Mr. sci. Milan Jovičić: Don't forget, but do forgive, forever/Ne zaboraviti, ali oprostiti zauvijek!

Posted: 10. Novembra 2021. in Intervjui

Piše; Mr. Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Nemam duševnog mira i raspoloženja, ukoliko kao živi svjedok agresije sa istoka i zapada na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i moj grad Mostar, na prenesem na papir istinu i samo istinu o mnogim događanjima.

Latinska kaže ; „ Veritas, amare est „ / Istina je bolna / ? ali kako i za koga !

Bolno je i tužno prisjećanje i jučer, 09. novembra u 10,16 časova, kao i svake godine punih 28 godina, na rušenje Starog mosta, simbola ovoga grada i svjetske poznate i priznate turističke destinacije za milione turista.

Simbolično, u 10:16 sati kada je srušen most, što su zabilježile dvije videokamere, prisutni su uz zvuk sirene koja je tokom rata predstavljala signal opasnosti, u Neretvu bacili karanfile, a tradicionalno je izveden i skok bez aplauza.

Zato je deveti novembarski dan 1993. Zanaše građane i  najtužniji dan u ovom gradu, jer je Mostar ostao bez svog simbola.

I ove godine na Starom mostu se okupio veliki broj građana, mladih i djece. Nužno je istaći da  osnovci u školi uče o iistoriji Starog mosta i barbarskom činu rušenja., našeg ljepotana  Godišnjicu su obilježili i prisutni fudbaleri Veleža,čiji su članovi stručnog štaba i igrači također prisustvovali današnjem obilježavanju.

“ Stari most je srušen granatiranjem Hrvatskog vijeća obrane (HVO) 9. novembra 1993. godine, a s njim i cijela stara jezgra Mostara uključujući i nekoliko džamija, medresu i hamam. Granatiranje je trajalo više dana, a intezivirano je 8. novembra.

Stari most u Mostaru preko rijeke Neretve je UNESCO-va svjetska baština koji je, kada je izgrađen, bio je najveća lučna konstrukcija na svijetu. Dao ga je sagraditi 1566. godine Sulejman Veličanstveni, a graditelj je bio Mimar Hajrudin. Srušen je tijekom Rata u Bosni i Hercegovini 1993. godine, a obnovljen nakon rata i ponovno otvoren za javnost 23. jula 2004. godine.” / citat agencije AA / ?

Važno je istaći da je agresija na Mostar i svi napadi, urbicid grada,rušenje Starog mosta,  progoni stanovništva, nehrvata, brojni logori za komšije Bošnjake i manji broj Srba, rezultat pogubne zacrtane ustaško ideološke politike Franje Tuđmana, kao i njegovih izvršilaca iz UZP-a / Udruženog zločinačkog poduhvata ).

Istinito je i autentično sve opisano u nedavno objavljenom istorijskom romanu, zlata vrijednom za istoriju i generacije, od strane uglednog Univerzitetskog profesora, istoričara i filozofa , Ive Komšića.

U knjizi ; “ Tuđmanov haški profil- Udruženi zločinački poduhvat na BiH “ autor je na osnovu autentične dokumentacije iz Haga, kao iz Tuđmanove arhive, sasvim jasno i istinito iznio na svjetlo dana svu ubitačnu politiku u njegovom profilu i djelima, Franje Tuđmana, preko svojih izvršilaca i UZP u Bosni i Hercegovini.

Kroz morbidne i stravične agresorske aktivnosti bojovnika HV , HVO i djelovanja kadrova njegove nacionalističko- ustaške stranke HDZ-a, na nivou Hrvatske i genocidne tvorevine u BiH tzv. “ Herceg Bosne “ izvršavao je realizaciju svojih suludih zamisli o etničkim čistim prostorima, kao i zločinačkom “ humanom preseljenju stanovništva “.

Kako je to lijepo istakao i ugledni hrvatski književnik i novinar Ivan Lovrenović;

„ Tuđman je bio grobar Hrvata u BiH.

Tuđman je  bio inicijator dogovora s Miloševićem o etničkoj  podjeli BiH, o „ kompaktiranju teritorije“ i „humanom preseljavanju naroda“, što je dogovoreno, gotovo godinu dana prije pisma, u Karađorđevu, a precizirano u Grazu između Bobana i Karadžića, o čemu danas postoje mnoga i eksplicitna svjedočanstva i dokazi.

Tuđman je bosanske Hrvate naučio da omrznu jedinu stvarnu domovinu Bosnu i Hercegovinu “ / završen citat I. L ./ .

Istina je, da su naši bosansko-hercegovački intelektualci, Hrvati, prije dvadeset godina, 6. januara 1992.godine, na sv. Tri kralja,  Miljenko Jergović, Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović i Mile Stojić, napisali su,  potpisali i uputili Otvoreno pismo tadašnjem predsjedniku Republike Hrvatske  Franji Tuđmanu. U pismu ga dramatično upozoravaju kako se Bosna i Hercegovina nalazi pred  političkim nestankom „ a da se njezin narod o tome nije imao priliku demokratski izjasniti“.

