Arhiva za 11. Novembra 2021.

Piše; Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Samo iz pjesama i priča upoznao sam mnoge majke i shvatio sam da je to dobra i ponajbolja osoba, koju u životu treba voliti i poštivati.

Roditelja se uopšte ne sjećam, dušmani su ih u toku 40-tih godina likvidirali, niti im se grobnice znaju, ali su sva moja sjećanja i zahvalnost ostala usmjerena ka mojoj jedinoj i divnoj tetki, koja nas je pored svoja dva sina odgajala i vaspitavala, da postanemo pravi ljudi sa najljepšim ljudskim vrlinama.

Lijepo se i dostojanstveno živjelo u miru i periodu Titovog vremena u lijepoj Jugi, gdje smo i besplatno obrazovali do stepena visokih intelektualaca.

Tako sam poslije završene sarajevske realne gimnazije otišao u Beograd, studirao uspješno i završio Elektrotehnički fakultet.

Moja uža profesionalna specijalizacija u automatizaciji velikih tehnoloških proizvodnih i privrednih objekata i firmi, uspješno je krasila moj cjeloviti radni i životni vijek.

Dakle, kao uspješan inžinjer ponosim se izgradnjom i proizvodnjom šest izuzetno velikih objekata ( fabrika ) na teritoriji Republika Srbije i Bosne i Hercegovine.

Međutim, pojavom „ balvan revolucije „ Slobodana Miloševića , početkom 90-tih godina, kao i docnijom , tokom 1001/95 godina, dvostruke agresije, sa istoka i zapada, na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i moje gradove rođenja Sarajevo i prebivališta Mostar, sve mi se zamutilo u mojim osjećanjima i spoznajama sve dobrog, prohujalog sve prethodne godine.

Kada sam tih godina agresije u centru Mostara na tzv. Rondou, na zgradi ( žute fasade ) poznate mostarske porodice Peško, pročitao  ispisani grafit velikim slovima ; „ HVALA TI MAJKO ŠTO ME NISI RODILA SRBINOM” ponovo sam poslije toliko godina počeo i razmišljati o mojoj majci, koje se ne sjećam i da li da joj se zahvalim što me rodila.

Evo, ovih dana u mome Beogradu, voljenom i doživljenom iz studentskih dana, slušam i posmatram nedolične scene sa „ muralom„ ratnom zločincu Ratku Mladiću, gdje se opet spominje njegova majka, jer piše; „ Đenerale nek je hvala tvojoj majci „.

Odmah sam se pitao, kome to treba ovaj „ mural „ ratnog zločinca ?

Jadna li mu i kukavna bila ta njegova majka, jer i sama nije znala kod poroda, kakvog će to urgusuza, ubicu i zlikovca roditi, a namjere su joj bile da školuje dobro svoga sina, te ga uputila čak u vojnu akademiju one Titove JNA.

Kao što sam ponosan na svoju majku koja je rodila čistog i pravog Bosanskog Srbina, kojega je dalje tetka usmjerila pravim putem do današnjih dana, nažalost to Ratkova majka nije znala niti uspjela usmjeriti i svoga sina.

Sudbine i okolnosti, od stvarnih ljudskih gena po rođenju, kao i rezultati sveobuhvatnog društvenog sistema i načina odgajanja, vaspitavanja i obrazovanja „ živih stvorova „ svaka je priča za sebe, a sudbina je u različitostima.

Mi stariji, koji veoma dobro pamtimo i Drugi svjetski rat i borbu protiv fašizma, ali nažalost, mlađe i današnje generacije, odrastaju u dobu „ nacionalizma „ koji je ubojiti i rekao bh i razorniji od svakog fašizma.

Znam isto tako, da je u Titovo vrijeme bilo dosta pritajenih tih nacionalista, neki od njih su nosili i „ crvene knjižice SKJ“, prikrivali su se poput ljutih štakora, gmizavaca i krtica, kako u Armiji isto tako u drugim institucijama sistema,da bi se tokom 90-tih godina angažovali u svim mogućim agresijama na lijepu Jugu, od Đevđelije do Triglava.

Činili su i najgora zvjerstva, ubistva, progone i rušenja, od urbicida do genocida, uz Bogosluženje i blagoslove svojih najvećih vjerskih vjerodostojnika, uz pomoć i Crkve.

Svakako, da je među prvima u tim zlim radnjama bio i đeneral Ratko Mladić  sa svojim brojnim saradnicima i isto mišljenicima .

Danas mi je neprijatna i neshvatljiva činjenica, da se osuđenom ratnom zločincu najvećeg zločinačkog kalibra, kakav je Ratko Mladić i mogu postavljati u Beogradu ili bilo gdje na teritorijama bivše Juge takvi slikoviti „ murali“.

Šta to znači, mnogima je teško objasniti da bi shvatili, ali je meni lično sve jasno i znano, da je riječ o najcrnjrm nacionalizmu na ovim prostorima.

Zato, moram da žalim što se to pojavljuje u Beogradu, kada slušam i gledam slatkoriječivog sa ciničnim smješkom njihovog Vučka i mnoge njegove „ vučiće „ kako lažno obećavaju ljubav Bosni i Hercegovini, želeći njen integritet i upitni suverenitet.

Žalosno je da taj upravo predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić priziva i poziva Bošnjuake na razgovore i dogovore, znajući da je tvorac genocida i jedan od tih zločinaca Ratko Mladić, zato se i pitam nije li taj njegov „ mural „ i zvanična dobrodošlica svakom Bošnjaku koji bi se pojavio na takvim susretima?

Takav predsjednik Vučić može prizvati u Beograd samo naše „ pogubne blizance „ ( kako ih je nedavno nazvao Stjepan Mesič ), najveće razbijače naše domovine BiH, guslara iz Laktaša i kriminalca iz vile na Dedinju Milorada Dodika i orguljaša iz mostarskih Bara Dragana Čovića, tog moćnika koji je u stanju mijenjati i tok rijeke Radobolje, poradi svoje hacijende.

Upravo mi sada sa ove vremenske distance postaje jasno, zašto nas je naš poznati profesor matematike na fakultetu Dragoslav Mitrinović, kao brucoše, na vrijeme upućivao na Pravni fakultet udaljen 200 metara na Bulevaru, a isti je upravo završio i Aleksandar Vučić.

Pameti, uma i razuma nikada dosta ljudima, ali bi mnogi od današnjih u vlasti Srbije, kao i Bosne i Hercegovine bilo  poželjno i potrebno stati pred ogledalo i reći ; „ Evo od danas mijenjam mnoge čipove svoje memorije u mozgu, kako bi postao koristan cijeloj našoj zajednici“.