Arhiva za 9. Novembra 2021.

Siguran sam da znate ovu dvojicu sa slike i murala: da, desno je mural osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću koji je nedavno postavljen u centru Beograda a lijevo je slika ministra unutrašnjih poslova Republike Srbije Aleksandra Vulina. Ovaj desno je za Haški sud i čitav civilizirani svijet masovni ubica i genocidaš nad Bošnjacima a ovaj lijevo je predstavnik izvršne vlasti u Srbiji koji nije dozvolio da se mural ratnom zločincu ukloni, a danas je u jeku protesta građana i antifašista Srbije i njenog glavnog grada položio i cvijet na mural zločincu. Da se zna na kojoj su strani on i država koju predstavlja!

Dakle, zovimo stvari pravim imenima i recimo da ako ministar unutrašnjih poslova jedne zemlje i praktično i simbolično štiti osuđenog ratnog zločinca (i ne samo njega), onda ta država stoji iza Mladića kao takvog i znači da bi se ponašala isto kao i jula 1995. kada je presudom Međunarodnog suda pravde označena kao država koja je mogla a nije spriječila genocid nad Bošnjacima kojeg su počinile vojne i policijske snage takozvane Republike srpske. A na čelu te današnje Srbije nije Milošević, ali jeste Vučić koji također negira presuđeni genocid nad Bošnjacima, a onaj ko negira znači da ga je spreman i ponoviti. Uostalom, Vučića “krasi” i ona famozna “stotinu za jednoga..” Znači, po stoti ću ponoviti da današnja Srbija, barem kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, nastavlja tamo gdje je Milošević stao. Ako je Milošević imao Karadžića kao izvođača krvavih radova u našoj zemlji, danas Vučić ima onog iz Laktaša. Promijenili su se likovi ali je matrica ostala ista.

Mučno je bilo gledati one scene iz Beograda gdje se normalni, antifašistički i slobodarski dio tamošnjeg društva suprostavlja ne samo režimu koji podržava lik i djelo zločinca Mladića, nego i Tschetniks Jugend koji su zadojeni fašističkom ideologijom.

I kao takvi, ti mladi četnici šalju poruku cijelom svijetu, posebno nama – Bošnjacima da bi ponovili i Srebrenicu, i Prijedor, i Vlasenicu, i Višegrad i… sva druga naša stratišta gdje su krvoloci njihovog idola Ratka Mladića počinili najteže zločine na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. Očigledno, nema ni na vidiku masovnije katarze “tamo daleko” a što je tome tako uzroke treba tražiti u njihovim porodicama,obrazovnom sistemu, svetosavlju i drugim relevantnim institucijama društva i Države. Ne možemo reći “eno im tamo – njihov problem…” Ne, jer tiče se itekako i nas, pogotovo sada treba biti oprezan kada se našoj zemlji ponovo radi o glavi.

Koristim priliku da odam priznanje dostojanstvenim i drčnim građanima Beograda i Srbije, nevladinim organizacijama pa i nekim predstavnicima opozicije koji su se suprostavili tamošnjem neofašizmu i njegovim protagonistima – od desničarske rulje do predstavnika izvršne vlasti. Oni su svjetlo na kraju tunela u kojem se nalazi današnja Srbija na koji (tunel) nije imun dobar dio zemalja zapadnog Balkana. I njihova borba je donkihotska, ali je borba….

Bedrudin GUŠIĆ