Mazohistički bi sada bilo govoriti o političkoj krizi u Bosni i šire jer, da se ne lažemo, tema svih tema jeste sigurnost, odnosno pitanje hoće li biti rata ili neće? Sve drugo jeste gubljenje vremena i odvlačenje pozornosti od realnog stanja na terenu. A realno stanje jeste da je vojnom paradom u Batajnici pod nazivom “Granit-23”, Srbija zapravo odaslala poruku svojim komšijama, prije svega Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji da će “srpski narod braniti u tim državama”, po istoj matrici kao i 1992. kada je “bio ugrožen” na prostorima bivše SFRJ pa smo svjedočili kako su ga branili i ko je platio najveću cijenu toga.
Dakle, suvereno je pravo svake zemlje, pa i Srbije, da se naoružava, ali u konkretnom slučaju postavlja se pitanje ko bi to mogao napasti tu Srbiju? Nikad, a možda ni tad, ama ni u teroriji ne postoje šanse da je napadne neko od njenih susjeda. Previše imamo iskustva iz povijesti da možemo ovo zveckanje oružjem iz Batajnice shvatiti kao prijetnju nekim novim ratom u Bosni, odnosno na zapadnom Balkanu. Nasljednik Miloševića Vučić se pobrinuo i za odgovarajuće društvo koje je s njim pratilo paradu – bio je tu i nasljednik Karadžića, odavno zakrvavljenih očiju Dodik, a i njihov brat po ideologiji, ultradesničar i ksenofob Viktor Orban. Bioje tu i Andija Mandić, uz SPC glavni Vučićev izvođač radova u Crnoj Gori. Opravdano su bili odsutni Putin i Lukašenko! I to treba shvatiti kao poruku i Regionu, ali i Zapadu. A Zapad, kao i 1992., izražava “zabrinutost”. Ako, ako…Dok balkanska kuća haman ponovo gori, “baba (Zapad) se češlja”!
U ovoj priči svakako ima mjesta i za bh. dritanoide, prije svih Konakovića i Nikšića koji su, kada su pravili koaliciju sa Bajom iz Laktaša rekli da se “Dodik promijenio”. Jeste, u pravu su bili, promijenio se ali na gore! Sada je najveća opasnost po mir u Bosni i Hercegovini što potvrđuje ne samo izjavom u Batajnici da je “Vojska Srbije spremna da brani naš narod gdje god on bio”, nego je najavio da će policija Rs-a stati na međuentitetsku liniju. Drugim riječima, izravno prijeti ratom. A hoće li ga biti, zavisi hoće li se neko drugi još pitati za to osim Putinovog glavnog igrača na zapadnom Balkanu i njegovog drugog mentora iz Beograda. Na kraju, violio bih čuti Dinu i onog smrada od Nikšića šta imaju za reći poslije najnovijih ratnih truba u koje ovih dana puše njihov koalicioni poartner – onaj “koji se promijenio”.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 