Arhiva za 20. Novembra 2021.

Piše: Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Prije zore i bijeloga dana bez Franje i Bobana, zatražite oprost od vaših uzoritih komšija Bošnjaka, za sva nedjela od 09.maja 1993. godine, za mostarskog simbola i novog “ Starog mosta “ od 09.novembra 1993. godine, sve do danas.

Učinite to, za vaša i naša mlada dolazeća pokoljenja, za sve generacije, za blagostanje i našu zajedničku budućnost, umjesto prkosnog  slavlja vaše zločinačke tvorevine “ Herceg Bosne “ i njenoga UZP-a.

Ne budite licemjerni i lukavi poput i vašeg današnjeg “mostarskog doglavnika i silnika“ Dragana Čovića i inih njegovih istomišljenika, koji upućuje takve lažne i ogavne  demagoške floskule, ovim istim komšijama Bošnjacima, radi uvezivanja opet nekih svojih zastava.

Kako to kaže taj isti vaš Dragan; “: ‘Bošnjaci nemaju većeg prijatelja od Hrvatske'”, ali zaboravlja staru narodnu ; “ Koga su jednom zmije ujedale i guštjera se boji .“

Zašto permanentno, poput lopova stalno vičete “ Držite lopove “, jer su vulgarna i veoma lažna vaša uvjeravanja naše javnosti i hrvatskih građana u Hrvatskoj, kako ste  ugroženi u ovoj našoj zajedničkoj domovini Bosni ,i Hercegovini?

Zašto stalno insistirate na etničkoj matrici u riješenju izbornog zakona, pri čemu građana nema nigdje, a zastupate opštu nacionalističku ili “ ustaško- četničku “ ideološku matricu, koja se bazira na isključivom nacionalizmu, ubojitijem i crnjem od fašizma ?

Nažalost, kao živi svjedok svih događanja, kao da je to bilo jučer, na stadionu Koševa okupljanje velikog broja pristalica HDZ-a i SDA sa uvezanim zastavama, početkom 90-tih godina .

Ali se isto tako kao mostarski Sarajlija sjećam i datuma 09i.maja 1993 godine, kada su se u zoru, sa Jurom i Bobanom, pojavili bojovnici “čudnog naglaska “ bar za mene, sa trakom oko glave i zahtjevima na našim vlastitim vratima domova, da im se pokažu iskaznice.

Ko god bijaše Bošnjak, morao se odmah spustiti u suteren, na vanjsku ulicu, te u kolonama su krenuli ka igralištu Pod Bijelim Bregom.

Istina je, da sui m se dalje ubrzano pripremali i logori za “ prevaspitanje i odgoj “ po zacrtanoj i primjenjljivoj ideologiji i matrici njihog oca “ lijepe njihove Hrvatske “ poglavnika Franje Tuđmana.

Tako svi ti bojovnici i njihovi doglavnici, postadoše izvršioci, naslućenog i iscrtanog na običnoj “ salveti “ podjele BiH I UZP ( Udruženog zločinačkog poduhvata ).

Šta pisati više ili nekome govoriti, kada je sva istina i samo istina, na osnovu autentičnih svih informacija iz Haga i Tuđmanove arhive, sadržana u najnovijoj knjizi, uglednog i visokog intelektualca, čestitog Hrvata, Univerzitetskog profesora, istoričara i filozofa , gospodina Ive Komšića, pod naslovom , “ Tuđmanov haški profil- Udruženi  zločinački poduhvat na BiH. “

U svakom slučaju, preporuka je iskrena i jedina moguća vrijednost daljeg zajedničkog suživota, istu uključiti u sve hrvatske školske programe istoirijskog  istinskog obrazovanja, kako bi je svi analizirali i na vrijeme odlučili da mijenjaju i svoje sopstvene memorijske čipove u sopstvenim moždanim vijugama.

Vaše proslave i sjećanja na vašu genocidnu i urbicidnu “ Herceg Bosnu “ kada je u pitanju grad Mostar i dio Hercegovine, najcrnja je tragi-komična prestava kao rezultat vaših zlih radnji na ovim prostorima u doba vaše agresije na našu domovinu BiH i naš grad Mostar.

Radi vaših nužnih spoznaja o svome idolu i kreatoru takve ogavne ideološke matrice, kada je u pitanju i dogovorno cijepanje  naše Bosne i Hercegovine sa drugim zločincem i “ voždom” iz srpsko- četničkog okruženja Slobodanom Miloševićem, na scenu je pristupio vaš poglavnik Franjo Tuđman ?

