Kao što je javnost već upoznata, ovih dana je Tužiteljstvo BiH podiglo optužnicu protiv poznatog bh. novinara i publiciste Fatmira Alispahića kojom ga terete za “poticanje i šitenje mržnje prema migrantima i migrantskoj populaciji kao i između konstitutivnih naroda u BiH…”
Odmah da kažem da nisam nikakav advokat optuženog niti da se slažem s njim u svemu što i kako objavljuje. Pogotovo sam bio javno i privatno kritičan prema njemu vezano za migrante. Ali to ne znači da sam ravnodušno primio ovu vijest koja me je naprosto šokirala. Naravno da sam jedan od onih koji je u ovoj optužnici prepoznao rukopis jedne stranke i jedne vjerske zajednice jer su mjesecima unazad činili sve da ga zaustave u njegovim kritičkim ali patriotskim analizama koje dokumentiraju njihov kriminal i korupciju. Kada nisu uspjeli raznim diverzantskim akcijama na njegov Defter hefte te privatnim tužbama, sada su povukli ljestvicu na viši nivo i preko Tužiteljstva BiH ga terete za ono što svakodnevno i u brutalnim verzijama slušamo od Milirada Dodika. Od tog tipa i ne samo njega slušamo negiranje genocida koje se nametnutim Inzkovim zakonom smatra krivičnim djelom. U manjem entitetu imamo klasičnu rasnu diskriminiaciju učenika bošnjačke nacionalnosti vezano za pravo korišćenja maternjeg jezika… Imamo predmete Memić i Dragičević koji godinama tapkaju u mjestu… imamo 12 godina staru presudu Suda u Strazburu u predmetu Sejdić-Finci čije neinplementiranje znači daljnji život rasističkom ustavu BiH, kao i druge presude tog istog suda…, imamo kriminal u Aluminiju i progon nehrvata iz tog nekadašnjeg bh. giganta po klasičnoj rasističkoj osnovi.., imamo hejbet toga što jeste krivično djelo velikih razmjera i za koja bi trebalo teretiti krupne ribe…, ali te stvari ne zanimaju Gordanu Tadić i Tužiteljstvo kojem je na čelu. Treba ganjati Fatmira i sve druge koji se drznu da slobodno govore i pišu, pogotovo protiv moćnika koji su na čelu određenih stranaka ili vjerskih zajednica. Takve treba sankcionirati i ušutkati. Treba, zapravo, vratiti u život verbalni delikt.
I uspjeli su, nažalost, u tome, barem kada je Fatmir Alispahić u pitanju. Naime, u svome jučerašnjem Defteru (br. 371) sam je najavio da od dvije opcije koje mu predstoje – 1) da ide u proces koji bi trajao i puno koštao ili 2) da prizna krivicu i prihvati kaznu od jedne godne zatvora ili uvjetno tri godine. To praktično znači, kako je i sam najavio, da ćemo u slijedeće tri godine u njegovim Defterima slušati “priče o zimnici”, ali ne i kritičke osvrte na bh. stvarnost. To zapravo znači da nema pravog Deftera slijedeće tri godine jer su ga uspjeli zaustaviti doslovno primjenom sile.
Dakle, budimo pošteni i nazivajmo stvari pravim imenima: sloboda govora u našoj zemlji je staljinistićkog tipa ili, da to ilustriram nekim današnjim sistemima – sjevernokorejskog. Ali, opet moram reći: kako za koga!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 