Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Evo otvaram moju promovisanu knjigu PROGNANIK U SVOME GRADU,gledam slike i čitam tekstove po ko zna koji puta ?
Pitam se, da li je ovo zaista bila moja jedina domovina Bosna i Hercegovina, prisjećajući se mnogih istinitih detalja i događaja, posebno prijatelja i poznanika, ne samo „ čovjeka ili ljudinu „ već naše „ ljudske gromade „ koje su u svakom pogledu bili slika i prilika izgradnje naše stabilne, moderne, civilizovane i demokratske ljudske tvorevine, priznate i poznate kao Bosna i Hercegovina.
Prva fotografija me odmah potsjeti na sjajna vremena, kada smo kao kadrovi svoje domovine, Republike BiH i bili njeni parlamentarci ( delegati ) u Skupštini svoga rodnog Sarajeva, te njeni prestavnici, kao parlamentarci u Saveznoj Skupštini SFRJ u Beogradu, u Vijeću Republika i Pokrajina, te se ovako grupno i slikali ispred ove naše bivše sjajne tvorevine.
Čitajući ovih dana i dnevne novine „ Dnevni avaz „ na stranicama umrlih, nažalost, ugledah, pročitah i istovremeno spoznah sliku i lik, našeg uglednog Profesora Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kao istinskog besmrtnika jednu od naših ljudskih gromada , Prof. Dr. Aleksandra Kalmara.
Slika ispred Skupštine SFRJ u Beogradu, naših BiH parlamentaraca
Dakle naš veliki prijatelj, sa naše zajedničke grupe parlamentaraca ( na desnoj strani slike u podnožju, krajnji ), upravo je njegov lik, što znači da smo bili na zajedničkim izuzetnim zadacima i djelima, prestavljanja naše domovine na državnom i saveznom nivou, buvše nam nezaboravne Juge.
To je bio, naš Profesor Aca, kako smo ga svi od milja zvali, bio je predsjednik Skuštine BiH i savezni parlamentarac, izuizetno aktivan i radan u izvršavanju svih svojih radnih funkcija.
Koristim ovu priliku, izražavanja saučešća njegovoj porodici i svim njegovim prijateljima, a već godinama od agresije nisam imao prilike čuti ili porazgovarati sa njim, nažalost.
Isto tako, koristim priliku da se potsjetim i brojnih drugih ljudskih gromada, iz onoga našeg lijepog vakta, kada smo dostojanstveno bili na ispravnome putu , čuvajući i gradeći sve dobre vrline i ljepote, koje su krasile našu BiH, ponosnu i prkosnu’
Kako zaboraviti i pok. Profesora Vlatka Določeka, Maksu Balordu, Suadu Muminagić,Ljiljanu Stanišić, našu Mirzetu direktoricu banke u Brčkom, Suada Došlu iz Goražda, Aleksandra Popova iz Tuzle, Trivu Marinkovića iz Banja Luke, na slici u vrhu našega člana Predsjedništva SFRJ , gospodina, prijatelja i druga Bogića Bogićevića, kao i ostale ( mnogima sam i zaboravio ime i prezme, te se ovom prilikom izvinjavam).
Uglavnom, to je bila u mandatu 1986-1990. godina naša snaga, inteligencija, zajedništvo i državna interesna kadrovska cjelina, bez fotelja i ličnih interesa, to je bila naša prepoznatljiva Bosna i Hercegovina, u vremenu zajedničkog i veoma uspješnog zajedničkog suživota i napretka bivše nam Jugoslavije.
Ako se priupitamo šta nam je danas ta naša Bosna i Hercegovina, sa bolom u grudima, životnom traumom i sveukupnom ljudskom traumom, sa brojnim mračnim sudbinama, mogli bi sa istinom reći i ispisati dolazećim generacijama, da ovo nije naša Bosna i Hercegovina, koju smo zajednički stvarali i volili, radi brojnih razloga.
Naša zbilja i realne konstatacije, svele bi se u pouke i poruke;
⦁ Da smo se borili protiv fašizma i navodno ga pobjedili, ali su se izrodile i metastazirale ubitačne klice nacionalizma, koje su postale ubitačnije od svakog fašizma ? Od naše „ multietičnosti „ i njenoga „ bratstva i jedinstva „ u našem zajedničkom suživotu, ostale su samo puste želje i prisjećanja, kako smo to nekada živjeli ljudski i dostojanstveno, Nije nam bila potrebna nikakva vaga da mjeri, ko je veći ili teži Srbin, Hrvat, Bošnjak ili neki ostali, jer je mjerilo bilo čovječnost i ljudskost, humanost i tolerancija, poštovanje svih različitosti i dobri međusobni odnosi sa razumjevanjem i poštovanjem.
_ Lijepo nam je istinski naš ugledni Papa Franjo, jednom prilikom i poručio;
„ Nikada više vejrnika, a manje vjere”! Od onih bivših „ crvenih „ sa knjižicama partijskim Saveza komunista, a krili su ih, našli su se u prvim redovima vjerskih običaja, da li na misama, Božijim crkvenim Bogosluženjima, džumama ili bilo kojim svetkovinama.
Istina je, bar naša Mostarska koju ponajbolje prepoznajem, u toku agresije sa istoka i zapada na ovaj grad, da su se „ istinski vjernici „i izvrsno ponašali, upravo prema svim Božijim / Allahovim postulatima, iz Evanđelja, K“urana i svih drugih vjerskih knjiga, bez zla i loših nakana prema komšijuama i susjedima, uz poštivanja i različitosti svih drugih u svakome pogledu.
Naša znanja i nauke, došle su u drugi plan, jer su se ignorisale od vlastodržaca u foteljama, bez adekvatnih svojih ličnih obrazovanih diploma, uz silnu pojavu kriminala i korupcije, koji su upravo i procvjetali sa plodnim tlom dejstvujućeg nacionalizma i njihovog lažnog prestavljanja sa neznanjem i poštovanjem svih vrijednosti.
Upravo se u tim foteljama uz lične interese, služeći se i nacionalističkim tezama i porukama, stvarao naš kadar vlastodržaca, iz redova tih začetih nacionalista „ pod okriljem lažnih komunista „ koji su i skrivale svoju pripadnost sa tako kobnim i zločestim nakanama, koje su uslijedile sa agresijom na bivšu našu Bosnu i Hercegovinu.
Iluzorno je pisati i ponavljati, za sve one sljedbenike zaostalih , sa Blajburških poljana i Ravnorskih gora, koji su činili i najveća zla u periodu agresije, neka se o njima još uvijek zanima istorija naše borbe protiv fašizma i nacionalizma..
Danas je upravo, istinski i postala ova naša domovina Bosna i Hercegovina, ali nikako iz onoga vremena, kada smo je mi gore sa slika stvarali, gradili i već smo tada bili na istinskom pragu Evrope.
Ostaje nam velika žal i duži vremenski period, ako uopšte uspijemo, da je uredimo i dovedemo na isti put razvoja i napretka u zajednicu sa civilizovanim i demokratskim Evropskim vrijednostima.
Očito je, da mnogo toga trebamo mijenjati, u nauci i sistemu obrazovanja, sa pravičnim istinskim pravnim sistemom i sa dokazanim kadrovima, prije svega iskrenim patriotima, koji iz dubina sospstvene duše i osjećanja vole svoju rodnu grudu i jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
⦁
bedrudingusic 