i pametnim Srbima, našim i svjetskim naučnikom Nikolom Teslom.

Upravo me svi ovi podaci i asocijacija na mnoge te velike i dobre ljude, izašle iz velikih naroda, ogavno posjeti na naše izrode ovih bliskih godina agresije na naše Sarajevo i moju ljepoticu Vijećnicu.
Zar je trebalo ovim izrodima, velikosrpskog nacionalističkog roda i poroda, da pale i uništavaju svu blago ovog književnog i umnoga čovječanstva.
U ovim mojim usamljenim trenutcima, upravo razmišljajući na sva ova događanja, rado sam se prisjetio i velikog našeg filmskog redatelja rah. Hajrudina, Krvavca- Šibu i njegovog „ Valtera „ sa ovih prostora.
Lično sam mnoge ugodne trenutke proveo sa ovim divnim čovjekom i ljudinom u prostorima hotela „ Evropa „ u Sarajevu, sa kaficom i čašicom viskija ili šljivovice bosanske ili hercegovačke lozovače.
Zajedno smo gradili i snimali film o izgradnji „ Rudnika i termoelektrane Gacko „ za vječnost i dolazeća pokoljenja toga hercegovačkog kraja.
Međutim, vraćajući se ovome rođendanskom danu i trenutcima maštanja i prisjećanja na sopstveni životni put, moram biti ponosan i zahvalan i sopstvenoj inteligenciji koja mi je omogućavala izgradnju šest kolosalnih industrijskih objekata u našoj lijepoj Jugi, obilazak svjetskih destinacija i specijalizacija, sa poliglotskim obrazovanjem i u službi i više stranih jezika.
Kao stručnjak elektro struke, kao student Beogradskog Univerziteta, docnije kao profesor elketro struke, brojnih generacija, kao izvrsni poznavalac i brojnih tehnika, kao kompleksne automatizacije brojnih tehnoloških procesa, svih elektrotehničkih predmeta od elektronika, kalsične i digitalne i mikroelektronike, radiotehnike i televizijske tehnike, kao i brojnih drugih oblasti i grana ove široke lepeze, sa aspekta prirodne i vještačke inteligencije, u mnogome zahvaljujući i osamdeset godišnjem druženju i poznavajući i šahovsku igru.
Lično mi je šah život značio, u dobru i u zlu, nikada nisam bio sam i nikada mi u životu i radnome vijeku nije bilo dosadno.
Šah mi je omogućio brojna poznanstva i druženja sa brojnim svjetskim šahovskim veličinama, što me i iniciralo za aktivnim bavljenjem spoznajom bogatstvom i mogućnostima ljudske memorije, kao šahista i one druge kompjuterske i kao stručnjak značaja, uloge i primjene ovih sićušnih mikroelektronskih konmponenti, tzv. čipova, procesora, memorija i drugih komponenti iz svakoga računara.
Šah me je i održao u vitalnom i sadržajno interesantnom trajnom ljudskom domenu spoznaje, interesovanja i mogućnostima upotrebe, njemu hvala.
Sama istinska spoznaja, da je malo živih šahovskih veličiuna, u cijelom razdoblju moga života i rada, od osamdeset godina, sa kojima nisam imao priliku igrati simultanke i družite se i kao kućni prijatelji. Zato je i moje privilegija da sam kao čovjek visoke inteligencije, kao stručnjak svoga poziva, kao šahista, poliglota i svjetski čovjek, imao mogućnosti i prilika neposrednih poznanstava i druženja, što bi za mnoge moje drugare po struci, možda i misaona imenica.
Zato sam radostan i ponosan na ovaj moj svečani rođendanski trenutak, ali sam ipak i tužan i usamljen, od svojih najmilijih unuka; Tijane, Olivera, Denisa i Sandija.
Voli ih i ljubi njihov deda Milan, mostarski Sarajlija, Bosanac.
Mostar, 20. mart 2024 god.

---

P.S.

U ime svih suradnika ovoga bloga i u svoje lično, upućujem srdačne rođendanske čestitke našem Milanu sa željom da nam još poživi na dobrobit prije svega njegovih najmilijih, te svih nas koji ljubimo istinu i pravdu te našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu za šta se nesebično zalaže i gospodin Jovičić!

Bedrudin GUŠIĆ

ZAR I TI SINE BRUTE ?

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Znam i vidim, da nažalost i neki tvoji Bošnjaci raduju se tvome zlu , naš Fadil-aga.
Znam, isto tako da imaš dobrog advokata u liku Senada Pećanina, koji je jedini među novinarima u svoje vrijeme, imao zaista muda da ode u “ crni ustaški vilajet “ kod najvećeg kriminalca ovih mostarskih prostora u firmu Aluminij i obavi intervju sa Mijom Brajkovićem.
Tada je glasno i jasno Senad napisao i dobro opisao “ planetarnu pljačku i criminal “ u ovoj firmi od strane ovog istog Mije Brajković ai njegovih saradnika.
Nažalost, tada ga nije niko iz vlasti saslušao, niti je ozbiljno shvatio ovu istinitu i realnu tvrdnju, u nizu medijskih laži Gebelsove propaganda i veličanja ovog “ hercegovačkog giganta “ koji je konačno i dolijao i pao na prosjački štap.
Zato, ovoga puta i ne mogu stati u tvoju odbranu, jer si lično i jedan u nizu, našoj javnosti znanih grobara ove firme, ali sam siguran da su prije tebe svi oni ostali, a trebali su da se presele u te Vojkoviće.

Ironija je života i naše pravne nesigurnosti, da su recimo Nermin Nikšić ili Dragan Čović ili Milorad Dodik ili ini, još uvijek u nekoj vlasti, a da ne govorimo o Miji Brajkoviću li Ivi Bradvici ili drugim njihovim hrvatskim čimbenicima i našim kriminalcima, koji su sa svojim putovnicama već poodavno nedostupni našem pravnom sistemu.

Ironija je života i naše pravne nesigurnosti, da su recimo Nermin Nikšić ili Dragan Čović ili Milorad Dodik ili ini, još uvijek u nekoj vlasti, a da ne govorimo o Miji Brajkoviću li Ivi Bradvici ili drugim njihovim hrvatskim čimbenicima i našim kriminalcima, koji su sa svojim putovnicama već poodavno nedostupni našem pravnom sistemu.

Ovo je svakako mnogo teže zlo činjeno godinama, a finansijski slikovitije, uz diskriminaciju radnika nehrvata, veoma je znano naš Fadil-aga da se poput ptica Fenixa sva krivična dokumentacija Dragana Čovića, odlepršala je u nepoznato, a njegovi garanti svojim materijalnim vrijednostima od Jelke Miličević ili Borjane Krišto i drugi kako im glavni šef i kriminalac Dragan Čović ne bi otišao u zatvor.
Svakako ih je on isti, godinama nagrađivao sa foteljama i nezasluženim funkcijama, ali tako to rade “ lukavi latini “ ali ne i “ merhametli i uspavani Bošnjaci, koji te Fadil-aga i žele vidjeti u tim Vojkovićima , što prije.
Iako ste već godinama znano njihovo cvijeće, od vezivanja zastava SDA -HDZ, sa Koševskog stadiona i odlikovanja vašeg rah. Babe od agresora i njihovog “ oca nacije “ pok. Franjue, koji izjavi u gradu Mostaru ; “ Aluminij je interes države Hrvatske “ te ga dobi na poklon od svojih koalicionih partnera tzv. “grobara”.
Ali, naš Fadil-aga, veoma ti je poznato od naših starih, da se i svako cvijeće koje se redovno ne zalijeva brzo suši. Tako i nije čudno, što ćeš se i ti koju godinu dana sušiti u zatvoru Vojkovića, dok ne dođu na vlast. Možda neki umni i razumni tvoji jarani, pa te pomiluju u tome periodu, imajući u vidu sve tvoje zasluge, ako si ih ponekad i činio iz svoje fotelje.

