Arhiva za Novembar, 2021

Piše; Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Dobro je to naš predsjednik rah Alija Izetbegović govorio na skupu u Zetri godine 2002. Možda je od njih i najvažnija, u sadašnjem vremenu i događanjima poruka, kako kaže „ peta „;

Upravo, u današnje vrijeme sa Blajburške poljane biju oluje, a sa Ravne gore sije opasna mećava, te zajednički nanose tamne oblake nad našom jedinom lijepom i dragom  domovinom Bosnom i Hercegovinom.

Teško je shvatiti mnogima, jer dušmani su zavladali u svojim nacionalističkim i po svojim već viđenim i doživljenim ideološkim matricama, urušavanja nam zajedničke domovine i ljudskoga suživota u dobroti svih naših različitosti, htjeli bi isključivo svoje veliko srpsko- hrvatske države, veliku Srbiju i veliku NDH-aziju.

Žele prije svega oživotvoriti svoja izvršena agresorska ostvarenja, od genocidnih tvorevina RS-a i Herceg Bosne, do  države i da ih pripoje svojim maticama i izvornim stvaraocima scenarija suludih osvajačkih zamisli na prostorima bivše lijepe naše Juge.

Upravo su izabrali i pogodno tlo naše domovine Bosne i Hercegovine, jer im ova „ dobrota „ u različitostima ne odgovara.

Nije čudno, kada je i gospodin Pedy Ešdaun, bivši visoki predstavnik OHR-a u BiH, za ručkom, gledajući na salveti iscrtanu podjelu Bosne i Hercegovine, prema dogovoru Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu, priupitao je Franju Tuđmana; „Šta će biti sa muslimanskim područjima „, rekao mu je ; „Neće biti muslimanskih područja, osim kao mali dio hrvatske države“.

Dakle, danas poslije trideset godina našeg tavorenje i jadikovanja, kada su aktuelni svi ovi razgovori i dogovori oko Ustava i Izbornoga zakona, jasno se oslikavaju sva dešavanja, smjernice i nastojanja ovih nacionalističkih recidiva i izvršioca fašističke nekaradne politike  na relaciji dogovora Tuđmana i Miloševića, u nastavku i njihovih „ junoša „ Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Dok, Milorad Dodik, guslar iz Laktaša, već poodavno nastavlja guslati po istim notama „ luđaka iz Haških kazamata” psihijatra Radovana Karadžića, sa njegovom dijagnozom i pod njegovom terapijom, poduzima te sulude ideje o otcjepljenju RS-a i pripajanju Srbiji.

Dotle, slične aktivnosti samo na lukaviji i perfidniji način čini i „lukavi latin „ i samozvani akademik Dragan Čović, sa svojom tvorevinom Herceg Bosnom.

Htjeli bi obojica, ovi „ pogubnički blizanci „ Milorad i Dragan, kako ih je nedavno i nazvao, gospodin Stipe Mesić, da oni biraju isključivo svoje autentične nacionalističke predstavnike u sistemu vlasti, da imaju svoju sudsku vlast, svoje šume i livade, svoje rijeke i sve vode i svoje teritorije, kako bi se i lakše „ malo sutra „pripojile i svojim matičnim državama Srbiji i Hrvatskoj, jer oni ne priznaju Bosnu i Hercegovinu, niti su Bosanski Srbi ili Hrvati.

Oni to i ne znaju, možda ih je njihova majka „ okopilila „ negdje u šumama lijepe Hrvatske ili Srbije.

Da su i zaslužili promjenu mjesta ličnog boravka, radi njihovog znanog kriminala i lopovluka, kao i nacionalističkih stavova i težnji sve ukazuje, da je vrijeme.

Nažalost, činjenice sve ukazuju na to, da su sve ove godine od Dejtona do današnjih dana, naši uvaženi Bošnjaci vodili zaista nerazumnu politiku i svoje nedolično ponašanje, što se očitovalo u mnogo čemu.

Nije bilo niti jedinstva, niti iskrene solidarnosti u međustranačkim odnosima između Bošnjaka.

Prije svega, na djelu je jedno opšte nejedinstvo u tome korpusu, primjera je bezbroj, šta god drugi različito mislili i tumačili, ali su to znali koristiti njihovi koalicioni partneri.

Često su u svojim nastupima i dogovorima sa drugom ili trećom stranom, činili nedolične ustupke i na sopstvenu štetu i štetu države i njenih građana.

Dozvolili su otuđenje mnoge državne imovine i time propast i mnogih industrijskih firmi, ustupajući ih nacionalističkim interesima bilo srpske ili hrvatske elite u vlasti , na svim nivoima.

