Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Istina je samo jedna i jedina, treba je hrabro i dostojanstveno uvijek isticati ?“ Veritas amare est , Da istina je bolna, ali kako i za koga „

U ona lijepa vremena,kao stručnjak svoga poziva magistra elektrotehnike, gradio sam i stvarao velike industrijske gigante, kao što su Aluminijski kompleks u Mostaru i Rudnik i termoelektrana Gacko od 300 MW ?
Kao jedan od rijetkih inžinjera moje struke, u svome radnom vijeku izgradio sam šest kolosalnih proizvodnih fabrika, poslije visoke peći i čeličane u Smederevskom metalurškom kombinatu, gradio sam Elektrolizu bakra i novu zlataru u RTB ( Rudarsko topioničarski bazen Bor ).
Godine 1970 dolazim u Mostar na kamen temeljac izgradnje „ Energoinvestovog „ giganta i aluminijskoga kompleksa, te puštanjem u rad i prvog tehnološkog procesa fabrike Glinice, odlazim na mjesto tehničkog direktora Termoelektrane u Gacku ?
Istina je, baveći se strukom i cjelokupnom silnom tehničkom problematikom, ličnoga angažovanja, nisam u to vrijeme ni pomišljao o dolasku tečkog i tmurnog našeg perioda, kada će „ ustaše „ u Mostaru i „ četnici „ u Gacku, okupirati, uzurpirati i konačno dovesti do kraha ova dva velika industrijska moja poduhvata, iz moje sopstvene veoma bogate stručne aktivnosti ?
Nažalost za dolazeće mlađane generacije, trebaju znati da se istorija ponavlja, a moja je lična sreća i neko nebesko davanje, da sam kao dolazeći stručnjak na ove hercegovačke prostore i grad Mostar, trebao iz njega naći neki „ nebeski „ put u nekom kovčegu.
Istina je, da li u prvoj agresiji na Mostar sa istoka od veliko srpskih agresora, izrešetan sitnim gelerima od njihove granate sa Čobanova polja, koja je direktno udarila u moj stan.
U ovome slučaju, spasila me je neka „ nebeska vila „ koja mi je u snu predložila stvarni životni put, koju sam poslušao i tako ostao živ.
U drugom slučaju, agresijom sa zapada, od strane „ ustaške armade „ i njihovih sljedbenika, trebao sam završiti u gepeku jednoga, poznatijeg mercedesa , te ubačen u jezero jame bivšega Rudnika uglja u Vihovićima ili možda u zloglasnu jamu na Gorancima iznad Mostara.
Kao Bosanski Srbin, rođeni Sarajlija, ni nalik na ove „ dodikovce „ uu Hercegovini, kao stručnjak koji im je gradio životne objekte za njihovu egzistenciju, obrazovao generacije elektro stručnjaka, bio njihov vijećnik i predsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara, za taj cjeloviti „ ustaško- četnički „ veliko0 srpsko hrvatski ološ, ništa to nije značilo, to je zaista u mome slučaju istinska sudbina moje ličnosti.
Hvala našim brojnim medijima, ne lažnog Gebelsovog karaktera, već istinskih i dobronamjernih informativnih medija, a jedan od njih je svakako bio i „ Feral Tribune „ u oku njihovog „ oca nacije „ Franje Tuđmana, koji se sa Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu dogovarao i pripremao zajednički scenarij ubitačne agresorske ideološke matrice za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Dakle, svojevremeno „ Feral Tribune „ je sve objavio i njemu velika i iskrena zahvalnost ?
„ Feral Tribune „ ni jednim jedinim slovom, iako otvoren i dostupan autorima s raznih strana, nije iznevjerio osnovno geslo svoje samobitnosti; ISTINU I HRABROST.
Zato mi i čini čast i poštovanje, da je upravo „ Feral Tribune „ sa svojim saradnicima novinarima došao na teren Mostara, odmah 1996 godine, poslije prvih izbora vijećnika za Gradsko vijeće Mostara.
Bip ,je list ili tjednik, koji je među prvima isšisao autentične događaje u vezi moje sospstvene golgote, kao građanina ovoga grada i izabranog vijećnika sa građanske liste „ za jedinstveni Mostar „.
„ Zato se, dakle, sigurno najnesretniji i najpogubniji medijski događaj, koji je nažalost, ostao gotovo bez ikakve reakcije kulturne i slobodno misleće javnosti, a na ushit i veselje onih Hrvata koji slobodu izraza i javne riječi smatraju bogohulnim i neprijateljskim djelovanjem protiv svoje zemlje.
Svakako je riječ o splitskom „ Feral Tribune“ listu ( za“ bezbožnike i heretike „ ), koji je, uprkos dugogodišnjim, silnim snagama i njihovim upornim, beskompromisnim ( čak i sudskim ) potezime da se ugasi ipak preživio, sve do vremena, a dalje više nije mogao.. Paradoksalno je da je „ Feral „ izdurao sve silne udare i smicalice čak i Tuđmanovog represivnog režima koji je, pamtimo, koristio sve moguće načine da se list opasnih namjera ukine i netragom nestane./ sve ovo je razmišljanje uglednog mostarskog univerzitetskog profesora doktora Safeta Sarića iz knjige IN FACTO „/ završen citat/.