Arhiva za 19. Aprila 2021.

  • Predsjedniku Europskog vijeća CHARLESU MICHELU
  • Predsjednici Europske komisije URSULI VON DER LEYEN
  • Predsjedniku Europskog parlamenta DAVIDU-MARIA SASSOLIJU

Poštovana gospodo!

Obraćamo vam se užasnuti saznanjem da je ikome u EU i pojmljivo da u bilo kakvo razmatranje uzme sramotni ‘non paper’ o podjeli i uništenju Bosne i Hercegovine, hiljadugodišnje države na tlu Evrope, koji je proturio (a biće da je na njemu i radio) Janez Janša, slovenački premjer i ultradesničarski političar.

Zaprepašćuje činjenica da se u EU dopušta da takav bolestan ‘plan’, koji krši sve odredbe međunarodnog prava, uključujući i ‘ius cogens’ normu (sve što je nastalo na genocidu mora nestati, a nikako biti nagrađeno!), uopšte cirkulira. Takav plan je zločinački i fašistički u samoj svojoj osnovi, pa se svi oni koji ga razmatraju svrstavaju time u redove onih koji podržavaju fašizam. 

Neshvatljivo je koliko u srcu Evrope jača taj fašizam, a da institucije EU to nijemo i šutke posmatraju. Zar je moguće da vas ništa od svega toga ne podsjeća na period pred početak II svjetskog rata? Zar je moguće da ste tako brzo zaboravili užase i stradanja iz tog doba, pa je potrebno da se historija ponovi, kako bi vas sve podsjetila na ta vremena?!

Nemoguće je da u narastanju fašizma u ‘civilizovanoj Evropi’ ne prepoznajete sličnosti sa onim što se događalo pred početak II svjetskog rata i što je do njega i dovelo?

Povući ćemo samo nekoliko paralela sa tim vremenom, kako bismo vam približili opasnu realnost u kojoj Evropa danas živi:

