Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Evo nam je ovih dana u nebeski svijet preselio i druga naša ljudina, naš Ćiro Blažević, koji je bio naš Bosanac i volio je Bosnu i Hercegovinu svojim srcem i dušom, neka mu je slava i hvala.
Drugi naš pregalac i značajna sportska ličnost, pok. Mladen Delić kojega je uvijek bilo milina slušati na svim frekvencijama,u našem i svjetskom eteru, a posebno sa njegovim karakterističkim upitima, u prenosu sportskih trenutaka ; „ Da li je ovo moguće, dragi naši slušaoci… „
Da, sve je kod nas moguće, u ovome vaktu i zemanu, kada su stasale i metastazirale „mnoge nacionalističke klice „ za koje i naš idol drug Tito, nije znao i osjećao, jer su ga i mnogi njegovi saradnici lagali ili9 pogrešno izvještavali.
Prije svega, zar bi se u našoj moćnoj i jakoj vojunoj formaciji JNA, školovao takav akademski kadar i visoki oficiri do generala, koji bi mogli i pomisliti na takvo ubojito nacionalističko djelovanje, kao što su mnogi i djelovali.
Mogao bih početi nabrajati mnoga imena, ali nažalost da bih ih više i zaboravio, no što bi ih naveo, pa neka to ostane za neku drugu priliku.
Međutim, za moju čitalačku javnost je zanimljivo pitanje, zašto ja lično ovo napominjem, moraću im pojasniti .
Kao parlamentarac Skupštine SFRJ ispred BiH, bio sam između drugih angažovanja iz član tzv. finansijske komisije, posebno za tzv. kreditno monetarna pitanja. U kontinitetu, ispred nas su „ defilovali „ visoki dužnosnici JNA, uglavnom generali sa visokim pozicijama u Armiji države Jugoslavije, iz toga vremenskog perioda, uoči „ balvan revolucije „ i agresije sa istoka i zapada, na naše teritorije.
Dakle, uvijek su im nedostajala finansijska sreedstva za namjensku vojnu industriju i za njihove potrebe, te su od nas uvijek očekivali podršku i odobravanje.
Moram biti iskren, da sam uvijek posmatrao idiličnu situaciju sa našom moćnom i jakom JNA, te nisam nikada ni sanjao da bi nama građanima, naše lijepe Juge i moglo nešto loše da se desi pored takve naše Armije.
Ali, što bi naši stari govorili ; „ Ne lezi vraže, čuda se događaju „ i tako se ta naša Armija, upravo i stavila ne u odbranu svih građana, već u službu nacionalističkih „ veliko srpsko hrvatskih „ nacionalističkih interesa.
Radi istine, možda u startu malo više veliko srpskih, a docnije i veliko hrvatskih interesa.
U prvim trenutcima ili prvi mah, agresija je krenula sa istoka, a docnije i sa zapada, a naša istorija neka to sve dobro analizira, te istakne te analize i po obimu i njihovim ubitačnim rezultatama i katastrofama, za sve narode i građane bivše nam lijepe Titove i naše Jugoslavije.
Istina je, da ista nije bila dobra za sve nacionaliste, kriminalce i lopove, od kojih su neki imali i prikrivene svoje lične stranačke knjižice bivšega SKJ, a moralib su ih prikriti, da bi docnije redovno i sjedili u prvim redovima svojih „ misa i Bogosluženja „ kod svojih mmentora i pomagača u njihovim bestijalnim aktivnostima u svim vidovima i oblicima nagresije na svoju državu i njene građane.
Zašto ja sada ovo sve pišem i kakve veze ima sa mojim uvodnim razmišljanjem, mora to mojim čitaocima biti jasno.
Naime, evo ovih dana u našoj državi, Bosni i Hercegovini, formira se i nova vlast na svim nivoima.