Isto tako, određena popuštanja u kadrovskoj politici bilo u vlasti ili državnim institucijama države, a posebno na spoljno političkom planu i u diplomatskim predstavništvima ili našim ambasadama po svijetu.

Sasvim normalno, sve se to vraćalo kao bumerang na negativan eho i značaj i uticaj naše države u svijetu, a posebno u Evropi.

Možda je u svemu tome naš grad Mostar očit primjer, tih interesa i blokada da se punih 12 godina nije moglo izaći na izbore za Gradsko vijeće grada Mostara.

Nije čudno, da je i danas Mostar istinski „ polu ustaški „ grad, ma koliko ga drugi turistički hvalili i glorificirali, ali je jasno podijeljen na istočni dio kod Bošnjaka i zapadni dio kod Hrvata.

O imovini sa materijalnim vrijednostima da se i ne piše, sve se zna, po onoj dušmanskoj krilatici ; „ Ko je šta jamio, jamio je “.

Zato i nije čudno, da se ovi naši nacionalistički „ mešetari „ tako lagodno šetkaju i razgovaraju sa mnogim desničarima i nacionalistima, primjera radi Milorad Dodik ide kod Orbana ili Janeza Janše ili kod svoga Vučka ili kod ruskih diplomata i sl.

Za to vrijeme, Dragan Čović i njegovi čimbenici uz stalne povike ; „ Mi Hrvati smo ugroženi u BiH „ što je notorna laž, jer lično i sam Dragan Čović nije izabran u Predsjedništvo BiH, te mu to veoma smeta.

Ovaj „ pogubni dvojac „ Milorad i Dragan, htjeli bi imati svoje nacionalističke države i da oni budu i njeni gospodari, odnosno Poglavnik i Vožd.

Naš izbor gospodina Željka Komšića, dokazanog patriote i borca Armije BiH, „ zlatnog ljiljana „ iako je Hrvat, njima ne odgovara jer je borac za svoju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Prije svih, naš Željko Komšić je istinski građanin ove nam domovine, kako to i želimo našu građansku domovinu, a nikakvu nacionalističku ili po najgore ustaško- četničku državu, te su ga birali građani.

Zato je i žalosno i čudno, ne samo što ga ignorišu i negiraju ili definišu kao „ personu non grate „ u hercegovačkim kantonima pod vlašću HDZ-a, već što ga i mnogi Bošnjaci tretiraju kao izbornika od glasova Bošnjaka.

Kao Bosanski Srbin, visoki intelektualac i veliki privrednik, poliglota i profesor, lično sam spoznao svu vrijednost i potrebu izbora gospodina Komšića u naše Predsjedništvo, kao čestitog i uzoritog Hrvata, jer nedaj Bože da je to bio Dragan Čović, naša jedina domovina Bosna i Hercegovina poodavno bi se rastočila u radnjama i željama njenih ustaško-četničkih  predstavnika, Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Nažalost, međunarodni faktori, a prije svih Amerika sa svojim izuzetnim diplomatskim korom, koji žele da nam pomognu u riješenjima našeg „ Gordijevog „ čvora nisu se još uvijek duboko i iskreno znalački upustili u sva saznja i težnje ovih nacionalističkih elemenata.

Naša diplomatska aktivnost i lobiranja širom svijeta i Evrope totalno su zakazala, dok su se naši „ dušmani „ preko svojih matičnih država Hrvatske i Srbije i njihovih kadrova i lobista, maksimalno stavili u funkciju miješanja u naše unutrašnje ustrojstvo, naš suverenitet i integritet kao samostalne i priznate države.

Kucnuo je i posljednji trenutak i da su se naše tzv. oporbene stranke uključile u nužne ratgovore i dogovore i na taj način, kao probosanska snaga, da pripomognu i samom Bakiru Izetbegoviću da sav teret naše realnosti i potrebne stvarnosti, podjednako rasporedi i na druge patriotske snage ove nam jedine i zajedničke domovine Bosne i Hercegovine.

U svakom slučaju, želim istaći da je to gospodin Bakir Izetbegović bio dužan i ranije raditi, a ne sam lično razgovarati i dogovarati sa Draganom Čovićem, primjer Mostara i njegove sudbine ili sa Miloradom Dodikom i njegovih ustupaka istome, primjer Doma naroda i sl.

Tada važi i dolazi do punog značaja i njihovo stranačko geslo ; „U jedinstvu je snaga“.