Pita se ovih dana, gospodin Radončić, putem svoga „ Dnevnog avaza „ i mlađanih novinara, koji isključivo pišu pod njegovim instrukcijama i rigoroznim nadzorom.
Kada se dobro upustimo u analize ovakvih sadržaja i destruktivnih kritika, za nas dobre poznavaoce prilika i rođene Sarajlije, ovo sve skupa prestavlja najobičniji šund ili žuta štampa, ali nikako i dobronamjerna kritika za nas građane i široku javnost, u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Da li su u pitanju kontraverzna imena ili je u pitanju već vidljivi i pokazani animozitet, prema određenim osobama iz društveno političkog života, koje se svrstavaju u jedinstveni koš otpadnog materijala?
Pisati i govoriti o kadrovima, nama dobro znanog kapaciteta u svakome pogledu, kojeg posjeduju i Zlatko Lagumdžija i Damir Arnaut, sa njihovim intelektualnim znanjem, poznavaocima izvrsnim društveno političkih prilika i odnosa u domovini i svijetu, kao i u svim drugim sferama života, iluzorno je i smiješno nalaziti loše uuporište u njihovoj 68- godišnjoj dobi života i rada?
Isto tako, govoriti o nekim „ preletačima „ nepotrebni su i smiješni dokazi, njihove vrijednosti i sposobnosti.
Upoređenje sa njima, u našoj cjelovitoj diplomatiji, a kamo li u domaćoj našoj vlasti na svim nivoima, malo je ovakvih kadrova, sa kojima bi bila zadovoljna svaka državna i društvena zajednica.
Naša jadna, napaćena, silovana, uzurpirana, sa istoka i zapada napadana, nama naša jedina domovina, koja nije niti jedinstvena, niti suverena niti samostalna, bez razno raznih vanjskih uticaja i napada, kao i unutrašnjih naših nacionalističkih boljki,upravo i treba kadrove ovakvoga kalibra, Zlatka i Damira, čast i nekim drugim pojedincima, ali nekom drugom prilikom.
Kada se samo zamislimo i pogledamo naš „ igrokaz „ trojnog Predsjedništva, sa Željkom Cvijanović i njenom glumom kod Zorana Milanovića, kojem bi odgovarao i Denis Bećirević da mu dođe na noge u Zagreb, a možda bi ih sve i odlikovao, kao što je to učinio „otac nacije Franjo „ sa našim rah. babom Alijom ili naš drugi agresor sa istoka, koji stalno tapše i priziva svoga guslara iz Laktaša, koji bi se sutra i priključio Srbiji i tovarišču Putinu.
Našega Željka Komšića, dokazanog borca za svoju i našu domovinu, istinskog čuvara svih naših vrijednosti, na braniku sadašnjih prilika odbrane od nacionalista, kao što nas je branio i od agresora devedesetih godina, te retrogradne međunarodne sile ga ne prizivaju u posjete, ali je zato za uvaženog i cijenjenog svjetskog vjerskog poglavara Papu Franju, dobar čovjek i veoma poželjna ličnost za neposredne susrete i razgovore sa Željkom Komšićem.
Upravo, o takvim pozitivnim ličnostima, gospodin Radončić, njegov „ Dnevni avaz „ i mlađani novinarski kadrovi, ponajmanje pišu i kritikuju, naše brojne nacionaliste i njihove kadrove ili nedaj Bože i diplomate, kao velike Srbe ili još veće autentične Hrvate.
Svjesni smo realnih istinitih činjenica, da nama nema niti boljitka, niti sreće i zadovoljstva, sve dok mi na ovaj naš šovinističko- nacionalistički način, velikih Srba, većih Hrvata i ponekog Bošnjaka, budemo određivali i slali u svijet diplomatije, da nam „ bleje „ kao njihova stada ovaca ili „ rokću „ poput svinja, jer su dobri svojim poglavnicima i doglavnicima, vođama i guslarima, ili su dobri konzuminenti „ urmi „ iz islamskoga svijeta.
Upravo je i slika i prilika naše vanjske politike, naše unutrašnje nacionalističko ustrojstvo, bez svojih građana i građanske opcije, koja nam garantuje jedinstvo, ravnopravnost, dostojanstvo suživota i socijalno bogato naše sopsstvene egzistencije.
bedrudingusic 