Piše: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac !
Kao visoki intelektualac koji dospije u pozne godine poslije svoga školovanja i radnoga angažovanja, do penzionerskih dana, dođe u fazu intezivnog razmišljanja o spoznaji i svrsihodnosti i školovanja odnosno obrazovanja i radnoga iskustva.
Tema inače interesantna i za mlađe naraštaje koji trebaju veoma kvalitetno mi uspješno spoznaju i lićnu neposrednu orijentaciju u kome pravcu krenuti i čemu posvetiti svoju naklonost ili afinitet .
U svome životnom vijeku, kao učenik gimnazije, zatim kao student Elektrotehničkog fakulteta i konačno kao svršeni inžinjer i specijalista određene oblasti iz područja elektrotehnike, zatim kao višegodišnji profesor za obrazovanje elektro tehničkog kadra, imao sam prilike spoznati svrhu i jednog i drugog, sa svih aspekata znanja i iskustva.
Dakle, kao diplomirani elektro inžinjer imao sam priliku i mogućnost da istinski postanem stručnjak u oblasti automatizacije tehnoloških procesa.
Naučio sam tehnologiju proizvodnje u crnoj metalurgiji i gvožđa i čelika, u obojenoj metalurgiji i glinice i aluminija, bakra i zlata, a u termoenergetici i proizvodnje električne energije.
Dakle, kao stručnjak navedene oblasti, imao sam priliku učestvovati u izgradnji i šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugoslaviji, sa proizvodnjom upravo navedenih tehnoloških materijala.
Pored izgradnje i konkretne proizvodnje, svakako sam se u kontinuitetu usavršavao u u ličnom obrazovanju, od specijalizacija u Francuskoj, Njemačkoj i velikom Sovjetskom Savezu, do magistarskoj studija i magistrature iz oblasti termo energetike.
Pored angažovanja i spoznaje uvođenja kompleksne automatizacije sa primjenom elektronskih računara, u sve procese vođenja različite tehnološke proizvodnje, koje sam već naveo,izvjesno vrijeme tj. De3setak generacija elektrotehničara sam kao njihov profesor tehničkih predmeta upoznavao i obrazovao.
Sve ovo mi je veoma pomoglo, upravo sa sagledam sa dobrim i lošim sistemima školovanja naših kadrova, njihovog obrazovanja i potrebe radnoga iskustva.
Iz svega bi zaista, istinski mogao izvući i ukazati na nepobitne činjenice i realnosti svih aktivnosti i tokova u životu, školovanju i radu naučnih kadrova.
Prije svega, imao sam mogućnost u toku specijalizacija i školovanja naučiti više svjetskih jezika te mirne savjesti reći da sam poliglota.
Drugo što sam neposredno osjetio i spoznao da su bez određenog radnog i životnog iskustva , kao profesora, mnoga predavanja veoma suvoparna bez neposrednih saznanj, primjera radi ako neki peofesor iz studentske klupe upusti se u sistem obrazovanja, sa kredom u ruci i suvoparnim i dosadnim teor54etskim izlaganjam učenicima, bez prakse i primjera koji mogu veoma zainteresirati sve učenike.
Evo, primjera radi koristim moj primjer, teretske podloge i poznavanja Faradejovog zakona elektromagnetne indukcije, da primjenu i rad motora, generatora , transformatora i dr. Prikažem i ispričam učenicima na primjeru generatora u mojoj Termoelektrani za 300 MW blok, čiji je rotor izgradila velika firma u Lenjngradu / Petrogradu, gdje sam i posmatrao, a stator po istoj dokumentaciji radio je Rade Končar u Zagrebu, isto tako sam bio prisutan kao tehnički direktor ove termoelektrane u Gacku, a onda smo to sve skupa montirali i pustili u rad u ovoj istoj termoelektrani.
Dakle, ovo je i ponajbolji primjer veoma uspješnog spoja ličnog obrazovanja i radnog iskustva, kao i mogućnost istoga prenosa učenicima za njihovu spoznaju.
Nisu bez razloga često moji učenici zahtjevali od mene u toku predavanja da im kao profesor prepričam nešto praktično i iskustveno, što ih je veoma zadovoljavalo.
Kada je u pitanju i naš sistem obrazovanja, dužan sam iz iskustva prenijeti i ovu spoznaju veoma neprijatnu, a radi se o tzv. matematici.
