thomas meninoBoston je danas rastužila vijest da je jutros, u 72. godini života, nakon relativno kraće bolesti, umro donedavni, 53. po redu gradonačelnik ovoga grada – Thomas Menino. Bio je gradonačelnik sa najdužim stazom u historiji Bostona – preko 20 godina. Sama ta činjenica govori dovoljno za sebe, odnosno upućuje na zaključak da se radi o čovjeku koji je dobijao povjerenje građana ovog američkog grada u pet uzastopnih mandata.
 
Ovaj kratki osvrt na upravo preminulog donedavnog gradonačelnika Bostona (Demokrat) nije samo izraz puke novinarske reakcije na relevantan događaj koji se desio u njegovom okruženju, nego još  više kao jedan ljudski odnos prema čovjeku koji je obilježio skoro 1/3 moga životnog puta. A, obilježio je na način da se itekako moglo moglo primijetiti da je grad u koji sam došao sa familijom prije nepunih 20 godina, a nisam ga birao, jedna uistinu liberalna i multikulturalna sredina, odnosno grad poželjan za živjeti u njemu. Za to najveće zasluge neosporno pripadaju upravo preminulom Thomasu Meninu.
 
boston
Taj čovjek je doista iza sebe ostavio duboke tragove u ovom gradu i ovom dijelu Amerike. Krasili su ga neposrednost, tolerantnost i stalni kontakt s tzv. običnim svijetom, odnosno s narodom. Njegovu principjelnu politiku da se pruži mogućnost svim etničkim zajednicama u Bostonu da slobodno upražnjavaju svoje kulturne i vjerske potrebe osjetili su i brojni muslimani ovoga grada kada je prije nekoliko godina završen i otvoren najveći Islamski centar, ne samo u Bostonu i državi Massachusetts, nego i šire.
 Kao što rekoh, sjetih se ovim konkretnim povodom Thomasa Menina i kao novinar, ali i kao čovjek. Ali, posebno ga se, na prepoznatljiv nacin, sjetih i kao Bošnjak i kao Bosanac.
 
Hvala, Thomas Menino, te počivaj u miru Božjem !
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
DVA GROBARA – BIVŠI I SADAŠNJI
Često sam, i ne samo ja, odlazećeg predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju uspoređivao sa Staljinom, ne bez razloga, naravno. No, pustimo sada Staljina neka gori u džehennemu/paklu a, k tome, imamo još  živih na našim prostorima koji itekako određuju sudbine zemalja zapadnog Balkana, pa i naše.
 
“Toma Grobar” – bivši
 
toma nikolicIako s ideološki, kako sami sebe predstavljaju, bitno razlikuju, itekako se može vući paralela između aktuelnog predsjednika Srbije i (konačno) odlazećeg predsjednika SDP-a BiH. Prvog su, kao što je poznato, zbog posla kojim se u mladosti bavio zvali “Toma Grobar”. Bilo pa prošlo. U međuvremenu je Nikolić 1993. položio Šešelju zakletvu za četničkog vojvodu, potom se razišao s njim (nije sigurno da li i ideološki, ali nije ni bitno, barem za ovu priču), osnovao s Vučićem SNP (Srpska napredna stranka)…, postao presjednik Srbije…i… I dalje nije ni bitno. Bitno je da je od “Tome Grobara” postao Toma Predsjednik. Grobar je, znači, bivši, a Predsjednik – sadašnji.
 
Lagumdžija – aktuelni grobar socijaldemokracije u BiH
 
zlatko l.Kao što rekoh u uvodnom dijelu da pustimo Staljina, evo, sada bih rekao: pustimo i Tomu Nikolića, bivšeg Grobara, jer imamo mi svoju muku i svog grobara – Zlatka Lagumdžiju. U jednom od svojih nedavnih osvrta napisao sam da je taj čovjek najveći izdajnik BiH od Dejtona do danas i obrazložio tu tezu. Sada, nakon što su poznati konačni rezultati izbora u BiH i termin vanrednog Kongresa SDP-a u prilici sam da izreknem konačnu dijagnozu bolesti od koje boluje SDP-a BiH pa i socijaldemokracija BiH u cjelini a ona je da se sada kasno baviti kemoterapijom kada je bolest metastazirala. Uzrok bolesti treba javno, po ne znam koji put, obznaniti a zove se Zlatko Lagumdžija. On je, zapravo, aktuelni grobar socijaldemokracije u našoj zemlji. A da je vladao Strankom na socijaldemokratski način, da je bio liberalan kao što nije, da nije bio vlastoljubiv i nemilosrdni autokrata, kao što jeste, da je bio demokrata kao što nije, da je sačuvao kadrove s pedigreom unutar SDP-a…da nije oko sebe klonirao kadrove samo njemu poslušne a na štetu socijaldemokracije i Države u cjelini, danas bi se u Bosni i Hercegovini druga pjesma pjevala. Da nije vladao kako je vladao socijaldemokracija bi bila ujedinjena na teritoriju čitave BiH. Šta danas imamo? Nekoliko njih samo po imenu, a u praksi daleko od toga. Šta, zapravo, hoću da kažem? Pa valjda je i vrapcima na grani jasno da Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati na nacionalnim isključivostima i sa strankama takve provenijencije, ma kako one međusobno koalirale na svim nivoima u zemlji, jer svaka od njih, pojedinačno, preferira svoj teritorij za “svoj” narod. To u konačnici znači – disolucija i nestanak BiH. Uostalom, tog filma smo se nagledali u proteklih 24 godine “demokracije” u BiH. S druge strane, socijaldemokratska (ne komunistička) ideja je u svojoj osnovi kohezioni faktor u političkom životu jedne zemlje. Ali, treba i odgovarajuće protagoniste. Zlatko Lagumdžija nije bio taj. Šta će biti poslije njega, odnosno poslije vanrednog Kongresa zakazanog za 6. decembra ove godine, veliko je pitanje. Ako se i izabere novo rukovodstvo pitanje je vremena kada će ta stranka ozdraviti. Ako joj uopće ima lijeka jer sada je na kemoterapiji, a zna se  šta to znači. A Bosna ne može čekati!
 
Bedrudin GUŠIĆ
 

 

Osam godina od ustavnog referenduma

djordje subotic

Ustavnim separatizmom  izdvojen je srpski, valjda, kao nebeski narod od drugih ravnopravnih građana..

  • U Evropsku uniju se ne  ulazi sa unutrašnjom kolonijom, kao što je to Srbija učinila od Vojvodine.
  • Ustav je Pokrajinsku Vladu sveo na vatrogasno društvo koje može da eventualno lokalizuje požar, ali ne može da ga spreči niti ugasi.
  • Antifašizam ugraditi kao vrednosni sistem u novom Ustav.

Navršava se osam godina od kako je Ustav Republike  Srbije u «gluvo doba» noći   28. na 29. oktobar (2006. godine.)‚na ustavnom referendumu «dobio većinu». Taj Ustav nije rešio ni jedno bitno pitanje. Nije rešio vladavinu pravu, sekularnu državu i laičko društvo, nije realizovao načelo socijalne pravde, zabranu sukoba interesa, poštovanje građanskih, ljudskih i manjinskih prava, podelu vlasti i funkcionalnu demokratiju… Ustav je najveća prepreka konačnom rešavanju kosovskog pitanja! Ustav nije rešio vitalno pitanje teritorijalne podele vlasti, autonomni status pokrajine Vojvodine i pitanje lokalne samouprave, a posebno nije rešeno imovinsko i finansijsko pitanje teritorijalnih zajednica.

Ustav proklamuje separtizam, jer je neopravdano izdvoijo Srpski narod valjda kao nebeski od «svih građana» (Član 1. Ustava) i kada se u svakodnevnoj političkoj retorici predsednika države, premijera, ministara i drugih čuje «naš  narod» to može biti indirektan signal u primitivnom, neprosvećenom,  maloletničkom i nacionalističkom okruženju da sve što je drugačije i nije «naš narod» treba rušiti i napadati, a posebno ako su nazivi firme ispisani ćiriličnim pismom. Tako smo proteklih nedelja svedočili napade na pekare i poslastičarnice u vlasništvu Albanaca i Goranaca. Ranijih godina  je bilo napada na građane drugih nacionalnosti, a šta nas čeka u budućnosti videće se.

Ustav usporava evropske interracije

Ustav je usporio priključenje Srbije evrointegracijama, o tome sada govore većina aktera na političkoj sceni. Ustav ne treba menjati samo zbog  usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa evropskim, nego pre svega zbog građannki i građana Vojvodine i Srbije. Evropska unija ne toleriše kolonijalni odnos svojih članica, a ovim Ustavom je Vojvodina u suštini unutrašnja kolonija Srbije.

Zbog svih nedorečenosti, nepreciznosti i lošeg dejstva ovaj oktroisani, nedemokratski Ustav treba što pre ukinuti i doneti nov, jer je ovaj nepopravljiv! Postavlja se i pitanje legitimnosti Ustava na šta je upozorila i Venecijanska komisija. Ovaj stav je posebno aktuelan u vezi sa vojvođanskim pitanjem. Pored svih pritisaka, uz nezapamćenu kampanju i mnogo potrošenog novca poreskih obveznika Ustav je dobio podršku građanki i građana Vojvodine sa svega 43,93 odsto. Ovo vojvođansko NE predstavlja upozorenje da drugačije trevba regulisati položaj Vojvodine u Srbiji.

Ustav ne zabranjuje građanima Vojvodine da imaju svoj glavni grad

Partiokratski Ustavni Sribije u svom konzervativnom tumačenju i oceni ustavnosti poručio je da građanke i građani Vojvodine ne mogu imati svoj glavni grad, mada Ustav to ne zabranjuje. Isto je i sa prirodnim regionima Vojvodine, (Srem, Banat i Bačka). Ove birokratske odluke ne mogu vojvođanima ukinuti pravo  da Novi Sad doživljavaju kao svoj glavni grad.

Novi Ustav treba doneti na ustavotvornoj skupštini raspisanoj za tu priliku, koju ne treba da čine samo partije, jer se radi o ustavu svih građana, nego i predstavnici civilnog sektora i građani. Antifašizam treba du bude osnovna ustavna vrednosna odrednica!

Kada je Vojvodina u pitanju moraju se u obzir uzeti nekolike činjenice:

Prvo, Vojvodina nije nastala na teritoriji sadašnje Srbije, što je bitno razlikuje od drugih geografskih regiona u Srbiji;

Drugo, građankama i građanima Vojvodine nisu vraćena ustavna prava u skladu sa zaključcima Mirovne konferencije iz Londona  (avgust 1992.godine);

Treće, Vojvodina je jedini konstituent federacije bivše SFRJ čije pitanje nije rešeno! Šest Republika su samostalne države, a na Kosovu se očekuje međunarodno priznanje. Od osam konstituenata bivšeg jugoslovenskog federalizma, postoji sedam samostalnih subjekata. Postavlja se pitanje kako se izgubio politički subjiktivet Vojvodine. Politički subjektivitet Vojvodine zaturio se i raspadom državne zajednice Srbija i Crna Gora, u koju je Srbija ušla sa dva autonomne pokrajine-Vojvodinom i Kosovom i Metohijom.

Vojvodina srazmerno najviše siromaši u Srbiji

Vojvodina je ovim Ustavom proglašena za nesuštinsku autonomiju, autonomiju bez autonomije u suštini ona je unutrašnja kolonija Srbije. Najbolji primer za ove konststacije su u nepoštovanju ustavne odredbe od 7 odsto, u kojima Srbija  ne poštujući ustavnu  odredbu, zakida Vojvodini značajna sredstva. Vojvodina se posmatra kao ratni plen, kolonija i komora iz koje se uzimalo, bez pitanja,  koliko je kome i kada trebalo. Vojvodina je plaćala danak i sva Miloševićeva ratišta i gradilišta prethodnog režima. Nastavila je da plaća Koštuničina, Tadićeva, Dačićeva gradilišta, a sada plaća i Vučićeva gradilišta. Vojvodina je region koji srazmerno najviše siromaši u Srbiji. Nekad je po razvijenosti bila odmah uz Sloveniju i Hrvatsku, a danas… Vojvodini je među prvim institucijama ukinut statistički zavod, a nije ni posebna stavka u statistici, valjda zato da se ne bi znalo koliko se iz nje arči, otima i krade.

Sa ovakvim ustavnim ovlašćenjima nijedna Pokrajinska vlada, bez obzira na njen partijski sastav,  ne može učiniti značajniji rezultat u korist građanki i građana Vojvodine. Ustav je Pokrajinsku vladu sveo na vatrogasno društvo, koje ne može da spreči, a ni ugasi požar, eventualno može da ga lokalizuje, kao što je u slučaju narušavanja imovine koja su u vlasništvu Albanaca i Goranaca u Vojvodini. Naime, Pokrajinska vlada je najavila pomoć, u sanaciji  i obeštećenju imovine koja je uništena nedavno u Vojvodini. Taj potez je vredan pažnje, ali ne može ovakva Pokrajina sa nejakim ovlastima izgraditi, koliko unitarna, centralizovana i naconalistička Srbija može da uništi. Članovi Pokrajinske vlade svedeni su, na inače,       sjajan gest dobre volje doručkovanja u pekarama čiji su vlasnici albanci, a ne na vođenje politike koje će sprečiti vandalizam i nacionalnu netrpeljivost.  Gestov dobre volje uvek su dobro došli, ali politika mora rešavati probleme.

Jačaju centralističke težnje

Vojvođansko  pitanje treba rešiti tako što se novim Ustavom Srbija federalizovati. Poštujući međunarodne dogovore, a posebno zaključke Londonske konferencije, neophodno je vraćanje ustavnih prava građankama i građanima Vojvodine, što u uslovima samostalne Srbije podrazumeva njen federalni status u Srbiji. Dakle,   uspostavljanje ravnopravnog odnosa Srbije i Vojvodine, odnosno Republika Vojvodina u Saveznoj republici Srbiji. Vojvodini je neophodan novi Ustav u kojem će biti deponovane zakonodavne, sudske i izvršne nadležnosti izuzev onih klasčnih državnih, ( vojska i odbrana, spoljna politika, monetarna politika, carine državna bezbednost) koje će biti u nadležnosti Savezne republike Srbije. Vojvodini treba posedovni list, statistička i finansijska samostalnost, raspolaganje imovinom, izvornim prihodima  i prirodnim i radom stvorenim resursima

Najrazvijenije zemlje u svetu su federalizovane ili regionalizovane. Fedralizam je lek za iscrpljenu i osiromašenu Vojvodinu i koristan za sve delove Srbije, građane i državu u celini. Srbija, ako želi napredak i hvatanje koraka sa savremenim evropskim zemljama  mora se što pre osloboditi ove ustavne truleži. Srbiju danas uništavaju unitarizam i najgrublje mogući ventralizam i nacionalizam, Nažalost, neke najave bivših i sadašnjih ministara  (Knežević, Mihajlovićeva, Gašić…) idu u prilog jačanju centralizma, za šta se traže argumentii u ovogodišnjim poolavama. Naime, najavljena je izmena zakona u sistemu voda i stvaranje jedinstvenog javnog preduzeća, bez obzira što se u minulim poplavama JP Vode-Vojvodine pokazalo najefikasnijim i što je na teritoriji koje pokriva ovo javno preduzeće bilo najmanje problema. Verovatno se rukovode onom «neka bude svima loše».

Ako se Srbija oslobodi centralističkih težnji biće pre u evropskoj uniji. a za to su potrebni nova politika i novi demokratski ustav. Država Srbija nema prava da se kocka sa utemeljenim evropskim opredeljenjem Evropa-država regija, a ne naroda i evropskskom budućnosti Vojvodine i njenih građanki i građana, a Republika-Vojvodina je ideja slobode, ravnopravnosti i zajednišva!

Autor je kopredsednik Koordinacono akcionog odbora Vojvođanske konvencije

Naivno je očekivati da će MZ promjeniti svoj kurs i na osnovu novih dokaza do kojih se došlo iskopavanjem masovne grobnice Tomašica, a kroz sudski postupak protiv Mladića, pristupiti pravednijem sankcionisanju agresora na BiH i rušenju temelja na kojima je postavljena genocidna Republika srpska. Iako su dokazi o počinjenom genocidu nad Bošnjacima/Hrvatima Prijedora više nego očigledni, i dalje se može očekivati ne više od limitiranog fokusiranja na egzodus i genocidno zatiranje prijedorskih Bošnjaka i Hrvata.

  Međunarodna zajednica se već preko 20 godina odupire  zahtjevima žrtava i odoljeva nastojanjima prijedorskih organizacija koje okupljaju žrtve pravno nepriznatog prijedorskog genocida, da se stravični zločini počinjeni nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora u proljeće i ljeto 92.  nazovu pravim imenom – genocid i predstave u „pravom svjetlu“.  Želimo vjerovati da će u novom dokaznom postupku u procesu protiv Mladića tužilaštvo pokušati i uspjeti dokazati  da je genocidno zatiranje Bošnjaka i Hrvata na prijedorskoj regiji rezultat dobro organizovanog strateškog plana, s ciljem da se to područje etnički očisti i pripoji Srbiji.

Novi dokazi iz Tomašice jasno ukazuju na ciljeve srpskog agresora

Nakon upornog dugogodišnjeg pritiska na MZ i njene pravne institucije od strane organizacija koje okupljaju žrtve prijedorskog genocida, procesno vijeće haškog suda  je konačno bilo prisiljeno prihvatiti zahtjev da se pred sudskim vijećem haškog suda iznesu nove činjenice i dokazi o stravičnom ubistvu 3.300 prijedorčana u proljeće i ljeto 92 ( od kojih veliki broj njih u zloglasnim prijedorskim logorima smrti, Omarskoj, Trnopolju, Keratermu..) , jer ti dokazi jasno ukazuju na organiziranost i masovnost ubistava i ulogu Vojske RS u njima.

Haški sud želi zataškati ili rasvjetliti teške zločine počinjene u Prijedoru?

Mada međunarodna zajednica ne želi priznati ni odgovornost ni suodgovornost, a posebno ne saučesništvo za stradanja Bošnjaka u toku agresije na BiH, ipak će  pod pritiskom sve upornijeg  javnog mnijenja haški sud  morati saslušati nove dokaze tužilaštva do kojih se došlo tokom iskopavanja masovne grobnice Tomašica, koja je otkrivena septembra 2013. godine u rejonu gdje postoje indicije za postojanje još jedne lokacije sa bošnjačkim i hrvatskim žrtvama. Iz  masovne grobnice Tomašica iskopano je 275 kompletnih i 120 nekompletnih tijela žrtava genocioda.  Rasprava o tome još jednom će nas podsjetiti na straviče zločine agresora ali i na pasivan odnos međunarodne zajednice krunisan embargom na oružje, kojim je R BiH onemogućena odbrana od agresije.

Ipak, ni ovom prilikom sudsko vijeće neće razmatrati sve dokaze o počinjenim zločinima u Prijedoru od strane srpskih vojnih i paravojnih formacija, do kojih se do sada došlo, ali je izvjesno da će barem dio te istine na koju ukazuju iskopine u Tomašici biti stavljen pred susko vijeće, čime slika o ubistvu 3.300 prijedorčana neće moći biti gledana drugačije, nego kao genocid.

Ovom prilikom treba se prisjetiti da je tužba BiH protiv Jugoslavije ( Srbije i C. Gore) za agresiju i genocid u velikom  dijeliu bila zasnovana na svjedočanstvima žrtava prijedorskog genocida, ali se agresor tada pobrinuo da mnoge  svjedoke  ućutka svojim prijetnjama, rastjera po svijetu i na svaki način onemogući da svjedoče, što je dijelom moglo biti i od uticaja za odbacivanje tužbe.

Mada se s pravom očekuje da će kroz sudski epilog Mladiću puna istina o Tomašici dospjeti u javnost  i dalje ostaje upitno da li Haški sud zaista želi prijedorskom genocidu nad Bošnjacima i Hrvatima  priznati pravni status, nazvati ga genocidom i pravedno osuditi počinioce, ili na sve to staviti tačku, kako bi se prijedorski dosije ( prije ili nakon još upitne presude Mladiću i Karadžiću) mogao arhivirati.

Cilj haškog suda arhivirati prijedorski dosije ili prepoznati genocid?

Poučeni iskustvom o ulozi međunarodne zajednice u BiH tokom agresije i u posdejtonskom periodu, posebno kada je u pitanju prijedorska regija, moramo se odgovorno zapitati da li to MZ zaista hoće da svijetu otkrije punu istinu o genocidu koji su Srbi počinili nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima ili da stavi tačku i arhivira prijedorski dosije, koji nedvojbeno  govori o 3.300 ubijenih,  blizu 1.000 za kojima se još traga i egzodusu 50.000 prijedorčana u proljeće i ljeto 1992.godine.

Dodikova rola u haškom procesu

Dokazani Neprijatelj BiH br. 1 Milorad Dodik, nakon tijesne pobjede nad Ognjenom Tadićem za poziciju predsjednika RS, svjestan da u novim okolnostima može prije postati pokojnik ili pukovnik, pokušava  se ponovno prodati MZ i predstaviti se u novom formatu kao ključni igrač za normalizaciju i preuređenje stanja u državi, što može biti od uticaja na profiliranje fokusa o zločinima u Prijedoru, naročito ako se zna da Dokik i  dosadašnji prijedorski gradonačelnik Marko Pavić,  glavni negator genocioda, savršeno koordiniraju. Ipak, da bi bio uvjerljiviji, u intervjuu datom BH TV 1 prije dva dana, Dodik ide korak dalje, pa državi BiH ucjenjivački postavlja novi rok da se uozbilji i ustabili ili će on nastaviti svojim putem, a taj put  je više nego poznata njegova podrivačka  i rušilačka strategija, kojom se onemogućavaju svi procesi koji bi mogli dovesti do stabilizacije bih države. Ali, ako MZ Dodika ponovno prihvati kao upotrebljivog i kooperativnog, mora se računati na njegov uticaj na aktivne procese, uključujući i ono što se događa u Haagu.

Presuda Mladiću i Karadžiću mora biti više od presude dvojici zločinaca

Teško je prejudicirati kako će presuda Mladiću i  Karadžiću, ako i kada bude izrečena, uticati na one koji su najodgovorniji za nakaradno dejtonsko ustrojstvo BiH. Može li se očekivati da će MZ skinuti sa BiH luđačku Dejtonsku košulju, podržati opravdane zahtjeve da se ukinu entiti, prije svega Republika srpska, za koju postoje više nego uvjerljivi dokazi da je svarana i stvorena na konceptu etničkog čišćenja, zasnovanog  na progonu Bošnjaka i njihovom genocidnom zatiranju.  MZ neće na sebe uzeti ni dio odgovornosti za učinjene greške i propušteno tokom i nakon agresije na BiH, već će ako moradne odgovornost svesti na najnižu razinu, što se već moglo vidjeti kroz proces koji vode srebreničke majke protiv Holandije.

Ne želimo robovati prošlosti, već se okrenuti budućnosti. Kada i kako?

Međunarodna zajednica je debelo, ko zna koliko puta,  pokazala i dokazala da na većinu aktuelnih  stanja i događaja na gleda kroz prizmu istine i pravde, već kroz novac, kroz cijenu koju treba platiti. U tom kontestu  može se vjerovati da bi mnogi od onih koji čine MZ bili najsretniji da se već sutra mogu zatvoriti svi zatvori u kojima počinioci teških zločina u BiH 91-95 izdržavaju kazne, kako bi se moglo reći da je slučaj BiH skinut s dnevnog reda. Time bi punu satisfakc iju dobili oni koji bezosjećajno okreću glavu od svega što se u BiH i Prijedoru dogodilo 91-95 i pozivaju nas da se okrenemo budućnosti, ne želeći znati da je među nama još mnogo onih (naročito Prijedorčana) koji još nisu ni pronašli kosti svojih najdražih da ih dostojno sahrane. Kao da mi želimo robovati prošlosti i ne želimo se okrenuti  budućnosti. Naš pogled u budućnost i ovaj put ovisi o tome koliko će Haški sud biti spreman i odgovoran da slovom i brojem identifikuje i potvrdi ono što svi mi više nego dobro znamo, da se u proljeće i ljeto 92. u Prijedoru dogodio genocid u kome je ubijeno 3.300 prijedorčana, više hiljada  proglašeno nestalim, a pola prijedorskog stanovništva ( Bošnjaci i Hrvati) protjerano u egzodus. Odgovorni za te zločine, za zločin genocida nad Bošnjacima i Hrvatima Prijedora, moraju odgovarati za počinjene zločine. Zato presuda Mladiću i Karadžiću, kada budu izrečene, moraju biti mogo više od presude dvojici zločinaca. To mora biti presuda srpskom projektu Velike Srbije, presuda genocidnoj Republici srpskoj.

Burlington, 27. Oktobra 2014

Zijad Bećirević

zijad-becirevic1

ivana b. - 1Centar za istraživanja religije Beogradske otvorene škole se u poslednje dve godine bavi pretežno temom Studija Holokausta u Srbiji, kroz visokokvalitetan obrazovni program specijalno izrađen od strane domaćih stručnjaka iz oblasti Holokausta, kao i stručnjaka sa Jad Vašema (Yad Vashem), međunarodne škole za studije Holokausta iz Jerusalima (Izrael), kao glavne institucije na svetu kada je ova oblast u pitanju…. Centar za istraživanja religije Beogradske otvorene škole je dugi niz godina radio na projektima koji su se tičali pomirenja na području Zapadnog Balkana, kao i radom na sprečavanju budućih sukoba na ovom području…..Što se utisaka tiče, Izrael je zaista po svemu posebna zemlja. Moj lični utisak  je da je jerusalimski Stari grad zaista Ikona Carstva Božijeg, gde “nema više Judeja ni Jelina, nema više roba ni slobodnog, nema više muškog ni ženskog, jer ste svi vi jedan (čovek) u Hristu Isusu”. Naravno, ovo je potpuno estetizovana slika, očišćena od dnevno političkih problema koje se trudim, koliko je moguće, da apstrahujem dok boravim u Svetoj Zemlji…..Svedoci smo da se dugi niz godina i posle tih, za balkanske narode, nesrećnih 90-tih godina fenomen zvani religija i dalje zloupotrebljava kako na Balkanu tako i u drugim krajevima sveta…..Jasno je da je taj post-komunistički period znatno obeležen naglim porastom religioznosti. Zbog toga je religija imala veliki uticaj na razvoj političkih događaja tog vremena. Ni jedna religija se nije istakla manje ili više u odnosu na ostale. Svaka je podjednako uticala na svoju zajednicu ali ne kao uzrok već kao zloupotrebljeni instrument…..Postoje struje unutar svake religije koje teže dijalogu, pomirenju i toleranciji. Međutim, postoje i radikalne grupe koje se pozivaju na religiju tražeći podršku naroda za neke svoje ideje koje nisu suštinske ideje i ciljevi religijskih grupacija…..

Kada je osnovan Centar i šta je bila osnovna ideja njegovog osnivanja? Ko su, zapravo, njegovi utemeljitelji?

BARTULOVIĆ: Centar za istraživanja religije osnovan je 2000. godine. Osnovna delatnost CIRel-a je istraživanje o religijama i sprovođenje različitih obrazovnih programa za studente i mlade aktiviste verskih zajednica i organizacija civilnog društva, kao i druge zainteresovane aktere.

CIRel je osnovan od strane grupe saradnika Beogradske otvorene škole, pretežno univerzitetskih profesora, koji su nakon eskalacije sukoba u bivšoj Jugoslaviji uvideli potrebu za postojanjem jednog ovakvog Centra koji će se baviti  međusobnim odnosima religija i njihovim uticajem na druge sektore društva, a posebno ulogom religija u opštem procesu pomirenja na Balkanu.

U Novom Sadu djeluje Centar za istraživanje religije, politike i društva. Da li se oni u jednom segmentu (religija) bave istim ili sličnim poslovima kao i vaš Centar? Imate li s njima suradnju-koordinaciju  vezano za istraživanje religije?

BARTULOVIĆ: Naš Centar ima dugu i plodnu sadarnju sa Centrom za istraživanje religije, politike i društva, još od njihovog osnivanja. Ljudi iz novosadskog CIRPD-a  su učestvovali na našim programima kao saradnici/predavači mnogo pre osnivanja njihovog Centra. Nedavno smo održali zajedničku konferenciju/radionicu na temu mirovnog verskog aktivizma, za sveštenike, bogoslove, veroučitelje, aktiviste nevladinih organizacija kao i studente i diplomce društvenih nauka koji su uključeni ili imaju želju da se uključe u verski motivisan mirovni aktivizam.

Koji su vaši aktuelni projekti?

BARTULOVIĆ: Centar za istraživanja religije Beogradske otvorene škole se u poslednje dve godine bavi pretežno temom Studija Holokausta u Srbiji, kroz visokokvalitetan obrazovni program specijalno izrađen od strane domaćih stručnjaka iz oblasti Holokausta, kao i stručnjaka sa Jad Vašema (Yad Vashem), međunarodne škole za studije Holokausta iz Jerusalima (Izrael), kao glavne institucije na svetu kada je ova oblast u pitanju. Našim polaznicima, koji su uglavnom studenti master i doktorskih studija na fakultetima društvenih nauka, pored ovih predavanja, nude se i interaktivne radionice, poseta memorijalima i stratištima vezanim za Drugi svetski rat i Holokaust, kao i napredni onlajn kursevi za čiji su kurikulum i moderaciju zaduženi eksperti iz Međunarodne škole za obrazovanje o Holokaustu Jad Vašem (Yad Vashem).

Naš drugi dugogodišnji projekat je veb portal „Vera Znanje Mir“ koji postoji od 2004. godine, i teži promociji ljudskih prava, koja uključuju verska prava, skretanju pažnje javnosti na rad crkava i verskih zajednica, naročito u oblastima koje direktno obezbeđuju poštovanje i ostvarivanje ljudskih prava, kao što su obrazovanje, zdravstvo, socijalno osiguranje i staranje, manjinskih prava sa ciljem ostvarivanja pune jednakosti etničkih i verskih manjina, kao i njihovog ravnopravnog učešća u društvenom životu.

Portal “Vera Znanje Mir” na taj način doprinosi ostvarivanju misije CIRel-a, a to je istraživanje i obrazovanje o ulozi religije u savremenom društvu i osnaživanje partnerstva građanskog društva, verskih zajednica i javnih vlasti radi jačanja verske tolerancije i ljudskih prava.

Veb portal sadrži veći broj baza podataka o mirovnim nevladinim i međunarodnim organizacijama, državnim institucijama, religijskim medijima, zatim popis međunarodnih ugovora, zakona i ostalih međunarodnih i nacionalnih pravnih akata koji se tiču slobode veroispovesti, kao i veliku bazu tekstova, analiza i politika u ovim oblastima.

A koji su, eventualno, završeni?

BARTULOVIĆ: Centar za istraživanja religije Beogradske otvorene škole je dugi niz godina radio na projektima koji su se tičali pomirenja na području Zapadnog Balkana, kao i radom na sprečavanju budućih sukoba na ovom području. Imali smo mnogo projekata na ove teme do sad, najbolje je pogledati na našem sajtu, a ja bih istakla samo neke od njih: „Interkulturni dijalog u Srbiji – most ka inkluzivnim i tolerantnim zajednicama“, „Edukacija kroz kulturu sećanja – studije Holokausta u Srbiji“, “Iščekujući Evropsku uniju: stabilizacija međuetničkih i međureligijskiih odnosa na Zapadnom Balkanu”, “Osnaživanje verskih i ljudskih prava za demokratsku Srbiju”, šest onlajn obrazovnih programa pod nazivom “Škola tolerancije”, “Internet u funkciji verskog obrazovanja i pomirenja u bivšoj Jugoslaviji”, “Religije Evrope i Evropska unija”, tri jednogodišnja regionalna obrazovna ciklusa: škola “Religije Balkana: susreti i prožimanja” i dva follow-up seminara, “Religije Balkana – dijalog i pomirenje” i “Religije Balkana – iskustva i perspektive”, “Religije Srbije – mreža dijaloga i saradnje”, itd.

Šta je to “verski motivisan aktivizam u regionalnim mirovnim procesima”?

BARTULOVIĆ: Naveli ste naziv jednodnevne konferencije/radionice koju je organizvao prethodno pominjani Centar za istraživanje religije, politike i društva u saradnji sa našim Centrom za istraživanja religije. Kako je sam projekat ideja CIRPD-a, ja mogu samo preneti onako kako piše na njihovom sajtu : « Uzimajući u obzir religijski aspekt pomirenja, dakle, teorijsko polazište sa jedne strane i ulogu verskih velikodostojnika u Komisijama za istinu i pomirenje koje su vođene u drugim zemljama kao praktičan primer tih aspekata sa druge, neosporno je da crkve i verske zajednice mogu da imaju veliki značaj unutar regionalnih procesa pomirenja, kako na njegovoj instrumentalizaciji tako i na doprinošenju boljem razumevanju među pripadnicima raličitih konfesija i religija. Ovo se može postići isključivo anamnetičko – kritičkim pristupom prošlosti, neselektivnim pamćenjem, bez estetizovanja i moralizovanja istorije, već svešću koja iznova treba da upućuje na sve žrtve. Jasno je da crkve i verske zajednice kao svojevrsne institucije sećanja poseduju anamnetički karakter koji po svojoj prirodi ima ulogu da podseća na one marginalizovane, potlačene, na same žrtve. U tom smislu, naglašava se i univerzalni karakter ljudskog bića kao i dignitet samih žrtava, što bi ujedno trebalo da crkve i verske zajednice učini socijalno i politički svesnijima i odgovornijima. Potencijal za pomirenje i sagledavanje svakog ljudskog bića kao ikone Božije svojstveno je hrišćanskim crkvama ali i drugim verskim zajednicama, te njihov religiozni pristup pamćenju može biti od koristi i na društveno-političkom planu u kontekstu normalizacije odnosa na prostoru Zapadnog Balkana. »

Ovom važnom temom se bavi i neformalna mreža „Vjernici za mir“, koju čine ljudi koji su predstavnici/ce različitih organizacija sa prostora bivše Jugoslavije, koje u svom opisu delovanja imaju izgradnju mira i verski aktivizam. Predstavnica Centra za istraživanja religije je takođe članica ove mreže.

Krajem novembra 2013. godine bili ste u radnoj posjeti Izraelu. Šta je bila svrha posjete i kakve utiske nosite?

BARTULOVIĆ: Bila sam više puta u radnim posetama Izraelu, i pre i nakon toga. Svrha mojih poseta je uglavnom učešće u radu neke od konferencija koju organizuje “Yad Vashem – World Center for Holocaust Research, Documentation, Education and Commemoration”, kao i susret i dalji dogovori o projektima sa partnerima iz ove institucije.

Što se utisaka tiče, Izrael je zaista po svemu posebna zemlja. Moj lični utisak  je da je jerusalimski Stari grad zaista Ikona Carstva Božijeg, gde “nema više Judeja ni Jelina, nema više roba ni slobodnog, nema više muškog ni ženskog, jer ste svi vi jedan (čovek) u Hristu Isusu”. Naravno, ovo je potpuno estetizovana slika, očišćena od dnevno političkih problema koje se trudim, koliko je moguće, da apstrahujem dok boravim u Svetoj Zemlji.

Kakva je, prema vašim istraživanjima i nalazima, bila uloga religije u pripremi i vođenju ratova na prostorima bivše Jugoslavije ranih kasnih 80-tih, odnosno ranih 90-tih? Da li je religija, tu i tamo, zapravo, bila instrumentalizirana, odnosno zloupotrebljena?

BARTULOVIĆ: Svakako da je religija bila jedan od zloupotrebljenih instrumenata koji su pomogli da šire narodne mase prihvate određene političke ideje i stavove. Na žalost, religija nije samo tada bila zloupotrebljena. Svedoci smo da se dugi niz godina i posle tih, za balkanske narode, nesrećnih 90-tih godina fenomen zvani religija i dalje zloupotrebljava kako na Balkanu tako i u drugim krajevima sveta.

Zašto je religijski element bio toliko uključen u ratove 90-tih?

BARTULOVIĆ: Religija je jedna od najuticajnijih pojava u životu čoveka. Mi ljudi smo po prirodi Homos Religiosus i to se najbolje pokazuje kada treba manipulisati velikim grupama ljudi upravo korišćenjem tog elementa koji postoji unutar pojedinca. Religija je znatno uticala na razvoj događaja 90-tih godina. Zašto? Pa upravo zbog toga što je Balkan podneblje gde su se susrele različite religije i to veoma davno.

Da li imate pokazatelje koja je od postojećih vjerskih zajednica sa prostora bivše Jugoslavije bila najviše  involvirana u te ratove?

BARTULOVIĆ: Jasno je da je taj post-komunistički period znatno obeležen naglim porastom religioznosti. Zbog toga je religija imala veliki uticaj na razvoj političkih događaja tog vremena. Ni jedna religija se nije istakla manje ili više u odnosu na ostale. Svaka je podjednako uticala na svoju zajednicu ali ne kao uzrok već kao zloupotrebljeni instrument. Na žalost, sve ono što religije nose sa sobom (verovanje, učenje, smisao…), tada ja zloupotrebljeno. Religijske vođe su živi ljudi sa svojim stavovima i žalosno je to što nekad stavovi pojednaca budu shvaćeni, ili još gore, utiču na stavove dela, pa čak i celih naroda. Dakle, ni jedna religija nije posebno istaknuta ali svaka religija jeste zbloupotrebljena.

A kakva bi mogla biti uloga religije, odnosno, bolje rečeno, vjerskih zajednica sa prostora zapadnog Balkana u procesima pomirenja među narodima? Da li se ta uloga već osjeti i gdje?

BARTULOVIĆ: Religija je apsolutno jedan od najbitnijih i najuticajnijih činilaca dijaloga balkanskih naroda. Postoje struje unutar svake religije koje teže dijalogu, pomirenju i toleranciji. Međutim, postoje i radikalne grupe koje se pozivaju na religiju tražeći podršku naroda za neke svoje ideje koje nisu suštinske ideje i ciljevi religijskih grupacija. Često se i teološka učenja zloupotrebljavaju, ili bolje je reći izvrću i to ometa dijalog. Ipak, iz iskustva znam da postoji jaka volja za pomirenjem medju vernicima i smatram da je to najbitnije. Političko-diplomatski dijalog je možda samo mali deo međuetničkog, dakle i međureligijskog dijaloga kada je Balkan u pitanju.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (625)

vrbas-miso

NOVA, 1436. HIDŽRETSKA GODINA

Posted: 24. Oktobar 2014. in Intervjui

muharram-new-year

Svim mojim čitateljima islamske vjeroispovijesti neka je
SRETNA I BERIĆETNA NOVA, 1436. HIDŽRETSKA GODINA!
Bedrudin GUŠIĆ
plitvice-ferhadija
 
To all my readers of the Islamic faith I wish a HAPPY NEW 1436 HIJRI YEAR!
 
A todos mis lectores de la fe islámica deseo un FELIZ NEW 1436 Hijri AÑO!

Poštovani čitatelji,

pošto je ovih dana aktuelan, odlučio sam da iz arhive izvučem svoj intervju sa gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, iz juna 2013., i ponovo ga ovdje postavim.

Bedrudin GUŠIĆ

milanbandic3

U pitanju je izbor između kabinetske fotelje i stalnog i svakodnevnog kontakta s građanima na „terenu“. Za mene su, a to sam dokazao svakodnevnim načinom rada, najvažniji ljudska svakodnevica, ljudski život i brzo rješavanje problema građana. Uz to građani najbolje znaju što su prioriteti nekog područja, pa često govorim kako život piše naše programe a ne obrnuto…..Važna je i stabilizacija Zagrebačkog holdinga i proračuna, još bolja socijalna politika, podizanje kvalitete života na svim područjima grada, gradnja Kongresnog centra, nove zgrade Opere, gradnja barem jednoga mosta preko Save, ostvarenje programa rada u školama u dvije smjene i razvitak jednosmjenskog rada,  brža gradnja domova za zbrinjavanje starijih….Surađujemo sa svim manjinskim zajednicama, prateći što je više moguće njihove potrebe i programe. Bošnjačka zajednica za to je zahvaljujući g. Šefku ef. Omerbašiću s kojim smo počeli, a sada dr. Azizu ef. Hasanoviću možda najbolji primjer…..Nedavno sam boravio u Banja Luci i sudjelovao na međunarodnom simpoziju o miru i mirenju ”Korak naprijed”. Bio sam tamo jer vjerujem da vrijedi govoriti i raditi na stvaranju tolerantnijeg ozračja, na širenju suradnje i promicanju ravnopravnosti…..Kao predsjednik turističke zajednice Grada Zagreba jako sam ponosan na činjenicu da iz mjeseca u mjesec bilježimo porast gostiju u Zagrebu te pozivam vaše čitatelje da posjete novu,  28. metropolu EU…..

Gospodine Bandiću! Netom ste izabrani po 5-ti put za gradonačelnika Zagreba, na čemu Vam u ime naših čitatelja i u svoje lično, čestitam. Iako će pitanje izgledati možda stereotipno, ja ću ga ipak postaviti: u čemu je “tajna” Vašeg uspjeha, barem kada je u pitanju pozicija na kojoj ste bili prije ovih izbora i bit ćete i nakon njih? Postoji li neki, uvjetno rečeno, recept?
 
BANDIĆ: Nema tu nikakve tajne, ali „recept“ kako vi to kažete postoji. Jednostavan je u objašnjenju a manje jednostavan i lagodan u stvarnom životu i shvaćanju politike. U pitanju je izbor između kabinetske fotelje i stalnog i svakodnevnog kontakta s građanima na „terenu“. Za mene su, a to sam dokazao svakodnevnim načinom rada, najvažniji ljudska svakodnevica, ljudski život i brzo rješavanje problema građana. Uz to građani najbolje znaju što su prioriteti nekog područja, pa često govorim kako život piše naše programe a ne obrnuto. Često svojim suradnicima govorim da mi „kabinet „ u zgradi zagrebačke uprave ustvari ne treba. U njemu boravim najmanje.
bandic-otvorio-branimirovu-pogledajte-kako-izgleda-slika-974664
Postoje naravno i veliki projekti koji traže dobru pripremu i stalnu kontrolu. Za to se brinu timovi u gradskoj upravi, ali opet na terenu brzo se uoči kako pojedini projekt napreduje. Imam samo jedan problem.. Teško navikavam vlastitu gradsku upravu na ponašanje prema građanima koje bi bilo barem slično onome kako to sam radim. Plaćeni smo od građana i dugujemo im pažnju i pomoć u rješavanju njihovih problema, dozvola, potvrda isl. Jer se svaki gradski službenik u tome bolje snalazi od građana. I, hvala vam na čestitkama.
Šta je, po Vašem mišljenju, bilo odlučujuće da su Vama građani ponovo dali povjerenje u odnosu na glavnog protukandidata, gospodina Ostojića? Vaše iskustvo, programi koje su birači prepoznali kao realne i ostvarive…, šta li je prevagnulo u Vašu korist?
 
