Pustio bih tog Bakira i ne bih se s njim bavio iz mnogo razloga, posebno higijenskih, ali neće on nas da pusti. Uzima sebi za pravo da se po ne znam koji put bavi našim sudbinama kao i sudbinom zemlje Bosne. Nanizao je u posljednje vrijeme nekoliko gafova (omiljeni izraz stožerne stranke bošnjačkih botova) od kojih su neki nekako nečujno protutnjali kroz javnost, a nisu bezazleni. Naprimjer, u povodu hapšenja branitelja R BiH Edina Vranja od strane Srbije, taj Bakir je izjavio slijedeće: “Očekujemo od Srbije da prestane sa hapšenjem naših građana”!!! Pa takvu mazohističku glupost ne bi izvalio ni moj sedmoipogodišnji unuk Tarik, kao ni drugi njegovi vršnjaci. Gdje je tu dostojanstvo, državničko ponašanje, principjelnost, bosnoljublje, patriotizam…? Nema toga!
Nekoliko dan poslije izvalio je da je “Bosna i Hercegovina sastavljena od dva entiteta i Distrikta Brčko…” Baš onako kako govori Dodik, što će reći da nije nikada niti postojala pa se eto entiteti dogovorili da je kao sastave! Katastrofa, šta reći drugo! I taj hoće ponovo u Predsjedništvo, ako bude izbora iduće godine.
A trudi se i on svim silama da ih bude, odnosno da Čović i njegovi ne opstruiraju iste kako najavljuju u slučaju da Izborni zakon ne doživi promjene kako njima odgovara. I onda se ovih dana dešavaju stvari kao na tekućoj vrpci. Bakir Izetbegović se sastao u Zagrebu sa Milanovićem (doduše, bio je tu i Mesić), istim onim koji je nedavno na zasjedanju Generalne skupštine UN izjavio kako je on “predsjednik i bh. Hrvata…” Ako Izetbegović nije član Predsjedništva, a nije, u kom svojstvu je bio primljen kod predsjednika susjedne države osim kao samozvani plemenski poglavica. Naravno da na tom susretu nisu govorili o brojnim neriješenim pitanjima koje BiH ima sa Hrvatskom poput eksploatacije hidropotencijala iz Buškog jezera, odlagališta nuklearnog otpada na Trgovskoj gori o bh. imovini u Hrvatskoj “teškoj” u milijardama dollara ili eura, utvrđenoj u sukcesiji nakon raspada SFRJ a koju susjedi uknjižavaju kao svoju imovinu i brojnim drugim. I onda se nameće pitanje zašto su se sreli, pogotovo ako uzmemo u obzir kakav odnos Milanović ima prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini kao suverenoj državi? I odgovor za sve pismene i dobronamjerne je uslijedio danas kada je B.I. u intervjuu za Federalnu televiziju između ostalog iz naftalina izvadio propali model Štefana Fulea, tada zvaničnika EU, koji je podrazumjevao “pozitivnu diskriminaciju” u izbornom procesu i koji je, kako tvrdi politolog i analitičar Bodo Weber iz Berlina, put ka trećem entitetu, upakovan u implementaciju presude Evropskog suda iz Strazbura u predmetima Sejdić-Finci i drugi. Dakle, to Bakir sada ponovo stavlja na stol i ostaje da se vidi da li će američki zvaničnik Mathew Palmer uzeti taj model kao osnov za razgovore sa predsjednicima parlamentarnih stranaka i članovima Interresorne komisije za izmjenu izbornog zakonodavstva BiH? Ali, sama sintagma “pozitivna diskriminacija” vrijeđa zdrav razum jer diskriminacija kao pojam ima samo jedan prefiks: negativni ili je nikako nema. Ovo me podsjeća na pojam u nekadašnjoj “dogovornoj ekonomiji” iz bivše nam države i sistema u njoj na “pozitivnu nulu” u završnim računima korisnika društvenih sredstava.
Bilo kako bilo imamo razloga da strepimo od mogućih posljedica Izetbegovićeve posjete Milanoviću koju su neki već nazvali “Karađorđevo 2”. Naravno da bih volio da ove strepnje nemaju osnova ali “koga su zmije klale…” Naime, zajahao je opet taj Bakir a kada on to čini nije se dobru nadati. Barem nas iskustva tome uče!
Bedrudin GUŠIĆ
bedrudingusic 