Kakva li je, upravo je po željama njihovih glasača, koji su im na prethodnim izborima 02. oktobra i dali svoje glasove, kako nisam lično tako i glasao, ne bih bio iskren priznati da je to i moja vlast. Bile bi to duboke i veoma ozbiljne analize te ih se rado odričem opet za istoriju, ali mi se ovih dana iz medija natura jedna veoma neprijatna informacija.
Nagovještavaju, pišu i govore, da bi ponovo Nermin Nikšić trebao biti novi premijer vlade Federacije.
Zato se, poput divnih ljudi, koje sam naveo i koji su već preminuli, zaista istinski pitam, kao Bosanski Srbin, koji isto tako srcem i dušom volim svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu „. ; „ Da li je to moguće „ ?
Kao stručnjak svoga poziva, magistra elektrotehnike, došao sam u Mostar na temelje izgradnje velikog aluminijskoga kompleksa tj. Aluminija, kao zamisao i djelo tvorca velikog i genijalnog Emerika Bluma i njegovog moćnoga „ Energoinvest „ a.
Da ne bih mnogo toga ponavljao, jer sam na ovu temu ispisao preko par stotina objavljenih kolumni, po mnogim medijima i portalima, upravo se radi o liku i nedjelu bivšeg aktuelnog premijera vlade Federacije Nermina Nikšić.
Isti je, svojom poslovnom politikom, sa planetarnim kriminalcem i velikim nacionalistom, tadašnjim direktorom Aluminija, kao i njegovim jaranom Mijom Brajkovićem, obezbjedio mu i zvanično sva finansijska sredstva tzv. nenomiranog ili radničkoga kapitala od 44%, koji je bio namjenjen da se radi obeštećenja dodjeli svim radnicima Aluminija, radi doživljene agresije .
Na ovaj način, drug Nermin Nikšić, sa lažnim sloganom u to vrijeme „ borca za čovjeka i državu „ dao svoju saglasnost podjeli movih dionica prema mjerilima Mije Brajkovića, po kojima su njegovi Hrvati dobili obilate iznose, Bošnjacima je dodjeljeno mizernih po sedam dionica, a radnicima pravoslavne vjeroispovjesti, Srbima, dodjeljeno je dominskim riječnikom „ duplo golo „.
Ovim činom i konačno su Srbi isključeni iz dioničarskog društva ili bilo kakvog docnijeg upravljačkoga nadzora poslovanja ove firme, koja je i svoj poznati način i konačno doživjela svoju propast i krah, te je od „ lažnog Gebelsovog giganta „ postala „ hercegovački patuljak „, čiji su radnici na koljenima pred filijalom HDZ-a uzvikiuvali Draganu Čoviću ; „ Lopove, lopove … „ a pred vladom Federacije molili pomoć.
Međutim, stara srpska uzrečica kaže ; „ Kasno Marko ( vjerovatno Kraljević ) na Kosovo stiže „ .
Isto tako, stara narodna poruka govori ; „ Sa kime si, onjakav si „ ništa čudno, ali istinito, zašto mbi i Nermin Nikšić bio drugačiji od velikog kriminalca Mije Brajkovića i njegovih saradnika .
„Aluminij“ iz Mostara, premijerova i ministrova sapunica!
„Aluminij“ iz Mostara je prava slika i prilika djelovanja agresorske ideologije sa zapada, prije svega u stvaranju ustaško- nacioonalističke i agresorske tvorevine.
Kako ovu konstataciju pojasniti našem širokom auditoriju, građana i stanovništva naše domovine, koja se naziva Bosna i Hercegovina.
U današnje vrijeme i na prostorima grada Mostara, koji je nažalost doživio dvostruku agresiju i sa istoka i sa zapada, teško je biti mudar i pametan, a situacija u firmi koja je istinski okupirana je takva, od početka agresije do današnjih dana, te je neprihvatljivo biti i kulturan sa dozom pristojnosti.
