Arhiva za 10. Jula 2022.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !


Evo me, ovih prazničnih dana velikog Islamskog praznika, Kurban Bajrama, kao umirovljenik, ispred TV i kompjutera sa internetom, veoma inspirativno se prisjećam i svojih mladalačkih dana i događaja koji su obogatili moje djetinjstvo i cjeloviti život.
Kao rođeni Sarajlija, dječak iz mahala lijepog i nezaboravnog Vratnika,pravio sam i igrao krpenjačom sa mojim jaranima, bio dobar đak, lijepo odgajan i vaspitavan, bez roditelja ali sa punom pažnjom i dobrotom mojih voljenih i nezaboravljenih pok. Tetke i tetka.
Rođen, odgajan i odrastao u takvoj sredini i ambijentu ljubavi i pažnje porodičnog okruženja, kao i mojih vrlih komšija Muslimana ( Bošnjaka ) poslije uspješno završene realne gimnazije, otisnuo sam se na studije Elektrotehnike u Beograd, upravo u to vrijeme nije još bio otvoren ovaj studij u mome rodnom Sarajevu?
Interesantan je detalj, koji me je odveo na ispravni i životni radni put, kada sam po završenim studijama vratio se u moje Sarajevo, kada istovremeno u dnevnom listu „ Oslobođenje „ nailazim i veliki konkurs po kojem se traže predavači i asistenti za novootvoreni Elektrotehnički fakultet u Sarajevu.
Kao mladi i nadobudni inžinjer, misleći da sam pokupio i sva ovozemaljska znanja, konkurišem za predavača određenih stručnih predmeta.
Međutim, pozivaju me u dekanat fakulteta i lijepo me savjetuju da sam mlađan, teško je bilo biti predavač, ali su mi ponudili predmete koje želim u ulozi asistenta.
Svakako, poslije određenog razmišljanja, odbijem ovu ponudu i otisnem se u privredu, gdje sam u svome radnom vijeku i stručnom sazrijevanju, napravio i velike uspjehe, učestvujući u izgradnji šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi.
Istovremeno sam vodio računa i o liučnom usavršavanju, gdje sam obavio specijalizacije u velikom Sovjetskom Savezu, Njemačkoj kod „ Siemensa“, u Francuskoj kod Pachineya, uradio magistarski rad iz oblasti termoenergetike i bloka od 600 MW, upravo za drugu fazu TE Gacko, koju sam gradio u prvoj fazi kao njen tehnički direktor.
Kao stručnjak sam i godine 1970 došao u grad Mostar na temelje izgradnje velikog aluminijskoga kompleksa, tako da sam već godinama ili ili drugi dio moga porodičnog suživota i prebivališta ostvario u ovome gradu.
Nažalost, poslije dvojne agresije na ovaj grad, sa istoka i sa zapada, u postdejtonskome periodu, kao Bosanskom Srbinu, nije bilo više mogućnosti povratka u „Aluminij „ koji je uzurpiran i prisvojen od nacionalističkih snaga Hrvatske i HDZ-a, sa grafitnom ulaznom parolom, na kojoj je pisalo ;“ Srbima i psima je ulaz zabranjen „ da bi se poslije sukoba sa Bošnjacima od 09.maja 1993 godine dodalo; „ Srbima, Bošnjacima i psima ulaz je zabranjen „.
Poslije ovakvih neprilika, u interesu porodične egzistencije, otišao sam u vode obrazovanja, kao profesor Elektrotehničke škole, gdje sam obrazovao generacije veoma uspješnih , budućih dokazanih stručnjaka, od inžinjera, ekonomista, informatičara, TV mehaničara, i majistora elektro struke.
Veoma iskusni i visoko obrazovani inžinjer, poliglota više stranih jezika, slikovito, interesantno i uspješno koristeći vezu nauke i radnoga iskustva, znao sam tako uspješno i zainteresovano svojim učenicima prenositi silno znanje.
Upravo, vraćajući se na moje uvodno inspirativno saznanje ovih dana, praveći i ovaj uvodni sadržaj, želja mi je da mojim čitaocima pojasnim o čemu se radi.
