Poštovani čitaoci, široka javnosti, prijatelji i poznanici, moji dragi Bosanci.
Pišem i živim, samo sa istinom i istinom, kako to latinska kaže ; „ Amare veritas est „, da istina je bolna, ali kako za koga.
Primoran sam da vam ovaj sadržaj ispišem, vama i samo vama, našoj širokoj javnosti, kako bi spoznali istinu događanja.
Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Kao, stari, veoma iskusni visoki intelektualac, čovjek ili po tumačenju mnogih znanih prijatelja istinski ljudina, rođeni Sarajlija, graditelj sa izgrađenih šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, bosansko hercegovački i Savezni parlamentarac u mandatu 1986-9o godina,vijećnik Gradskog vijeća Mostara u dva saziva i njegov Predsjednik/ podpredsjednik u periodu 2000-04 god.kao mostarski Sarajlija, pišem vam istinu i događanja u Mostaru.
Možda će neko od vas odmah priupitati, kakve to ima veze sa našim Željkom Komšićem, ima ite kako, samo pročitajte i upoznajte i moju sopstvenu golgotu, pa će vama biti jasno o čemu se ovdje radi.
Dakle, uslijedila je neviđena nedolična , cinična i lažna kampanja na našeg Željka, upravo od ustaško ideoloških sljedbenika i aktera, iz genocidne Herceg Bosne, iz poluustaškog grada Mostara i njihove nacionalističke stranke HDZ-a sa Draganom Čovićem na čelu.
Nažalost, naši papci, ulizice i kvazi patriote ove nam tzv. „ osmorke „ čineći i veliki izdajnički čin, koaliranja sa dokazanim i velikim nacionalističkim strankana, već dokazanim rušiteljima našeg sistema i naše državnosti, gazeći i sosptveno ljudsko dostojanst5vo, ako su ga imali, bez srama i stida, mogu sa ustašama i četnicima, ali neće i ne mogu sa svojim rođenim narodom iz najbližega komšiluka.
Dijete sam ja sa Vratnika, kao Bosanski Srbin, rastao sam i odgajao sa mojim vrlim komšijama, tadašnjim Muslimanima,o kojima bih knjige napisao u supsrlativu, ali nekom drugom prilikom.
Međutim, godine 1993, 09.maja u zoru, bio sam neposredni živi svjedok događaja u gradu Mostaru, kada su bojovnici iz hrvatskoga korpusa, krenuli od stana do stana, od kuće do kuće, sa izbacivanjem i progonom tih mojih mostarskih komšija Bošnjaka.
Krenuli su od gradskoga stadiona, docnije do brojnih logora duž Hercegovine, a na tzv. „ Bulevaru smrti „ ostajali su i mnogi ustriljani, a mnogi sugrađani su prognani u brojne zemlje svijeta i Evrope u tzv. dijasporu.
Istina je čudna stvar, možda za vas brojne naše građane i nedokučiva iz moga rodnoga Sarajeva i moje Bosne, ali vam ja lično ovo pišem kao živi svjedok, očevidac i građanin sa doživljenom sličnom golgotom.
Prije svega, trebali bi svi pročitati u svoje vrijeme najbolji medijski nedeljnik „ Teral Tribune „ čiji su novinari među prvima došli u Mostar i ispisali istinu o mojoj golgoti, od strane ovih istih hrvatskih nacionalista i ustaša.
Iako sam kao izuzetni stručnjak svoga inžinjerskog poziva, došao u Mostar 1970 god. Na izgradnju aluminijskoga kompleksa,ipak sam jedva sačuvao živu glavu, od ovih istih od koji9h sam mnogih i njihovu djecu obrazovao kao profesor na Elektrotehničkoj školi, na zapadnoj strani.
Što bi rekli naši stari, „ Ako laže koza, ne lažu rogovi „ a „ Feral „ je to sve lijepo opisao.
Dakle, kao izabrani vijećnik prvog Gradskog vijeća, poslije Dejtona, na listi građana „ za jedinstveni Mostar „ istina jedini sa zapadne strane Mostara, odmah sam bio predodređen da to platim ličnom glavom i da završim u gepeku jednoga mercedesa, u sadašnjem jezeru bivšega rudnika uglaja tzv. Vihovićima, o kojem se tek sada priča i piše, jer su već mnogi Srbi i Bošnjaci tamo završili.
Ovo vam sve pišem, poštovani čitaoci, da bi shvatili istinu mostarskoga podneblja i nakane naših susjeda.
Naime, kada sam kao predsjednik Gradskoga vijeća grada Mostara vodio sjednicu , na dnevnom redu je bila tačka izbora Gradonačelnika Mostara, gospodina Ljube Bešlića, sasvim normalno sam zatražio njegov program rada, kako bi znali njegove pravce djelovanja i nakane u mandatnom periodu.
Međutim, tom prilikom su me silno napali vijećnici iz HDZ-a, zašto ja to tražim i da nemam pravo i sl.
Dakle, evo ovom prilikom se nešto slično događa mi našem Željku Komšiću, jer i on traži nešto slično, što je sasvim normalno, prije svega imajući mu pitanju HDZ-ovu ideološku matricu, njihovo šurovanje sa Laktaškim guslarom i njiohove viđene rušilačke stavove našeg sistema vlasti, a posebno na putu ka EU i savezu u NATO.
Dakle, naši foteljaši, ulizice i papci, koji sada čine neku koaliciju sa nacionalistima iz HDZ-a i SNSD -a, a busaju se u prsa o nekom domoljublju i patriotizmu, to mogu objesiti mačku na rep, kako bi ih lakše preveli žedne preko Radobolje i rijeke Vrbasa, tamo negdje do Drine, neka se stide i srame, a našeg Željka „zlatnog ljiljana” da ostave na miru.
Neka im je laka, naša „ crna zemlja „ koju eto oni hoće da vode , kuda.
bedrudingusic 