Kao ni mnogi drugi, nemam drugu riječ za ono što je strefilo jugoistočni dio Turske i sjeverozapadni Sirije nego apokalipsa.Hiljade fotografija, tv. raportiranja te kazivanja mnogih sa lica mjesta ostavljaju nas bez teksta, daha, ledi nam krv u žilama, proizvodi strepnje, uzdahe, suze…..
Stradalima je bila potrebna pomoć isti dan, slijedećeg dana ili koji dan nakon slijedećeg dana – najkasnije. Najprije ona koja znači traganje za preživjelima ispod ruševina (za to su bili potrebni ljudi i mašine), a paralelno s tim i sveobuhvatna, jer su u nekoliko sekundi stotine hiljada ljudi u tim dijelovima Turske i Sirije ostali bez krova nad glavom, hrane, vode, lijekova… Pomoć iz raznih dijelova svijeta je uslijedila i za njen konačni saldo je u ovom trenutku rano govoriti, ali u jednom dijelu se i sada može podvući neka crta jer za mnoge ljudske živote koji nisu izdržali ispod ruševina sada je kasno. Naime, i oni bi bili spašeni da su pravovremeno reagirali na najpraktičniji način oni koji su to naročito mogli – zemlje famoznog Zapada. Ali nisu! S teškim okusom gorčine pratim ovih dana vijesti da je naprimjer Vlada Velike Britanije odlučila da financijski pomogne stradalima u zemljotresu sa tričavih 6 miliona funti sterlinga. Istovremeno su donijeli odluku za pomoć Ukrajini u oružju u vrijednosti od nekoliko milijardi. Naravno da treba pomoći napadnutoj zemlji, ali pogledajte omjer pomoći toj zemlji te ovima u Turskoj i Siriji. Također s ogorčenjem sam propratio vijest da je Francuska donirala 12 miliona eura stradalima u zemljotresu. Cinično za jednu takvu moću zemlju! Pa toliko je mogao donirati, i to iz malog džepa, i Kylian Mbappé, njihov najbolji nogometaš i jedan od najboljih u svijetu,
Isto tako, s ne manjim ogorčenjem pratim da su generalno, kada je u pitanju pomoć postradalima, nekako u drugom planu stradali u Siriji. Tačno je da su posljedice zemljotresa višestruko veće u Turskoj nego u Siriji, ali zar i Sirijci nisu ljudska bića, zar i tamo nisu u pitanju djeca? A posebno je bolno što se upravo taj Zapad odnosi prema Siriji imajući u vidu činjenicu da je toj zemlji uveo sankcije. Zar će sankcije pogoditi tog Asada? Ama neće, samo će ga još više učvrstiti na vlasti a posljedice sankcija trpe, kao i drugdje, tzv. obični ljudi. S tim u vezi sjećam se kada su onomad podsjetili Madeleine Albright da u Iraku, kojem su SAD uvele sankcije zbog Saddama Husseina, stradala i mnoga djeca, ona je hladnokrvno odgovorila: “Oni su kolaterarna šteta”! Tačno, ali ispod te dvije famozne riječi su užasne ljudske tragedije, kao što su ove danas u toj Siriji koja je pod sankcijama.
S druge strane. ostat će zabilježeno da su mnoge zemlje koje su pod autoritarnim režimima prethodnih dana humanistički reagirale naspram stradalih u zemljotresu u Turskoj i Siriji. Posebno će ostati zabilježena činjenica da je doslovno čitav Bliski istog položio test humanosti naspram ove planetarne ljudske tragedije, uključujući i Izrael. Jer, ovdje nema mjesta nikakvoj politici, ideologiji, ovome ili onome, a pogotovo ne pravljenju razlika među ljudima, jer svi smo djeca Ademova! Također, kao pozitivan primjer ljudske solidarnosti, ali na individualnom nivou, ostat će upamćen gest jednog anonimnog Pakistanca koji je otišao u ambasadu Turske u Washingtonu i donirao 30 milona dolara. Dakle, puno više nego Velika Britanija i Francuska zajedno. U svijetle primjere solidarnosti i pomoći stradalima spada svakako i naša domovina, kao i sve zemlje bivše SFRJ.
Dakle, veliki broj zemalja i pojedinaca je reagirao na vrijeme i ljudski da pomogne unesrećenim u Turskoj i Siriji, što se ne može reći za one najmoćnije – zemlje Zapada. Doživjele su potpuni debakl na ovom historijskom testu!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 