Mr. sci. Milan Jovičić: Ponešto iz moga bogatog radnog i životnog vijeka

Posted: 8. Novembra 2021. in Intervjui

Piše; Mr Milan Jovičić, Bosanac, mostarski Sarajlija !

Da, rođeni sam Sarajlija iz starog dijela Vratnika. Rastao i odrastao u roditeljskoj kući kod moje tetke, jer su mi roditelji veoma rano stradali, a danas i bez svojih sopstvenih grobova.

Kako to samo tetka može zamjeniti i majčinu ljubav i svu pažnju, upravo je i najbolji primjer odgoja i vaspitanja i nas braće i sestara od tetkinoga brata, zajedno sa svoja dva sina.

Prisjećanja su mi još uvijek veoma svježa, možda zahvaljujući i mojim šahovskim memorijama, kao i ličnom intelektualnom radu.

Moja pok. Tetka nije sa nama nikada imala problema jer smo svi bili jako marljivi, veoma uspješno završavali razrede osnovne i srednje škole, da bi i svi završili fakultete, od elektro inžinjera, do šumarskog , arhitekte i ekonomskog fakulteta.

Lično sam bio odličan učenik sarajevske realne gimnazije, te po završetku iste odlazim na studije u Beograd, jer tih godina ( 1957 god. ) još nije bio otvoren taj studij u Sarajevu.

Po završetku studija, sticajem okolnosti otisnuo sam se u privredu, gdje sam kao mladi inžinjer prvo radio u Željezari Ilijaš na tzv.TH-  elektrolučnim pećima za proizvodnjom čelika, da bih poslije nekoliko godina otišao na izgradnju Smederevskog kombinata u Radincima, sa visokom peći i čeličanom.

Obavljam specijalizaciju od šest mjeseci u Rusiji, u velikom metalurškom kombinatu, sa aktivnim poznavanjem i ruskoga jezika?, prema tehnologiji

Tako se i nastavio moj životni i radni vijek, kao veoma rijetkog inžinjera- stručnjaka za automatizacijjom tehnoloških procesa, gradim u RTB ( Rudarsko topioničarski bazen ) u Boru novu elektrolizu bakra, zatim i novu zlataru.

Po završetku ovih objekata odlazim u Mostar, godine 1970. na kamen temeljac izgradnje velikog aluminijskoga kompleksa u sastavu sarajevskog „ Energoinvest „-a, prema tehnogiji francuskoga „ Pechiney“-a ?

Na specijalizaciji u tvornici glinice pored Marseja obavljam tehnološku praksu, uz učenje i francuskoga jezika na Univerzitetu u gradu Montpeljeju

Zatim, sa mojim tehničarima ( pet izvršilaca ) odlazimo na višemjesečnu  specijalizaciju kod firme „ Siemens „ u Karlsruhe, od kojih smo inače i kupili ugrađenu mjerno- regulacionu opremu?

Upravo i zahvaljujući mojoj izvrsnoj profesorici iz gimnazijskih dana, koja nas je naučila i dobrom poznavanju njemačkoga jezika, ovom prilikom kod „ Siemens“ -a itekako mi je dobro došao, da obavim i funkciju prevodioca mojim tehničarima, koji su inače svi dobro znali i francuski jezik ?

Po završetku izgradnje tvornice glinice i njenom probnom radu,kao rukovodilac automatike, uspješno smo priveli kraju i ovaj privredno proizvodni objekat.

Odlazim na funkciju tehničkoga direktora/ god 1976.) na Rudnik i termoelektranu Gacko od 300 MW, gdje se poslije osam godina uspješne izgradnje i probne proizvodnje, ponovo vraćam u firmu „ Aluminij „ u sektor razvoja na mjesto vodećeg projektanta?

Dakle, bila je to veoma uspješna i plodonosna moja inžinjerska radna karijera u privredi, sa kojom sam veoma ponosan, jer su rijetki inžinjeri koji su uspjeli izgraditi i proizvoditi, u mome slučaju crne i obojene metalurgije, aluminijske industrije i proizvodnje električne energije ?

Termoelektrana “Gacko” od jutros van pogona-OSTVARILA REKORDNO VRIJEME  NEPREKIDNOG RADA | Радио Гацко
Pokreće se proizvodnja u Aluminiju – Energy Press

Sl. Termoelektrana Gacko i Aluminij Mostar !

