Foto: Drago Pilsel
Nas osam suorganizatora odazvalo se inicijativi autora ideje o Protagori i počeli smo javno istupati na sve događaje za koje smo smatrali da narušavaju ljudska prava ireligioznih građana i krše sekularni karakter Republike Hrvatske. S vremenom nas je bilo sve više i postajali smo sve glasniji. Na žalost to još uvijek nije bilo dovoljno da se s ovakvim protuustavnim djelovanjem i kršenjem ljudskih prava ireligioznioh osoba prestane…..Posljednji podatak o tome dobiven je na popisu stanovništva 2011. godine i po njemu u HR je oko 83% građana katolika. Međutim, sam obrazac popisa je bio priličnu sugestivan u pitanju religioznosti, tako da je i taj broj veći od realnog…..Postotak građana koji se smatraju ateistima, agnosticima ili samo ireligioznim osobama, gotovo je izjednačen s onim u zapadnim demokracijama i iznosi oko 20%….. Moj osobni svjetonazor je svakako onaj koji smatra da društvo ne bi smjelo funkcionirati po principu podjele ljudi na kokoši i lisicu pa onda kokoši stjerati u kokošinjac pa u njega pustiti lisicu sa svim slobodama, kako to vrlo dobro izražava Stephane Hessel u knjižici “Pobuni se”!…..Svakako sam protiv vjeronauka u školi jer on dovodi do segregacije i diskriminacije djece, a kad se to čini djeci u toj najmlađoj dobi u fazi rane socijalizacije (a radi se već i kroz vrtiće) onda je to posebno zlo i u budućnosti će prozrokovati još i veće….. Imamo sudnica u kojima su na zidovima raspela, imamo škole u kojima postoje i kapelice i raspela a eto sad i kip Gospe lurdske. Imamo zdravstvene državne ustanove pune religioznih simbola, a sad imamo i modu javne molitve “prolifeovaca” u okviru ili ispred bolnica. Neki se protiv toga bune – recimo ima odvjetnika koji ne pristaju održati parnicu u sudnici gdje je na zidu raspelo, neki sliježu ramenima, a neki su sretni!…..
Kada je osnovana Udruga te šta su bili motivi i ciljevi njenog osnivanja? Je li uoči osnivanja bilo, eventualno, nekih neposrednih povoda za tako nešto?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Udruga je osnovana 2006. godine. Nije bilo neposrednog povoda već niza događaja na koje smo smatrali da treba reagirati. Ti razlozi su ovi isti koji su doveli do organizacije skupa na Cvjetnom trgu u Zagrebu 20. 9.
Nas osam suorganizatora odazvalo se inicijativi autora ideje o Protagori i počeli smo javno istupati na sve događaje za koje smo smatrali da narušavaju ljudska prava ireligioznih građana i krše sekularni karakter Republike Hrvatske. S vremenom nas je bilo sve više i postajali smo sve glasniji. Na žalost to još uvijek nije bilo dovoljno da se s ovakvim protuustavnim djelovanjem i kršenjem ljudskih prava ireligioznioh osoba prestane.
Od strane koga su ireligiozne osobe u Republici Hrvatskoj – članici EU, ugrožene, diskriminirane….?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Ugrožene su prvenstveno od državnih struktura koje se ne trude osigurati ustavne vrednote RH već podilaze pritisku vjerskih organizacija, posebice Katoličkoj crkvi. Radi se o svojevrsnoj političkoj trgovini – mi vama prava, utjecaj i novac a vi nama s oltara prizivate glasače.
Zar nije dovoljno da su prava svih građana RH, pa i ireligioznih osoba, zaštićena Ustavom i odgovarajućim zakonima te zemlje? Znači li da ako se osjećate diskriminirani kao ireligiozni pripadnici tog društva i te države, a osjećate, da onda neko krši Ustav? Ko je taj ili koji su ti?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Pokazalo se da postojanje zakona, ne samo u okviru ovoga o čemu razgovaramo, na žalost nije dostatno da se ti zakoni u stvarnom životu i ostvaruju.