BANDIĆ: Nisam sklon uspoređivanju. Imam svoj način rada i uporan sam u njemu. Zovem ga „365 dana u godini s građanima“.
A kako komentirate postizbornu izjavu gospodina Ostojića, nakon što je priznao poraz, kada je rekao da će “Zagrepčanima slijedeće četiri godine trebati jako puno sreće…”?
 
BANDIĆ: Ne prakticiram komentirati tuđe izjave. Pristalica sam govora u granicama pristojnosti, s argumentima, ali i uz jasnoću poruka. Pravo je mojih političkih konkurenata primjenjivati drugačiji stil.  A ja ponavljam: djela govore više od riječi.
SDP je vladao Zagrebom od 2000. godine i neće barem slijedeće četiri godine, jer je nezavisna lista, pod Vašim vođstvom, porazila SDP. Da li je ta zagrebačka izborna činjenica uzdrmala vladajuću stranku u RH u cjelini i može li to da bude neki signal za slijedeće opće izbore u zemlji?
 
BANDIĆ: Posve je sigurno da će slijedeći parlamentarni izbori u Hrvatskoj biti posve drugačiji od dosadašnjih. Ne želim nikoga podučavati, ali prije svega zbrajat će se rezultati i povjerenje ljudi u bolji život.
Ali, SDP-ovi kandidati su pobijedili u Splitu i Vukovaru, te ponovo u Rijeci. Komentar?
 
BANDIĆ: Čestitam kolegama i vjerujem u suradnju. Za čitavu Hrvatsku upravo suradnja tih gradova posebno je važna, ne isključujući i druge.
Koji su gorući aktualni problemi grada Zagreba i mogu li se i kako riješiti ili barem započeti rješavati?
 
BANDIĆ: Često sam u zadnje vrijeme govorio o tome. Važno je stvoriti dobar tim koji može odgovoriti današnjem vremenu koje je, u svjetskim i europskim okvirima bremenito krizom. A da tako radimo pokazali smo i na prethodnim izborima u kojima predstavljanje  upravo takvog tima, koji kao  izraz sinergije struke, kompetencije i zajedništva, ima važan doprinos u našem uspjehu. Važna je i stabilizacija Zagrebačkog holdinga i proračuna, još bolja socijalna politika, podizanje kvalitete života na svim područjima grada, gradnja Kongresnog centra, nove zgrade Opere, gradnja barem jednoga mosta preko Save, ostvarenje programa rada u školama u dvije smjene i razvitak jednosmjenskog rada,  brža gradnja domova za zbrinjavanje starijih….Ne brinite, imam puno i planova i posla.
bandic_wikend1-543x253
Hoće li Zagreb u nekoj bliskoj budućnosti dobiti aerodrom/zračnu luku dostojan/nu renomea i potreba glavnog grada Hrvatske, skore članice EU?
 
BANDIĆ: Na tome se radi. Nadam se boljem tempu.
Zagreb je također poznat po svojoj tradicionalnoj multietničnosti. Kakvu ste suradnju do sada imali sa predstavnicima manjinskih zajednica u Gradu, posebno sa predstavnicima ne baš malobrojne bošnjačke zajednice, te muftijama Ševkom ef. Omerbašićem i dr. Aziz ef. Hasanovićem?
 
BANDIĆ: Na to sam posebno ponosan. Surađujemo sa svim manjinskim zajednicama, prateći što je više moguće njihove potrebe i programe. Bošnjačka zajednica za to je zahvaljujući g. Šefku ef. Omerbašiću s kojim smo počeli, a sada dr. Azizu ef. Hasanoviću možda najbolji primjer.
zagrebacka dzamija
S kojim bh. gradovima ostvarujete blisku suradnju i u čemu se ona ogleda?
 
BANDIĆ: Često sam u BiH i svagdje dolazim uz dobrodošlicu. Izdvojio bih Sarajevo, s kojim Grad Zagreb od travnja 2001. ima potpisan Sporazum o suradnji. Kontakti su česti, a veze i suradnja, ne samo sa Sarajevom, odlična je i razvija se u dobroj i prijateljskoj atmosferi. Naša iskustva rado dijelimo s ostalim gradovima iz regije, što je važno, pogotovo jer Zagreb za nekoliko dana postaje i formalno 28. glavni grad unutar EU. Počasni sam građanin Kiseljaka i Srebrenice, a u  tim se gradovima, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, osjećam kao kod kuće. U Mostaru, u kojem često boravim na poziv gradonačelnika i prijatelja Ljube Bešlića sudjelujem na različitim manifestacijama. Rado se odazivam na kulturne i humanitarne akcije u BiH. Nedavno sam boravio u Banja Luci i sudjelovao na međunarodnom simpoziju o miru i mirenju ”Korak naprijed”. Bio sam tamo jer vjerujem da vrijedi govoriti i raditi na stvaranju tolerantnijeg ozračja, na širenju suradnje i promicanju ravnopravnosti.
A sa drugim gradovima iz regiona, pa i Evrope?
 
BANDIĆ: U prvom mandatu započeo sam suradnju s Bečom i bečkim gradonačelnikom Michaelom Hauplom.Sada imamo sporazume o suradnji s brojnim europskim metropolama s kojima uz gradsku suradnju održavam redovite osobne kontakte. Možda da izdvojim samo par gradova u zadnje dvije godine kao što su Rim, Varšava, Sofija, Berlin s kojima smo potpisali Sporazum o suradnji. Upravo je u travnju gradonačelnik Berlina boravio u posjeti Zagrebu, te će ovih dana kolege iz Gradske uprave uzvratiti posjet kako bi se naši odnosi konkretizirali. Naravno, skoro pa na dnevnoj bazi tradicionalno dobre odnose održavam s gradonačelnicima iz regija kao što su Ljubljana, Pečuh, Budimpešta, Sarajevo, Mostar, Skopje, Podgorica itd…Naša suradnja realizirala se ponajviše na području energetike, transporta, prometa, urbanog planiranja i prostornog uređenja, parkinga, i naravno,  kulture i sporta.
Na samom kraju, da li grad Zagreb spremno doečkuje 1. juli od kada će biti glavni grad 28. članice EU? 
 
BANDIĆ: Grad je naravno spreman, a kao što znate već smo nekim simbolima kao što su „zagrebačke fontane“ na „zagrebačkoj osovini“, od zračne luke prema gradu označili taj događaj.
fontane3_PXL
Kontakte smo već uspostavili prigodom mog nedavnog boravka u Bruxellesu a tom je prigodom i hrvatski jezik postao ravnopravan drugima. Zagreb već unatrag par godina sudjeluje u projektima vezanim za EU, a Europa nas prepoznaje kao otvoren i grad spreman  na suradnju, koji ima što pokazati  i zajednicu u koju ulazimo učiniti bogatijom. Prošle godine, u listopadu, otvorili smo predstavnički ured Grada Zagreba u Bruxellesu čiji je cilj pridonijeti procesu integracije u prostor Unije i ostvariti partnerstva, projekte i interese pri tijelima i fondovima EU. Što se tiče same svečanosti ulaska ne samo da će se slaviti na ulicama i trgovima glavnog grada nego će Grad Zagreb proslaviti, također, uz koncerte Zagrebačke filharmonije u Budimpešti i Beču, te koncertom Simfonijskog orkestra HRT-a u Bruxellesu. Kao predsjednik turističke zajednice Grada Zagreba jako sam ponosan na činjenicu da iz mjeseca u mjesec bilježimo porast gostiju u Zagrebu te pozivam vaše čitatelje da posjete novu,  28. metropolu EU.

 RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (493)

bedro-new-1002

MI HRANIMO GLADNE ČIKAGA !

Posted: 23. Oktobar 2014. in Intervjui

agic-2

As-Salamu ‘Alaykum,

Obaveza, koja je tako snažno u Kur’anu i Sunnetu potcrtana je – nahraniti gladnog. Odlučili smo da probijemo led za muslimane Čikaga i da se uključimo u ovaj humanitarni rad. Poslanik a.s. je rekao da “nije pravi musliman koji legne sit, a njegov komšija gladan.” 

agic-3

A FREE Sunday dinner has been prepared and served for around 100 neighbors in need by volunteers and we need your participation! Please feel welcome to contact us so that you can find out what we do and what you can do to help.
Call Hasan at 847-530-4061 or e-mail: hmavric@comcast.net

 Imam Senad Agic
American Islamic Center – Chicago
Evi i drugih fotki:
agic-1
—————————————————————————————————————————————————————————-
agic-4

 

sdbih

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine osuđuje nedopustivo sporo brojanje glasova od strane Centralne izborne komisije (CIK-a).

Ponovo se stvara prostor za špekulacije, kriminal i dovodi u pitanje validnost općih izbora u Bosni i Hercegovini. Kao što se to desilo prilikom mnogih prethodnih izbora, sva kritika na rad CIK-a će se svesti na dobro poznatu izreku : “Tresla se gora, rodio se miš!”

CIK svijesno  diskredituje  svoju ulogu, kao najodgovornije institucije,  prebacujući  odgovornost na biračke odbore, koga čine predstavnici političkih stranaka.  Od izbora do izbora se poteže pitanje izmjene diskriminatorskog  izbornog zakona kojim bi se omogućilo brže objavljivanje rezultata izbora ali bez istinske želje da se on i mijenja. Ovo nije ništa novo jer je izborni zakon postavljen u službu očuvanja položaja vladajućih stranaka i kriminalizacije  čitavog izbornog zakona.

Da je  demokratija u politički nezrelom bosansko-hercegovačkom društvu  zamjenjena partiokratijom nije ništa novo!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

NEDOSTAJE MI NJEGOV SABURLI IZRAZ LICA I SVE DRUGE NJEGOVE VRLINE
sam_1641
Moj posljednji susret sa rahmetli Ismetom bio je 15. oktobra 2013. (na Kurban bajram)
Da, moj predobri rahmetli Ismet spada u one osobe  koji nisu poznati javnosti, ali je taj čovjek značio puno u mome životu posljednjih 18 godina koliko smo se znali i ahbabili dok on nije otišao prije godinu dana tamo gdje  ćemo svi. Ali, za razliku od mnogih, on je otišao tako tiho i nečujno, baš onako kako je i živio. Nismo bili ni priblizno generacijski bliski, ali jesmo po mnogo čemu drugom. Ono što me je bilo posebno impresioniralo kod tog čovjeka jeste njegov sabur/strpljenje čak i onda kada je vojevao s opakom bolešću i bio svjestan težine pa, možda i skorog ishoda te borbe. Samo nekoliko dana prije nego će zatvoriti oči, na Kurban bajram prošle, 2013. godine, kada smo se posljednji put vidjeli, na moje pitanje “kako si moj Ismete”, odgovorio je u svom stilu: “Dobro, fala Bogu”!
SAM_1653
Dženaza rahmetli Ismetu
Prošla je godina kako je otišao i još uvijek mi je sve svježe vezano za tog predobrog čovjeka, njegove brojne vrline koje su bile uzrokom da sam ga zaista volio i poštovao, kao da mi je bio neko blizak u rodu. Nedostaje mi njegov saburli izraz lica i sva njegova dobrota kojom je darivao i mene i sve članove brojne bh. zajednice u Bostonu i njegovoj regiji.
 
Neka Ti je i dalje rahmet veliki, beskrajni, golemi…..dragi i predobri moj Ismete. Amin!
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

VELIKI ANTIFAŠISTIČKI MITING U NOVOM SADU

(ČETVRTAK, 23, OKTOBAR 16,30, Zmaj Jovina 3)

Proglas učesnika tribine

“Građanska solidarnost – građanski otpor”

Učesnici tribine „Građanska solidarnost – građanski otpor“, koja je održana u Novom Sadu 19. oktobra 2014. godine, zahtevaju od Vlade Srbije da pod hitno preduzme sve potrebne mere i zaštiti predstavnike nacionalnih manjina u Vojvodini koji su meta nasilja i divljanja ekstremističkih i profašističkih grupa.

Učesnici tribine, predstavnici civilnog sektora, javne ličnosti i građani Novog Sada i Vojvodine – poručuju da će, ukoliko Vlada Srbije ne preduzmeMiting NS ništa da zaustavi nasilje, biti jasno da ona na neki način stoji iza njega.

Učesnici tribine pozivaju građane Vojvodine da uzmu u zaštitu ugrožene komšije, jer je jasno da ne postoji spremnost vlasti da ih zaštiti.

Učesnici tribine pozivaju gradske vlasti Novog Sada, ali i drugih gradova i opštini u Vojvodini, da proaktivnim pristupom zaštite ugrožene građane. Potrebno je takođe da lokalne vlasti aktivno rade na uklanjanju nacističkih, ekstremističkih i profašističkih grafita i obeležja na zidovima grada, koji su nažalost postale deo lokalnog kolorita, kao i da pronađu način da oštećenim građanima nadoknade nastalu štetu.

Učesnici tribine pozivaju medije da odmah prekinu da vode huškačku i nacionalističku uređivačku politiku, te da moraju da budu svesni svog velikog doprinosa nasilju i zlu. Takođe ih pozivaju da o incidentima izveštavaju profesionalno i kritički.

Učesnici tribine su se složili da je potrebno pod hitno organizovati građanske akcije u znak protesta protivi eskalacije ekstremizma i fašizma, kao i akcije građanske solidarnosti sa ugroženim Vojvođanima.

Učesnici tribine će 23. oktobra, na Dan oslobođenja Novog Sada, organizovati protestnu antifašističku šetnju ulicama ovog grada. Okupljanje je u Zmaj Jovinoj 3 ispred prostorija NDNV u 16,30 časova

Novi Sad, 19. 10. 2014.

Postavljanje prvih nišana u Americi

Posted: 20. Oktobar 2014. in Intervjui

prvi nisani u chicagu

Kliknite na donji link:

https://www.youtube.com/watch?v=DcbLEKThl_s&authuser=0

HISTORIJSKI ČIN ZA BOŠNJAKE SJEVERNE AMERIKE

Ovo je historijski događaj za brojnu bošnjačku zajednicu u Sjedinjenim Državama, odnosno u Sjevernoj Americi. Ovaj čin nema samo vjerski karakter, nego i nacionalni, tradicijski pa i patriotski. Molim Allaha dž.š. da nagradi sve one koji su učestvovali u pripremi i realizaciji ovog historijskog čina za Bošnjake Sjeverne Amerike, te Bošnjake u cjelini.

Posebno zahvaljujem dr. hadždži Senad efendiji Agiću koji mi je poslao ovaj prilog, a njega neka Svevišnji također nagradi za njegovu veliku ulogu u ovom događaju.

A m i n !

Bedrudin GUŠIĆ

 

 

anica ramicU početku su u udruženju bili članovi iz RS, a poslije su nam se počeli priključivati i članovi iz FBiH. Sada sa ponosom možemo naglasiti da udruženje “Stop mobbing”  ima registrovano 2123 člana, tako da udruženje djeluje na nivou cijele BiH…..Na udaru mobbinga su muškarci i žene, ali kako  kažu stručnjaci i, nažalost, naša stvarnost, najčešće su žene iznad 40. godine starosti i u pravilu su to uvijek savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole i znaju raditi svoj posao…..Ugrožene žene su raznih zanimanja – od čistačica do profesorki na fakultetima,  iz državnih i privatnih firmi, iz vojnih, policijskih i zdravstvenih ustanova.Istraživanja su pokazala da je kod mladih žena najčešće psihičko zlostavljanje povezano sa seksualnim zlostavljanjem…..Stvar je utoliko ozbiljnija ima li se u vidu to da je, prema nedavnom obznanjenih statističkim podacima ova pojava najraširenija u: organima državne uprave (ministarstva, sekretarijati), školstvu, zdravstvu te kulturi i obrazovanju. Dakle – upravo u onim ustanovama i institucijama koje bi trebale da predstavljaju društvenu preventivu ovakvim pojavama…..Indikatori govore o tome da korupcije u zdravstvu ima, ipak nema sankcionisanja onih koji su prekršili zakon i etiku struke.Velika je razlika između bonbonjere koju ćete pokloniti doktoru ili medicinskoj sestri, i recimo davanja novca da biste dobili mjesto u bolnici ili čašćavanja novcem za uslugu koju svakako plaćate kroz zdravstveno osiguranje. Ovo su samo primjeri sa kojima se svaki gradjanin mogao susresti. Prema našim saznanjima, pacijenti najčešće i najskuplje plaćaju operacije, dok nerijetko moraju da “podmažu” i da bi na vreme bili podvrgnuti nekim pregledima. Većina ljekara, međutim, smatra da je sasvim normalno da od pacijenta dobije bombonjeru, kafu ili flašu pića, jer to po njihovom tumačenju nije mito – već poklon…..”Stop mobbing” je pokazao  da sistemska  korupcija nije fatalnost protiv koje nema lijeka i ujedno dokazao da neće biti sankcionisani samo ljekari koji su  uhvaćeni sa mitom od 400-600 KM,  već i oni iz njegovog okruženja koji  zataškavaju koruptivne i  kriminalne   skandale vrijednosti do 200-300 hiljada KM……

Kada je osnovano Udruženje i koji su mu programski ciljevi?

RAMIĆ:  U Trebinju je 22.09.2008.g osnovano Udruženje za pomoć osobama zlostavljanim na radnom mjestu, prvo na području BiH. Naši napori usmjereni su prema izgradnji civilnog društva,  unapređenju  kvaliteta  života i položaja radnika, pomoći u jačanju svijesti građana, posebno ugrožene grupe, radnika, o mobbingu kao novoj civilizacijskoj bolesti, afirmaciji i primjeni kreativnog razrješenja konflikta putem seminara, okruglih stolova, drugih javnih događaja.

Cilj Udrženja je naučno i stručno djelovanje na otkrivanju i pružanju pomoći žrtvama  mobinga.  Među najvažnijim ciljevima je:

- edukacija zajednice  o mobbingu, psihoteroru na radnom mjestu;

-povezivanje  organizacije s medijima i upoznavanje  sa problemom mobbing; Mediji su moćan instrument komunikacije nevladinih organizacija s javnošću.

- uključiti  javnost i lobirati relevantne faktore društva za podršku i rad na ovom društvenom pitanju;

-Preko ovog Udruženja vršila bi se: Promocija Zakona o radu i zaštita radnika, Zakona o ravnopravnosti polova i njegove primjene u praksi, Zakona o zabrani diskriminacije.

-psiho-socijalni programi za mlade, žene i porodice;

- pomoć kod podnošenja  prijave nadležnim državnim organima sa dokazima o kršenju Zakona;

-ostvarivanje saradnje sa odgovarajućim organima i organizacijama u zemlji i inostranstvu;

Kako ste organizirani, na kojem podrucju djelujete te koliko  članova imate?

RAMIĆ: Udruženje čine građani koji su svojim potpisom potvrdili dobrovoljno pristupanje u udruženje. Učlanjenje se ne plaća, dovoljno je samo potpisati pristupnicu i imati dobru volju za saradnju .U početku su u udruženju bili članovi iz RS, a poslije su nam se počeli priključivati i članovi iz FBiH. Sada sa ponosom možemo naglasiti da udruženje “Stop mobbing”  ima registrovano 2123 člana, tako da udruženje djeluje na nivou cijele BiH.

Koji su najčešći oblici vašeg rada/djelovanja?

RAMIĆ: UG „STOP MOBBING“ sarađuje sa različitim lokalnim i međunarodnim NVO-a u cilju  razvoja civilnog društva, promocije ljudskih prava, prava žena, manjinskih prava, nenasilja, borbe protiv korupcije. Članovi Udruženja,Upravnog odbora, advokati, psiholozi, psihijatri, pedagozi, pravnici, prosvetni i zdravstveni radnici, novinari su potvrda da je organizacija i kadrovski spremna da se uhvati u koštac sa problemom mobbinga, psihičkog zlostavljanja na radnom mjestu,ostalih oblika kršenja ljudskih prava i korupcije.

Koje su vaše, da tako kažem, glavne ciljne grupe medju gradjanima?

RAMIĆ: Korisnici naših programa su građani i javnost.

-profesionalne grupe / sudije,tužioci,prosvjetni i zdravstveni radnici,predstavnici lokalnih vlasti /

-radno sposobno stanovništvo

-mladi

-žene

-manjinsko stanovništvo

S kojim institucijama na lokalnom i entitetskom nivou  po prirodi posla  eventualno surađujete te sa kojim drugim NVG-ovima?

RAMIĆ:  UG „STOP MOBBING“ sarađuje sa različitim lokalnim i međunarodnim NVO-a. Članica  je Mreže pravde u BiH, ACCOUNT Antikorupcijske mreže za borbu protiv korupcije, Mreže sporazum  plus. Predsjednica Anica Ramić je predsjedavajuća sektorske grupe zdravstvo-ACCOUNT, Antikorupcijske mreže u BiH. Potpisani su Protokoli o saradnji sa raznim udruženjima iz  BiH, Srbije i Crne Gore.

U kojim oblastima je, prema vašim nalazima, mobbing najviše izražen?

RAMIĆ: Na udaru mobbinga su muškarci i žene, ali kako  kažu stručnjaci i, nažalost, naša stvarnost, najčešće su žene iznad 40. godine starosti i u pravilu su to uvijek savjesne, odgovorne i vrijedne osobe, one koje vole i znaju raditi svoj posao. Žene naročito sebe  doživljavaju ne  kao žrtvu u takvim situacijama nego kao metu koja treba da  savije kičmu i postane ljupka poslušna žena koju svako može da ponižava, vrijeđa kad mu se prohte da bi izliječio/izliječila svoje komplekse ili šta god, a od žene kao ljudskog bića ne bi ostalo ništa. Žene su suočene sa velikim rizikom od mobinga zbog pojave dvostrukog mobinga. Ugrožene žene su raznih zanimanja – od čistačica do profesorki na fakultetima,  iz državnih i privatnih firmi, iz vojnih, policijskih i zdravstvenih ustanova.Istraživanja su pokazala da je kod mladih žena najčešće psihičko zlostavljanje povezano sa seksualnim zlostavljanjem. Seksualno nasilje je opšti naziv za brojne oblike seksualnog zlostavljanja, za koje je karakteristično da se odvijaju bez dobrovoljnog pristanka, odnosno da su iznuđeni primenom sile, pretnjama ili zloupotrebom pozicije moći. Uznemiravanje obuhvata dobacivanje i vulgarne komentare, seksističke viceve i šale na radnom mestu, ali i ucjene koje podrazumevaju prisilu da se izvrše određene seksualne radnje, u cilju ostanka na poslu, napredovanja, itd. Nerijetko, događaju se i silovanja. Međutim, seksualno nasilje ne uključuje nužno fizički kontakt, ali ženu uvek dovodi u neugodnu situaciju, ponižavajući je i izazivajući  osjećaj srama i krivice.”

Žrtve mobbinga mogu biti:

  • Mlade osobe tek zaposlene i starije osobe pred penzijom
  • Osobe koje traže više samostalnosti u radu ili bolje uslove  rada
  • Višak radne snage
  • različitog spola (žena u skupini muškaraca ili muškarac u skupini žena), različite seksualne orijentacije
  • Pripadnici manjinskih skupina:
  • različite religije
  • vrlo kreativne osobe
  • ekscentrične osobe
  • bolesne osobe
  • tjelesni invalidi
  • poštenjaci-osobe koje su uočile i prIjavile nepravilnosti u radu

Kad  primjete da se nad nekim vrši mobing većina  radnika razmišlja :

To se (uvjek) dešava negdje drugo ili nekom drugom. Svejedno. Mislim, vidim ja da ženu/čovjeka konstantno maltretiraju bez ikakvog razloga… ali šta sad ja tu mogu:
a) imam djecu,
b) blizu sam penzije,
c) ne bih da sebi komplikujem život,
d) šta sad ima ja tu da se mješam – mislim toliko nas ovdje ima: zašto ne reaguju drugi!?
Navedeni sindrom poslušnih crva, i još ponešto, učinili su da naša zemlja postane jedan od svjetskih rekordera po učestalosti pojave koja se identifikuje (u našem javnom životu sve prisutnijim) terminom mobbinga! Ili, jednostavnije rečeno, krivičnim djelom zlostavljanja, šikaniranja, napastvovanja, prijetnji ili (bilo fizičkih ili psihičkih) maltretiranja na radnom mjestu.
Stvar je utoliko ozbiljnija ima li se u vidu to da je, prema nedavnom obznanjenih statističkim podacima ova pojava najraširenija u: organima državne uprave (ministarstva, sekretarijati), školstvu, zdravstvu te kulturi i obrazovanju. Dakle – upravo u onim ustanovama i institucijama koje bi trebale da predstavljaju društvenu preventivu ovakvim pojavama.

Govorimo malo o korupciji u zdravstvu koja je na svoj način i složena i slojevita. Tu se isprepliću i obicaji i iznuda. Jesu li mobbing i korupcija povezani te da li je vama prijavljivana iznudjena korupcija u zdravstvu, da li je procesuirana i zakonski sankcionirana i  u jednom slučaju?

RAMIĆ: Mobbing i korupcija su čvrsto povezani u zajednici. Korupciji i mobbingu pogoduje što se problemi u zajednici koji su nagomilani godinama ne rješavaju. Solidarnost sa žrtvom se ne iskazuje, a korupcija i iznuđivanje ne sankcionišu.Teško je dati ocjenu o količini mobbinga i korupcije.Najveća opasnost leži u netoleranciji malih sredina. Ogovaranja, ismijavanje i kritike su pogubne, a uništenje nečijeg profesionalnog i ličnog ugleda za zlostavljanu osobu znači oduzimanje daljnje mogućnosti rada u struci. Korupcija i mobbing donose neposredan, momentalni dobit ili korist osobama koje su u datom trenutku „ s prave strane  štapa“.No, gledano na duži rok u odnosu na zajednicu donose nepopravljivu štetu.Ugled struke uveliko zavisi o ponašanju njenih pripadnika, ugled svakog pripadnika struke uveliko zavisi o ugledu same struke. Ugled se teško stiče,a lako gubi.

O mobbingu, korupciji treba javno govoriti stoga što je mobbing i korupcija negacija prava i pravne države, što ugrožava jednakost, solidarnost i sigurnost građana. Korupcija i mobbing jednostavno su ugrađeni u sistem. Oni koji imaju političku podršku mogu raditi što hoće. U Bosni i Hercegovini su se pojavili novi trendovi kada je u pitanju borba protiv korupcije i organizira se nova kategorija građana. Neki od njih su i javni službenici koji su spremni progovoriti o nedjelima svojih šefova, a sve zbog zajedničkog, javnog dobra. Uzbunjivači otkrivaju kršenja zakona, nesavjesno upravljanje, nesavjesno trošenje javnih sredstava, zloupotrebu vlasti, te opasnosti za javno zdravlje ili sigurnost.Odluke da ne učestvuje u nelegalnim radnjama koje primijete te da ih prijave otvaraju novu, horor dimenziju u njihovom profesionalnom životu.Oni bivaju potpuno izolirani, kolege nesmiju komunicirati sa njima, sjede za potpuno praznim stolom, potpuno diskriminirani i trpe mobing svih mogućih oblika i zlostavljana na svom radnom mjestu.”

Indikatori govore o tome da korupcije u zdravstvu ima, ipak nema sankcionisanja onih koji su prekršili zakon i etiku struke.Velika je razlika između bonbonjere koju ćete pokloniti doktoru ili medicinskoj sestri, i recimo davanja novca da biste dobili mjesto u bolnici ili čašćavanja novcem za uslugu koju svakako plaćate kroz zdravstveno osiguranje. Ovo su samo primjeri sa kojima se svaki gradjanin mogao susresti. Prema našim saznanjima, pacijenti najčešće i najskuplje plaćaju operacije, dok nerijetko moraju da “podmažu” i da bi na vreme bili podvrgnuti nekim pregledima. Većina ljekara, međutim, smatra da je sasvim normalno da od pacijenta dobije bombonjeru, kafu ili flašu pića, jer to po njihovom tumačenju nije mito – već poklon.
Građani se plaše da će ako ne plate ono što se smatra navodnim „znakom pažnje” ili „čašćavanjem” – u bolnicama i porodilištima loše proći. Građani često s pravom tako misle: ova pojava je uhvatila toliko maha da to svi primjećujemo. Iskustvo drugih koji nisu dobro prošli u bolnici jer nisu platili uslugu navodi ih da i sami nude novac. Inos od 300 KM, koliko građani označavaju kao najnižu „tarifu” datu ljekaru da bi njihov bližnji dobio bolju pažnju i sigurnije liječenje, već dugo se naziva „malom” korupcijom. Nema male i velike korupcije, to je jednostavno kriminalno delo i ono mora da bude kažnjivo po zakonu.Priče da ljekari ne traže nego da građani daju sami mito nisu tačne. Niko ne daje novac sam, već se stvorio uslovni refleks. To nema nikakve veze sa našim mentalitetom već su građani žrtve sistema, u kojem dok ne platite, ne može da se dobije, na primer, epiduralna anestezija, zračenje bez dugog čekanja….

Gdje se nailazi na naročiti otpor ili ravnodušnost kada je riječ o preveniranju korupcije u zdravstvu – kod samih građana, zdravstvenih radnika ili kod nekih institucija vlasti?

RAMIĆ:  Građani će se teško usuditi prijaviti slučaj korupcije, kad kažnjavanja nema, kada ni sama struka, koja sigurno ima časnih i dobrih ljekara i medicinskog osoblja, nije podigla svoj glas protiv ove pojave, ako ni zbog čeg drugog onda bar zbog odbrane svoje profesije i svog poziva. Pacijentima u malim mjestima je  najteže, građanin ne može da bira između tri ili četiri bolnice, a najranjiviji kada su bolesni i tada i sami ulaze u vrtlog korupcije jer je najvažnija glava na ramenu.

Da bi prevladali sve rizične faktore građani su ti koji treba da  shvate da za svoje dobro i dobro budućih generacija treba da,   bez straha, prijave koruptivne aktivnosti i urade sve da bi spriječili korupciju.

Kao primjer iznosim moj slučaj.  Prilikom sudskog spora ( 2007-2010.) Ramić-Kovač, u kom Ramić optužuje Kovača za korupciju i mobbing  sada već bivši director Doma zdravlja Trebinje Dragan  Kovač  prima na posao ljekara , kćerku okružnog tužioca Obrada Rajčevića , dodjeljuje joj odmah specijalizaciju, a tata  tužilac se zalaže da pomogne Kovaču. Međutim nakon mog traženja izuzeća i iznošenja ovih navoda u javnost sam tužioc izjavljuje da je sukob interesa i povlači se iz rada na slučaju. Ali doktor Kovač nije se zaustavio, nego uključuje svoju tazbinsku vezu i sudiju Vesnu Ivković koja je i vodila slučaj Ramić-Kovač. Ramić je ovaj slučaj iznijela u javnost , imenom i prezimenom prozvala tužioca, sudiju i načelnika opštine / u emisiji Ja biram goste/, objavljeni su novinski članci.

Udruženje „Stop mobbing“ ima zapažene rezultate u radu na polju spriječavanja korupcije, kriminala u zdravstvu. U Trebinju je smjenjen direktor  Doma zdravlja Dragan Kovač, protiv koga  je sada Udruženje zajedno sa menadžmentom Doma zdravlja podnijelo krivičnu prijavu Centru javne bezbjednosti zbog nestanka /otuđenja/ komplet 6 stomaloloških ordinacija i 2 zubne tehnike u vrijednosti oko 450 000,00 KM. Ovo djelo je  svrstano u organizovani kriminal i pokrenuta je zvanična istraga od strane nadležnih organa.Centar javne bezbjednosti je istražio naše navode i svoj izvještaj dostavio tužilaštvu u Trebinju na nadležno rješavanje.

Sve ostalo što se odnosi na korupciju među ljekarima, u ovom času je negde između policijskih hapšenja, krivičnih prijava i tome se gubi dalji trag. Tačno je da se ne objavljuje ime i prezime doktora, ali ako bi se navelo sve ostalo: na kom je položaju, na kojoj funkciji  on je već izgubio ugled.

Prije četiri godine desio se slučaj “dr. Slobodan Gutić”, tada predsjednik Skupštine vašeg udruženja. Kako je završio taj slučaj i da li je bilo sličnih nakon njega? Da li ste nakon toga iskustva opreznije selektirali zdravstvene radnike za organe Udruženja?

RAMIĆ:  Povodom saopštenja za javnost koje je objavio predjsednik Skupštine Udruženja građana  dr Slobodan Gutić, a u kome se ovo udruženje ograđuje od projekta „Zaustavimo korupciju u zdravstvu“ oglasila sam se ja kao predsjednica  ovog udruženja, gospođa Nedeljka Ilijić, izvršna direktorica udruženja “Oaza” i predsjednica Upravnog odbora Stop mobbing i Zlatko Marin, predsjednik sindikata željeznice RS, ovlaštena osoba ispred udruženja za Banja Luku, Novi grad i Prijedor.

Ja sam u saopštenju za javnost navela da “Udruženje građana RS „Stop mobbing“ čine građani RS,koji su potpisali pristupnicu za članstvo . Sjedište je u Trebinju. Predsjednica Udruženja je Anica Ramić, a potpredsjednica je profesor dr Radojka Praštalo iz Banja Luke. Naše Udruženje ima Upravni odbor sa predsjednicom gđom Nedeljkom-Neškom Ilijić. Naši ovlašteni članovi su i u Doboju ,Prijedoru,Istočnom Sarajevu, Brčkom koji zajedno sa nama rade na spriječavanju mobbinga. Udruženje „Stop mobbing“ ne čini porodica Gutić,niti samo Anica Ramić. Koga je gosp.Gutić kontaktirao od članova udruženja ,pa je u njihovo ime napisao ovo saopštenje,jedino ako nije smatrao da mu to pravo daju supruga i kćerka pošto su članovi udruženja?! Da li je sazvao Skupštinu? Nije ,jer da bi sazvao Skupštinu trebalo bi se obavijestiti svo članstvo u RS. Da li ima zapisnik i mišljenje članova Udruženja? Nema,jer članovi nisu sa njim,nego rade na projektu.

Na projektu trenutno radi 25 članova udruženja ,što iz RS,što iz FBiH,ali to gdin Gutić ne zna Njemu je jako bitno da se ogradi od projekta.Nije ni čudo,jer dr Gutić,nažalost moram iznijeti pošto me je prozvao nema vremena da se bavi korupcijom u zdravstvu iz njemu poznatog razloga.  Takođe.g.Gutić je zboravio kada smo u priči povezivali korupciju i mobbing,jer jedno bez drugog i ne ide. Još jednom napominjem da je projekat izabran na javnom konkursu i da se radi u Trebinju 8 mjeseci,da se sprovodi javna informativna kampanja:3 radio emisije ,javna tribina,radionice,uvodi se besplatna telefonska linija za prijavljivanje slučajeva korupcije ,priprema se propagandni materijal u vezi korupcije. Ja jesam nosilac projekta i sprovodim ga u djelo, a moj rad kontroliše nadležna institucija koja sprovodi ovaj projekat /CCI/.”

Takođe, da nemam podršku i potporu onih kojih trebam udruženje ne bi ni postojalo ,niti bi se projekat radio. /pod ovim ne mislim na političku potporu,jer mi smo anacionalno, nestranačko udruženje. Pojednac ne može sve . Bez timskog rada nema ni uspjeha “

Nakon ovog saopštenja za javnost mi smo nastavili rad na projektu “Zaustavimo korupciju u zdravstvu”, dr Gutić sa ženom i kćerkom je napustio udruženje, a  projekat je ostvario dobre rezultate.Čitava kampanja je imala veliki eho ne samo na području Istočne Hercegovine,nego i na RS i BiH u cjelini.

S ponosom možemo prikazati naš konkretan rezultat rada na projektu „Zajedno protiv korupcije“. “Stop mobbing” je pokazao  da sistemska  korupcija nije fatalnost protiv koje nema lijeka i ujedno dokazao da neće biti sankcionisani samo ljekari koji su  uhvaćeni sa mitom od 400-600 KM,  već i oni iz njegovog okruženja koji  zataškavaju koruptivne i  kriminalne   skandale vrijednosti do 200-300 hiljada KM. Pokrenuta  je istraga o nelegalnom naplaćivanju operacija oka u trebinjskoj bolnici, laboratorijskih usluga mimo cijenovnika, istraga o  korumpiranom direktoru Doma zdravlja Gacko, u Trebinju je smjenjen direktor  Doma zdravlja Dragan Kovač. Organizacije civilnog društva koje se  bave ovim i sličnim pitanjima moraju biti aktivnije u mobilisanju građana koji bi zagovarali i učestvovali u aktivnostima koje se odnose na korupciju.  Borba protiv korupcije ne smije biti selektivna. Ako želimo postići uspjeh, ona mora biti trajna i sistemska. To ne smije biti  trenutna moda, u službi dnevne politike.

Na samom kraju, imate li neku opću poruku našim čitateljima – potencijalnim žrtvama mobbinga? Kako da mu se najefikasnije odupru i šta treba da čine već u nekoj inicijalnoj fazi početka sistematskog maltretiranja od strane mobera?

RAMIĆ: Žrtve mobinga zaslužuju adekvatnu društvenu zaštitu, jer im mobing ometa mogućnost normalnog života i rada, što može imati i tragične posljedice, s obzirom da žrtve razvijaju simptome koji zahtijevaju intervenciju na više nivoa: od podrške u ostvarivanju njihovih prava do emocionalne podrške, a ponekad i psihoterapije.

Zbog toga se preporučuje onima koji su izvrgnuti mobingu da se nipošto ne mire sa tom pojavom, jer ona ima strahovite razarajuće posljedice, pogotovo ako traje dugo. Tada ima karakter kronične pojave, koja je vezana i za nemogućnost mobingovane osobe da razvije svoje sposobnosti i ostvari rezultate u skladu sa svojim predispozicijama i svojem obrazovanju.  Kad osoba postane svjesna da je postala žrtva mobinga, ne smije se predati već mora ojačati sebe da u borbi koja joj predstoji istraje. Najprije treba da pokuša razgovarati sa moberom (ako je to uopće moguće) i reći mu da on mora prestati s tim jer je to što radi nehumano, protivzakonito i štetno po ustanovu/firmu, a može narušiti i njegov ugled. Žrtva ne smije donositi nagle odluke i nipošto ne smije napustiti radno mjesto- jer time čini uslugu moberu!. Umjesto toga, mora početi prikupljati informacije i dokaze koji će joj biti potrebni za budući odštetni zahtjev. Također žrtva treba obavijestiti sve (navodne?!) borce za ljudska prava o teroru koji trpi na radnom mjestu. Doduše, u ovim uslovima krize i bijede, žrtve pokušavaju ostati na radnom mjestu po cijenu zdravlja, ali i zbog toga što vole svoj posao koji im na neki način daje identitet, kompetencije i pruža mogućnost obavljanja zadataka koje vole ( “Moj život je moj posao, moj posao je moj život”-kažu oni). Sve nedaće koje nastupaju zbog mobinga vode i ka financijskim problemima, jer žrtva u uslovima smanjenih prihoda ima povećane izdatke zbog bolovanja, odlazaka liječnicima, terapijama.. Zbog svega toga, najčešće, dugotrajni mobing predstavlja kraj žrtvine karijere, zdravlja, često i braka, a ponekad i samog života!

Dakle, ako osjećate da ste žrtva mobinga, diskriminacije ili se nad vama provodi bilo koji drugi oblik zlostavljanja ( npr. seksualno ili neko drugo uznemiravanje), odlučno se suprotstavite tome već na samom početku, i to:

1. Odlučno recite toj osobi da njezino ponašanje nije za vas prihvatljivo i da smjesta prestane s tim. Bilo bi dobro da to kažete pred nekom drugom osobom ili još bolje pred predstavnikom sindikata.

2. Vodite dnevnik o takvim događanjima, tj. zabilježite datum, vrijeme, mjesto i događaj sa što više detalja, imenima eventualnih svjedoka i ishod događaja. Osobito je važno zapisati sve o moberu, sve o radnoj sredini, da li je mobing ubičajena metoda za oslobađanje nepoželjnih iz te radne sredine i sl., jer dokazivanje mobinga, kao veoma specifične i perfidne pojave, može postati problematično ako se ne posjeduju i neki dokazi. ( Imajte na umu da se mobingom smatra ne samo incident, već i broj, učestalost i naročito namjera zlostavljanja.) kao i psihofizičke posljedice ( nesanica, posljedice po profesionalne, socijalne i porodične odnose itd.).

3. Arhivirajte sve dokumente vezane za mobingovanje: kopije pisama, e-mailova, faksova, poruka, podnesaka i drugih dokumenata koji su vezani za te incidente i općenito zlostavljanje, tj. mobingovanje. Žrtvi su potrebni i saveznici, svjedoci, sindikati, liječnici ( medicina rada), psiholog ili psihijatar ( obavezno obratiti im se) a ponekad i odvjetnik ili pravnik koji se bavi radnim pravom.

4. Izvjestite o zlostavljanju nadređenu osobu, instituciju, ili direktora, najbolje pismeno putem protokola.

5. Izvan firme/institucije obavijestite o tom liječnika medicine rada ili bar svog liječnika opće prakse, a ako imate psihičkih problema zbog toga- onda i psihijatra. Dobro je kontaktirati i druge ljude koji imaju ili su imali sličan problem, pa ako vi kao žrtva mobinga uočite još neku žrtvu mobinga, razgovarajte s njim, razmijenite iskustva i budite jedna drugoj podrška.