Ko li je ovaj ministar energetike, rudarstva i industrije ?

Da, Vedran Lakić je ta osoba, kako mu čitam biografiju na internetu, rođen je u rudatrskoj Tuzli, godine 1978, a Ekonomski fakultet završava 2003 godine.
Čitajući njegovu radnu i stručnu angažovanost, od završetka studija do postavljenja na ovo radno mjesto, jednostavno kao istinski angažovanji stručnjak za ove oblasti, gdje sam izgradio šest velikih giganata, industrijskih objekata u lijepoj Jugi, mogao sam odmah i zaključiti, da je Vedran došao na ovu političku funkciju, vjerovatno zahvaljujući svojoj političkoj podobnosti.
Iako, nisam nigdje pročitao kojoj to stranci pripada, pretpostavio sam da je iz SDP-a jer je ponajviše savjetovao Gradonačelnike Tuzle, koji su upravo i pripadali toj stranci.

Piše:Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Ništa mi drugo nije ostalo, već da lijepo odgojena osoba, visoko stručni kadar u ovim djelatnostima ministarstva, uočim odmah veliki promašaj u izboru druga Vedrana na ovu poziciju, uz iskreno izvinjnje ali istinsitu konstataciju, da zaista i nisi sposoban za ovu funkciju.
Nisam se slučajno niti zainteresova za stručnost i indentitet, ovoga ministra, da me ovih dana nisu inicirale i uzbudile određene, konkretne činjenice u pojavama i izjavama, ovoga aktuelnog ministra.
Lično meni, veoma iskusnom inžinjeru svoga poziva i graditelju brojnih takvih značajnih industrijskih, rudarskih i energetskih objekata u domovini, od metalurškog kombinata u BiH i Srbiji, preko Smedereva i Bora, do Mostara sa Aluminijem i Rudnika i Termoelektrane u Gacku, pa sve do RTB u Boru, sa elektrolizom bakra i novom zlatarom.
Kao veoma iskusni stručnjak svoga poziva, u svojim radnim snovima sam iskreno gajio i stremio ka ostvarenju zamisli velikana našeg Emerika Bluma, gen. Direktora atraktivnog i svjetskog giganta „ Energoinvest“ -a, da realizujemo njegov projekat i idejnu zamisao izgradnje alumi9nijskoga kompleksa u Hercegovini ( Mostaru ) sa Termoelktranom u Gacku, koja bi imala i proizvodila dovoljno električne energije za cio alumi9nijski kombinat, sa 1.650 GWh.
Međutim, druže naš Vedrane, kako je i očigledno da u svome periodu ustoličenja u ovu fotelju, krenuo si stazama svoga šefa ili premijera Nermina Nikšića, nisi niti za trenutak imao „ muda „ da se ugledaš na prethodnika Reufa Bajrovića i da zakoračiš u kriminalno jato firme Aluminija, sa HDZ-ovim kadrovima, koji bi te sa lakoćom „ usisali i otpremili, gdje i sve prethodne naše „ grobare „ iz svih dosadašnjih vlada Federacije, ali i posebno sa Nerminom Nikšićem i Fadilom Novalićem, kao i njihovim ministrima.
Gle čuda i ironije našeg sistema i poslovanja, kada i premijer Nikšić i tvoja malenkost, ovih dana za DANE DRŽAVNOSTI , obilazite i ponešto pričate o našoj namjenskoj industriji.

Niste se smjeli naći u obilasku i posjeti, nekadašnjem našem hercegovačkom gigantu, firmi Aluminij, vjerovatno bi se sastali i sa ne samo nacionalistima iz HDZ-a već i sa „ cionistima „koji bi vas možda priupitali i za realizaciju trenutnih ugovora, za njihove genocidne radnje u Gazi ili o namjenskom korištenju cjelovite infrastrukture firme Aluminija u Mostaru.
Vjerujući, da bi vas ovaj kriminalac Amir Gross Kabiri i bolje primio i ugostio, zajedno sa Draganom Čovićem, u njihovom restoranu na izvoru Radobolje ili u njihovom podrumu, sa vinskom kartom i pečenjima domaće proizvodnje.

Ako si, druže Vedrane, istinska sjena svoga premijera Nermina Nikšića, možda i nisi slučajno izabrao njegov put obilaska i demagoških tirada o namjenskoj industriji, kada vam i nije blizak i dostupan takav industrijski gigant, kao i mnogi koji su u Hercegovini propali, kao i na drugim dijelovima domovine, na izdisaju, vašim poltronskim i ulizničkim ponašanjem u saradnji sa dokazanim nacionalistima i cionistima.
Da li ti Vedrane istinski znaš, zašto je i kako propao takav gigant, koji sam i lično gradio i sa francuskim i domaćim stručnjacima, zašto to Fadil.aga i njegov ministar Nermin Džindić i ministrica Jelka Miličević nisu išli sa procesom stečaja i sve ostalo što slijedi, zašto su tajnovito tako sve prepustili uzurpatorima i kriminalcima HDZ-a da upravljaju sa našim materijalnim dobrom i da kobnačno sve predaju „cionistima”.
Da li znaš Vedrane, da ćeš se naći sa svojim saradnicima u zajedničkom kriminalnom aluminijskom kolu, sa svim prethodnim grobarima i ulizicama, po Meši Selimoviću.

ŠTA JE SA NAŠIM GIGANTIMA, KOJI SU REDOM POSRNULI ?

Nisu li „ respiratori „ jedna najobičnija magla ili sapunica, koja tako lagano i jednostavno puca i nestaje ispred naših očiju i spoznaja, kao pič.. dim.
Možda je i pogodno sredstvo našega zamuljenog trenutka, kada bi iz zamotane „ aluminijske folije „ kao iz Pandorine kutije iscurile sve kriminalne radnje, planetarne pljačke i uzurpacije državne i radničke materijalne vrijednosti, što se godinama dešavalo sa „ glorificiranim hercegovačkim divom „ firmom Aluminija iz Mostara .

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Da, ovo su svi ti kriminalci, ulizice i „ grobari „koji su trideset godina u svojim foteljama vlasti i poziciji, očigledno i drsko njegovali kriminalnu pljačku i diskriminaciju nad radnicima.

