Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, bosanac !
U ovome trenutku, kome pisati i koga li moliti, a ovoj nastupajućoj parlamentarnoj strukturi ponajmanje ima svrhe.
Svakako smo u Federaciji, neka druga garnitura ili „ ikebane „ koje ima SDP u svojoj stranačkoj strukturi, mi Bosanski Srbi, za razliku od svih „ dodikovaca „ pa i ovih iz Hercegovine.
Gradili smo i radili u velikoj državnoj firmi Aluminij u Mostaru do perioda agresije na istu, a poslije Dejtona, na ulazu u firmu grafitna poruka je bila svima nama, preko hiljadu radnika srpske nacionalnosti veoma jasna, da je ; „ Srbima i psima, ulaz u firmu zabranjen „.
Veoma dobro svi znamo šta se sve dešavalo sa ovom izuzetnom poslovnom firmom „ Energoinvest“a iz Sarajeva, sve do njene propasti i gašenja proizvodnje.
U postdejtonskom periodu, od 1997 godine, sa ponovnom proizvodnjom, okupirana i uzurpirana firma, po riječima „ oca nacije Hrvata „ Franje Tuđmana, da je ista od interesa Hrvatske, tako se sve i radilo, upravljalo, poslovalo, sve u koalicionom dogovoru sa partnerima iz SDA i njihovim kadrovima u vlasti države BiH, posebno u dijelu Federacije, ali nikada sa riješenim statusom i povratkom na svoja radna mjesta brojnih radnika srpske nacionalnosti:
Kao koalicioni partneri SDA i HDZ, tzv. „ grobari iz aluminijske folije „dogovarali su i riješavali sve međusobne razgovore i dogovore u i oko Aluminija, ali nikada nisu riješili radnička prava ovih radnika srpske nacionalnosti.
Kada za premijera vlade Federacije dolazi Nermin Nikšić i njegov ministar za energetiku i industriju Erdal Trhulj, situacija se apsolutno nije poboljšavala, u interesu i nas Bosanskih Srba.
Prema ovome i svi današnji, ponovni pokušaji da iste negativne recidivne snage iz toga vremena, sa Nerminom Nikšićem i Erdalom Trhuljem, kao kadrovskim riješenjima, apsolutno smo protivnici.
Sama činjenica da se isti Nermin Nikšić već duboko uvukao u stražnjicu nacionaliste i rušitelja sistema, Dragana Čovića, dovoljno jasno ukazuje da je i njegova briga o hrvatskim interesima iznad brige, kako i na koji način riješiti pitanja hrecegovačkih privrednih objekata i njihovih radničkih struktura, kako u Aluminiju isto tako i u Sokolu.
Njegovi prijatelji i jarani, sa kojima je već odavno šurovao u kriminalnom aluminijskom kolu, već su poodavno izmakli sudovima pravde i istine, kako Mijo Brajković, tako i Ivo Bradvica, kao i brojni njihovi saradnici.
Po narodnoj, da su navikli „ zločinci „ da se vraćaju na mjesta zločina, vjerovatno je da se nešto slično dešava i sa ovim kandidatima, koji su za nas nezamislivi kadrovi, koji bi se vratili na te kriminalne pozicije.
Upravo, na primjeru firme Aluminij, isti su prikazali u svome radu i odnosima, svu svoju diletantnost, korupcionašku i kriminalnu politiku, jasno iskazujući svoj diskriminatorski odnos na nacionalnoj osnovi, prije svih prema radnicima srpske nacionalnosti. Sasvim su se jasno i strasno dodvorili „ čimbenicima „ iz razloga samo njima znanim, rasturili su državnu imovinu i postigli su najveći uspjeh u eliminaciji radnika srpske nacionalnosti ( njih preko 1000 ) kao potencijalnih vlasnika dionica u firmi. Da ironija bude još očitija, isti tandem boraca „ za državu i čovjeka „, tzv. Neka i njegov ministar Trhulj, obećavaju ali ne izvršavaju konkretne subvencije firmi za cijenu električne energije, po principu „ sopstvene babovine „. Dalje činjenice govore da je ovaj tandem moćnika iz prethodne Vlade, posušio i aminovao svojim potezima i ponašanjima, sve kriminalce i uzurpatorsko- kriminalne radnje u ovoj diskriminatorskoj firmi, prema bivšim radnicima, a da ih za isto još niko nije pozvao na odgovornost.
Normalno se i postavlja pitanje, da li nam takvi „ kadrovski recidivi „ trebaju i dalje u strukturama bilo zakonodavne ili izvršne vlasti.
Nažalost, što naši građani i glasači nisu prepoznali te su dali glasove Neki i pojedincima, da ponovo zasjednu u skupštinske fotelje, gdje im nije mjesto.
Kako je i svojevremeno na Twite ru izjavio Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, u vezi s mostarskim Aluminijem;
“-Nakon što je Vlada SDA prepustila sve pozicije u Aluminiju HDZ-u jer se, kako su rekli u Vladi, radi o biračkom tijelu HDZ-a, došli su “pravi” Hrvati. Od tada više nije bilo opstrukcija i blokada, a izgleda da više neće biti ni fabrike” – napisao je Nikšić, što se i ostvarilo.
Pitamo se, gdje li su Nekine “ ikebana “ u SDP-u, sa Vojinom, Mirom, Sašom,Mirko mi inim, koji nikada nisu ni smjeli priupitati svoga šefa , šta on to urad isa Bosanskim Srbima u Aluminiju.
Jedini od njih svih, kojem smo veoma zahvalni bio je pok. Svetozar Pudarić, koji je u vrijeme svoje funkcije potpredsjednika Federacije, čak i odlazio da razgovara sa Brajkovićem o našem statusu ?
Dakle i sa novom vladom Federacije i kadrovima tipa Nermina Nikšića i Erdala Trhulja, konačno sui sve naše nade utihnule , iznevjerene i apsolutno propale.
Jednostavno smo osuđeni i dalje na propadanje ili čemu se nadati, pored svih grobara i brojnih nacionalističkih elemenata i stranaka poput ortodoksnim nacionalistima, kao što su HDZ i SNSD,koje su spremne u svakome trenutku sve ove naše „ ljevake „ prevoditi žedne preko vode.
bedrudingusic 