6. Ne vraćajte istom mjerom, jer vi ste žrtva, a ne zlostavljač!

7. Zatražite od nadležnog ljekara da u nalaz napiše da je pogoršanje zdravstvenog stanja uzrokovano stresom od mobinga.

8. Putem dopisa obavijestite i medije o mobingu koji trpite.

9. Pričajte, pričajte, pričajte svima i svagdje o tome što vam se dešava, kako biste podstakli i druge da iste takve svoje probleme također iznesu javno. Počnite pisati knjigu, kao što sam i ja napisala. O zlostavljanju je potrebno obavijestiti što više osoba, a po potrebi putem medija učiniti stvar javnom i eksplicitno navesti imena mobera. To će žigosati mobere kao izrazite negativce, primitivce, psihopate, pa će možda ustuknuti…

10. Ako pritisak mobera postane nesnosan- otići na bolovanje, ali nikako prekinuti radni odnos, jer to bi značilo poraz za žrtvu, nekažnjavanje mobera, a posljedice stresa će ostati prisutne i nakon toga.

Ovo sve će vam trebati ako budete zaštitu morali potražiti kod inspekcije rada ili na sudu.

Ako ništa od toga ne pomogne, morat ćete pokrenuti sudski radni spor za koji se ne plaća taksa i pri vođenju takvih sporova treba u kontinuitetu objelodanjivati sve eventualne nepravilnosti u radu sudova ( kojih ima strahovito mnogo!), kako se sudije ne bi i dalje ponašali kao “svete krave “ u Indiji, kao što se sad ponašaju u RS/BH.

Protiv mobinga i njegovih posljedica žrtva mora pokušati pružiti sebi samopomoć. Treba da se edukuje o komunikaciji, o mobingu, o radnom pravu, da koristi ugodne tjelesne aktivnosti i tehnike relaksacije. Najviše će joj pomoći ako stalno bude aktivna, tj. treba biti zaokupljena i aktivna na raznim drugim poljima, provoditi što više vremena u druženju sa drugim osobama i razvijati se u ekstrovertnu i druželjubivu ličnost. Veoma je dobro biti produktivan u korisnom radu, biti dobro organizovan i stalno planirati nešto novo. Važno je raditi na sebi, na svom obrazovanju, na razvoju zdrave ličnosti, razvijati optimistično i pozitivno mišljenje, biti orijentisan na sadašnjost i biti onakav kakav jesi, te vlastitu sreću smatrati najvažnijim ciljem. A nije loše uzimati i manje doze sedativa (bromazepam/lexilium).

Ipak postoji rješenje, a ono je jedino u omasovljavanju i eventulnom udruživanju svih onih koji se neće miriti sa ovim terorom, već će mu se suprotstaviti, na čemu rade uduženja građana kao što su u BH udruženja“STOP MOBBING” iz Trebinja,  “ŽENE TO MOGU” i “BOLJI ŽIVOT” iz Banjaluke, “Uzbunjivači” iz Sarajeva itd.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

RAMIĆ:  Hvala Vama što ste izabrali temu mobbing za ovaj razgovor. O ovoj strahovito štetnoj pojavi u našem društvu koja prijeti da ga potpuno uništi bi se danima moglo pričati i pisati. Ova destruktivna  pojava koja je nazvana mobingom je u Bosni i Hercegovini već do sada zahvatila 60 % zaposlenih, a i dalje se širi velikom brzinom s obzirom da nitko još nije ni pokušao da je obuzda. Zato još jednom Vam hvala u ime svih članova udruženja, ali i u ime  žrtava mobbing koji iz ovog teksta mogu da vide da nisu sami i da ima ko da im pomogne.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (624)

vrbas-miso

nansi tireliOstavka Dragutina Lesara svakako je jedan od rijetkih pozitivnih primjera, a rekla bih i jedini takav od kada postoji parlamentarna demokracija u Hrvatskoj. Lesar je principijelan čovjek i nadasve odgovoran političar…..Trebalo bi napraviti posebne registre vjerskih zajednica. Znamo da Crkva ima svoj cjenik i da vjernicima uredno naplaćuje usluge. Zašto župe ne bi trebale objavljivati financijska izvješća kao i svi drugi. Ugovorom sa Svetom stolicom utvrđeno je da pravne osobe Katoličke crkve mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika koji se ne oporezuju. I tu se ne može ništa dok je ovakav ugovor na snazi…..Mi smo u program zapisali da se protivimo davanju izgrađenih cesta u koncesiju. Razumijemo motiv Vlade, nije sporno da novaca nema i da je javni dug kritičan, da će Vlada na ovaj način dobiti keš kojim može smanjiti dug autocesta. Ali monetizacija je mjera za hvatanje kratkog daha za državu. Još jedan primjer gašenja vatre,  požar će buknuti kasnije…..Smatramo da su odavno nastupile okolnosti za reviziju Vatikanskih ugovora. A ugovor i pretpostavlja takvu mogućnost. Država je u krizi, jedva se razdužuje, građani, osobito onih 250.000 kojima su blokirani računi, žive još gore, a Crkva krizu nigdje ne osjeća. Oslobođena je i poreza na dio prihoda koje ostvaruje….. Nije važno koliko radiš i radiš li dobro ili lose, važno je da držiš pravi kurs, kurs šefa stranke i Vlade. Reforme su izostale, EU fondovi su neiskorišteni, javni dug raste, BDP pada već jedanaest kvartala, plutamo na suncu i moru…..Ključ mandata ove Vlade je njena nastupna nepripremljenost. Tu je početak i kraj svih njenih problema…..

Gospođo Tireli! Krajem maja ove godine dotadašnji predsjednik Stranke, gospodin Lesar, je podnio ostavku jer Hrvatski laburisti nisuosvojili niti jedan mandat u izborima za Europski parlament. Kako Vi komentirate  čin njegove ostavke i je li to presedan u praksi parlamentarne demokracije u RH nakon njenog osamostaljenja? Naime, da li je još neki čelni čovjek bilo koje druge političke stranke u vašoj zemlji do sada podnio ostavku zbog loših izbornih rezultata bilo koje nivoa?

tireli-lesarTIRELI: Ostavka Dragutina Lesara svakako je jedan od rijetkih pozitivnih primjera, a rekla bih i jedini takav od kada postoji parlamentarna demokracija u Hrvatskoj. Lesar je principijelan čovjek i nadasve odgovoran političar. Uostalom, ne možete voditi odgovornu politiku i zagovarati odgovornost kolega političara, a sami ignorirati takve principe kao što je to slučaj s mnogim političarima željnih vlasti ali ne i odgovornosti. Svjedoci smo da u Europi političari daju ostavke ili su prisiljeni dati ostavke i za najmanje propuste, znate sigurno primjer švedske ministrice koja je kupila pelene koristeći službenu karticu. Kod nas političari još uvijek nemaju osjećaj da su kao i svi drugi građani odgovorni za svoje postupke i da moraju snositi konzekvence i pred članstvom svoje stranke, a osobito pred građanima. Lesar k tome nije učinio ništa nemoralno ili kažnjivo već se samo držao principa odgovornosti, u ovom slučaju za neuspjeh Laburista na izborima za Europski parlament. Vodeće medije to nije previše zanimalo i potaklo da senzibiliziraju javnost i političare za podizanje standarda ponašanja i očekivanja. Politika je poziv kao i mnogi drugi, ali je pozvana postavljati visoke standarde ponašanja.

Ostavka gospodina Lesara, koji je na sebe preuzeo odgovornost zbog loših izbornih rezultata, svakako je moralni čin. Međutim, šta su po Vama bili glavni razlozi da ste na izborima za Europski parlament takološe prošli?

TIRELI: Ankete su nam davale dobre šanse i to nas je očito zavaralo, a ankete su zapravo pokazivale naš opći rejting, ne i realnu procjenu naših mogućnosti kada su u pitanju izbori za Europski parlament. Sada je očito da smo mi potencijalnim biračima prije svega bili sinonim za protest protiv vlasti, a to nije bilo dovoljno ovaj put da našu listu dovede do Europskog parlamenta. Bilo je naravno i grešaka koje se tiču načina formiranja liste, kao i strategije kampanje, a na kraju smo očito krivo usmjerili previsoka sredstva. Ušli smo u te izbore kao treća opcija, a izašli smo iz njih oštećeni.

Jučer (5. oktobar 2014.) je održan 1. Izvanredni sabor stranke. Šta se na njemu bitnoga desilo?

TIRELI: Donijeli smo novi, kvalitetniji Statut stranke.

Zašto ste nedavno u Saboru neprihvatljivim nazvali zakonsko rješenje po kojem bi u istom registru trebale biti neprofitne organizacije i udruge poslodavaca?

TIRELI: Točnije, neprihvatljivim sam nazvala zakonsko rješenje po kojem će u istom registru biti neprofitne organizacije koje moraju objavljivati financijska izvješća o ukupnim prihodima, vjerske zajednice koje moraju izvještavati samo o trošenju novca iz javnih izvora te sindikati i udruge poslodavaca, koje su u potpunosti oslobođene te obveze. Zar nije cilj opća transparentnost, zašto onda radimo diskriminaciju i zašto svi koji su u registru nemaju iste uvjete? Zakon o računovodstvu neprofitnih organizacija treba biti jednak za svakoga inače se otvaraju sive zone. To ne može biti dobar primjer uređenog društva. Trebalo bi napraviti posebne registre vjerskih zajednica. Znamo da Crkva ima svoj cjenik i da vjernicima uredno naplaćuje usluge. Zašto župe ne bi trebale objavljivati financijska izvješća kao i svi drugi. Ugovorom sa Svetom stolicom utvrđeno je da pravne osobe Katoličke crkve mogu slobodno primati milostinju i darove vjernika koji se ne oporezuju. I tu se ne može ništa dok je ovakav ugovor na snazi.

Ovih dana je sedam organizacija civilnog društva pokrenulo inicijativu pod nazivom “Ne damo naše autoceste”. Kako se vi određujete prema toj inicijativi, s jedne strane, odnosno raspisivanju natječaja od strane Vlade da se autoceste daju u koncesiju, s druge?

TIRELI: Uvjereni smo da Vlada nije izabrala najbolji instrument za smanjivanje javnog duga, upravo suprotno. Mi smo u program zapisali da se protivimo davanju izgrađenih cesta u koncesiju. Razumijemo motiv Vlade, nije sporno da novaca nema i da je javni dug kritičan, da će Vlada na ovaj način dobiti keš kojim može smanjiti dug autocesta. Ali monetizacija je mjera za hvatanje kratkog daha za državu. Još jedan primjer gašenja vatre,  požar će buknuti kasnije. Ako autoceste nisu isplative državi, neće biti isplative ni privatnom partneru! A to će onda opet država odnosno porezni obveznici plaćati. Realno ne znamo koliko će nas koštati obveze prema koncesionaru u budućnosti s obzirom na rentabilnost odnosno ostvareni promet tijekom godina. Ne vjerujemo Vladi tako dugo dok ne objavi studiju kojom bi pokazala da je tzv. monetizacija autocesta isplativija ili jedino moguće rješenje. Puno je tu nepoznanica i otvorenih stavki. Svi investicijski projekti koji mogu imati imalo utjecaja na rentabilnost autoceste, morat će se usuglašavati s privatnim partnerom, pri čemu će troškove investiranja u novu prometnu infrastrukturu i dalje snositi država. Ukratko, država će privatnom partneru jamčiti servisiranje otplate njegovih kreditnih obveza, očekivanu zaradu i pokriće svih ukupnih troškova upravljanja i održavanja autocesta. Jasno je da u ovakvom poslu rizike snosi država, a privatni partner ostvaruje profit. Laburisti se slažu s onim stručnjacima koji smatraju da racionalizaciju poslovanja i rentabilnost može ostvariti i domaći menadžment. Izostanak očekivanih reformi i investicija doslovno tjera Vladu na poteze poput monetizacije autocesta i to nije dobro. Što ćemo raditi kada ne budemo imali što dati u koncesiju ili prodati? Alarmantno je stanje javnih društava i državnih agencija koje ozbiljno ugrožava financijsku stabilnost. I tu treba tražiti dugoročne odgovore na trenutnu situaciju koju nećemo riješiti monetizacijom autocesta. Bojim se da ćemo opet radi jedne šnicle ostat bez krave. Radi svega toga sam pozvala naše članove da volonterski, bez stranačkih oznaka, pomognu realizaciji prikupljanja potpisa protiv monetizacije.

20. septembra su na Cvjetnom trgu u Zagrebu  održani prosvjedi pod nazivom “Raskinimo Vatikanske ugovore”. Zašto ste nakon toga suspendirali člana vaše stranke, gospodina Nevena Kovačića?

aktivisticaruzicacavarnapadnuta-screenshotIndex

TIRELI: Zato što je fizički napao drugu osobi i to zato što je drugačija.

A imate li vi u Stranci politički stav naspram Vatikanskim ugovorima?

TIRELI: Naravno. Smatramo da su odavno nastupile okolnosti za reviziju Vatikanskih ugovora. A ugovor i pretpostavlja takvu mogućnost. Država je u krizi, jedva se razdužuje, građani, osobito onih 250.000 kojima su blokirani računi, žive još gore, a Crkva krizu nigdje ne osjeća. Oslobođena je i poreza na dio prihoda koje ostvaruje. Crkva kao da ne živi u Hrvatskoj. Vlada se boji revizije jer se boji jednog dijela birača. Nemam ništa protiv vjere, ali je očito da preskupo plaćamo priznanje Vatikana i 23 godine nakon.

Cvjetni trg3

Nije tako daleko do slijedećih parlamentarnih izbora. Šta bi ih, generalno, moglo odlučiti: kvaliteta ekonomskih programa ili toliko puta viđeno nabacivanje povijesne krivnje,… prebrojavanje žrtava…priča o referendumu o ćirilici…?

TIRELI: Mislite kvaliteta obećanja, da ne kažem lažnih. Građani će i ovaj puta kažnjavati. Na prošlim su izborima kaznili HDZ, a na ovima bi mogli kazniti i HDZ i SDP. Da, programi su bitni, ali ni ovaj put oni neće presuditi. Plan 21 nije bio program nego urbani mit, spisak želja, tek platforma za mogući ozbiljan program. I takav je neslavno završio, rekla bih, kao populistički (udvornički) manifest. O populizmu je premijer često govorio, osobito kada je prozivao Laburiste, naše prijedloge u Saboru odbijali su hametice, ali nisu ignorirali nego su ih sami proveli. Rekla bih da je gospodarska kriza pregolema da se s njome bave samo političari, barem ne dvije velike stranke. A s druge strane slušamo opet prapotopne priče o crvenilu i plavetnilu. Karamarko kaže da će poplaviti Hrvatsku. Slučajno me to asocira na nedavne poplave. Valja nam graditi svakojake nasipe već sada ako Karamarko dobije izbore. Ćirilica je pak najniža razina strasti, umjesto da bude samo kulturna vrijednost i pravo na razliku i drugačije. Koliko god neki htjeli, nitko se na kraju neće nahraniti slovima. Ipak vjerujem da će idući izbori biti izuzetno važni i da će donijeti jedan mali korak na bolje. Mandat Milanovićeve Vlade neće ostaviti kosture u ormaru kao što je to uvijek nakon HDZ-a bio slučaj. Ali daleko je to od onoga što je Vlada trebala raditi. Buduća Vlada mora napraviti zaokret i pokazati više hrabrosti i znanja.

Takvima bi ovaj puta birači mogli više vjerovati, a ne manifestima i vraćanju prošlosti.

Ali nikad ne valja podcijeniti naša dva politička tankera, spori su, troše puno, ali usisavaju prilično uspješno satelite koji se vole ogrebati o sinekure.

Kako ocjenjujete dosadašnju vladavinu Vlade premijera Milanovića?

TIRELI: Već sam jednim dijelom odgovorila. Dodala bih samo da je njegova Vlada imala doista mandate za reforme, a izbacila je, oprostite na izrazu, prdac. Ili drugim riječima, puno prometa (riječima) a mala zarada. Milanović je držao govore i pametovao gdje god je stigao, a pad BDP-a je proporcionalno napredovao. Što još reći o Vladi u kojoj je jedini minister (Slavko Linić, op. B.G.) bez obzira što mi Laburisti mislili o njemu, koji je ugrožavao rejting Milanovića, izbačen iz Vlade a onda i iz stranke. To je slika naše politike. Nije važno koliko radiš i radiš li dobro ili lose, važno je da držiš pravi kurs, kurs šefa stranke i Vlade. Reforme su izostale, EU fondovi su neiskorišteni, javni dug raste, BDP pada već jedanaest kvartala, plutamo na suncu i moru. Zemlja znanja, šalim se naravno, ostaje bez mladih obrazovanih ljudi. Morate znati da je Hrvatska među tri najuspješnije zemlje po nezaposlenosti mladih ljudi, negdje smo između Grčke i Španjolske. A riječ je o preko 50% mladih koji zuje i uzalud listaju natječaje.

Dug javnih poduzeća je velik i nema tendenciju smanjenja. Javna uprava je, sigurno znate, problem za sebe, radi tromosti, radi zapošljavanja po ključu, a broj jedinica lokalne samouprave je oko 550. Stručne analize pokazuju, već dugo to znao, da nam treba oko 150. Treba sve to platiti. Zato nam trebaju reforme koje se nisu dogodile.

Restrukturiranje kod znači otpuštanje radnika ili eventualno spašavanje kroz predstečajnu nagodbu. Niti privatni sektor, osobito onaj koji je bio naslonjen na državu, ne pokazuje elastičnost. A potencijala ima. Ključ mandata ove Vlade je njena nastupna nepripremljenost. Tu je početak i kraj svih njenih problema.

Na samom kraju, vidite li sebe u novom sazivu Predsjedništva Hrvatskih laburista – Stranke rada na Izbornom saboru u januaru slijedeće godine?

TIRELI: Vidim.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

TIRELI:

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (623)

vrbas-miso

VK

Povodom napada huligana na objekte koji su u vlasništvu Albanaca u Novom sadu i Vojvodini, Vojvođanski klub izražava najoštriju osudu počinilaca, ali i onih koji svojim odnosom prema ovakvim nedelima omogućavaju njihovo stalno ponavljanje.

Vojvođanski klub insistira na profesionalnom i odgovornom odnosu lokalnih vlasti, policije i sudova u Novom Sadu i drugim gradovima u Vojvodini. Kako nisu u pitanju samo dela nasilja, već politički motivisana dela nasilja i zastrašivanja prema pripadnicima nacionalnih manjina čime se ugrožavaju njihova osnovna, Ustavom garantovana prava, insistiramo na profesionalnom i odgovornom odnosu policije, kako u pogledu što hitnijeg otkrivanja počinilaca i njihovog procesuiranja, tako i u pogledu zaštite imovine i obezbeđivanja sigurnosti za naše ugrožene sugrađane.

Svako drugo ponašanje predstavljalo bi davanje doprinosa daljem ugrožavanju pripadnika nacionalnih manjina u Vojvodini, ugrožavanju njihove imovine i prava na rad, ali i svestan doprinos pogoršavanju nacionalnih odnosa u multinacionalnoj Vojvodini.

Vojvođanski klub podržava stav NDNV i Građanske Vojvodine da je populističko obraćanje političara i javnih ličnosti, nakon fudbalske utakmice tokom koje se pokazala sva neprofesionalnost ljudi koji vode policiju i službe bezbednosti, umnogome doprinelo stvaranju atmosfere linča. Zajedno sa višegodišnjim popustljivim odnosom vlasti, policije i sudova prema nasilnicima, to je rezultiralo novim talasom nasilja, čije žrtve su naši sugrađani, ovoga puta Albanske nacionalnosti.

Zato, Vojvođanski klub zahteva profesionalan i odgovoran odnos, poštovanje Ustava i zakona, kako od političara, tako i od svih organa vlasti, policije i sudova.

Upozoravamo, pri tome, da u svim sredinama u kojima tokom dužeg vremena državne službe neće ili ne umeju da rade svoj posao, a građani svojim akcijama ne uspevaju da ih nateraju na to, građani bivaju prinuđeni da se sami organizuju kako bi zaštitili svoja osnovna prava.

Zato postavljamo pitanje: Da li nam je novosadska policija, odbijanjem da preduzme adekvatne mere zaštite objekata u vlasništvu Albanaca, poslala poruku da je došlo vreme da se sami počnemo starati o svojoj bezbednosti i bezbednosti svojih sugrađana?

Ujedno, Vojvođanski klub poziva građane Novog Sada i drugih gradova u Vojvodini, da pokažu svoje neslaganje sa ovakvim odnosom državnih organa prema pripadnicima nesrpske nacije u Vojvodini, ali i solidarnost sa svojim komšijama Albancima, čiji objeketi, pravo na rad i bezbednost su ugroženi.

Predsednica Vojvođanskog kluba

dr Branislava Kostić

e.g.Od početka svog mandata insistirao sam na malim projektima koji će našim sugrađanima omogućiti bolje uslove za život. Svjedoci smo velikih obećanja i projekata koji su ostali mrtvo slovo na papairu i upravo na desetine infrastrukturnih projekata koje smo realizirali i zadovoljstvo građana potvrda je da nismo pogriješili…..Moram istaći da od preuzimanja dužnosti gradonačelnika Bihaća imam odličnu saradnju sa Općinskim vijećem Bihaća, predsjedavajućim dr. Romanom Jurićem i svim vijećnicima koji participiraju u radu Vijeća u mandatu 2012-2016.godine. Upravo ta saradnja izvršne  zakonodavne vlasti u protekle dvije godine rezultirala je realizacijom mnogih bitnih odluka kojima smo otvorili mogućnost novih investicija….. Imaju Bišćani i Krajišnici poduzetnički duh i ono što im treba jeste podrška vlasti u stvaranju boljeg poslovnog ambijenta. U gradu Bihaću  imaju partnera koji je već nizom odluka omogućio lakše investiranje kako domaćim, tako i stranim investitorima…..Nažalost, u protekle četiri godine grad Bihać i njegovi građani, ali i građani Unsko-sanskog kantona nisu imali nikakve koristi od kantonalnih i federalnih vlasti , koji u mandatu 2010-2014. godina nisu realizirali niti jedan projekt vrijedan spomena i možemo sa sigurnošći reći da se kantonalna vlada u protekle četiri godine bavila samo povećanjem broja zaposlenih u javnim preduzećima i ustanovama, te dovela sebe u situaciju da joj isplata plata i toplih obroka bude glavna vijest…..Kako za kantonalnu, tako i za federalnu vladu možemo reći da je bila najlošija vlada u poslednjih petnaest godina, a grad Bihać i ja kao gradonačelnik koji ima teret funkcioniranja Grada jer se život odvija u  lokalnoj zajednici, imali smo opstrukcije i zaustavljanje infrastrukturnih projekata samo zato što sam iz druge poltičke opcije i što je u Bihaću na vlasti SDA i njeni koalicioni partneri…..Općina Bihać u ovoj godini, ali i u narednom periodu prvenstveno se bazira na realizaciji projekata koji će doprinijeti razvoju poljoprivredne proizvodnje i smanjenju nezaposlenosti…..Grad  Bihać pomogao  je i pomagati će socijalno ugrožene kategorije stanovništva, ali bez konkretnog plana, a tu prvenstveno mislim novih radnih mjesta nema pomaka i to je ključ za rješavanje ovog problema. Nažalost svakim danom povećava se broj socijalno ugroženih osoba u našem gradu o čemu govori i podatak da u dvije javne kuhinje oboroke dobija preko 600 građana….. Posebnu brigu grad  Bihać vodi prema djeci šehida i poginulih boraca, pa smo u saradnji sa Asocijacijom Fatma prošle i ove godine novčano nagradili preko 60 maturanta iz bihaćkih srednjih škola. Također, grad Bihać u protekle dvije godine inicirao je izgradnju šehidskih spomen obilježja poginulim pripadnicima Armije R BiH, policije i HVO Regije Bihać u nekoliko bihaćkih mjesnih zajednica…..Svjesni značaja turizma, podržali smo sve turističke manifestacije prošle i ove godine, a posebno smo kroz sufinanciranje plaćanja doprinosa ugostiteljima koji rade u sklopu NP Una na direktan način pomogli turističke radnike…..Pravovremenim čišćenjem kanala za odvodnju oborinskih voda, Bihać je izbjegao teže posljedice majskih poplava koje su pogodile cijeli region…..

Koje projekte od prethodnog načelnika ste nastavili realizirati a koje ste nove, kao svoje i svojih suradnika, stavili u funkciju?

GALIJAŠEVIĆ: Od početka svog mandata insistirao sam na malim projektima koji će našim sugrađanima omogućiti bolje uslove za život. Svjedoci smo velikih obećanja i projekata koji su ostali mrtvo slovo na papairu i upravo na desetine infrastrukturnih projekata koje smo realizirali i zadovoljstvo građana potvrda je da nismo pogriješili. Posebno sam sretan što smo u oblastima osnovnog i srednjeg obrazovanja, ali i predškolskog odgoja uradili veliki broj projekata iako to nije bila naša nadležnost. Međutim, moji najmlađi sugrađani jesu i zbog toga ćemo i dalje ulagati u škole, školska igrališta i učionice. O tome svjedoče izgrađene područne škole u Maloj Peći, Srbljanima, urađeni sportski tereni u Harmanima, Donjem Prekounju, Izačiću, te nove fasade u područnoj školi u Ripču i uskoro u Harmanima I. Saniramo i krov Mješovite elektrotehničke i drvoprerađivačke škole, pomogli smo i naše vrtiće, sufinanciramo prijevoz srednjoškolaca od 30 do 100 posto , stipendiramo 70 studenata, i moram istaći da sam najsretniji kada vidim da smo našim učenicima i studentima omogućili bolje uslove za pohađanje nastave. Kada je u pitanju zdravstvo, gradimo novu zgradu područne ambulante u Srbljanima, pomogli smo uređenju i uvođenju grijanja za ambulantu u Kulen Vakufu, a na Ozimicama II također uredili prostor za porodičnu ambulantu. Moram istaći da od preuzimanja dužnosti gradonačelnika Bihaća imam odličnu saradnju sa Općinskim vijećem Bihaća, predsjedavajućim dr. Romanom Jurićem i svim vijećnicima koji participiraju u radu Vijeća u mandatu 2012-2016.godine. Upravo ta saradnja izvršne i zakonodavne vlasti u protekle dvije godine rezultirala je realizacijom mnogih bitnih odluka kojima smo otvorili mogućnost novih investicija. Naši vijećnici imali su tako sluha i za krizu u našoj zemlji i smanjili su svoje paušale za 30 posto, a kada su u pitanju odluke koje je naše vijeće usvojilo tu ističem, pored usvajanja općinskog budžeta i plana JU Zavod za prostorno uređenje Bihaća, odluku o kreditnom zaduženju zahvaljujući kojem smo zatvorili stari kreditni aranžman i osigurali sredstva za KFW projekt, odluku o stipendiranju studenata u ovoj akademskoj godini, odluku o sufinanciranju kupovine zemljišta za proizvodno radno mjesto, odluku o lokaciji regionalne sanitarne deponije, odluku o sufinanciranju prijevoza učenika, Strategiju razvoja Bihaća za period 2014-2023.godina te niz odluka kojima smo olakšali ili pomogli rad privrednika, ugostitelja, turističkih firmi, obrtnika, nevladinog sektora, boračkih organizacija, itd. Općinsko vijeće Bihaća svojim odlukama daje jedan vjetar u leđa meni kao gradonačelniku i to je vidljivo u protekle dvije godine koje su pokazale da se odgovornom politikom mogu neke stvari pokrenuti sa mrtve tačke. Kada su u pitanju planovi za naredni period, moja vizija grada Bihaća kao regionalnog središta i nosioca razvoja Unsko-sanskog kantona ispuniti će se samo ozbiljnim i odgovornim radom i obećanjima koje možete kao prvi čovjek jedne lokalne zajednice dati i ispuniti. Zbog toga sam i u svojoj kampanji, ali i na mjestu gradonačelnika vrlo oprezno davao obećanja i planove o razvoju grada. To ne znači da nemamo planove ali o njima ću govoriti kada za to dođe vrijeme. Ono što je najbitnije da održimo financijsku stabilnost Grada, te zajedno sa građanima ali i višim nivoima vlasti  nastavimo realizirati male projekte sa velikim efektom na životni standard. Ne zavisi sve ni od nas kada je u pitanju daljnji razvoj Grada, ali od nas zavisi koliko ćemo biti odgovorni prema građanima i raditi posao za koji su nam građani dali povjerenje na izborima.

Da li su neki projekti, bilo od prethodne ili aktuelne općinske vlasti završeni i koji su, eventualno, još u toku?

e.g. -1GALIJAŠEVIĆ: Nakon preuzimanja dužnosti gradonačelnika Bihaća potpisivanjem ugovora ozvaničio sam Projekt odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda  vrijedan 21 milion eura, što je zasigurno  jedan od najvrijednijih projekata koji se realizira na području Bihaća. Radovi na izgradnji sanitarne i oborinske kanalizacije trenutno se odvijaju u zonama Bakšaiš-Kralje i Repušine. Nedavno je započeto izvođenje radova u zonama Hatinac i Gornje Prekounje, a vrše se pripreme za početak radova u zoni Ružica. Od ukupno planiranih oko 53 km mreže do sada je položeno oko 10 km cijevi, odnosno od 11,3 miliona eura, koliko je planirano za izgradnju separatnog kanalizacionog sistema, do sada je realizirano oko 1,3 miliona eura. U zoni Bakšaiš-Kralje završeno je oko 50 posto  radova, gdje je i položen kompletan cjevovod preko Vrkašićkog mosta. Dinamika radova treba biti bolja iako je riječ o projektu koji nije bio kvalitetno pripremljen u ranijem periodu , te smo u posljednje dvije godine aktivno se uključili i uspjeli osigurati skro dva miliona KM za eksproprijaciju, te potrebne građevinske dozvole. Ovdje moram zahvaliti i mještanima naselja u kojim se trenutno radi projekat na strpljenju i razumijevanju prilikom izvođenja radova. Kada je u pitanju putna infrastruktura u prvih šest mjeseci preko JU Zavod za prostorno uređenje Bihać realizirali smo infrastrukturnih projekata u vrijednosti šest miliona KM, što nije mali iznos uzmemo li u obzir teško ekonomsko stanje koje se dodatno usložilo nakon ovogodišnjih poplava. Prošle godine asfaltirali smo preko 11 kilometara lokalnih cesta koliko planiramo i ove godine i za to smo izdvojili u dvije godine skoro 17,5 miliona KM. Ove jeseni realiziramo  30 projekata  kako vlastitim sredstvima, tako  sredstvima naših partnera od kojih izdvajam UNDP s kojim radimo vodovod Zavalje vrijednosti 90.000 KM, fasadu škole  Harmani I vrijednosti 90.000 KM, solarne panele vrijednosti 120.000 KM. Tu je i projekt izgradnje  romska zgrada na Ružici vrijednosti 170.000 KM  a uskoro kreće izgradnja treće zgrade za romsku populaciju vrijednosti 505.000 KM. Izdvajam i projekt DECENT uređenja kanalizacije u Gati vrijednosti 330.000 KM kojeg realiziramo sa švicarskim SDC-om, boračku zgradu STO- 1 za koju smo izdvojili 600.000 KM, a uskoro kreće i  nastavak izgradnje zgrade STO -2 vrijednosti 250.000 KM, te  kanalizacije u Velikom Lugu vrijednu 350.000 KM. Moram istaći da i pored teške ekonomske situacije u protekle dvije godine imali smo i investicije domaćih privrednih subjekata, a tu ističem novi tržni centar Bingo , tržni centar  Neli, tržni centar Adna, firmu Č.J, drvoprerađivačku firmu Sani Global, Fabriku peleta u Ripču, nove turističke objekte Opal grupe, distributivni centar firme Denaro, fabrika namještaja Čavkunović, itd. Imaju Bišćani i Krajišnici poduzetnički duh i ono što im treba jeste podrška vlasti u stvaranju boljeg poslovnog ambijenta. U gradu Bihaću  imaju partnera koji je već nizom odluka omogućio lakše investiranje kako domaćim, tako i stranim investitorima.

Međutim, nije sve do općinske vlasti ni u Bihaću. Nešto je (puno toga)  i do Vlade USK-a pa i FBiH. Kako ocjenjujete, naprimjer, rad aktuelne Vlade USK-a, na čelu sa gospodinom Hamdijom Lipovačom, konkretno naspram Bihaća?

GALIJAŠEVIĆ: Nažalost, u protekle četiri godine grad Bihać i njegovi građani, ali i građani Unsko-sanskog kantona nisu imali nikakve koristi od kantonalnih i federalnih vlasti , koji u mandatu 2010-2014. godina nisu realizirali niti jedan projekt vrijedan spomena i možemo sa sigurnošći reći da se kantonalna vlada u protekle četiri godine bavila samo povećanjem broja zaposlenih u javnim preduzećima i ustanovama, te dovela sebe u situaciju da joj isplata plata i toplih obroka bude glavna vijest. Što se tiče Vlade F BiH i njenih institucija grad Bihać ostvario je odličnu saradnju samo sa Fondom za zaštitu okoliša F BiH s kojim realiziramo Projekt odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda i Federalnim ministarstvom izbjeglica i raseljenih lica s kojim smo zajednički realizirali nabavu poljoprivrednih mašina, te izgradili kuće za izbjegle i raseljene osobe. Kako za kantonalnu, tako i za federalnu vladu možemo reći da je bila najlošija vlada u poslednjih petnaest godina, a grad Bihać i ja kao gradonačelnik koji ima teret funkcioniranja Grada jer se život odvija u  lokalnoj zajednici, imali smo opstrukcije i zaustavljanje infrastrukturnih projekata samo zato što sam iz druge poltičke opcije i što je u Bihaću na vlasti SDA i njeni koalicioni partneri. To je žalosno , ali to najbolje pokazuje kako su se prema Bihaću odnosili viši nivoi vlasti i ove četiri godine iza nas su zapravo godine zastoja , a trebale su biti  godine razvoja BiH, priključivanje EU, fondovima EU, jačanju F BiH, a mi smo se vrati 10 godina sa  nikad težom političkom i ekonomskom krizom.

Uskoro u vašem gradu započinje gradnja fabrike kompanije “Meggle”. Na koji način je grad Bihać učestvovao u ovom značajnom projektu i kada će fabrika biti završena? Koliko će radnika zapošljavati?

GALIJAŠEVIĆ: Kada je u pitanju kompanija Meggle i njihova investicija u novu fabriku i regionalni logistički centar,  grad Bihać sufinancirao  je kupovinu zemljišta sa 90 posto, odnosno za kupovinu zemljišta izdvojeno je preko 600.000 KM,  a na taj način smo omogućili dolazak investicije koja je vrijedna 12 miliona KM i otvaranje fabrike u Bihaću u kojoj bi posao trebalo dobiti trideset radnika. Ovo je potvrda da smo otvorili grad i učinili sve da omogućimo investicije i sretan sam što će mljekara Meggle graditi već na proljeće fabriku i na taj način pokazati da je društveno najodgovornija firma u Bihaću zahvaljujući kojoj se održava i ekonomska stabilnost u Bihaću. Rješenja i povlastice koje grad Bihać nudi investitorima u proizvodnom sektoru pokazuju ozbiljnost zahvaljujući kojoj se u Bihaću u protekle dvije godine realizira ili planira nekoliko privatnih investicija ukupne vrijednosti preko 100 miliona KM.

Koje još djelatnosti mogu participirati u nekom privrednom zamahu, a samim tim i smanjenju broja nezaposlenih te poboljšanju ekonomsko-socijalanog stanja u Općini? Šta je, naprimjer, sa zanatima?

GALIJAŠEVIĆ: Niko u našoj zemlji ne može biti zadovoljan stepenom zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti, pa tako i ja kao prvi čovjek Bihaća. Kada imate skoro 10.000 sugrađana koji ne rade imate obavezu i dužnost da učinite maksimum napora da smanjite broj nezaposlenih, a posebno mladih Bišćana koji završavaju fakultete i stiču zavidna znanja. Grad Bihać je prošle i ove godine ispunio u organ uprave , a putem  Službe za zapošljavanje USK-a u javne ustanove i preduzeća kojima je grad  Bihać osnivač primljen je značajan broj mladih obrazovanih kadrova. Mladim Bišćanima koji su završili fakultete treba omogućiti da odrade pripravnički staž i budu u mogućnosti da sutra konkurišu za radna mjesta koja traže minimalno jednu godinu radnog iskustva. Bio bih sretan da smo mogli primiti daleko više volontera, ali finanacije i prostor nam to ne dozvoljavaju. Nadam se da će volonteri u narednih godinu dana steći iskustvo i znanje u svojim oblastima i da će imati mogućnost da u svome gradu pronađu posao. Ove godine smo također u okviru projekta „Pomoć za samopomoć“ kojeg implementiraju Udruženje Progres iz Sarajeva i Obrtnička komora Unsko-sanskog kantona i grad  Bihać potpisali ugovore  za obavljanje praktične doobuke, a s ciljem podrške sufinanciranju malog i srednjeg poduzetništva grad  Bihać objavio je javni poziv za dodjelu poticajnih sredstava kroz projekt pod nazivom „Pokreni svoj posao u Bihaću“. Na poziv se javilo 18 aplikanata sa raznim poslovnim idejama, a nakon pregleda dokumentacije i održane radionice na temu „Poslovno planiranje i izrada biznis plana“, komisija je odabrala četiri biznis plana koja će biti podržana poticajnim sredstvima.  U vrijeme kada imamo veliki broj nezaposlenosti u našoj državi svaka dobra poslovna ideja ima podršku Općine Bihać i mi smo ove godine izdvojili 21.000 KM kako bi podržali četiri ideje koje će donijeti novih desetak radnih mjesta. Ne možemo očekivati da se ljudi samo zapošljavaju u administraciji, već moramo jačati privatni sektor koji i puni budžete administracije. Također, kroz poticaje i izdvajanja  u poljoprivredi želimo povećati broj zaposlenih i grad Bihać u svom Budžetu za dvije godine izdvojio je 1,3 miliona KM planiranih za razvoj poljoprivrede. Iz ovih sredstava sufinanciramo 50 posto  poreskih obaveza svih onih koji su registrovali poljoprivredni obrt, bave se poljoprivrednom proizvodnjom i redovno izmiruju svoje poreske obaveze. Općina Bihać u ovoj godini, ali i u narednom periodu prvenstveno se bazira na realizaciji projekata koji će doprinijeti razvoju poljoprivredne proizvodnje i smanjenju nezaposlenosti. U tom smjeru se planiraju i poticajna sredstva bilo za nabavku novih plastenika, sufinansiranje poreskih obaveza za obrte, sufinansiranje nabavke repromaterijala za jesenju i proljetnu sjetvu, sufinansiranje vještačkog osjemenjavanja sa 50%, uvezivanje proizvođača sa prerađivačkim kapacitetima, sufinansiranje nabavke sadnog materijala jagodičastog i jezgrastog voća sa 50%, jačanju uspostavljenog revolving fonda za nabavku mliječnih grla i sl. Naš cilj je da imamo što veći broj onih koji će proizvoditi poljoprivredne proizvode ne samo za vlastite potrebe nego i za tržište. Grad Bihać je Odlukom o općinskim administrativnim taksama i tarifi općinskih administrativnih taksa propisala minimalne administrativne takse za registrovanje djelatnosti koje se nalaze na popisu starih tradicionalnih obrta i domaće radinosti u iznosu od 35 KM, koje su odnosu na raniju Odluku znatno smanjene. Shvatajući značaj poduzetništva za istu, u cilju stvaranja povoljnijeg ambijenta za privrednike, grad Bihać smanjio je cijenu zakupa javnih površina za 50%, naknadu za postavljene montažno-demontažne objekte za 35%, otvorila Info-servis za poduzetnike u kojima isti na jednom mjestu  mogu dobiti sve potrebne informacije oko osnivanja privrednog društva i obrta , njegovog zakonskog rada i postojanja. Bitno je napomenuti da grad Bihać  po prvi put nakon dužeg vremenskog perioda subvencioniše kamatnu stopu na podignute kredite u visini od 2-3 indeksna poena, te sufinansira dobre poslovne ideje koje imaju širi interes.

Niko normalan, moralan i častan ne može ostati ravnodušan na jedan plakat koji je upravo jutros (22. septembra 2014., op. B.G.) osvanuo u Bihaću na kojem čovjek nudi bubreg za prodaju da bi preživio…Lično sam se naježio kada sam pročitao to. Imate li komentar na taj očajnicki gest jednog vašeg sugrađanina i može li se njegov primjer uzeti kao neka prosječna slika socijalnog stanja u Bihaću, pa i šire, naravno? Ta je slika, nažalost, otišla u svijet i nije nimalo afirmativna, zar ne?!

prodajem-bubreg-625x381

 GALIJAŠEVIĆ: Danas nam kao nikada u društvu treba solidarnosti i odricanja jer su vremena izuzetno teška i imate sa jedne strane jako bogatu i jako siromašnu klasu i kako narod kaže „sit gladnom ne vjeruje „ i zbog toga posebnu pažnju u protekle dvije godine vodim o socijalno ugroženim populacijama. Potvrda toga su i izdvajanja u općinskom budžetu u iznosu preko 350.000 KM, no bez obzira koliko sredstava mi izdvojili ukoliko sistematski taj problem ne rješavamo zajedno sa višim nivoima vlasti imati ćemo situaciju da samo gasimo jedan požar, a drugi već polako tinja pred našim vratima. Zbog toga ističem solidarnost jer je nedopustivo da u susjedstvu imate osobu koja danas nema šta jesti a vi to ne znate ili ne želite znati. Grad  Bihać pomogao  je i pomagati će socijalno ugrožene kategorije stanovništva, ali bez konkretnog plana, a tu prvenstveno mislim novih radnih mjesta nema pomaka i to je ključ za rješavanje ovog problema. Nažalost svakim danom povećava se broj socijalno ugroženih osoba u našem gradu o čemu govori i podatak da u dvije javne kuhinje oboroke dobija preko 600 građana. Zbog toga je grad Bihać planirajući budžet za 2014.godinu vodio računa da on ima socijalnu komponentu , te smo ove godine planirali 60.000 KM za Crveni križ Bihaća, po 30.000 KM za javne kuhinje Imaret i Merhamet, 50.000 KM za jednokratne novčane pomoći preko Centra za socijalni rad, dok je moja budžetska rezerva za pomoć socijalno ugroženim sugrađanima planirana sa 140.000 KM. Kada je u pitanju saradnja grada Bihaća i boračkih udruženja od preuzimanja dužnosti ističem da boračke populacije u našem gradu moraju imati mjesto i položaj koje zaslužuju, jer su u najtežim trenutcima za ovaj grad i državu BiH stali u prve redove i obranili današnju slobodu i mir. Mi smo zajedničkim radom i suradnjom u protekle dvije godine podržali  naša boračka udruženja, ali na onaj način kako smo se zajedno dogovorili.Tako smo u dvije godine za rad boračkih udruženja i obilježavanje značajnih datuma iz odbrambeno-oslobodilačkog rata izdvojili preko 120.000 KM. Ističem da je grad Bihać ostvario izuzetno dobru saradnju sa pripadnicima Oružanih snaga BiH na dosadašnjem angažmanu u oblasti deminiranja područja grada  Bihaća , čišćenju kanala za oborinske ovde te realiziranim brojnim infrastrukturnim projektima koji su rezultirali povratkom izbjeglica. Posebnu brigu grad  Bihać vodi prema djeci šehida i poginulih boraca, pa smo u saradnji sa Asocijacijom Fatma prošle i ove godine novčano nagradili preko 60 maturanta iz bihaćkih srednjih škola. Također, grad Bihać u protekle dvije godine inicirao je izgradnju šehidskih spomen obilježja poginulim pripadnicima Armije R BiH, policije i HVO Regije Bihać u nekoliko bihaćkih mjesnih zajednica.