„Vi tako, (nastavlja se u pismu), i ovom prilikom, ne propuštate pokazati svoju već dokazanu gluhoću i neosjetljivost na stvarne dugoročne interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga. Nije nam jasno kako ćete objasniti vlastitoj političkoj javnosti, kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedamput počeli idealno podudarati Vaši pogledi i procjena interesa s Miloševićevim i Karadžićevim“.

Isto tako, na naslovnici knjige Ive Komšića se nalazi crtež koji je Franjo Tuđman za vrijeme ručka sa bivšim Visokim prestavnikom OHR-a u BiH, gospodinom Pediyem Ešdaunom nacrtao na salveti, a podjelu je već obavio sa Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu.

Franjo Tuđman, upitan od gospodina Ešdauna, šta će biti sa Muslimanima, odgovara ;” Neće biti muslimanskih područja, osim kao mali dio hrvatske države “. Kako to piše u svome dnevniku, gospodin Ešdaun piše ; “ Kopiju svoga dnevnika u kojem sam to  napisao poslao sam britanskom min vanjskih poslova. Shvatio sam da mi je Tuđman prezentirao dogovor koji su postigli on i Milošević u Karađorđevu “.

Kao građanin Mostar i živi svjedok mnogih događaja u gradu, od početka 90-tih godina do današnjih dana.teško je ostati nijem i gluh, a ništa ne napisati o 09.maju 1993 godine, kao i o prvim post Dejtonskim  izborima za Gradsko vijeće grada Mostara.

Svakako sam do 09.maja 1993. god. Živio u zabludama sa svojim idolima i idealima, uz poštovanje i Titove jedinstvene i zlatne poruke ; “ Čuvajte bratstvo i jedinstvo, kao zjenicu oka svoga “. Sve se raspršilo poput mjehurića sapunice, jer je na scenu stupio ubitačni nacionalizam, za nas gori i teži od preživljenog fašizma.

Mora se priznati da je drug Tito bio jedinstveni poznavalac nacionalnih pitanja u našim uslovima, kao i nacionalističkih poriva, koji su remetili to bratstvo i jedinstvo.

Primjenjena je Tuđmanova doktrina i godine 1996 poslije prvih stranačkih izbora za Gradsko vijeće Mostara.

Ugledni i hrabri tjednik u Tuđmanovo vrijeme, “ Feral Tribune “veoma je to slikovito i istinito prikazao moju golgotu i stradanje, kao izabrani vijećnik sa “ građanske liste za jedinstveni Mostar “ i našu pobjedu nad nacionalistima hrvatske ustaške stranke HDZ-om, čiji je čelnik bio najveći naš privredni krinminalac, dugogodišnji gen. direktor firme “ Aluminij “, Mijo Brajković.

HDZ je izgubio ove izbore, nije se mogao pomiriti sa rezultatom, napali su Visokog prestavnika gospodina Hansa Košnik,  koji je jedva izvukao živu glavu.

U “ lovu na vijećnika “ kako to opisuje “ Feral Tribune “ iz Splita pokušali sui  mene lično likvidirati, jer sam bio jedini kandidat sa njihove “ ustaške “ zapadne strane na listi, a ka oi najstariji vijećnik po važečem Statutu grada, trebao sam održati i prvu konstiturajuću sjednicu Gradskog vijeća.

Priča je ovo velika i istinita, koju sam opisao u prvoj svojoj izdatoj knjizi ; “ PROGNANIK U SVOME GRADU “, a sve je rezultat izvršenja Tuđmanove i HDZ-ove ubitačne osvajačke politike i želje za Mostarom kao njihovim “ stolnim gradom” te fantomske genocidne “ Herceg Bosne “.

Odmah su mi njihovi razbojnici okupirali stan i imovinu, bio sam privremeno smješten u hotel “ Ero “ pod zaštitom međunarodnih snag ai Visokog prestavnika u gradu .

Želio bih još napomenuti da su se odmah sjatili međunarodni faktori, neki ambasadori u razgovoru sa mnom, ponudili su mi politički azil u jednu od Evropskih zemalja , po ličnom izboru i želji.

Međutim, kada je za isto sazvao naš ljudina, veliki čovjek, bora ci patriota, zaljubljenik rodnoga Mostar ai gradonačelnik, gospodin Safet Oručević, pozvao me na kratki razgovor, pitao me mje gdje želim da me smjesti, ali od odlaska iz Mostara ne smije biti ništa. Naš Safa je ljudski ispunio svoje dato obećanje, a tako sam ja ostao u Mostaru do današnjeg dana.

Veoma je važno, za širu javnost i moje čitaoce iznijeti i činjenice trajne i istinite, da svi ovi HDZ-ovci i dalje samo urliču, poput lopova koji viču držite lopove, o svojoj navodnoj ugroženosti, a sve nas građane, nehrvate, tlače već punih 30 godina. Dokle li i kako, odgovor se iščekuje?

Dva “ pogubna blizanca “ , kako ih je nedavno nazvao i gospodin Stjepan Mesić, guslar Milorad Dodik  iz Laktaša i vlasnik po kriminalu stečene vile na Dedinju, sa svojim pajdašem i orguljašem Draganom Čovićem iz mostarskih Bara, doglavnikom i moćnikom koji mijenja i tok rijeke Radobolje radi svoje, isto tako na kriminalu izgrađene velike hacijende, rušitelji su jedine nam domovine Bosne i Hercegovine.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s