Jedinstveno i pravo im je ime „ grobari „ jer su svojim neradom i kriminalnim sopstvenim ponašanjem, dozvolili domaćim lopovima i rušiteljima firme i državnoga sistema vladanja i uspješnog poslovanja firme, a zahvaljujući lažnoj Gebelsovoj medijskoj propagandi, veličajući njihov nerad i lopovske postupke u upravljanju i poslovanju ove firme, iskazivajući tobožnje pozitivne rezultate.
Upravo su svi ovi redom, za svoga života, zaslužili zasluženi boravak u Vojkovićima, na duži period, a ne samo Fadil Novalić, kao jedini iz ovoga „ kriminalnog kola „ kao obična farsa ili propaganda nedoličnog ili uspavanog državnoga pravnoga sistema.
Dakle, ova firma Aluminij, kao i brojne druge koje su i zaboravljene, nikako se ne spominju u ovim sudskim procesima, a od respiratora se napravila velika i suluda hajka, kao da je to ,jedini povod i uzrok postojanja i djelovanja naših brojnih kriminalaca i rušitelja.
Smiješno je i žalosno, da se evo jedan od ovih vlastodržaca i jaran „ ustaše „ Mije Brajkovića, u vremenu svoje premijerske pozicije iz ranijeg perioda, ponovno nalazi u istoj fotelji naše vlasti.
Isti se Nermin Nikšić, osokolio i poput pauna širi svoja krila, a radio je takve kriminalne poteze u firmi Aluminij, gdje je sa svojim jaranima iz „ ustaške koalicije „ eleminisao i sve radnike srpske nacionalnosti, ostavljajući ih bez dionica , radnoga mjesta ili bilo kakvih upravljačkih prava.
Ironija je života i ovih naših ovdašnjih trenutaka, recimo proslave DANA DRŽAVNOSTI BIH , da se isti nalazi u posjeti objektima namjenske industrije, sa svojim „ ikebancima „ uz slavopojke o uspješnom poslovanju ovih firmi, a zaboravlja posjetiti i mjesto svoga zločina u firmi Aluminij u Mostaru.
Zaboravljaju ovi, Nermin i Fadil, kao premijeri da su tamo ustoličili „ cioniste „ koji tako očigledno i sramotno pred cijelim svetom, ubijaju brojnu djecu Gaze, dok se naši idioti u vlasti hvale sa proizvodnjom, koja inače ide na ova ubitačna tržišta, razno raznim kanalima , što treba biti jasno i našoj cijeloj javnosti, koja nažalost organizuje i neke proteste.
Dok se Nermin Nikšić sa logistikom SKJ i svojom partijom nalazi i šepuri u nekoj vlasti, a njegov jaran iz proteklog perioda vlasti u Federaciji Fadil Novalić pakuje kofer za Vojkoviće, radi respiratora, dotle se Amer Gross Kabiri sa svojim „cionističkim zastavama „ šepuri po krugu naše radničke firme Aluminija.

U dogovoru sa njima i našom nacionalističkom strankom HDZ-om i Draganom Čovićem, za tajanstveni dolarski iznos na njihovim računima, uzurpira i cjelovitu infrastrukturu ove bivše naše radničke firme Aluminij, koju smo gradili i u njoj proizvodili.

Miro i Milan su živi svjedoci istine rodnoga Sarajeva

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Kao rođene Sarajlije i ljudine srpskoga roda, Miro Lazović i Milan Jovičić, još uvijek na Titovom putu, kao ugledni društveno politički prestavnici u Skupštinama naše Bosne i Hercegovine, isključivi smo autentični svjedoci svih događanja u našim bremenitim vremenima. Istina nam je u našim genima, odgoja i vaspitanja našeg roditeljskog doma, ona i jeste bolna, ali kako i za koga.
Kao visoko obrazovani ljudi, umni i dobro načitani, prisjećamo se književnih djela našeg Dobrice Ćosića, kao i posebne njegove istinske tvrdnje;Dobrica Ćosić, ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća
“Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”, rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike. “/ citat sa interneta / ?
Da li to on lično izjavio, neka se istorija pozabavi sa ovim, ali moja malenkost kao , po indentitetu čovjek i ljudina, pa tek Srbin, mogu u svojoj 86 godišnjoj radnoj i životnoj prošlosti i sadašnjosti, da lično objavim da mi je zaista i previse srpstva i razno raznih srpskih mahinacija, laži i gluposti.
Bilo koja priča o egzodosu Srba iz Sarajeva, za nas je tragi komična bajka iz ubojitog arsenala Gebelsovih laži, ovog drugog „ samozvanog veliko srpskog nacionalističkoga roda „ tzv „ dodikovaca „ znanih donekle presuđenih genocidaša iz njihove sramotne zločinačke Republike srpske ?
Njihova cjelovita priča o egzodusu Srba iz Sarajeva, najbolje se može prikazati bajkovito i slikovito, kako bi je i mala djeca mogla razumjeti i vidjeti, bez lažne roditeljske priče o nekim bajkama „ velikih Srba „ ili „ srpskom svetu „.
Lično sam doživio i preživio mnoga dešavanja u tome periodu, recimo dok sam studirao Elektrotehniku u Beogradu, tadašnji pritajeni veliko srpski nacionalista sa „ crvenom knjižicom „ SKJ, Milorad Dodik je po Beogradskim ulicama švercovao cigarete ronhill, ali se i pripremao za svoje nastupe na sceni svojih budućih mentora, od doktora Raše do predsjednika Slobe.
Slikovita bajka o egzodusu sarajevskih Srba, po autoru nedonoščetu i njegovih veliko srpskih nacionalističkih mentora ;

U periodu 1986/90 godine, dok sam bio Republički parlamentarac u Sarajevu, kao i Savezni u Skupštini SFRJ u Beogradu, znali su me često uznemiravati telefonski pozivi ovih doktorovih patoloških i veliko srpskih uljeza, raspitujući se kod rodbine o mome statusu, porijeklu i nakanama, kako bi me privolili da formiranjem i njihove stranke SDS-a pristupim njihovome jatu gavranova i „ crnih orlova „ koji su već kružili iznad naših sudbina.

Možda su i dovoljno dva slikovita detalja iz ovoga perioda da bi se shvatila cjelovita „ lažomanija „ novokomponovanog srpskoga roda sa sistemom „ dodikovaca „ o lažnoj tiradi egzodusa, u organizaciji njihovih veliko srpskih bandita.
Godine 1989 , po povratku sa Gizimestana, njihovog predsjednika u Beogr5ad Slobodana Miloševića, isti je bio pozvan u Saveznu Skupštinu SFRJ, kako bi nama parlamentarcima objasnio najavu i suštinski sadržaj u nakanama svoje tzv. „ balvan revolucije „ od Triglava do Đevđelije,,na moje postavljeno pitanje drugu Slobi ; „ Da li zna da će radi ovoga odgovarati, preds udom pravde „ samo je lakonski odgovorio , „ Da, ovo hoće njegov narod „.
Dakle, dovoljno je jasno iz svega ovoga da je i planirani sarajevski egzodus osmislio i realizovao, upravo ovaj isti njegov narod, sa veliko srpskim nacionalističkim perjanicama; Karadžićem, Krajišnikom, Koljevićem, Plavšićkom, Mladićem i inim njihovim saradnicima i istomišljenicima, do „ junoša“ koje su već uveliko ljuljali u sopstvenom veliko srpskome kolu , a guslar Mile se izrodio kao perjanica te generacije ?
Drugi moj primjer je svakako i lični porodični slučaj, kada sam sa drugom mojom snahom posjetio dom moga starijeg brata na Grbavici, inače uglednog sarajevskog arhitekte i direktora znane domaće firme, u cilju molbe i uvjerenja, da ne čine ludosti koje im nameću njihovi dušmani „ veliko srpske nacionalističke orijentacije „ da napuštaju svoje domove i da se sa svojim mrtvim „ iskopavanjem „ upute na napuštanje rodnoga grada Sarajeva.
Ovom prilikom sam lično uvjeravao svoga brata, da im neće faliti niti dlaka sa glave, ulaskom federalne Armije BiH, na ovaj teritorij Grbavice.
Ovom prilikom je moja snaha, supruga od brata, inače rodom iz Banjaluke,dokazani nacionalista iz „kola srpskih sestara „ hvatajući me za grlo, preteći mi da ona ne želi ostati i živjeti u Alijinoj državi.
Tako su i odlučili, primorani u strahu od sopstvenih veliko srpskih agresorskih bojovnika i njihovih voždova, napustili su dom i Sarajevo, u decembru mjesecu i otišli za Banjaluku da bi se poslije izvjesnog vremena, ova ista moja snaha vratila u svoj dom na Grbavici, ali mi je brat u međuvremenu umro u toj neljudskoj tragikomičnoj situaciji ,nije joj zasmetala nikakva Alijina država.
Dakle, cjelovita priča „ dodikovaca „ o nekom egzodusu Srba iz Sarajeva je najobičnija vulgarna izmišljotina ovih genocidaša, kako bi pred svijetom opravdali sva svoja nedjela, genocid i urbicid mnogih dijelova naše BiH i njenih nevinih građana.
Meni lično, uzoritom sarajevskom gimnazijalcu realne gimnazije, sa padina Jekovca ispod Jajce kasarne, svakodnevni pogledi na odlasku do škole, bila je milina i radost životna bacati poglede na našu ljepoticu Gradsku vijećnicu, koju sam i redovno posjećivao radi veoma bogate i sadržajne Univerzitetske biblioteke ?
Danas, dušmanima i veliko srpskim ubicama, koji su je ubijali i zapalili sa okolnih brda, dok je recimo njihov Vučko posmatrao te sumanute i ludačke scene, smeta im i natpisna ploča istine ;

