ISTINITE SPOZNAJE IZ MOSTARSKE ALUMINIJSKE FOLIJE !

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

U stara dobra vremena, kao izuzetni stručnjak svoga poziva automatizacije tehnoloških procesa, gradio sam kao inžinjer šest velikih industrijskih objekata na destinacijama naše lijepe Juge.
Govorili bi često naši stari; „ Ako laže koza, ne lažu rogovi „ te u ovome mome slučaju i moja zaostala vizit karta, poslije ustaških progona u sopstvenom stanu grada Mostara, sačuvana je vizit karta iz ove firme, gdje se može pročitati mnogo toga.
Prije svega, vidi se da je firma „ Aluminij „ bila u sastavu velikog i moćnog svjetskog giganta „ Energoinvest „ a iz Sarajeva.
Svakako, ideja i gradnja aluminijskoga kompleksa je bila zamisao i djelo, umnogo i veoma sposobnog direktora Emerika Bluma, a brojni kadrovi iz njihovih projektnih biroa, kao i njihove fabrike, neposredno su uzeli učešća u izradi dokumentacije i projekata, izradi i isporuci opreme, izgradnji i montaži na licu mjesta, ali sve uz tehničku ispomoć francuske firme „ Pechiney“ -a.
Naši kadrovi u pripremi za vođenjem proizvodnih procesa, obavili su i svoju specijalizaciju u njihovim firmama u Francuskoj, veoma uspješno i kvalitetno.
Uporedo sa upoznavanjem sa tehnološkim procesom svi su morali učiti i naučiti francuski jezik, na Univerzitetu u Montpeljeju, tako su imali i uspješnu komunikaciju sa francuskim stručnjacima, kadrovima, kao i sa odgovarajućom tehničkom literaturom ?
Izuzetan je to bio uspjeh i dostignuće u kadrovskoj pripremi, tako su ti kadrovi docnije i bili veoma traženi u mnogim mfabrikama ove firme „ Pechiney“ od Austaralije i Francuske, do mnogih Afričkih zemalja, koji su se bavili aluminijskom industrijom.
Imao sam čast i zadovoljstvom, da sam lično učestvovao u izgradnji od kamena temeljca, godine 1970 godine, do perioda agresije na grad Mostar i ovu firmu.
Kao vodeći projektant u razvoju, docnije sam imao priliku biti upućen u sve planove i pripreme u daljoj izgradnji proizvodnih procesa, pored glinice, elektrolize, livnice i fabrike anoda, do novih fabrika finanalne proizvodnje, svakako sa valjaonicom i drugim proizvodima.
Kao dobri poznavaoci tehno-ekonomskih prilika i uslova u transparentnom kompleksnom lancu proizvodneje, znali smo da valorizacija utroška znatne količine električne energije za proces elektrolize, upravo i zahtjeva širu lepezu i potreba u proizvodima finalnog karaktera.
Upravo je i naš sektor razvoja, sa brojnim iskusnim kadrovima, uz pomoć i „ Energoinvest“-a kontinuirano i intezivno smo radili na brojnim novim projektima, a određene smo već bili doveli do konačnog potpisa i početaka njihove realizacije.
Nažalost, nadolazeća agresija sa istoka i zapada, u istim nakanama su nas onemogućili, a konačna uzurpacija ove firme od strane hrvatskih snaga i njihove osvajačke politike i nakana, kao interesa Hrvatske, kako to izjavi njihov „ otac nacije „Franjo Tuđman u Mostaru, na početku ponovnog otvaranja daljeg procesa proizvodnje aluminija.

Nažalost, već dobro znanom agresijom, o čemu je već mnogo toga istinski mnapisano i objavljeno, na djelu se godinama u ovoj firmi odvijala i planetarna kriminalna pljačka, od veoma znanih ljudi, u zajedničkom koalicionom sporazumu i aktivnostima sa našim „ grobarima u aktuelnoj vlasti „.
Njihova zloglasna imena i uzurpatorska djelovanja, u ovome cjelovitom kompleksu i procesu proizvodnje, svakako su na kraju imale za cilj i uništavanje državne i radničke imovine, što je rezultiralo i propašću ove nekada veoma uspješne firme, koja je od „ hercegovačkog giganta „ spala na temelje najnižeg „ patuljka „.
O svakom od njihovih učesnika, njihovih kriminalnih radnji, pljačke i diskriminaci8je i na nacionalnoj osnovi, pisao sam i govorio već godinama, ali bi se mogle i brojne knjige napisati, ali kako bi govorili naši stari ; „ Poslije boja, koplja u trnje „

Ovi su svakako nasljednjici naših „ grobara „ i njihovih kriminalaca i nacionalista, uzurpatora i diskriminatora iz hrvatskoga HDZ-a.

