Iako znam nas (da ne idem dalje da ne bih bio vulgaran), naš jad od medija te stepen interesa javnosti za događaje u nekom nam komšiluku koji nam mogu poslužiti kao obrazac, ipak sam zatečen općom šutnjom na svim nivoima i svim slojevima bh. društva nakon ostavke austrijskog kancelara Sebastiana Kurza. Možda će neki reći “šta nas briga za tim, eno im tamo…””, ali nije to baš tako. Zašto? Zato što pogotovo nama koji se preko 30 godina valjamo u blatu korupcije i kriminala kako u političkom establišmentu, pravosudnom sistemu pa i vjerskim zajednicama, treba da je bitno i da podebljamo razlog ostavke tog Kurza a on je samo sumnja u neke njegove koruptivne radnje koje još nisu dokazane, a samim tim niti potvrđene. Taj mladi austrijski državnik, čija je političko-ideološka orijentacija za mene lično neprihvatljiva, je bez ikakve zadrške odstupio sa najviše pozicije u svojoj zemlji rekavši da mu je “Austrija bitnija od njega samog…” Kada sam čuo za tu izjavu koja nije puka fraza nego ju je potvrdio odstupanjem bez zadrške, poželio sam da barem sanjam tako nešto i u mojoj domovini, iako je u rangu utopije očekivati tako nešto u stvarnosti. Odmah sam se sjetio reisa Kavazovića koji bi na sumnju da je neko iz njegovog establišmenta osumnjičen za kriminal i korupciju reagirao u svome dobro poznatom stilu pozivajući se na odvratnu sintagmu “presumpciju nevinosti”, ili onog Izetbegovića koji je u bezbroj navrata branio svoje kriminogene i korumpirane suradnike istom tom sintagmom.
Naravno, sjetio sam se i Dodika, i Čovića i inih čiji su dosijei prebukirani, ali nikako da stignu do suda, odnosno do pravne države. Stigli bi oni do pravne države da je ima! Sjetio sam se da sva trojica naših samozvanih plemenskih poglavica ne samo da bahato odbijaju svaki razgovor o njihovoj korupciji ili pak njihovih suradnika i članova stranaka koje vode, nego i ne pomišljaju da odstupe sa pozicija na kojima godinama jesu. Ne mogu naprimjer ni u snu zamisliti tog Izetbegovića da prizna da je godinama izdavao vlastitu državu, da je sve poluge odlučivanja u Državi i FBiH dao u ruke one dvojice, odnosno onog sljedbenika Mate Bobana, da je namagarčio cijelu naciju farsom od revizije tužbe protiv SRJ (Srbije i Crne Gore) što se može uzeti kao čin veleizdaje…, da mu je stranka zaglibila u kriminal, korupciju i nepotizam, te da odstupi. Ne, taj tip hoće ponovo u Predsjedništvo a našao je u Stranci pajaca koji će mu četiri godine čuvati stolicu.
Da se vratim Kurzu i paraleli sa našom zbiljom. Dakle, iako ima i ona “šta je babi milo, to joj se i snilo…”, meni, koji bi poželio barem usnuti da i u mojoj domovini njeni vlastodršci postupe kao taj mladi austrijski kancelar, ne ide mi na san nikako. A kako li će tek u javu?! Ma nema šanse! Zato mi nismo Austrija i zato mi smo tu gdje jesmo. Ne da nismo Austrija i druge uređene zemlje, nego smo svjetlosnim godinama daleko od takvih. Pesimisti bi rekli da su ovo “još i dobra vremena” imajući u vidu šta nas tek čeka. S ovakvima poput njih trojice i s onima koji glasaju za njih jer kada se odbiju pokradeni glasovi, ipak oni imaju svoje stalno biračko tijelo koje nije manje odgovorno za stanje u zemlji od njih samih. Na kraju, čestitam Sebastianu Kurzu zbog visoke moralne i državničke svijesti i što mu je njegova domovina bitnija od njega samoga.
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 