Zlo nas doslovno nijedan dan ne mimoilazi. Nakon što moramo progutati da će u Predsjedništvu zemlje pa čak biti prvi predsjedavajući njen najveći mrzitelj i razarač, čovjek koji ne može putovati u jednu Ameriku, naprimjer, evo danas je taj isti najavio da će za svog savjetnika imenovati nikog drugog nego onog psihopatu, konvertita, budžetskog parazita i promotora četništva Emira Nemanju Kusturicu. Dakle, taj dvojac ponajvećih mrzitelja Bosne kao države i njenog najbrojnijeg naroda će nastaviti svoj krvavi pir i biti dobro plaćeni iz bh. budžeta za to. Ali, to su tekovine Dejtona koje ćemo piti kao gorke pilule do kijametskog dana.
Ali, nije to povod za ovaj osvrt. Izazvalo je reakciju zdrave pameti izjava tog istog psihopate i gulikože Kusturice da je njegov poslodavac najzaslužniji što je od “selendre Banja Luke napravio grad”. Ma nemoj! Taj opskurni “kulturnjak” sa mračnom ideološkom podlogom i sluga svih režima u Beogradu – od Miloševića na ovamo, te njihovih satelita preko Drine, je posljednja osoba na ovoj planeti koji ima pravo kazati tako nešto. Naime, svako dijete u civiliziranom svijetu zna da grad čine ljudi,a ne zgrade i infrastruktura. Dalje, taj Nemanja treba da zna da je Banja Luka bila grad za poželjeti do zemljotresa 1969. nakon kojeg je doživjela demografsku eksploziju zahvaljujući tadašnjem komunističkom moćniku Miši Popoviću koji je nanio hiljade svojih zemljaka sa Zmijanja u Banja Luku. I nakon te eksplozije Banja Luka je bila kakav-takav grad, sa svojom prepoznatiljivom arhitekturom i duhom, koje su činili njeni domicilni žitelji. Međutim, nakon 1992. se desilo što se desilo, u dva smjera i danas taj grad nema više svojih domicilnih žitelja – Bošnjaka (bivših sunarodnika Nemanje) i Hrvata, a ima nekih drugih. Ima zgrade koje su građene na ruševinama bošnjačkih mahala, ima tajkune a nema gigante poput “Čajaveca”, “Incela”, Jelšingrada”…, ima hejbet nezaposlenih i hejbet onih koji svakodnevno čekaju pred slovenačkim konzulatom da idu vani…
To je Banja Luka danas, Nemanja! Tvoje je pravo da mijenjaš vjeru, svjetonazor i sl., ali ovdje moram podsjetiti na jednu znakovitu izjavu jednog poznatog beogradskog novinara – antimiloševićevca i antifašiste: “To je jedini Nemanja kojeg poznam a čiji se otac zvao Murat”! E, Murate, Murate, kakvog si nam izroda ostavio!!!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 