Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Kako živimo u ovim našim turbolentnim vremenima, na Balkanu i našoj nekada lijepoj, harmoničnoj i dostojanstveno domovini Bosni i Hercegovini, gdje se svakodnevno odvijaju razno razni događaji, da li prijatni ili neprijatni.
Najljepše mi je kada se prisjećam svojih đačkih gimnazijskih dana, prestižne sarajevske gimnazije, uz moje veoma bogatu životno i radno iskustvo, mogao bih napisati brojne kolumne i knjige.
Međutim, naša događanja svakodnevna, informativno nas redovno izvještavaju razni mediji, TV emisije, kao i brojne naše intelektualne ličnosti u svojim sadržajima, objavljenim po portalima ili dnevnim novinama.
Najradijem pišem o zločestim ličnostima, u našim prilikama veliko srpsko hrvatskim nacionalističkim elementima, rušiteljima našeg sistema i svih vrijednosti jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.
Moji redovni čitaoci i prijatelji, koji prate već godinama moje objavljene sadržaje, znaju da pišem istinu i samo istinu, da uveliko čistim sopstveno dvorište sa Miloradom Dodikom, pa malo preko plota mostarskog zavirim u „ hacijendu „ HDZ-ovog nacionalistu i kriminalca, Dragana Čovića.
Sasvim je normalno, da kao rođeni Sarajlija, veoma dobar znalac brojnih sadržaja i događanja u njemu i okolini, često i rado bih se zadržao i na brojnim temama iz toga podneblja.
Nisam htio niti sam imao namjeru bilo šta pisati o doktorici Sebiji i njenom magistratu, ali me poput inicijalne kapisle, jučer na internetu, pobudi uvaženi prijatelj,Akademik, Prof. Dr. Suad Kurtćehajić, inače moj šahovski uzor sa 64 šahovska polja, svojim intervjuom.
Predsjednik Bosanske akademije nauka „ Kulin Ban „ prof.dr. Suad Kurtćehajić prokomentarisao je slučaj doktorice Izetbegović i izjavio ; Ispitao sam hiljade studenata i nikada mi se nije izgubila prijava, Sebiji nedostaje svih 14. „
Moje mišljenje je da je doktorica Sebija potcijenila intelegenciju Bošnjaka i da kad je ušla u sve ovo mislila je da će joj proći. Iako sam ubjeđen da joj ni u malom mozgu to ne bi palo na pamet da je u Zagrebu živjela i tamo gradila karijeru „/ završen citat S.K. /.
Sve ovo me odmah potsjetilo na moj put obrazovanja i polaganja magistrata, u ranijem vremenu, jer me upravo njeni postupci neizmjerno vrijeđaju kao visokog intelektualca, a ne samo prave i iskrene moje prijatelje Bošnjake.
Dobro se prisjećam, da je u mome vremenu moglo po završetku sturija, kao inžinjer, odmah prijaviti svoj doktorat i isti braniti bez magisterija.
Po završetku studija Elektrotehnike u Beogradu, vratio sam se u rodno Sarajevo, te kada sam u novinama „ Oslobođenje „ ugledao veliki konkurs, novo otvorenog Elektrotehničkog fakulteta, gdje su tražili predavače i asistente.
Kao mladi inžinjer, tek sa završenim studijama, mislio sam da sam „ pokupio „ sva ovozemaljska znanja, odmah sam konkurisao za mjesto predavača za brojne stručne predmete.
Međutim pozvali su me odmah iz dekanata fakulteta i saopštili mi, da sam još mladi inžinjer, nudeći me mjesto asistenta za bilo koji željeni predmet.
Istina je, da sam tada, kao njihov stipendista bio zaposlen na TH elektroindukcionim pećima željezare Ilijaš, zajedno sa mojim studentskim kolegom i prijateljem, docnije rah. Prof. Dr. Elektrotehničkog fakultaeta u Sarajevu, Hot Ejupom.
Naime, tada sam lično odbio ponudu za asistenta, a moj prijatelj Ejup je uzeo mjesto asistenta na Elektromagnetici, ostao i docnije doktorirao, upravo na ovim indukcionim pećima, na kojima je i radio.