Vijećnica, simbol moje mladosti, kako da je prežalim ?
Ali, dvadeset inešto godina kasnije Vijećnica se diže iz pepela, kao za mene mostarskog Sarajliju i Stari ,most u Mostaru.
Siguran sam, za jedno i drugo, da nisu stari kao što su nekada bili, ali su sada mnogo ljepši nego što su bili, a njihovi dušmani i rušitelji neka se vječno uvuku u mišije rupe, odakle su se i pojavili po okolnim brdima.

Naš „Valter „ je ostao vječan i trajan spomenik hrabrosti , ljepote i mudrosti naših dobrih Sarajlija, a naši dušmani i rušitelji, pacovi i govedari, stočari i svinjari. neka trajno budu udaljeni iz Sarajeva, preko Romanije i Ravne gore, uz njihove gusle.

Naši foteljaši, kriminalci i demagozi, na čekanju istine i pravde

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Narodi naši uspavani, da li znate ili osjećate u kakvoj to državi živimo ?
Da, puna je licemjerstva, cinika, demagoga i foteljaša, a južnije od lijepog grada Konjica, u gradu Mostaru i firmi Aluminij, pristigli su i cionisti. Dok, u takvim okolnostima slavimo i DAN NEZAVISNOSTI DOMOVINE BIH , dotle moje Sarajlije i Bosanci protestuju u centru metropole, u cilju podrške Palestinskom narodu, koji na desetine svaki dan ginu u Gazi od strane ubojitog Izraelskog cionizma.

Upravo, u ovim trenutcima tmurne nam svakodnevnice,vaš premijer vlade Nermin Nikšić i njegova „ srpska ikebana „neki Vojin, , obilaze firmu namjenske industrije „ Igman „ u Konjicu. Za mnoge uspavane i nezaintresovane moje Sarjlije i Bosance, ništa čudno i neobično, zašto to baš u ovome vremenu posjećuju firmu „ Igman „ a nikako da odu u Aluminij, kod svojih cionista, jer su isti učestvovali u propasti firme.
Nema više, niti ministra za energetiku i industriju, gospodina Reufa Bajrovića, koji je jedini od ministara u svim vladama Federacije, hrabro i pošteno odlazio u ovu firmu, gdje su ga uzuirpatori i diskriminatori dočekivani „ na nož „.

Dotle su, svi ostali „ grobari „ firme Aluminija iz svih vlada u proteklim godinama, zajedno sa svojim koalicionim partnerima i kadrovima HDZ-a urušavali i pljačkali firmu i radnike u njoj. Sve je ovo bilo kompromisno riješenje, kako to jednom prilikom izjavi tadašnji premijer Branković; „ Radi mira u kući, sve su to znalački prepustili nacionalistima HDZ-a „. Danas smo upravo u ovoj cjelovitoj našoj „ ujdurmi „ živi svjedoci hvalospjevki o poslovanju firme „ Igman „, znajući kome su namjenjeni njihovi proizvodi, kao što smo isto tako sve ove godini slušali lažne informacije Gebelsovih medija, o veoma uspješnom poslovanju firme Aluminij, do njenoga konačnog kraha ili predaje ovim istim cionistima.

Kakve li drskosti i blamaže, taj isti lažni „ borac za državu i čovjeka „premijer Nikšić i njegov „ ikebanac Srbin „ kao i njegov jaran prethodnik premijer Fadil Novalić, nekome kleči i moljaka za svoje pomilovanje, posjećuju neku novu investiciju u Varešu, ne pitajući se što ostaviše radnike srpske nacionalnosti u firmi Aluminija, bez dionica i obeštećenja. Drage moje Sarajlije i moji Bosanci, ostaje mi samo da i vas priupitam; „ Dokle će nam ova bagra foteljaša i demagoga, na ovakav ciničan način, još uvijek prodavati „ muda za bubrege „ ? Da li smo razumni, voljni i sposobni da im svima stanemo u kraj i da ih istinski na vrijeme smjestimo zajednički u Vojkoviće, na duži „ zasluženi „ boravak, bez molakanja i klekova na koljena ? Svakako ih ima i više za ovakve potrebe, dok nisu nabavili neke svoje „ putovnice „ za Pantovčak ili Maksimi ili Jadran ili Dedinje ili u p.m. što nam je pravni sistem još na čekanju sa korumpiranim tužilaštvom i sudstvom.

Sve što je napisano i desilo se

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Priča je interesantna, slikovita i relaksaciona, od autora, vremešnih godina, života i rada, u društvu najvjernijeg prijatelja, već punih 80 ljeta. Naime, kada sam imao 6 godina, susreo sam se i naučio prve poteze na 64 polja sa značajnim figurama, u igri šaha. Dakle, ova družba je aktuelna do današnjih dana, u dobru i u zlu, uvijek je moj vjerni pratilac upravo bila ova šahovska table sa njenim figurama.Kako sam odrastao bez roditelja, čiji se grobovi ne znaju niti danas, zahvaljujući odgajanju kod moje voljene i nezaboravne tetke ( sestra moga oca ) zaposlenice u vešeraju hotela “ Beograd “ u rodnome Sarajevu, obrazovao sam se do visokog intelektualca, magistra elektrotehnike. Kao odličan učenik realne gimnazije u Sarajevu, po završetku, odlazim u Beograd na studij elektrotehnike, radi nedostatka iste u Sarajevu,godine 1957. Po završetku studija,prvo zaposljenjue imam mu žđeljezari Ilijaš na elektrolučnim pećima tzv. TH, kao njihov stipendista. Već oženjen sa supsrugom i sinom Goranom, boravimo u stanu od firme u Ilijašu, do moga odlska u viojsku u Zadar, godine 1963. Po povratku iz vojske, nastavljam radni odnos u firmi, uz odgovarajuću ponudu na novo otvorenom elektrotehničkom fakultetu na mjestu asistenta predmeta po izboru. Međutim, kako mi se ova ponuda nije svidjela, smatrajući da bih ja mogao bit ii predavač, kao maldi i nadobudni inžinjer, nisam to shvatio u prvom trenutku, da je to zaista i realno i istinito, te napuštam Ilijaš i za trajno vrijeme moga radnog angažovanja, odlazim u privredu na izgradnju industrijskih objekata u Srbiju. U radnome vijeku, izgradio sam šest velikih industrijskih objekata, od Smedereva, preko Bora do mostarskog Aluminija i Termoelektrane sa rudnikom u Gacku.
Svaki novi objekat, za mene lično je bio i jedan novi fakultet sa odgovarajućom tehnologijom koju sam upoznavao redom na specijalizacijama u velikom Sovjetskom Savezu, Francuskoj i Njemačkoj, te sam istovremeno postao i poliglota sa stranim jezicima. Bila je ovo zaista, jedinstvena prilika jednom inžinjeru, kakav sam i lično bio, da sve ovo ostvarim što je rijetkost i rekao bih želja svakog intelektualca moga poziva. Postao sam stručnjak za kompleksnu automatizaciju tehnoloških procesa, što mi je i bilo životno opredjeljenje, veoma sadržajno i uspješno.