„Aluminij“ je bila firma u prethodnom sistemu za diku i ponos i moćnoga „Energoinvesta“ koji je i stvarao, kao naša društvena realnost u zajednici i radu svih njegovih radnika, sa izrazitom multinacionalnom bojom, gdje su se maksimalno poštovala sva ljudska i radnička prava. Tada je imalo smisla ulagati u tako veliki i značajni projekat, kao i beneficirati njen veliki utrošak električne energije za proizvodnju. Međutim, to je nekada bilo, sada je samo za sjećanje i spominjanje, jer je to danas firma sa totalnom diskriminacijom ljudskih i radničkih prava, sa jednobojnim krvnim zrncima i njihovom kanceroznom nacionalističkom slikom. Dakle, poslije Dejtona ostala je i postala firma, ustaško- nacionalističke hrvatske ideologije, koju je aminovao i sam njihov otac nacije, prilikom puštanja u ponovnu proizvodnju. Njegovi „hemeroidčić“ poput Brajkovića, Božića, Jure Muse i dr. samo su izvršavali i provodili njihov scenarij, kao naredbodavca sveukupne agresije i na Mostar i na firme „Aluminij“, „Soko“ i ine.
Bivšim radnicima firme, Srbima i Bošnjacima, kao psima, jer je tako i pisalo na grafitu ispred firme, nije bio dozvoljen nikakav pristup.
Kao visoko stručni kadar, inžinjer elektrotehnike i magistar tehničkih nauka, po konkursu sam došao u prvobitnu firmu, koja se zvala tvornica glinice na polaganje kamena temeljca 1970. godine, te kao takav sam bio na stručnom usavršavanju kod „Pechiney“ –a u Francuskoj i kod „Siemensa“ u Njemačkoj. Kao rukovodilac odjela automatike u ovoj tvornici, učestvovao sam u izgradnji iste, njenom probnom radu i poslije 8 godina sam prešao na dužnost tehničkoga direktora Termoelektrane u Gacku, da bi se ponovno vratio u „Aluminij“ u razvojnu službu, kao vodeći projektant. Ove podatke navodim radi naših čitalaca, kako bi shvatili da ja nisam nikakav diletant ili neupućeni radnik u sva prethodna i ovdašnja zbivanja u ovoj firmi, zašta su mnogi nacionalisti i elementi ustaške provincijencije iz firme skloni sve ovo zanemariti i ignorisati u cilju omalovažavanja i prikrivanja svojih ideoloških zabluda. Isto tako, važno je napomenutu da sam cio period agresije bio u Mostaru, te sam i neposredni istinski svjedok i sudionik nepoželjnih zbivanja u ovome gradu.
Mi obespravljeni radnici „Aluminija“ godinama smo se borili za regulisanje svojih prava i kod međunarodnih i kod domaćih politički faktora, koji nam kroje godinama ovu našu crnu sudbinu, ali se mora reći i priznati da je bilo bezuspješno, jer su nas jednostavno lagali i obmanjivali, od premijera Bičakčića, Brankovića, istina je da su Behmen i rahmetli Hadžipašić i nešto pokušavali, ali je teško bilo i priviriti, a kamo li ući u tu ustašku utvrdu.
Današmji premijer Nikšić i njegov ministar Trhulj, kao „hadžije“ poput pauna, pokušavaju riješiti ovu Mostarsku sapunicu, ali sasvim površno i diletanski. Naime, tako se olako odriču sveukupne društvene ili državne svojine, te nalaze za shodno da 44% njenoga finansijskog kapitala, koji je djelimično i jednostrano utvrdjen, prepuštaju u nadležnost istih struktura, koje nam godinama osporavaju naša prava i vrše očiglednu diskriminaciju i na nacionalnoj osnovi.
Ovaj članak pišem, opet sa željom, da našem građanstvu ukažem i na daljnju diskriminaciju, jer su i premijer i njegov ministar i dalje ostali gluhi i nedorečeni, jer zašto bi njih interesovala prava obespravljenih radnika, kada je bilo bolje i unosnije sa Bradvicom i njegovim „hemeroidčićima“ sjediti u poznatom fabričkom restoranu „La Mirage“ te ispijati domaću lozu i crno vino, na šta su i navikli, ali uz bogatu mezu.
