Mr. sci. Milan Jovičić: Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom

Posted: 18. Januara 2023. in Intervjui

Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Prisjećanju su to iz ludačkod vakta agresije sa istoka od veliko srpskih, umišljnih „ nebeskih „ veliko srpskih nacionalista.
Dakle, početkom devedesetih godina, kada je silna artiljerija JNA kao podrška osvajačkim težnjama srpskih ideoloških nakana, prema memorandumu SANU i pisca Dobrice Ćosića, a realizatora Slobodana Miloševića i njegovih brojnih kadrova i istomišljenika, sa istoka i preko Romanije i Nevesinja navalila na grad Mostar i državu Bosnu i Hercegovinu , uz prethodnu blokadu i napade na njen glavni grad Sarajevo.
Sa Čobanovog polja ( znanog tim veliko srpskim hajducima ) i Podveležja, iznad Mostara, započelo je granatiranje ovoga grada, urbicid nejgovih materijalnih dobara i genocid stanovništva i nevinih građana.
Kako je to i opisao tvorac ideološkog pamfleta, književnik Dobrica Ćosić , ‘Otac srpske nacije’, ideolog srpske laži i uzrok srpskih genocida i etničkih čišćenja na kraju 20. stoljeća.

“ Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno “, rekao je Dobrica Ćosić opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Nije čudno da i kandidat “ Srpske liste “ Velibor Milivojević laze u intervjuu da je prvi Srbin poslije 30 godina, autentični prestavnik Srba u Gradskom vijeću Mostara.
Sramotno je i veoma ogavno slušati ovakve laži, jer tako znani i uticajni Srbi u gradu, kao što su bili pok. Ratko Pejanović, pok. Radmilo Braca Andrić, moja malenkost magistar Milan Jovičić i drugi, koji smo bili i vijećnici u više perioda i Predsjednici Gradskog vijeća ili Radmilo Andrić i Milan Jovičić parlamentarci Skupštine SFRJ u Beogradu i sl.
Nisam bio član niti jedne stranke u Mostaru, ali sam ipak bio vijećnik Gradskog vijeća sa građanske liste za “ jedinstveni Mostar “ njegov prvi predsjedavajući i Predsjednik/ podpredsjednik Gradskog vijeća u mandate 2000/04 godine, iz reda građana pravoslavne vjeroispovjesti.
Dakle, mi smo bili istinski Bosansko hercegovački Srbi, ali nikako Srbi ovoga soja “ dodikovaca “, te i zahvalni našim majkama, što nas rodiše takve.
Istina je, da sam kao rođeni Sarajlija ili docniji mostarski Sarajlija, te davne 1970. godine, kao stručnjak svoga poziva magistra elektrotehnike, dolazeći na izgradnju velikoga aluminijskoga kompleksa, ne znajući u kakvu sredinu dolazim, istinski u periodu ove agresije i zaboravio ko sam, šta sam i kojem to svijetu pripadam.
Naslovna zahvalnost majci, je bila napisana crnim grafitom, u centru Mostara tzv. Rondou, na žutoj zgradi poznate srpske trgovačke porodice Peško, od strane tadašnjih građana hrvatskih korijena.
Trebalo mi je i dosta vremena da shvatim izvorno i njeno značenje, jer sam kao rođeni Sarajlija odrastao i obrazovao se u duhu stare patrijahalne Srpske porodice, sa uvažavanjem i poštovanjem i svojih komšija, u ona vremena Muslimana i svih drugih različitosti.
Docnije, kao gimnazijalac i građanin ovoga grada, nikada nisam niti razmišljao, koji sam to ja Srbin, već građanin, kao i svi moji jarani, prijatelji i moje komšije sa Vratnika, u neposrednoj blizini Jajce kasarne.
Međutim, evo ovih dana iz dva razloga koji su me inspirisali za ovaj sadržaj teksta, svakako je i ova poruka zahvalnosti rođenoj majci, koju čak i nisam upamtio, niti znam gdje je njen grob, ako ga je imala.
Prisjetio sam se događaja svakodnevnih granatiranja od mojih sunarodnjaka, kada smo sa komšijama svim bježali u podrume, ali sam jedne noći zanoćio u svome stanu, kada mi na san dolazi “ jedna vila “ i savjetuje mi da toga dana ne izlazim iz podruma cijelo vrijeme.
Istina je da sam je poslušao i njoj zahvaljujući ostao sam tada u životu, jer je “ Srpska granata “ sa Čobanovog polja oko 17 časova udarila u moj stan, te na kauču i foteljama, gdje sam često odsjedao i čitao knjige, ostavila je izrešetane tragove brojnih gelera, koji bi mi zasigurno uskratili dalji život.
Iako nisam neki vjernik, otada sam shvatio da na nebesima ipak postoji ova “ lijepa vila “, neka je svi zovu prema svome vjerovanju, da li je to Gospod Bog ili svemogući Allah, ali je meni u mome vjerovanju ostala ta “ lijepa vila “ koja mi je istinski i spasila život.
Veoma interesantno događanje u ovome gradu “ slučaja Mostaru “, te intervju velikog Srbina, kakvi su pristigli u ovaj grad, pod nazivom “ dodikovaca “ kao i njihova lažna i bestijalna besjeda, upravo prema uzoru njihovih idola i ideala , dali su mi inspiraciju ovoga sadržaja.

