Svaki odlazak za Bosnu i Hercegovinu je za mene i moju porodicu jedna velika avantura u kojoj se aktiviraju unutrašnji endorfini a cijelo tijelo napuni pozitivnom energijom.
Ove godine ta ”putešestvija” će započeti iz našeg šeher Sarajeva učešćem na BHAAAS-u (Bosansko-hercegovačko američka akademija nauka i umjetnosti).
Sarajevo volim kao i svoju šeher Banjaluku, u kojoj sam rođen. U njemu sretnem meni puno dragih ljudi i ti susreti su nezaboravni. Moja Merdžana, Suzana, Zoran, Ferida, Amir i mnogi drugi su dio mene. Znaš te ljudi s kojim piješ kafu i osjetiš veliku potrebu da ih sretneš.
Međutim, veoma mi je teško razumjeti sarajevske političare, posebno one koji su godinama pa i decenijama na državnim jaslama. Teško mi je razumjeti sarajevsku lokalnu politiku u kojoj se ”ne trebaju mješati politička tržišta bh. entiteta Federacije i RS-a.” Ne daj bože da se dva preduzeća, jedno iz federacije, drugo iz RS-a udruže i nastupe na trećem tržištu. Bolje vako, svako za se!
Većina njih se nije ni makla iz Sarajeva osim kad treba otići na more ili Bjelašnicu i Igman. Banjaluka, Kozarac, Prijedor, Bjeljina, Srebrenica su im daleko. Ponekad osjetim, a osjećaj me rijetko prevari, da im je ”ispod ponosa” doći u ove gradove jer su oni ono, što bi se narodski reklo, ”velegrađani”. A ”velegrađanima” nije mjesto po ”ruralima”. Nacrtaju se u Srebrenici za 11 juli kako bi ih televizija uhvatila u svom kadru, polože vijence a onda posle dženaze, pod pratnjom policije i urnebesnim zavijanjem sirena, brže-bolje napuste Potočare i preko Romanije se zapute za Sarajevo. Što je sigurno, sigurno je!
Ne daj bože da posjete povratnike u bh.entitetu RS-u! Što ih briga što su ovi istinski heroji odbrane BiH danonoćno tavore sa problemima kako preživjeti i održati se na drevnom ognjištu. Što ih briga što su im djeca diskriminisana u školi i za ljekarski pregled trebaju putovati stotinama kilometara!
A nekima od njih zasmeta kada se u Banjaluci proslavi 25 Novembar Dan državnosti BiH ili ne daj bože da socijaldemokratske ideje ponovo ožive u tom istom gradu kojem žele da vrate epitet ”otvorenog”.
Smetaju im ljudi iz drugog entiteta koji Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao svoju domovinu i ne priznaju granice među ljudima i konfesijama. Sebe smatraju nekom ”elitom” samo zato što žive u Sarajevu a nikad nisu otišli na operu ili pozorište.
Taj ”elitistički” mentalitet foteljaške politike može se drugim riječima nazvati i ”malograđanskim i palanačkim” i svojstven je za profil neostvarenog čovjeka. Koliko god neko volio ili nevolio Facebook i druge socijalne medije , to su odlična mjesta gdje se mogu prepoznati ”elitisti” i iznijet prljav veš malograđanštine!
Mr. sci. Edin Osmančević
bedrudingusic 