Danas je na njegovom putu i “ doglavnik “ Dragan Čović i mnogi njegovi saradnici i istomišljenici, koje mistorija i zbivanja iz proteklog perioda vase agresije nije ništa ni naučila.

Iz članka novinara Hrvoja Šimičevića ( Novosti, 12.2.2021 ) saznajem za izjavu  gospodina Joe Bildena, kao senatora, pred Američkim senatom ( 1997 god. ) da “ Franjo Tuđman, ne spada među pozitivce.. Nazivao ga je “ autoritarnim razbojnikom “, “ antidemokratskim vođom “, kao faktorom nestabilnosti na našim prostorima. Nazivao ga je “ gramzivim moćnikom “ koji je “satkan od istoga materijala kao Milošević”.

Zajedno su radili na podjeli Bosne i Hercegovine, te je i predviđao da će obojica, kada dođe vrijeme za isto odgovarati i biti procesuirani za ratne zločine.

Sve je tako lijepo i istinito, na osnovu autentične  dokumentacije iz Haga, napisano u knjizi Univerzitetskog profesora, istoričara i filozofa, Ivo Komšića sa naslovom “ Tuđmanov haški profil- Udruženi zločinački poduhvat na BiH“.

“ Aktuelni američki predsjednik optužio je Tuđmana i za nastavak vladavine u Hercegovini preko “ siledžija “ u Mostaru. Ovi bezakoni pojedinci odbili su sve međunarodne pokušaje integracije Mostara te su pribjegli smrtonosnom nasilju nad Bošnjacima.

Za sve učinjeno na ovim našim BiH prostorima od strane Hrvata, normalno se i postavlja pitanje;  “ Tko može na bilo koji način odrediti duh jednoga Naroda ? Hrvati bi se zbog Nezavisne Države Hrvatske, čije se postojanje sve više  problematizira u modernoj istoriografiji, za vijeke vjekova morali smatrati obaveznim  gajiti sućut i pokajanje. Baš kao što taj osjećaj imaju Njemci. Tu ozbiljnog procesa pomirenja  i suočavanja sa proslošću, nažalost još nema.

Zbog ovoga što su , pak,” naši “ izveli u Bosni i Hercegovini, a ja nazivam agresijom i Udruženim zločinačkim poduhvatom tko bi mogao biti taj koji bi mogao/la dogotoviti ( ili nastaviti ) process čišćenja istorijske memorije.

Ne svi Hrvati već manjina, snosi krivičnu odgovornost za zločine rata i porać, pak, druga je manjina morala odgovarati za posdržavanje ustaštva, za strahovladu u doba poratnog jugoslavenskog staljinizma, za zločine HV-a, HVO-a u BiH ILI hv-a i policije nakon “ Oluje “. Svatko od nas, premda na različite načine, sasvim sigurno ima povoda da sam sebe preispita moralnim uvidom i ne mora priznavati nikakvu instancu osim vlastite savjesti. Tko ne prepoznaje trenutak u svom životu i nije sposoban kazati: i ja sam Hrvatska, i ja sam Bosna i Hercegovina… ali kazati to uz zahtjev za preobrazmom, za ponovnim rođenjem, za odbacivanjem pokvarenoga, taj nek bude opomenut jer je zašao u ćudorednu propast. U onu vrstu propasti koju Milanović ne vid ii niječe.

Ono dobro i istinito, ona pogača pomirenja o kojojj govore moji prijatelji Srbi u Hrvatskoj, ono “ pravično suočenje sa zločincima “ koji su u ime tih navodnih državnih interesa ciljeva  izvršeni, a o kojima brutalno iskreno piše Ivo Komšić, ali na način da se drži evanđeoskog principa da najprije valja čistiti ispred vlastitog praga ( što Komšić radi u ovoj knjizi ) neće doći sama od sebe; treba temeljito prionuti poslu, svi mi i svatko od nas. Možda jednom mognemo reći da smo se pokušali osloboditi krivnje. “ / završen citat uvodničara  knjige Ive Komšića, novinara Drage Pilsela /.

Da je UZP ( Udruženi zločinački poduhvat ) bila jedina politika stranke HDZ-a i “ Herceg Bosne “ bez sumnje, iznešeno je u dokazima Haškog suda.

