-aOvih dana pratim dokumentarni serijal NDH, u produkciji HRT, autora poznatog hrvatskog povjesničara Hrvoja Klasića. U serijalu sudjeluju, osim autora, mnogi povjesničari/historičari/istoričari iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Kako tvrdi i sam autor, serijal je pobudio veliko zanimanje tamošnje javnosti, kao i iz cijelog regiona. Prvi put se javnost može suočiti sa dokumentiranim činjenicama, a koje iz raznih razloga do sada nisu bile dostupne, iz vremena nastajanja Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije te NDH kao čeda tadašnjih sila osovine- fašističke Italije i nacističke Njemačke. Gledajući tu seriju nije mi teško bilo povući paralelu između tog vremena i događaja i ovog današnjeg, posebno u kontekstu odnosa susjeda i komšija prema Bosni. Autor serije NDH je, između ostalog, dokumentirao suradnju ustaša i četnika tokom Drugog svjetskog rata dok danas svjedočimo antibosanskoj koaliciji SNSD-a i HDZ-a, a te dvije stranke su samo produžena ruka režima u Beogradu i Zagrebu. Onda su to bili Cvetković i Maček, danas ova dvojica. Dakle, historija se ponavlja u svom najsurovijem obliku, barem nama, Bosancima i Hercegovcima i antifašistima.

Kakav bi trebao biti odgovor?

Svjedočimo pravoj cirkusijadi i promenadi trećerazrednih bjelosvjetskih diplomata-protuha u tom Sarajevu, koji kao lešinari napadaju na oboljelo tkivo Bosne i Hercegovine pritiskajući tamo gdje je najmekše da se popusti onome koji bi izmjenio Izborni zakon po rasističkom modelu. Istovremeno, onaj iz Laktaša odavno je već izišao iz okvira Dejtonskog mirovnog sporazuma, a najavljuje da će u tom smjeru nastaviti. Dalje, svjedočimo i jučerašnjoj odluci u Domu naroda da se poništi Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida. To su uradili delegati one dvojice što njeguju fašističke tradicije i što hoće da dokrajče Bosnu i Hercegovinu.

Primjera o neprovođenju Dejtonskog sporazuma i njegovog aneksa IV (Ustava) ima na pretek i oni su manje-više poznati javnosti. Međutim, ono što je naprosto neshvatljivo, pogotovo sada kada je BiH u najvećoj ustavno-pravnoj krizi od Dejtona do danas, jeste kukavičluk, kalkulantski odnos i konformizam svih, ali doslovno svih, političkih subjekata u našoj zemlji, posebno onih koji bilo kao pozicija ili opozicija čine Parlament BiH. Ne može zdrav razum prihvatiti da se niko od njih, ama baš niko, nije udostojio posegnuti za jedinim pravim odgovorom na antiustavna i antidejtonska djelovanja tog Dodika i njegove kamarile, te Čovića i njegovih parlamentarnih bojovnika a to je član 2 Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine izglasanog 12. decembra 1995. i proglasiti Dejtonski mirovni sporazum nevažećim, a vratiti državu u ustavno-pravno stanje koje je imala prije 21. 11. 1995., odnosno prije Dejtona.

Može li iko zamisliti situaciju da se Dodik i njegovi sponzori te Čović i njegovi sponzori, nalaze u poziciji u kojoj su trenutno probosanske snage a imaju takvu pravnu alternativu? Ja mogu! Hiljadu posto sam siguran da bi posegnuli za tim pravnim mehanizmom.

To je jedini pravi odgovor bh. pobunjenicma, raznim mešetarima izvana i domaćim izdajnicima. A onaj ko je spreman izreći takav odgovor (naravno, mislim na političare), nema šta izgubiti osim možda neku marku za sebe i svoje potomke, ili poziciju na koju računa u ovako sklepanoj državi. Zar je grijeh pozvati se na pravo – domaće i međunarodno? Historija ni takvima neće oprostiti kalkulantsku šutnju!

Bedrudin GUŠIĆ