Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Vozovi prolaze, od luke Ploče do firme Aluminij, dovozeći sirovi aluminij iz Rusije, u interesu HDZ-a sa Draganom Čovićem, dok Rusi u Ukrajini svakodnevno ubijaju nevino stanovništvo.
Američki dolari cure na račune HDZ-a, a pogoni i cjelokupna infrastruktura države i njihovih napuštenih radnika, kao da nikada nisu niti postojali i sospstvenim sredstvima, znanjem i umjećem godinama gradila i upravljala ovom firmom.
Bitno se praviti naivan i slijep, te cjelokupni transport aluminija iz luke Ploče, noću pod ceradama prevoziti u pogone postojeće livnice , ove neke nove livnice?
Čiji li je ostao i postao ovaj „ Aluminij Industries „ sa Jevrejom Amirom Grossom Kabirijem ili nekim mafijašima iz Paname ?
Sumnjam da će ovaj diktator, agresor i ubica Palestinaca doći uu Mostar ?
Zbog kakvih je “vrijednosti” Izrael našao dodirne tačke s Čovićem i Dodikom?
“ Je li zaista neko misli da su bošnjački političari u sadašnjosti trebali ići u Izrael i ljubiti Zid plača kao Čović i Dodik i da bi zbog toga izostala podrška Izraela politici negatora ili zagovornika Genocida (jer ga slave kao vlastiti trijumvirat) koja je preživjela na tlu Evrope? Naime, toliko odsustvo temeljnog morala koje pokazuje Izrael, čak i prema Jevrejima u BiH koji su na strani građanskog koncepta i apeliraju na vlastitu diskriminaciju od zakona koje provode i predlažu srpsko-hrvatske politike, vrlo je jasna indicija da je riječ o puno dubljem problemu – makijavelizam i odsustvo bilo kakve empatije od države i naroda koji je preživio Holokaust i koji širom svijeta aktivno promiče borbu protiv antisemitizma, a istodobno provodi politiku podrške politikama koje negiraju Genocid.
Izreka Neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj svoju istinitost pokazala je u odnosima Izraela s pojedinim političkim predstavnicima bosanskohercegovačkih Srba i Hrvata, odnosno kroz antidržavno djelovanje Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ranijih godina naša javnost je bila upoznata s nastojanjima Dodika da svoj utjecaj i položaj Rs učvrsti kroz saradnju s Izraelom. Izgleda da nije imao mnogo uspjeha na tom polju. Međutim, njegov politički partner iz Mostara, koji baštini očito vještiju diplomatiju, ali i podršku kroz platformu Katoličke crkve, izgleda, mnogo je uspješniji.
Da bismo razumjeli svu apsurdnost onoga što je kulminiralo saopćenjem podrške izmjenama izbornog zakona iz Ambasade Izraela u Tirani, baš po željama tandema Čović-Dodik, potrebno je da se podsjetimo na stradanja Jevreja na teritoriji NDH-a i gotovo 100 posto čišćenja Srbije od prisustva Jevreja tokom Drugog svjetskog rata, a zatim na ponovljene nacističke metode kroz Genocid nad Bošnjacima u manjem entitetu i paradržavnu tvorevinu Herceg-Bosnu i UZP nad Bošnjacima, što je potvrđeno haškim presudama.
Makijavelistički pristup u politici okupio je bivše dželate i žrtve oko zajedničkih interesa, što se najbolji vidi kroz oživljavanje mostarskog Aluminijskog kombinata kapitalom iz Izraela. Da su politika, kapital i sport vrlo unosna kombinacija, možemo vidjeti kroz dešavanja u zapadnom Mostaru nakon pokretanja proizvodnje u “Aluminiju”. Naime, direktor “Aluminij Industries” Amir Gross Kabiri kroz sponzorstvo HŠK “Zrinjski” postaje potpredsjednik kluba te u fabrici na čijem ulazu nije takvo davno pisalo “zabranjen ulaz Srbima, muslimanima i psima” otvorio je galeriju čije umjetnine vrijede 300 miliona KM. Amir je ranije postao i predsjednik Jevrejske opštine Mostar i pokrenuo je zaboravljeni projekt izgradnje sinagoge ili jevrejskog kulturnog centra.” ” / završen citat Sanadina Volodera / ?
Nisu li sa razlogom i Čović i Dodik posjetili ZID PLAČA,kao sveto mjesto u Jeruzalemu, kako bi ostavili poruke i poželjeli da genocidna Republika Srpska i zločinačka Herceg Bosna, jednoga dana postanu priznate države u svijetu i da imaju svoju jaku aluminijsku industriju, upravo na sadašnjim položajima uzurpirane firme Aluminija u Mostaru ?
Da li će svome domaćinu i gostu sajma, istinski prezentirati i svoje agresorske , uzurpatorske i diskriminatorske aktivnosti, preduzete u prethodnom i sadašnjem vaktu, kako bi i njegovi Palestinci saznali sa kime imaju posla ?
Nisu li sa razlogom i Čović i Dodik posjetili ZID PLAČA,kao sveto mjesto u Jeruzalemu, kako bi ostavili poruke i poželjeli da genocidna Republika Srpska i zločinačka Herceg Bosna, jednoga dana postanu priznate države u svijetu i da imaju svoju jaku aluminijsku industriju, upravo na sadašnjim položajima uzurpirane firme Aluminija u Mostaru ?
Da li će svome domaćinu i gostu sajma, istinski prezentirati i svoje agresorske , uzurpatorske i diskriminatorske aktivnosti, preduzete u prethodnom i sadašnjem vaktu, kako bi i njegovi Palestinci saznali sa kime imaju posla ?
Na scenu su stupili odani poltroni i “ ulizice “ Dragana Čovića, famozna trojka; Fadil Novalić, Jelka Miličević i Nermin Džindić, koji bi istina, što prije i napustili svoje fotelje i pobjegli u zaborav, prije odlaska u zaslužene kazamate svoje zaslužene odgovornosti ?
Da li će i kada će doći to vrijeme, ostaje nam da se vidi, jer se upravo i lome koplja u strukturama domaće vlasti za smjenu i novu vladu Federacije, u kojoj nažalost ima i starih elemenata sa Nerminom Nikšićem, koji zaslužuje isti tretman za svoja nedjela u firmi Aluminij ?
bedrudingusic 