Piše; Mr. Milan Jovičić, mostrski Sarajlija, Bosanac!
Poštovani i voljeni, nikada zaboravljeni druže Tito, ostati na Tvomeputu, znači biti Jugosloven, sa ponosom i prkosom ?To su bili idilični dani, mjeseci i godine, uživati u svakom dobrobituTvoga sistema, od obrazovanja i kulture, do zdravstvenog sistemaprema željama i potrebama, do socijalnih uslova i prilika dostupnih svim građanima Tvoje i naše lijepe Juge. Lično sam mogao studirati u Beogradu na Elektrotehničkom fakultetu, uz uzrastanje i obrazovanje bez roditelja jer mi je Tvoj sistem to omogućavao.
Mogli smo ići redovno i na more na letovanje, po planinama od Triglava do Đevđelije i od Zaostroga do Sutjeske i Boračkog jezera.
Mogli smo svi imati krov nad glavom i bezbjedno spavati i na klupama u prirodi, liječiti po željama i zahtjevima, raditi i brinuti za porodicu, kao i obrazovati se bez plaćanja gdje smo željeli. Imali smo i brojne fabrike, izgrađene svojim znanjem, radom , željama i potrebama. Radili smo i gradili i pruge i puteve, a lično sam i sve godine studija u Beogradu sa studentskom brigadom „ Nikola Tesla „ gradio četiri
godine autoput od Đevđelije do Triglava tzv. Autoput bratstva i jedinstva. Gradio sam kao stručnjak i brojne fabrike u Jugi, ukupno šest velikih gorostasa naše industrije, četiri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini , a kao omladinac gradio sam i moje rodno Sarajevo, od Baščaršije do Ilidže u radnim akcijama. U periodu zrelog doba i stručne spreme pored radnih obaveza nisam zanemario i lično stručno obrazovanje, uz magisterij i specijalizacije u velikom Sovjetskom Savezu, Francuskoj i Njemačkoj i kao poliglota godinama obrazovao generacije elektrotehničara svih zanimanja. Bio sam aktivan društveno- politički radnik od vijećnika u gradu Mostaru, do Republičkog i Saveznog parlamentarca u Skupštini SFRJ u Beogradu.
Zato nam je naš drug Tito, postao i ostao naša nezaboravna, istinska i vječna ljubav, bar za generacije njegovog vremena , dok mlađi iz naše istorije spoznaju sve njegove vrijednosti i doprinose ljepoti življenja u njegovom vremenu.
Da li će nam ove naše mlade generacije, istinski spoznati da nam je sudbina života, egzistencija i naš sveukupni rahatluk iz njegovog vremena bio daleko bolji, od današnjih dešavanja i stanja u cjelovitom domaćem i svjetskom društvenom poretku.
Titovim odlaskom iz naše realnog suživota, te iz društveno- političke scene, dolaze nam upravo one naše pritajene kliconoše našeg domaćeg nacionalizma, koji je počeo da razara i ubija naše „ zamišljeno „ idilično društvo u njegovoj zajedničkoj životnoj zbilji, na svim našim teritorijama, da razbije i uništi tvoju najveću tekovinu; „ da čuvamo bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga“. Ti si bio najveći znalac ovoga značaja, ali nažalost mi to nismo znali niti umjeli sačuvati.
Slobodan Milošević sa svojom „ balvan revolucijom „ 90-tih godina najvljuje svoje velikosrpske nacionalističke težnje, a priključuje mu se i đeneral Franjo Tuđman sa svojim velikohrvatskim osvajačkim
nakanama,
Kao mentori svojih izvršilaca u agresiji sa istoka i zapada, sa Karadžićem i Bobanom i svim njihovim potomcima onih sa Blajburških poljana i ispod Ravnih gora, Dražinih potomaka sa Ratkom Mladićem i njegovim guslarom iz Laktaša Miloradom Dodikom i njegovom svitom istomišljenika, koji sa svojim jaranom i Tuđmanovim pulenom Draganom Čovićem, razaraju nam i našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu, kao najizrazitiju multietničku tvorevinu bivše nam Juge. Ovi genocidaši i sljedbenici razorne Miloševićeve ideološke matrice, porede učinjenog genocida i realizaciji ideološke matrice u bitkama
sa nedužnim i polugorolukim građanima, ponajviše Bošnjacima, nastoji u miru dovršiti neučinjeno zlo i zvijerstva, kako bi ojačao i afirmisao genocidne tvorevinu RS-u. te sa Dtraganom Čovićem i fantomsku Herceg Bosnu, sa stolnim gradom Mostarom. Najbrojniji narodi sa Bošnjacima, imao je cjelovitu svoju
odgovornost u očuvanju bar male Juge, nije sasvim u cjelosti bio jedinstven u tim nakanama, pored Muhameda Filipovića i njegovih istomišljenika, iako je njihov predsjednik i „ babo „ svoga roda bio
ljubimac te Juge, kako je i lično izjavljivao.
Njihova Armija BiH, dok je bila jedinstvena i u mogućnosti pored embarga na oružje doći do nekog naoružanja, na pojedinim teritorijama domovine BiH, držala se i borila, kako bi ponešto i očuvala i zaštitila stanovništvo od dvostrukih jakih agresora veliko srpsko hrvatske ubitačne najezde.
Uz pomoć SPC i katoličke latino Vatikanske doktrine, sa njihovim vjerodostojnicima, blagosiljali su odlazeće ubice u mnoge bojeve, protiv Bošnjaka, do genocidnih razmjera Srebrenice i drugih
dijelova Bosne i Hercegovine. Bili su to i lažni vjernici, kako ih je definisao i Papa Franjo, uz
konstataciju; „ Nikada više vjernika, a manje vjere „ primjećivao je Papa u njihovim misama.
Dok su mnoge zanane Vladike veliko srpskoga roda blagoslovile svoje bojovnike, odlazeći na njihove krvave pirove i ubitačne zadatke, kako su ih i mnogi vjerodostojni snimci prikazivali. Nažalost, imali smo nešto lijepo i sadržajno, što danas više nemamo – naši građani to veoma dobro znaju i osjećaju.
Kao veliki i vrsni stručnjak svoga poziva i njen graditelj sa šest izgrađenih kolosalnih industrijskih objekata. Kao svjetski čovjek i građanin koji je dosta puta prelazio njene granice i odlazio na specijalizacije u druge Evropske zemlje, kaom poliglota, veoma dobro sam upoznao njen ugled i afirmaciju u Evropskim i svjetskim razmjerama, kao Jugosloveni i Titovi sugrađani. I NAŠA DANAŠNJA Bosna i Hercegovina, koja po svome multietničkom karakteru i svojim materijalnim resursima i dobrima, kao „ Juga u malom „trebala je kao suverena i integralna država priznata u UN, trebala je biti među prvima državama Balkana i dijela istočne Evrope priznata u Evropskoj uniji država. Nabujali, veliko srpsko hrvatski nacionalizam u kontinuitetu, nastoji verifikovati svoju afirmaciju svojim državama Srbijom i Hrvatskom, kao i uveliko miješanjem u unutrašnje stvari naše domovine, sa ciljem afirmacija genocidnih tvorevina RS-a i UZP -a, Herceg Bosne.
bedrudingusic 