Christian Schmidt je konačno počeo da se miješa u svoj posao. Nakon niza iscrpljujućih opstrukcija od strane Bevande, odnosno HDZ-a i SNSD-a vezano za zakonsko osiguranje sredstava u iznosu od 12,52 milona KM, visoki predstavnik je danas presjekao tu mučnu agoniju i mrcvarenje Države i njenih građana i nametnuo odluku o finansiranju izbora u rečenom, odnosno punom iznosu.
To je svakako dobra vijest u moru loših, obeshrabrujućih i sumornih koje su dolazile iz Domovine posljednjih sedmica i mjeseci, pa i godina. Ali, tu vijest ne treba posmatrati samo u njenom tehničkom kapacitetu, već još više u političkom jer je njome opaljena snažna pljuska toj uzepeovskoj, neonacističkoj bagri iz Škutorije koja godinama drži u blokadi institucije F BiH, a sada su pokušali da blokiraju i održavanje oktobarskih izbora jer im nisu prošle izmjene Izbornog zakona po njihovom, rasističkom modelu. Jeste, ovo je vrijeme geopolotičkih promjena i pozicioniranja na globalnoj sceni i ostat će zabilježeno da se taj HDZ BiH, skupa sa Dodikovim SNSD-om svrstao sa one strane nove željezne zavjese, odnosno na stranu Rusije, odnosno na stranu mraka. U tome su obje stranke imale potporu od svojih mentora iz Zagreba i Beograda, kako iz političko-državnog miljea tih prijestolnica, tako i akademskih krugova. Kada je HDZ BiH u pitanju, čak mi se čini da je on nadređen HDZ-u RH, jer ovaj drugi kroz svoju stranačku i državnu infrastrukturu provodi politiku začetu u Grudama, ne u Zagrebu. I ne od jučer, već iz vremena Bobana i Šuška. Koliku cijenu za takvu poziciju plaća Hrvatska i koliko je još spremna platiti, neka se time pozabave građani te zemlje, ali što prije shvate da su taoci politike iz Gruda već preko tri decenije, bit će bolje za njih. Slično je i sa Dodikom i Srbijom. Ako se građanima te zemlje dopada da im taj tip izigrava većeg Srbina od svih njih tamo preko Drine i da njegovo svrstavanje uz Putina ima i imat će svoju cijenu za tu zemlju ne u nekoj budućnosti, već doslovno sutra, eno im tamo. Naravno da Srbija ima i drugi problem jer mnogi tamo daleko više vole Rusiju od same Srbije, a istovremeno posluju samo sa Zapadom.
Vratimo se Schmidtu: njega još uvijek osporava Dodik i mnogi iz manjeg entiteta. Valjda je vrijeme da i mnogi u “sjeveroistočnoj Bosni” (kako voli reći Nenad Čanak) shvate da visoki predstavnik u BiH, bez obzira kako se zove, i postoji upravo zbog takvog Dodika i onakvog Čovića. Da nije njih bilo, OHR bi se davno ugasio. Kao što jeste činjenica da je jedan Željko Komšić posljedica onakvog Čovića, a nikako suprotno.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 