Ja sam se tada, otisnuo u privredne grane, na izgradnju šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, a svaki od njih, meni kao stručnjaku iz oblasti automatizacije brojnih tehnoloških procesa, značio je i po jedan novi završeni fakultet studija.
Uz brojne specijalizacije, po velikom Sovjetskom Savezu, Francuskoj, Njemačkoj i dr. državama Evrope, naučio sam i nove procese, strane jezike, postao i poliglota, a svoj magistarski rad sam radio na brojnim Termoelektranama Sovjetskog Saveza.
Završavajući studij magistrature u trajanju od dvije godine, sa položenih 14 ispita na Mašinskom fakultetu, Univerziteta „ Džemal Bijedić „ u Mostaru, uz mentorsku pomoć, poštovanog akademika i profesora Hasana Muratovića, sada rahmetli, sa poštovanjem, sjećanjem i zahvalnošću neka mu je laka naša Bosanska zemlja, branio sam magistarski rad sa temom ; „ Organizacija izgradnje termoenergetskog bloka od 600 MW“, jer sam već kao tehnički direktor završavao blok od 300 MW u Gacku.
Međutim, nažalost ovaj blok bi se gradio i izgradio, kroz potpisani ugovor sa poznatom firmom ČEZ, da nedođe, njihov veliko srpski đilkoš i kriminalac. Ortodoksni nacionalista, koji lukavo i nemoralno opusti Pavlovića banku, uzurpira vilu na Dedinju i otkaza ugovor ČEZ-u, a kakav je ishod svega ovoga ne zna niti njihov Bog, niti vladika Grigorije, a ni Sinod SPC -a u Beogradu.
Uglavnom moji dragi Gačani ostadoše bez ovoga bloka od 6oo MW, po uputama Evropske energetske zajednice, vila na Dedinju osta da od ambasade Izraela lansira dolare, velikom Srbinu, Miloradu Dodiku.
U međuvremenu, isti postaje i veliki „ putinovac „ a svoje „ dodikovce „ kao stranačke ortodoksne nacionaliste, sa svojim koalicionim partnerom HDZ-om i Draganom Čovićem, upravo prevodi žedne Bošnjake, kao ulizice, preko rijeka Radobolje, Vrbasa, Drine, Save i dr. Sve u interesu genocidne tvorevine RS-a i zločinačke Herceg Bosne.
Na pragu je uvođenja i krajnje diktature našim novinarima i svim slobodno mislećim intelektualcima od pera i istine, usvajanjem krivičnog zakona o klevetama i uvredama, sa drakonskim kaznama.
Kako to ističe, Faruk Kajtaz, poznati novinar i analitičar iz Mostara, za portal “Avaz”, komentarisao je posljednji istup Milorada Dodika, predsjednika RS i lidera SNSD-a u kojem se obrušio na američkog ambasadora, Michael Murphya.
Kajtaz smatra da je ovo “kraj nekakvih američkih zabluda da bi se, eto, s Dodikom moglo, eventualno, dogovoriti o nečemu u nekom vremenu“.
“Nije nikakva tajna da je dio američke administracije vjerovao da je Dodik dio mogućeg dogovora, ne samo u BiH nego na Balkanu. Ali, mislim da i ova posljednja događanja jasno upućuju na to da su Dodikova jedina relevantna međunarodna adresa Moskva i Kremlj, a nikako Brisel i Vašington. Prema tome, to tumačim, zapravo, kao buđenje iz sna američke administracije koja je vjerovala da se može dogovoriti s Dodikom”, kazao je Kajtaz.
Zablude su naše prevelike, kako sa Sebijom, još gore i veće sa našim nacionalistima iz SNSD-a i HDZ-a, guslarom i svinjegojcem Miloradom Dodikom i orguljašem Draganom Čovićem.
Bez istinske pravne države i njenog pravičnog Sistema, nema fajde niti “ selama “ bilo šta govoriti ili poduzimati protiv ovih kriminalnih elemenata, dok su se isti pobrinuli da njihove krivične prijave i kriminalna djela budu spaljena ili još uvijek negdje ispod tepiha podvučena.
bedrudingusic 