SARAJEVO OBILJEŽILO OPSADU A VUČIĆ POBJEDU

Posted: 6. Aprila 2022. in Intervjui

Igrom sudbine 4. aprila 2022.g. Sarajevo obilježava 30 godina od početka opsade Sarajeva od strane JNA i Vojske Rs, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, jedan od aktivnih sudionika te opsade, po treći put slavi pobjedu na predsjedničkim izborima u Srbiji. BiH i njeni građani željeli bi u novom mandatu Srbiju imati kao dobrog susjeda, koji će odustati od teritorijalnih pretenzija i razvijati suradnju sa BiH uz puno poštivanje suvreniteta i teritorijalnog integriteta. U proteklih tri desetljeća, naročito kroz zadnja dva Vučićeva mandata, događalo se samo suprotno. Na perfidan način preko separatista SNSD-a predvođenih Miloradom Dodikom činjeno je sve da se država BiH oslabi, dublje podijeli, predstavi nemogućom, odvoji od BiH i u datim okolnostima pripoji Srbiji.  

Sjedinjene srpske zemlje je opsesija koja i danas odzvanja u mnogim srpskim glavama. Na tom projektu se istrajno radi od 90-ih godina prošlog vijeka, kada je “ugroženi srpski narod” sa sedmom vojnom silom u svijetu, poznatom pod imenom JNA, udario prvo na Hrvatsku, a potom na BiH i goloruki bošnjački narod, u težnji da ga potčini, rasturi, uništi. Jedan od ključnih faktora, odlučnih za ishod rata u BiH, bila je opsada Sarajeva, koja se obilježava upravo 4.4. 2022.godine, kada Aleksandar Vućić, čija uloga još uvijek nije do kraja osvijetljena u tom ratu, u Srbiji osvaja treći predsjednički mandat. I naredne 4 godine ostaje glavna poluga u vlasti Srbije.

Nije i neće biti zaboravljeno da je to onaj isti Aleksandar Vučić, koji je za jednu srpsku glavu tražio 100 bošnjačkih. 

 U njegovoj biografiji mogu biti zaboravljeni mjesto i datum njegova rođenja, ali nikad ova njegova prijetnja, kojom je širio prijetnju i jačao mržnju prema Bošnjacima, dok je rovario po sarajevskim brdima. 

30 godina od početka opsade Sarajeva

Opsada Sarajeva počela je 5. Aprila 1992. a okončana 29.2.1996.g. i trajala je 1.425 dana, najduže u historiji ratovanja. Grad i njegove stanovnike pod opsadom je držalo 20.000 do zuba naoružanih pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) i Vojske Rs (VRS). Bila je to klaonica, po modelu jednookog pećinskog Kiklopa. Prve civilne žrtve opsade bile su Suada Dilberović i Olga Sučić, a posljednja Mirsada Durić. Tokom opsade ubijen je 11.541 građanin, od čega 1.601 dijete. Svakodnevnoj vatri iz različitih artiljerijskih oružja bilo je izloženo 350.000 Sarajlija, a 50.000 je teže ili lakše ranjeno. Najstravičiji masakr dogodio se na gradskoj pijaci Markale 5.2. 1994. kada je ubijeno 68, a ranjeno 144 i 28.8.1995. kada su ubijena 43, a ranjena 84 civila. Razoreno je i uništeno 10.000 domova. Ispaljeno pola miliona projektila, prosječno 329 u jednom danu, a 22.7.1993.g. ispaljene 3.772 granate. Namjere srpskog agresora da zauzmu grad i protjeraju njegovo stanovništvo nisu ostvarene. Sarajevo se odbranilo.

Za počinjene zločine na doživotnu robiju osuđeni su Stanislav Galić, Radovan Karadžić i Ratko Mladić, a Dragomir Milošević na 29 godina zatvora.

Nažalost, i 30 godina kasnije stanje se u BiH nije značajnije promjenilo. U organima vlasti Srbije i Rs je ista struktura koja je započela i vodila rat. “Sile opstrukcije nisu još pobjeđene”, izjavila je gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić povodom obilježavanja 30. godišnjice opsade grada. Nisu pobjeđene, i dalje su na djelu. 

Godinama kasnije članovi porodica i građani Sarajeva ubijenim polažu cvijeće i vraćaju sjećanja, a počinioci zločina, vlasti Srbije, Rs i njihovi zaslijepljeni sljedbenici i dalje negiraju počinjeno, šire laži i neistine, pokušavaju sakriti istinu o svemu što se dogodilo. I dok građani BiH i Sarajeva i nakon 30 godina liječe neizlječive rane, Vučićeva Srbija zbraja i slavi rezultate izbora.