Ostala su u cjelosti neriješena radnička prava, kao njihov udjel u dionicama, povezivanje radnoga staža, kao i mogući povratak nekih mlađih radnika iz reda Bošnjaka i Srba. Dakle, sve što je rađeno i urađeno je, mogućnost njihovoga djelovanja prema sopstvenim aršinima, bitno je da im je dozvoljen upis u registar vrijednosnih papira, a šta će od svega toga pripasti Bošnjacima i Srbima, baš ih briga jer će se i premijer i ministar i dalje šepuriti kao paunovi u njihovoj sapunici i poznatoj krčmi kod Bradvice.
Za sve zainteresirane građane, koji budu čitali ovaj moj tekst, a imaju mogućnosti da na internet stranici „Aluminija“ pogledaju spisak od 2370 radnika i njihovih upisanih ili raspoređenih dionica. Tako se može sagledati da; Mate, Ante, Jure, Pero, Stjepan i brojni Hrvati imaju po preko 100 dionica, a Senad, Enes, Ahmet, Semir i malobrojni Bošnjaci imaju po 8 dionica, a Srbi imaju „0“ dionica, jer ih i nema na spisku, izuzev zalutaloga Srbina, ako je, sadašnji ministar u Vladi Federacije, Milorad Bahilj sa 93 dionice. Hrvatski poglavnici i doglavnici, poput Mije Brajkovića koji ima 247 dionica, Božić Vlado 187 dionica, Bradvica Ivo 182 dionice i td.
Što bi rekao naš narod, stari i mudri, „ako laže koza, ne laže rog“ da se i po ovome spisku i diobi dionica prema njihovim aršinima, jer ko je šta jamio, jamio je, tako jasno i ilustrativno može sagledati diskriminatorska hrvatska politika, kao i diletantski prilaz riješavanju ovih problema od strane naših „hadžija“, premijera Nikšića i ministra Trhulja.
Hvala Vam drugovi i gospodo iz Vlade, za svu Vašu brigu za nas obespravljene radnike, a posebno za moje sunarodnjake, budite uvijek tako „Za dom spremni“ a mi će mo se potruditi da putem sudova riješimo naša prava.
S poštovanjem, Mr Milan Jovičić, dipl.ing.el.
Konstantacija je sljedeća, od stručnjaka ;
Profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Aziz Šunje dodaje kako je posljednji primjer ignorantskog odnosa politike prema problemima u kompanijama u državnom vlasništvu kombinat Aluminij iz Mostara. Ugašen je u julu 2019. zbog duga od 400 miliona maraka (nešto više od 200 miliona eura).
“Uvjeren sam da nikada ne bi došlo do gašenja ovog kombinata u kojem Vlada Federacije ima 44 posto vlasništva, da je on bio bolje vođen. Objektivno, kontrolisala ga je Hrvatska demokratska zajednica ( HDZ) BiH”, naglašava Šunje.
Njegov dolazeći nasljednik, koji već u dva mandata premijer Fadil Novalić, nastavlja istu zločinačku politiku u saradnji sa HDZ-om i Draganom Čovićem i njihovim kadrovima, ne želeći izvršiti stečajni proces u firmi, kako bi se danas, poslije propasti firme, nešto totalno ilegalno radilo, sa nnekim Izraelsko- Kineskim poslovnim mešetarima, ali sve u interesu HDZ-a.
Postavlja se i ozbiljno pitanje, da li će to značiti ; „ Da će se povratkom Nermina Nikšića na zločinačku poziciju ili mjestu u Aluminiju Mostar „, nešto slično i dešavalo, ili bi se imenovani premijer „ pokajao „ te pristupio analizi i stečaju ovoga cjelovitog planetarnog kriminalnoga procesa.
Upravo, obespravljeni radnici Srbi i dio Bošnjaka, ovo očekuju od nove vlade i povratnika toga zločina, Nermina Nikšića, da nešto pokrene sa mrtve tačke.
bedrudingusic 