Arhiva za 21. Avgusta 2022.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !

Dakle, pitam se i razmišljam, u čemu se to drvosječa, čobanin i svinjogojac, guslar Mićo iz Laktaša,kao Srbin može razlikovati od mene, kao Bosanskog Srbina ?
Evo me, u penzionerskim danima, lijepo se osjećam ispred kompjutera i mojih razmišljanja o pruhujalom vremenu.
Iskren da budem, od neke miline, poput „ jazavca „ od Petra Kočića, malo i poteže dišem, a zašto , pitanje je istine i samo istine.
Kako to, radi primjera, veliko srpski đilkoš i guslar iz Laktaša, gusla li i trajno gusla, te pjevuši pjesmicu ; „ Srpkinja me majka rodila „ odmah sam se trznuo i prisjetio da je i mene rodila, kažu majka i jedna Srpkinja.
Istina je, da se ja danas i ne sjećam svoje majke, ne znam joj i gdje je njen grob, nisam je niti zapamtio, ali me je lijepo odgojila i vaspitavala moja dobra tetka, njojzi hvala što sam postao i ostao čovjek ?
Guslareva je majka, najvjerovatnije iz „ srpskoga sveta „ neko nebesko stvorenje, dok joj je sin Milorad po beogradskim ulicama švercovao cigarete „ ronhill „ i dogurao kao „ svetac „ do nebeskih visina, sa svojim bratom „ blizancem rušiteljem „ ovozemaljskog blaga i ljudske dobrote, istina uz orgulje i gusle, stvarajući i sospstvene genocidne destinacije RS i HB, na temeljima lobanja i kostiju, brojnih ubijenih svojih komšija, vrlih Bošnjaka.
I tako, dok je guslar Mića „ veliki Srbin „ švercovao cigarete po Beogradu, u ta vremena ja sam kao stručnjak gradio Republiku Srbiju, te danas i uživam u njihovoj penziji, u Eurima.
Međutim, rođeni sam Sarajlija i Bosanski sam Srbin, ali mi je uvijek bilo drago kada me oslovljavaju kao Bosanac, jer sam uvijek bio ponosan na svoju Bosnu i Hercegovinu, u nekadašnjoj Jugi, a danas kao jednu i jedinu moj8u domovinu.
Istina je, da sam bio student Elektrotehnike u Beogradu i da sam zaista izdgradio i mnoge industrijske objekte u Srbiji.
Nisam ja nikada zaboravljo svoju domovinu, lijepu i prkosnu Bosnu i Hercegovinu, jer sam i nju gradio kao stručnjak, a bio sam i njen parlamentarac u Sarajevu u Skupštini BiH, kao i Savezni parlamentarac u Skupštini SFRJ u Beogradu.
U čemu li je razlika, ove dvojice Srbina, ako su nas rađale neke srpske majke, što je veoma lako ocjeniti i procjeniti, dok se guslar DODO bavio švercom i kriminalom, što je nastavio i u postdejtonskom periodu, jer je dogurao do „ svoje vile „ na Dedinju, a rodila ga je neka „ srpska nebeska majka „ dotle sam ja gradio i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, te prestavljao i svoju domovinu u ondašnjem sistemu vlasti.
Sa svojom „ crvenom knjižicom „ SKJ, ostao sam na Titovom putu, bio i ostao čovjek, dok su naše nacionalističke krtice iz Titovog vremena, prikriveni gmizavci i glodari, busajući se u „ crvena svoja prsa „ odanih komunista, lažno služile sistemu, besplatno se školujući i uživajući i brojne privilegije toga sistema, u našim uslovima i prostorima, više nikada ponovljivog, na žalost i štetu naših mladih školovanih kadrova koji su otišli u treće zemlje.
Evo, danas su nam upravo svi ovi „ nebeski i veliko srpsko hrvatski sveci „ po uzoru na Milorada Dodika i Dragana Čovića, slika i prilika, sa prikrivenim „ crvenim knjižicama „ ostali i postali grobari i svoga roda, realizatori nakaradnih, ubitačnih i zlobnih ideja sa ideološkim matricama, svojih idola i ideala, poput Franje i Slobodana, kao sljedbenika Pavelića i Mihajlovića.

Opeljušili su svoj narod i otišli su u nebeske svece, dokle i kako.

Lažu li i stalno lažu, to im je u krvi ili genima, upravo njihovih roditelja i srpsko hrvatskoga nacionalističkog svijeta.
Istina je, da su ih upravo rađale te „ nebeske „ maštovite ili maglovite majke, kao velike nacionaliste, kriminalce, lopove i sospstvene grobare svoga roda i poroda.
Da, svakako je laž i u duhu hrvatskoga bića, jer nam njihov akademik Dragan Čović, svakodnevno, u kontinuitetu laže i priziva „ lopove da hvataju lopove „ jer je tobožnji njegov hrvatski narod u ovoj nam domovini Bosni i Hercegovini veoma ugrožen, diskriminisan i majoriziran.
Tako nam i dva Srbina, tvorac njihovog agresorskog memoranduma, akademik i književnik, veliki Srbin Dobrica Ćosić , kao i umjetnik Bogdan Bogdanović i lijepo pojašnjavaju, ovaj veliki „ srpski svet „

Šta na kraju reći, kao Bosanski Srbin, blago svim „ nebeskim majkama „ koje su porodile takve sulude sinove i djecu, kao što su ovi naši šverceri, kriminalci i lopovi, nacionalističkih gena, bili guslari ili orguljaši, note su im uvijek iste.