Arhiva za 23. Novembra 2021.

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Dakle, u startu se naziru smutnje i smicalice u postojećoj trojci, koja sebe deklariše kao probosanski patriotski  zajednički saziv stranaka.

Stranke tzv. oporbene, SDP, Naša stranka i Narod i pravda, rano su počeli da „ kukuriču „, nije li to signal da bi taj pjetao mogao da posluži samo za jednu kokošiju supicu.

Kao „ fola radi „ htjeli bi pripremiti za izbore zajedničkog kandidata za buduće Predsjedništvo, ali svaka od njih nagoni vodu na svoj mlin.

Sasvim neozbiljno, za nas dobre poznavaoce naših neprilika, očekivano i normalno je postaviti pitanje; „ Gdje nam je spas za našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu „.

Žalosno je i ogavno postalo slušati neke, koji apriori odbacuju gospodina Denisa Zvizdića, jer je tobože bio u stranci SDA, a neki predlažu Nermina Nikšića, uz lažnu i perfidnu podršku kako to piše u „ Dnevnom avazu „ i predsjednika SBB-a, gospodina Fahrudina Radončića, za kandidaturu Nikšića.

Očito su na dnevnom redu, kao u našoju svakodnevnici i određene lukave smicalice, netrpeljivost i smutnje, koje su veoma udaljene od stvaranja, nama potrebne „ ljevice „ i patriotskih snaga, od kojih trebamo očekivati da nas izvuku iz ovoga blata, u koji smo već godinama.

Interesantno je, da jedan bosanski Srbin i nestranačka osoba,rođeni Sarajlija ili od kamena temeljca za firmu Aluminij mostarski Sarajlija, kao moja malenkost da piše o ovim problemima, kao posljedicu sopstvenog velikog iskrenog iskustva, u želji da se zaista urazumimo i trezveno počnemo razmišljati i djelovati u cilju bolje nam zajedničke budućnosti.

Posebno kao dobar poznavalac stranačkog i induvidualnog djelovanja u cjelini, kao stručnjak svoga poziva i graditelj šest velikih industrijskih objekata u bivšoj Jugi, između ostali gradio sam i Rudnik i Termoelektranu Gacko, kao njen tehnički direktor, osam godina, ističem iz razloga  moje spoznaje porodice iz Gacka, gospodina Zvizdića, kao i njegove  personalne kvalitete.

Nije prihvatljivo i nedolično je za one koji se upliću u ocjenu i procjenu induvidualnih kvaliteta pojedinaca, bez dovoljnih saznja o konkretnoj ličnosti.

Upoređivati kandidaturu gospodina Denisa Zvizdića i Nermina Nikšića, zaista, je smiješno i neprimjereno.

Kao što je razlika između neba i zemlje, tolika je razlika i sa svim kvalitetima i potencijalom ove dvojice kandidata, u korist gospodina Zvizdića, inače profesora Arhitektonskog fakulteta, sarajevskog Univerziteta.

Zato se ne želim upuštati u određenu netrpeljivost prema stranci SDA i refleksije na Zvizdićevu ulogu u njegovom višegodišnjem pripadanju ovoj stranci, ali kada su u pitanju ljudsaki i svi drugi društveni kvaliteti, što treba imati na umu i isto poštovati, trebamo svi skinuti sopstvenu kapu, prema poštovanju gospodina Denisa Zvizdića.

Razno razni animoziteti ili netrpeljivost ili netolerancija prema njegovoj ličnosti, samo je plod i rezultat  induvidualnih zlih namjera dotičnih osoba, koje to osporavaju.

Moji dragi Bosanci i moje Sarajlije, vejerujem da nedovoljno razumiju problematiku i za prošle izbore, kada sam otvoreno, transparentno i veoma aktivno lobirao , glasanje za gospodina Željka Komšića u Predsjedništvo.

Sjećam se toga izbornoga dana, kada sam na Bunoru ( izlaz ka Fejićevoj ulici ) u Mostaru, gdje se nalazio predizborni štand Naše stranke sa gospođom Irmom Baralijom. Prišao sam joj i zamolio je da agituje da se njihovi članovi usmjere ka izboru Željka Komšića, ali ne nažalost i njihovog kandidata gospodina Falatara, jer je mlađan i mjesto mu je za nekog našeg ambasadara u bilo koju zemlju.

Dakle, suština je cijele ove priče, da je izbor od građana Mostara i moje Bosne i Sarajeva, jedini ispravni mogući potez, jer je trebao i mogao pobjediti nacionalistu i rušitelja jedine nam domovine, jednog od „ pogubnih blizanaca „ ( kako ih je nazvao Stipe Mesić ) orguljaša iz Mostara, Dragana Čovića.

Danas, poslije svih ovih dešavanja i blokada drugoga „ pogubnog blizanaca „ guslara iz Laktaša, Milorada Dodika, svi moramo biti svjesni šta bi se već odavno događalo i dokle bi se urušila ova naša BiH, da je kojim„ nesretnim slučajem „ isti ušao u Predsjedništvo naše domovine.

Svakako svima nama građanima, ove nam lijepe mi prkosne Bosne i Hercegovine treba biti jasno i velika, ali iskrena pouka i poruka da se osvjestimo i dobro razmislimo koga i gdje birati za svoje kandidate u institucijama BiH.

Iskren da budem do kraja ne mogu osmisliti da gospodin Nermin Nikšić i može biti bilo čiji kandidat za Predsjedništvo, jer ne zaslužuje iz više razloga, primjera radi kao bivši premijer vlade Federacije, u dogovoru i zajedničkim aktivnostima sa najvećimk našim planetarnim kriminalcem u firmi Aluminij, ,Mijom Brajkovićem i Ivom mBradvicom, istije pod sloganom svoje stranke SDP, „ borca za čovjeka i državu „ doznačio Brajkoviću mnaš radnički kapital od 44%, koji je isti podjeljen Hrvatima obilno, mizerno Bošnjacima po sedam dionica, a tom prilikom, za sva vremena Srbi su ostali „ golaći „ bez dionica i bilo kakvih upravljačkih prava.

Isto tako, gospodin Nikšić je tada dao i zeleno svjetlo „ Agenciji za vrijednosne papire „ da se ista podjela dionica verifikuje i zvanično prizna.

Od Nikšićeve multietičnosti u stranci SDP, ostala je „ mutnoetičnost „ i jedan broj Srba, kao njihove „ ikebane „ i dan danas.