Općepoznato je da Bihać i njegova okolina imaju jedinstevene, u svjetskim razmjerama unikatne prirodne resurse. Da li su oni u punom kapacitetu stavljeni u funkciju razvoja turističke privrede toga grada i toga kraja?

bisceGALIJAŠEVIĆ: Zahvaljujući dobrom geostrateškom položaju i blizini granice sa Republikom Hrvatskom, odnosno EU, grad Bihać u posljednje dvije godine postao je zanimljiv investitorima za nova ulaganja. Međutim, nije sve do položaja grada, tu je i ona druga bitnija strana, a to je gradska  administracija koja je sa mojim dolaskom pojednostavila procedure vezane za investitore. Dolasku investicija poput , TC Neli, TC Adna, TC Bingo, sutra trgovačkog centra FIS, nove fabrike mljekare Meggle, još nekih velikih firmi prethodilo je stvaranje jedne nove klime u gradu Bihaću kojoj će nova proizvodna mjesta biti prioritet u radu, a ne „trpanje“ novih radnika u javni sektor. Kada tome dodate i pogodnosti za investitore kako pri kupovini zemljišta, zapošljavanju ili kreditiranju, onda je jasno zašto je Bihać i ove godine jedno veliko gradilište koje polako pozicionira grad Bihać kao centar ovog dijela naše države. Bihać je danas veliko gradilište na kojem se realizira preko 100 miliona KM  projekata u oblasti privatnog i javnog sektora, a naša razvojna šansa jeste i turizam budući da imamo rijeku Unu i historijske znamenitosti koje su jedinstvene za ovo područje. Naš Nacionalni park Una iz godine u godinu bilježi povećanje broja posjetitelja, Una regata postala je brend poznat i izvan granica BiH, dok historijsko nasljeđe poput Muzeja I zasjedanja AVNOJ-a, Kapetanove kule, džamije Fethija, zvonika crkve sv. Padovanskog, te brojni stari gradovi također privlače sve više turista u Bihać. Svjesni značaja turizma, podržali smo sve turističke manifestacije prošle i ove godine, a posebno smo kroz sufinanciranje plaćanja doprinosa ugostiteljima koji rade u sklopu NP Una na direktan način pomogli turističke radnike. Zahvaljujući prekograničnoj saradnji  sa Zadarskom županijom realizirali smo projekt “Una izvor života “ i “Zeleni otoci” vrijedan preko million KM kojim smo uredili infrastrukturu u NP Una  i to je direktna podrška razvoju turizma koji će u narednom periodu biti okosnica razvoja Bihaća i Unsko-sanskog kantona.

Ne možemo zaobići ni poplave. Kako je Bihać i njegovo okruženje prošao s tom elemenatrnom nepogodom, kako onom u maju, tako i ovim posljednjim -augustovskim i septembarskim?

GALIJAŠEVIĆ: Pravovremenim čišćenjem kanala za odvodnju oborinskih voda, Bihać je izbjegao teže posljedice majskih poplava koje su pogodile cijeli region. Dosta smo mi toga uradili kada je u pitanju čišćenje odvodnih kanala i njihovim čišćenjem umanjujemo mogućnost poplava i ono što je dobro, rješavamo oborinske vode u naselju. Mi ćemo i u narednoj godini, bez obzira koliko situacija bila teška, izdvojiti značajna sredstva za čišćenje ovakvih kanala, jer je to posao, koji se mora raditi konstantno“.Na teritoriji grada Bihaća postoji 76 kilometara registriranih kanala za odvodnju oborinskih voda, te još 36 kilometara vodotoka.

bolnica bihac - pozarNa samom kraju, dokle se došlo sa sanacijom Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” koja je, kao što znamo, stradala u požaru prije više od godinu dana?

GALIJAŠEVIĆ: Grad  Bihać do sada je na svom posebnom žiro računu prikupio 464.000 KM i ta sredstva će odlukom OV Bihać zajedno sa menadžmentom kantonalne bolnice biti utrošena za obnovu bolnice. Naime, grad  Bihać nakon požara otvorio je posebni žiro račun za obnovu bolnice na kojem se trenutno nalaze sredstva zahvaljujući donacijama  velikog broja gradova, institucija i pojedinaca. Grad  Bihać proglašavajući stanje prirodne nepogode neposredno nakon požara aktivirao je namjenska sredstva civilne zaštite u iznosu od 95.000 KM, koja su dio ukupno prikupljenih sredstvava na posebnom žiro računu. Sa menadžmentom bolnice  razgovarali smo o aktivnostima vezanim za obnovu bolnice, odnosno stavljanju u funkciju sredstava koja se nalaze na našem žiro računu. Očekujemo i 420.000 KM koje treba prebaciti Kantonalna civilna zaštita nakon što smo proglasili stanje elementarne nepogode i to u konačnici znači 850.000 KM za obnovu bolnice.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (622)

SAM_2590

 

Oktobar-Listopad

Posted: 17. Oktobar 2014. in Intervjui

U društvu poremećenih vrednosti, relativizacije svega po nahođenju aktuelnih politikanata zarad opstanka na vlasti, proizvelo je sluđivanje pučanstva. Raznorazni kvazi-historičari s'prezimenom kokošijeg ekstremiteta, a bivši ambasadori i ambasadorke sa fauna stajlingom, profesori konvertiti i ratni huškači, nalogodavci i kolaboranti sa zločincima u Hagu edukuju mlade naraštaje i nije ni čudo da oni danas misle da su partizani ratovali – sa Turcima!

Piše: Beba KAPIČIĆ

2702bebakapicic

“Onaj ko danas namerava da se suprotstavi laži i neznanju i da piše istinu, mora da prevaziđe najmanje pet teškoća. Mora da ima hrabrost da piše istinu, iako se ona svuda potiskuje, pamet da je prepozna, iako se ona svuda prikriva, umeće da je učini upotrebljivom kao oružje, promišljenost da izabere one u čijim rukama istina postaje delotvorna, lukavstvo da je među njima proširi. “  – Bertolt Brecht – Pet teškoća u pisanju istine

I dok opljačkani građani sa strahom otvaraju čarobne poštanske sandučiće iz kojih stalno kuljaju računi, opomene, tužbe, pretnje, vesela družina naših izgubljenih iluzija, sada u opoziciji uživa i troškari plodove svog decenijskog bivstvovanja na političkom nebu zemlje Nedođije zabrinuta zbog premeštanja neke privatne tv-pričaonice, dok pučanstvu slede po egzistenciju možda i najdramatičniji dani!

Nije Srbija banana država. Prvo, ona nije ni država kao što nedavno reče Kacin; Srbija je ananas zemlja, izmiksana od njhovih i naših, pozicije i opozicije, ratnih huškača i profitera, popova i lopova, politikanata i tajkuna pljačkaške privatizacije.

“Naši” i “njihovi”: Dvadeset četiri godine posle pohoda manje više iste družine kada je zarad Srbije do Tokija, na Gazimestanu u kotlu kao u Noći veštica smešana i brendirana srpska rakija brlja, od koje je pučanstvo pijano, obnevidelo, sluđeno, stigli smo do tačke ključanja, sa koje ne znam ima li povratka.

Ponestalo je brendiranog opijata shvatilo se da su naši u stvari njihovi i da je manje više sve isto samo njega nema, a da i nema se s'učim ratovati jer su resursi prešli u privatno vlasništvo, a kad se tu nađu teško se vade i za porez, samo još malo ” dičnih” krekeće na čelu sa srpskom Marin Le Pen.

I bi Parada Ponosa u Beogradu pod opsadom, 7000 policajaca čuvalo je veselu, šarenu manjinu od većinske homofobne bratije “čuvara” porodičnih i inih vrednosti, na čelu sa patrijarhom Irinejom poglavarom SPC, Ristom, Kačavendom, Pahomijem, Grigorijem, Filaretom i ostalom mračnom družinom srednjevekovnog poimanja hrišćanstva sa savremenim poimanjem materijalnih dobara. Tezu da su najveći homofobi u stvari latentni homoseksualci potkrepljuju činjenice upravo iz SPC, sedam deklarisanih vladika, a nedeklarisanim se ne zna broj!

Paradiranje patriotizmom: Ovoga oktobra gromoglasno se proslavlja Dan oslobođenja Beograda, sve sa paradiranjem četiri dana pre zvanične proslave jer nam u brzopoteznu, šestosatnu posetu iz njemu, a i nama poznatih razloga, danas, 16-tog listopada stiže Predsednik Rusije. Svako zlo ima i svoje dobro!

Bio je i neki oktobar pre četrnaest godina, bila je neka nada, dok su “naši” vladali Srbijom očekivali smo bar povratak toliko rabljenog verbalno sistema vrednosti, a urušeno je, umešano, falsifikovano, sve sa čim se trebalo ponositi, izjednačavali su se antifašisti sa zločincima i kolaborantima, rehabilitovali oni koji nigde u svetu ne mogu biti nevini bez obzira na presude revolucionarnog suda, dok takođe kao Brzi Gonzales, Beogradom nije protutnjio Medvedev očitavši im bukvicu da sa antifašizmom nema šale! Upriličena je i skarabudžena priredba za visokog gosta, vijorile su se trobojke sa zvezdom, odjekivale partizanske pesme, vrpoljio se čak i vladika Risto u prvom redu, sve dok nisu videli leđa gostu, a onda sve iz početka!

Ludilu nikad kraja u zemlji Nedođiji, oni kojima se drmala šubara na glavi uz pomoć socijalista koji su devedesetih izmešali kokardu i zvezdu da bi krenuli u ratne poraze krvlju zalivene, danas reformisani, preobraćeni ovog oktobra vraćaju simbole antifašizma, daju ulicama imena heroja, Koče Popovića i Peka Dapčevića!

U društvu poremećenih vrednosti, relativizaciacija svega po nahođenju aktuelnih politikanata zarad opstanka na vlasti, proizvela je sluđivanje pučanstva. Raznorazni kvazi-historičari s'prezimenom kokošijeg ekstremiteta, a bivši ambasadori i ambasadorke sa fauna stajlingom, profesori konvertiti i ratni huškači, nalogodavci i kolaboranti sa zločincima u Hagu edukuju mlade naraštaje i nije ni čudo da oni danas misle da su partizani ratovali – sa Turcima!

Ako je i ovog puta 70 godina od oslobođenja Beograda upriličeno za jednokratnu upotrebu, onda nam spasa nema, ako se u prošlosti ne cene herojska dela, već se aboliraju kvislinzi, izdajnici i zločinci, ako je Nedić srpska majka, a otac nacije nedavno preminuli čika pisac, onda Srbijo laku noć!

Vrijeme slobode: U rаnim popodnevnim čаsovimа, dаnа 20. oktobrа 1944.g., jedаn uzbuđeni ženski glаs snаžno je odjeknuo preko rаdijа izgovаrаjući istorijske reči:

Pаžnjа, pаžnjа! Ovde slobodnа Jugoslаvijа, ovde slobodnа Jugoslаvijа! Jаvljаmo se iz oslobođenog Beogrаdа, jаvljаmo se iz oslobođenog Beogrаdа. Dаnаs su jedinice NOV i pаrtizаnskih odredа Jugoslаvije zаjedno sа jedinicаmа Crvene аrmije oslobodile glаvni grаd – Beogrаd. U borbаmа zа Beogrаd neprijаtelj je pretrpeo velike gubitke u ljudstvu i mаterijаlu i nаlаzi se u pаničnom bekstvu premа Zemunu i Pаnčevu. Smrt fаšizmu – slobodа nаrodu!

Bio je to prvi glаs oslobođenog grаdа, prvа “emisijа” njegove slobodne rаdio-stаnice. Istorijske reči izgovorilа je osamnaestogodišnja devojka sa Kozare, Zora Žujić, politički komesar čete za vezu treće krajiške brigade! “Meni je to ličilo nа čudo, jer mаlo sаm jа od tih stvаri videlа do tаdа. Sаmo moju Kozаru i rаt zа svojih 18 godinа životа!”

“I moramo, kao peto, da postupamo lukavo. I svih ovih pet teškoća moramo da savladavamo istovremeno, jer ne možemo reći istinu o stanju varvarstva, a da ne mislimo na one koji zbog barbarstva ispaštaju, i dok, neprestano sa sebe stresajući svaki napad malodušnosti i stalno držeći pred očima istinske odnose, tražimo one koji su spremni iskoristiti znanje – moramo da mislimo i na to da im istinu podarimo takvu da bude oružje u njihovim rukama i sve to tako lukavo da neprijatelj ovu primopredaju ne može da primeti i spreči.”- Bertolt Brecht-Pet teškoća u pisanju istine

Izvor: http://www.portalanalitika.me od 16.10.2014.

belma i emirPolitičko putešestvije kandidata za Predsjedništvo BiH Emira Suljagića pratila je i privatna drama, odnosno razvod braka sa sada već bivšom suprugom Belmom Selimović.

Trećeplasirani kandidat za mjesto člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka Emir Suljagić naglasio je da ni jedna stranka nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH, nakon godinu i po dana, nije postigla ono što je uspjela Demokratska fronta – Željko Komšić. „Demokratska fronta – Željko Komšić je postigla historijski uspjeh“, rekao je Suljagić za kojeg je glasalo preko 100 hiljada birača. Međutim, ono o čemu Emir Suljagić ne želi pričati jeste njegovo političko putešestvije od vođe SDP-ove predizborne kampanje 2010. godine, obnašanje funkcije ministra kulture i sporta u Vladi Kantona Sarajevo, preko osnivanja nevladine organizacije Prvi mart, do kandidature za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH u ime Demokratske fronte. Političko putešestvije Suljagića pratila je i privatna drama, odnosno razvod braka sa sada već bivšom suprugom Belmom Selimović.

Emir Suljagić je desetak dana prije održavanja općih izbora svojoj bivšoj supruzi Belmi Selimović, preko advokatske kancelarije Ešrefa Gracića, isplatio 10.500 eura, iako joj je navodno ostao dužan oko 400 hiljada eura. Naime, u pismu koje posjeduje Slobodna Bosna, Belma Selimović advokatskoj kancelariji Gracić šalje posljednju opomenu pred tužbu u kojoj je, između ostalog, navedeno: “U vremenskom razdoblju od 29. jula 2005. do 30. juna 2012. godine, a na osnovu uvida u račune, Vaš klijent Emir Suljagić je mene, izravno i neizravno, koštao oko 400 hiljada eura. Unatoč tome, simboličan iznos duga od 10.500 eura zasniva se isključivo na direktnim molbama Emira Suljagića za pozajmice i tvrdnjama da će mi novac vratiti. Ostatak sume, oko 390 hiljada eura, Vaš klijent može, što se mene tiče, mirno tumačiti kao velikodušnu pomoć žrtvi genocida, ili žrtvi uopće”, napisala je Belma Selimović u opomeni pred tužbu.

“Molim te, dok ne počnem raditi kod Adnana Terzića (Suljagić je prije 10-ak godina bio savjetnik Adnana Terzića, tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, op.a.) pozajmi mi 500 eura – vratit ću ti”, jedna je od dvadesetak tačaka navedenih u pismu kojim Belma Selimović traži povrat sredstava “investiranih” u svog bivšeg supruga Suljagića. Jedna od tačaka je i restoran Danielli, „ručak Alija Behmen i delegati 155 eura“ – „Plati ti, molim te, vratit ću ti od dnevnica“. Također, Belma Selimović tražila je i povrat sredstava za plaćene aviokarte Suljagiću, zubne implantate 1.000 eura, sređivanje kuće u Doglodima oko 4.000 eura… Jedan u nizu performansa, napisala je Selimovićka, kao dokaz da nad suprugom nije izvršio nasilje, bio je ručak u restoranu Kibe sa konzumentima Reufom Bajrovićem, Darkom Brkanom i Farukom Borićem, koji je koštao 150 eura. Neplanirana večera u stanu Belme Selimović za Suljagićeve svjedoke nakon policijskog uviđaja (prijetnja – metak u koverti) od 55 eura. “Suljagić će razumjeti da mi princip ne dozvoljava toviti nadobudne, ionako debele NGO-vce”, napisala je Belma Selimović u pismu upozorenja upućenom na adresu advokata svog bivšeg supruga Suljagića.

(Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Slobodne Bosne koji je u prodaji od četvrtka, 16. oktobra)

Izvor: portal http://www.slobodna-bosna.ba od 16. oktobra 2014.

zgrada predsjednistva

ŠTA BI BILO KAD BI BILO ?!

Smatram da poseban osvrt zaslužuje njih deset kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva, čak i sada, nakon izbora. Jer svih njih deset, bez obzira na izborne rezultate koje su polučili, ulaze u neku historiju BiH, pa makar na mala vrata. Ne može se tek tako prijeći preko nekih fakata koje treba javno izreći za ljude koji su htjeli biti u Predsjedništvu BiH, a njih devet je ostalo samo na pokušaju, bez obzira koliko se ta institucija nešto pita u našoj zemlji. Krenimo redom:
 
1. Bakir Izetbegović
Pobijedio je ali lično mi još nije jasno na osnovu čega. Da li zbog obećanja da će otvoriti 100 hiljada radnih mjesta što je ravno znanstvenoj fBakir I.antastici ili zbog porodičnog backgrounda odnosno mahanja Alijinom stolicom na što Bošnjaci mazohistički padaju ili zbog pripadnosti Stranci koja je ubjedljivo pobijedila na nivou zemlje, F BiH i u šest kantona pa je to sve nekako išlo u paketu? Za minuli rad, siguran sam da nije dobio izbore. Ostat će zapisano da je jedini od njih deset ignorirao sučeljavanje sa svojim protukandidatima u svim debatama, čime je pokazao i dozu arogancije, ne samo prema njima i medijskim kućama koje su i njega zvale, nego i prema cijelokupnoj bh. javnosti. Ali, velikoj većini bh. birača koji su izišli na izbore to nije smetalo da glasa upravo za takvog kandidata. Pa onda, tražili ste – gledajte…bujrum narode!
 
2. Fahrudin Radonč
Kao i prije četiri godine bio je najobiljniji kandidat Izetbegoviću II. I ponovo je poražen. Neka on sam i njegovi stranački operativci analiziraju zašto je tome tako bilo i sada, kao i 2010. Međutim, ono što se može pretpostavljati da je prevagnulo kod birača koji nisu zaokružili njega, nego Bakira ili eventualno drugih osam jeste to da je Fahro, ma koliko se trudio da to stavi pod tepih, ipak opterećen nekim hipotekama bliske prošlosti. Fahrudin R.Kao noćna mora mu stoji za vratom Šejla Jugo Turković i njeno skoro svjedočenje u Prištini u predmetu Keljmendi, dok je njegov razvod sa suprugom Azrom u vrijeme kada je trebao postati ministar sigurnosti za mnoge, bolje poznavaoce njegovog lika i djela, fiktivan, pa prema tome i “prodaja” velikog dijela imovine njoj, posebno “Avaza”. Nije ovdje u pitanju zadiranje u ničiji privatni život, nego pošto se radi o javnoj ličnosti, njegovo imovinsko stanje odnosno porijeklo te imovine treba da jeste transparentno. U tom smislu jeste važno i izlazi iz okvira zadiranja u bilo čiji privatni život potvrda činjeničnog stanja, odnosno bitan je i odgovor na pitanje: S kim Fahro, zapravo, živi i na kojoj adresi? To je važno, a ne papir koji ionako trpi sve. Još nešto: i on se u kampanji razbacivao velikim riječima kao naprimjer “antikoruptivni cunami”, “javni radovi i posao za desetine hiljada radnika…” i sl. što, ruku na srce, djeluje degutantno. Potpuno je demagoški i neuvjerljivo djelovala njegova teza u debatama vezano za apstinenciju sa pozicije ministra sigurnosti kada je u februaru napadnuta i zgrada Predsjedništva da “neće da tuče svoj narod…”  To me podsjetilo na Vidovdan 1989. i riječi jednog vožda.U svakom slučaju veliki broj birača je glasao za njega i to treba poštovati. Ipak je na visokom, drugom mjestu.
 
3. Emir Suljagić
Negdje prije godinu dana sam napisao članak “Ne vjerujem Emiru Suljagiću”, jer sam imao argumente za to. Iako mi je taj momak grubo i tiranski, kako on to uglavnom i prakticira, pokušao imputirati da sam protiv koalicije “1. mart”, što je apsolutno netačno, sada se pokazalo da je on, Emir emir suljagicSuljagić, zapravo iskoristio “1. mart” kao odskočnu dasku za uzlet prema kandidaturi za Predsjedništvo BiH i to su neki prepoznali. Najprije se priključio DF-u Željka Komšića i oni su ga i kandidirali. Bilo bi prirodnije da se kandidirao za neke od funkcija u Rs-u, odnosno na terenu gdje je “1. mart’, s njim na čelu, vojevao bitke za povratnike u taj entitet i za druga prava kako njih, tako i onih koji su tamo živjeli cijelo vrijeme a nisu Srbi. Osim što po mojem viđenju taj momak nema ni približno kapaciteta za funkciju na koju se kandidirao, ipak je dobio mnogo više glasova nego što to kao pojedinac, onakav kakav je, zaslužuje pa je osvojio visoko treće mjesto. I taj relativno dobar izborni rezultat nije polučio zahvaljujući sebi, nego stranci koja ga je kandidirala, posebno renomeu šefa te stranke.
 
4. Bakir Hadziomerović
Jedan je od najzaslužnijih (ako ne i najzaslužniji) novinara u BiH koji su od Mile Dodika napravili medijsku zvijezdu. Time jeste promovirao i sebe, Bakir H.kao poslenika javne riječi, ali je Dodiku učinio veliku političku uslugu sa nesagledivim posljedicama po BiH i njenu opstojnost. Za razliku od Suljagića, kojega je zapala u ovom momentu stranka u trendu, Bakirov hendikep je upravo bila stranka, odsnosno SDP koja je s pravom kažnjena na ovim izborima. Dakle, izabrao je pogrešnu stranku ma koliko se busao u svoje ljevičarstvo, jer trebao je u startu raščistiti da takvih (lijevih) u Bosni nema, ponajmanje je to Lagumdžijin SDP. Nije mi se dopala ni njegova teza u predizbornoj kampanji kada je kukao za “aprilskim paketom” ustavnih promjena. Jer, da je to prošlo, kao što nije, entitetsko glasanje u svim državnim institucijama bi bilo zacementirano. Ovako, još uvijek imamo barem nadu da će se kad-tad pričati o ustavnim promjenama ali bez pogubnog entitetskog načina glasanja. Može se i za njega reći da je osvojio visoko mjesto među njih deset, odnosno puno je bolje prošao od vlastite stranke. I, bio je vrlo pristojan u kampanji.
 
5. Sefer Halilović
sefer halilovic
 
 
Jedini koji je u kampanji govorio prave stvari i u vezi s tim najavljivao konkretne, jedine prave poteze. Da li je bio spreman da prijeđe sa riječi na djela, u slučaju da bude izabran, to je već u sferi hipotetike. U svakom slučaju navijao sam za njega.
 
6. Mustafa Cerić
Puno bi se “aferima” njemu moglo pripisati iz minulog rada, ali dovoljan je za ovu priliku samo jedan: najodogovornija je osoba u BiH za mustafa cericinstaliranje vehabija/selefija u bh. džemate, pa prema tome i u bh. društvo a o tome je u kampanji šutio k'o zaliven. Za divno čudo, niko ga od novinara o tome nije ništa pitao pa je cijelo vrijeme i mogao tu temu držati pod tepihom. Računi se i danas u krvavoj formi ispostavljaju bh. građanima i Državi, jer su oni koji rade zla po Siriji i Iraku već došli i po našu djecu. Hvala Bogu da Cerić nije izabran! Time je njegova kratka politička karijera zapečaćena, barem što se Bosne tiče, a eno mu borba za evropskog muftiju ili generalnog sekretara UN, za što sam siguran da ima ambicije. Eno ga gdje mu je volja, samo neka Bosnu pusti na miru!
 
7. Džebrail Bajramović
 
dzebrail b. III
Ušao je u utrku kao bivši pripadnik A R BiH i kao kandidat Stranke dijaspore BiH. Dojmila mi se retorika ovog mladog čovjeka, kao i njegovo držanje. Ali, njegov jedini problem jeste što je predstavljao dijasporu prema kojoj postoji animozitet u Domovini i to treba javno reći. Prema tome, u takvoj situaciji i nije mogao računati na glasove iz Domovine, već upravo iz dijaspore ali kvaka je u tome što dijaspora u velikom broju ni ovoga puta nije glasala.
 
8. Mirsad Kebo
mirsad kebo
Potrošen i skoro bezličan političar i, k tome, disident, odnosno slobodni strijelac. Ne voli naš narod slobodne strijelce i tačka.
 
9. Halil Tuzlić
halil tuzlic
 
Ovom načelniku općine Breza nije pomogla ni činjenica da dolazi iz zavičaja jednog Alije Sirotanovića. I on je bio, hem slobodni strijelac hem retorika kojom se predstavio odgovara potrebama jedne lokalne zajednice i tu je limit. Mislim da taj čovjek ne može dobaciti ni do Kantona, a kamo li dalje.
 
10. Adil Žigić
adil zigic
I on spada u nezavisne kandidate iliti, kako to upakovasmo u stilsku figuru – slobodne strijelce. I, k tome, totalni anonimus. A rekoh već, narod neće takve.
 
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

Od običaja do iznude

Posted: 15. Oktobar 2014. in Intervjui

U proteklih pet godina u BiH je samo jedan doktor osuđen za korupciju, dok su dvojica oslobođeni optužbe. Mada svaki deseti građanih daje novac ili poklon zdravstvenim radnicima, takva praksa ostaje nekažnjena, jer pacijenti na ovaj način pokušavaju doći do boljeg tretmana ili usluge.

korupcija u zdravstvu-4Dr. Zoran Petrović i dalje radi u Opštoj bolnici u Brčkom. Privremeno je bio suspendiran u 2012. godini dok je trajala istraga (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Doktor Zoran Petrović je htio dodatnu zaradu, bez dodatnog posla. Bio se spreman kockati sa zdravljem pacijentice kako bi dobio još 200 KM za posao za koji je već primao minimalno 1.500 KM mjesečno.

Vjerovatno bi postigao cilj da se nije poslužio ucjenom. Doktor je rekao Miralemu Čolakoviću da njegova supruga, koja je u tom momentu bila u bolnici, neće dobiti neophodnu injekciju ukoliko mu ne donese novac. Za Čolakovića je to bilo previše pa je doktora prijavio.

Petrović je jedini doktor koji je u periodu od 2009. do 2013. godine pravosnažno osuđen za primanje dara i drugih oblika koristi, pokazuju podaci sa svih 66 kantonalnih, okružnih i općinskih sudova u Bosni i Hercegovini (BiH). Prema podacima koje je prikupio Centar za istraživačko novinarstvo (CIN), još su dva sudska postupka vođena za isto djelo, ali su dvojica doktora oslobođeni krivice. I Petrović je prošao samo sa blažom kaznom.

Udruženja koja se bore protiv korupcije kažu da je izostanak kazne jedan od razlog zbog kojih se građani teško odlučuju prijaviti korupciju. To je naročito izraženo u manjim mjestima gdje se ponovo moraju vratiti kod istog doktora.

„Najranjiviji su kada su bolesni i tada i sami ulaze u vrtlog korupcije, jer je najvažnija glava na ramenu“, kaže Anica Ramić, predsjednica Udruženja građana „Stop Mobbing“ iz Trebinja, koja je i sama zdravstveni radnik.

Istraživanje Agencije za ispitivanje javnog mnijenja IPSOS pokazuje da uzroci neprijavljivanja možda leže i u činjenici da svaki deseti ispitanik daje novac ili poklon zdravstvenom radniku samoinicijativno – zbog običaja ili bolje usluge.

I bračni par Čolaković bi dao novac doktoru samoinicijativno – da ga „počasti“ za rođenje sina – samo da je doktor imao suptilnije metode.

Prijetnje i uvrede

U februaru 2012. godine Erna Čolaković je došla na porod u Opštu bolnicu u Brčkom gdje je doktor Petrović uradio carski rez. Rodila je sina. Iako je njeno osiguranje pokrivalo sve bolničke troškove, doktor je od njenog supruga Miralema zatražio 200 KM za uspješno obavljen posao.

Čolaković u tom trenutku nije imao novac i rekao je da će donijeti narednog dana. Međutim, sutradan ga je doktor nazvao i tražio novac odmah, inače njegova supruga neće dobiti zaštitnu injekciju RhoGam. Riječ je o lijeku koji se daje kada majka ima RH negativan, a otac RH pozitivan faktor u krvnoj grupi, kako se u majčinom organizmu ne bi pojavila antitijela koja bi u narednoj trudnoći mogla naškoditi drugom djetetu. Injekcija se mora dati u roku od 72 sata nakon poroda.

Čolaković je u razgovoru za CIN objasnio da je injekciju trebao sam kupiti, ali da mu je bio neophodan recept doktora. „I, jednostavno, čovjek me ucijenio“, prisjeća se. „Ja njemu kažem: ‘Ne može tako!’, kaže on meni: ‘Samo ti pričaj svoje, kod mene je recept. Ako ti ne daš meni pare, ona neće primiti injekciju'“.

Kaže da je nakon razgovora došao pred Petrovićev stan gdje ga je dočekao doktor, držeći papirić na kojem je bilo ime injekcije i pečat. Ispričao je da je uspio uzeti od doktora taj papirić, uz izgovor da će novac donijeti kada dobije plaću.

korupcija u zdravstvu-1                                                        Doktor Zoran Petrović je uhapšen u februaru 2012. godine. (Foto: Otisak.ba)

„Joj, kad je on stao galamiti: ‘Keru jedan, kako te nije stid, đubre!’, nema šta on meni ne govori. (…) Kaže on meni: ‘Da si mi donio moje pare, biće problema'“, sjeća se Čolaković koji je nakon ovoga otišao u policiju i prijavio doktora.

U policiji su mu dali označene novčanice i dogovorili da će snimati njegove razgovore sa doktorom te ga pratiti prilikom predaje novčanica, kako bi Petrovića mogli uhvatiti na djelu. Nekoliko dana kasnije Čolaković se našao sa doktorom i predao mu označene novčanice, nakon čega je policija uhapsila Petrovića.

Prema podacima do kojih je došao CIN, tužilaštvo je dva mjeseca kasnije podiglo optužnicu protiv Petrovića i doktor je suspendiran. U vrijeme istrage primao je 80 posto plaće. Doktor je priznao krivicu pa je u septembru 2012. godine pravosnažno osuđen na tri mjeseca zatvora.

Prema Krivičnom zakonu Brčko distrikta, za ovo krivično djelo predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Sud je smatrao da je kazna od tri mjeseca adekvatna težini počinjenog djela te da će se njom postići svrha kažnjavanja.

Povratak na posao

Međutim, Petrović u zatvor nije otišao. Dan nakon presude Sudu je podnio molbu da zatvorsku kaznu zamijeni novčanom. Iako je, prema navodima iz presude, za Petrovićevu četveročlanu obitelj njegova plaća bila jedini izvor prihoda, doktor je platio 9.000 KM u zamjenu za tromjesečni boravak u zatvoru.

I to je bila njegova jedina kazna.

U vrijeme kada je počinio ovo djelo, Petrović je bio uposlenik Vlade Brčko distrikta, jer je bolnica u kojoj je radio bila dio Odjela za zdravstvo i ostale usluge. U Etičkom kodeksu državnih i javnih službenika Brčko distrikta piše da zaposleni ne smiju tražiti niti primati novac ili bilo kakve druge poklone da bi obavljali svoje dužnosti. Prema Zakonu o državnoj službi u organima javne uprave Brčko distrikta, kršenje ovih propisa se smatra težim povredama službene dužnosti. Predviđene disciplinske sankcije su novčana kazna ili otkaz. Međutim, Zakonom nije definisano da li je obavezno pokretanje disciplinskog postupka.

Ehlimana Begović, predsjednica Disciplinske komisije Vlade Brčko distrikta, potvrdila je za CIN da protiv Petrovića nije vođen disciplinski postupak. Kaže da je disciplinski postupak mogao pokrenuti neko od Petrovićevih nadređenih, ali da to nije učinjeno. Njegov nadređeni iz tog perioda Admir Čandić, šef Odjela za zdravstvo, ostao je nedostupan za komentar.

U Zakonu o državnoj službi piše da je službenik kojem je izrečena kazna zatvora do šest mjeseci dužan da se vrati na posao po odsluženju kazne. Doktor Petrović je nakon presude podnio zahtjev za povratak na posao. I ovoj molbi je udovoljeno. Kako doznaju novinari CIN-a, na posao je vraćen, jer su „prestali razlozi za udaljenje iz službe“.

Danas je Bolnica u Brčkom pod ingerencijom Javne ustanove Zdravstvenog centra Brčkog, jer se u julu 2013. godine ustanova odvojila od Vlade Brčko distrikta i postala samostalna jedinica. U Zdravstvenom centru su rekli novinarima da su naslijedili sve uposlenike iz tadašnjih zdravstvenih institucija i da nema pritužbi na Petrovićev rad.

korupcija u zdravstvu-3     Rukovodioci Zdravstvenog centra u Brčkom Nihad Šibonjić (lijevo) i Dušan Stokić (desno) kažu da nema pritužbi na rad doktora Zorana Petrovića. (Foto: CIN)

„Sudski postupak je bio, on je presuđen i osuđen, ali vraćen je na posao. Prema tome, nije to neki prestup u toj mjeri da je on ostao bez posla. U međuvremenu nikakvih problema nije bilo“, rekao je za CIN Dušan Stokić, direktor Bolnice i zamjenik direktora Zdravstvenog centra.

Stokić pojašnjava da oni sada ne mogu otpustiti Petrovića, jer je on već platio svoju kaznu.

„Da se neko takav, sa takvim dosjeom, javio da traži posao, vjerovatno bi to uticalo, ali nije. On je čovjek pred penziju koji ima još malo da završi“, pojašnjava Stokić.

Doktor Petrović je odbio razgovarati sa novinarima CIN-a.

Njegova nekadašnja pacijentica Erna Čolaković planira imati još djece, ali se plaši odlaska u tu bolnicu. Suprug Miralem kaže da imaju mogućnost izbora drugog ljekara pa se nada da neće biti problema. Ipak, pita se kako je moguće da se takav doktor vrati na posao. „Na kraju krajeva, džaba sam to sve radio – jedino što ga je koštalo 9.000 KM“, kaže Čolaković.

korupcija u zdravstvu-2Miralem Čolaković kaže da je ranije bio u zdravstvenim ustanovama u: Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i Tuzli, ali da su mu jedino u Brčkom tražili novac. (Foto: CIN)

Od cvijeća do tablet-računara

U proteklih pet godina vođena su još dva postupka za isto krivično djelo – na Kantonalnom sudu u Goraždu i na Osnovnom sudu u Bijeljini.

Goraždanski sud je oslobodio optužbi doktora Abdulrahmana Bakera za iznudu novca od pacijenta za obavljanje usluge sunećenja, a bijeljinski sud Dragana Begovića, doktora-vještaka, krivice da je primio novac kako bi svojim nalazom pacijentu obezbijedio uvjete za penziju.

Prema istraživanju koje je za potrebe CIN-a u martu 2014. godine uradila Agencija za ispitivanje javnog mnijenja IPSOS, od hiljadu ispitanih građana svaki deseti je dao novac ili poklon zdravstvenom radniku. Od ovoga broja njih 79 posto je navelo da su to uradili jer su sami tako htjeli ili su čuli da je to običaj, dok je 10 posto reklo da se od njih to tražilo. Većina građana novac daje za bolji tretman i iznos se najčešće kreće do 500 KM.

Istraživanje je urađeno na području čitave BiH sa građanima koji su osigurani i koji su u protekloj godini bar jednom bili kod ljekara.

Čolaković je jedan od rijetkih koji je prijavio doktora, a kako je ispričao novinarima CIN-a, da nije bilo prijetnji i iznude, i sam bi doktoru dao novac kao poklon za pruženu uslugu.

„Tokom trudnoće on je bio super. Supruga dođe kući i kaže kako je fin doktor. Ona je rekla: ‘Hajde da mi njemu damo 100 maraka, daje se pa, eto, i mi ćemo'“, kazao je Čolaković.

Anica Ramić iz udruženja „Stop Mobbing“ kaže da se ljudi plaše ako ne „počaste“ doktora da neće dobro proći te da ih iskustva drugih koji nisu dobro prošli u bolnici, jer nisu platili, navodi da i sami nude novac. „Priče da ljekari ne traže, nego da građani daju sami mito nisu tačne. Niko ne daje novac sam, već se stvorio uslovni refleks“, kaže Ramić.

Osim u javnim zdravstvenim ustanovama, gdje osiguranje koje građani plaćaju pokriva većinu troškova, davanje novca ili poklona doktorima toliko je postalo bespotreban „običaj“ da građani to rade i u privatnim klinikama. Pet privatnih klinika koje je CIN kontaktirao su potvrdile da pacijenti nakon tretmana donose poklone doktorima. Kako su ispričali, najčešće su to cvijeće ili bombonjere, ali bude i skupih pića, satova, parfema pa i tablet-računara.

korupcija u zdravstvu-5     U  zdravstvenim institucijama su postavljena obavještenja o kršenju zakona za davanje mita. Istraživanje pokazuje da to nije spriječilo korupciju. (Foto: CIN)

„Jedan pacijent je u znak zahvalnosti ispred poliklinike doveo janje kao poklon“, kaže doktor Džemil Hujdurović, vlasnik „Plave Poliklinike“ iz Tuzle, dodavši da je normalno da pacijent donese poklon ukoliko je zadovoljan uslugom. Njegovo mišljenje dijeli i Almir Azabagić iz ordinacije „Salus“ iz Tuzle.

„Ako je pacijent zadovoljan uslugom, to je uredu. U privatnoj praksi je to uvijek slučaj, jer onaj ko je već platio za uslugu neće dati poklon ako nije zaista zadovoljan“, kaže on.

U svim privatnim poliklinikama, čije vlasnike su kontaktirali novinari CIN-a, kažu da novac i skupe poklone ne primaju, dok ponekad prihvate male simbolične poklone. I dok neki od njih ne vide ništa loše u ovoj praksi, drugi su kategorično protiv nje.

„Smatram da je praksa donošenja poklona nakon ili prije određene medicinske procedure pogrešna, primitivna, te da derogira sam status i zvanje ljekara“, kaže Emir Talirević, medicinski direktor „Moje Klinike“. On kaže da finansijsku kompenzaciju za doktora treba obezbijediti ustanova u kojoj radi, a da bi jedina nagrada od pacijenta trebao biti osmijeh i zadovoljstvo pruženim uslugama.

Sličnog mišljenja je i doktorica Amela Karabeg, direktorica Poliklinike „Karabeg“, koja kaže da je veliki protivnik ovakvih navika pacijenata. „Mi radimo posao kao svaki drugi i ne razumijem zašto bi nekom nešto davao kad svako od nas prima platu za svoj posao“, kaže Karabeg.

Izvor: http://www.cin.ba

sda izborni pobjednik

A ZAR SU IMALI NEKOG IZBORA ?

Iako još nisu objavljeni konačni službeni rezultati VIII općih izbora u BiH, na osnovu objavljenih preliminarnih mogu se itekako izvesti najvažniji zaključci. A oni su, naprimjer, da su građani i ovoga puta u relativno niskom procentu izišli na izbore, da je 60-ak hiljada birača iz Brčko Distrikta bilo uskraćeno da izvrše svoju građansku dužnost, čemu su opet kumovale birokratske barijere, da je odziv birača iz dijaspore opet bio zanemarljiv što iziskuje kvalitetnu analizu ako još neko u BiH ima interesa za nas izvan BiH i, što je najvažnije, kao zaključak – građani su se u globalu opredjelili za torove, cementiranje podjela po nacionalnim šavovima, odnosno, izabrali su put u prošlost umjesto u budućnost. I još nešto, što se ne smije zaobići kada govorimo o općim utiscima: ni ovoga puta nismo mogli glasati ni za Dervu Sejdića ni Jakoba Fincija ni Bogića Bogicevića niti za bilo koga drugoga čija krvna zrnca ne pripadaju nijednoj od tri tzv. konstitutivne grupe u BiH, ili su se pak neki od njih našli u “pogrešnom” entitetu.
 