Kao tehnički director Termoelektrane u Gacku na bloku od 300 MW, te specijalizacije u Rusiji, pojavila mi se želja i mogućnost procesa magisterija, sa radom magistarskog rad ana bloku od 600MW, za drugu planiranu fazu u Termoelektrani Gacko. Magisterij sam upisao i završio na Mašinskom fakultetu Univerziteta “ Džemal Bijedić “ u Mostaru, godine 1984. Nažalost, turbulentno vrijeme sa agresijom sa istoka i zapada na našu domovinu, poremetili su ovakve planove i uz žalost i neostvarene ambicije, na štetu i mojih Gačana i njihove porodične egzistencije, dolaskom nekih novih velikosrpskih nacionalističkih snaga, sve se poput sapunice raspršilo, u tom novom “ srpskom svetu “. U postdejtonskom period, ipak sam se našao mu sistemu obrazovanja kao professor mna elektrotehničkim srednjim školama na istoku i zapadu grada Mostara, jer je grad bio podjeljenna hrvatski i bošnjački dio, što je “ de facto “ stanje i današnjeg vremena, nažalost. U mojoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini, bio sam i veoma aktivan kao društveno politički angažovan, te sam bio izabrani parlamentarac Skupštine BiH u Sarajevu, ka oi Savzni parlamentarac Skupštine SFRJ u Vujeću republikea i pokrajina u Beogradu, u mandatnom period 1986/90 god. Isto tako u postdejtonskom period bio sam i vijećnik Gradskog vijeća grada Mostara u dva mandata, kao predsjednik / podpredsjednik GV u periodu 2000/04 god. Sve u svemu, u gradu Mostaru kao Bosanskom Srbinu, teško je bilo izbjeći turbulencije i teška vremena, napada i djelovanja agresora sa istoka i zapada, čak sam i tri puta lično izbjegao smrtne posljedice, a jedna od njih je svakako ispisana perom novinara “ Feral Tribune “ i mojom knjigom PROGNANIK U SVOME GRADU. Možda je radi spoznaje i dovoljno reći, da sam kao stručnjak u Mostar došao 1970 godine na izgradnju firme Aluminija, a da sam kao taj isti stručnjak u postdejtonskom period naišao na ulazna vrata firme, sa grafitom ispisanim, “ Srbima i psima ulaz je zabranjen “, što sve dovoljno govori a ostalo je za istoriju.

Međutim, sve ove godine, punih 80 godina u ljubavi i druženju sam sa šahom i šahovskom tablom sa figurama. Kao pionir od 12 godina davne 1950 god. Kao pionir bio sam pionirski prvak ŠK „ Sarajevo „ čiji sam i bio člana, a trener mi je bio tada mk. Doktor medicine Halil Halko Udžvarlić.

U šahovskim vodama bio sam sve moje životne i radne godine, a 1970 god. Dolaskom u Mostar bio sam i prvi i jedini majistorski kandidat, te dugogodišnji igrač ŠK „ Mostar „ na prvoj ploči.. Moje radne i društvene obaveze nisu mi dozvoljavale aktivnije bavljenje ovom divnom igrom, ali sam se kao profesor intezivno bavio istraživanjem „ vještačke i prirodne inteligencije „ kao šahista i predavač mojim tehničarima predmeta „ mikroelektronika „ te komponentama mikro čipovi procesori i ostalo u kompjuterskom informativnim tehnologijama. Poseban aspekt je bilo programiranje i šahovski programi, odnosa ljudske memorije i kompjuterske memorije, što mi je kao visokog intelektualca , profesora i šahistu bilo veoma blisko i znano.Imao sam prilike i mogućnosti susreta i igranja simultanih partija sa mnogim svjetskim velemajistorima, te na taj način kao stručnjak, poliglota i šahista imao sam sve predispozicije temeljnog i suštinskog saznanja ove tematike. Šah je jednostavno za mene lično bio i ostao život, do današnjih dana, te sve vrline i osobine šahovske igre, kao i neposredni životni događaji, bili su međusobna životna borba i jedna i druga, tako sam u vremenima i dobra i zla imao uvijek druženje sa šahovskim figurama, strategijom i tehnikom. Često sam sa mojim učenicima elektrotehnike odigravao simultane partije šaha u školi, u slobodno vrijeme i prenosio im neposredno iskustvena znanja i šahovske priče, koje su bile za njih veoma interesantne i poučne , na čemu su mi ostali i zahvalni i često u susretima nezaboravne uspomene.

Zato sam se rado, iako hendikepirana sa povređenom kičmom i teškog hoda, morao odazvati mojim velikim i istinskim prijateljima, šahistima iz Konjica na njihovom impozantnom i savršeno morganizovanom tradidiconalnom IT ŠAHOVSKOM OPENU KONJIC 2024, sa preko 100 učesnik. Zahvaljujući organizatoru, imao sam čast i priliku da im se obratim kao doajen jugoslovenskog i bosansko hercegovačkog šaha i da im zajedno sa gradonačelnikom pozdravim i poželim uspješnu igru.

Svakako, ovom prilikom dugujem i veliku iskrenu zahvalnost direktoru turnira, velikom čovjeku, doktoru, humanisti, šahisti i glavnom organizatoru života i šahovske igre u gradu Konjicu kao i na nivou državnih takmičenja kluba ŠK „ Igman „. Gospodinu Sulejmanu Muliću. Isto tako zahvalnost i predsjedniku kluba jaranu Nailu i ostalim mojim velikim prijateljima, šahistima istoga kluba. Zahvalnost i poštovanom gradonačelniku, gospodinu Osmanu Ćatiću na prisustvu, pozdravnoj besjedi i povlačenju prvoga poteza.
Posebna zahvalnost za pomoć šahistima kao pokrovitelj i sponzorima za organizacijom ovako divnoga tradicionalnog turnira sa perfektnim uslovima, u svakome pogledu. Sa poštovanjem i sudijama turnira gospodinu Mirzi Miralemu i gospodinu Višnjiću, kao i svim učesnicima turnira.

