Kako je samo istinski, reklo bi se duhovito, ali krajnje žalosno, imajući u vidu našu realnost , ovakva poruka je zlata vrijedna.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Ivo Bradvica, jedan od prvih saradnika i nasljednik, najvećeg kriminalca i uzurpatora, doglavnika „ ustaških korijena „ Mije Brajkovića, bio je u svemu slika i prilika ovoga „ planetarnog ustaškog kriminalca .
Na vrijeme je Brajković pobjegao u „ svoju lijepu Hrvatsku „a bio je Tuđmanov poslušnik i izvršilac, cjelovite okupacije i uzurpacije firme Aluminij, kao interes te susjedne agresorske Hrvatske, kako je i prilikom novoga starta proizvodnje u aprulu 1997 godine i lično poglavar Franjo Tuđman ; „Aluminij u Mostaru je naš strateški interes „.
Poglavnik je ovu stratešku ideju, koja je dio njegovog scenarija agresije na Mostar a po kojoj su njegove i strateške firme Aluminij, Soko i ine, mogao realizirati preko svojih „ čimbenika „ i podanika, ali i ulizica poltrona iz vlasti Federacije, koji ne mogu biti amnestirani od saučesništva u svim kriminalnim radnjama.
Doglavnici „ oca nacije „ revnosno su izvršavali svoje zadatke iz dobro smišljenog scenarija, od uzurpacije i diskriminacije, do neviđene pljačke državne imovine i totalnog ignorisanja svih radničkih prava radnika nehrvata.
Najveći kriminalci Mijo Brajković i njegov nasljednik iz novijeg doba Ivo Bradvica, sa svojim brojnim saradnicima, obilato su iskoristili pasivan odnos državne vlasti i na osnovu zakona svoje genocidne Herceg Bosne, a uz pomoć korumpiranih pravosudnih organa na opštinskom nivou uspjeli su u provedbi svojih kriminalnih i diskriminatorskih poduhvata, u okvirima i za dobrobit svoje „ čistokrvne nacije „.
Za to vrijeme, nas obespravljene radnike, Bošnjake i Srbe, svi premijeri u Vladi Federacije su lagali i obmanjivali lažnim uvjeravanjima da rade na riješenju naših radničkih prava.
Međuti, svi oni, kao ulizice od Meše Selimovića, isti su postali i grobari firme Aluminij, od Bičakčića, Behmena, Brankovića, Hadžipašića, Mujezinovića, do Nikšića i današnjeg Fadila Novalića, zajedno sa svojim ministrima, posebno Hećom, Trhuljem i Nerminom Džindićem.
Iako kaže narodna ; „ O mrtvima sve najbolje „ ne možemo se oteti utisku da je i rahmetli premijer Hadžipašić i ponajviše „ušićario „ jer je po želji i volji pljačkaša, iz redova bojovnika sa Brajkovićem i Bradvicom, načelno dogovorio rasturanje državne imovine na štetu države i radnika, a u korist hrvatske komponente, u odnosima 44% državnog kapitala, 44% kapitala radnika za obeštećenje i 12 % kapitala firme iz Šibenika, ali zašto i na kojim osnovama ostalo je znano samo Allahu / Bogu.
Njegov kolega, docniji premijer Branković, bio je iskren i javno mje isticao da je ovo oko Aluminija sve rezultat političkog kompromisa, što nismo ni sumnjali, jer su svi dobro svoje „ brkove „ omastili zakuhanomkašom.
Međutim,njihovi nasljednici i borci“ za državu i čovjeka „ premijer Nermin Nikšić i ministar Erdal Trhulj, nastavili su po istom principu u realizaciji „ hadžijine „ prljave ujdurme.
Jednostavno i diletantski, oni su kapil od 44%, nazvan tzv. nenominirani ili radnički kapital, odastrli su na stol kriminalcima, nacionalistima i lopovima, Brajkoviću i Bradvici sa saradnicima, da ga podjele prema svojim aršinima i to, obilato Hrvatima, mrvice dijelu Bošnjaka po sedam dionica, a Srbina po dominama „ duplo golo „uz izgovor da su ovi 1992 godine topovima sa Čobanovog polja i Podveležja granatirali grad i ovu firmu ?
Dakle naši grobari to su tada učinili sa ovom firmom i našim radnicima, uglavnom Srbima, koji se evo već desetak godinama proturaju po razno raznim sudovima, za svoja zakonska prava obeštećenja.
Kao stručnjak automatizacije tehnoloških procesa i magistar Elektrotehnike sa Univerziteta u Beogradu, poslije izgrađenih velikih industrijskih objekata u Republici Srbiji, došao sam po konkursu, na kamen temeljac izgradnje hercegovačkog giganta i aluminijskoga kompleksa u Mostaru, godine 1970.