Autentični “dodikovac” na radost hercegovačkog soja, vijećnik i podpredsjednik Gradskog vijeća Mostara Velibor Milivojević

Jedan od njih je svakako i tzv. novopečeni politikant i podpredsjednik Gradskoga vijeća, sa “ srpske liste “ doktor Velibor Milivojević?
Kažu da je i neki doctor medicine, a rekao bih da je više veterinar iz stada i svinjogojca, njegovog uzora i ideologa , guslara i ovčara iz Laktaša, despota i švercera sa Beogradskih ulica Milorada Dodika i njegove stranke SNSD-a, te da je lično prihvatio ulogu “ dodikovaca “, uz pomoć i genocidne Republike Srpske, i Srpske pravoslavne crkve i velike Srbije ?
Kako to veli u intervju “ veterinar “ Velibor; “ Mislim da niko nije ravnodušan na stanje u kojem se Mostar nalazi kako danas tako i mnogo godina unazad. Nažalost, vrijeme koje smo izgubili sve ove godine ne može se vratiti, tako da trebamo da se okrenemo ka sutra kako ne bi došli u priliku da opet za nekoliko godina žalimo za onim što smo mogli, a nismo uradili za nas i naš grad. Mnogi i dalje dijele grad, činjenica je da je stanje loše i možemo ga i nazvati  gradom slučaja, ali siguran sam da građani Mostara imaju snage, pozitivne energije, uvijek dobre ideje i da ćemo svi zajedno pronaći ono najbolje u nama, onu nit koja nas sve spaja i da će Mostar od grada slučaja postati grad primjer, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, nego i za regiju. Mi to možemo.
Da li je Mostar za Vas podijeljen grad, upit je novinara, naručenog intervjua ?
“ Htjeli mi to priznati ili ne, on to stvarno jeste. Ja osobno pokušavam da to ne vidim i ne živim, ali svakodnevno se susrećemo s pojavama koje nas na to upućuju. Mostarski Srbi žive u svakom dijelu grada, bez obzira na obalu ili stranu, pohađaju škole, rade i Mostar doživljavaju kao jedinstven grad i žele da zaista takav i bude. Mi želimo biti kohezivni faktor i doprinijeti da Mostar, prije svega, bude jedan normalan grad” / završen citat / ?.
Da, lijepo to zvuči da ovi “ dodikovci “ žele biti kohezioni faktor u ovome gradu, koji su rušili i uništavali svakodnevno u svakome pogledu, ali sa svojim ustaško- četničkim koalicionim partnerima, izborom njihovog čelnika Milorada Dodika, koji se uvukao u dupe Dragana Čovića i brani interese sestrinske genocidne tvorevine Herceg Bosne ?
Međutim, zaboravljaju iznijeti istinu na vidjelo i reći, da su isti u startu i svome ponašanju u ovome gradu, izvršili prije svega podjelu građana Srpske nacionalnosti, na tzv. “ dodikovce “ i sve one koji su stvarali genocidnu Republiku srpsku, te na tzv.” rezervne Srbe”, odnsono ove koji su ostali u gradu i Federaciji, koji su stvarali i očuvali sve srpsko što se dalo očuvati.
