Arhiva za 7. Marta 2022.

Piše; Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Naša ironična postdejtonska realnost, postaje istinska stvarnost.

Od silnih medijskih laži, u cilju obmane javnosti lansirana godinama u ovome periodu posebno u svim hrvatskim medijima, prema Gebelsovoj doktrini, pretvara se konačno u gorku istinu da je zaista hercegovački gorostas i div postao patuljak.

Konačno i davno očekivano i jedino realno pitanje, isti ti mediji postavljaju –  Tko će u zatvor…?

Bože sačuvaj da ga je postavila i moja malenkost bosanski Srbin, odmah bi bilo na udaru kritike – eto srpskih poslova i šta pitaju.

Nama radnicima srpske nacionalnosti dovoljno je bilo sve ove godine da smo zajedno sa psima bili nepoželjni i da nam čak niti dionice pripadaju.

Sve je ovo, veoma jasna pouka našim poštovanim komšijama Bošnjacima, kako radnicima još više svim kadrovima vlasti u Bošnjaka, da im se vraća poput bumeranga.

Tako ni naš rah. babo Alija Izetbegović nije htio tužiti državu Hrvatsku, kao pandan agresora Republici Srbiji, na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Možda je odlikovanje sa lentom đenerala Franje Tuđmana, bilo prihvatljivije od bilo kakve tužbe sudu u Hagu.

Isto tako i mnogi sljedbenici vlasti u Bošnjaka posebno u vladi Federacije, od Bičakčića, Hadžipašića, Brankovića do Nermina Nikšića i Fadila Novalića, kao poslušnici i izvršioci  ulizivačke stranačke politike SDA, u zajedničkom koalicionom uzurpatorskom djelovanju sa podrškom nacionalistima iz HDZ-a, slijedili su i  “ babinu”  politiku i podržavali Tuđmanovu stratešku orijentaciju kada je u pitanju bila firma Aluminij u Mostaru.

Dok su crpili sve vrijednosti firme i poslovali bez mogućnosti bilo kakve kontrole državnih institucija vlasti države Bosne i Hercegovine čije je i vlasništvo bila u 100% iznosu, firma je istinski i bila strateški interes Hrvatske i njihovog oca nacije.

Međutim, svi njegovi doglavnici i uzurpatorski nacionalističko-ustaški elementi sa Mijom Brajkovićem i Draganom Čovićem i brojnim njihovim čimbenicima, upravo su dobro znali i koristili državni kapital i finansijsku podršku i svojih odanih vlastodržaca u Bošnjaka.

Evo, do današnjeg dana trguju i dogovaraju sa nekom Abraham grupom iz Izraela i Kine o iznajmljivanju ili kupovini ove firme, a nigdje ne spominju nas, preko 1000 radnika za obeštećenjem i dodijeli dionica.

Normalno je postaviti i upit – šta to rade i državni sudski organi koji nijemo posmatraju sva ova pregovaranja bez našega udjela i naših diskriminiranih prava na dionice i obeštećenja, jer smo i mi dio vlasničke strukture ove firme Aluminij.

Pitamo se, nije li to zločin nad zločinima, da vlada Federacije, Fadil Novalić i Nermin Džindić u kontinuitetu pregovaraju i u naše ime, a trajno nas zaboravljaju poput naših agresorskih i ustaško- nacionalističkih HDZ-ovaca, koji su nas protjerali iz firme i uzurpirali i sva naša radnička prava.

Da li će se naći neko iz vladajućih državnih struktura, koji bi se upitali, šta je to sa obespravljenim radnicima firme Aluminij.

Nažalost, sudski proces i naša tužba prema vladi Federacije i menadžmentu Aluminija, već punih šest godina je tavorila  namjerno u ladicama sudskih organa, Osnovnog i Kantonalnog suda u Sarajevu., do konačne presude u našu korist.

Nismo očekivali od agresorskih recidiva i nacionalista HDZ-a i SNSD-a, da njihovi sudski kadrovi i predstavnici u ovoj sudskoj vlasti pristupe poštenom razmatranju i rješenju naših opravdanih zahtjeva, ali nam nije jasno zašto to čine i naši Bošnjaci u vlasti, da li su i dalje ulizice partnerske politike HDZ-a i Dragana Čovića, naših dušmana i egzekutora u firmi i gradu Mostaru.

Međutim, očekujući sada izvršenje sudske presude i isplate od strane Vlade Federacije da pristupi isplati i obeštećenju naših radnika, shodno presudama navedenih sudova u državi, upravo imajući u vidu već dugogodišnju poziciju da su “ ugroženi Hrvati HDZ-a” sa Jelkom Miličević na federalnom nivou i Bevandom na državnom nivou, zauzeli pozicije vodećih čimbenika u ministarstvima finansija, to se obaveze prema našim radnicima ne izvršavaju.

Ko je taj Fadil Novalić i Nermin Džindić, da se i dalje mogu poigravati sa našom sudbinom, ćute kao najobičnije kučke što bi nam stari govorili, a sa njima ni njihovi Bošnjaci neće imati selameta, u zajedničkom kupleraju sa partnerima iz HDZ-a, u udruženom zločinačkom privrednom pokušaju planetarne pljačke u firmi Aluminij, njihovih radnika i države Bosne i Hercegovine.

Poznato je “ kriminalno kolo” ulizica u Bošnjaka u vlasti, koji su godinama poslije Dejtona, kao ulizice ( po Meši Selimoviću )kao najgori neljudi, uvukli se u stražnjice svojih koalicionih partnera iz HDZ-a, kao okupatora i diskriminatora, koji su u firmi Aluminij u Mostaru izvršili planetarnu pljačku državne i radničke imovine.

Od prvoga premijera Bičakčića i njegove vlade, preko sljedećih Brankovića, Hadžipašića, Behmena, Mujezinovića, Nermine Nikšića do današnjeg Fadila Novalića sa svojim ministrima u vladama,bili su i  činili nezapamćeni kriminal i pljačku ove firme, ponašajući se kao ulizice, njihovim kriminalcima Miji Brajkoviću, Ivi Bradvici i inim njihovim saradnicima, do totalnog posrnuća firme, sa prosjačkim štapom.

Aktuelna situacija u opljačkanoj i pravno nedorečenoj državi, po svojim etno nacionalističkim šavovima ispucanoj, sa nastupajućom ubitačnom virusnom koronom, kaoi trenutni događaji sa agresijom Rusije na Ukrajinu, sve su se našli kao zaštitni pokrivač njihovog kriminalnog djelovanja i zaštitnikom njihove sudske odgovornosti.

Sama činjenica o višegodišnjoj postojećoj vladi Federacije, sa Fadilom Novalićem i njegovim ministrima, kao i dugogodišnji process “ respiratora “ i druge njihove mahinacije, kao i nepostojeći stečaj ove firme, dovoljno nam jasno ukazuje o opštem njihovom ponašanju iz “ kupleraja “ njihovih partnerskih odnosa HDZ-a i SDA.

Dakle, po sličnom već viđenom scenariju napada Rusije na Ukrajinu, i naši domaći dušmani i neprijatelji, koji već godinama od Dejtona rovare sa našim sistemom države, lansirajući laži iz Gebelsove informativne mašinerije o “ ugroženosti Hrvata “ taj isti HDZ i njegovi čelnici sa Draganom Čovićem, Božom Ljubićem, Jelkom Miličević, Bevandom i inim saradnicima, uz podršku svojih ulizica u Bošnjaka, ne žele obeštetiti radnike Srpske nacionalnosti, iako postoji sudsko riješenje.

Neka im svima sudi dragi Bog/ Allah, ali na onome svijetu!