Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Vremana se mijenjaju, sudbine se raznovrsne događaju, sjećanja se blijede ako se nešto ne zapiše, ali uvijek ostaje na djelu istina i samo istina ?
Upravo sam i takva ljudska osoba, odgojan , obrazovan i vaspitavan u starinskoj i veoma poštovanoj patrijahalnoj bosanskoj srpskoj porodici, rodnoga grada Sarajeva ?
Kao odlični učenik sarajevske realne gimnazije, po uspješnom završetku, odlazim na studije elektrotehnike u Beograd, te po završetku studija, otisnuo sam se u vode značajne i velike industrijske izgradnje kolosalnih šest industrijskih objekata ?
Priznajem, da mi je svaki od njih doprinosio i uveliko značio, kao novi i dodatni po jedan fakultet, sticanjen brojnih novih saznanja u tehnici i raznovrsnim tehnologijama proizvodnje; čelika,aluminija, elektrolitskog bakra, zlata, srebra, selena i brojnih drugih metala, te na kraju i proizvodnje električne energije ?
Uz neposredno stručno usavršavanje, nisam niti jednoga trenutka napuštao i bavljenje naukom, u toku ličnoga angažovanja na izgradnji velikih firmi, završavao sam i magistarski studij i branio magistarski rad iz oblasti termoenergetike i bloka od 600 MW
Istovremeno sam, kao visoki intelektualac obrazovao i generacije stručnjaka elektro struke, koliko mi je vrijeme dozvoljavalo i lično slobodno vrijeme ?
U ličnom, društveno političkom angažovanju dovoljno je naglasti da sam bio parlamentarac Skupštine BiH u Sarajevu, kao i Savezne Skupštine u Beogradu ,a u periodu poslije Dejtona vijećnik Gradskog vijeća Mostara, u dva saziva i njegov Predsjednik/podpredsjednik u mandatu 2000/04 god.
Sve navedeno opisujem i ističem, radi spoznaje da sam kao stručnjak za automatizaciju tehnoloških procesa, godine 1970 došao na temelje izgradnje izuzetnog domaćeg aluminijskog kompleksa, budućeg Aluminija, u gradu Mostaru ?
Zamisao , ideja i realizacija ovoga genijalnog projekta djelo je bilo svjetskog giganta „ Energoinvesta „ iz Sarajeva i njegovog genijalca, umnog i pametnog, Emerika Bluma ?
Međutim, nažalost da je u dvostrukoj agresiji sa istoka i zapada, od naših susjeda i komšija iz Srbije i Hrvatske, cio projekat i proizvodni kompleksa aluminija, od tzv . „ hercegovačkog giganta „ pao na prosjački štap.
Isti je, blagovremeno uništavan, zatim je uzurpiran od bojovnika HDZ-a i postao i ostao ratni plijen ili kako to naglašava „ otac nacije „ u Hrvata, njihov Franjo Tuđman, „ Aluminij u Mostaru je strateški interes Hrvatske „ ?
Istina je, da je i bilo tako, upravo zahvaljujući i našim grobarima cjelovitog ovog aluminijskog kriminalnog kola ?
Njihovo kriminalno i lopovsko poslovanje, nikada dostupno zvaničnim insti8tucijama vlasti, omogućilo im je lično bogaćenje, do trenutka cjelovitog uništenja ove firme, sa planetarnim gubicima od pola milijarde finansijskih sredstava ?
Veoma tužna saga i neprimjerno događanje sa radnicima nehrvatima, dolazi u vremenu premijera vlade Federacije Nermina Nikšića, kada on lično sa svojim ministrima, cjelokupna sredstva od 44% tz. Radničkog ili nenormilanog kapitala dodjeljuje jaranu i najvećem „ ustaškom kriminalcu „ Miji Brajkoviću, koji sa saradnicima i sospstvenom aršinu ista dijeli u vidu dionica, obilato svojim Hrvatima, mizernih po sedam dionica dijelu Bošnjaka, a radnike srpske nacionalnosti totalno progoni iz fime sa „ nula „ dionica ?
Poslije Nermina Nikšića dolazi vlada Fadila Novalića sa ministrom Nerminom Džindićem i Jelkom Miličević, koji nastavljaju istom kriminalnom politikom, bez odluka o stečaju i drugim potrebnim aktivnostima, tako da su svi navodni izvještaji8 finansijskih organa, kao i sudske tužbe pale u vodu, kao što se survao i ovaj nekadašnji naš proizvodni aluminijski div ?
Aluminij sa istinom i pravdom, nikada neće u budućnosti doći ?
Posebno je teško doći do istine i pravde, za obespravljene radnike, u mostarskoj propaloj firmi Aluminij, koji su godinama diskriminirani na nacionalnoj osnovi.
Već godinama se i naše tužbe domaćem sudstvu kisele u njihovim ladicama, a mi radnici od njih očekujemo pravdu i istinu, sa razumjevanjima za naša radnička prava, godinama ostvarivana u dotičnoj firmi ?
Da li će mo morati putovati do Strazbura, ili će istinski funkcionirati naša pravna državava, ali ne po starinskoj nepravednoj poruci ; „ Kadija te tuži, kadija ti sudi „ ?
Godinama su se „ čimbenici „ u domaćoj vlasti lažno dičili Gebelsovim medijima i informacijama, o „ hercegovačkom divu „ kao najvećim izvoznikom, ne naglašavajući ali i uvoznikom, ali smo sigurni bili i najvećim planetarnim leglom kriminala u njihovom poslovanju, uz diskriminaciju radnika nehrvata i njihovih prava, tj. Svih onih koji nisu bili „ čistokrvni „ Hrvati ?
