Ako je i od Dodika, previše je. Taj čovjek nikako da sjaše. Zaista, pustio bih ja njega, ali neće on mene, nas… Samo četiri dana uoči izricanja presude jednom od najvećih ratnih zločinaca nakon Drugog svjetskog rata u Evropi i svijetu, istom onome o kojem je prije svog dolaska na vlast prije 18 godina govorio isto što i ja i mnogi drugi, veliča njegov lik i nedjelo. Danas mu, rame uz rame sa kćerkom Sonjom, inače potpredsjednicom Narodne skupštine Rs-a te suprugom Ljiljanom, otvara Studentski dom u jazbini Durmitorskog krvoloka. Ne samo da je to učinio bez imalo ljudskog i političkog (ako tako nešto postoji) srama, nego, rekao bih i bez, ovoga puta, političkog pragmatizma, jer igrati na kartu fašizma, ma kako on bujao u regionu i u Evropi, odnosno odobravati nedjela onoga kome se očekuje presuda za genocid i druge ratne zločine, u konačnici je gubitnička pozicija. Ali, koja nam je korist od takve prognoze. Isto tako, Mile Dodik ovim stavlja prst u oko kako Bošnjacima, kao najvećim žrtvama Karadžićevih zločina, tako i onom dijelu bh. Hrvata koji su također osjetili kamu Karadžićevih četnika, te drugim građanima R BiH – žrtvama četničkih zločina. Potez predsjednika manjeg entiteta istovremeno vrijeđa zdrav razum svakog normalnog čovjeka, ali i snažno upozorava, nakon što smo nedavno gledali paradiranje Četničkog ravnogorskog odreda u Višegradu, te drugdje po Bosni, da stvari poprimaju ozbiljan karakter i ne treba ih potcijeniti. Sjetimo se da nam je jedan uoči 1992. govorio da mirno spavamo, jer “rata neće biti…” (pa i nije bio rat, nego veliko klanje). Gledamo iste slike, istu retoriku slušamo kao i prije četvrt stoljeća, samo sa nešto izmijenjenom glumačkom ekipom. I opet smo svjedoci zaglušujuće šutnje – kako u Sarajevu, tako i od strane gospodara rata i mira u Evropi i svijetu.
Treba li biti puno pametan pa predvidjeti kakve će se generacije studenata odgajati u Studentskom domu koji nosi ime jednog od najvećih zločinaca današnjice? I, treba li, u ime vlastite higijene, prešutjeti činjenicu da će taj isti Dodik, koji je otvorio Studentski dom “Dr. Radavan Karadžić” na Palama i ovjerio njegov lik i nedjelo, biti jedna od glavnih (ako ne i glavna) faca na otvorenju banjalučke Ferhadije 7. maja?! A tu istu Ferhadiju, mislim njenu originalnu verziju, je srušio upravo zločinac Karadžić ! Da ti pamet stane! Ali, to sada nije priča o Dodiku i Karadžiću, odnosno o njima – četnicima, nego o nama. Pardon, ne pripadam tom društvu, ma kako se zvao i u šta vjerovao. Ili su oni izrodi moga stada, ili sam ja disident, ali ne možemo skupa i tačka!
Dakle, dragi moji, čitajte što piše između redova u povodu jučerašnjeg otvaranja Studentskog doma “Dr. Radovan Karadžić” na Palama, a piše: “Sprem’te se, sprem’te, četnici….” i, ravnajte se……
Bedrudin GUŠIĆ
PRILOG:
22.03.2016
Svečana pesma s otvaranja studentskog doma „Dr. Radovan Karadžić“ na Palama
– Jeste l’ čuli, kumo,
Verujte, bez šale –
Karadžić se Raša
Vratio na Pale.
– Nisam čula, kumo,
Tu vest srcu dragu…
Ta zar nije Raša
U hapsu, u Hagu?
– Telom je u ćorci,
Al’ duhom sa nama,
U studentskom domu
Živi na Palama.
– Izvinite, kumo,
Što pitam ko blenta:
Ko od doktor Raše
Napravi studenta?
– Nije Raša student
Već studentski smeštaj,
Po njemu se zove
I dom i nameštaj.
Ovako je bilo,
Verujte, bez šale –
Mile Dodik Rašu
Vratio na Pale.
Svi studenti došli,
Ispred doma stoje,
Mile Dodik poče
Predavanje svoje:
„Karadžić je ličnost
Akademski sveta,
Jer bez njega ne bi
Bilo fakulteta,
Katedre ni klupe,
Znanja ni nauke,
Zato je u Hagu
I stavljen na muke.
Ovaj dom studentski
Nek’ se po njem’ zove,
Da vam doktor Raša
Dolazi u snove!“
Eto tako Mile
Dom prozvao Rašom,
Nazdravljo mu, nazdravljo
I čašom i flašom.
Nazdravljo mu, nazdravljo
Od srede do petka,
U subotu sabajle
Opet ispočetka.
Kad dovoljno nazdravi,
Mile Dodik smatra –
Mladost će da nastavi
Delo psihijatra.
Ništa drugo da ne uči
Dečurlija ta,
Sem Rašine pesme s Pala:
Ra-ta-ra-ta-ta!
bedrudingusic 