Pogled na  Predsjedništvo u slijedećem sazivu
 
Puno puta sam i na ovome mjestu potcrtao da ta institucija, shodno dejtonskim ovlašćenjima koja ima, odnosno nema, jeste zapravo protokolarnog značaja. Pomalo i simboličnog. Pa i ono malo ovlasti koje ima sprovodi ih odlukama koje se MORAJU donositi konsenzusom. Džigare mi je jeo osam godina onaj pjano od Prape Radmanovića jer je bio, zapravo, megafon baje iz Laktaša, odnosno svoga partijskog šefa. I što god  nije odgovaralo interesima Rs-a,  odnosno Mile Dodika, on ne bi za to glasao. S tim u vezi se izbor Mladena Ivanića doimlje koliko-toliko relaksirajuće jer barem neće slijediti direktive glavnog srpskog baje s lijeve strane Drine. Naravno, ovdje ne treba gajiti neke spektakularne iluzije i očekivati od Ivanića da neće u punom kapacitetu zastupati interese entiteta iz kojeg dolazi. Ali, ako nemamo jednog Radmanovića u Predsjedništvu, imamo sada Čovića. Moja lična percepcija je kao da vidim Matu Bobana u toj instituciji, ali ne Bobana kao istinskog predstavnika bh. Hrvata, jer on to nikada nije ni bio, nego kao doživotnog agenta KOS-a, jer on to jeste bio. Kao što je bio i onaj čimbenik sa Pantovčaka, prvi predsjednik RH (”i “svih Hrvata svijeta…” i okolice…).. Dakle, teško će ići sa tim Čovićem, ako ikako bude išlo i na to moramo računati. Ali, on je legitiman i tačka. Bakir? Pa to je jedna figura ispod bh. političkog neba koja će, osim po naglašenom, maltene vazalskom odnosu prema Erdoganu, ostati upamćen i kao velemajstor za crtanje karata unutar BiH. Čovjek po zanimanju arhitekta, ali sudbinski i genetski nadaren za karte. O nekim drugim balastima koji mu se pripisuju ne bih se izjašnjavao i neka se i o njegovim, kao i svih drugih takvih i iz svih bh. etničkih skupina, pobrine pravna država, ako je ima i ako je ikad bude bilo. Ali, to je i isti onaj koji je obećao 100 hiljada novih radnih mjesta u naredne četiri godine. Pa, držimo ga za riječ, ako imamo išta od toga –  u konačnici! Sve u svemu, da ne duljim i ne detaljiziram, u Predsjedništvu BiH će i dalje “sijati” uglavnom – mrak! Ali, ponavljam, birači su tako htjeli i tu je sada sve legitimno i legalno. Da li su svjesni cijene koju su do sada plaćali i koju će i dalje plaćati, to je već pitanje za sociloge, psihijatre, psihologe…
 
Konture budućeg saziva Parlamentarne skupštine BiH i FBiH
 
Još je rano za baratanje konačnim brojkama i procentima jer nije završena obrada glasačkih listića. Ali, zna se već da će glavni akteri u sastavu budućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH biti poslanici iz SDA i SNSD-a, a kada je riječ u Federalnom parlamentu poslanici iz SDA i HDZ-a. Zapažen uspjeh je osvojila i Komšićeva DF te Radončićeva SBB. Još se ne naziru niti konture postizbornih koalicija ali praksa je pokazala da su one moguće u svim varijantama, jer, kada je riječ o bh. strankama (mislim na one najveće), nije tu više riječ o ideologiji ili pozicioniranju na desne, lijeve ili centar, nego o interesnim grupama. Dakle, u grupnom bh. političkom prostituiranju moguć je flert svakoga sa svakim. Osvrnuo bih se ovdje na relativan uspjeh Komšićevih deefovaca. Ja ga vidim ne kao posljedicu nekih suštinski obećavajućih programa te stranke u predizbornoj kampanji, nego kao glasanje protiv SDP-a odnosno protiv Zlatka Lagumdžije. A o opravdanom kažnjavanju te stranke (SDP-a) na ovim izborima, koja je, zapravo, doživjela pravi fijasko, nešto više u nastavku.
 
Kratak pogled na odnose snaga u Rs-u
 
Pa, tamo skoro da i nema ništa novo. SNSD sa svojim koalicionim partnerima (DNS i SPS) negdje su, za sada, blizu 50%, što još uvijek ne osigurava apsolutnu većinu u Narodnoj Skupštini. Prevaga bi mogli biti poslanici koaliije Domovina na jednu ili drugu stranu. Da koalicija Domovina je prešla izborni prag i ulazi u Skupštinu što je kap vode u moru, ali i ta kap je more. Baja ostaje na mjestu predsjednika Republike ali vidjet ćemo hoće li i koliko biti kooperativan naspram Sarajeva i opozicije u valstitom entitetu, zavisno od toga da li je i kakve dealove pravio sa tom istom opozcijiom za vrijeme i neposredno nakon izbornog procesa i za što postoje insinuacije od strane nekih bh. političkih analitičara.
 
Lagumdžija je definitivno najveći izdajnik BiH nakon Dejtona
 
Imala je Bosna svoje izdajnike u Dejtonu i u Parizu i evo već 19 godina krvavo plaća cijenu te veleizdaje. Ali, i u okviru ovakvog – Dejtonskog ustava, ma koliko bio loš i nefunkcionalan, moglo se uraditi mnogo više u smislu marginaliziranja političkih opcija koje su zasnovane na etničkim principima koji, opet, po analogiji proizvode insistiranje na razlikama, umjesto na onome što nam je svima u BiH zajedničko (ili treba da bude), a što opet vodi u torove, odnosno u konfrontacije i podjele – kako društva tako i zemlje na kojoj to bh. društvo živi. SDP je po svojoj definiciji trebala da bude taj uteg koji se zove socijalna pravda i jednakost  pa samim tim i reintegrativni faktor u zemlji još 2002. godine kada su imali prvu historijsku šansu. I nisu je iskoristili. Lider SDP-a je doslovno rastjerao skoro sve vrlo kvalitetne kadrove sa dokazanim socijaldemokratskim i probosanskim pedigreima, kako bi on vladao strankom na način kako je to radio Josif Visarionovič Staljin. Erozija i uništenje socijaldemokratske žile-kucavice unutar  esdepeovog organizma su nastavljeni i nakon 2010. kada je ta stranka po drugi put bila izborni pobjednik, ali ni ovoga puta nije znala šta će sa vlašću koju je imala u rukama. O koalicijama koje je u protekle četiri godine pravio Lagumdžija bolje je i ne govoriti, iz higijenskih razloga. I o mnogo toga još što je činio protiv BiH i njenih gradjana, a u korist neprijatelja BiH i, vjerovatno sebe samoga i svoga ega. O tome bi se mogli napisati kilometri teksta, ali nema potrebe. Ako su ista birači uradili sa istančanim osjećajem da prepoznaju ko ih je naročito izdavao ovih 13 godina, onda su to učinili na ovim izborima, kada su kaznili Zlatka Lagumdžiju i njegove esdepeovce. Jer, usudjujem se reći da je taj čovjek zaista najveći izdajnik BiH nakon Dejtona. Imao je dvije šanse i nijednu nije iskoristio. Ovdje sada dolazi jedna paralela: nakon majskih izbora u Hrvatskoj za EU Parlament, kada su polučili izborni neuspjeh, prvi čovjek Hrvatskih laburista Dragutin Lesar je odmah podnio ostavku, kao  izraz moralnog čina. Zlatko Lagumdžija još nije, a trebao je sutradan nakon objavljivanja preliminarnih rezultata izbora u BiH. Ali, to već ne bi ličilo na njega onakvog kakvog ga poznajemo, odnosno ostao je dosljedan sebi.
Druga je stvar što su birači, kako rekoh u uvodu, svojim izborom i ovoga puta kaznili i sebe. A jesu li imali neki izbor? Pa, uglavnom i nisu!
 
Izborni zakon i Dejtonski ustav sistemski produciraju ovakve rezultate bh. izbora
 
Da, Izborni zakon i sam Dejtonski ustav su idelana pravna podloga da rezultati bh. izbora budu uglavnom ovakvi – etnički podebljani i sa dezintegrativnim tendencijama. I što će kao takvi vući i dalje zemlju nazad, umjesto naprijed. Posebno što su u nekim svojim odredbama i diskriminatorski. I onda nam famozna međunarodna zajednica, oličena u, vjerovatno najbolje plaćenom spavaču na jednoj funkciji u svijetu – Valentinu Inzku i drugim EU i svjetskim birokratama, poručuje kako se bh. političari trebaju dogovoriti za ovo, pa za ono…kako moraju sprovesti ove ili one reforme kako bi se trasirao put ka EU i sl. To je sve toliko puta viđeno ali kao krajnje licemjerno. Navukli su nam luđačku košulju na naša tijela i traže od nas da budemo pametni, konstruktivni, ko-operativni, pragmatični, reformski opredjeljeni…E, neće moći, ove noći!
 
 Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso

sdbih

Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine pozdravlja dobar rezultat na proteklim izborima Koalicije Domovina, čiji smo član. Očekujemo da će izabrani delegati u NS RS-a stati u zaštitu interesa  protjeranih građana i povratnika te da će se pitanje sprovođenja Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma ponovo revitalizirati.

Ovo je najznačajniji  i najpozitivniji  rezultat prethodnih izbora.

Na žalost  Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine  dijeli generalnu ocjenu stranih medija po  kojoj su generalni  rezultati izbora u BiH ocjenjuju kao povratak nacionalizmu iz 90-ih i podrška dokazano korumpiranom i nefunkcionalnom sistemu.  Izlaznost na izbore od nešto vise od 50 % je među najlošijim u Evropi što sugeriše na apatičnost i ravnodušnost građana i na dugogodišnje ignorisanje siromaštva i loše privredne politike.

Razvijene evropske zemlje imaju izlaznost preko 80 % jer se ljudi brinu kakvo će im obrazovanje biti narednih 4 godine, da li će im djeca dobiti zaposlenje i po kakvim putevima će voziti. Lošem izlazku građana sigurno da doprinosi i nemogućnost prijevremenog glasanja na biralištima 2- 3 nedjelje prije izbora kao što je to slučaj u mnogim drugim državama. Opšte je poznato  je da u državnim organima BiH sjede činovnici i političari kojima nije stalo da razvoja demokratskih procesa u državi. Građani koji su glasali iz inostranstva nemaju nikakvu povratnu informaciju da su njihovi glasački listovi zapremljeni od strane Cika i uvaženi u cjelokupnom izbornom procesu. Očigledno da pojedincima  nije u interesu da se povratom informacije glasačima razvija povjerenje građana u Cik, kako bi se masovnije odazvali na izbore i spriječila njihova diskriminacija.

U svakom slučaju smo uvjereni da ćemo i u naredne 4 godine imati već  “viđeno stanje” ukoliko Evropska zajednica metodom pritisaka i aktivnijeg angažmana  ne preuzme svoj dio odgovornosti Dajtonske luđačke košulje u koju nas je odjenula.

Ovim izborima je prokockana još jedna šansa da Bosna i Hercegovina krene naprijed!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

sdbih

Obavještavamo javnost da je naš Ševko Kadrić , bosansko- hercegovački pisac koji je živio i radio u Helsinborgu u Švedskoj, umro u svojoj 59 godini života.

sevko kadricSa smrću našeg  Ševke Kadrića  svi smo izgubili, najviše njegova familija, Bosna je izgubila velikog borca i intelektualca a mi velikog čovjeka, humanistu  i člana naše stranke. Ovim putem izražavamo našu najdublju sućut njegovoj familiji .

Ševko Kadrić je bio zaljubljenik u prirodu,  čovjek koji nas je nadahnjivao svojim idejama i djelima. Poznata su njegova djela poput “Bogumili kao inspiracija”, “Poslednji bosanski bogumil”, “Bošnjaštvo na vjetrometrini”,”Zaljubljen u sunce”, “Zagubljene slike”, “Luter i Orlović” i brojne druge. Poznat je i prevod knjige “Moja historija. Ja Zlatan Ibrahimović” sa švedskog na bosanski jezik čime je  učinio roman  dostupnim i  B-H čitateljima.

Djela Ševke Kadrića će vječno živjeti sa nama kroz njegove knjige i oplemenjavati u vječnoj težnji da budemo bolji ljudi !

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

daliborka uljarevicPolazna ideja osnivača je suštinski sadržana i u današnjem motu CGO-a “Demokratija se uči”….. Osnovna segmentacija se odnosi na četiri programska pravca; demokratiju, ljudska prava, evropske integracije i aktivno građanstvo, ali svaki od ovih programa se dalje grana na potprograme kroz koje se mnogo specifičnije razvijaju projektne ideje…..Upravo je civilni sektor najviše doprinio da se nezakonite radnje nosilaca državnih funkcija nađu pod lupom javnosti, i da se otvori pitanje njihove odgovornosti. Kršenje zakona i netransparentan rad, koji su preduslovi za pojavu sistemske korupcije, vidljivi su na primjer kroz namještanje tendera, bilo za prodaju državne imovine, povlašćen položaj za firme iza kojih stoje pojedini funkcioneri ili njima bliske osobe, zloupotrebu državnih resursa u izborne svrhe, dovođenje “sumnjivih” investitora i sl….. Nije neočekivano da će koruptivno-kriminalni milje upotrijebiti razne vidove pritiska i sile da ućutkaju novinare i slobodomisleće aktiviste civilnog društva, ali je krajnje neprihvatljivo da država ćuti, da je nemoćna, jer postaje saučesnik…..U Crnoj Gori postoje razni pojavni oblici diskriminacije. Svojevremeno je diskriminacija bila najuočljivija u odnosu na vjersko i etničko opredjeljenje, a danas je to diskriminacija prema LGBT osobama, pripadnicima RAE populacije, ženama posebno kroz porodično nasilje, a posebno je zabrinjavajuća diskriminacija na osnovu političkog opredjeljenja…..Spori smo u reformama, često manipulativni u namjerama, a očekujemo da EK ima više razumjevanja, da EU da više para. To nije realno, baš kao što nije ni bilo realno da će neka od zemalja regiona postati članica prije 2020.godine….. U tom periodu zvanična Crna Gora je pala na ispitu. U Štrpcima su stradali crnogorski građani, a država nije imala adekvatan odgovor sem nekog farsičnog suđenja. Osim toga zvanična Podgorica je u tom periodu bila na liniji politike Beograda i snosi odgovornost za zločine koji su počinjeni na njenoj teritoriji, nad njenim građanima, ili od strane njenih državljana u njeno ime…..

Kada je osnovan Centar i šta su bili neposredni motivi njegovog osnivanja?

ULJAREVIĆ: CGO je osnovan 2002. godine, sa inicijalnom idejom da se procesu alternativnog obrazovanja u Crnoj Gori pristupa na drugačiji, inovativniji, sistematičniji i inkluzivniji način koji će razvijati kritičko mišljenje i ohrabrivati građanski aktivizam i građanske inicijative. Polazna ideja osnivača je suštinski sadržana i u današnjem motu CGO-a “Demokratija se uči”. Naravno, u proteklih 12 godina, CGO je razvio svoje djelovanje od programa obrazovanja, koji i dalje ostaju naš fokus, na praćenje javnih politika; istraživanje, analize i zastupanje rješenja koje vode demokratizaciji i evropeizaciji Crne Gore; povećanje transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti rada institucija; dokumentovanje i zagovaranje utvrđivanja činjenica o kršenju ljudskih prava, a posebno onih koje su od značaja za proces suočavanja sa prošlošću; unaprijeđenje položaja manjina i marginalizovanih grupa, itd.

Koji ljudi su stvarali Centar odnosno kojim ljudima treba odati zahvalnost za njegov  razvoj i oblikovanje u proteklih dvanaest godina postojanja?

daliborka u.ULJAREVIĆ: Mnogo je divnih i posvećenih ljudi uticalo da CGO bude ono što je danas, bilo kroz profesionalni angažman u osnovnom timu, ili u saradničkom odnosu kroz mnogobrojne realizovane projekte i inicijative, bilo da su volonterski doprinosili njegovom razvoju. Ja bih sigurno propustila nekog kad bih ušla u pojedinačno nabrajanje, pa ću to iz tog razloga izbjeći. Ipak, željela bih da naglasim da je u našim programima do sad gostovalo preko 250 predavača iz Crne Gore, regiona, Evropske unije i SAD, kao i da je blizu 5, 000 građana i građanki Crne Gore završilo višemjesečne obrazovne programe CGO-a, poput Škole demokratije, Škole ljudskih prava, Škole evropskih integracija, Škole mladog liderstva, Programa Edukacijom do mira, itd. Cijenim da je i njihov trag u onom što je CGO danas vidljiv i snažan.

Kojim programima je segmentiran vaš  Centar?

ULJAREVIĆ: Osnovna segmentacija se odnosi na četiri programska pravca; demokratiju, ljudska prava, evropske integracije i aktivno građanstvo, ali svaki od ovih programa se dalje grana na potprograme kroz koje se mnogo specifičnije razvijaju projektne ideje.

U sklopu programa Demokratija se tretira, između ostalog, odgovornost i transparentnost vlasti. Dakle, da li se za vlast u Crnoj Gori može reći da je odgovorna i transparentna, generalno?

ULJAREVIĆ: Crnogorska vlast ima ozbiljan problem sa odgovornošću i transparentnošću svog rada. Ipak, javnost je posljednjih godina upoznata sa brojnim aferama vezanim za pokušaj prikrivanja zloupotreba državnih položaja i resursa u privatne svrhe. Upravo je civilni sektor najviše doprinio da se nezakonite radnje nosilaca državnih funkcija nađu pod lupom javnosti, i da se otvori pitanje njihove odgovornosti. Kršenje zakona i netransparentan rad, koji su preduslovi za pojavu sistemske korupcije, vidljivi su na primjer kroz namještanje tendera, bilo za prodaju državne imovine, povlašćen položaj za firme iza kojih stoje pojedini funkcioneri ili njima bliske osobe, zloupotrebu državnih resursa u izborne svrhe, dovođenje “sumnjivih” investitora i sl. Posebno zabrinjava činjenica da Crna Gora nema potreban institucionalni okvir za borbu protiv korupcije. CGO je kroz svoje istraživačke aktivnosti došao do podatka da je u u periodu od 2007. do 2012.godine samo u projektne aktivnosti Vlade Crne Gore koji se odnose na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala utrošeno blizu 37 miliona eura iz nacionalnog IPA programa odnosno evropskih fondova i Budžeta Crne Gore. Kad se tome dodaju sredstva iz regionalnog IPA programa, donacije od država članica, SAD, itd, kao i plate državnih službenika koji rade na ovim poslovima dolazimo do 80 miliona eura. Još uvijek ne znamo ni gdje su su sva ova sredstva praktično potrošena, imajući u vidu da u Crnoj Gori ne postoji ni jedna jedina pravoznažna presuda za korupciju na visokom nivou. Ovo znači i da će prva takva presuda koštati preko 100 miliona eura.

U Crnoj Gori su napadani i prebijani novinari. Kako ocjenjujete odnos Države prema ovakvim pojavama, odnosno ima li tu nekih uzročno-posljedičnih veza?

d.u.ULJAREVIĆ: Kada imamo na umu da se kroz aktivizam civilnog sektora koji svoj izraz dobija upravo na stranicama nezavisnih medija, razobličava loša vlast i stavlja pred oči javnosti, nije teško zaključiti da napadi na novinare imaju uzročno-posljedičnu vezu sa ugroženim partikularnim interesima koji kroz zloupotrebu državnih resursa ostvaruju enormnu ličnu korist za povlašćene pojedince. Osvjetljavanje nezakonitih radnji u medijima izaziva reakciju onih koji hoće da ostanu u mraku, nevidljivi, da zaštite nezakonito stečeno, jer ako ne uspiju da sakriju svoja ogriješenja o zakon, slijedi sankcija, a ona bi za mnoge od njih značila gubitak svega što imaju. Nije neočekivano da će koruptivno-kriminalni milje upotrijebiti razne vidove pritiska i sile da ućutkaju novinare i slobodomisleće aktiviste civilnog društva, ali je krajnje neprihvatljivo da država ćuti, da je nemoćna, jer postaje saučesnik.

Ima li u Crnoj Gori bilo kakve diskriminacije ljudi i po kojoj osnovi, eventualno?

ULJAREVIĆ: U Crnoj Gori postoje razni pojavni oblici diskriminacije. Svojevremeno je diskriminacija bila najuočljivija u odnosu na vjersko i etničko opredjeljenje, a danas je to diskriminacija prema LGBT osobama, pripadnicima RAE populacije, ženama posebno kroz porodično nasilje, a posebno je zabrinjavajuća diskriminacija na osnovu političkog opredjeljenja. Ovaj posljednji vid diskriminacije ima naglašenu društvenu opasnost i najčešći pojavni oblik je partijsko zapošljavanje u državnim institucijama. Ako istaknemo činjenicu da je Vlada najveći poslodavac u Crnoj Gori, da je afera “Snimak” bjelodano dokazala postojanje sistema partijskog zapošljavanja, onda kao građani moramo imati i snage i hrabrosti da se borimo protiv ove anomalije društva.

Kako se mogu afirmisati prava marginaliziranih grupa u vašoj zemlji?

ULJAREVIĆ: Civilni sektor predano i kontinurano radi na afirmaciji prava marginalizovanih grupa i u tome ima puno uspjeha, još uvijek mnogo više nego državni organi. No, treba istaći da je to borba bez kraja, a u Crnoj Gori koja još uvijek nema funkcionalnu demokratiju svi mi u određenim okolnostima, zbog iznešenih stavova, građanskog aktivizma, možemo postati dio marginalizovane grupe, žrtve raznih oblika diskriminacije, najčešće javne i brutalne.

Prekjučer (28. septembra) je bio Međunarodni dan prava javnosti. Da li ste tim povodom odaslali neku poruku građanima Crne Gore i kakvu, eventualno?

ULJAREVIĆ: Mi kontinuirano podsjećamo na pravo javnosti da zna, a i ove godine smo u javnom obraćanju povodom ovog dana istakli važnost punog ostvarenja ovog prava kao snažnog oruđa za borbu protiv korupcije i demokratizaciju crnogorskog drušva. Mi smatramo da državni službenici/e moraju imati izgrađenu svijest o odgovornosti prema građanima/kama, a samim tim i učiniti svoj rad transparentnim, kako kroz proaktivno objavljivanje podataka, tako i kroz učinkovito postupanje po zahtjevima za slobodan pristup informacijama. Zakonski okvir u Crnoj Gori je unaprijeđen donošenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali primjena je praćena jakim otporima vlasti da se otvore prema javnosti.

U Evropskoj komisiji odnedavno djeluju nova lica. Da li će se to odraziti na politiku proširenja, odnosno šta to praktično može da znači za zemlje zapadnog Balkana, odnosno Crnu Goru, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu…?

ULJAREVIĆ: EK ima precizno utvrđen metod i sadržaj rada, ima svoje analize i planove, tako da je i kadrovska politika EK u skladu sa njihovim prioritetima i neće značajnije uticati na odnos prema zemljama zapadnog Balkana. Često zaboravljamo koliko upravo naše države mogu da utiču na odnos EK prema pitanju napretka, proširenja. Spori smo u reformama, često manipulativni u namjerama, a očekujemo da EK ima više razumjevanja, da EU da više para. To nije realno, baš kao što nije ni bilo realno da će neka od zemalja regiona postati članica prije 2020.godine. Vidim u medijima se to tretira kao otkriće, a radi se o očekivanoj konstataciji. Moramo biti realniji i kritičniji prema sebi, ali i imati više samopoštovnja. Čini mi se da nam kao društvima sa zapadnog Balkana to često fali.

 Da li ste istraživali “slučaj Štrpci” i jeste li eventualno našli odgovornost i Crne Gore za taj zločin?

ULJAREVIĆ: U tom periodu zvanična Crna Gora je pala na ispitu. U Štrpcima su stradali crnogorski građani, a država nije imala adekvatan odgovor sem nekog farsičnog suđenja. Osim toga zvanična Podgorica je u tom periodu bila na liniji politike Beograda i snosi odgovornost za zločine koji su počinjeni na njenoj teritoriji, nad njenim građanima, ili od strane njenih državljana u njeno ime. Tamne mrlje na obrazu crnogorske države ostale su u Štrpcima, Bukovici, tokom deportacije građana BiH, u logoru Morinj, prilikom napada na Dubrovnik. CGO zato insistira u kontinuitetu na suočavanju sa prošlošću, bilo kroz svoju individualnu aktivnost, bilo kroz doprinos koaliciji REKOM. Bez rasvjetljavanja ovih zločina uvijek će postojati latentna opasnost od ponavljanja zlodjela kao antipoda demokratskog društva.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (621)

BiH DIJASPORA OPET IZIGRANA

Posted: 11. Oktobar 2014. in Intervjui

Nastavlja se eliminacija bh dijaspore. BH dijsapora je opet izigrana. Vladajućim strukturama je uspjelo da je umrtve i zadrže što dalje ne samo od granica bh već i od glasačkih kutija. I na ovim općim izborima, koje neki vide kao prekretnicu, glasaće svega 1 do 2% bh građana koji žive u inostranstvu.

Izbori - plakat

Opći izbori u BiH održavaju se  sutra, 12.oktobra 2014. godine.  Na izborima učestvuje 50 političkih partija, 24 koalicije i 24 nezavisna kandidata, koji su za sve nivoe vlasti  predložili 7.748 kandidata, od čega 3.276 ili 42% žena. Glasa se na 5.401 biračkom mjestu, a za glasanje je registrirano 3,278.908 birača. Predizborna kampanja trajala je od 12. septembra do danas, kada je nastupila izborna šutnja koja traje do sutra u7 časova, kada se otvaraju birališta.

U dijasporu tek pristižu glasački listići

Dok mnogi bh građani u dijaspori, koji su se uspjeli registrovati za učešće na ovim općim izborima, s nevjericom i negodovanjem još uvijek čekuju glasačke listiće koji im ne pristižu na kućne adrese kao ni u ranijim izbornim ciklusima, izborna kampanja  ulazi  u završnicu i već sutra će nam  izborni rezultati najaviti novu fazu postejtonske agonije, u kojoj se guši Bosna a njeni građani spašavaju kako ko zna i umije. Danas izborna šutnja  prekriva Bosnu i Hercegovinu u kojoj samo manjina očekuje značajnije promjene, a raspoloženje  bh građana u dijaspori  je između raočaren ja i ogorčenja do ravnodušnosti.

Iz dijaspore će glasati samo najuporniji

Već odavno sam izgubio volju i želju da o ovom čitam i pišem, ali me nemili događaji uvijek iznova potsjete na moju društvenu i građansku obavezu da budem i ostanem dio fronte koja će rušiti i srušiti korumpiranu BH vlast i kriminalno dejtonsko uređenje BiH.

I upravo juče zove me prijatelj iz Chicaga i žali se da je tek dobio glasačke listiće za sebe i širu porodicu, koje ni teoretski ne može dostaviti CIK-i o roku. On ih je upravo dobio  a ja i hiljade drugih u dijaspori ih uopšte nismo dobili ili ćemo ih dobiti na dan izbora ili neko vrijeme kasnije, što će najodgovorniji kao uvijek objasniti omaškom ili propustima neidintifikovanih krivaca za koji niko ne snosi odgovornost. Moj čikaški prijatelj je bio uporan, zainatio se, nije žalio truda i para, pa je uz visoku nadoknadu  glasačke listiće poslao hitnom pošiljkom preko UPS.  Malo je vjerovati da će i takva biti uručena na vrijeme, jer za pošiljke u BiH iz Amerike treba 8 do 10 dana. A šta reći o meni i hiljadama drugih koji smo se registrirali za izbore a glasačke listiće nismo ni dobili, niti ćemo dobiti. U nama je tim činom ubijena svaka želja da ubuduće učestvujemo u izborima. Pa i ako se predomislimo, opet će mnogi od nas lopovlukom vlasti i nemarom Centralne izborne komisije biti eliminisani; ostaje samo upitno da li već u fazi registracije ili tokom glasanja. A o propustima ili čak namjernim greškama izborne komisije pisalo se posljednjih dana u više navrata, kada su paketi sa više glasačkih listića stizali na pojedinačne adrese, što se moglo različito protumačiti.

Građani bh dijaspore žele glasati

Nije istina da bh građani u dijaspori neće da glasaju. Oni žele glasati, žele uticati na politička i privredna rješenja i pomoći procese poratne obnove domovine, ali im ne daju. Previše su izmoreni različitim zahtjevima. Aktuelna vlast se boji njihovih glasova i njihova uticaja.  Zbog svega toga mnogi su potpuno izgubili povjerenje i ne žele ni glasati, jer ne vjeruju da njihov glas išta znači u smislu promjena na bolje.

Prema nekim ranijim podacima za ovogodišnje izbore iz bh dijaspore se prijavilo oko 45.000 bh građana . To je nešto više nego 2010-te, kada je glasalo svega 21.966 građana  dijaspore, što  je skoro zanemarljivo kada se ima u vidu da glasačko tijelo bh dijaspore sa 1.3 miliona stanovnika treba dati od 300 do 400.000 glasova. Pravo učešća na ovim izborima imali su  bh građani sa bh državljanstvom stariji od 18 godina,  koji imaju prebivalište u BiH a žive u inostranstvu.

Ovdje treba biti do kraja otvoren i jasan. Aktuelne vlasti ne samo da ne žele mlade i obrazovane, profesionalne i stručne bh građane iz dijaspore ni na kojoj važnoj funkciji u zemlji, već na sve načine nastoje izgurati iz BiH i one koji se pokušavaju vratiti da svojim znanjem i obrazovanjem pokrenu procese i unesu nešto novo, čime bi se mogla zaustaviti agonija koja u BiH traje preko 20 godina.

Mislim da je krajnje vrijeme da bh vlasti posvete dužnu pažnju dijaspori, jer se i njen odnos prema BiH počinje mjenjati. Sve je manje entuzijasta spremnih da žrtvuju sebe i karijeru da bi došli u priliku da nešto više učine za zavičaj i svoju domovinu. Sve veći broj mladih ne traži više inspiraciju i nadahnuće u BiH već u podneblju u kojem stasavaju, obrazuje se i ostvaruje radne uspjehe. Neka nas ne zavaravaju pojedinačni akti rodoljublja istaknutih sportista, umjetnika, poduzetnika, koji nastoje svoje uspjehe podijeliti sa svojim sugrađanima u BiH i pružiti pomoć onima koji je trebaju.

Na izborima učestvuje rekordan broj partija i kandidata

Poznato je da je CIK za ove izbore verifikovao 732 liste sa 7.743 kandidata , koje su predložile političke stranke, stranačke koalicije i nezavisni kandidati, a o kojima će se sutra izjasniti glasači. U ovom broju SDP je predložio čak 515 kandidata, SDA 458, SBB 411, BOSS 217, BPS 332, DF 454, HDZ 1990 360, NSRB 400, NDP 114, Naša stranka 128, SNSD 215, KP 113… Pored stranaka veći broj kandidata predložile su i stranačke koalicije: Domovina 100, Demokratski narodni savez 132… I Stranka BH dijaspore predložila je 139 kandida za sve nivoe vlasti, među kojima i kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Podršku vodećim daju uhljebljeni, plaćeni, potplaćeni i zavedeni  

Šta najkraće reći o predizbornoj debati , koja je državu i narod koštalla blizu 2 miliona eura. Medijska debata i TV dueli, koji su se vodili u okvirima dogovorenog sukobljavanja do otvorenih napada i vrijeđanja, poslužili su kao uvertira za završne stranačke skupove, na kojima su uhljebljeni, plaćeni, potplaćeni i zavedeni pomješani među članstvo više histerično nego slavodobitno podvikivali željenoj pobjedi. A narod ko narod. Neko se priklonio ovdje, neko ondje. Poljuljano ili kod mnogih čak izgubljeno povjerenje u SDP nije većinu pomjerio od ljevice, ali samo zbog toga  što ne žele desno i što ideje socijalizma još nisu izlapile iz glava većine građana BiH.  Još uvijek zavedeni idejama fašista i separatista građani Rs su više skloni služiti ideji o čuvanja RS nego se prikloniti opoziciji koja na istim postulatima nudi promjene. A slijepi kod svojih očiju Bošnjaci i dalje vjeruju da im SDA osigurava boravište i neki krov nad glavom, pa makar pod njim i gladovali. Veliki broj Hrvata u BiH i dalje nasjeda priči o ugroženosti i trećem entitetu, što i dalje pothranjuje hrvatski separatizam i održava ga aktivnim.

Nastavlja se sa eliminacijom dijaspore

Nastavlja se eliminacija bh dijaspore. BH dijspora je opet izigrana. Vladajućim strukturama je uspjelo da je umrtve i zadrže što dalje ne samo od granica bh već i od glasačkih kutija. I na ovim općim izborima, koje neki vide kao prekretnicu, glasaće svega 1 do 2% bh građana koji žive u inostranstvu.

I ovi okotobarski izbori će potvrditi ono što je svih ovih postejtonskih godina viđeno. BiH ne haje za svoju dijasporu. Okrenula joj je leđa već prvih dana njena progonstva. Tada se to još moglo razumjeti, ali danas nikako. I nakon ovih izbora, u kojima neće koristiti ni minimum svog aktivnog političkog prava, dijaspora  će ostati uz svoju domovinu ( makar nepoželjna i odgurnuta), spremna da se uključi u političke i ekonomske procese i prihvati novi broj pridošlica, naročito mladih, koji samo čekaju priliku da kao ekonomski emigranti krenu u svijet trbuhom za kruhom. A to je zbog toga što dijaspora BiH naprosto ne može tako bezdušno postupiti prema svojoj domovini kao što njena domovina postupa prema njoj već preko dvije decenije.

Dok u drugim zemljama svijeta ekonomski rezultati kakve ima BiH tresu i ruše vlast, u BiH se na osnovu njih političke partije i njihovi lideri uzdižu i osvajaju više vlasti. Sve što su u toku predizborne kampanje partije na vlasti istakle kao svoje uspjehe, moglo bi se bez ikakve provjere i analize u najmanju ruku prepoloviti ili čak u globalu odbaciti kao laž.

Dijaspora bi mogla mnogo šta promjeniti, mnogo šta pokreniti, ali joj ne daju. Jer ako vlast bude svoju vlast dijelila, manje će je imati.  Političkom milijeu BiH ne trebaju sposobni već poslušni.

Sve ovo pokazuje da ni ovi izbori neće u BiH ništa ozbiljnije promjeniti, barem ne za neko kraće vrijeme.

Neki kažu da narod ima onakvu vlast, kakvu zaslužuje. I to je laž, kao mnogo štošta što je izgovoreno u ovoj predizbornoj kampanji.  BH narodi i građani zaslužuju bolju vlast. Ovu su mu naturili drugi. Promjena vlasti moguća je na izborima samo u zemljama razvijene demokratije. Za promjenu vlasti u BiH potrebna je jedinstvena unutarnja snaga naroda, koje još nema dovoljno. Svi osim vlastodržaca bili  bi sretni kada bi ovim izborima ovo bilo demantovano.

Burlington, 11. Oktobra 2014

   Zijad Bećirević

zijad-becirevic1                                                  

sejh Muhammad Umar Al-QuadriPrema posljednjim konsenzusu, održanom 2013.,u Irskoj ima oko 60.000 muslimana. Irska ima populaciju od 4,5 miliona ljudi, tako da muslimani čine manje od 2% stanovništva….. U Irskoj postoji oko 10 džamija  i 25 molitvenih prostora u dvoranama, na fakultetima i bolnicama…..Mi imamo vrlo dobre odnose sa Katoličkom crkvom…… Irci i irski mediji su odigrali mnogo bolju ulogu nego mediji u drugim zemljama u smislu islamofobije. Mi ne vidimo takvu kampanju protiv islama u Irskoj…..Zbog postojanja društvenih medija ljudi su postali više svjesni i u Irskoj sve više i više ljudi govori za prava Palestinaca…..Sukobi u Iraku i Siriji su sistematski planirani od strane nekih sila u cilju destabilizacije regiona a za dobrobit tih sila. S jedne strane imamo pobunjenike koje se naoružava i daje im se i finansijska pomoć, a s druge strane, pod izgovorom rata protiv terorizma, ove zemlje su polahko opet napadnute…..

Al-Mustafa IECC - logo

Koliko muslimana živi u Republici Irskoj i koji  procenat ukupnog stanovništva čine u toj zemlji?

Dr. Al-Qadri: Prema posljednjim konsenzusu, održanom 2013.,u Irskoj ima oko 60.000 muslimana. Irska ima populaciju od 4,5 miliona ljudi, tako da muslimani čine manje od 2% stanovništva.
Da li su svi muslimani u toj zemlji imigranti ili potomci imigranata ili neki od njih su konvertiti?

Dr. Al-Qadri: Većina muslimana su imigranti. Prvi muslimani su stigli 1970. kao studenti. 80% muslimanskog stanovništva je stigao u Irsku tokom “keltskog tigra” (vrijeme ekonomskog prosperiteta u Irskoj, op. B.G.). Postoje zaista prve generacije muslimana i nekoliko stotina konvertita.

ICC of Ireland-2Kako je organizovana vaša zajednica – horizontalno i vertikalno?
Dr. Al-Qadri: Naš Islamski centar je osnovan 2004. da pruža ne samo vjersku i duhovnu platformu za muslimansku zajednicu u petnaest područja Dublina, nego i za jačanje odnosa između muslimanske i nemuslimanske zajednice, da pomogne u integraciji i da promoviše istinsku poruku islama kao što je mir.
Koliko je džamija ili mesdžid postoji u Republici Irskoj?
Dr. Al-Qadri: U Irskoj postoji oko 10 džamija  i 25 molitvenih prostora u dvoranama, na fakultetima i bolnicama.

Republika Irska je pretežno katolička država.  Šta možete kazati o međusobnom suživotu između muslimana  i  katolika?

Dr. Al-Qadri:  Mi imamo vrlo dobre odnose sa Katoličkom crkvom. Često se sastajemo u međuvjerskim programima i pozvali smo nadbiskupa u naš Islamski centar za vrijeme Godišnje mirovne konferencije a povodom mevluda (rođenje)  poslaniku Muhammedu svs. Nedavno je objavljena knjižica pod nazivom “Putovanje zajedno”; resurs za kršćansko- muslimanski dijalog”, u  cilju promoviranja dijaloga između muslimana i kršćana.

 dublin-mosque-in-ireland1Da li ste zadovoljni odnosom državnih i lokalnih institucija prema muslimanima?

Dr. Al-Qadri: Uvijek ima prostora za poboljšanje.

Prema nekim analitičarima, živimo u vrijeme globalne anti-islamske kampanje. Da li postoji kampanja u toj zemlji?

Dr. Al-Qadri: Irci i irski mediji su odigrali mnogo bolju ulogu nego mediji u drugim zemljama u smislu islamofobije. Mi ne vidimo takvu kampanju protiv islama u Irskoj .

Vi ste  osnivač Al-Mustafa Islamskog kulturnog centra Irske u Dublinu, kao sunitski musliman. Da li su se šiitski muslimani pridružili vašem Centru?

Dr. Al-Qadri: Šiiti su dobrodošli  u Islamski centar da klanjaju. Mi ne vjerujemo u sektaštvo. Imamo jake razlike u mišljenju kada su u pitanju određeni aspekti naše vjere, ali to nisu teološke razlike. Šiiti su naša muslimanska braća i sestre. Vidimo za vrijeme  hadždža sunite i šiite da  obavljaju hadždž zajedno pa zašto onda ne bismo klanjali zajedno u džamijama?

Kako komentirate nedavne izraelske napade na Gazu i ponašanje svijeta prema ubijanju palestinske djece, žena, staraca i civila, općenito?

Dr. Al-Qadri: Nedavne napade na Palestince je osudilo daleko više ljudi nego ranije. Izrael, usprkos propagandi putem njegovog najvećeg saveznika – SAD-a, nije mogao da sakrije svoje zločine nepravednog ubijanja i ubijanje nevinih civila. Zbog postojanja društvenih medija ljudi su postali više svjesni i u Irskoj sve više i više ljudi govori za prava Palestinaca.

A, kako Vi vidite trenutne sukobe u Iraku i Siriji?

Dr. Al-Qadri: Sukobi u Iraku i Siriji su sistematski planirani od strane nekih sila u cilju destabilizacije regiona a za dobrobit tih sila. S jedne strane imamo pobunjenike koje se naoružava i daje im se i finansijska pomoć, a s druge strane, pod izgovorom rata protiv terorizma, ove zemlje su polahko opet napadnute.

 Hvala vam puno za ovaj intervju.

Dr. Al-Qadri: Nema na čemu.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (620)
vrbas-miso

Aleksandar Odzic - na Setnji

Aktuelni Ustav RS, koji je 2006. godine donet pod okriljem noći bez javne rasprave i bez većinske podrške građanki i građana Vojvodine na tadašnjem ustavnom referendumu koji je trajao dva dana i čitavu jednu noć, je još tada Vojvodini stavio omču oko vrata i predvideo njeno potpuno ukidanje…..Pod sadašnjim imenom Vojvođanska partija deluje od 2005. godine, ali ona svoje korene (kroz raznorazna ujedinjenja i ljude koji su kroz nju prošli) vuče još od 1990. godine kao Savez reformskih snaga Jugoslavije, Reformska demokratska stranka Vojvodine, Reformisti Vojvodine i od 2005. godine Vojvođanska partija…..Kao što sam i rekao,  Autonomija Vojvodine u ovom trenutku ne postoji, ona je odmerena i servirana građankama i građanima Vojvodine kao iluzija za prikrivanje stvarnih namera prema Vojvodini od strane političkih stranaka i njihovih lidera iz kruga beogradske dvojke…..Do sada smo prikupili više od 30 000 potpisa podrške za našu peticiju koja se odnosi na donošenje novih Ustava RS i APV i statusni položaj Vojvodine u federalizovanoj Srbiji…..Federalizacija Srbije i Vojvodina Republika je model državnog uređenja koji naša partija vidi kao najefikasniji način očuvanja zajedničke državne zajednice gde niko ne bi bio „nesretan“ ili uskraćen za prava koja mu pripadaju…..Moram priznati da je u ovom trenutku izraženija svest i volja po ovom pitanju kod građanki i građana Vojvodine, pojedinih NVO i strukovnih organizacija čija je podrška svakodnevna i sve veća u odnosu na aktuelne političke stranke i njihove lidere u Vojvodini, koji su očito zaokupljeni očuvanju mrvica vlasti koje im prospe Aleksandar Vučić sa svog stola….. Novi Sad nije imao goru vlast u svojoj istoriji. Nepotizam, nestručnost i bahatost koalicionih partnera na vlasti u Novom Sadu nema granice…..Zadovoljni smo što su građanke i građani Vojvodine razumeli zašto je bilo važno prošetati ulicama grada Novog Sada 5. Oktobra 2014. godine. Uz sve moguće pretnje i otvorene napade raznoraznih desničarskih organizacija i uz ogromne mere bezbednosti od strane policije, šetnja je uspešno održana i jasno smo izneli u javnost zahteve po pitanju ustavno – pravnog položaja Vojvodine o čemu pišu mediji ne samo u Vojvodini i Srbiji već i u regionu, pa i u svetu. I ovogodišnja Šetnja za Vojvodinu će biti ubeležena u nekim budućim knjigama istorije političkih odnosa Vojvodine i Srbije…..

Gospodine Odžiću! Kako biste definirali aktuelni ustavno-pravni položaj Vojvodine?