Vučić pobjednik izbora

U Srbiji su 4.4. održani predsjednički, parlamentarni, beogradski i lokalni izbori u 12 opština. Od 6.502.307 upisanih birača glaslo je 3.681.561 (58,71%). Za predsjednika Srbije kandidovalo se 8 kandidata, a ubjedljivo najviše glasova dobio je Aleksandar Vučić 2.157.008 (58,65% i slavi pobjedu već u prvom krugu. Drugi iza njega Zdravko Ponoš osvojio je 18,25% glasova. Najavljujući svoju pobjedu Vućić je rekao da će pored Nikole Pašića biti Srbin koji je najduže vladao Srbijom. Koliko je time Srbija otišla još više udesno vidjeće se uskoro. 

Na parlamentarnim izborima lista SNS-e Aleksandar Vučić – Zajedno osvojila je 42,97% glasova, što donosi 120 od ukupno 250 mandata. Prvi put od 2014.g. Srpska napredna stranka nema parlamentarnu većinu. Time se opozicija u Skupštini Srbije izjednačuje sa vladajućom koalicijom. Koliki je uticaj Rusije na izborne rezultate, ostaje da se vidi? Komentatori ovih izbora posebno ističu činjenicu da Putin u Vučičevoj Srbiji sada ima veću podršku nego u Rusiji i da time srpsko ruski svet postaje sve širi i jači. 

Takvi izborni rezultati omogućuju Srbiji da uz toleranciju Međunarodne zajednice nastavi istu politiku prema BiH, sa kojom je započela rat i koju provodi od početka agresije do danas.

Glavne poluge strateške politike Srbije u BiH su radikalizam i nacionalizam, koje istrano provodi Dodik, a priključio se i Čović. A to je borba protiv građanske BiH, kako bi se ojačale etničke enklave i stvorili preduslovi za njihovo izdvajanje i pripajanje njihovim “matičnim državama”, Srbiji i Hrvatskoj. A U MZ-i sve to vide i znaju, ali ne čine ništa da se to zaustavi.

Za BiH i dalje samo verbalna podrška MZ

Kao što je 90-tih godina prošlog vijeka Međunarodna zajednica, posebno njen dio u Evropskoj uniji, podržavala ekspanzionističku politiku Srbije i Hrvatske, tako na isti način i danas daju podršku nacionističkim tenzijama, što se sve posljedičnije kao truli zadah počinje prelijevati i na samu EU.

EU i SAD i dalje BiH drže zarobljenu u Dejtonskim bukagijama. Umjesto konkretne podrške, samo verbalna. Time se Srbija i Hrvatska, odnosno Dodik i Čović, ohrabruju za nove korake, koje prave i koje su već napravili. Prijetnje sankcijama ostaju samo šuplja priča. Takav neodgovoran stav MZ prema BiH potvrđuje i Američki izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar, koji ne bira ni riječi ni vrijeme da nas ubija u pojam. Po njemu je mapa puta do EU za BiH samo Dejton, jer BiH je po njemu nefunkcionalna država, i kao takva ne može biti građanska, sve dok se ne pridruži EU, a zna da se Evropskoj uniji ne možemo pridružiti jer smo taoci Dejtona, koji nam je njegova država nametnula. I umjesto da se založi za sankcionisanje Dodika i Čovića, što bi bio dužan, on im daje vjetar u leđa.

Pri tome Escobar zanemaruje i gubi iz vida da i SAD pored EU snose veliki dio odgovornosti što su dozvolili Srbiji da uz pomoć Rusije ali i rurskih specijalaca sruši granicu na Drini, očisti je od Bošnjaka i napravi je toliko poroznom, da kroz nju nesmetano u Rs ulazi naoružanje, vojna oprema i ljudstvo, neophodni za zacrtani završni čin. A upravo rušenje vjekovne granice između Istoka i Zapada na Drini ima za posljedicu pojačano aktivno uplitanje Rusije u pitanja Balkana, sa posebnim fokusom na BiH. A nije to jedini nepopravljivi propust MZ-e.

