Performansi srbijanskog autokrate nakon usvajanja Rezolucije nisu stvar politike, nego psihopatologije: ŠIZOFRENIJA MONSTRUMA VUČIĆA!

Posted: 25. May 2024. in Intervjui

Možda će mi neki spočitavati na grubim kvalifikacijama u naslovu ovog teksta, ali ja sam taj koji se služi adekvatnom terminologijom u javnom prostoru koja je primjerena ljudima i događajima o kojima pišem. Da li ih vrijeđam pri tome? Možda sam na nekoj liniji iza koje jeste tako nešto, ali smatram da je ipak nisam prešao. Jednostavno, stvari nazivam pravim imenima i to je to. Konkretno, u slučaju tog Vučića, ne treba biti medicinski stručnjak a ne primjetiti da ponašanje predsjednika Srbije izlazi iz okvira normalnog čovjeka, da je, zapravo, najblaže rečeno, šizofrenično. A zašto monstrum? Je li to uvreda za njega? Nipošto nije jer neko ko nakon usvajanja Rezolucije kaže “pobedili smo Sarajevo sa 23 razlike” pri čemu nijedne riječi empatije prema onih preko 8.000 srebreničkih civila koje su pobile Mladićeve falange uz podršku MUP-a Rs-a i uz nesprječavanje tog masakra od strane režima u Beogradu, kako stoji u presudi Internacionalnog suda pravde iz 2007. godine i čiji je dio tada bio i sam Aleksandar Vučić, nije human being (ljudsko biće), nego zaista jeste monstrum.

Dakle, performans koji je taj tip prekjučer napravio na zasjedanju GSUN, ogrnut u zastavu Srbije, potom cmizdrenje i brisanje slina istom tom zastavom nakon rezultata glasanja, je bio na nivou seoskog vašara i problem je za njegovu zemlju i njene građane tim prije što je protuustavno to činio sa zastavom i k tome uneredio je svojim slinama. Ako i to mogu da progutaju od njega, eno im, ja im ne mogu ništa pomoći. Naravno da znam mnoge koji to nisu i koji vide stvari ovako kako ih ja vidim.

Ali, nije samo Vučić to činio sa zastavom, nego i ministri u Vladi Republike Srbije dok je trajalo zasjedanje GSUN. Pogledajte ovaj jad od ljudi koji se odazivaju na “ministar-ministarka”:

Kada vidim ovakvu sliku, ne znam da li bih se smijao ili plakao. Ipak, “plakati bi trebalo”, što reče onaj junak iz jedne priče Zije Dizdarevića. Jer, to je ipak naš komšiluk i to je svijet (njegov mali dio) u kojem živimo.

Kako vrijeme odmiče, svjedočimo sve jačim fazama šizofrenije Vučića i njegovih političkih i medijskih podrepaša. Neki od njih, poput notorne Ane Brnabić koja, by the way, ni u toalet ne ide a da ne pita “šefa”, lamentiraju brojkama koliko je afričkih, azijskih i južnoameričkih zemalja bilo protiv usvajanja Rezolucije odnosno bilo suzdržano. Nijednom rječju pri tom ni ona ni bilo ko od njih da kaže kako je sva Evropa, izuzimajući Mađarsku i Bjelorusiju (“protiv”) te Slovačku i Grčku (“suzdržane”) bila “za”. A pogotovo niko od njih ne primjećuje da je svo okruženje Srbije (osim Orbanove Mađarske) bilo “za” a to su: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina. CRNA GORA, Sjeverna Makedonija, Bugarska, Rumunija i Albanija. Pa nije valjda da niko od njih ne valja osim te Srbije?

Suština i ove priče jeste u tome da Vučić, Dodik i Porfirije prave histeriju od te Rezolucije zbog nečega čime se ona i ne bavi jer genocid u Srebrenici je pravna i historijska činjenica pa u istoj nije bilo pitanje da li je bio ili nije?, niti se spominje ijedna zemlja u istoj, pgotovo ne narod, nego oni stavljaju tu stigmu na vlastiti narod i šire strah kod svojih građana kako bi ih ujedinili oko sebe zarad njima potrebnih političkih poena. I, naravno, ovim ću sada zaključiti i poentirati, tačna je Vučićeva procjena da “ova Rezolucija neće doprinjeti pomirenju među narodima kojih se tiče”. Prvo, što se mene tiče, ja se nisam ni sa kim svađao da bih se mirio. A ako je mislio na nešto mnogo ozbiljnije, kao što sigurno jeste, onda zaista nema poboljšanja odnosa između njegove zemlje i svih ostalih koju tu Srbiju okružuju dok su radikali i nacionalsocijalisti na vlasti u Beogradu. Odnosno dok on tamo vlada. I dok se ne pojavi neka progresivnija opozicija od ove. Naravno da je čista utopija očekivati da će se to brzo desiti, ali ostaje nada da će neke generacije ispred nas dočekati i takvu Srbiju. Uporište za takvu nadu nalazim u činjenici da tamo itekako ima slobodnomislećih, posebno mladih ljudi, koji ukazuju na pogubnost trajanja ovakvog režima i bore se za neki novi, suprotan ovome.

Bedrudin GUŠIĆ

Leave a comment