Postoje jednostavno socijalne kategorije koje ne poštuju ustavne vrednote i zakone, ne razumiju ih ili čak i ne znaju za njih i što one znače, a na pozicijama su s kojih mogu raditi kojekakve stvari u skladu sa svojim uvjerenjima a koje su zakonima i duhu ustava kontradiktorne. Tu onda dolaze još i “vatikanski ugovori” koji su po svojoj naravi u kontradikciji s Ustavom, a opet su u nekim člancima (namjerno) tako postavljeni da ostavljaju nejasnoće u pogledu onoga što se smije i može raditi. To dovodi do toga da neke državne institucije provode u svom djelovanju vjerski/katolički svjetonazor i ostvaruju ono što se vrlo dobro definira kao “političko katoličanstvo”. Koliko je to suprotno sekularnom društvu i ideji ravnopravnosti svih građana bez obzira na uvjerenje jasno je svakome tko o demokraciji i ljudskim pravima ima bar elementarne kompetencije.
Imate li podatak koliko se građana RH smatra ili izjašnjava ateistima?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Posljednji podatak o tome dobiven je na popisu stanovništva 2011. godine i po njemu u HR je oko 83% građana katolika. Međutim, sam obrazac popisa je bio priličnu sugestivan u pitanju religioznosti, tako da je i taj broj veći od realnog. Kad bi se popis radio po pitanju koliko građana stvarno žive svoje katoličanstvo u smislu pridržavanja crkvenog nauka i sudjelovanja u vjerskim obredima dobio bi se značajno manji broj. No, to nije niti važno – to je važno onima koji smatraju da je demokracija “tiranija većine” pa se na tu većinu pozivaju.
Postotak građana koji se smatraju ateistima, agnosticima ili samo ireligioznim osobama, gotovo je izjednačen s onim u zapadnim demokracijama i iznosi oko 20%.
Da li se vaš svjetonazor temelji i na komunističkoj ideologiji? Da li Vam, zapravo, imputiraju tako nešto?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Dakako da nam to neprekidno imputiraju etiketirajući nas u medijima kao “komunjare”, “crvenu bandu” i “jugonostalgičare”. Moj osobni svjetonazor je svakako onaj koji smatra da društvo ne bi smjelo funkcionirati po principu podjele ljudi na kokoši i lisicu pa onda kokoši stjerati u kokošinjac pa u njega pustiti lisicu sa svim slobodama, kako to vrlo dobro izražava Stephane Hessel u knjižici “Pobuni se”! Ako je svjetonazor koji smatra da jednaku slobodu trebaju imati i kokoši i lisice, pa uz dodatak one krasne Njegoševe misli “I vuk na ovcu svoje pravo ima ko tiranin na slaba čovjeka – al’ stati nepravdi nogom za vrat ljudska je dužnost najsvetija” – ako je to “komunistička ideologija” onda da – ja jesam “komunjara”!
Da li su i djeca-roditelja koji su irelogiozni, diskriminirana u školama i kako, eventualno? Da li ste za ili protiv vjeronauka u školama i zašto?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Ovo je vrlo kompleksno pitanje. Djeca ireligioznih roditelja su svakako u školama diskriminirana i to ne samo organizacijom i izvedbom nastave vjeronauka već i činjenicom da se katoličke dogme i uvjerenja provlače i kroz druge predmete i aktivnosti u školama. Najbolji primjer je državno natjecanje iz ekologije koje provodi udruga “Lijepa naša” a pitanja sadrže i ona koja se odnose na nastavu vjeronauka. Mi smo na to reagirali i uz pomoć Ureda pravobranitelja uspjeli bar malo popraviti to stanje.
Svakako sam protiv vjeronauka u školi jer on dovodi do segregacije i diskriminacije djece, a kad se to čini djeci u toj najmlađoj dobi u fazi rane socijalizacije (a radi se već i kroz vrtiće) onda je to posebno zlo i u budućnosti će prozrokovati još i veće.
Usput budi rečeno – Hrvatska je jedina država u EU koja ima ovakav katehizam s pastoralnom dimenzijom u javnim školama a u kurikulumu nema i građanski odgoj.
Da li je, po Vašim spoznajama, bilo kršenja vjerskih sloboda za vrijeme komunizma, konkretno u Hrvatskoj?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Po mojim saznanjima u vrijeme socijalizma (komunizam nije postojao – samo se je Kina smatrala komunističkom državom/društvom) u Jugoslaviji pa tako i u Hrvatskoj vjerske slobode su postojale, ali su bile ograničene. Dakako da država nije propagirala religiju, upravo surotno, ali situacija nije bila nimalo slična onoj u zemljama staljinističkog bloka. No, situacija se je razlikovala od sredine do sredine – kao što se i sad razlikuje s “intenzitetom” provođenja vjeronauka. Naravno da neke državne funkcije nisu mogle obavljati religiozne osobe, ali građani vjernici odlazili su normalno u crkve, sklapali brakove s ireligoznima, vjerski blagdani nisu bili državni praznici, dječji doplatak dobivala su jednako djeca religioznih i ireligioznih građana, u Jugoslaviji crkve nisu pretvarane u kina kao u Sovjetskom savezu…. Posebice je situacija “olabavljena” od šezdesetih godina….