Sa” dodikovcima “ nastaje i počiva ovaj svijet i ovaj grad, a sve građane Srpske nacionalnosti koji su stvarali “ jedinstveni grad “, koji su obnovili i sačuvali i SPKD “ Prosvjetu “, dali svoj udio u stvaranju i djelovanju i Gradskoga vijeća grada Mostara u prvim postdejtonskim uslovima, njih apsolutno ignorišu uz pomoć i Crkve i njenih vjerodostojnika.
Prvi među njima je svakako vladika Grigorije, koji je i javno kao i Milorad Dodik u TV emisijama izjavljivao, da su ovi zaostali Srbi Federacije neki ostali ili rezervni Srbi i sl.
Formirali su svoju tzv. Paljansku Prosvjetu, koja je već poodavno odlikovala i Radovana Karadžića i mnoge njihove zločince- velikosrpske junake “ ?
Kao predsjednik obnovljene Prosvjete, poslije gospodina Ratka Pejanovića, lično sam prisustvovao skupštini udruženja “ Gusle “ te sam im i lično odmah uputio dopis saradnje i ponudio mogućnost korištenja prostora , naše Ćorovića kuće, u kojoj smo inače djelovali do današnjih dana ?
Ovaj poziv nije naišao na razumjevanje i podršku od njihovih vjerodostojnika iz Crkve, jer su se već sasvim okrenuli svome Bogu i njihovoj ideološkoj genocidnoj šemi djelovanja, što je i posljedica današnjeg stanja i odnosa u ovome gradu Mostaru ?
Ovi “ dodikovci “ su u ovome gradu Mostaru nastavili i dalje svoju već viđenu nacionalističku politiku, uništavajući sve naše idole i ideale, sa kojima smo se borili protiv fašizma i ustaškog naslijeđa ?
Kao vijećnik sadašnjeg Gradskog vijeća i jedan od njegovih podpredsjednika, doctor Velibor Milivojević zagovara izgradnju “ Srspskog kulturnog centra “, ali kako veli nije naišao na razumijevanje ostalih vijećnika.
Međutim, postavlja se i pitanje šta se ustvari krije, iza ovakvih zahtjeva, možda je to ponajbolje napisao u svome pismu naš uvaženi građanin i veliki patriota, jedine nam domovine gospodin Sejo Đulić, zato i citiram dio njegovog odgovora doktoru Veliboru ;
„Kako kažeš da bi baštinio ili prezentirao srpsku kulturu i običaje nužan je ovaj centar, zašto nije naišao na razumijevanje vijećnika. Međutim važno je napomenuti radi javnosti, da u Ćorovića kući već godinama djeluje SPKD“ Prosvjeta“,a tu je ujedno odjeljenje književnosti Muzeja Hercegovine, gdje navodno po mišljenju Velibora ne može biti kustos Bošnjak, jer isti ne može govoriti valjano o Aleksi Šantiću, kao Srbinu njihovoga soja ? Ovo je svakako nerazumno, što je u suštini i biti, fašizam. Ovakve izjave i ovakve pojave prethodile su i kristalnoj noći, a svi znamo šta je bilo poslije.
Činjenica je da ovakve izjave nemaju veze ni sa „ srpskim kulturnim centrom „ ni sa Aleksom Šantićem, jer je priča dublja za javnost nepoznata.. Podsjećamo da je u Ćorovića kući oduvijek bilo sjedište SKPDruštva „ Prosvjeta“, koja poslije svoje obnove veoma uspješno radi i prezentira srpsku kulturu u gradu ali i šire, posebno preko Šantićevog festivala djece pjesniuka. Upravo ova Prosvjeta je trn u oku, jer je ne mogu staviti pod stranačku i crkvenu kontrolu, a uz to vezana jena „ Prosvjetu“u centralu u Sarajevu.