ODŽIĆ:Aktuelni Ustav RS, koji je 2006. godine donet pod okriljem noći bez javne rasprave i bez većinske podrške građanki i građana Vojvodine na tadašnjem ustavnom referendumu koji je trajao dva dana i čitavu jednu noć, je još tada Vojvodini stavio omču oko vrata i predvideo njeno potpuno ukidanje. Odlukama ustavnog suda RS o ukidanju nadležnosti AP Vojvodini i poništavanjem statuta AP Vojvodine, pa naknadno donošenje novog statuta od strane aktuelnih vlasti Vojvodine i Srbije taj proces je nastavljen.

Danas postoji samo iluzija od Autonomije Vojvodine, jer ona suštinski i ne postoji. Dakle, aktuelni ustavno – pravni položaj AP Vojvodine u okviru države Srbije sa ovakvim nametnutim Ustavom i nakaradnim statutom AP Vojvodine je neodrživ, on Vojvodinu priprema na konačno poništavanje i ukidanje, a i u suprotnostima je sa zaključcima „Londonske mirovne konferencije o SFRJ“ iz 1992. godine kada je jedan od zaključaka bio i da se građankama i građanima Vojvodine moraju vratiti sva ustavna prava (ustavi RS i APV iz 1974. godine) koja su imali do Miloševićevog državnog puča 1988. godine tzv. Jogurt revolucijom i naknadnim donošenjem Ustava RS 1990. godine.

Od kada djeluje vaša partija na političkoj sceni Vojvodine, odnosno Srbije?

ODŽIĆ:Pod sadašnjim imenom Vojvođanska partija deluje od 2005. godine, ali ona svoje korene (kroz raznorazna ujedinjenja i ljude koji su kroz nju prošli) vuče još od 1990. godine kao Savez reformskih snaga Jugoslavije, Reformska demokratska stranka Vojvodine, Reformisti Vojvodine i od 2005. godine Vojvođanska partija.

Vojvodjanska partija

Trenutno ne participirate u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodina i najavili ste izlazak na izbore. Šta očekujete od njih?

ODŽIĆ:Praktično, mi smo u kampanji za vojvođanske izbore od januara 2013. godine kada smo obelodanili program „Vojvodina Republika“. Očekujemo buđenje Vojvodine i rezultat koji će garantovati ulazak poslanika Vojvođanske partije u parlament Vojvodine, kao i aktivno učešće u kreiranju buduće vojvođanske vlasti.

Lično mislim da Vojvodina zaslužuje jednu ovakvu opciju u svom parlamentarnom životu i suštinsku alternativu u odnosu na aktuelne političke elite u Vojvodini.

Zvuči li Vama licemjerno ovaj prefix “autonomna” koji se formalno-pravno koristi za puno “ime i prezime” Pokrajine?  Da li je i koliko Vojvodina suštinski autonomna?

ODŽIĆ:Kao što sam i rekao,  Autonomija Vojvodine u ovom trenutku ne postoji, ona je odmerena i servirana građankama i građanima Vojvodine kao iluzija za prikrivanje stvarnih namera prema Vojvodini od strane političkih stranaka i njihovih lidera iz kruga beogradske dvojke.

 Pokrenuli ste potpisivanje peticije za promjenu Ustava Srbije po kojem bi Vojvodina imala status Republike u federaliziranoj državi Srbiji. Koliko ste potpisa do sada prikupili i jeste li optimist da će se u tom smislu Ustav Srbije promijeniti u neko dogledno vrijeme?

ODŽIĆ:Do sada smo prikupili više od 30 000 potpisa podrške za našu peticiju koja se odnosi na donošenje novih Ustava RS i APV i statusni položaj Vojvodine u federalizovanoj Srbiji. U narednih nekoliko godina će se ući u proces donošenja novog Ustava RS, i to ne zato što je to volja Aleksandra Vučića ili bilo kog drugog srbijanskog predsednika vlade RS, već zbog toga što sa aktuelnim Ustavom Srbija ne može ni da se približi EU.

Potpisi za Vojvodinu

Mi se nadamo da ćemo kroz vojvođanski parlament biti u situaciji da utičemo na njegovu sadržinu i sam proces donošenja.

Zašto baš Republika?

ODŽIĆ:Zato što mi insistiramo na ravnopravnom odnosu Srbije i Vojvodine. Zato što Vojvodina kao entitet nije nastala na tlu Srbije. Zato što Vojvodina nije nastala decentralizacijom Srbije, nego je svojom voljom ulazila u državne saveze sa Srbijom kroz svoju burnu istoriju. Dakle, DA sa Srbijom, ali NE i pod Srbijom.

Federalizacija Srbije i Vojvodina Republika je model državnog uređenja koji naša partija vidi kao najefikasniji način očuvanja zajedničke državne zajednice gde niko ne bi bio „nesretan“ ili uskraćen za prava koja mu pripadaju. Pokazalo se da je Autonomija prevaziđena u svakom smislu te reči i da je svaka srbijanska vlada ili ministar tumači na svoj način i u odnosu na program svoje stranke određuje politiku prema Vojvodini. Vojvodina Republika bi bila definisana ustavima RS i APV i kao ustavna kategorija bi štitila svoje atribute zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, kao i prava na raspolaganje sopstvenom imovinom, finansijama, prirodnim i radom stvorenim resursima.

Plodna-ravnica-Vojvodine

 Da li su još neki politički faktori u Pokrajini na fonu vaše borbe za Vojvodinu kao Republiku? Je li moguć neki širi prorepublikanski blok, bilo političkih partija ili nevladinih organizacija te pojedinaca, posebno intelektualaca?

ODŽIĆ:Mi smo već sada u tesnoj saradnji sa nevladinom organizacijom Vojvođanski klub. Pre nekoliko meseci i lično sam najavio formiranje „Vojvođanskog bloka“ stranaka, organizacija i pojedinaca koje su zainteresovane da sarađuju u cilju formiranja zajedničke predizborne Vojvođanske liste. Moram priznati da je u ovom trenutku izraženija svest i volja po ovom pitanju kod građanki i građana Vojvodine, pojedinih NVO i strukovnih organizacija čija je podrška svakodnevna i sve veća u odnosu na aktuelne političke stranke i njihove lidere u Vojvodini, koji su očito zaokupljeni očuvanju mrvica vlasti koje im prospe Aleksandar Vučić sa svog stola.

Prije nepunih mjesec dana obratili ste se gradonačelniku Novog Sada tražeći od njega da uputi zahtjev svim javnim preduzećima i ustanovama, čiji je osnivač Grad Novi Sad, da na vidnom mjestu istaknu zastavu Vojvodine, uz zastave Srbije i grada Novog Sada. Da li ste dobili odgovor i je li Vašem zahtjevu, eventualno, udovoljeno?

Aleksandar Odzic-SetnjaODŽIĆ:Nije, i to je postao manir gradskih vlasti. Novi Sad nije imao goru vlast u svojoj istoriji. Nepotizam, nestručnost i bahatost koalicionih partnera na vlasti u Novom Sadu nema granice. SNS, kao predvodnik gradske vlasti u Novom Sadu, je oko sebe okupio nepostojeće stranke i  kadar čiji je jedini cilj lično bogaćenje i izvlačenje novca iz javnih preduzeća i ustanova, jer vrlo dobro znaju da im je ovo poklon od onih koji su na silu zauzeli javne funkcije u gradu ne bi li se dodvorili i nametnuli svom lideru u Beogradu.

U svemu tome, Novosađani izvlače najdeblji kraj i izloženi su svakodnevnoj pljačkanju od strane onih koji, da je ovo normalna država, nikada ne bi morali da gledaju u lokalnoj vlasti.

Kako komentirate situaciju polarizacije između predsjednika Skupstine AP Vojvodina Ištvana Pastora i premijera Bojana Pajtića. Da li se skupštinska većina opredijelila na čijoj je strani? Na kraju krajeva, treba li ikome pobjednik u konfrontaciji među prvim ljudima zakonodavne i izvršne vlasti u Pokrajini?

ODŽIĆ:Dobro ste to primetili. Kako god da se završi ova igranka oko aktuelne većine u Skupštini Vojvodine, tu neće biti pobednika. Naprotiv, lično mislim da svi gube, i pozicija i opozicija, jer će im ceo mandat proći u međusobnom prepucavanju i otimanju ili zadržavanju vlasti, sve do trenutka kada će se, hteli ne hteli, morati suočiti sa stvarnošću i naći pred biračima za eventualni novi mandat. I ovo je jedna od situacija gde vidimo šansu za našu partiju da kao alternativa svemu postojećem preuzme odgovornost u Vojvodini i pokrene procese povratka vojvođanskog subjektiviteta.

Krajem augusta ste izjavili da “vojvođanski političari boluju od beogradskog kompleksa”. Hoćete li to pojasniti i je li bilo neposrednog povoda za tu Vašu izjavu?

ODŽIĆ:Da, to se odnosilo upravo na nejasne i nejake poruke koje su svakodnevno lansirali u javnost vojvođanski političari u cilju zauzimanja što bolje početne pozicije pred pregovore o budućoj skupštinskoj većini u Vojvodini. Iz svake njihove izjave je izbijao strah od gubitka vlasti ili neispunjenih zadataka od strane „velikog vođe“ kod kojeg su mnogi išli i na konsultacije u Beograd. To nije put kojim Vojvodina treba ići i takvi političari ne zaslužuju podršku građanki i građana Vojvodine. Na njihovu nesreću, očito ne postoji lek kojim bi se oni izlečili, pa i ovih dana čitamo slične izjave i komentare. Kada će se cela ta priča oko nove/stare skupštinske većine završiti, nisam siguran da u ovom trenutku i oni sami znaju gde i kada je kraj.

Dok ovaj intervju bude pred našim čitateljima, neposredno prije toga (5. oktobar) će se desiti 26. godišnjica “jogurt revolucije”. Kako ste je obilježili?

ODŽIĆ:Zadovoljni smo što su građanke i građani Vojvodine razumeli zašto je bilo važno prošetati ulicama grada Novog Sada 5. Oktobra 2014. godine. Uz sve moguće pretnje i otvorene napade raznoraznih desničarskih organizacija i uz ogromne mere bezbednosti od strane policije, šetnja je uspešno održana i jasno smo izneli u javnost zahteve po pitanju ustavno – pravnog položaja Vojvodine o čemu pišu mediji ne samo u Vojvodini i Srbiji već i u regionu, pa i u svetu. I ovogodišnja Šetnja za Vojvodinu će biti ubeležena u nekim budućim knjigama istorije političkih odnosa Vojvodine i Srbije.

Novi Sad - Setnja

Želim Vama i Vašim suradnicima i sljedbenicima svako dobro i uspjeh u političkom radu,  na dobrobit svih građanki i građana Vojvodine, te hvala za ovaj razgovor.

ODŽIĆ:Hvala vama na saradnji i prenošenju vesti o našoj organizaciji.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (619)

vrbas-miso

Sefer-1

BPS-Sefer Halilović održao je svoj završni predizborni skup za Kanton Sarajevo u prepunoj dvorani Bosanskog kulturnog centra (BKC) gdje su se građanima Sarajeva predstavili svi kandidati BPS-Sefer Halilović za kantonalni, federalni i državni parlament kao i kandidat Stranke za člana Predsjedništva BiH gospodin Sefer Halilović.

Građanima su se, svojim nadahnutim govorima, obratili mr. Faid Hećo, dipl.ing Zaim Backović, dr.Mirsad Selimović, pisac Semir Halilović i dr.Adnan Velagić čije su riječi i poruke okupljeni građani Sarajeva vrlo često prekidali aplauzima odobravanja.

Čitava dovara BKC-a ustala je na noge kada je najavljen izlazak na binu predsjednika Sefera Halilovića koji je u desetominutnom govoru podsjetio građane Sarajeva na ono šta je BPS sve radio i uradio u svojoj brorbi za jačanje države BiH, vraćanje Ustava Republike BiH kao i povratka svih na svoje. “Jedina smo stranka koja je 1996. bojkotovala izbore i pozvala druge da učine to isto jer bi na taj način prislili međunarodnu zajednicu da ispoštuju Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma, a onda današnji manji bh.enitet ne bi bio gotovo 95% pravoslavni već bosanski i hercegovački, multiunacionalni. Svi su tada, osim nas iz BPS-a, potrčali u fotelje i danas imamo ovo šta imamo” rekao je na početku svog govora Halilović.

“Bosna i Hercegovina je na historijskoj političkoj raskrsnici. Oni koji hoće da je cijepaju su se osilili, međunarodna zajednica kao i 1992. čeka i gleda da vidi ko će biti jači pa da onda nešto, kao, urade, a dosadašnji predstavnici Bošnjaka nisu u stanju ni da se provozaju u svojim skupim autima do Banja Luke već od Kozje ćuprije do Marijin Dvora izigravaju “heroje”. Moramo zaustaviti procese rušenja države i moramo učvrstiti temelje na kojima stojimo te na njima uvesti red u našoj zemlji i dati ljudima priliku za pravdu i za život od poštenog rada” istakao je Halilović poručivši na kraju: “Vidimo se 13.oktobra 2014. u Predsjedništvu BiH. Svi ste dobrodošli, to je kuća svih nas”.

Bakir Izetbegović, Nikola Špirić, Velimir Kunić, Fahrudin Radončić, Ivo Komšić i Esed Radeljaš nisu prijavili vrijedne nekretnine u imovinskim kartonima.

Neprijavljena imovina-2Zemljište koje je bračni par Izetbegović kupio sa Ševkijom Okerićem udaljeno je nekoliko stotina metara od njihove kuće na Poljinama. (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Zemljište u sarajevskom elitnom naselju Poljine plaćeno je četvrtinu miliona maraka. Kupili su ga član Predsjedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Bakir Izetbegović, njegova supruga Sebija i direktor Sarajevske regionalne razvojne agencije SERDA Ševkija Okerić prije dvije godine. Riječ je o uređenom zemljištu od skoro pet duluma koje uključuje pristupni put, doznaje Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Izetbegović, koji se na predstojećim općim izborima u BiH kandidovao za istu funkciju, to zemljište nije prijavio u imovinskom kartonu, iako je bio dužan to učiniti.

Međutim, prema istraživanju CIN-a, on nije jedini kandidat na oktobarskim izborima koji nije bio iskren prilikom popunjavanja imovinskih obrazaca. Na uzorku od stotinu političara iz vladajućih i opozicionih stranaka novinari su ustanovili da je najmanje još šestero prešutjelo svoju imovinu. Poređenjem imovinskih kartona iz 2010. i 2014. godine sa podacima iz zemljišnoknjižnih ureda u BiH evidentno je da svu imovinu nisu prijavili ni: Nikola Špirić i Velimir Kunić iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić, predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Zlatko Lagumdžija, potpredsjednik Unije socijaldemokrata (USD) Ivo Komšić i Esed Radeljaš, član Bosanske stranke (BOSS).

Međutim, za to neće biti kažnjeni, jer za nepotpuno ili lažno prijavljivanje imovine u imovinskim kartonima nije predviđena sankcija.

Nema sankcija

Izetbegović je u ovogodišnjem imovinskom kartonu koji je predao Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) napisao da on i supruga Sebija dijele vlasništvo nad kućom i zemljištem, ne navodeći gdje se te nekretnine nalaze. Također je za suprugu naveo da je vlasnica apartmana i automobila. Izetbegović je svu imovinu procijenio na 520.000 KM. Prema dokumentima, kuća i zemljište se nalaze na Poljinama. Zemljište od dulum i po je kupljeno 2003. godine za 75.000 KM, a kuća je izgrađena naknadno. Iste godine je Sebija Izetbegović kupila apartman i garažu na Bjelašnici za 100.000 KM.

Bakir I.                                                     Bakir Izetbegović, ni nakon dvomjesečnog čekanja, novinarima nije dao komentar. (Foto: CIN)

Novinari su otkrili da Izetbegovići pored ovoga imaju još zemljišta na Poljinama u suvlasništvu sa Okerićem. Neprijavljeni plac su kupili u septembru 2012. godine za 243.250 KM, a nakon toga je Izetbegović sa Okerićem kupio i pristupni put za cijenu od 7.922 KM. Prema zemljišnoknjižnim dokumentima, Okeriću pripada pola od skoro pet duluma zemljišta, a bračnom paru Izetbegović druga polovina.

Bakir Izetbegović, ni nakon dvomjesečnog čekanja, novinarima nije dao komentar.

Prema Izbornom zakonu BiH, svaki kandidat je dužan prijaviti ukupan iznos i izvor prihoda iz prethodne godine te vrijednost imovine koja je skuplja od 5.000 KM: kuće, stanove, zemljišta, preduzeća, poslovne prostore i automobile. Dužni su prijaviti i ušteđevinu, iznos na bankovnim računima, vrijednost dionica, obveznica, kao i dugovanja. Osim svoju, političari su dužni da u kartonima koje predaju CIK-u prijave i imovinu članova najuže porodice.

U ovoj instituciji kažu da je ostavljeno na savjest političarima da li će prikazati sve što posjeduju, ali da ih ne mogu kazniti ako to ne urade. Ranije su njihove imovinske kartone objavljivali na internetskoj stranici pa su građani mogli vidjeti imovinu političara, ali su ih odlukom Apelacionog vijeća Suda BiH morali skloniti sa stranice. Za sada je ostavljena samo mogućnost uvida u kartone u prostorijama CIK-a u Sarajevu.

Stanovi Špirićeve djece

Prema podacima do kojih su došli novinari, ni potpredsjednik SNSD-a i zastupnik u federalnom parlamentu BiH Velimir Kunić nije prijavio kuću sa dvorištem u rodnom Drvaru. Prema katastarskim dokumentima, ova nekretnina ima površinu od 199 metara kvadratnih. Kunić je za CIN rekao da je ova kuća devastirana u ratu i da su od nje ostali samo zidovi te da je porodica ne koristi dvadeset godina. „Njena vrijednost je nula“, rekao je Kunić.

U imovinskom kartonu je napisao da ima stan u ovom gradu vrijedan 20.000 KM, a njegova supruga Slađa deset puta vredniji stan u Banjoj Luci. Kunić se i ove godine kandiduje za mjesto u Parlamentu Federacije BiH.

Njegov stranački kolega Nikola Špirić je u izjavi o imovinskom stanju 2012. godine, koju je popunio uoči imenovanja na funkciju ministra finansija i trezora BiH, pored ostalog naveo da je vlasnik stana u Novom Sadu, da je sin Aleksandar vlasnik stana u Beogradu, a kćerka Jovana stana u Beču. Dvije godine poslije, u kartonu za ovogodišnje izbore, izostavio je navesti ova tri stana, navodeći da mu djeca sad žive u odvojenim domaćinstvima. On se kandidovao za Predstavnički dom Parlamenta BiH.

Špirić se nije javljao na pozive. Novinari su pozivali i broj u novosadskom stanu koji se u telefonskom imeniku Srbije vodi na ime državnog ministra.

Još jedan kandidat za državni parlament Zlatko Lagumdžija je u kartonima koje je popunjavao od 2002. godine navodio detaljne podatke o svojoj imovini i prihodima, ali je 2010. godine propustio prijaviti dio nekretnina ili njihovu stvarnu vrijednost i porijeklo.

Tako nije prijavio stan u centru Sarajeva koji je njegova supruga Amina kupila u septembru 2006. godine za 145.000 KM. Lagumdžija je u ranijem razgovoru sa novinarima CIN-a rekao da stan nije prijavio zato što je to stan firme njegove supruge. Međutim, u zemljišnim knjigama se stan tada vodio na ime supruge Amine. U ovogodišnjem kartonu Lagumdžija je potvrdio da je njegova supruga vlasnica stana te objasnio da stan koristi njena firma kao poslovni prostor.

Također, u imovinskim kartonima imanje u sarajevskom naselju Poljine prikazuje kao nasljedstvo, iako ga je kupio zajedno sa puncem. Lagumdžija nije prikazao ni tačan iznos ulaganja u izgradnju vikendice na Poljinama i uređenja zemljišta.

Neprijavljena imovina-3               Lagumdžija vikendicu sa zemljištem na Poljinama u imovinskom kartonu prikazuje kao nasljedstvo, iako ju je kupio zajedno sa puncem. (Foto: CIN)

Kandidat za člana Predsjedništva BiH Fahrudin Radončić je propustio u imovinskom kartonu navesti da je suvlasnik, sa braćom Šemsudinom i Mersudinom, 5.400 metara kvadratnih zemljišta u Plavu u Crnoj Gori. Radončić je za CIN rekao da se radi o nasljedstvu koje je prepustio bratu Šemsudinu. Međutim, prema zemljišnoknjižnim dokumentima iz Crne Gore, Radončić je i dalje suvlasnik nad ovom nekretninom. U Upravi za nekretnine ove zemlje su novinarima CIN-a kazali da se status vlasništva nad ovom nekretninom nije mijenjao od 1996. godine.

Fahrudin R.                Fahrudin Radončić zemljište u Crnoj Gori nije prijavio jer ga je ustupio bratu. Međutim, prema zemljišnim dokumentima on je i dalje suvlasnik. (Foto: CIN)

Neprijavljeni poslovni prostori

Ovogodišnji kandidati za Skupštinu Kantona Sarajevo Ivo Komšić i Esed Radeljaš još nisu predali imovinske kartone za ovu godinu, jer prema Izbornom zakonu BiH kandidati za ovaj nivo obrasce predaju CIK-u tek mjesec dana nakon održavanja izbora.

Međutim, uvidom u zemljišne knjige evidentno je da su u ranije dostavljenim imovinskim kartonima prešutjeli određenu imovinu – poslovne prostore i zemljišta.

Komšić je trenutno gradonačelnik Grada Sarajeva. On je u imovinskom kartonu iz 2010. godine izostavio prijaviti tri poslovna prostora u Sarajevu od 17, 28 i 70 kvadrata. Prema dokumentima Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Sarajevu, Komšić je vlasnik ovih prostora od decembra 2005. godine.

Neprijavljena imovina-1      Neprijavljeni poslovni prostori u vlasništvu gradonačelnika Grada Sarajeva Ive Komšića, u centru Sarajeva, koristi njegova firma „Facta“, u kojoj je njegov sin direktor. (Foto: CIN)

Novinarima CIN-a rekao je da je poslovne prostore kupio za djecu, odnosno za njihovu firmu. „To je bilo moje kad se kupovalo. Prebacili su, ja mislim, ove godine. (…) Oni nisu mogli pa sam ja morao dignuti kredite, pa je to na mene, a onda prebačeno na njih“, kazao je Komšić.

Na pitanje zašto ih nije prijavio 2010. godine, Komšić je rekao da se i ne sjeća da je tada popunjavao imovinski karton, dodavši da je u to vrijeme bio samo profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prema evidenciji CIK-a, on je prije četiri godine popunio imovinski karton kao kandidat Socijaldemokratske unije za državni parlament. Tada je osvojio 1.648 glasova koji mu nisu bili dovoljni za mandat. Tri godine kasnije je izabran za gradonačelnika Sarajeva.

U imovinskom kartonu iz 2010. godine Komšić je napisao da posjeduje kuću u Kiseljaku i stan u Sarajevu koje je procijenio na 750.000 KM.

Zastupnik Bosanske stranke (BOSS) u Skupštini Kantona Sarajevo Esed Radeljaš je 2010. godine prijavio vlasništvo nad kućom od 400 metara kvadratnih, vikendicom od 100 i zemljištem od 2.300 metara kvadratnih, vrijednih ukupno 720.000 KM. Međutim, podaci do kojih su došli novinari CIN-a pokazuju drugačije.

Prema posjedovnim listovima i zemljišnoknjižnim izvacima, Radeljaš je tada imao i zemljišta u sarajevskom naselju Butmir te u Foči, ukupno 19 i po duluma. Iako je naveo da je vlasnik kuće i vikendice, Radeljaš posjeduje još jedan stambeni objekat. On nije htio odgovoriti novinarima na pitanja u vezi sa imovinom, već je upitao: „Otkud vama pravo da provjeravate moju imovinu?“

Izvor:www.cin.ba

Na upit većeg broja novinara, koji su došli do informacija o mogućnosti eliminisanja predsjedničkog kandiata Sefera Halilovića iz izbornog procesa od strane CIK-a, BPS-Sefer Halilović saopštava javnosti Bosne i Hercegvoine da su predsjednik SNSD-a i zamjenik predsjednika SDA, Milora Dodik i Bakir Izetbegović organizovali pokušaj da nezakonito i protivustavno spriječe pobjedu kandidata za člana Predsjedništva BiH Sefera Halilovića u izbornoj utrci.

Naime, Izetbegović i Dodik žele da putem Branka Petrića, Dodikovog igrača u CIK-u, zabrane izbor Sefera Halilovića u PRedsjedništvo BiH na način što će mu dio Dodikovih h igrača u CIK-u pokušati imputirati nešto što nije izrekao u predsjedničkoj debati FTV-a na kojoj je Halilović učestvovao i u kojoj je, višestruko, napomenuo da se zalaže za multietničku i cjelovitu državu BiH u kojoj će prava svih njenih naroda igrađana biti zaštićena i zagarantovana. Halilović se, naime, zalaže za multietničku i cjelovitu državu BiH od početka svog političkog angažmana što je opštepoznato široj javnosti BiH i Europe.

Predsjednik Sefer Halilović je u svim svojim javnim istupima saopštio da se na legalan i Ustavom legimtiman način borio i bori za multietničku BiH na kojoj će prava svih naroda i građana naše zemlje biti uvažavana i štićena. Napose, Halilović ima moralno pravo da to tvrdi jer je i tokom agresije na RBiH osnovao i komandovao Armijom RBiH koja je bila multietnička i koja je branila prava svih konstituvnih naroda i građana naše zemlje.

BPS-Sefer Halilović ovaj pokušaj smatra klasičnim gubitničkim potezom Izetbegovićevog i Dodikovog podaničkog tima u pokušaju da čovjeka koji je svoje čiste ruke i savjest dokazao pred Međunarodnim sudom Ujedinjenih nacija ali i koji se cijeli svoj politički život zalaže za multietničku i pravednu državu Bosnu i Hercegovinu.

Pozivamo CIK da isključi iz izbornog procesa predsjednika SNSD-a Milorada Dodika koji, višestruko, negira postojanje i održivost države BiH, negira postojanje Bošnjačkog naroda kao konstitutivnog naroda u BiH,, jer Dodik navodi da su Bošnjaci nepostojeća nacija a da Bosanski jezik ne postoji, veliča genocid u Srebrenici te najavljuje izgradnu škola i bulevara po imenima presuđenih ratnih zločinaca, dok, istovremeno, ostale presuđene ratne zločince dočekuje sa državnim počastima.

Pozivamo CIK da ovu inicijativu SNSD-a i SDA apsolutno odbije, jer se radi na najmizernijoj političkoj montaži i podvali te se nadamo da je CIK svjestan posljedica svojih, eventualnih, pogrešnih odluka.

Sektor za komunikacije BPS-a

Sarajevo, 8.10.2014

Bajramsko sijelo-4U nedjelju, 5. oktobra ove godine, odnosno drugi dan Kurban bajrama, u organizaciji (po prvi put) ovdašnjeg Džematskog odbora, u velikoj sali Edward G. Connolly Centera, u bostonskom predgrađu Everett, održano je Bajramsko sijelo. Prigodni program, kojeg je vodila Mirzeta Mehuljić, su izveli članovi vokalnog sastava illahija, kasida i recitacija “Nur”, te ovdašnji poznati muzičar Suad Veletovac Daćo. Prisutnima su se obratili i predsjednik Džematskog odbora (u tehničkom mandatu)  hadži Safet Jonuz te novoangažirani imam, hatib i muallim Nihad efendija Sinanović. Podijeljeni su i prigodni paketići našoj djeci. Naravno, uz uobičajeni folklor, koji je također dio našeg identiteta, bilo je i ugodnih druženja, uz obavezne specijalitete autohtone bosansko-hercegovačke kuhinje. Sve u svemu, bila je to večer za nezaborav jer se u njoj itekako osjetio miruh i Bajrama i Bosne.

Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
Evo i ostalih fotki:
Bajramsko sijelo-1
———————————————————————————————————————————————————————-
Bajramsko sijelo-2
————————————————————————————————————————————————————————-
Bajramsko sijelo-3
—————————————————————————————————————————————————————————-
Bajramsko sijelo-5
—————————————————————————————————————————————————————————–
Bajramsko sijelo-6
————————————————————————————————————————————————————————–
Bajramsko sijelo-7
————————————————————————————————————————————————————————–
Bajramsko sijelo-8

SD BiH-1“Neosporna je činjenicica da je dijaspora mnogo više dala državi BiH nego što je država dala njoj – stoga je dug države prema lojalnoj i iskrenoj svojoj dijaspori ogroman i nastupilo je vrijeme kad je treba ispoštovati i valorizirati kroz institucionaliziranje dvosmjerne saradnje domovine i dijaspore. To treba da je jedan od strateških prioritete države BiH i njenih konstruktivnih i dobronamjernih građana – koji gaje lubav prema svojoj jednoj jedinoj domovini, ma gdje bili.”

Autor: Ibrahim Osmanbašić

Ibrahim Osmanbasic

PRVI RAZLOG: nova dimenzija bh. političkog realiteta
Da se nije pojavila na ovogodišnjim Općim izborima Stranka dijaspore Bosne I Hercegovine, na nekin način, ništa se suštinski ne bi desilo po pitanju “kvaliteta bh. političke scene”, već bi se odnosi političkih faktora diferencirali u kontekstu “uigrane kolotečine kvantiteta”; dakle, uhodane matrice gdje nema jasne granice između pozicije i opozicije; gdje niti stranka – kao nosioci vlasti, niti pojedinci kao politički funkcioneri NE PREUZIMAJU ODGOVORNOST za katastrofalno stanje u državi BiH – već ono što je pozitivno i dobro – pripisuju SEBI, a za ono što je negativno i loše kriv je neko drugi. Da nije tragično za građane BiH – bilo bi komično, a ovako te političke stranke i njeni kandidati/predstavnici su ovjereni protagonosti bh. tragedije,  i to ne mogu poreći, bez obzira što ne prihvataju odgovornost za deprimirajuće stanje u društvu i eroziju kvalitet života građana BiH. 


DRUGI RAZLOG: Manipulacija patriotskim i nacionalnim osjećanjem bošnjačkog naroda
Političke stranke koje za sebe tvrde da su “bošnjačke” ili da “predstavljaju Bošnjake” u strukturama vlasti i društva su izdali BOŠNJAČKE INTERESE, kako nacionalne tako i građanske – i nemaju kapaciteta ni organizacionog niti etičkog da izađu iz začaranog kruga nepotizma i korupcije, kojim su se zaobručali uslijed nekompetentnog, neprincipijelnog i neodgovornog odnosa prema povjerenim dužnostima. Pošto je očito da se oni neće mijenjati ni u budućnosti – treba mijenjati njih, te im uskratiti da budu “Bošnjaci po profesiji”, te produže dobro uhodanu i profitabilnu manipulaciju patriotskim i nacionalnim osjećanjem Bošnjaka – u domovini i dijaspori.

sdbih

TREĆI RAZLOG: izdaja općih interesa prognanih Bošnjaka 
Posebno je bolna etička strana stanja u bh. društvu i državi BiH, s obzirom na aktuelno  stanje Bošnjačkog naroda – koji je najviše stradao u prethodnom ratu, a faktički, ni dvije decenije poslije brutalne agresije nisu eleminisane poslijedice iz života Bošnjaka kao žrtve genocida, dakle, organiziranog zločinačkog poduhvata – stradanja i progona na vjerskoj i etničkoj osnovi. Otvorena izdaja općih interesa prognanih Bošnjaka  od strane njenih dosadašnjih predstavnika u strukturama zakonodavne i izvršne vlasti ima  za posljedicu da su PROGNANICI, kao privremena kategorija, postali DIJASPORA – trajno raseljeni sa teritorije BiH, a čime se cimentira put za verifikovanje dokazanog monstruoznog zločina nad Bošnjacima tokom agresije na R BiH u periodu 1992-1995. god.

ČETVRTI RAZLOG: aktuelne politike vode u destruktini košmar prošlosti umjesto da se krećemo kursem prosperitene budućnosti
S obzirom na ostvarene praktične rezultate u institucijama državeBiH, na svih pet razina vlasti, bošnjački političari bi sami trebali da podnesu kolektivno ostavke – i kao stranke i kao pojedinci, bez da budu javno prozivani po pitanju etabliranja očiglednog političkog iracionalizma i na taj način pomognu svome narodu, prepuštajući prestavničke funkcije primarno mlađoj generaciji kompetentnim sposobnim i dokazanim kadrovima.


PETI RAZLOG: zamro je glas svjesti i savjesti kod bošnjačke političke elite

Bošnjačka politička elita koja dvije decenije obnaša povjerene političke i javne dužnosti na štetu Bošnjaka u bh. društva i države BiH – nema naviku da podnose račun izbornom tijelu, tj. bošnjačkom narodu, građanima BiH, već se ponašaju kao gospodari njihove sudbine – krajnje bahato, drsko i neuviđajno – te pred izbore galame otrcane fraze s one strane ekrana: da bez njih neće biti ni države BiH, vjere islama, a niti Bošnjaka – što jeste dno njihove naopake spoznaje svijeta, života, društva i čovjeka, čime verifikuju svoje bjedno i nakaradno viđenje i znanje o društvu i civilizaciji, kao i čovjeku i njegovoj duhovnoj dimenziji.

Edin Osmančević

ŠESTI RAZLOG: licemjerstvo bogate bošnjačke elite
Bezskrupulozni predstavnici Bošnjaka u strukturama vlasti se trude svim svojim potencijalima da mlađe genaracije Bošnjaka svoju domovinu pojme i osjećaju kao bezosjećajnu MAĆEHU, a ne kao požrtvovanu MAJKU. Po nepisanom pravilu Bošnjaci, koji su indoktrinirali u aktuelnim političkim opcijama, gubi osjećaj za realnost i ljude oko sebe kada se domogne mandata ili fotelje. Zašto je to tako – trebaju da nam pojasne sociolozi i psiholozi – koji su se uhljebili i ne rade svoj posao, i očito da im ne pada napamet da razmišljaju i djeluju na polju OPĆEG DOBRA, već isključivo rade za lični i grupaški interes svojih klimoglavih istomišljenika. Licemjerna izreka prebogate bošnjačke elite: “Gledaj od čega živiš!” – odavno ne važi za njihove sunarodnike i sugrađane koje prestavljaju u strukturama vlasti i društva – jer odavno mnogi Bošnjaci i građani BiH -NEMAJU OD ČEGA DA ŽIVE: jer nemaju niti posla niti dovoljna primanja da žive život dostojan čovjeka. Očito da aktuelni bošnjački predstavnici neće se odreći prakse da politička elita bude još bogatija, a obični građani još siromašniji – niti imaju namjeru da sa deklarativnosti pređu na praktičnu borbu protiv epidemije siromaštva, korupcije i kriminala u bh. društvu.


SEDMI RAZLOG: zloupotreba bošnjačkih nacionalnih interesa od strane bošnjačkih političkih zastupnika

Stranke koje tvrde da su “bošnjačke”, da zastupaju i štite “bošnjačke interese”, a time i “bošnjačke nacionalne interese” – NEĆE već dvije decenije da stave na papir, napišu i javno obznane: ŠTA SU TO BOŠNJAČKI NACIONALNI INTERESI – jer ne žele da preuzmu odgovornost za BILO ŠTA, a posebno ne za bošnjački narod, koji je u izuzetno teškoj društvenoj situaciji, i za bilo kakav pomak koji donosi boljitak za Bošnjake traži kvalitetne programe i sposobne i kreativne političke zastupnike.

OSMI RAZLOG: Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine diže kvalitete bh. političke scene
Učešćem Stanke Dijaspore BiH u aktuelnom društvenom životu BiH donosi novi kvalit na bh.političkoj sceni zato što je ta stranka jedini legitimni predstavnik brojne bh.dijaspore, a time se istovremeno oduzima pravo drugim političkim strankama da nastavi bezočnu manipulaciju sa našim građanima diljem svijeta – a kojih se samo sjete pred izbore i kada treba da ostvare neke mizerne i sitnošifarske interese.

 Džebrail Bajramović

DEVETI RAZLOG: programska orijentacija i kadrovski kriteriji
Kolizija između riječi i djela suštinski karakterizira programsku orijentaciju aktuelnih političkih faktora u BiH, gdje teorija i praksa nemaju značajnih dodirnih tačaka u bh. društvenom realitetu, a što političke stranke dovodi u poziciju da se bave politikanstvom a ne strategijama i modalitetima koje donose opći napredak. Negativna kadrovska selekcija u redovima aktuelnih političkih stranaka omogućila je da se u samim strankama konsolidira primat forme nad sadržajem, kvantiteta nad kvalitetom, nemorala nad moralom i nepravde nad poštenjem – što postala rigidna matrica koja je iz stanačkig prešla u javno zastupanje i  neprimjereno djelovanje.
Profilizacija projekta političkog razumjevanja, saradnje, programske koordinacije i  implementacije projekata na relaciji domovino-dijaspore je TRAJAN PROCES koji treba da ostane otvoren za progresivne ideje i transparentan u javnom djelovanju. S toga, treba da su dobrodošli oni koji mijenjali političke stranke jer su bili iznevjereni ali ne mijenjaju svoje uvjerenje da građani BiH ne trebaju da budu taoci neodgovorne, sebične, nekompetentne i samožive političke oligarhije koja se diči svojim fijaskom i upropaštavanjem svega čega se dotakne. Oni koji sraman poraz javno promovišu kao sjajnu pobjedu – lišeni su moralnih i civilizacijskih obzira, te s toga nisu dostojni povjerenja.
Da bi se implementirali programska orijentacija Stranke dijaspor BiH, te afirmisali pozitivni kadrovski kriteriji neophodno je podrška bh. građana u domovini i dijaspori – a koji se ne smiju zamoriti, ni tamo ni ovdje, u potrazi za ozbiljnim i dostojnim političkim faktorom koji će urediti državu BiH prema uviđajnim i afirmativnim demokratskim normama i standardima.

DESETI RAZLOG: kredibilitet bh. dijaspore
Činjenica je da je bh. dijaspora tako mnogo učinila za državu BiH i njene građane – što je svojevstan društveni fenomen u regionalnim, evropskim i svjetskim okvirima, a koji nije dovoljno osvjetljen. Zlonamjernici i neprijatelji Bosne i Hercegovine žele da umanje i minimaliziraju ulogu i značaj bh. dijaspore – a koja je bez sumnje jedan od nosećih stubova koji održavaju funkcionalnost, a time i opstojnost, državu Bosne i Hercegovine. Neprijatelji Bosne i Hercegovine dobro znaju šta znači saradnja i koordinacija resursa i potencijala dijaspore i domovine – te su činili, čine i činiće i ubuduće da ta relacija ne bude dvosmjerna, da ne bude harmonizirana, zakonski uređena i instintucionalizirana. Bh. patriote nisu još svjesni onoga čega su neprijatelji BiH itekako svjesni i što ih uznemirava, te artikulacija navedenih činjenica Stranku dijaspore BiH, kao pionire tog vitalnog političkog projekta za prosperitet bh. duštva, stavlja pred delikatne zahtjeve, jer se nalaze pred džinovskim zidom nepovjerenja koji su podigle nesposobne i neodgovorne aktuelne politike u BiH u protekle dvije decenije, a primarna odgovornost je na bošnjačkoj politici koja djeluje izvan stvarnosti – van učinkovitog konteksta vremena i postora.
Edin Osmančević, kao predsjednik stranke, i Đebrail Bajramović, kao zamjenik predsjednika stranke, svojim dosadašnjim angažmanima za boljitak države BiH i njenih građana – zaslužuju da dobiju šansu i paktično predstave vizije i namjere opcije kojoj pripadaju. Neosporna je činjenicica da je dijaspora mnogo više dala državi BiH nego što je država dala njoj – stoga je dug države prema lojalnoj i iskrenoj svojoj dijaspori ogroman i nastupilo je vrijeme kad je treba ispoštovati i valorizirati kroz institucionaliziranje dvosmjerne saradnje domovine i dijaspore. To treba da je jedan od strateških prioritete države BiH i njenih konstruktivnih i dobronamjernih građana – koji gaje lubav prema svojoj jednoj jedinoj domovini, ma gdje bili.

Sarajevo, 08.10.2014.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine


Negdje u ljeto 1991. sretoh u gradu jednog sugrađanina i prijatelja i nakon uobičajenih pitanja o zdravlju, familiji i svakodnevnici, on reče: “Idem, prijatelju odavde, za Rijeku. Ne mogu ja više slušati onog Karadžića….” Daljnji tok našeg razgovora nije bitan za ovu priču, ali sam ovo dovde uzeo kao uvod u istu zbog neke analogije i kockica koje se danas, nakon protoka vremena od 23 godine, mogu posložiti.
 
Završna riječ Karadžića u Hagu potukla mnoge neslavne rekorde
 
   Helemnejse, ako sam ja za razliku od mog prijatelja iz uvoda morao ne samo slušati tog Karadžića do pred kraj 1994. u toj istoj Banja Luci, nego itekako platiti i cijenu svoje, sada se može reći, hazaderske odluke da ne idem iz svog grada dokle god mogu trpjeti i saburiti, ne moram ga slušati barem danas dok u Hagu pravi pravi show kada dobije priliku da se brani. Međutim, ima nešto što je jače od insana i što je dio njegovog mentalnog sklopa pa, iako unaprijed zna da slušanje tirade jednog tiranina može naškoditi samo njegovom zdravlju, ipak zaviri u tu hašku sudnicu, barem sada kada su i tužiteljstvo i odbrana u tom slučaju imali svoju završnu riječ.
Karadzic u HaguDakle, njegove izjave poput one da je on bio mirotvorac a ne ratnik, humanitarac a ne onaj koji je itekako odgovoran za masovna ubistva Bošnjaka i Hrvata na prostorima koji su bili pod njegovom kontrolom, deportacije, logore, silovanja, rušenja sakralnih objekata i, na kraju krajeva, za genocid, prije svega onaj u Srebrenici, a Boga mi i u Prijedoru…,dakle njegova hladnokrvnost kada laže na tone a zna da barem mi, žrtve njegovog krvavog projekta znamo da je sve što on tvrdi upravo suprotno, eh, to sve ledi krv u žilama. Razumijem da neko kome se najavljuje doživotni zatvor (doduše, apartmanskog tipa) poseže za svim raspoloživim sredstvima u svrhu vlastite odbrane, ali repertoar i količina njegovih laži potukli su sve svjetske rekorde. To je za Ginisovu knjigu! Kada čovjek gleda i sluša tog, kako jedan moj prijatelj prije neki dan reče – psihopatu s kakvom mirnoćom on laže na tone, pomisli u trenutku da i on sam vjeruje u to što govori. No, ne bih se ja bavio tim Karadžićem koji, nadam se, neće za naših i svoga života biti slobodan čovjek, ali on se, da li putem onog još uvijek netaknutog krsta na Zlatištu ili putem Mile Dodika, bavi itekako s nama.
 