Ostavio bih ja njih, kada bi oni ostavili mene

Evo me, upravo kao inicijalna kapisla inspiriše me naš, nekada uvaženi premijer Fadil Novalić.
Kolo nesreće se, nekako vrti oko njega, pa i ja odlučih da mu se priključim u Vojkovićima, ukoliko igra šaha ili tavle, vrijeme bi nam lakše proteklo.
Nemam ja veze sa respiratorima, jer sam nekako preležao na vrijeme koronu, ali nam je zajedničko „ aluminijsko kriminalno kolo „.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Ko velim, dok sam pri pameti, jer su mi nekada govorili da sam pametan i da sam čovjek, što mi je bilo i drago, te sam se cijelog radnog vijeka trudio, da se kao stručnjak svoga poziva družim sa istinom i samo istinom.
Zato je i ova moja životna ispovjest, zaista istina o ličnoj golgoti jednog Bosanskog Srbina u gradu Mostaru, ali ni nalik na „ dodikovca „.
Zato bih i zamolio prijatelje i vjerne čitaoce, da se potrude i da ozbiljno do kraja pročitaju ovu ispovjst, kako bi apsolutno shvatili suštinu problema.
Dakle, rado bih se pridružio Fadilu Novaliću u Vojkovićima, bez bilo kakvih molbi ili žalbi, povod je veoma jednostavan i interesantan, ali još uvijek razmišljam kako i na koji način ovo izvesti.
Naime, daleke 1970. godine, kao stručnjak svoga poziva elektro inžinjera, dolazim u Mostar na izgradnju aluminijskog kompleksa, po zamisli i riješenjima genijalnog Emerika Bluma, gen. direktora „ Energoinvest „ -a u čijem sastavu se tada i nalazio ovaj cjeloviti projekat.
Cjelovita dalja priča je sasvim suvišna, jer je već preko 5oo objavljenih sadržaja i kolumni objavljena i veoma poznata našoj javnosti.
Međutim, poslije agresije na našu državu, ovaj grad i ovu firmu Aluminij u Mostaru, dolazi do uzurpacije firme od znanog agresora, ponovne obnove i normalne proizvodnje u njegovim tehnološkim kapacitetima .
Kako je sve ovo bilo u nadležnosti HDZ-a i njegovih kadrova, koji su u koaliciji sa brojnim kadrovima u Bošnjaka u svim vladama Federacije, tzv. „ grobarima „ između ostalih i Fadila Novalića i Nermina Nikšića sa saradnicima, dolazi i do „ virtuelne „ propasti ovoga lažnoga hercegovačkog giganta.

Kako, gospoda premijeri u vladama Federacije, Nermin Nikšić i Fadil Novalić, te ponovo Nermin Nikšić, sa svojim saradnicima, nikada nisu bili spremni, niti ažurni u riješenjima poslovanja ove firme, to se niti diskriminacija srpakih kadrova firme, nije nikada ozbiljno riješavala.

Istina je, da se poslije obnovljene proizvodnje u pogonima ove firme, sa ulaznom grafitnom porukom na ulazu ; „ Srbima i psima ulaz je zabranjen „ nikada i nije omogućilo radnicima Srbima da se povrate na svoja radna mjesta ili neko drugo adekvatno riješenje.
U postdejtonskom periodu, sa prvim izborima za Gradsko vijeće grada Mostara, kao kandidat građana na listi „ jrdinstvenog Mostara „ izabranom vijećniku, doživljavam golgotu pokušaja likvidacije i progona iz moga stana, što je „ Feral Tribune „ istinski i opisao.

Bez mogućnosti povratka u firmu, bio sam primoran radi lične i porodične egzistencije prihvatiti posao profesora na srednjim elektrotehničkim školama, na zapadu i istoku ovoga grada.
Poslije ove već doživljene golgote, svima već dovoljno znane, bio sam primoran sa jednim brojem mojih kolega sa posla u firmi Aluminij, srpske nacionalnosti, pokrenuti i cjeloviti sudski proces protiv firme Aluminij, kao i Federacije kao većinskog vlasnika firme od 44% kapitala.
Za drugi dio kapitala tzv. „ radničkog kapitala „ u istom iznosu od 44%, tadašnji premijer vlade Federacije Nermin Nikšić, isti je dodjelio svome jaranu, planetarnom kriminalcu, uzurpatoru i diskriminatoru, ustaških gena, Miji Brajkoviću, tadašnjuem direktoru firme Aluminij,,
Isti je, uz aminovanje Nermina Nikšića, tadašnjeg premijera i njegove vlade, taj kapitalu vidu dionica podjelio obilato svojim Hrvatima, po mizernih sedam dionica jednom broju Bošnjaka, a zajednički sa vladom Federacije, radnike srpske nacionalnosti su ostavili bez dionica.
Poslije višegodišnjeg iščekivanja, sasvim normalno Sud Federacije je donio pozitivno riješenje, da mi lično firma Aluminij isplati obeštećenje u iznosu od cca 12 hiljada KM, što mi je isti iznos i isplaćen putem advokatske kancelarije „ „Comp. Marić „ iz Sarajeva, kao moga zastupnika u ovome procesu.
Poslije ovoga uslijedili su neki ponovni sudski procesi, koje je pokrenula vlada Fadila Novalića, te preko sudova iz Mostara i HNK-antonalnog suda i pravobranioca Federacije, po mojoj srpskoj nesreći sa hrvatskim sudijama, koji odlučuju, da se ovaj iznos treba vratiti, poslije višegodišnjeg perioda ?
Kako je nova apelacija mojih advokata upućena na Vrhovni sud države BiH, u iščekivanju konačnog riješenja, dotle su domaći sudovi u Mostaru, ispostavili zahtjev MIO-PIO, da mi se od penzije odbijaju neki sudski troškovi, tako sam kao penzioner ostao na 441 KM ( u prilogu ček sa pošte ).

Razmišljajući, kao pravi šahista šta mi je strateški dalje činiti ili kako preživljavati sa ostatkom ove penzije, blizu sam riješenja iz perioda lične golgote , kao izabrani vijećnik GV.
Naime, zašto se ne priključiti Fadilu Novaliću u Vojkovićima, sa obezbjeđenom ishranom i boravkom ?
Godine 1997, poslije golgote kao vijećnik, u cilju lične zaštitze od čimbenika HDZ-a, koji su pokušali da me likvidiraju, odlazim u Brezu i legalno kupujem pištolj 7.62 Kragujevačke proizvodnje sa odgovarajućom municijom.
Kako ga do današnjih dana nikada i nisam koristio, uz ova sva maltretiranja, jer je teško ostati normalan Bosanski Srbin na ovome području, razmišljam da se i bez premijera Nermina Nikšića, lično priključim bivšem premijeru Fadilu Novaliću, kako bi i naše pravosuđe i naša javnost konačno saznala cjelovitu istinu u slučaju, ovoga nekada pametnog čovjeka, graditelja brojnih industrijskih objekata, profesora koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka, poliglotu, Republičkog i Saveznog parlamentarca u Beogradu, vijećnika u dva perioda, predsjednika GV ,te šahistu.

Možda će mi i biti bolje, kada me i bez respiratora proglase suludim građaninom ove nepodnošljive naše realnosti preživljavanja, bez molbi i žalopojki bilo kojem našem organu vlasti.

Na pogrešnom putu: Premijer Nikšić sa “ikebancima”

Umjesto, na putovanju za “ cionistički “ Aluminij,kod prijatelja Amera Grossa Kabirija, premijer Nikšić sa svitom svraća u “socijalistički” Igman u Konjic. Nažalost, već je zaboravio stare jarane, Fadila, Miju, Ivu i ine saradnike, jer je stekao nove.