Prije svega, iz doba mladalačkih dana u ove dane Kurban Bajrama, nama su redovno naše dobre komšije na demirlijama pokrivenim lijepim bijelim prekrivkama, ispod mnogih kurbana.
Ti događaji, sa mirisom jorgovana iz sospstvene avlije su uveseljavali cjelovitu atmosferu, sa vjerom , ljubavlju i poštovanjem međukomšijskih različitosti i običaja.
Zato i ovih dana, kao „ umirovljenik „ na tako veseli i značajni dan, sjedim ispred TV ekrana ili ispred kompjutera da poigram koju partiju šaha ili tavle, da ponešto poslušam, ali niko ne dolazi niti prolazi, nema kucanja na vrata, a kamo li da se popije kafica sa komšijama, jer ni komšije a ni Bajrami nisu više, kao što su nekada bili.
U ambijentu sadašnjeg vremena i naših vlastitih neprilika , zavladala je određena apatija, ravnodušnost i nezainteresovanost, sa težinom sopstvene i porodične egzistencije, neimaštinom i lošom vlasti i prilikama u sospstvenoj državi.
Međutim, kako su to često naši stari govorili ; „ Pitala je starost, šta je to radila mladost „ želim lično priznati, što ja to mirno u mirovini slušam i gledam, bez mnogo kuknjave i ovakvog lošeg stanja, jer sam cijeli život uspješno radio i obrazovao se, tako da mi ovi dani mirovine ili penzionerski i nisu tako crni i tegobni, kao za većinu naših penzionera.
Prisjećajući se tih mladalačkih dana, upravo sam ovoga dana, subota uvečer 09.07.2022 god. Gledajući emisiju FACE TV sa Senadom Hadžifejzovićem slušao i pratio intervju sa Beogradskim muftijom Abdullah ef. Nu“manom, koji me je istinski sa svojim razmišljanjem i porukama veoma fascinirao, tako da sam sve ovo ponovo preslušao sutradan na You Tube.
Zato bih veoma rado, preporučio svima, a posebno našim političarima, nacionalistima u vlasti, velikom „ srpskome svetu „ našim prestavnicima nacionalističkih stranaka, kao i svim vjerskim vjerodostojnicima, da saslušaju ovoga uspješnog doktora Islamističkih nauka i svjetskoga čovjeka, koji nam prenosi iskustva iz Australije i Indije, sa sopstvenim izvanrednim poznavanjem naših regionalnih prilika.
Izuzetno su me fascinirale njegove riječi i tumačenja religije koja je kako ističe ista zaduženja za moral i lijepo ponašenje poslije svakog vjerskog obreda, bilo iz džamije, Crkve, Katedrale, Sinagoge ili bilo kojeg drugog vjerskog objekta.
Kako reče, podjela bilo kakva u našem društvu nije nikako zdrava filozofija, mentalno se ograđujemo i težimo ka samouništenju.
Kako ističe uvaženi Muftija, političari moraju da služe narodu, da grade dobre uslove za njihov život?
Islam kao vjera nikada nije primao nacionalnost, a svaki čovjek mora imati i svoj karakter.

Priupitao se uvaženi Muftija¸ „ Zašto se mi svi ne bi izjašnjavali kao Bosanci? Kao recimo Amerikanci ili bilo koji treći u svijetu ?
Mnogo toga interesantnog se moglo čuti od ovog dostojnog vjerskog vjerodostojnika, zato ga i poslušajte.

Zar nama u našoj jedinoj domovini Bosni i Hercegovini i nije previše koje kakvih nacionalističkih krtica koje stalno rovare i ruše naš sistem, urušavaju nam živote, naše zajedničko druženje i uživanje kakvo smo nekada gajili i koristili.
Kome su više potrebne razno razne mentalne podjele uz nacionalističke tirade, zašto bi neki želili postati veliki Srbi ili Hrvati, te živjeti u tzv „ srpskome svetu „ ili sa matricama U/Č ideoloških ponašanja i shvatanja.