“ Iako pretresno Vijeće Haškog suda, u presudi od 29. maja 2013. godine se ograđuje od pisanja istorije Bosne i mHercegovine, ograničavajući se na utvrđivanje krivične odgovornosti lica koja su planirala i počinila ratne zločine, što je njegova osnovna funkcija, ono nije moglo izbjeći činjenicu da svojom presudom ipak piše istoriju Bosne i Hercegovine jer je u dugotrajnom sudskom postupku, s obimnim materijalnim dokazima, moralo utvrditi istorijski kontekst u kome su zločini počinjeni.

Kontekst otkriva uzroke, motive i krajnje ciljeve zločina, što je za svaki sudski process i konačnu presudu od najvišeg značaja.

Zločini koji su počinjeni nisu slučajni, oni su planirani i organizirani s veoma jasnim ciljem, a povezanost osoba  koje su izvršile zločinački cilj bila je funkcionalna i subordinirana. Ta subordinacija se protezala od hrvatskog državnog vrha, na čelu sa predsjednikom države Franjom atauđmanom, do posljednjeg lokalnog zločinca koji i formalno nije pripadao “ odabranoj “ zločinačkoj grupi, ali je ostvarivao njihove ciljeve.

Sudsko Vijeće je utvrdilo da je u kontekstu ostvarivanja zločinačkog poduhvata formirana “ Herceg Bosna “, s cjelokupnom njenom političkom,, administrativnom i vojnom strukturom. Kao paradržavna tvorevina imala je odlučujući uticaj na događaje u određenom broju opština u BiH, a unutar cjelovitog ratnog konteksta in a događaje u cijeloj Bosni i Hercegovini koji su odredili njenu budućnost .”/ citat iz knjige Ive Komšića /.

Na kraju ovoga teksta, želim i nešto konkretno da istaknem, radi mojih čitalaca i šire javnosti, da znaju.

Kao autor ovoga teksta i još uvijek živi svjedok dešavanja u dvostrukoj agresiji na naš Mostar, sa istoka i zapada, ostaje mi pravo, obaveza i dužnost da široj javnosti i mojim vjernim čitaocima ispričam još dva detalja.

Godine 1996 poslije prvih izbora poslije Dejtona za Gradsko vijeće grada Mostara, mnogi to i ne znaju, pobjedila je lista građana „ za jedinstveni Mostar“  sa njenim nosiocem, našim uvaženim i poštovanim Safetom Oručevićem.

Poslije prve konstiturijuće sjednice Gradskog vijeća kojom sam lično predsjedavao, naš Safa je tako ljudski i džentlemenski prepustio funkciju Gradonačelnika,kao pobjednik i brojnim  vijećnicima, uvaženom  i čestitom Hrvatu , gospodinu Ivanu Prskalu. To je ujedno i bio jedini čestiti Hrvat koji je javno u intervjuu „ Oslobođenju „ izjavio, „ Ovo što se desilo sa vijećnikom Milanom Jovičićem, sramota je za hrvatski narod „.

Veritas amare est / Istina je bolna, ali kako i za koga, desilo se što je i „ Feral Tribune „ ovjekovječio svojom reportažom , kao i brojni drugi mediji i TV kuće, da je od strane HDZ-a i njihovih razbojnika izvršen ; „ Lov na vijećnika „ Milana Jovičića sa pokušajem likvidacije.

Interesantna je i činjenica za našu javnost, da je Mr Milan Jovičić 1970 godine došao u Mostar, na kamen temeljac , kao stručnjak na izgradnji buduće firme Aluminij. Isto tako, istina je da je profesor Milan Jovičić obrazovao i njihovu djecu na Elektrotehničkoj školi u zapadnom dijelu Mostara.

Istina je da je Milan Jovičić mogao dobiti i politički azil u željenoj državi Evrope i dalje, ali je na intervenciju Safeta Oručevića ostao u ovome gradu Mostaru.

Zato je danas i za svoga životnoga vijeka, ostao i postao živi svjedok istine i samo istine o svim događanjima u gradu Mostaru i šire.

Istina je i da ga je spasila neka vila nebeska, od smaknuća u nekoj od jama mostarskih, da li rudnika ili kod Goranjaca, upitno je.

Možda mi je pomogla i Gospa iz Međugorja, nisam siguran, ali sam ovdje sa mojim mostarcima živ i zdrav.