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Evo ga, lažni “borac za državu i čovjeka“ Nermin Nikšić, stigao je u posjetu namjenske industrije “ Igman” u Konjicu,

Kako je svaka naša starinska izgovorena riječ zlata vrijedna ; “ Sa kime si onakav si “ govorili bi opravdanao naši stari. Tako je i ovaj vaš premijer vlade Federacije, u prethodnom periodu 2013 godine u posjeti svome jaranu i ortodoksnom nacionalisti, ustaških gena, Miji Brajkoviću, planetrnom kriminalcu i uzurpatoru firme Aluminij u Mostaru. Tom prilikom mu je i podario finansijski tzv. radnički kapital od 44%, kako bi ga podijelio radnicima u vidu dionica , uz aminovanje premijera Nikšića to je ovaj ustaša i učinio, uz eliminaciju svihradnika srpske nacionalnosti. Bez stida i srama, iako je bio “ crvendać “ lice mu se nije uopšte zacrvenilo, dolazeći ponovo u istu fotelju premijera Federacije, kako bi i dalje sa jaranom Fadilom Novalićem, ministrom Nerminom Džindićem i ministricom Jelkom Miličević, nastavio svoj “ svetonadzor “ na propasti ove firme, na putu do ustoličenja i cionista u uzurpaciji cjelokupne infrastructure Aluminija.
Vjerovatno je sve ovo imao na umu, kada je odlučio da i sada , skrene sa puta, te posjeti ovu firmu, za dobro svih njegovih jarana i cionista, radi obezbjeđenja adekvatnih potreba ovog cionističkog režima u genocidnim aktivnostima u području Gaze. Ostaje mi i neizbrisiva žal, bio sam neki učesnik , kao parlamentarac u djeliću odlučivanja za finansijska sredstva ovoj namjenskoj industriji, kao član savezne finansijske komisije u Parlamentu SFRJ, ne sluteći na ove crne dane. U ta lijepa vremena, pred našu saveznu komisiju, pristizali su brojni general ii čelnici naših vladajućih struktura, sa redovnim zahtjevima finansijskih potreba našoj brojnoj namjenskoj industriji, između ostalih i firmi “ Igman “ u Konjicu.

Sl. parlamentarci Skupštine SFRJ u Beogradu ( autor M.J. prvi red četvrti, između drugarica Suade i Ljiljane ) ispred drugara i legende u Predsjedništvu države Jugoslavije, Bogića Bogičevića !

Isto tako, kao stručnjak svoga poziva, gradio sam firmu Aluminij, ne sluteći da će mi kao “ Srbinu sa psima “ biti zabranjen ulaz u istu firmu.
Nisam vjerovao, da će nam ovaj “ crvendać “ kao dokazani srbomrzac, istinski onemogućiti i da svi radnici Aluminija dobiju ista prava na obeštećenje sa dionicama, kada već nije postojala mogućnost povratka na radna mjesta, u postdejtonskome periodu. Zato, danas ovom svojom posjetom firmi “ Igman “ Nermina Nikšića, trn mi je u oku ili dosipanje soli na lične bolne rane, kada sam se za dan državnosti lijepo proveo i osjećao u ovome krasnome gradu Konjicu, ali u druženju sa brojnim našim šahistima, kada nas je sve skupa lijepo pozdravio i poželio dobrodošlicu divni čovjek i gradonačelnik grada Konjica, gospodin Osman Ćatić. Vjerovatno je premijer Nikšić, došao u posjetu sa svojim “ ikebancima “ iz stranke, koja je inače prepoznatljiva po uzurpaciji i cjelovite logistike SKJ, te se poput paunova mogu , još uvijek blago ugodno osjećati i šepuriti u ovoj bespravnoj Federaciji.
Mogao je još u svojoj delegaciji povesti i cionistu Amera Grossa Kabirija, koji tako uredno sa svojim zastavama lijepo kiti krug Aluminija, prema željama i uzorima svojih darovatelja, HDZ-a i Dragana Čovića, sa premijerom vlade Federacije i njegovim ministrima. Zajednički bi trebali i mogli uspješnije i potpisati neposredne ugovore o isporuci adekvatrne municije za potrebe, njihovog prijatelja i premijera Natanjahua i cionistički režim, koji uništava nedužnu mladost i građane Gaze na očigled cijeloga svijeta, na “ civilizovani i demokratski “ način. Naša javnost i građani ove nam naše jedine domovine, trebaju i moraju znati, cjelovitu istoriju naših svih događanja i ponašanja i njihovih “ zemljaka “ iz Konjica, bez obzira na funkcije i njihove boje na ovozemaljskim relacijama.

NASTAVAK SUDSKOG PROCESA PROTIV MILORADA DODIKA I MILOŠA LUKIĆA

Na ročištu održanom 6.3. saslušan jedan od četiri predviđena svjedoka Tužilaštva. Novo ročište zakazano za 3. april 2024.g.

Sudski proces koji se od oktobra 2023. vodi pred sudom BiH protiv Milorada Dodika, predsjednika Rs i Miloša Lukića, v.d. Direktora Službenog glasnika Rs, sve više liči na šaradu i lakrdiju. Na zakazano suđenje Dodik i Lukić dolaze u pratnji advokatskog tima i velikog broja političkih pristalica, koji svojim ponašanjem izazivaju, provociraju, pomažu Dodiku da pokaže svoju oholost i nadmoć. Već na prvom ročištu vidno zbunjenom, nesigurnom i zaplašenom sudiji Mirsadu Striki suprostavio se cijeli pravni tim Rs pojačan poznatim hrvatskim advokatom Antom Nobilom, koji je svojim autoritetom dodatno uvećao nesigurnost. Dodik pred Sudom nije htio da ustane a zahtjev da ustane popratio je psovkom…tako da se mogao se steći dojam da Dodik sudi Državi i njenom sudu, a ne oni njemu. Pokušaji odbrane da proces iz Sarajeva prebace u Banja Luku nisu uspjeli.

Rekonvalescencija bh pravosuđa?

Još uvijek se najveći broj građana BiH pita da li je BiH pravosuđe konačno počelo raditi svoj posao ili je to podvala? 

Ako se zaista sudi za nepoštivanje odluka Visokog predstavnika Schmidta onda je procedura vrlo jednostavna, jer su činjenice opšte poznate a dokazi na sonu. U Službenom glasniku Rs. Nema nikakvog ozbiljnog razloga da se suđenje odugovlači. A upravo to se događa.

Van svake sumnje je da se suditi treba ne samo Dodiku već Ćoviću i nekima uz njih, ali prije svega radi kršenja ustavnog poretka, neprijateljskog djelovanja, uslovljavanja, blokade rada parlamentarnih i državnih organa BiH… 

Mnogi misle da Tužilaštvo radi za Dodika i Čovića, odnosno one koje oni predstavljaju. Tako je bilo sve do odlaska Tegeltije, a nije mnogo drugačije ni sa Kajganićem. Misle da je Tužilaštvo formiralo predmet, pokrenulo proces, ali neće uraditi ništa… 

Efikasnost BiH pravosuđa je zadnjih 15 godina vrlo slaba. Ne rješavaju se predmeti od ključneg značaja za funkcionisanje vlasti. Vladavina prava u BiH je sve bliže nuli…jer ne samo što nismo ravnopravni i ne možemo pred sudom ostvariti svoja osnovna prava, već ih ne možemo zaštititi, pa gubimo i ona koja smo imali.

Uprkos tome, nedavna hapšenja predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca i direktora državne obavještajne agencije Osmana Mehmedagića, kao  i izrečene presude u predmetu “Respiratori” daju nagovještaj da se stanje u bh pravosuđu mijenja na bolje.

Odluke Visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH moraju se provoditi

Tužilaštvo BiH podnijelo je optužnicu protiv predsjednika Rs Milorada Dodika i Miloša Lukića, v.d. Direktora Službenog glasnika Rs, zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta, kojeg u Rs ne priznaju za visokog predstavnika, jer njegovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a. Nije ovo prva optužnica protiv Dodika. Bilo ih je više po različitim osnovama, ali su sve završile u košu.

