Neki su davno rekli da mi na Balkanu “imamo višak historije/prošlosti”. Možda i jeste tako ali dodao bih da, kako stvari sada stoje, imamo i višak sadašnjosti. A budućnost? Dragi Bog zna ima li je pred nama (i ostatku svijeta, uostalom) i kakva će biti. Svjedočimo burnoj političko-sigurnosnoj situaciji u BiH i okolo posljednjih i mjeseci i godina, a kulminiralo je ovih dana samom najavom glasanja o Nacrtu Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Galamu, čak histeriju, proizveli su i još uvijek to čine Vučić, Dodik, patrijarh Porfirije i mediji koji ih podržavaju. Pride tome je trajala neviđena diplomatska kampanja u New Yorku i svijetu da se pridobije dovoljan broj zemalja koje će glasati protiv te Rezolucije. I desilo se danas to glasanje a rezultat istog su neki već proglasili “historijskim”. Bio bih i ja jedan od tih kada bih bio siguran da vlast i opozicija u Srbiji i Rs-u te Porfirijeva crkva ne rade ovo što rade i da za tako nešto imaju veliku podršku svoje javnosti. I medija, naravno. Dakle, apsolutno nema mjesta nikakvoj euforiji u BiH i među onima koji je u svijetu predstavljaju jer već sutra imamo stvarnost na terenu kakvu imamo danas i kakvu smo imali jučer. Možda i goru, ne daj Bože! Da nacrtam za one koji me eventualno nisu razumjeli: nema na vidiku katarze u društvima Srbije i Rs-a u smislu da se u najmanju ruku distanciraju od onih koji su počinili taj genocid i da kažu da to nisu učinili u njihovo ime. Barem to, ako još nije ni začet srpski “Willy Brandt”, kao što vjerovatno nije. To bi bilo za dobrobit svih Srba u Srbiji i ostatku Planete, njihovih komšija i ostalih.
O rezultatima glasanja
Dakle, Rezolucija je usvojena sa 84 “za”, 68 “suzdržanih” i 19 “protiv”. Neke zemlje, iako su bile prisutne i njihovi predstavnici uzeli učešća u debati, nisu niti glasale. Kako ja vidim ove rezultate? Vidim ih tako da su 84 države-članice OUN svojim glasanjem iskazale jedan civilizacijski gest, da su za to da se u svijetu 11. juli obilježava kao Dan sjećanja na počinjeni genocid u Srebrenici i da su barem one koliko-toliko oprale savjest OUN jer je, da podsjetim, Srebrenica bila takozvana zaštićena zona iste te Organizacije a rezultat te “zaštite” nažalost znamo. S druge strane ovih 19 zemalja, uključujući i Srbiju, se pozicionirala na onu sramnu stranu historije čovječanstva jer i dalje iz nekih svojih interesa hoće da se godišnjica genocida u Srebrenici ne obilježava i da se on – genocid, kao takav zaboravi. Odnosno, one ovim gestom opravdavaju UN što nisu spriječile genocid u zoni koja je oficijelno bila pod njihovom zaštitom. I spremne su i dalje negirati taj genocid te veličati njegove osuđene počinioce. A ovih 68 “suzdržanih”, skoro da bih stavio u istu ravan sa onih 19 (by the way, najveći broj takvih imaju diktatorske ili autoritarne režime a jedna je čak i članica EU), jer biti suzdržan znači više ne biti za nešto nego ne biti protiv nečega i što je, po meni, ma kako to bilo uobičajeno u diplomaciji, kukavički čin. Isto to mislim i za zemlje koje uopće nisu glasale. Nije ovdje u pitanju podrška Bosni i Hercegovini pa čak ni empatija prema žrtvama genocida, nego naprosto civilizacijski čin i stajanje ili odmak od nekih univerzalnih vrijednosti.
Poruka sljedbenicima Mile Dodika
Vrlo jednostavno, evo neka pogledaju i poslušaju šta je govorio taj čovjek prije nekih 16 godina:
I sada mu vjeruju ono što danas i godinama unazad priča. Dakle, slijediti takvog čovjeka nije politički gest, socijalni, interesni ili slično tome – to je u domenu psihopatologije. A odmak od takvog Mile Dodika i njemu sličnih je upravo suprotno. Pa, braćo bh. Srbi – bujrum!
A šta novo reći o Vučiću?
Gotovo ništa od onoga što su mnogi slobodnomisleći ljudi u Srbiji, Regionu i šire, pa i ja, već rekli. Dakle, samo bih ponovio glavne “atribute” koji stoje uz njegovo ime: radikal po rođenju i prvom politčkom opredjeljenju, Miloševićev i Šešeljev učenik koji ih je u mnogi političkim potezima, kako unutra tako i izvan Srbije, čak i nadmašio. A nadmašio je i poznatog Goebelsa po Srbiju i Region destruktivnoj propagandi. Jednom rječju, autokrata, manipulator i patološki lažov. Imam dojam da on laže čak i kad ništa ne govori, odnosno kada šuti.
Kako se odrediti barem prema državama koje su glasale protiv?
Da imamo vlast, pogotovo ministra vanjskih poslova kao što nemamo, BiH bi se kao država koja drži do sebe trebala pozicionirati na adekvatan način prema ovih 19 država. Principjelno! Ali,pošto ne vjerujem da će se to i desiti, predlažem onima koji su nadležni za Memorijalni centar Potočari da tamo podignu “Zid srama” i na njemu uklešu imena barem ovih 19 država koje su glasale protiv. Ako ne i onih 68. Iz higijenskih, patriotskih, humanih, političkih, historijskih i sličnih razloga.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 