Kao što je u vrijeme agresije na naš gard Mostar i našu domovinu BiH, general „ crnokošuljaša „ Blaž Kraljević znao govoriti, kako je on za ovu istu Bosnu i Hercegovinu, možda u tome ima i istine, ali svakako bez Srba u njoj, što je činjenica sa njegovim djelovanjem na ovim prostorima.
Isto tako i HDZ-ovi sljedbenici sa Draganom Čovićem i njihovim bivšim mentorima i kriminalcima, Mijom Brajkovićem, Ivom Bradvicom i inim saradnicima, da i moni su svi bili za ovu njihovu firmu Aluminija, ali svakako, opet bez radnika srpske nacionalnosti ,a slično to sada radi i njihova udruga dioničara DIAL, sa predsjednikom Zlatanom Topićem.
Evo, poslije toliko vremena, sada su se našli da i oni piskaraju pisma, kome i zašto, iako su do sada ćutali i niti jednim svojim gestom ili izjavama nisu dali podršku svojim radnicima Srbima, koji su ostali bez svojih dionica i prava da učestvuju kao dioničari upravljanjem svoje firme, koju su gradili i proizvodili u njoj.
Udruga malih dioničara Aluminija d. d. (DIAL) tvrdi da je u ovoj firmi počinjen najveći privredni kriminal u našoj državi, u koji su uključeni i brojni političari u Federaciji BiH, preciznije, oni koji obnašaju ili su obnašali izvršnu vlast, gore navedeni grobari .
DIAL je udruga koja djeluje duže od 10 godina, broji više od 200 članova, malih dioničara Aluminija, a veoma je aktivna u borbi da se firma sačuva, vrati u ruke dioničara, restrukturira, a po potrebi privatizira zakonskim rješenjima, ali ne i sa svojim radnim kolegama Srpske nacionalnosti.
Činjenice ukazuju, da smo svi zajednički postali “ Palestinci “ koje moramo mtrpjeti i šutiti i ne gledati šta se to dešava u našem okruženju,na prostorima cjelovite infrastrukture Aluminija, samo u interesu Izraelaca- Jevreja sa Amirom Grossom Kabilom i interesima HDZ-a sa Draganom Čovićem, ali uz pomoć famozne trojke, Novalića, Džindića i Jelke Miličević..
Nisu bez razloga Dragan Čović i Milorad Dodik posjetili “ zid plača “ u Jerusalemu i šta su tamo napisali ili izrekli u svojim željama.

Evo, rasturili sui najveću našu hercegovačku firmu Aluminij, u dogovoru sa “ ulizacama “ u Bošnjaka, istu prepustili Jevrejsko0m lobiju, ali ipak ponešto kaplje na žiro račun HDZ-a.
Vila sa Dedinja, u korištenju ambasade Izraela, isto tako ponešto dolarski kaplje na račun guslara Milorada Dodika.
Sve su ovo istinite činjenice, iako i nova naša “ osmorka “ svu pravnu vlast, ka oi finansije dodjeljuje HDZ-u i njihovim kadrovima, sve u cilju zataškavanja i nemogućnosti, ako ikada saživi naša pravna država da se pravedno i istinski povede sudski process protiv svih ovih najvećih kriminalaca i lopova, koji se godinama zamotavaju u “ aluminijske folije “.
Nije niti čudno, ako se na majskom sajmu privrede u Mostaru pojavi i “ kauboj “ iz Izraela, gospodin Natanjaju, discriminator i ugnjetač Palestinskog Naroda, kako bi se susreo i upoznao sa našim “ nacionalističkim kaubojima “ Čovićem i Dodikom, u uzurpiranim i opljačkanim prostorima i Sokola i Aluminija.
Možda će ih dočekati is tari- novi premijer Nermin Nikšić, nalazeći se na mjestu zločina, prema radnicima Srpske nacionalnosti ?
Uskoro će te gtledati i ovaj film , SRETNO!!!