Naime naš sistem obrazovanja je apsolutno neplanski i bez bilo kakve kontrole, jer primjera radi i ako bsam bio odličan matematičar u gimnaziji, priznajem da nas je na fakultetu matematika ugušila sa nepotrebnim gradivom, obimom i sadržajima, kao i posennim teškim kriterijem sa brojnom doktorskom katedrom i sl.
Dakle, apsolutno se ne vodi računa o potrebi i nužnosti potrebnog obima sadržaja ovoga predmeta, kao da će svi budući svršeni studenti baviti se nekim institutskim zanimanjem ili istraživačko razvojnim i programskim sadržajima.
Zato ovom prilikom i ističem, radi saznanja široj javnosti, da mi u radnome vijeku i brojnim izgrađenim velikim industrijskim objektima, iz ove silne i ubitačne matematike sa fakulteta, apsolutno nije bilo nužno baš ništa.
Možda je i sramotno ili nezahvalno tako nešto isicati, ali neka javnost zna, kao i uticajni i zaduženi kadrovi za proces obrazovanja da se ozbiljnije pozabave sa sistemom obrazovanja i programskim sadržajima, upravo za sve predmete studija, kao i srednjeg i osnovnog nivoa obrazovanja.
U sistemu obrazovanja, veliki je nedostatak i adekvatne i redovne inspekcijske kontrole uspješnog i sistematskog rada predavačkog kadra na svim nivoima, tako da se pojedini profesori ponašaju kao slobodni strijelci sa „ bauk „ kriterijima, koji im obezbjeđuju neku distancu nedodirljivih.
Nije niti slučajna pojava da pojedini studenti napuštaju taj fakultet, odlaze na druge fakultete i kada tamo polože predmetni ispit vraćaju se ponovo na matični fakultet.
Ovo je realno i istinito, sa bezbroj primjera, ali se sa ovom pojavom u našem društvu nije niko do danas pozabavio.
Zadovoljstvo je i sreća u ubrzanom i masovnom razvoju i njenim mogućnostima tzv. informatičke tehnologije sa pojavom interneta i drugih društvenih mreža, tako su nam dostupne i mnoga nužna saznanja iz svih sfera intelektualnog, društvenog i ostalog domena životnih i ljudskih aktivnosti.
Primjera radi, što često ističem mojim sagovornicima, a mojim učenicima sam to i praktično dokazivao kroz često simultano upražnjavanje šahovske igre.
S obzirom da se skoro 80 godina družim sa šahovskim fihurama, jer sam u šestoj godini učio i prve poteze, a kao profesor sam elektrotehničarima predavao i mikroelektroniku, te ih upoznavao sa ulogom, značajem i mogućnostima mikro komponeti ( čipova ).
Sa konkretnim saznanjima o ljudskoj memoriji i memoriji koju posjeduje jedan kompjuter, odnosno razni stvoreni šahovski programi, kao izuzetno značajno i veoma važno ljudsko dostignuće, mogao sam o istome mojim učenicima da prezentiram.
Svakako je ovo kompleksna problematika, koja je istinski dostupna izuzetnim ljudskim potencijalima, koji se bave i šahovskom igrom i drugim naučnim saznanjima i dostignućima.
Zahvaljujući nizu okolnosti, kao šahista imao sam mogućnosti susresti se i upoznati mnoga svjetska velemajistoska dostignuća i izuzetne ličnosti, zatim upoznati sistem djelovanja tzv. ruske šahovske škole, te kao profesor sa spoznajom informatičke tehnologije, često sam mogao o svemu ovome da pišem i govorim, kao i da upoznajem moje učenike.
Ovaj moj kratki osvrt na ovu problematiku, upravo sam osjetio i radim radi trenutnog bijega iz ove naše tmurne i crne društveno- političke svakodnevnice, jer kako tob jednom prilikom reče naš mugledni Nobelovac Ivo Andrić ;parafrazirano „ Došlo je vrijeme kada pametni zaćute, budale progovore, a siromašni se obogate „
Međutim, u ovom našem vremenu i našem ambijentu nacionalisti su u vlasti, te nam je svaka slogoda govora i ndjelovanja za sopstvenu bolju budućnost postala upitna i problematična.
bedrudingusic 