Mile Dodik došao na vlast pljujući po Karadžiću, pokušava ostati na vlasti javno veličajući njegovo (Karadžićevo) djelo
 
Da, upravo tako. Postoje video zapisi kada se Mile Dodik, dolazeći na vlast u manjem entitetu gnušao na ono što su Mladić i Karadžić učinili u BiH 1992-1995., a posebno što se “junački” kriju od ruke pravde držeći, kako je rekao tada, čitav srpski narod kao taoce. No, prije par dana otvoren je Studentski dom na Palama kojem je, u društvu supruge dr. Dabića – Ljiljane Karadžić, nazočio i “vlasnik Republike srpske…”
ljiljana-karadzic-i-milorad-dodik-foto-printscreen-rtrs-1412609332-578823
I, znate već, taj isti Dodik se založio da Studentski dom nosi ime “prvog predsjednika Republike – Radovana Karadžića…”. O salto mortale političkim akrobacijama baje iz Laktaša moglo bi se govoriti i kroz druge primjere, ali nije potrebno, barem ne za ovu priču. I koji je pravi Mile Dodik – onaj iz kasnih 90-tih prošloga i ranih godina ovog stoljeca ili ovaj sada, nebitno je, također. I nebitno je hoće li, ako izgubi izbore, pobjeći u Rusiju ili Izrael…Bitno jeste da nam takav, bez obzira da li to sada u petoj brzini radi u svrhu predizborne kampanje ili ne, veličajući Karadžića i prešaltavanjem iz tzv. socijaldemokrate u fašistu, nudi, zapravo, vizu za prošlost. Naravno, ne znači da takvih nema i u Sarajevu te Mostaru.
Da li će on kao takav i pobijediti na izborima u nedjelju, ostaje da se vidi. A šta je njemu alternativa tamo gdje vlada? Pa predvodnica koalicije, odnosno stranka i ideologija čiji je osnivač bio Radovan Karadžić. Znači, kako god okreneš bit će nam – “naprijed” u prošlost!
 
Gdje je izlaz?
 
Izlaz je, ma kako mnogi  “pragmatično” zaobilzaili tu temu, u pravnoj borbi u svim relevantnim centrima svijeta da se vrati u život nelegalno derogirani Ustav R BiH, odnosno ovaj Aneks IV Dejtonskog mirovnog sporazuma proglasi nevažećim, jer on to de iure i jeste. I džigere mi pojedoše  “mudri” komentari nekih bajnih urednika i analitičara u nekim bh. (sarajevskim) medijima da je zalaganje Sefera Halilovića, kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva da se vrati u život Ustav R BiH, jer on rješava sve probleme bh. građana i naroda, zapravo ratna retorika.  Takvi medijski mediokriteti zapravo, umjesto da pokažu barem zehru profesionalnosti, principjelnosti i kodeksa br. 1 u novinarstvu da mi, koji se bavimo ovim poslom, profesionalno ili amaterski (volonterski), svejedno, treba da tragamo samo za istinom i da nju baštinimo,  a istina jeste da je Ustav R BiH nelegalno derogiran, pristaju na “faktičko stanje”, odnosno na ovaj Ustav koji je po svojoj suštini smrtna presuda Bosni i Hercegovini kao državi. A, “ne bude li Bosne bilo, neće biti ni nas….”
 
Bedrudin GUŠIĆ
vrbas-miso
 
 

sdbih

Posljednje intenizivirane predizborne  izjave  i  potezi predsjednika RS- Milorada Dodika u kojima se odslikavaju prijetnje, negiranje države Bosne i Hercegovine, davanje imena ratnog zločinca studenskom domu  i slično, zaslužuju  osudu  cjelokupne  bosansko-hercegovačke javnosti . Nadamo se da će građani onog djela glasačkog tijela kome su  ove izjave namjenjene radi jeftinih poena  shvatiti besmislenost ovakvih poruka!

Budućnost Bosne i Hercegovine je vezana za članstvo  Evropske Unije  jer joj to nalaže njen prirodni geografski položaj i kulturno nasljeđe. U velikoj evropskoj familiji nema mjesta za nacional-šovinističke i populističke politike koje su lako propoznatljive kako iz naše  tako i evropske bliske historije. Cijeli svijet danas osuđuje agresiju Rusije nad Ukrajinom i  diže glas protiv katastrofalne Putinove politike  čiji je Dodik sljedbenik.

Milorad Dodik gubi osjećaj realnosti,  nesposoban da uvidi tokove modernih svjetskih političkih procesa u kome njegova  politika nema budućnosti.  Ona ga vodi u izolovanost a one koje ga slijede u još veće osiromašenje.

Osjećaj zdravog razuma  bi mu trebao  naložiti da slijedi poruke i primjer predsjednika Republike Srbije Vučića!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

sdbih

STRANKA DIJASPORE BOSNE I HERCEGOVINE

Tuzla, 06.10. 2014.god.

 SAOPŠTENJE  ZA  JAVNOST

 Juče, dana 06.10.2014, Stranka Dijaspore Bosne i Hercegovine (SDBiH) je predstavila sebe i svoje kandidate prigodnim programom i predizbornim skupom koji se održao u punoj sali BKC-a. Predizborne aktivnosti je predvodio u i njima aktivno učestvovao kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH,  gospodin Džebrail Bajramović.

Predizborno predstavljanje SDBiH započelo je obilaskom spomen obilježje palim borcima / šehidima na Slanoj Banji u Tuzli, mezarja stradalih na Tuzlanskoj Kapiji, i spomen obilježja borcima NOR-a 1941-1945. Želja sudionika predizbornog predstavljanja je bila da pokažu da su u potpunosti svjesni cijene slobode koju imaju i da na izvorima slobode osnaže svoju odlučnost  za izazove koji slijede.

Potom su kandidati i članovi SDBiH obišli mjesto stradanja tuzlanske mladosti na Kapiji u Tuzli i odali počast nevinim žrtvama masakra. U kratkom druženju na tuzlanskom Korzou uz prigodne ali simbolične poklone, građanima je predstavljen Izborni program SDBiH i kandidati Stranke za predstojeće opće izbore.

Ispred bivše zgrade Vlade TK poslana je jasna poruka SDBiH da postoji duboka svjesnost o problemima ovog društva i potrebama osiromašenih i nezaposlenih građana  Bosne i Hercegovine i Tuzlanskog kantona ali da nije put rješenja rušenje svojih zgrada i institucija nego biranja pravih ljudi u organe vlasti BiH. “Koristimo olovke jer su one najmoćnije oružje!  Izaberimo one koji će služiti narodu a kaznimo one koji su doveli do ovog stanja”, poruka je SDBiH.

Predizborni skup Stranke održan je u prepunoj Sali BKC u Tuzli. Mr. sc. dr Nermina Mehinović, koordinator Stranke za Tuzlansku regiju, predstavila je u svom obraćanju Program stranke za Opće izbore, sebe kao nosioca liste SDBiH iz izborne jedinice 3. za Predstavnički dom FBiH i kandidate SDBiH iz Tuzlanskog kantona koji su na listama SDBiH za sve nivoe vlasti. U svom obraćanju gospodin Mehmed Nikšić, Koordinator za BiH SDBiH je predstavio ciljeve Stranke na ovim izborima, načinima da se isti ostvare i benefitima za građana ukoliko se ostvare. Kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH ispred Stranke Dijaspore BiH, gospodin Džebrail Bajramović, iznio je svoju viziju, ciljeve, prioritete, ideje i sredstva s kojima se planira upustiti u političku borbu za svjetliju budućnost Bosne i Hercegovine.

Vrijeme je za promjene!

Glas za Tvoje Dobro!

 Koordinator Stranke dijaspore BiH za Tuzlansku regiju

mr. sc.dr Nermina Mehinović

   Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

husein ef. velic - bajramsko obracanje

Kurban-bajramska poruka 04.10.2014.god. 10.zul-hidže 1435.h.g.

Euzu billahimineš-šejtani radžim

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, salavat i selam neka je na Muhammeda, s.a.v.s., njegovu porodicu i ashabe neka je Allahov rahmet na sve uzorite bosanske šehide!

Drage majke i sestre draga braćo u islamu,

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Mnogo je razloga da se muslimani Bošnjaci vesele a jedan od najbitnijih razloga je Kurban-bajram! Sutra nakon klanjanja bajram-namaza mnogi će Bošnjaci pružiti ruku jedni drugima zbližiti se i podjeliti kurbane “ne preskačući” kuće što znači da će se i komšije zbližiti. Upravo je to i glavna poruka kurbana i hadža da se zbližimo i živimo zajedno u miru i rahatluku. Povodom nastupajućih mubarek-dana ispred Medžlisa IZ-e Prijedor upućujemo univerzalne bajramske poruke koje su moćne da ispune svako vrijeme i mjesto.

Draga djeco neka vam ovi mubarek dani donesu mnogo sreće i roditeljske pažnje to vam je najkorisnije i ne dopustite da vam se roditelji zastide zbog vas.

Dragi učenici neka vam ovi mubarek dani budu podsticaj za što bolje učenje u školi.

Draga omladino neka vam ovi mubarek dani budu provedeni u razmišljanu i promišljanju gdje ste, ko ste, kuda idete i do kud ste došli?

Pazite na svoje misli jer one postaju vaše riječi!

Pazite na svoje riječi jer one postaju vaša djela!

Pazite na svoja djela jer ona postaju vaše navike!

Pazite na svoje navike jer one postaju vaš karakter!

Pazite na svoj karakter, on je vaša sudbina!

Dragi studenti, neka vam mubarek bajramski dani dadnu inspiraciju za još bolje učenje, budite najbolji studenti i naziv “akademski građanin” nosite dostojno kroz svoj život.

Dragi roditelji, posvetite u ovim danima još više pažnje svojoj djeci, odgajajte ih vi a ne da ih odgajaju drugi. I ne dopustite da vam se djeca zastide zbog vas.

Cjenjeni radnici, obavljajte svoj posao dosljedno, i neka vam vaša zarada bude  berićetna, a bit će berićetna ako je zarađena na halal način. Čuvaj te se jer ste svojoj porodici potrebni živi i zdravi!

Drage dede i nane neka i vama proteknu ovi dani u zdravlju i rahatluku, sada imate malo više slobodnog vremena posvetite ga vašoj djeci i unučadima, jer potrebni ste im.

Drage porodice i majke šehida neka vam ovi bajramski dani donesu bezgranične količine sabura, strpljenja. Gubitak drage osobe ničim se ne može donaknaditi, ali se lakše podnosi ako znamo da žrtva nije podnesena uzalud, i da ih čeka nagrada kod Allaha dž.š.,

Molimo Allaha, dž.š., da bolesnima podari zdravlje a siromasima opskrbu.

Dragi Bošnjaci napominjem i sebe i vas da nam je i vjerska i građanska dužnost da izađemo na predstojeće izbore i glasamo prema svom ubjeđenju a ne da smo pasivni pa da drugi odlučuju za nas.

Radost zbog Bajrama je velika, a ona se još više uvećava kada se djeli sa drugima, zato podjelite radost Bajrama sa svojim rođacima, prijateljima i komšijama, a i mi ispred Medžlisa IZ-e Prijedor djelimo s vama radost riječima:

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!!!

Glavni imam Medžlisa IZ-e Prijedor

Husein ef. Velić

amir ef. mahic-1Na žalost, svi naši džemati nisu još uvijek u stanju da imaju aktivnog imama, ali se  u svim džematima izvode vjerske aktivnosti tokom cijele godine. Za sada imamo 11 aktivnih imama. U 13 džemata  su izgrađene džamije dok su u devet džemata izgrađeni mesdžidi…..Mnogo je razloga za ovakvu organizaciju unutar Islamske zajednice. Ja bih spomenuo samo neke. Prije svega, Kozarac je tradicionalno bio centar za daleko šire područje nego je sada slučaj. Više stoljeća je bio administrativni, vojni i sudski centar cjelokupne potkozarske regije. Nadalje, ovdje je na malom prostoru prisutna velika koncentracija džemata i džematlija koji lakše organiziraju vjerski život ukoliko imaju instituciju medžlisa…..Tako Vam može biti interesantan podatak da matični ured u Kozarcu ima najveći zabilježeni natalitet na spram mortaliteta u BiH, a razlog tome je što naše džematlije čija se djeca rađaju širom zemaljske kugle po dolasku u Kozarac upisuju svoju djecu u evidenciju rođenih, ali i zbog toga što majke Kozarčanke rađaju djecu, na čemu im čestitam, a Allaha molim da ih svakim dobrom nagradi. Zbog pomenute prakse upisa novorođenčadi u domovini, ali i veoma izgrađene svijesti naših ljudi koji žive izvan svoga Kozarca, na posljednjem popisu stanovništva na našem području nije zabilježen pad broja stanovnika…..Kozaračka regija je postala bošnjačka oaza na području ovog manjeg BiH entiteta i zbog toga se mi u njoj osjećamo sigurniji nego Bošnjaci u drugim povratničkim sredinama. Toj sigurnosti nisu uzrok vlasti ili bilo šta drugo osim hrabrosti i ponosa kojeg ovdašnji povratnici imaju na odmet, svakako, na spram kukavičluka kojeg naši neprijatelji u svojim grudima nose……Uzimajući u obzir te okolnosti mi smo uvijek živjeli jedni sa drugima bez posebnih problema. Samo je jedna nacionalna skupina poremetila dugotrajne dobrokomšijske odnose sa svim ostalima. Odnosi se postepeno poboljšavaju, ali nanesene rane ne zacjeljuju, jer se zločinci skrivaju iza masa onih koji bi željeli suživot. Tako da teret prošlosti itekako uslovljava međunacionalne odnose…..Hvala Allahu dželle šanuhu Kozarac je uvijek imao dosljednu ulemu i na tome mu mogu pozavidjeti daleko veće sredine. Među onima koji su svoj neizbrisiv  trag ostavili u cijeloj Islamskoj zajednici, a posebice u Kozarcu, je i hadži Teufik ef…..

 Koliko džemata pokriva vas Medžlis i koji su to, ponaosob?

MAHIĆ: Bismillahir-rahmanir-rahim. Elhamdu lillahi ves-salatu ves-selamu ala resulillahi ve ‘ala  alihi ve sahbihi edžme'in ve b'ad.

Prije nego odgovorim na Vaše pitanje želio bih uputiti selame kako Vama tako i svima koji budu u prilici čitati ovaj intervju. Es-selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Medžlis Islamske zajednice Kozarac čine 24 džemata i to: Alići-Softići, Brđani, Dera, Duračci, Garibi, Gornji Jakupovići, Hadžići, Hrnići, Hrustići, Kalata, Kamičani, Kamičani I (Kenjari-Menkovići), Kamičani II (Alići-Heraci), Kevljani, Kozaruša, Matrići, Mahmuljini, Mujkanovići, Mutnik-Stari Grad, Sivci, Srednji Jakupovići, Suhi Brod i Trnopolje.

kozarac - panoramaDa li svaki džemat ima imama te džamiju ili mesdžid?

MAHIĆ: Na žalost, svi naši džemati nisu još uvijek u stanju da imaju aktivnog imama, ali se  u svim džematima izvode vjerske aktivnosti tokom cijele godine. Za sada imamo 11 aktivnih imama. U 13 džemata  su izgrađene džamije dok su u devet džemata izgrađeni mesdžidi. Specifičnost Kozarca su mesdžidi koji su i prije, a i u ovo novije vrijeme imali potpune vjerske aktivnosti tokom cijele godine  i stalne imame, samo se u istima nisu obavljale džume i bajram namazi. Na području našeg medžlisa  jedino nije obnovljena Gradska džamija koja datira iz 16. stoljeća i mesdžid u Hrustićima, dok su svi ostali objekti izgrađeni. Bitno je istači da su svi vakufski objekti, a bilo ih je 58, u potpunosti uništeni 1992. godine, ali su svi, osim već navedenih, pa i neki dodatni izgrađeni nakon rata.

Kozarac je na domak Prijedora, svega 10-ak kilometara udaljen od tog grada. Zar nije presedan u praksi organiziranja medžlisa u BiH da postoje dva medžlisa u mjestima koja su tako blizu jedan drugog? Da li je razlog tome, eventualno, po mnogo čemu specifičnost jednog Kozarca, pa i Prijedora?

amir ef. mahic za govornicomMAHIĆ: To i jesu specifičnosti određenih krajeva poput ovog našeg primjera. Mnogo je razloga za ovakvu organizaciju unutar Islamske zajednice. Ja bih spomenuo samo neke. Prije svega, Kozarac je tradicionalno bio centar za daleko šire područje nego je sada slučaj. Više stoljeća je bio administrativni, vojni i sudski centar cjelokupne potkozarske regije. Nadalje, ovdje je na malom prostoru prisutna velika koncentracija džemata i džematlija koji lakše organiziraju vjerski život ukoliko imaju instituciju medžlisa. Zbog toga ste na području općine Prijedor, koja trenutno jeste sačinjena od nekadašnje četiri općine, imali čak tri medžlisa. Pored Kozarca i Prijedora do 1992. godine bio je i Medžlis IZ-e Ljubija koji nije aktiviran nakon agresije. Međutim, Kozarac i Prijedor nisu izuzetak. Ovakav vid organizacije IZ-e je prisutan i na drugim teritorijima. Na primjer, Bijeljina i Janja, Visoko i Gračanica, Tuzla i Gornja Tuzla i slično.

Kakav je odziv djece na mektebsku nastavu i da li je jednak tokom cijele godine ili…?

MAHIĆ: U pogledu odaziva naše djece na mektebsku pouku mi smo poprilično zadovoljni. U proteklim godinama oko 80 % naše djece je redovno pohađalo mektebsku nastavu. Intenzitet redovnog pohađanja svakako nije isti tokom cijele godine, ali nije ni drastično različit. Uprav o se od strane muallima  i najviše napora ulaže u pokušaj očuvanja istog broja polaznika tokom čitave godine.

Kakav je odnos nataliteta i mortaliteta na području Kozarca i njegovih džemata?

MAHIĆ: Teško je na ovo pitanje dati adekvatan i precizan odgovor. Prije svega, moramo istači da populacija koja tokom cijele godine živi u Kozarcu nije mlađe već starije dobi. Najbolji pokazatelj za dotično su podaci koji ukazuju da  svega 10% populacije čine djeca školskog uzrasta. Prema ovim pokazateljima, logično je da je mortalitet daleko drugačiji nego natalitet. Međutim, Kozarac ne čine samo oni koji tokom čitave godine žive ovdje već i oni koji na sve moguće načine održavaju veze sa svojom rodnom grudom. To su naše džematlije koje žive u više od 80 različitih država. Tako Vam može biti interesantan podatak da matični ured u Kozarcu ima najveći zabilježeni natalitet na spram mortaliteta u BiH, a razlog tome je što naše džematlije čija se djeca rađaju širom zemaljske kugle po dolasku u Kozarac upisuju svoju djecu u evidenciju rođenih, ali i zbog toga što majke Kozarčanke rađaju djecu, na čemu im čestitam, a Allaha molim da ih svakim dobrom nagradi. Zbog pomenute prakse upisa novorođenčadi u domovini, ali i veoma izgrađene svijesti naših ljudi koji žive izvan svoga Kozarca, na posljednjem popisu stanovništva na našem području nije zabilježen pad broja stanovnika. Na žalost, ovo je jedinstven primjer na cijelom području manjeg BiH entiteta u kojem nije zabilježen pad broja stanovnika u bošnjačkim naseljima.

Da li je vjerski život u svim (ili nekim) džematima intenzivan tokom cijele godine ili je u nekim periodima intenzivniji?

MAHIĆ: Svakako da intenzitet vjerskih aktivnosti varira tokom godine i to u svim našim džematima. Najizražajnije aktivnosti se dešavaju u toku ljetnih mjeseci i u toku zapadnjačkih praznika kada naprosto naši džemati vreve od života. Međutim, vjerski život je prisutan  tokom cijele godine. Jedan dio naših džemata ima veoma izražene aktivnosti tokom cijele godine, ali se i u tim džematima osjeti energija koju unesu naše džematlije koje u ostatku godine tu ne borave.

Kakva je situacija s aspekta sigurnosti Bošnjaka na području Kozarca s obzirom na ono što se desilo u tom “najvećem malom gradu na svijetu”  prije više od 22 godine?

MAHIĆ: Gledajući na protekli period mi sigurnosnom situacijom možemo biti zadovoljni. Probleme koje smo nekada imali uglavnom smo uspjeli riješiti. Kozaračka regija je postala bošnjačka oaza na području ovog manjeg BiH entiteta i zbog toga se mi u njoj osjećamo sigurniji nego Bošnjaci u drugim povratničkim sredinama. Toj sigurnosti nisu uzrok vlasti ili bilo šta drugo osim hrabrosti i ponosa kojeg ovdašnji povratnici imaju na odmet, svakako, na spram kukavičluka kojeg naši neprijatelji u svojim grudima nose. Međutim, mi smo svjesni svega što smo 1992. godine preživjeli na ovim prostorima. Svjesni smo da živimo u sumnjivom okruženju i da naši neprijatelji nisu naš povratak i ponovni uspon prihvatili sa oduševljenjem.

kolektivna dzenaza u kozarcuKoliko pripadnika drugih nacionalnosti živi na području Mjesna zajednice Kozarac i kakvi su međunacionalni i međukonfesionalni odnosi? Osjeti li se još teret ne tako davne prošlosti?

MAHIĆ: Prije svega, kada govorimo o Kozarcu, tada govorimo o pet mjesnih zajednica koje gravitiraju tom području. To su pored Kozarca: Kamičani, Kozaruša, Trnopolje i Kevljani. Gledajući na to područje mi smo veoma ”bogati” nacionalnim skupinama. Samo je na području mjesne zajednice Trnopolje prije rata živjelo 16 nacija. Procentualni parametri kazuju da na ovom području živi oko 90 % Bošnjaka, te da ostalih 10 % čine Srbi, Ukrajinci, Mađari, Hrvati, Slovaci, Česi, Albanci, Makedonci, Kosovari, Bugari, Poljaci,… Uzimajući u obzir te okolnosti mi smo uvijek živjeli jedni sa drugima bez posebnih problema. Samo je jedna nacionalna skupina poremetila dugotrajne dobrokomšijske odnose sa svim ostalima. Odnosi se postepeno poboljšavaju, ali nanesene rane ne zacjeljuju, jer se zločinci skrivaju iza masa onih koji bi željeli suživot. Tako da teret prošlosti itekako uslovljava međunacionalne odnose.
 Kakvi su vasi odnosi sa vjerskim liderima drugih konfesija na tom području te sa predstavnicima opštinske vlasti u Prijedoru, kojoj opštini Kozarac i pripada?

MAHIĆ: Uglavnom su formalni. Pojavimo se u općini jednom godišnje u javnosti zajedno i na tome se međureligijski dijalog i kontakt sa vlastima za tekuću godinu završava. Jedino moram istači da su odnosi sa Katoličkom crkvom otvoreniji, a sa Ukrajinskom crkvom veoma dobri. Zasluge zbog toga uglavnom pripadaju pojedincima. Kad to govorim mislim konkretno na katoličkog župnika u Prijedoru i ukrajinskog svećenika u Trnopolju.

Mislim da bi učinili nepravdu i prema samima sebi i prema njemu samome ako u ovom razgovoru ne spomenemo hadži Teufik efendiju Hadžica. Šta on, po Vašim spoznajama i utiscima, znači za Kozarac i sve kozaračke džemate, u vremenima koja su iza nas, ali i danas i šta će značiti sutra, ako Bog da?

SAM_2527

MAHIĆ: Hvala Allahu dželle šanuhu Kozarac je uvijek imao dosljednu ulemu i na tome mu mogu pozavidjeti daleko veće sredine. Među onima koji su svoj neizbrisiv  trag ostavili u cijeloj Islamskoj zajednici, a posebice u Kozarcu, je i hadži Teufik ef.. On je u toku svoje profesionalne karijere bio veoma priznat u cijeloj Zajedici, ali i dan danas ostao. Obnašao je veoma značajne funkcije u Islamskoj zajedici, a u Kozarcu je bio glavni imam sve do penzionisanja 1982. godine. Njegov doprinos u poslijeratnom vremenu je, takođe, veoma bitan. Teufik ef. bio od velikih inicijatora obnove infrastrukture IZ-e i sam uvakufio mnoga dobra u to ime. Ovdje samo spominjem biblioteku ”Behar” čiji je osnivač i vakif knjižnog fonda, te džamije u Kozaruši i Kalati čiji je značajan donator. Pored navedenog, smatram veoma bitnim spomenuti da je Teufik ef. 2002. godine napisao knjigu ”Džamije i džemati Kozarca” (imam je i pisao sam o tome u junu 2014., op. B.G.) u kojoj je zapisao historiju kozaračkih džemata od doba Osmanlija, te knjigu o banjalučkim medresama koja je u završnoj pripremi. Sve ovo kazah da bih barem donekle istakao kolika je bila i ostala vrijednost ovog čovjeka za cijeli Kozarac, pa i širu regiju. Njegova dugovječnost uz veoma bistar i očuvan um je neprocjenjiva vrijednost koja i nije dovoljno iskorištena.

Vama, vašim imamima i svim džematlijama Kozarca želim svaki hajr u životu i radu te – Bajram šerif mubarek olsun! Hvala za ovaj razgovor.

MAHIĆ: Amin! Allah razi olsun! Hvala Vama na ukazanoj prilici! I ja činim dovu Gospodaru svjetova za  svako dobro Vama i svim  čestitim Bošnjacima, ali i svim ostalim muslimanima i muslimankama, te upućujem čestitke povodom nastupajućeg kurban bajrama – Bajram mubarek olsun! Es-selamu ‘alejkum!

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (618)

plitvice-ferhadija

Kombinacija iskustva s izgradnjom mira i poratnim pomirenjem, te integracijom islamske zajednice, Hrvatsku bi mogla učiniti ekskluzivnom članicom NATO-a.

Davor Gjenero

Piše: Davor Gjenero

Tradicionalno površni hrvatski mediji, ali i tradicionalno površna hrvatska politika (izvršna vlast), prethodnih su dana bili zaokupljeni time što su se četiri djevojke sa sjeverozapada Hrvatske pridružile borcima Islamske države.

Koliko se god radilo o strašnoj stvari promatramo li osobne sudbine četiriju djevojaka, s gledišta nacionalne sigurnosti to je zanemariv problem, kojim se sigurnosne agencije moraju baviti u diskreciji, kao što one i inače moraju postupati. Velika „javna rasprava” o ovom pitanju, međutim, ni na koji način ne može koristiti niti političkim interesima Hrvatske, niti doprinijeti spašavanju osobnih egzistencija tih žena.

Fokusiranje javnosti na pitanje četiriju osobnih sudbina, u kontekstu rasprave o globalnim međunarodnim problemima, međutim, efikasno zastire pogled na ozbiljnu hrvatsku šansu u međunarodnom prostoru.

Pojava Islamske države izravna je posljedica kaosa koji je nastao nakon intervencije u Iraku i raspadanja svih tamošnjih društvenih i upravljačkih struktura, te društvenog potresa koji je u susjednoj Siriji nastao tijekom sukoba između režima Bašara al-Asada i umjerene sirijske opozicije. Borci Islamske države okoristili su se vojnom pomoći za borbu protiv Asadova režima, a sljedbenike su regrutirali među mladim Muslimanima, koji su u uvjetima građanskog rata i raspada struktura ostali bez svega, bez egzistencije, elementarne sigurnosti, bilo kakve perspektive, a često i bez obitelji.

Tako formirane naoružane skupine, koje su počele osvajati prostor i ondje uspostavljati vlast prema srednjovjekovnim obrascima, zasnovanu na nevjerojatnoj surovosti prema protivnicima, i „domaćima”, a i stranima, počele su privlačiti i pristaše na Zapadu. Problemom svojih građana, koji su se priključili borcima Islamske države, najvećma se bavi Velika Britanija, čija ministrica unutarnjih poslova Theresa May priprema ozbiljne represivne mjere prema onima koji su se priključili teroristima, a premijer David Cameron već je britanske državljane, koji su im se priključili, „upozorio” da ih njihova država smatra neprijateljima i da će se protiv njih boriti.

Otkud državljani zapadnih zemalja među moderno naoružanim skupinama koje po svemu, osim logistike, funkcioniraju kao da su u Srednjem vijeku? Dvije su osnovne grupe njihovih pristaša sa Zapada, a većinsku čine djeca tamošnjih useljenika iz islamskog svijeta, koja u bogatim europskim društvima žive getoizirani, bez perspektive društvene integracije i bez mogućnosti da uspostave ravnopravnu egzistenciju sa „starosjediocima” u tim društvima. Drugu, manju skupinu čine mladi ljudi zahvaćeni „postmodernističkom krizom identiteta”, osobe koje se u liberalnim društvima, unatoč sigurnoj egzistenciji i materijalnom bogatstvu, osjećaju nesigurnima, jer traže čvrst autoritet, kojem bi se pokorili, a radikalne islamističke skupine nude im takvu „sigurnost”. Naše četiri „islamistice” tipične su predstavnice ove skupine koja traga za autoritarnim vodstvom, što je odredilo svaku pojedinačnu sudbinu.

Što se prve skupine tiče, Hrvatska je u bitno drukčijoj poziciji nego njene moćnije i bogatije partnerice u NATO-u i Europskoj uniji. Islamska zajednica u Hrvatskoj možda nije posebno velika, ali čini oko 1,5 % stanovništva. Hrvatska svoju islamsku zajednicu, za razliku od većine europskih zemalja, tretira kao autohtonu, a ne kao „useljeničku”. Duga su iskustva hrvatskoga političkog naroda s muslimanima iz Bosne i Hercegovine. U prijašnjim ih se političkim razdobljima asimiliralo i smatralo dijelom hrvatskoga političkog korpusa, a otkad su se sami definirali kao Muslimani odnosno kao Bošnjaci, tretira ih se kao manjinsku autohtonu zajednicu. Vodstvo islamske zajednice u Hrvatskoj prihvatilo je ovakav odnos s nacionalnom i konfesionalnom većinom, i sustavno doprinosi društvenoj integraciji i međukonfesionalnom ekumenskom dijalogu.

Iskustvima slična s Bošnjacima su i ona s Albancima, koji, doduše, pripadaju trima konfesijama, ali ih je većina muslimana. Upravo zbog multikonfesionalnosti Albanaca općenito, pa i onih s Kosova, koji čine relevantnu useljeničku zajednicu u Hrvatskoj, među njima je vjerski radikalizam marginalan. Kao useljenici vrlo se brzo integriraju u hrvatsko društvo, pa već u drugoj generaciji ostaje sentiment prema domovini roditelja, ali se djeca ponašaju zapravo kao „politički Hrvati”, čuvajući, naravno i vjerski i nacionalni identitet.

Bošnjačka zajednica, izvorno, čvrsto povezana s Turskom, umjerena je islamska zajednica, i među Bošnjacima prije Miloševićeve agresije na BiH nije bilo radikalizma. Danas u BiH postoje radikalne „vehabijske” zajednice, koje ne pripadaju „glavnoj struji” u tamošnjoj islamskoj zajednici, dapače, nisu prihvaćene od službenih vjerskih vođa niti od većine vjernika. Porijeklo bošnjačkog vehabizma slično je porijeklu boraca Islamske države. Agresija Miloševićeva režima, izostanak ili dugo kašnjenje međunarodne pomoći u obrani, deklasificiranje velikih dijelova bosanskog društva zbog posljedica rata, izostanak efikasne poratne pomoći (svojevrsnog Marshallovog plana) i permanentna neefikasnost države nakon rata, odnosno, njena nesposobnost da zaštiti temeljne interese svojih građana proizveli su beznađe dijela mlade generacije, koja je zaštitu potražila u islamskom radikalizmu. Taj je radikalizam u Bosnu unesen izvana, a oduprijeti mu se nastoje i elita domicilne islamske zajednice, i Turska, koja i u političkom, i u vrijednosnom smislu, i danas ima golem pozitivan utjecaj na bošnjačku zajednicu,. Hrvatska nema razloga za skepsu prema interesu Erdoganove Turske za procese u BiH, iako je svima jasno da je današnja Turska napustila strategiju „Kemalizma”, to jest modernizacije Turske kao sekularne države, oslonjene na snagu vojske kao motora modernizacije, i uspostavila model „neoosmanizma”, dakle, vraćanja njena utjecaja u one prostore u kojima je dominirala prije raspada Turskoga carstva.

Povijesno, u Hrvatskoj je bilo osjećaja i za uspostavljanje posebnih odnosa s Turskom, iako je Hrvatska samu sebe doživljavala kao „antemurale christianitatis” (predziđe kršćanstva), a Dubrovačka republika je, na primjer, upravo na posebnim vezama s Turskom uspostavila i svoju sigurnost na Mediteranu i svoj ekonomski prosperitet.

Suprotno uvjerenju nekih aktera u hrvatskoj političkoj areni, Hrvatska nema manevarskog prostora za nekakvu političku igru „između Zapada i Rusije”, ali itekako ima u prostoru između zapadnoga i islamskog svijeta. Europa će Turskoj otvarati prostore širenja utjecaja, kako bi joj kompenzirala gubitak perspektive pristupanja Europskoj uniji, a za Hrvatsku se objektivno otvara prostor bilateralne, ali i trilateralne suradnje s Turskom, dakle, uz moguće uključivanje BiH u takvu suradnju.

Svoj model integracije islamske zajednice u društvo Hrvatska bi mogla pretvoriti u politički „izvozni proizvod”. Jedan od hrvatskih političkih interesa jačanje je mediteranske dimenzije vanjske politike, a utjecaj na južnu, dakle, muslimansku, mediteransku fasadu mogao bi biti jedan od stupova vanjske politike koji bi Hrvatskoj osigurao da njeno međunarodno djelovanje nadraste njenu veličinu i ekonomsku snagu.

Pristupivši sjevernoatlantskom savezništvu, hrvatska politika dobila je daleko širu nišu djelovanja. Sudjelovanje u NATO-u, pa tako i u savezništvu protiv ISIL-a, ne znači uključivanje hrvatskih vojnih potencijala. Hrvatska ima iskustva s izgradnjom mira i poratnim pomirenjem. Kombinacija tih iskustava i iskustava s integracijom islamske zajednice u hrvatsko društvo moglo bi je učiniti ekskluzivnom članicom sjevernoatlantskoga savezništva sa znanjima koja druge njegove članice nemaju. Te svoje šanse, naravno, nećemo ostvariti budemo li se senzacionalistički bavili događajima u Siriji i Iraku i sve pretvarali u trač, umjesto da raspravljamo o ozbiljnim pitanjima nacionalne sigurnosti i o mogućem doprinosu Hrvatske miru u tom prostoru.

Prenešeno sa portala: http://direktno.hr od 5.oktobra 2014.

Tatary BakrySvake godine pravimo demografsku studiju muslimanskog stanovništva u Španiji; posljednja je objavljena ranije ove godine po kojoj ima oko 1,730.000 vjernika, od kojih su oko trećina španjolski državljani…..Španjolski starosjedioci koji su primili islam su manjina u ukupnom broju – oko 20.000 ljudi, najznačajniji su potomci tih i prve generacije imigranata koji su uzeli španjolsko državljanstvo…..Procjenjujemo da je broj džamija povećan na 900, od kojih dvije trećine pripadaju Uniji islamskih zajednica u Španiji…..Povijesne džamije su održale razne službene, civilne, kulturne i turističke zajednice kao nacionalnu baštinu,  smatrajući da nisu otvorene za molitve ili da s njima ne upravljaju muslimani. Nakon protjerivanja muslimana sa Iberijskog poluotoka počele su se otvarati prve džamije u susjedstvu, prilagođavajući prostor za molitve, u 20-tim i 30-tim, ponekad kao kulturni centri i studentske udruge dok nije donesen zakon o slobodi vjere…..Najstarije mezarje, neznatno u upotrebi, datira iz Španjolskog građanskog rata, otvoreno za muslimanske militante ubijene u ratu, kao što su Granada, Sevilla, Griñon (Madrid) i Zaragozi……Trenutno anti-muslimanska retorika i klevetanje islama i muslimana su opali i reducirani su na identitet ekstremnih desnih grupa, od kojih su neki legalne političke stranke koje su uspjele osvojiti neka vijećnička mjesta u općinskim izborima…..

Poštovani čitatelji! Polahko a sigurno, u blagom diskontinuitetu, traje moja mala niska intervjua sa liderima muslimanskih/islamskih zajednica u dominantno kršćanskim zemljama Evrope, te svijeta. Već sam u uvodu jednog od njih obrazložio motive moga zanimanja za takve sugovornike i u takvim zemljama. Intervju koji je pred vama sam načinio s posebnim merakom s obzirom da se radi o muslimanskoj zajednici u jednoj Španiji. Jer, nakon brutalnog progona Maura, odnosno islamskih Arapa sa Pirinejskog poluotoka, okončanom u XVII stoljeću i koji progon i pogrom je bio predvođen famoznom, bolje rečeno zloglasnom Rekonquistom (pokret Španjolaca i Portugalaca s ciljem protjerivanja Maura s Pirinejskog poluotoka) i u kojem progonu muslimana i jevreja-sefarda se personalno naročito istakla kraljica Izabela Kastiljska, iskra islama je stoljećima tinjala na tim prostorima, ali se nije ugasila. O tome svjedoči i ovaj razgovor sa prvim čovjekom Unije islamskih zajednica Kraljevine Španije. Neka ovo bude moj skromni poklon čitateljima-muslimanima za ovogodišnji Kurban bajram, te ostalima.

Es-selamu alejkum cijenjeni gospodine! Moje prvo pitanje je: koliko muslimana trenutno živi u Kraljevini Španiji?

Tatary: Ve alejkumu selam, poštovani Bedrudine! Svake godine pravimo demografsku studiju muslimanskog stanovništva u Španiji; posljednja je objavljena ranije ove godine po kojoj ima oko 1,730.000 vjernika, od kojih su oko trećina španjolski državljani. Katalonija bi mogla biti područje s najvećim brojem muslimana, slijede Andaluzija i Madrid, dok su u postotku uključeni i Ceuta i Melilla (http://ucide.org/es/observatorio- 

Alhambra                                                                  Alhambra

 Kakva je dominantno etnička struktura španjolskih muslimana? Postoji li znatan broj konvertita?

Tatary: S obzirom na povijesnu genetsku razmjenu između dvije strane Gibraltara, između Iberijskog poluotoka i arapskog Magreba, mi ne pravimo razliku, najprije iz vjerskih razloga, a drugo zato što su Marokanci s latinskim mogućnostima, a Španjolci s arapskim ili berberskim značajkama pa mogu reći da su ove tri glavne etničke skupine. Nedavnim  migracijskim tokovima povećan je broj Pakistanaca, posebno u Barceloni, nakon čega slijede Valencia i Logroño (La Rioja), te subsaharske etničke hrupe, s većom relativnom prisutnosti u Salou (Tarragona), potom slijede A Coruña i Vigo (Pontevedra ). Španjolski starosjedioci koji su primili islam su manjina u ukupnom broju – oko 20.000 ljudi, najznačajniji su potomci tih i prve generacije imigranata koji su uzeli španjolsko državljanstvo.
Mavarska-palata-Alhambra-islamska-umetnost-i-arhitektura-Malaga-Granada-Spain
                                                                 Mavarska palata u Alhambri
Kako je organizirana Islamska zajednica u Španjolskoj ? U stvari, koje zajednice čine Uniju kojoj ste Vi na čelu?
 
Tatary: Lokalne vjerske zajednice, kad imaju dovoljan broj članova, upisuju se u registar vjerskih jedinica Ministarstva pravosuđa i otvaraju svoju džamiju, ponekad s teškoćama, pokušavaju imati mezarje ili zemljište na gradskom groblju. U duhu vjernog jedinstva Unije islamskih zajednica u Španiji, registrirani smo kao asocijacija zajednica, odnosno kao tijelo koje ih predstavlja . U vrijeme potpisivanja sporazuma o suradnji s španjolskom državom je osnovana i registrirana Islamska komisija Španije da pozove drugu postojeću federaciju u to vrijeme da se uključi. Praćenje sporazuma je sprovedeno kroz pravne osobenosti Islamske komisije Španjolske. Međutim, postoje i druge manje federacije. Želimo da muslimani iz svake tendencije budu ujedinjeni,. (Http://ucide.org/).

Koliki  je ukupan broj džamija u Španiji?

Tatary: Procjenjujemo da je broj džamija povećan na 900, od kojih dvije trećine pripadaju Uniji islamskih zajednica u Španiji. Broj registriranih vjerskih subjekata pri Ministarstvu pravosuđa  je veći jer uključuje i udruženja, saveze i nekultne aktivnosti.
mosque_exterior_night_1_jpg-300x199 cordoba                                                                          Džamija u Cordobi

Jesu li to sve novosagrađene džamije ili ima i nekih iz vremena kada su Mauri vladali na tim područjima?

 Tatary: Povijesne džamije su održale razne službene, civilne, kulturne i turističke zajednice kao nacionalnu baštinu,  smatrajući da nisu otvorene za molitve ili da s njima ne upravljaju muslimani. Nakon protjerivanja muslimana sa Iberijskog poluotoka počele su se otvarati prve džamije u susjedstvu, prilagođavajući prostor za molitve, u 20-tim i 30-tim, ponekad kao kulturni centri i studentske udruge dok nije donesen zakon o slobodi vjere. Kasnije se izgrađuju džamije u novim zgradama i danas je situacija po tom pitanju još uvijek vrlo oskudna. Većina džamija je instalirano u niskim zgradama.

U kojim dijelovima zemlje imate svoja mezarja, na primjer?