Puno je vjerskih simbola i obilježja na javnim mjestima u Hrvatskoj. Da li je to u skladu sa ustavnim načelima te zemlje da se ta država predstavlja kao sekularna, što znači da su vjere odvojene od države? Na terenu imamo nešto sasvim drugo, zar ne?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Upravo tako. Ali to opet ovisi o odgovornoj osobi javne ustanove. Imamo sudnica u kojima su na zidovima raspela, imamo škole u kojima postoje i kapelice i raspela a eto sad i kip Gospe lurdske. Imamo zdravstvene državne ustanove pune religioznih simbola, a sad imamo i modu javne molitve “prolifeovaca” u okviru ili ispred bolnica.
Neki se protiv toga bune – recimo ima odvjetnika koji ne pristaju održati parnicu u sudnici gdje je na zidu raspelo, neki sliježu ramenima, a neki su sretni!
Prije nepunih godinu dana sproveli ste akciju potpisivanja peticije, kada ste sakupili oko 10.000 potpisa i kojom od nadležnih institucija RH tražite da se izvrši revizija Vatikanskih ugovora. O čemu se, zapravo, radi i je li bilo reakcija od strane Vlade? Je li učinjen neki konkretan potez po pitanju zahtjeva iz peticije?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Ne, ta naša akcija nije dovela do uspostave ikakvog dijaloga s vladajućima. Upravo radi toga smo sad pokrenuli ovu akciju za raskid “Vatikanskih ugovora”!
Božić i Uskrs, dva najveća kršćanska/hrišćanska blagdana, ne samo u Hrvatskoj i zemljama zapadnog Balkana, nego i u zemljama-ostalim članicama EU se tretiraju kao državni blagdani te medijski i institucionalno se obilježavaju kao takvi. A svim tim zemljama u kojima se tako nešto u praksi dešava su puna usta sekularizma, demokracije… i sl. Tako je i u ovoj Americi u kojoj živim, mada je teško povuci crtu između onoga šta je tu suštinski religiozno a šta business. Stotine puta sam rekao nekim Amerima, s kojima po prirodi posla i življenja kontaktiram, da ja ne slavim te blagdane, ali džaba, neki od njih mi ih uporno svake godine čestitaju. Kako biste sve ovo komentirali?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: To je tako, ovi kršćanski blagdani su ušli u takozvano “evropsko kulturno nasljeđe”, pa tako i američko, makar oko uključivanja te baštine u ustav EU nije išlo glatko. To je jedan od oblika dominacije većine koji je ozakonjen. Pretpostavljam da u SAD Indijanci, oni koji su preostali i životare u rezervatima, baš ne slave “Thanksgiving”!
S druge pak strane, svi religiozni blagdani prate prirodne cikluse pa su zato i Božić i Uskrs odabrani upravo tako da “dobro sjednu” građanima. Pisanica kao simbol proljeća je daleko starija od kršćanstva.
Međutim, imala sam prilike vidjeti škole u SAD gdje se tijekom nastavne godine obilježavaju i slave praznici svih religija kojima makar i jedan učenik pripada. To je taj interkulturalni odgoj koji je nužan i primjeren današnjem svijetu. U Hrvatskoj su takve proslave još uvijek rijetkost a značaj odgoja i obrazovanja za interkulturalizam slabo prihvaćen.
Na samom kraju, iako se ne radi o jednom činu u RH, već u BiH – mojoj domovini u kojoj žive i Hrvati kao konstitutivan narod, pitam Vas: Kako vi komentirate postavljanje i postojanje velikog križa na Humu iznad Mostara? Kome je on kao takav i nakon svega što se desilo u tom Mostaru pa i šire trebao – da li nekim politikama i(li) i Crkvi u Hrvata koja svojom šutnjom najmanje odobrava taj čin koji, moramo priznati, ima i vrlo konkretnu političku poruku?
MIHOKOVIĆ PUHOVSKI: Smatram da je postavljanje ovakvih religioznih simbola, posebice kraj mjesta u kojima se vodio rat kao što je to Mostar politička a ne religiozna potreba.
RAZGOVARAO: Bedrudin GUŠIĆ (616)
bedrudingusic 