![](https://bedrudingusic.wordpress.com/wp-content/uploads/2024/05/potocari.jpg?w=770)
Piše ,Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
REZOLUCIJA DA, BEZ BILO KAKVIH DALJIH RASPRAVA NA
OVU TEMU ?
Evo, upravo ovih dana slušamo na TV medijima u štampi, te pratimo i diskusije u Generalnoj Skupštini UN-a, veoma intezivne rasprave o aktuelnoj REZOLUCIJI O SREBRENICI ? Upravo, zahvaljujući https://balkans.aljazeera.net/ imao sam priliku u više navrata pročitati nacrt sadržaja oveRezolucije, te
posebno njene zaključke sadržane u 7 tačaka;
Rezolucijom se:
- Odlučuje 11. juli proglasiti Međunarodnim danom sjećanja i
komemoracije genocida u Srebrenici 1995, koji će se
obilježavati svake godine; - Bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici
kao historijskog događaja, te potiču države članice da
poštivaju utvrđene činjenice, uključujući razvijanje
odgovarajućih programa kroz svoje obrazovne sisteme, idući u
pravcu sprječavanja negiranja i iskrivljavanja, te ponavljanja
genocida u budućnosti; - Također bez rezerve se osuđuju radnje koje veličaju one koji
su osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid
pred međunarodnim sudovima, uključujući odgovorne za
genocid u Srebrenici; - Ističe važnost dovršetka procesa pronalaženja i identificiranja
preostalih žrtava genocida u Srebrenici i u skladu s njima se
dostojanstveno ukopanju, te se poziva na nastavak
procesuiranja počinitelja genocida u Srebrenici koji se tek
trebaju suočiti s pravdom; - Potiču se sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih
obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina
genocida, prema potrebi, i međunarodnog običajnog prava o
sprječavanju i kažnjavanju genocida, s dužnim obzirom na
relevantne odluke Međunarodnog suda pravde; - Zahtijeva se od generalnog sekretara da uspostavi program
informiranja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni
narodi”, koji započinje svoje djelovanje pripreme za 30.
godišnjicu 2025, te se također traži od generalnog sekretara
da ovu rezoluciju iznese u javnost svim državama članicama,
organizacijama sistema UN-a i organizacijama civilnog
društva za odgovarajuće poštivanje; - Poziva sve države članice, organizacije sistema UN-a, druge
međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo,
uključujući
nevladine organizacije, akademske institucije i druge
relevantne učesnike na obilježavanje Međunarodnog dana,
uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i
odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. kao i
odgovarajuće aktivnosti obrazovanja i podizanja javne
svijesti.
Hvala svim medijima, koji su nam omogućili da pročitamo ovaj sadržaj, što me lično kao čestitog i iskrenog građanina ove nam naše lijepe i jedine domovine Bosne i Hercegovine,
svojom pripadnošću ovim istim sugrađanima pravoslavnog roda i poroda, a teško mi je reći da pripadam ovome srpskome rodu, pobudilo je u meni trenutne osjećaje najveće drskosti,
nemoral ai životinjski poriva u negiranju ovoga dokumenta i njegovog sadržajaod starne svih svelikosrpskih izroda i tobožnjih nekih njihovih prijatelja ? Užasni genocide koji se dogodio u Srebrenici, nad našim vrlim i dobrim komšijama Bošnjacima ili pripadnicima Islamske
vjeroispovjesti, upravo i zaslužuje ovakvu osudu bez bilo kakvih rasprava, ma od koga dolazile ?
Cio sadržaj u ovim zaključcima, upravo ukazuje in a naš cjeloviti human ii dobroljudski prilaz osudi ovoga stravičnog čina, tako da se niti jednom zaključku niti pera može odbiti, a
nikako bilo šta zamjeriti ? Lično bih bio daleko oštriji irigorozniji, s obzirom na doživljenu
i preživljenu agresiju na naše građane, sa istoka i sa zapada od starne naših susjeda i komšija, ka oi domaćih nacionalista iz redova njihovoga roda ?
Radi prisjećanja, iz toga perioda u mome gardu Mostaru u njegovom centru na kući jednog uglednog Srbina, nekadašnjeg trgovca, po prezimenu Peško bilo je crnim grafitom ispisana poruka ; “ Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom “? Istina je, da to i nisam istoga trenutka shvatio sadržaj i značenje ove poruke, ali su naredni događaji i dešavanja do procesa genocida, upravo ogolila i značaj i duboko
rezonovanje, onih koji su je napisali ? S obzirom, da rođenu majku nisam niti zapamtio, ali sam ostao svjestan i pon0osan na odgoj i obrazovanje, koje mi je priuštila moja rođena tetka i njoj zi Velika i iskrena
zahvalnost, što me ustrojila ne kao Srbina, već čovjeka i veliku ljudinu, koji i danas o ovome pitanju nužnosti ovakve REZOLUCIJE samo sa iskrenom željom i pohvalama svim dobro namjernim ljudima čovječanstva i njihovim prestavnicima u vlasti, omogućavaju da je podrže jednogalsno i private, za
naše zajedničkodobro i našu sudbinu ?
![](https://bedrudingusic.wordpress.com/wp-content/uploads/2024/05/gedza-priznanja.jpg?w=695)
U ovome trenutku, primoran sam prisjetiti se i našeg književnika Dobrice Ćosića, koji je tako izvrsno i opisao srpski naš rod, kojem nažalost i sami lično mu pripadamo ;
Protivljenje Srbije i RS-a Srbija i entitet Republika Srpska u BiH se protive Rezoluciji, a u UN-u ponajprije računaju na podršku Rusije i Kine te prijateljskih zemalja Afrike i Južne Amerike. Rusija je 2015. u Vijeću sigurnosti UN-a blokirala usvajanje rezolucije o osudi genocida u Srebrenici koju je predložila
Velika Britanija, a podržale su je Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije.
Pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (ICJ) masovni zločin u Srebrenici označen je kao genocid koji su počinilipripadnici vojske Republike Srpske, a Srbija (tada u zajednici s Crnom Gorom) označena je kao odgovorna što nije učinila ništa da se genocid spriječi i da kazni počinitelje. Za genocid i zločine u Srebrenici nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka pred međunarodnim sudovima, uključujući i UN-ov Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, osuđeno je više od 50 osoba na više od 700 godina
zatvora. Među osuđenim na doživotne kazne zatvora su i prvi predsjedik Republike Srpske Radovan Karadžić i general vojske RS-a Ratko Mladić.
/ IZVOR: AL JAZEERA I AGENCIJE/ ?
Dakle, Međunarodni sud pravde je izrekao svoje stavove i izrekao kazne pojedincima, zločincima, bez kolektivne odgovornosti ? Međutim, istina je da je bez ove kolektivne odgvornosti ostala na djelu individualna odgovrnost i istinska “ kolektivna mržnja koja se ovakvim suludim stavovima sadašnjih velikosrpskih naciionalističkih vlastodržaca i neće moći obuzdati, kako bi se nadali istini, povjernju i pomirenju među narodima, a praštanje je za sada samo misaona imenica u glavama naših građana ?
Nadati se da će usvajanje ove REZOLUCIJE i realizacija njenih zaključaka, istinski ublažiti ove relacije i međusobne odnose, za neka bolja vremena, napretkom informacione tehnologije i sopstvenom promjenom mnogih čipova naših ljudskih memorija ?