Sin sam tvoj, zaljubljenik i čuvar tvoj, tvoj graditelj i dostojni građanin tvoj.
Bosno moja lijepa i mila,piše Bosanac i mostarski Sarajlija.
Brdovita i šumovita,
Sa rijekama tvojim,
Vrbasom, Bosnom, i Drinom
Po mirisu jorgovana,
još si nam draža ,
ljepša ovih dana,
uz slavlje Uskarsa , Vaskrsa i Ramazana ?
A i Hercegovino sunčana i topla,
Tvoji ksmeni stećci,
Smaragdna Neretva,
Za ljubav zajedničku i veselje,
nije nam nikakva prepreka?
Bosno i Hercegovino,
Rodna si nam grudo, majka si nam ,
Zajedničkog roda i poroda,
u jedinoj domovini svojoj,
ponosni i prkosni,
ovih dana otvaramo i pendžere svoje,
u Evropu i za NATO ?
Nek dušmani naši,
Sa istoka i zapada,
kao i ovi u domovini ovoj,
nek pakuju kofere svoje,
za dunjaluk gdje je bolje ?
Mi smo svoji na svome.
Te kako to otpjeva naš pjesnik;
Aleksa Šantić, ostajte ovdje.
Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat KO što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hleba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
OD svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zamlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu I polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Kô pusta grana kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat’te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na njenom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji i krševi goli
No cvjetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže —
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje! … Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, —
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…
Poštovani sugrađani moji;
Za sve ove naše praznične dane, koje zajednički proslavljamo u našoj ljepoti i Božijoj / Allahovoj dobroti i za ; Uskrse, Vaskrse, Bajrame, Božiće i sva druga slavlja, stanimo pred ogledalce i recimo svaki , sam sebi, urazumimo se, poštujmo druge, kao što će i oni poštovati nas, volimo se i pomažimo jedni drugima,
Odgajajmo našu djecu i učimo ih samo dobrom, da postanu civilizovani i demokratski odgojeni, da budu obrazovani i radni za dobrobit svih nas, porodica i roditelja i za dobro svoje jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Koristimo i našu prirodnu i vještačku intelegenciju, samo za sopstveno i zajedničko dobro svih nas u domovini, kako ne bi trajno otpremali svoje voljene , tako umne i razumne u druge i treće zemlje.
Ako vam ovo i još mnogo toga lijepog u našem zajedništvu, sugeriše jedan“ vremešni“ umni i pametni čovjek i ljudina, građanin ove mu jedine domovine, njen visoki intelektualac, poliglota, profesor, graditelj šest industrijskih giganata iz nedavne prošlosti, porodičan čovjek i sa svojim dragim unucima, koji su nažalost „ silom neprilika „ napustili svoju rodnu grudu, vjeruj mo da će mo ih sve i vratiti.
Iznad svega veoma nadareni šahista, intezivni korisnik prirodne i vještačke inteligencije, uz izvanrednu ispomoć i primjenu malđim naraštajima.
S poštovanjem , vjerom i ljubavlju u jedinu domovinu i njenu ljepotu, u zajedničkom dostojanstvenom suživotu.
Vaš, Mr.Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac .
bedrudingusic 