Kada nije uspjelo preuzimanje ovog časnog društva osnovali ste pod okriljem crkve i stranačke centrale u Banja Luci svoju „ Prosvjetu“ po uzoru na Paljansku, te preostale Srbe u gradu počeli vste dijeliti.. Da nije pretužno, bilo bi jako smješno.
U svakome slučaju motiv je preuzeti Ćorovića kuću i ugasiti Prosvjetu koja djeluje nadstranački i širi svojim djelovanjem istinski više vjekovni duh Mostara.
Bedastoće da o pjesniku može govoriti samo njegov sunarodnjak ne mogu proći ni u vrtiću. Zamislite doktore da Vama kažu da ne možete operisati recimo slijepo crijevo nekom Hrvatu ili Bošnjaku, jer ste Srbin, jer Vi to ne možete razumjeti kao što bi Hrvat ili Bošnjak.
Vjerujem da sada kažete da je ovo glupost, naravno ortodoksna glupost, kao i Vaša konstatacija da o Aleksi Šantiću kao kustos u njegovoj radnoj sobi može govoriti samo Srbin..
Mislio sam da je važno znanje i obrazovanje a sve drugo je za po kući, kao papuče, naprimjer.
Zato doktore, ne držite javne časove iz predmeta koji se zove; Uvod u fašizam ili neofašizam „ / završen citat / ?
Bravo, naš dobri druže Sejo Đuliću, kada ovako nešto u Mostaru napiše naš uvaženi i poštovani komšija Bošnjak, kao što si ti lično, za svaku je pohvalu.
Ovi mostarski ili Bosansko hercegovački Srbi, poput Ratka, Brace, Gorana, Obrena, Riste i inih, koji su ostali u gradu sa vrlim komšijama i susjedima da brane grad i građanske interese, od najezde nacionalista i kriminalaca sa istoka i zapada, nešto je ljudski i veličanstveno.
Nikako ne zaslužujemo nikakav ignoratski ili nacionalistički odnos, posebno od sunarodnjaka koji su opijeni mržnjom nacionalizma i ludačkih apetita i nemoralnih nakana, da oni u ovome gradu uređuju i ustroje svoje povampirene ideološke nakane, iz Karađorđeva, sa Dedinja ili Pantovčaka ?
Razumiju to dobro i mnogi naši vijećnici iz Gradskoga vijeća, poput mojih jarana Adi8la, Hare, Jasne, Irme i drugih, jer je profesor Milan Jovičić, mostarski Sarajlija poznat i priznat građanin ovoga grada, koji uvijek piše i iznosi istinu i samo istinu ?
Rođeni Sarajlija, student Beogradskog Univerziteta, izuzetni stručnjak koji izgradio mnoge objekte u Republici Srbiji, kao i u Bosni i Hercegovini svojoj jedinoj domovini, parlamentarac u Saveznoj Skupštini i vijećnik prošlih saziva Gradskoga vijeća, nikada nije mogao niti htio biti lažov, nacionalista ili bilo kakav ekstremista, već najlojalni građanin svoga grada i svoje domovine.

komentara
  1. […] Mr. sci. Milan Jovičić: Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom […]

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s