Arhiva za 6. Novembra 2021.

Dok ovo pišem Viktor Orban, mađarski premijer, je negdje na putu od aerodroma Mahovljani do Banja Luke. Dakle, sletio je taj samozvani “zaštitnik kršćanstva u Evropi” i osvjedočeni neprijatelj muslimana u zemlju u kojoj su Bošnjaci-muslimani većinski narod i nad kojima je izvršen sudski presuđen genocid 1995.Na papiru, sletio je u Bosnu i Hercegovinu jer se i taj dio još uvijek tako zove, ali de facto je došao u posjetu entitetu koji ruši vlastitu državu i koji je samo korak od izlaska iz nje. Kako je najavljeno, sastat će se sa onim banditom iz Laktaša i premijerom tog entiteta. Naravno, da im da podršku za sve što rade protiv Bosne i Hercegovine i što su naumili uraditi.

Orban je samo dio koordinirane akcije evropske fašističke internacionale

Ta Mađarska jeste članica EU i na neki način je ovom provokativnom posjetom njenog premijera secesionističkom dijelu BiH predstavlja i nju samu – Evropsku uniju. Da tome nije tako zvaničnici te Unije bi se ogradili od te posjete, ali, naravno, nisu. Oni posljednjih mjeseci idiotski i licemjerno posmatraju šta se dešava u njihovom komšiluku, maltene u dvorištu – grubo se gaze sve povelje UN-a, Ženeve…međunarodno pravo…, a oni piskaraju saopćenja u kojima je glavna rečenica da su “zabrinuti”. Ili, pak, šalju emisare da se pridruže jednom Amerikancu – beogradskom zetu da u prvi plan istaknu izborni zakon gdje favoriziraju etničko nad građanskim i gdje bi od Bosne napravili klasični aparthejd. To se hoće i ne odustaje se od toga. Ali, to se hoće po svaku cijenu u situaciji gdje “kuća gori a baba se češlja”. Bosnu Dodik i Čović, uz pomoć svojih sponzora iz Beograda i Zagreba, razvaljuju sve žešće i žešće, dovodeći je na korak do provalije, a oni o izbornom zakonu. Sve tako neodoljivo podsjeća na početak 1992. godine kada je u pitanju odmetništvo srpskih poslanika iz Skupštine R BiH na Pale, ali i retorika i odnos Evrope prema tom činu i onome što je uslijedilo poslije. A uslijedilo je krvavo!

Neki će ovaj odnos susjeda i komšija te Evrope prema našoj zemlji podvesti pod priču o geopolitici, sukobu velikih igrača preko BiH.. i slično, ima i toga, ali kada pogledamo ko i kako se ponaša prema Dodikovim napadima na ustavno-pravni poredak u našoj zemlji, vidjet ćemo da ga jedni neposredno podržavaju, poput Orbana, a drugi svojom šutnjom također odobravaju ovo što radi. Među one koji ga podržavaju, osim Orbana, tu su još Vučić, Milanović, Janša, Putin…, dakle lideri neofašističke provenijencije u ovom dijelu svijeta koju s razlogom, makar i neoficijelno, možemo nazvati fašističkom internacionalom. Oni djeluju koordinirano, gotovo na dnevnoj osnovi, kako bi razvalili Bosnu i Hercegovinu kao suverenu i neovisnu državu.

Komšije i susjedi su glavni sponzori Dodika i Čovića

To odavno već znaju i ptice na grani. Puno puta sam rekao i sada ću da današnja Srbija nastavlja tamo gdje je Milošević stao a isto to se može reći i za Hrvatsku da nastavlja provoditi Tuđmanovo djelo. Dakle, obadvojica, i Vučić i Milanović, su provoditelji sporazuma Milošević-Tuđman iz Karađorđeva i tu više nema nikakve dileme, barem kod ozbiljnih i dobronamjernih ljudi. Iako se ta dva predsjednika međusobno ne podnose i ne slažu ni u čemu, ali se jedino slažu po pitanju Bosne. I to sto posto! Milanović je, osim što je pokvaren kao i Vučić, što je postao megafašist a Vučić to nije prestao biti, je vrlo vjerovatno i psihijatrijski slučaj što je opet problem zemlje koju vodi. Naravno da takav Milanović nije usamljen u hrvatskom državnom vrhu kada je u pitanju odnos prema BiH, samo što to drugi poput Plenkovića rade u rukavicama. Da skratim, Beograd i Zagreb su glavni sponzori dvojice siledžija i secesionista u BiH – Dodika i Čovića.

Ima li odgovora?

Ne znam ko bi mogao odgovoriti na slijedeću, najavljenu realizaciju zločinačkog plana Dodika protiv BiH i njenog ustavno-pravnog poretka osim Amerike. Naravno da tu ne mislim na Palmera, pa čak ni Eskobara ako će nastaviti sa dosadašnjom retorikom. A jedini pravi odgovor koji ima uporište u svim normama međunarodnog prava bio bi kada bi poslanici Parlamentarne skupštine BiH proglasili Dejtonski sporazum (znači i njegov Aneks IV) nevažećim, jer je jedan entitet već izišao iz njegovih okvira i vratili zemlju u prethodno stanje – na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Pa onda neka se europarlamentarci (čast izuzecima tamo), UN i drugi centri moći – zabrinu!

Bedrudin GUŠIĆ