Proces protiv Dodika i Miloša Lukića, v.d. direktora Službenog glasnika Rs pokrenut je zajedno, pa nastavljen odvojeno. Dosadašnji tok procesa ima veliku pažnju javnosti, sa kojom Dodik povećava popularnost, na na što ukazuje i izjava advokata Anta Nobila “Miloradu Dodiku svako ročište zlata vrijedi kao političaru”.

Svaki Dodikov dolazak na ročište u dugoj koloni vozila djeluje provokativno, pobjednički i slavodobitno, a obraćanja učesnika su u najmanju ruku neprimjerna. 

Dodika ispred suda ispraća u sudnice i dočekuje velika grupa građana i zvaničnika Rs, koji mu daju podršku. Među njima su redovno srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, premijer Rs Radovan Višković, te ministri u vladi Rs Denis Šulić, Elen Šeranić, Zora Vidović, Petar Đokić, te Staša Košarac, Sanja Vulić, Aleksandar Goganović… 

Nakon desetljeća apstinencije pravosuđe je na ispitu zrelosti, što znači ili će dosljedno vršiti svoju funkciju ili će nastaviti da tone i postati krhotina …. 

Montiran politički proces

Dodik uporno ponavlja “da se protiv njega vodi montiran politički proces, a vode ga muslimanski orijentisani tužioci, koji imaju obavezu da procesiraju sve iz Rs”. Više puta je izjavio da ne priznaje Sud BiH, da je proces usmjeren protiv Rs i predsjednika Rs i tvrdi da su “kreatori ovog procesa u britanskim i američkim ambasadama”. 

Pri tom tvrdi da ima otvorene prijetnje u FBiH i dodaje da ”Rs neće biti dio BiH, ali će ostati na toj zemlji”. Takve i slične poruke prilikom svake rasprave papagajski ponavljaju mnogi iz njegove pratnje i šalju poruke da je ovaj proces usmjeren na urušavanje ustavnog uređenja Rs i njenih nadležnosti, a ne protiv Dodika. I preko ovih i sličnih Dodikovih izjava prešlo se prećutno kao i preko brojnih ranijih provokacija i prijetnji…Njegove izjave osudio je Upravni odbor PIC-a, a Visoki predstavnik Schmidt je pojasnio da se ne sudi ni Rs, ni BiH, već Miloradu Dodiku. 

Ni u jednom državnom sistemu, ni u jednom režimu, nije zabilježeno da se 20 godina može nekažnjeno pljuvati po državi, psovati, prijetiti njenim rušenjem… U BiH je to nekima ne samo dopušteno, već ih pravi popularnijim. I ne samo da se pljuje po državi, već se udara na njene glavne stubove, uključujući pravosuđe. 

Na posljednjem ročištu šefica Kluba SNSD-a Sanja Vulić ne samo što je kočijaški psovala, napadala, vrijeđala državu i njen pravosudni sistem, već zaprijetila da će pred zgradu suda dovesti 5.000 istomišljenika. I ne samo da zbog toga nije privedena i saslušana, već joj je Ministar unutrašnjih poslova Nenad Nešić obezbjedio policijsku zaštitu da može pod njihovom zaštitom još agresivnije napadati i rušiti kredibilitet državnih institucija.

Prva rasprava nakon više odloženih ročišta

Optužnica protiv Dodika predstavljena je na ročištu 5.2.2024. a odbrana je iznijela koncept odbrane baziran na činjenici da visoki predstavnik “nema ovlaštenja” i zatražila izuzeće sudinke Sene Uzunović, koja je zamijenila sudiju Mirsada Striku, koji je otišao na godišnji odmor, nakon kojeg će u penziju. Uz zahtjev za izuzeće 7 sudija odbrana je zatražila i njeno izuzeće, ali je zahtjev odbijen. Napuštajući sudnicu za ovo suđenje Višković je izjavio da je ovo “ kraj za BiH”, a Cvijanovićka izjavila da “nema prava ni pravde”. Naredno ročište zakakazano je za 21.2. a zbog ranije preuzetih obaveza optuženog odgođeno je za 6.3. 2024.g.

Protiv Dodika je do sada Tužilaštvu BiH podneseno više prijava, koje su zataškane. Među posljednjim su krivične prijave Ramiza Salkića, poslanika SDA u NS Rs, zbog neustavne  proslave 9. Januara.

Američke sancije kao inicijalna kapsla

Mada se u prvo vrijeme mislilo da američke sankcije neće previše naškoditi Dodiku, ubrzo se pokazalo da su ga ozbiljno uzdrmale. To je bez sumnje donekle uozbiljilo Tužilaštvo BiH i natjeralo ih da pokrenu sudski proces protiv njega, koji se ne vodi iz pravih razloga, kojih je na pretek, ali ga plaši i počinje brinuti. Vidjelo se to na njegovom unezvjerenom ponašanju i blažem tonu pri obraćanju. Njegov korak je postao nesigurniji, glas tiši a prijetnje i ultimatumi poprimili su niži ton. Da to prikrije stavio se u ulogu Davida Štrbca, da ismijava sud. Na prvom saslušanju, kada se trebao izjasniti o krivici, pravio se mutav i rekao da ne razumije optužnicu. Ali kako proces dalje odmiče i Dodik i njegovi pratioci počinju shvatiti da je stvar ozbiljna, da se u ovoj “igri mačke i miša” jasno zna ko je ko, a jasnije se nazire i kraj.

Nedavno izrečene američke sankcije Dodikovom sinu i kćerki, koji s Dodikom pletu istu mrežu, oborile su ga još niže i sve je više onih koji vjeruju da je to još uvijek odloženi, ali neminovan nokaut.

Kraj sudskog procesa sve izvjesniji

Danas, 6. Marta nastavljen je sudski proces protiv Milorada Dodika, predsjednika Rs i Miloša Lukića, v.d. Direktora Službenog glasnika Rs. Vodi ga sudinka Sena Uzunović. Dodik je na suđenje došao sa istom pratnjom. Ponovno mu se pridružio i Lukić, obzirom da je proces koji je sud razdvojio zbog Lukićeve bolesti, ponovo spojen. Na raspravi je saslušan samo jedan od predviđena četiri svjedoka tužilaštva, Petar Đukić, inspektor Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), jer je Tužilaštvo odustalo od ostalih svjedoka.

I tokom ove rasprave pokušavala se plasirati teza o “zloupotrebi institucija”, a Šefica Kluba SNSD-a Sanja Vulić nastavila je provocati, radi čega je opomenuta. Nakon rasprave održana je konferencija za štampu u Istočnom Sarajevu sa istim porukama i u poznatom tonu. Dodik nije propustio priliku da kaže da se ne osjeća sigurnim u Sarajevu, ni u BiH.

Novo ročište zakazano je za 3. April. Dodik nije primjenjivao odluke Visokog predstavnika, iako je znao da su obavezujuće, i zato mora biti sankcionisan. A istim slijedom i Miloš Lukić. Po odredbama Krivičnog zakona BiH predviđena je kazna od 6 mjeseci do pet godina zatvora i zabrana vršenja funkcija. To dobro zna Milorad Dodik, a znaju i u njegovom advokatskom timu. Sve je ovdje jasno ko pasulj. Dokazi su na sonu, a son je Službeni glasnik Rs.

Burlington, 6.marta 2024      

Zijad Bećirević

?