Tatary: Najstarije mezarje, neznatno u upotrebi, datira iz Španjolskog građanskog rata, otvoreno za muslimanske militante ubijene u ratu, kao što su Granada, Sevilla, Griñon (Madrid) i Zaragozi. Ostali su otišli dalje, kao  Ceuta, Jerez de la Frontera (Cádiz) i Melilla Murcia.Imamo veliki problema  za pokopati svoje mrtve, puno više nego španjolski građani.

Da li muslimani sudjeluju u javnom i političkom životu zemlje?

Tatary: Muslimani sudjeluju u društvu kao i svaki drugi građani, neki rade u medijima, neki u sindikatima ili političkim strankama, jedan je, nakon što je  izabran za općinskog vijećnika, sada je vladin delegat u Melilli.

Postoje rasprave o nacrtu zakona o zabrani burke u Španiji. Kako komentirate to?

Tatary: Rasprava o regulaciji burka i niqaba u Španiji je nepotrebna, a njezina upotreba je uokvirena u pravo na vjersku slobodu, te je kao takva podsjetila da je Vrhovni sud već donio odluku protiv zabrane kada je Gradsko vijeće Lleida zabranilo burku. Oni žele zabraniti nešto što ne postoji u Španjolskoj, većina žena koje je koriste dolaze u posjetu, pa se ne treba praviti  presedan u Španiji. Nije toliko raširena ova pojava. Mosque_of_Cordoba_Spain                                                               Unutrašnjost džamije u Cordobi
Ima li anti-islamske kampanje u toj zemlji i kako se manifestira?
Tatary: Trenutno anti-muslimanska retorika i klevetanje islama i muslimana su opali i reducirani su na identitet ekstremnih desnih grupa, od kojih su neki legalne političke stranke koje su uspjele osvojiti neka vijećnička mjesta u općinskim izborima. Oni većinom javno demonstriraju protiv džamija tamo gdje smatraju da je “njihovo” susjedstvo “, njegov” grad i “vaša” zemlja, koji su, zapravo, svih nas, također.U drugom dijelu su stalne asocijacije ideja o islamu kao zlu, kroz medije, održavajući nivo lošeg mišljenja o islamu i muslimanima u društvu.
 Kakvi su odnosi s predstavnicima vlasti, predstavnicima Katoličke crkve i drugih vjerskih zajednica, na nacionalnom i lokalnim nivoima?
madrid-660x330                                                                  Ebu Bekrova džamija u Madridu
 
Tatary: Odnosi su obično vrlo uski sa predstavnicima drugih manjinskih religija, kao što su evangelisti i Židovi, s kojima dijelimo izazove, postignuća i izazove. Također, dobar je odnos i s katoličkim predstavnicima. Stalne su zajedničke inicijative kao što su predsjedatelja tri religije na Sveučilištu u Valenciji, Stabilna radna grupa religija u Barceloni, ili zajedničke aktivnosti kao što je suživot mladih katolika, protestanata, jevreja i muslimana i koje se izvode u godišnjem “Concord Travel-u ” (putovanje sloge, op. B.G.). Odnosi s vladom se prenose putem Općeg odjela za odnose s Ministarstvom pravosuđa te Ispovijesti o zakonodavnim inicijativama ili bilateralnoj raspravi koje realiziramo kao predstavnici Islamske komisije Španije, za praćenje ugovora o suradnji. Značajna društvena i kulturna suradnja je i sa Savezom za integraciju i socijalni mir na lokalnom nivou.
Toledo_Mezquita_del_Cristo_de_la_Luz_B_vedas_001-1024x683
                                 Džamija Bab al-Mardum u Toledu, preinačena je u crkvu i danas nosi naziv Cristo de la Luz
Bajram šerif mubarek olsun vama i svim muslimanima u Španiji te hvala za ovaj razgovor.

Tatary: IDU al-Adha Mubarak svima vama, sa mojim najboljim željama svim našim američkim muslimanima i bosanskoj braći. Hvala vam puno na pažnji i predanosti. Želimo vam sve najbolje. Es-selamu alejkum!

 RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (617)
vrbas-miso

Povodom sutrašnjeg Kurban-bajrama svima vama u našoj domovini  Bosni i Hercegovini  i dijaspori,  u ime SD BiH i svoje lično ime želim sretne bajramske praznike!

Neka bajramska radost ispuni naša srca i uđe u naše porodice i domove! Podjelimo našu sreću sa našim komšijama ali i onima koji trebaju našu pomoć!

Bajram Šerif Mubarek Olsun!

Edin Osmančević, predsjednik SD BiH

edin osmancevic

Kaba-4

Svim mojim čitateljima-muslimanima i prijateljima želim

BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN !

Bedrudin GUŠIĆ
Prilog: Bajramska poruka hafiza Sulejman ef. Bugarija
———————————————————————————————————————————————————

To all my readers-Muslims and friends  I want

EID MUBARAK !

Bedrudin GUŠ

—————————————————————————– ————————————————————————————

A todos mis amigos lectores musulmanes y yo

IDU AL-ADHA MUBARAK !

Bedrudin GUŠ

Svjetski dan nastavnika

Posted: 2. Oktobar 2014. in Intervjui

sdbih

Povodom Svjetskog dana nastavnika,  želimo ovoj kategoriji  prosvjetnih radnika u BiH da čestitamo njihov praznik

Pozivamo ih da jačaju svoju jedinstvenu sindikalnu organizaciju kroz koju će moći uticati na poboljšanje  uslova rada u školama ali i njihovog sveukupnog položaja u društvu. Položaj nastavnika u Bosni i Hercegovini je ispod svake kritike s obzirom na značaj koju ova populacija ima u vaspitno-odgojnom procesu mladih.  Političke razmirice vladajučih stranaka se direktno lome preko njihovih vlastitih leđa kao i  leđa najmlađih generacija.

Bolji položaj prosvjetnih radnika ali onih drugih koji su anagažirani u obrazovno-vaspitnom procesu se može ostvariti prije svega jačanjem njihove jedinstvene sindikalne organizacije, depolitizacijom obrazovanja kao i osnivanjem Ministarstva nauke i prosvjete  na državnom nivou.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

vesna mihokovic puhovski                                                                          Foto: Drago Pilsel

Nas osam suorganizatora odazvalo se inicijativi autora ideje o Protagori i počeli smo javno istupati na sve događaje za koje smo smatrali da narušavaju ljudska prava ireligioznih građana i krše sekularni karakter Republike Hrvatske. S vremenom nas je bilo sve više i postajali smo sve glasniji. Na žalost to još uvijek nije bilo dovoljno da se s ovakvim protuustavnim djelovanjem i kršenjem ljudskih prava ireligioznioh osoba prestane…..Posljednji podatak o tome dobiven je na popisu stanovništva 2011. godine i po njemu u HR je oko 83% građana katolika. Međutim, sam obrazac popisa je bio priličnu sugestivan u pitanju religioznosti, tako da je i taj broj veći od realnog…..Postotak građana koji se smatraju ateistima, agnosticima ili samo ireligioznim osobama, gotovo je izjednačen s onim u zapadnim demokracijama i iznosi oko 20%….. Moj osobni svjetonazor je svakako onaj koji smatra da društvo ne bi smjelo funkcionirati po principu podjele ljudi na kokoši i lisicu pa onda kokoši stjerati u kokošinjac pa u njega pustiti lisicu sa svim slobodama, kako to vrlo dobro izražava Stephane Hessel u knjižici “Pobuni se”!…..Svakako sam protiv vjeronauka u školi  jer on dovodi do segregacije i diskriminacije djece, a kad se to čini djeci u toj najmlađoj dobi u fazi rane socijalizacije (a radi se već i kroz vrtiće) onda je to posebno zlo i u budućnosti  će prozrokovati još i veće….. Imamo sudnica u kojima su na zidovima raspela, imamo škole u kojima postoje i kapelice i raspela a eto sad i kip Gospe lurdske.  Imamo zdravstvene državne ustanove pune religioznih simbola, a sad imamo i modu javne molitve “prolifeovaca” u okviru ili ispred bolnica. Neki se protiv toga bune – recimo ima odvjetnika koji ne pristaju održati parnicu u sudnici gdje je na zidu raspelo, neki sliježu ramenima, a neki su sretni!…..

 Kada je osnovana Udruga te šta su bili motivi i ciljevi njenog osnivanja? Je li uoči osnivanja bilo, eventualno, nekih neposrednih povoda za tako nešto?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Udruga je osnovana 2006. godine. Nije bilo neposrednog povoda već niza događaja na koje smo smatrali da treba reagirati. Ti razlozi su ovi isti koji su doveli do organizacije skupa na Cvjetnom trgu u Zagrebu 20. 9.

Nas osam suorganizatora odazvalo se inicijativi autora ideje o Protagori i počeli smo javno istupati na sve događaje za koje smo smatrali da narušavaju ljudska prava ireligioznih građana i krše sekularni karakter Republike Hrvatske. S vremenom nas je bilo sve više i postajali smo sve glasniji. Na žalost to još uvijek nije bilo dovoljno da se s ovakvim protuustavnim djelovanjem i kršenjem ljudskih prava ireligioznioh osoba prestane.

Od strane koga su ireligiozne osobe u Republici Hrvatskoj – članici EU, ugrožene, diskriminirane….?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Ugrožene su prvenstveno od državnih struktura koje se ne trude osigurati ustavne vrednote RH već podilaze pritisku vjerskih organizacija, posebice Katoličkoj crkvi. Radi se o svojevrsnoj političkoj trgovini – mi vama prava, utjecaj i novac a vi nama s oltara prizivate glasače.

Cvjetni trg3

Zar nije dovoljno da su prava svih građana RH, pa i ireligioznih osoba, zaštićena Ustavom i odgovarajućim zakonima te zemlje? Znači li da ako se osjećate diskriminirani kao ireligiozni pripadnici tog društva i te države, a osjećate, da onda neko krši Ustav? Ko je taj ili koji su ti? 

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Pokazalo se da postojanje zakona, ne samo u okviru ovoga o čemu razgovaramo, na žalost nije dostatno da se ti zakoni u stvarnom životu i ostvaruju.

Postoje jednostavno socijalne kategorije koje ne poštuju ustavne vrednote i zakone, ne razumiju ih ili čak i ne znaju za njih i što one znače, a na pozicijama su s kojih mogu raditi kojekakve stvari u skladu sa svojim uvjerenjima a koje su  zakonima i duhu ustava kontradiktorne. Tu onda dolaze još i “vatikanski ugovori” koji su po svojoj naravi u kontradikciji s Ustavom, a opet su u nekim člancima (namjerno) tako postavljeni da ostavljaju nejasnoće u pogledu onoga što se smije i može raditi. To dovodi do toga da neke državne institucije provode u svom djelovanju vjerski/katolički svjetonazor i ostvaruju ono što se vrlo dobro definira kao “političko katoličanstvo”. Koliko je to suprotno sekularnom društvu i ideji ravnopravnosti svih građana bez obzira na uvjerenje jasno je svakome tko o demokraciji i ljudskim pravima ima bar elementarne kompetencije.

Cvjetni trg 2

Imate li podatak koliko se građana RH smatra ili izjašnjava ateistima? 

Cvjetni trg1MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Posljednji podatak o tome dobiven je na popisu stanovništva 2011. godine i po njemu u HR je oko 83% građana katolika. Međutim, sam obrazac popisa je bio priličnu sugestivan u pitanju religioznosti, tako da je i taj broj veći od realnog. Kad bi se popis radio po pitanju koliko građana stvarno žive svoje katoličanstvo u smislu pridržavanja crkvenog nauka i  sudjelovanja u vjerskim obredima dobio bi se značajno manji broj. No, to nije niti važno – to je važno onima koji smatraju da je demokracija “tiranija većine” pa se na tu većinu pozivaju.

Postotak građana koji se smatraju ateistima, agnosticima ili samo ireligioznim osobama, gotovo je izjednačen s onim u zapadnim demokracijama i iznosi oko 20%.

 Da li se vaš svjetonazor temelji i na komunističkoj ideologiji? Da li Vam, zapravo, imputiraju tako nešto? 

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Dakako da nam to neprekidno imputiraju etiketirajući nas u medijima kao “komunjare”, “crvenu bandu” i “jugonostalgičare”. Moj osobni svjetonazor je svakako onaj koji smatra da društvo ne bi smjelo funkcionirati po principu podjele ljudi na kokoši i lisicu pa onda kokoši stjerati u kokošinjac pa u njega pustiti lisicu sa svim slobodama, kako to vrlo dobro izražava Stephane Hessel u knjižici “Pobuni se”! Ako je svjetonazor koji smatra da jednaku slobodu trebaju imati i kokoši i lisice, pa uz dodatak one krasne Njegoševe misli “I vuk na ovcu svoje pravo ima ko tiranin na slaba čovjeka – al’ stati nepravdi nogom za vrat ljudska je dužnost najsvetija” – ako je to “komunistička ideologija” onda da – ja jesam “komunjara”!

 Da li su i djeca-roditelja koji su irelogiozni, diskriminirana u školama i kako, eventualno? Da li ste za ili protiv vjeronauka u školama i zašto?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Ovo je vrlo kompleksno pitanje. Djeca ireligioznih roditelja su svakako u školama diskriminirana i to ne samo organizacijom i izvedbom nastave vjeronauka već i činjenicom da se katoličke dogme i uvjerenja provlače i kroz druge predmete i aktivnosti u školama. Najbolji primjer je državno natjecanje iz ekologije koje provodi udruga “Lijepa naša” a pitanja sadrže i ona koja se odnose na nastavu vjeronauka. Mi smo na to reagirali i uz pomoć Ureda pravobranitelja uspjeli bar malo popraviti to stanje.

Svakako sam protiv vjeronauka u školi  jer on dovodi do segregacije i diskriminacije djece, a kad se to čini djeci u toj najmlađoj dobi u fazi rane socijalizacije (a radi se već i kroz vrtiće) onda je to posebno zlo i u budućnosti  će prozrokovati još i veće.

Usput budi rečeno – Hrvatska je jedina država u EU koja ima ovakav katehizam s pastoralnom dimenzijom u javnim školama a u kurikulumu nema i građanski odgoj.

Da li je, po Vašim spoznajama, bilo kršenja vjerskih sloboda za vrijeme komunizma, konkretno u Hrvatskoj?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Po mojim saznanjima u vrijeme socijalizma (komunizam nije postojao – samo se je Kina smatrala komunističkom državom/društvom) u Jugoslaviji pa tako i u Hrvatskoj vjerske slobode su postojale, ali su bile ograničene. Dakako da država nije propagirala religiju, upravo surotno, ali situacija nije bila nimalo slična onoj u zemljama staljinističkog bloka. No, situacija se je razlikovala od sredine do sredine – kao što se i sad razlikuje s “intenzitetom” provođenja vjeronauka. Naravno da neke državne funkcije nisu mogle obavljati religiozne osobe, ali građani vjernici odlazili su normalno u crkve, sklapali brakove s ireligoznima, vjerski blagdani nisu bili državni praznici, dječji doplatak dobivala su jednako djeca religioznih i ireligioznih građana, u Jugoslaviji crkve nisu pretvarane u kina kao u Sovjetskom savezu…. Posebice je situacija “olabavljena” od šezdesetih godina….

Puno je vjerskih simbola i obilježja na javnim mjestima u Hrvatskoj. Da li je to u skladu sa ustavnim načelima te zemlje da se ta država predstavlja kao sekularna, što znači da su vjere odvojene od države? Na terenu imamo nešto sasvim drugo, zar ne?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Upravo tako. Ali to opet ovisi o odgovornoj osobi javne ustanove. Imamo sudnica u kojima su na zidovima raspela, imamo škole u kojima postoje i kapelice i raspela a eto sad i kip Gospe lurdske.  Imamo zdravstvene državne ustanove pune religioznih simbola, a sad imamo i modu javne molitve “prolifeovaca” u okviru ili ispred bolnica.

Neki se protiv toga bune – recimo ima odvjetnika koji ne pristaju održati parnicu u sudnici gdje je na zidu raspelo, neki sliježu ramenima, a neki su sretni!

Vesna Mihokovic i Ivo JosipovicPrije nepunih godinu dana sproveli ste akciju potpisivanja peticije, kada ste sakupili oko 10.000 potpisa i kojom od nadležnih institucija RH tražite da se izvrši revizija Vatikanskih ugovora. O čemu se, zapravo, radi i je li bilo reakcija od strane Vlade? Je li učinjen neki konkretan potez po pitanju zahtjeva iz peticije?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Ne, ta naša akcija nije dovela do uspostave ikakvog dijaloga s vladajućima. Upravo radi toga smo sad pokrenuli ovu akciju za raskid “Vatikanskih ugovora”!

Božić i Uskrs, dva najveća kršćanska/hrišćanska blagdana, ne samo u Hrvatskoj i zemljama zapadnog Balkana, nego i u zemljama-ostalim članicama EU se tretiraju kao državni blagdani te medijski i institucionalno se obilježavaju kao takvi. A svim tim zemljama u kojima se tako nešto u praksi dešava su puna usta sekularizma, demokracije… i sl. Tako je i u ovoj Americi u kojoj živim, mada je teško povuci crtu između onoga šta je tu suštinski religiozno a šta business. Stotine puta sam rekao nekim Amerima, s kojima po prirodi posla i življenja kontaktiram,  da ja ne slavim te blagdane, ali džaba, neki od njih mi ih uporno svake godine čestitaju. Kako biste sve ovo komentirali?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: To je tako, ovi kršćanski blagdani su ušli u takozvano “evropsko kulturno nasljeđe”, pa tako i američko, makar oko uključivanja te baštine u ustav EU nije išlo glatko. To je jedan od oblika dominacije većine koji je ozakonjen. Pretpostavljam da u SAD Indijanci, oni koji su preostali i životare u rezervatima, baš ne slave “Thanksgiving”!

S druge pak strane, svi religiozni blagdani prate prirodne cikluse pa su zato i Božić i Uskrs odabrani upravo tako da “dobro sjednu” građanima. Pisanica kao simbol proljeća je daleko starija od kršćanstva.

Međutim, imala sam prilike vidjeti škole u SAD gdje se tijekom nastavne godine obilježavaju i slave praznici svih religija kojima makar i jedan učenik pripada. To je taj interkulturalni odgoj koji je nužan i primjeren današnjem svijetu. U Hrvatskoj su takve proslave još uvijek rijetkost a značaj odgoja i obrazovanja za interkulturalizam slabo prihvaćen.

Na samom kraju, iako se ne radi o jednom činu u RH, već u BiH – mojoj domovini  u kojoj žive i Hrvati kao konstitutivan narod, pitam Vas: Kako vi komentirate postavljanje i postojanje velikog križa na Humu iznad Mostara? Kome je on kao takav i nakon svega što se desilo u tom Mostaru pa i šire trebao – da li nekim politikama i(li) i Crkvi u Hrvata koja svojom šutnjom najmanje odobrava taj čin koji, moramo priznati, ima i vrlo konkretnu političku poruku?

MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Smatram da je postavljanje ovakvih religioznih simbola, posebice kraj mjesta u kojima se vodio rat kao što je to Mostar politička a ne religiozna potreba.

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (616)

vrbas-miso

VK

Vojvođanski klub, Vojvođanskih brigada 17, 21000 Novi Sad, Vojvodina, Srbija

Poštovani novinari, glavni i odgovorni urednici medija, molimo Vas da u Vašem mediju najavite održavanje Govornice Vojvođanskog kluba, na temu

PRIVREDNA SITUACIJA U VOJVODINI U PRVOJ POLOVINI 2014. GODINE,

koju Vojvođanski klub organizuje u saradnji sa Privrednom komorom Vojvodine.

Govornica će se održati  3. oktobra 2014. godine (petak), u Sali 1. Skupštine APV, od 12 sati.

Govornik, koji će prezentovati rezultate vojvođanske privrede u prvoj polovini ove godine, biće  gospodin Ratko Filipović, predsednik  Privredne komore Vojvodine.

Gost Govornice je gospodin Miroslav Vasin, Pokrajinski sekretar za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost  polova, koji će izneti analizu privrednih kretanja u Vojvodini, kroz komentar iznetih podataka.

Imajući u vidu da privrednu situaciju u Vojvodini, u zavisnosti od svojih pozicija, mnogi relevantni politički i ekonomski subjekti različito tumače (dok većina građana ima istovetno stanovište), očekujemo sadržajnu i kvalitetnu raspravu, koja će omogućiti sagledavanje ovog pitanja iz različitih uglova. Cilj rasprave je doprinos boljem sagledavanju realne privredne sutuacije u Vojvodini, ekonomske pozicije Vojvodine u Srbiji i Evropi, ali i sagledavanje neophodnih koraka za izlečenje vojvođanske privrede. Pri tome, nadamo se da ćemo kroz raspravu doći do jasnog imenovanja suštinskih prepreka sa kojima je Vojvodina danas suočena, ali i do osnovnih pravaca delovanja koji vode ka njihovom prevazilaženju.

Takođe Vas pozivamo da dođete na Govornicu i izveštavate sa nje.

S poštovanjem

Dr Branislava Kostić,

Predsednica Vojvođanskog kluba

Kontakt:

vojvodjanski.klub@hotmail.com

063 18 44 006

SDBiH: Uručena vrijedna donacija

Posted: 2. Oktobar 2014. in Intervjui

sdbih

Sinoć je poslije 2 duga dana i preko 1930 pređenih kilometara iz švedskih gradova Geteborga, Halmstada i  Jönköpinga stigla vrlo vrijedna donacija  u medicinskoj opremi i lijekovima za Kantonalnu Bolnicu dr. Irfan Ljubijankić.Vrijednost donacije se procjenjuje preko 200.000 konvertibilnih maraka.

Među opremom su se našli i 25 modernih bolničkih kreveta sa kompletnom opremom i bolesničkim stolićima, preko 30 invalidskih kolica , pomagala za kretanje, 100 strunjača i aparati za vježbanje, 100 masažnih dušeka, inkubat,ori, stotine kutija hrane za bebe, stotine kutija lijekova i ostalog prijeko potrebnog medicinskog materijala.

Požrtvovani građani naše dijaspore nisu žalili vremena i sredstava da sakupe ovu vrijednu donaciju i da je dopreme na uslugu svojim sunarodnjacima u Bosni i Hercegovini.

Donacija najvećim dijelom dolazi iz bolnice “Mary Lise” Rehabilitacioni centar Spenshult u Švedskoj.

Ovim putem želimo iskazati veliku zahvalnost šefici rehabilitacionog odjela bolnice Mai-Lis Örjansson, koja je svojim zalaganjem pomogla ostvarenju ove vrijedne humanitarne akcije.

Konvoj je dopratio gospodin Mujo Metaj Predstavnik udruge “Aktivitet Centar Sedef” Halmstad i aktivista Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine u Švedskoj , te gospodin Alvid Talundžić predstavnik “Džemata Geteborg”.

U Bihaću su ih dočekali Predsjednik Kantonalnog Odbora SDBiH Meho Rekić, Predsjednik Općinskog Odbora SDBiH prof. Ervin Bukić, mag.Izeta Selimović, Sabina Dervišević i aktivisti SDBiH.

Predstavnike SDBiH i naše dijaspore iz Švedske primio je direktor Kantonalne bolnice dr. Hajrudin Havić, gdje se srdačno zahvalio i predstavnicima  uručio zahvalnice i monografije rijeke Une.

Gospodin Metaj u razgovoru sa gospodinom Mehom Rekićem posebno je naglasio da se na ovom neće stati i da dijaspora u budućnosti ima volju i mogućnost  da pokrene i provede nove projekte kako humanitarnog tako i privrednog karaktera.

 Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Novinarke Centra za istraživačko novinarstvo dobile su nagradu CEI/SEEMO za tekst o hraniteljskim porodicama.

nagrada_1Novinarke CIN-a Jovana Kljajić, Maida Salkanović i Sadeta Fišić na dodjeli USAID-ove nagrade za isto istraživanje. (Foto: CIN)

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Novinarke CIN-a Sadeta Fišić, Maida Salkanović i Jovana Kljajić dobitnice su prestižne međunarodne nagrade za istraživačko novinarstvo koju dodjeljuju CEI (Centralno-europska inicijativa) i SEEMO (Europska medijska organizacija za Jugoistočnu Europu). Priča o hraniteljskim porodicama nagrađena je u kategoriji mladih profesionalnih novinara.

„Tri mlade novinarke tretirale su osjetljivu i problematičnu temu, zloupotrebu djece u hraniteljskim obiteljima, hrabro i precizno, uloživši dosta truda u odlično istraživanje. Objavljivanje priče izazvalo je određene reakcije javnosti a novinarkama su upućene i prijetnje. No one su nastavile raditi na ovoj temi“, stoji u zvaničnom saopštenju SEEMO-a.

CIN-ov tekst „Visoka cijena krova nad glavom“ objavljen je u aprilu ove godine. Novinarke su već nagrađene za ovaj tekst od strane USAID-a, a utjecao je i na kreiranje Zakona o hraniteljstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Novinarke CIN-a istražile su nekoliko slučajeva zloupotreba djece u hraniteljskim obiteljima. Otkriveni su slučajevi silovanja, zlostavljanja i zanemarivanja. Također je otkriveno da zakonska neuređenost i nejasan raspored nadležnosti ne omogućavaju sistem kontrole položaja djece u hraniteljskim obiteljima.

Glavnu nagradu ove godine, u kategoriji profesionalnih novinara, dobila je Brankica Stanković, urednica poznate emisije „Insajder“ na srbijanskoj televiziji B92.

Prošle godine je novinar CIN-a Mahir Šahinović dobio glavnu SEEMO-vu nagradu za tekst “Balkanski trgovci dionicama ugrozili njemačku berzu“.

Na ovogodišnji konkurs za nagradu pristiglo je 38 prijava iz 14 zemalja. Nagrade, kao i posebno priznanje ukrajinskoj novinarki Ani Babinets, biće uručene u Skoplju, u sklopu SEEMO Foruma, koji će se održati 16. i 17. oktobra ove godine.

Nagrada je dodijeljena u suradnji sa njemačkom fondacijom „Konrad Adenauer“, a prijave je razmatrao šestočlani žiri kojeg su sačinjavali predstavnici organizacija: Oliver Vujović (SEEMO), Barbara Fabro (CEI), Christian Spahr (Konrad Adenauer), te novinari: Saša Leković (Hrvatska), Besar Likmeta (Albanija) i Adrian Mogos (Rumunija).

Objavljeno 01. 10. 2014.

Izvor: http://www.cin.ba

sdbih

Čestitamo svim građanima  BiH  preuzimanje kontole neba što predstavlja veliki događaj i ima veliko  simbolično značenje!

Izražavamo veliko zadovoljstvo činjenicom da će   država Bosna i Hercegovina  od 13. novembra, kada počinje jesenje računanje SLOT-ova, preuzeti kontrolu neba u donjem i srednjem sloju do 10.000 metara. Ovaj historijski događaj za Bosnu i Hercegovinu znači puno više nego prihodi koji će biti inkasirani u budžet  države.  

Od  proglašenja nezavisnosti 1992. godine, naša zemlja prvi put preuzima kontrolu nad svojim nebom jer su dosad taj posao obavljale kontrole letenja iz Zagreba i Beograda.   Ovo će bez sumnje značiti puno za budžet jer  preuzimanjem kontrole nad vlastitim nebom država će ostvarivati značajne prihode od ove djelatnosti, prema prvim procjenama do kraja 2016. godine oko 165 miliona KM.

Još važnija je činjenica da će  Bosna i Hercegovina, vlastitim snagama i vlastitom opremom, u potpunosti kontolirati naše  nebo,  i nepovredivost državnog  teritorijalnog integriteta.

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

Husein ef. VelicNa području našeg medžlisa živi oko 15 000 Bošnjaka….. Medžlis IZ-e Prijedor broji 17 džamija s tim da treba napomenuti da je 18-ta džamija u Bastasima također pri kraju izvođenja radova a ona se nalazi u skolopu džemata Ćela…..Imamo 14 aktivnih imama a u ostale tri džamije klanja se samo teravih-namaz uz ramazan…..Koliko god ih neko plašio i nastojao zbuniti ovdje u Prijedoru, Bošnjaci znaju ko su i šta su, znaju da je ovo i njihov grad i da je oduvijek i bio, međutim ne bi mogli nabrojati koliko je incidenata ovakve vrste bilo od 98. god. kada su se Bošnjaci počeli vraćati na svoja ognjišta….Razbijanje prozora na Čaršijskoj džamiji uzdrmalo je svakog Bošnjaka. Džamija je srce vjernika i te noći ranjeno je srce svakog Bošnjaka muslimana. A ono čime se nikako ne možemo pomiriti jeste izjava Centra javne bezbjednosti da tu nije bilo vjerske i nacionalne mržnje…..Pored još uvijek otvorenih rana Bošnjaci se bore, žive i rade. Mnogi Bošnjaci svaki dan prolaze pored Keraterma, sjete se Omarske i Trnopolja, a Tomašica … tu pamet staje i daha nestaje, a zadah, zadah se čuje, brate, i to iz usta političara koji s ponosom izgovaraju „Republika Srpska“!…..Ono što je najbitnije, nemojte, zbog svega gore navedenog, svoje kuće i svoja imanja prodavati! Učite svoje mlađe da govore bosanskim jezikom i da obavezno dolaze u Prijedor. Izlazite redovno na izbore…..A evo i mi iz Medžlisa IZ-e Prijedor djelimo radost s vama riječima: Bajram šerif mubarek olsun!

Koliko Bošnjaka  živi na području vašeg Medžlisa? Imate li podatak koji je procenat povratnika u ukupnom broju prijedorskih Bošnjaka?

VELIĆ: Na području našeg medžlisa živi oko 15 000 Bošnjaka. Teško je procjeniti koliki je procenat povratka Bošnjaka na području našeg medžlisa, ali na osnovu članarina po džematima mogli bi govoriti o cifri od oko 4 hiljade. Primjetno je da su to većinom penzioneri tako da je mali procenat mladih bračnih parova, omladine i djece u osnovnim školama.

Koliko džamija je do sada obnovljeno ili novosagrađeno?

Carsijska dzamija u PrijedoruVELIĆ: Medžlis IZ-e Prijedor broji 17 džamija s tim da treba napomenuti da je 18-ta džamija u Bastasima također pri kraju izvođenja radova a ona se nalazi u skolopu džemata Ćela. Sve su džamije obnovljene i svečano otvorene osim Sultan Ahmedove džamije u Starom Gradu, čiji su radovi također pri kraju, i pomenute u Bastasima. Sve ove džamije su napravljene na istom mjestu gdje su i bile, dakle nema novoformiranih džemata i novih džamija na novim lokacijama.

Koliko aktivnih imama djeluje na području Medžlisa?

VELIĆ: Imamo 14 aktivnih imama a u ostale tri džamije klanja se samo teravih-namaz uz ramazan.

Prijedor je po mnogo čemu jedinstvena destinacija u BiH, pa i šire. Kakva je situacija s aspekta sigurnosti, kako džematlija, tako i imama? Da li je bilo napada na vjerske objekte, skrnavljenja mezarja i sl.? Da li su identificirani počinitelji i eventualno procesuirani?

VELIĆ: Tako je, Prijedor je zaista specifičan grad, a jedna od njegovovih specifičnosti je i ta da se nakon neviđenog pakla 92. god. rodila istinska želja za povratkom i tako su brzo Bošnjaci obnovili svoje domove i džamije, formirali džemate i ponovo nastavili živjeti uprkos svim ranama koje nose u sebi. Koliko god ih neko plašio i nastojao zbuniti ovdje u Prijedoru, Bošnjaci znaju ko su i šta su, znaju da je ovo i njihov grad i da je oduvijek i bio, međutim ne bi mogli nabrojati koliko je incidenata ovakve vrste bilo od 98. god. kada su se Bošnjaci počeli vraćati na svoja ognjišta. Još uvijek se pokušavaju poslati poruke da mi ne pripadamo ovdje. Napadi na vjerske objekte i skrnavljenja mezarja su kulminacija onoga što se nalazi u njihovim glavama. Davno bi se s tim prestalo da naš Centar javne bezbjednosti i tužilaštvo rade odgovornije svoj posao. Upravo zbog toga nisam čuo da je neko procesuiran i da je odležao u zatvoru zbog skrnavljenja džamije i mezarja. Osim ovog zadnjeg incidenta ne znam da li su identificirani počinioci ovih zlodjela.

Da, posljednji incident se dogodio nedavno, odnosno neposredno nakon finala SP u košarci kada je razbijen prozor  Čaršijske džamije. Da li je taj incident, zapravo, i svojevrsna poruka Bošnjacima u Prijedoru?  S druge strane, kako komentirate gest oca jednog od napadača koji je sam prijavio svoga sina i zatražio da vam se izvine? Može li se to uzeti kao neki kakav-takav pozitivan pomak u gradnji nekog povoljnijeg ambijenta za prijedorske Bošnjake i povratku međunacionalnog povjerenja i suživota u gradu kakav je Prijedor?

razbijeno staklo na dzamiji u prijedoruVELIĆ: Razbijanje prozora na Čaršijskoj džamiji uzdrmalo je svakog Bošnjaka. Džamija je srce vjernika i te noći ranjeno je srce svakog Bošnjaka muslimana. A ono čime se nikako ne možemo pomiriti jeste izjava Centra javne bezbjednosti da tu nije bilo vjerske i nacionalne mržnje. I ovaj vandalizam su okarekterisali kao „oštećenje tuđe stvari“. Zatim dolazi otac i nudi se da namiri štetu i da smo kojim slučajem to prihvatili to bi značilo da su se stranke dogovorile i ne bi se mogla podnijeti krivična prijava protiv počinioca. Također cjenimo to i pozdravljamo što je on došao predstavio se i rekao da mu je krivo, ali i dalje tražimo da svako odgovara za svoja djela i da se adekvatno kazni kako bi se napokon stalo u kraj vandalizmu, vjerskoj i nacionalnoj mržnji.

Imate li ikakve kontakte sa predstavnicima Srpske pravoslavne crkve u Prijedoru?

VELIĆ: Nažalost, do formalnog kontakta još nije došlo, ali sam ja pokrenuo inicijativu i nadam se da ćemo uspostaviti kontakt.

A sa predstavncima gradskih vlasti, posebno sa gradonačelnikom Markom Pavićem?

VELIĆ: S obzirom da sam na dužnost glavnog imama postavljen od 1.augusta ove godine, do sada još nisam kao gl. imam imao kontakt sa gradonačelnikom. Nadam se da će i do toga doći poslije Bajrama ili poslije izbora..

 Može li se povući neka paralela o životu Bošnjaka u sigurnosnom pa i egzistencijalnom smislu u samom gradu te po mjesnim zajednicama, odnosno selima prijedorske opštine? Je li isto ili slično, ili ipak ima neke razlike?

VELIĆ: Teško je povući paralelu jer su strahovi različiti, u gradu strahujete od huligana, na selu od pljačkaša i td… međutim, MUP mora ozbiljnije raditi svoj posao kako bi se ovim vandalima i kriminalcima stalo u kraj.

Logor u TrnopoljuRealnost je takva kakva jest. Kako je  Bošnjacima živjeti u gradu u čijoj blizini su prije 22 godine bili logori smrti za Bošnjake i Hrvate, na domak kojega je jedna Tomašica te druga bošnjačka stratišta? Osjetili se još u Prijedoru zadah ne tako davne prošlosti?

VELIĆ: E to je ona specifičnost o kojoj smo govorili, želja za životom u svom i na svom jača je od svega. Pored još uvijek otvorenih rana Bošnjaci se bore, žive i rade. Mnogi Bošnjaci svaki dan prolaze pored Keraterma, sjete se Omarske i Trnopolja, a Tomašica … tu pamet staje i daha nestaje, a zadah, zadah se čuje, brate, i to iz usta političara koji s ponosom izgovaraju „Republika Srpska“!

Ipak, vjerujete li da je suživot moguć u tom gradu i pod kojim uvjetima, eventualno?

VELIĆ: Hoću da vjerujem da je suživot moguć, samo pod uvjetom procesuiranja svih ratnih zločina i kada pošteni Srbi odvoje se i kažu nećemo više da trpimo ljagu zbog tog i tog i mi se ograđujemo od njega, a ne da se u njihovim očima ratni zločinci smatraju herojima. Potrebno je prestati s negiranjem ratnih zločina i javno osuditi sve ratne zločine bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost žrtava i počinilaca, jedan je od zaključaka Učesnika Prve evropske radionice: “Suočavanje s prošlošću koja je opterećena nasiljem u BiH” , a koji su posjetili Medžlis IZ-e Prijedor i Tomašicu 19.09.2014.g. a pokretač projekta ove radionice je Međureligijsko vijeće (MRV) u BiH.

Na samom kraju: imate li neku poruku za Prijedorčane kojih nije mali broj u Americi i Kanadi?

VELIĆ: Dragi moji Prijedorčani! Iako se Amerika i Kanada smatraju daleko od Bosne, ne zaboravite izreku „svijet je mali“, a evo dokaz tome je da komuniciramo i da smo u kontaktu iako smo fizički razdvojeni. Ja znam da su vaša tijela tamo ali srce i duša vam je ovdje u Prijedoru, nastojte da to prenesete i svojim naraštajima, to vam je farz. Također vam poručujem da imate Islamsku zajednicu u Prijedoru koju svi Bošnjaci čuvaju kao zjenicu oka svoga i vi ste dio te Zajednice te nam je obaveza da se čuvamo i pazimo. Ono što je najbitnije, nemojte, zbog svega gore navedenog, svoje kuće i svoja imanja prodavati! Učite svoje mlađe da govore bosanskim jezikom i da obavezno dolaze u Prijedor. Izlazite redovno na izbore.

Povodom nastupajućih bajramskih dana želim vam poručiti da radost Bajrama podjelite sa svojom rodbinom prijateljima i bližnjima i na taj način uveličate radost. A evo i mi iz Medžlisa IZ-e Prijedor djelimo radost s vama riječima: Bajram šerif mubarek olsun!

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

VELIĆ: Hvala i Vama na interesovanju!

RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (615)

una-ferhadija

sdbih

Potpisivanje  memoranduma o razumijevanju između T.C. Ziraat Bankasi AS i Ziraat Bank BiH d.d. u vezi sa realizacijom nove kreditne linije u visini od 50 miliona eura, je predizborni manevar gospodina Bakira Izetbegovića kako bi se ubrali jeftini glasački poeni.

Gospodine Izetbegoviću –    Je li poznajete neku drugu vrstu bespovratne pomoći? Da li su vam poznati  IPA- fondovi?!  Zašto se ne koriste ovi grantovi koji imaju za namjenu opće, a ne privatno dobro? Namjena im nije ostvarivanje profita, ali se iz tih sredstava mogu razvijati unutrašnji kapaciteti preduzeća (obrazovanje zaposlenika, modernizacija poslovanja, marketing i sl). Kako je, međutim, cilj ‘grantova’ povećati konkurentnost firme na tržištu, oni kasnije neminovno dovode do generiranja profita za vlasnike preduzeća.

Opravdano se pitamo zašto se građani BiH dodatno zadužuju kad se zna da je  BiH je jedina zemlja u regionu koja usljed razmirica vlastitih političkih lidera konstantno dolazi u situaciju da izgubi ogromna finansijska sredstva koja može inkasirati posredstvom IPA .

Smatramo da novi kredit nije povoljan onako kako želi da se prikaže u medijima jer predstavlja dodatna zaduženja i udar na ionako skromne budžete naših građana.  U saopštenju o kreditnim uslovima navedi se da je rok otplate od deset godina na grace  pariod od 24 mjeseca te uz maksimalan jedinačni iznos od 500 hiljada eura uz prosječnu kamatnu stopu od 4,50 posto te beskamatni krediti za iznos do 50 hiljada KM. Samo radi uporedbe sa kamatnom stopom  zemalja Zapadne Evrope gdje su hipotekarni krediti između 2 i 3 posto i gdje imaju tendenciju pada svakako da je Bosna i Hercegovina “obećana zemlja” za bankarski sektor gdje se ostvaruje veliki profiti. Ovdje se očigledno postavlja pitanje da li su građani i preduzeća kreditno sposobna da otplate velike dugove s obzirom na njihovu solventnost i likvidnost.

Čini se da van svake ekonomske logike izbor kreditnog partnera više ovisi od prijateljskih veza nego kreditnih uslova!

Predsjedništvo Stranke Dijaspore Bosne i Hercegovine

ŠETNJA ZA VOJVODINU

Posted: 29. Septembar 2014. in Intervjui

Vojvodjanska partija

 

VK

 

 

Novi Sad, 29.septembar 2014.

Upućeno: medijima

Najava događaja za 5. oktobar 2014.

ŠETNJA ZA VOJVODINU

Vojvođanska partija i Vojvođanski klub organizuju 5. oktobra 2014. godine (nedelja) građansku „Šetnju za Vojvodinu“ povodom godišnjice „Jogurt revolucije“ u Novom Sadu.

Cilj okupljanja i same šetnje je izražavanje dubokog neslaganja sa stanjem u našem društvu, a posebno sa Ustavnim položajem Vojvodine i njenim stalnim siromašenjem, dok joj se svakodnevno urušava i trajno zatire svaki subjektivitet, a Vojvodina svodi na političku, ekonomsku i kulturnu karikaturu same sebe.

Okupljanje učesnika „Šetnje za Vojvodinu“ je predviđeno u Dunavskoj ulici, ispred Muzeja Vojvodine od 11h do 11:45h.

Nakon šetnje kroz centar Grada Novog Sada, na platou ispred zgrade Banovine, na Bulevaru Mihajla Pupina, učesnicima Šetnje će se obratiti dr Branislava Kostić – Predsednica Vojvođanskog kluba,  dr Miroslav Miša Ilić – Predsednik političkog saveta Vojvođanske partije i Aleksandar Odžić – Predsednik Vojvođanske partije.

Organizatori „Šetnje za Vojvodinu“ upućuju javni poziv građankama i građanima Vojvodine, udruženjima i svim drugim organizacijama koji žive i rade u Vojvodini, da se kao Vojvođani pridruže Šetnji i daju svoj doprinos javnom izražavanju stava o nedopustivo lošem stanju u kojem se trenutno nalazi Vojvodina i svi njeni građani.

Vojvođanska partija i Vojvođanski klub pozivaju medije da učestvuju u Šetnji, da je medijski proprate i da o ovom događaju obaveste javnost.

Za organizatore:

Aleksandar Odžić – Predsednik Vojvođanske partije

Dr Branislava Kostić – Predsednica Vojvođanskog kluba

Prof dr Miroslav Miša Ilić – Predsednik političkog saveta Vojvođanske partije