Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Pišu nam naši mlađani novinari, ali prema direktivama, već matorog i iskusnog obavještajca iz Titovog vakta.
i neiskusni
Kao mlađani i još uvijek neiskusni novinari, trebali bi znati šta nam znači diplomatija, jer ista nije „ prkno od dorata „da bi je mogli mnogi naši Bošnjaci, Srbi, Hrvati ili ostali, jednostavno uzjahati na svjetskim destinacijama.
Kao veoma iskusni i vremešni intelektualac, stručnjak svoga poziva, imao sam priliku da izgradim u Jugi šest velikih industrijskih objekata, ali isto tako da kao stručnjak obiđem svijet.
Na Univerzitetu u Montpeljeju, najstarijem u Evropi, učio sam Francuski radi poznavanja tehnologije u proizvodnji aluminija, kod „ Siemensa „ sam pored svoje struke, usavršavao i Njemački jezik iz veoma uspješnih gimnazijskih dana realne sarajevske gimnazije.
Sa specijalizacija u Ukrajini, Kijevska oblast usavršavao sam termoenergetska postrojenja za proizvodnju električne energije, a u Čeropovecu u Rusoj oblasti, u metalurškom kombinatu od 12 miliona tona čelika proizvodnje, pored tehnologije, usavršavao sam i Ruski jezik iz gimnazijskih dana.
U Kanadi i gradu Torontu, učio sam Engleski jezik,te mirne duše mogu reći da sam uz svoju struku i stručnost u automatizaciji tehnoloških procesa, imao sam prilike voditi i sagledavati i interesantne poslovno ekonomske poslove, od interesa za našu društvenu zajednicu.
Veoma sam dobro i neposredno upoznao i neke naše prestavnike iz diplomatije, sa mnogima nalazio zajednički jezik i spoznao i njihovo djelovanje, dok su me neki drugi i razočarali sa svojim pogledima, rezonovanjima i učincima u neposrednoj diplomatiji ?
Dakle, sve ovo pišem iz razloga nužnosti dobroga prepoznavanja nužnosti postojanja i djelovanja naše dobre diplomatije.
Kao i iskusni parlamentarac našeg BiH skupštinskog djelovanja iz Sarajeva, te saveznog parlamenta SFRJ iz Beograda, kao prestavnik naše Bosne i Hercegovine, savršeno sam poznavao i način uspješnog društveno- političkog djelovanja na našim prostorima.
Sve ovo ističem iz jednostavnog iskustvenog saznanja i djelovanja, u našem unutrašnjem ponašanju, kao i u okvirima cjelovite međunarodne zajednice.
Naime, trebamo znati da nama nije prevashodno nužno samo poznavanje nekog od stranih jezika, da bi naš diplomata i bio uspješan za našu državu i njene interese, veoma su nužni i drugi brojni aspekti spoznaja, znanja, iskustva i načina djelovanja.
Nažalost, ponajmanje nam je nužno da li je neko Srbin, Bošnjak, Hrvat ili neki četvrti građanin ove nam jedine domovine, bitni su ljudi sa karakterom, znanjem i obrazovanjem, istinske patriote, kojima je državni interes na prvome mjestu, a sve ostalo sporedno u nekom drugome planu.
Zato se i pitam, da li u diplomatiji ovakvi ljudi mogu biti neki „ politički đuturumi „ ili da čine „ šamar građanima „ njihovim izborom na ovu veoma prestižnu i značajnu državnu funkcijuu.
Značajno je istotako, da u diplomatiji nije prestižna i neminovna mladost, na koju se pozivaju i naši „ mlađani „ novinarčići „ Dnevnoga avaza „, Danijel i Miralem, već konkretno diplomatsko i svako drugo iskustvo, ali istinski radni i pošteni odnos prema ličnom odnosu i obavezama u korist države koju prestavljaju i njenim građanima.
Međuti, pozadina sadržaja, komentara i zaključaka njihovih napisanih sadržaja, veoma je dobro znana i očito instruirana, ne njihovim znanjem i iskustvom, već licemjerstvom čistokrvnih politikana njihovih mentora, prepoznatljivih našoj javnosti i posebno čitaocima ovoga dnevnoga lista.
Pitamo se, da li zaista može jedan rođeni Sarajlija, Bosanac sa osjećajima pažnje i ljubavi prema sospstvenoj domovini Bosni I Hercegovini, bilo šta negativno ili ogavnim licemjernim riječima napisati protiv Lagumdžije ili Arnauta i sl. njima, jer su istinski veoma sposobni i pravi kadrovi za našu diplomatiju.
Da li naši građani zaista misle da je recimo Elmedin Konaković prava ličnost ili kadar za ministra vanjskih poslova ili recimo da budući premijer Federacije bude Nermin Nikšić ili brojne druge „ ulizice i Željkini „ papci „ budu naši ministri u bilo kojem sazivu ili nivou vlasti.
Ako je guslar iz Laktaša izjavio da nije za Lagumdžiju ili Arnauta u diplomatiji, dovoljan je znak, kriminalnog i lošeg razmišljanja i domaćih novinara o istim ličnostima.
Možda su oni istinski medijski novinari za propagandu rušilačke politike Dodika, Čovića, Nikšića i inih drugih , naših već dokazanih „ foteljaša i uhljeba „ .
Kao profesor elektro struke, veoma dobro zna uvijek prepoznati svakoga majstora svoga posla, kao što znam ocjeniti stručnu osobu koja bez problema iznalazi uzrok svakoga kvara, a majistor ga otklanja bez poteškoća.
Svojevremeno sam iskreno i istinski, odmah reagovao i pisao javnosti, prilikom izbora gospodina Reufa Bajrovića za našeg ministra energetike u jednoj prethodnoj vladi Federacije, jer je isti bio sposoban i značajniji za ambasadora u Americi, a hoštapleri i kriminalci iz HDZ-a i Aluminija, kao orlovi nad golubovina, načinili su mu trenutnu smicalicu, te isti nije mogao odgovoriti, svome zadatku i iskrenim željama uvođenja reda u posrnulom državnom industrijskom objektu.
Lijepo to ovih dana i naš građanin Reuf Bajrović izjavljuje na Twitteru;
„ Svi probosanski Srbi i Hrvati koji su se borili puškom za BiH glasali su protiv ovog VM, a oni koji se nisu borili puškom glasali za to da se Dodiku i Čoviću preda BiH. Zapad je stao u odbranu Srba i Hrvata koji su protiv Bosne, rušeći Srbe i Hrvate koji su za Bosnu“
Pitajmo se, nije li grad Mostar istinski prestavnik ovakvih događanja, jer su Srbi „ dodikovci „ sa svojim rušilačkim partnerom HDZ-om i čimbenicima Dragana Čovića, uspostavili svoju vlast i svoje odnose za sačuvanjem genocidnih tvorevina „ de facto i de yure „ Republike srpske i „ de facto Herceg Bosne „.
Da li će im ovo omogućiti i famozna „ osmorka „ i novo0 VM na nivou držav3e BiH, ostaje nam da vidimo.
bedrudingusic 