Veliki projektantski poduhvat i ovaj proizvodni gigant, ideja je i realizacija svjetskog „ Energoinvest „ a i njegovog gen. Direktora Emerika Bluma, sa ogromnim stručnim i kadrovskim timom njihovih stručnjaka?
Po završetku specijalizacije u firmi „ Pechiney“a iz Francuske, učenja francuskog jezika na Univerzitetu u Montpeljeju i stručne obuke u fabrici glinice u Gardannu, pored Marselja, te specijalizacije u firmi „ Siemens „ u Njemačkoj za njihovom opremom u našoj budućoj tvornici, povratio sam se na izgradnju tvornice glinice u Baćevićima ( na srpskoj zemlji ) u neposrednoj blizini grada Mostara.
Tada sam, kao stručnjak i upoznao, naše buduće kriminalce i grobare, veliko hrvatske nacionaliste, u čizmama po vrletima Hewrcegovine gdje su bili rudnici boksita, inžinjera rudarstva Miju Brajkovića i drugog „ komunističkog „ piskarala sa nekim pravnim fakultetom, Ivu Bradvicu, ne sumnjajući da su to budući naši „ grobari „ ?
Došao sam, dakle u sredinu, bez sumnje i bilo kakvih predrasuda, da su to klice zaostale „ ustaške „ ili Blajburške neizbježne i zaostale svite, koja još uvijek nije stigla do Čilea, Argentine, Australije ili gdje ne sve u svijetu.
Međutim, kako smo pripadali istoj zajedničkoj partijskoj jedinici, u ona vremena Savezu komunista firme Aluminija, dok su s3 isti busali u prsa o „ velikim k0omunistima „ i po zaseocima okoline Čitluka i Stoca, već pjevušili ustaške pjesme, dotle sam kao član iste stranke, kao Republički i Savezni parlamentarac iz Beograda, revnosno, iskreno i dobronamjerno izvršavao svoje radne obaveze.
Nisam niti razmišljao, ni jednoga trenutka, da sam lično neki Srbin iz Beograda ili Srbije, jer sam bio rođeni Sarajlija i Bosanac iz dubine svojih osjećanja, za jedinu nam domovinu Bosnu i Hercegovinu, istina u ona vremena u zajednici sjajne i svjetske tvorevine Jugoslavije.
Međutim, dolaze vremena, tmurna i čemerna, svima znana o čemu je i suvišno i bilo šta pisati.
Moji snovi i djela stručnjaka, od Aluminija u Mostaru i Rudnika i Termoelektrane u Gacku, postaju i ostaju samo agresorska, uzurpatorska nedjela „ ustaša i četnika „ i šta više reći i dodati, o čemu sam i knjige ispisao.
Zato, u sadašnjem trenutku razmišljanja i presuda sramnih sudova u Mostaru i Hercegovini, suvišan je bilo kakav komentar, jer propast „ hercegovačkog giganta „ u vremenu i pod rukovodstvom, imenovanih direktora Mije Brajkovića i njegovog sljedbenika Ive Bradvice, sa svim njihovim saradnicima,čin je za svaku osudu i presudu.
Gubici od pola milijarde finansijskih sredstava, uzurpacija i diskriminacija radnika nehrvata, kao i mnoge druge kriminalne radnje i nalazi neke tobožnje finansijske policije i analiza, predmet su istine sudske doktrine, u svakoj pravnoj državi, a ne šarlatanstvo hercegovačkog sudstva.
Smiješno je i tragikomično da sudstvo hercegovačkog kantona, od drveta ne vidi šumu, u kojoj su kriminalci i lopovi, Mije Brajkovića i Ive bradvice, stvarali gubitak od pola milijarde maraka.
Tužilaštvo HNK je početkom 2021. godine zaprimilo šest izvještaja Financijske policije FBiH protiv više rukovodećih osoba, za kriminalne radnje u nekadašnjem gigantu. Kako se navodi, počinjeni kriminal je težak preko 205 miliona maraka i Kantonalno tužilaštvo je tada potvrdilo da nastavlja istragu u drugim predmetima povezanim sa zloporabama u mostarskom Aluminiju.
Podsjetimo da je mostarski Aluminij nekad najbogatija hercegovačka kompanija i najveći bh. izvoznik ugašen 10. jula 2019. godine, kad mu je zbog dugova od preko 450 miliona KM isključen dotok električne energije i tada je oko 900 radnika ostalo bez posla.
Ništa čudno i jadno nije, ako veoma dobro znamo da još uvijek Bosna i Hercegovina nije pravna država, da je vlast nacionalističkih elemenata, mentora Dragana Čovića i Milorada Dodika, nasljednika i sljedbenika ideološke matrice od Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, ili njihovih uzora Draže Mihajlovića i Ante Pavelića.
bedrudingusic 