Sasvim normalno sa mojom djelatnošću veoma uspješnog inžinjera, stručnjaka i poliglote, usavršavao sam se i lično i daljem obrazovanju, završio sam magistarski studij i odbranio magistarski rad na Univerzitetu „ Džemal Bijedić „ u Mostaru na temu ; „ Organizacija izgradnje termoenergetskog bloka od 800 MW „ što mi je svakako pomogla i moja specijalizacija u velikom Sovjetskom Savezu i boravku na njihovim brojnim Termoelektranama, kao i moje izvrsno poznavanje jezika?

Bio sam svakako i veoma aktivan društveno-politički aktivista, od studentskih dana na četverogodišnjoj izgradnji autoputa od Ljubljane do Đevđelije, u studentskoj brigadi „ Nikola Tesla „ sa udarničkim značkama, zatim sam bio delegat ili parlamentarac u Skupštini BiH, kao i Savezni parlamentarac u Skupštini SFRJ u Beogradu ( god 1986/ 90 ) u Vijeću naroda i Republika, ispred BiH ?

U post dejtonskom periodu u gradu Mostaru bio sam u dva saziva vijećnik Gradskog vijeća, kao i Predsjednik) potpredsjednik Gradskog vijeća u mandatu ( 2000/ 04 )?

Nažalost, agresorski događaji na moju jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu i grad Mostar, sa istoka iz Srbije i zapada iz Hrvatske, učinila su i sudbonosnu moju ličnu porodičnu idilu nemogućom, da sam danas ostao sam.

Moja pok. supruga Grozdana rodom iz Novog Pazara, diplomirani ekonomista sa Beogradskog Univerziteta, poslije izbjeglištva u Italiju i povratka u Mostar umrla je u bolnici mostarskoj godine 1995.

Kćerka Ljiljana isto tako poslije izbjeglištva u Italiju, odlazi sa suprugom i sinom u Kanadu u Toronto, gdje umire god.2005,

Moj sin Goran, sa srećom kao diplomirani pravnik , odlazi uoči agresije god.1989. u Švicarsku, gdje je i danas sa svojom porodicom i naša tri unuka. Nažalost supruga Merima je umrla prije sedam godina, a unuci su postali i svoji ljudi. Rođeni Mostarci, postali su turisti u Mostaru, radi prethodnih agresorskih zbivanja.

Poslije Dejtona, nisam se mogao više vrat9iti u firmu Aluminij, jer je okupirana od strane hrvatskih bojovnika i nacionalističke stranke HDZ-a po ideološkoj matrici njihovog poglavara Franje Tuđmana, a na ulaznoj kapiji ispisali su grafitom ; „ Srbima, Bošnjacima i psima ulaz zabranjen „?

Ovim je sve i rečeno, vrijeme je učinilo svoje, a lažno glorifikovani „ hercegovački div „ po Gebelsovoj informativnoj propagandi, doživio je i svoje posrnuće, upravo zahvaljujući kriminalcima , lopovima i nacionalistima iz hrvatskoga korpusa nacionalističke stranke HDZ-a ?

Bio sam primoran otići u sistem školstva, gdje sam radio kao profesor stručnih predmeta iz Elektrotehnike u školama na zapadnoj i istočnoj strani grada Mostara. Obrazovao sam desetak generacija elektrotehničara, sa kojima sam inače ponosan i dan danas kada me sretnu na ulicama Mostara i pozdrave me kao dobrog profesora.

Sl. Nacionalni šahovski majstor i bivši profesor elektrotehnike !

Danas sam ispred kompjutera i koristećimoje bogato životno, radno i šahovsko znanje i iskustvo pišem već mnoge objavljene kolumne ( preko 1000 tekstova ) sa dvije objavljene knjige.

Posebno mi je zanimanje, jer sam u šahovskim vodama skoro 80 godina,a kao stručnjak u mikroelektronici i memorijskim čipovima, studiram i pišem o kompjuterskoj memoriji i ljudskoj memoriji, odnose jedne i druge, što je svakako u domenu šahiste i stručnjaka moje profesije´.

Danas sam, kao pojedinac i samac u svome domu, penzioner PIO BiH i PIO Srbije, jer sam svojim radnim sposobnostima isto i zaradio.

Čuvam se od korona virusa, sa relativnim zdravstvenim statusom.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s