Da li su se pajdaši i svirači, utemeljitelji agresorsko genocidnih tvorevina Republike Srpske i Herceg Bosne, Mića iz Laktaša i Dragan iz mostarskih Bara, dogovarali da svi radnici koji nisu „ čistokrvni Hrvati ili Srbi „, koji nisu stvarali ove genocidne tvorevine ili koji nemaju članske karte HDZ-a i SNSD -a, te tako potvrđuju da nisu pravi Hrvati ili Srbi, ne mogu biti na spiskovima dioničara, pitanje je koje koje ne tražim odgovor.
Neka o tome sudovi odlučuju o radnicima i njihovim pravima, jer su Mića i Dragan okupirani okupirani svojim ličnim investicijama i „ haciendama „ od Dedinja do Mostara i obala Jadranskoga mora ?
Oni su angažovani i na rasturanju domovine Bosne i Hercegovine i na obezbjeđivanju sredstava od MMF-a, kako bi zadužili naše generacije i generacije, kako ne bi imali vremena da se brinu o statusu njihove silne imovine, stečene „ mafijaškim radnjama i kriminalom „ u sospstvenoj režiji ?
Istina je, da im je u pomoć priskočio i poslušnik svoga narcisoidnog šefa stranke SDP-a, koja se borila za „ čovjeka i državu „, tadašnji premijer Nermin Nikšić sa svojim ministrima, koji je jedan od rijetkih iz zvanične vlasti zakoračio u utvrdu planetarnog kriminalca, nacionaliste i diskriminatora, svoga jarana Mije Brajkovića.
Krenuo je njegovim stazama u riješavanju radničkih problema, a prema razmišljanjima i dogovoru svojih nalogodavaca, iz grupe grobara ?
Saglasno je prećutao eliminaciju stotina i stotina radnika srpske nacionalnosti, jednog broja Bošnjaka i nepodobnih Hrvata, kako bi mogao obilato nagraditi dionicama svoje „ čistokrvne „ Hrvate, svojim Bošnjacima dodijeliti mrvice po sedam dionica, a Srbe totalno eleminisati za bilo kakva radnička prava i dodijeliti im po „ nula „ dionica ?
Čudna jada i još čudnijih neprilika, u ovome vaktu već propalih firmi, isti ovaj „ zločinac „ svojih nedjela ima obraza i prljavih nakana, da se ponovo povrati na mjesto zločina, kao novog premijera nove vlade Federacije ?
Možda je i došao sopstvenoj pameti, uočio rezultate i posljedice svojih nečasnih rabota, pa bi možda nešto i povratio sa propalom firmom Aluminija i otpisanim radnicima, ali uz pomoć kriminalnih jarana Dragana i Milorada, što je fantazija i za Ginisa i njegovu knjigu čuda ?
Naši stari bi govorili ; „ Da Bog da kćeri da te aga uzme, ako cigani oko kuće hodaju „ ?
„ Ne lezi vraže, govorili bi naši stari, gospodinu Nikšiću niti jednom činjenicom niste se dotakli i uloge i krivice svih prethodnih „kriminalnih aluminijskih grobara „, svih prethodnih vlada Federacije i njihovih premijera.. Pitam Vas, zar se mogu amnestirati gospoda Bičakčić, , Branković, Behmen, rah. Hadžipašić i drugi, te na kraju i Vi lično, za sva vaša nečinjenj, da država i njene institucije normalno uđu u „ ustašku utvrdu zvanu Aluminij „ koju su jami8li uzurpatori, bojovnici i kriminalni čimbenici kod Hrvata?
Zar se možete amnestirati od krčmljenja državnog kapitala, odrađenog na osnovama totalno devalviranog početnog bilansnog stanja i ukupne vrijednosti kapitala firme poslije Dejtona?
Sve je rađeno i odrađeno na nivou mjesne zajednice Rodoč ili Baćevići, preko opštine Jugoistok i sa zakonima genocidne agresorske Herceg Bosne. Gdje su za to vrijeme bile i radile vaše pravne institucije sistema, od sudstva, tužilaštva i Vaših ministara u vladama Federacije?
Na kraju svega ovoga, kao „ biber po pilavu „ i onih bijednih 44% vrijednosti radničkoga kapitala, namjenjenih svim radnicima ravnopravno, pa i nama obespravljenim, koji se u postdejtonskom periodu borimo uzaludno za naša radnička prava.
Ali, stavili ste ih na trpezu već dokazanih „ halapljivih aždaja „ da ih raskrmčr opet po svojim diskriminatorskim i nacionalističkim aršinima.
Druže, Nermine Nikšiću, Vaš veliki i neposredni uspjeh u svemu ovome je dokazano ignorisanje i otpisivanje radnika srpske nacionalnosti, čime ste sasvim jasno dokazali i stav vaše stranke koja je došla na vlast pod lažnim sloganom „ za dobro čovjeka i države „ ali bez Srba, izuzev pojedinih ikebana, koje mčuvate u vašim stranačkim vrtovima kvazidemokratije i multietičnosti?
Zato nam ostaje žal, u svemu ovome, što su se na koncu i Vaši sunarodnjaci, radnici Bošnjaci, pomirili sa ovom čudnovatom i nehumanom diobom, ćute i miruju, jer su vođeni poltronima, ulizicama, bezkičmenjacima i podaničkim elementima, kako u svome sindikatu, isto tako u strukturama vlasti sa svojim nacionalističkim koalicionim partnerima ?
Šta reći do Aferim, neka vam je na pomoći dragi vaš Allah, a premijer Nikšić Nermin, sa takvim obrazom se zna za koga navija i neka se opet kandiduje za vašeg premijera Federacije ?
bedrudingusic 