Odgovornost MZ za prikrivanje zločina

Gore od zločina je skrivanje zločina počinjenih u BiH od 1992 do 1995.g. Provodilo se i provodi sistemski. A najodgovornija za skrivanje zločina počinjenih u BiH je Međunarodna zajednica, odnosno njeno krilo u Evropskoj uniji. Nije povučena puna linija između onih koji su zemlju napali i onih koji su je branili na svom kućnom pragu. Uporno se prešutkuje da su na BiH agresiju izvršili Srbija i Hrvatska, da to nije bio građanski rat, već čista planska agresija radi otimanja teritorija i pljačke. Pod tepih se guraju sudski utvrđene činjenice, koje Hrvatsku čine odgovornom za UZP, a Srbiju suodgovornom za etničko čišćenje i genocid počinjen nad Bošnjacima.

Sve do agresije Rusije na Ukrajinu malo se govorilo o ruskom uticaju na Balkanu i podršci koju je Rusija davala i koju daje Srbiji i okupatorskom režimu Rs. I Srbija i Hrvatska su dosta uspješno prikrivali počinjena zlodjela, a MZ-a je preko saznanja prelazila ćutke kad god je to mogla. Sa događajima u Ukrajini sve je to postalo vidljivije i jasnije. Šta je BiH sve podnijela tokom agresije 90-tih, šta je podnijelo i nadživjelo Sarajevo, sada postaje svima vidljivo i očigledno. 

Srbija se nije odrekla teritorijalnih pretenzija u BiH

Srbija nastavlja politiku 90-tih. Nije je nikad ni prestala provoditi na području BiH. Zadnjih desetinu godina to više nego uspješno čini predsjednik Srbije A. Vučić u saradnji sa Miloradom Dodikom, a zadnjih 6 godina su aktivno podržani od Hrvatske i njenog HDZ krila u BiH predvođenog Draganom Čovićem. Interesi i ciljevi su im isti. Žele rasturiti BiH i teritorije na kojima dominiraju pripojiti Srbiji odnosno Hrvatskoj. Čović zna da ne može dobiti svoj feud koji je označen, dok se Rs ne proglasi državom. Time bi obojica stekli slavu. Formirali svak isvoju državu i odnijeli je u miraz.

 Uvjerljiv dokaz da Vučićev režim u Srbiji nastavlja po matrici iz 90-tih je mural osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića u centru Beograda, ali i drugim gradovima Srbije. Pod zaštitom vlasti Srbije lik zločinca već mjesecima prkosi svim institutima i institucijama pravde u svijetu. Za njih su heroji svi koji su ušli na teritoriju BiH i ubijali Bošnjake, a zločinci Bošnjaci koji su se usudili braniti, naročito oni koji su stali na čelo odbrane. Sve najgore što su radili kao agresori, a to znači mučili, ubijali, silovali…, to pripisuju braniteljima Bosne i protiv njih lažiraju lažne sudske procese, u težnji da izjednače krivicu za sve što si oni počinili. 

Prosto je za nevjerovati koliko je sada drugačiji odnos evropskih zemalja prema zbivanjima u Ukrajini, u odnosu na odnos prema BiH 1992-1995.g. Agresija Rusije na Ukrajinu Evropu je ujedinila za 48 sati, a agresija na BiH nije ujedinila ne samo za 4 godine agonije, već ni do danas.

Ono što danas vidimo u Ukrajini, posebno u gradu Buči, vraća nas 30 godina unazad u Sarajevski pakao, podsjeća na Bijeljinu,  Prijedor, Foču, Zvornik, Srebrenicu…koje MZ ni nakon 4 godine pakla nije ispravno prepoznala, pa ni danas ne prepoznaje, već prikriva dubinu stradanja Bošnjaka, dozvoljava negiranje genocida, veličanje i nagrađivanje njegovih počinilaca i žrtve drži u dubini mraka, iz kojeg se još ne vidi dan.

Četvrtog aprila 2022.g. Sarajevo je obilježilo opsadu, a Vučićeva Srbija pobjedu. Obilježavanje 30 godišnjice od početka agresije na BiH i opsade Sarajeva paralelno i u sjeni sa izborima u Srbiji, u kojima je ponovo likovao Vučić, ali i njegov SNS, trebalo bi da uozbilji MZ, posebno SAD, jer sa napadom Rusije na Ukrajinu ni na Balkanu nije i nikad više neće biti isto. Baćuška se uselio i na Balkan i ne bi se moglo reći sa dobrim namjerama. U nekim ranijim vremenima, kao dobri domaćini, izrazili bi mu dobrodošlicu, ali danas je to  potpuno drugačije. 

Burlington, 5.4.2022                           

Zijad Bećirević

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s