Slika govori sve, ili gotovo sve. Da, na njoj su lideri famozne Trojke Konaković, Nikšić i Forto kod domaćina Čovića. On ih je pozvao u Mostar, u sjedište svoje stranke da razgovaraju, naravno ne o Bosni i Hercegovini i njenom izslasku iz duboke ustavno-pravne i institucionalne krize, nego o matematici. Da, oni nisu nikakvi državnici niti lideri kojima je stalo do Države i njene daljnje sudbine, nego do matematike, odnosno do raspodjele fotelja – kako u institucijama kantona, Federacije BiH i Države, tako i do direktorskih fotelja koje kao pravi lešinari trebaju podijeliti kada se uzme vlast na određenom nivou. Već viđeno, godinama unazad.
Ovoga puta suvišno je išta više reći o Draganu Čoviću i zato se neću s njime baviti. Bavit ću se sa ovim jadom od lidera NIP-a, SDP i Naše stranke. Dakle, poranili su kao đaci-prvačići na poziv učitelja na predavanje-nastavu. Njima ništa ne smeta što se u tom gradu nije oficijelno obilježila 29. obljetnica rušenja Starog mosta, ne smeta im ni Televizija koja nosi zlokobni naziv – “Herceg Bosna” koja je neke od njih čak i hvalila kako su na istoj liniji slijedećih izmjena Izbornog zakona kao što je i HDZ, njihov domaćin… Ne tiče ih se šta Dodik radi u Rs-u i šta će tek da uradi sada sa nove-stare dužnosti… ne zanima ih ni de facto egzistiranje presuđene zločinačke tvorevine “Herceg Bosne”.., ne, ništa od toga njih ne zanima niti im smeta. Njih zanima samo vlast i ništa više. Treba li podsjetiti da je Televizija Herceg Bosna hvalila najviše Dinu Konakovića za njegove stavove oko Izbornog zakona a oni su, kao što je poznato, identični sa stavovima HDZ-a koji je jedan od višegodišnjih rušitelja Bosne i Hercegovine. Ili taj opskurni Nikšić koji je na posljednjim izborima dobio nekih tričavih 5.000 glasova i nije dobacio niti do kompenzacijske liste. I on da priča o podjeli vlasti i na nivou Države sa onakvim Čovićem! Ili taj mali miš Forto koji se šlepa uz Dinu i druga Neku.
Eto, nakon onakvih izbora i Švabinih antibosanskih i aparthejdskih intervencija u izbornoj noći, evo dešava nam se borba za vlast, ne za Državu. Barem što se famozne i pročitane Trojke tiče. Znate šta još? Nikada nisam vjerovao u disidente i oni su, po tradiciji, gori od onih od kojih su se odvojili. Tamo su se, zapravo, školovali i politički formirali. Čast rijetkim izuzecima. Da, Dino, neka te je sram! S tobom takvim i tvojim saputnicima u Mostar nama selameta – nema!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 