  1. Propast mirovnih napora koji su pokušali riješiti granice između Njemačke i Francuske, te arbitraža za granice između Njemačke i Poljske (Konferencija u Lokarnu 1925.). ‘Non paper’, koji je podnio slovenački ultradesničarski političar Janez Janša predlaže podjelu i uništenje Bosne i Hercegovine- hiljadugodišnje države na tlu Evrope, koja je postojala mnogo ranije od mnogih drugih evropskih država, uključujući Hrvatsku, Srbiju i Sloveniju, naprimjer.  Takav bolestan i sulud prijedlog zasigurno ne bi donio trajni mir, kao što ga nije donijela ni Konferencija u Lokarnu 1925.
  2. Narastanje fašizma. Evropu je 1920-tih godina zahvatio talas nacionalizma i militantnog totalitarizma, poznat po svom italijanskom nazivu – fašizam. Ono što  svjedočimo danas u Evropi jeste upravo to: jačanje nacionalizma i totalitarizma u oličenju političara ultradesnice poput Janše, Orbana, Morawieckog, Borisova i njima sličnih. Uz to, bliskost tih političara sa Rusijom, koja se nije riješila tekovina iz doba komunizma te je i danas totalitaristička i militantna zemlja. Ta Rusija izvršila je i vrši agresiju na Krim, a čini se da upravo sprema još jedan takav ‘nalet’ na Ukrajinu.
  3. Narastanje mržnje prema Jevrejima u Njemačkoj i šire u Evropi. Danas umjesto Jevreja cilj neofašista su muslimanski narodi. U osnovi svega jeste mržnja prema drugom i drugačijem, što je protivno svim evropskim i civilizacijskim zakonima (prvenstveno onim o ljudskim pravima) koji za EU izgleda stoje samo na papiru da bi se njima deklarativno mogli razmahivati i hvaliti. Tako su se na meti udruženih evropskih neofašista našli i Bošnjaci – stari evropski narod, potomci Ilira, starosjedioci u Bosni, čija je jedina  ‘krivica’ što su sa turskim osvajanjem njihove zemlje prihvatili islam. Jedino to može i objasniti postojanje bolesnog ‘plana’ o uništenju njihove matične države –  Bosne i Hercegovine.
  4. Ekonomska kriza koja je pogodovala, a i danas ponovo pogoduje narastanju fašizma u Evropi.
  5. Spomenut ćemo ovdje i primjer Velike Britanije, koja se, dopuštajući da se nacistička Njemačka 1930-tih teritorijalno širi, nadala da će izbjeći rat sa Njemačkom. Danas se ta politika naziva ‘politikom slabosti’. Britanija je od takve politike odustala 1939. godine. U peridou 1992-1995 na nezavisnu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu, članicu UN-a počinjena je brutalna agresija od strane ‘krnje Jugoslavije’ (Srbije i C. Gore) i Hrvatske. O tome svjedoči bezbroj dokumenata i materijalnih dokaza podnesenih najvišim svjetskim sudovima, te dva naloga Svjetskog suda pravde iz 1993. koje je dobio tadašnji pravni zastupnik Predsjedništva RBiH, profesor Frances Boyle, a u kojima se naređuje Srbiji i Hrvatskoj da bez odlaganja povuku svoje vojske sa teritorije RBiH te da prestanu sa činjenjem genocida nad većinskim muslimanskim stanovništvom te države. Najviši svjetski sudovi su presudili da je u Bosni počinjen genocid te da ga je počinila Vlada, vojska i policija tzv. Republike srpske. Cijelo političko i vojno rukovodstvo bosanskih Srba je presuđeno za genocid i najteže ratne zločine protiv Bošnjaka, kao i ostalih građana lojanih RBiH. Presudom Svjetskog suda pravde iz 2007. godine Srbija je presuđena za kršenje Povelje UN-a za nesprječavanje i nekažnjavanje genocida – kao prva zemlja u svijetu sa takvom presudom. Srbija je bila izbačena iz UN-a. ‘Plan’ izložen u non-paperu’ koji je podnio Janez Janša nagradio bi presuđeni genocid i agresiju, te poslao poruku svijetu da se genocid isplati.
  6. U tom kontekstu ‘isplativosti  genocida’ želimo spomenuti samo neke od  evropskih država za koje bi ‘non-paper’ Janeza Janše mogao biti ‘model’ koji bi njihove ‘problematične tačke’ mogle slijediti:   Korzika u Francuskoj, Baskija u Španiji, Koruška u Sloveniji, Vojvodina u Srbiji (koliko nam je poznato, Orbanova karta tzv. ‘Velike Mađarske’ uključuje i Vojvodinu’ te dio Slovenije i Hrvatske), Istra i Dalmacija u Hrvatskoj, koje su odavno na ‘jelovniku’  italijanske desnice itd.          

Tako bi nagrađivanje genocida i agresije podjelom i uništenjem Bosne i Hercegovine, realno gledano, sasvim izvjesno dovelo do destabilizacije mnogih evropskih država i sasvim lahko moglo zapaliti požar rata u cijeloj Evropi.                                                                                                                  

Ovdje se sada želimo pozvati i na međunarodno pravo i ‘ius cogens’ normu, koja je bezpogovorno izvršiva ‘norma nad normama’ i od koje nema odstupanja. Pošto postoje brojne presude za genocid najviših svjetskih sudova, sve što je nastalo na genocidu mora nestati. Dakle,  entitet ‘republika srpska’ nastao Dejtonom mora biti ukinut. Svako ko krši ‘ius cogens’ normu biće odgovoran za to pred svjetskim sudskim institucijama. Pozivamo vas da dobro proučite i taj zakon, kao i sve presude za genocid počinjen u Republici Bosni i Hercegovini tokom 1992-95 koje su donijeli najviši svjetski sudovi (ICTY i ICJ). Ne prihvatamo vaša blaga saopćenja oko ‘non papera’, kao ni tolerantan odnos prema neofašizmu.

Također vas podsjećamo da se velika većina građana svojom slobodnom voljom opredjelila za nezavisnu, nedjeljivu i suverenu građansku državu, na referendumu sprovedenom u Republici Bosni i Hercegovini 01.03.1992. Napominjemo da je zločinački, ilegalni i nikad usvojeni sporazum u Parlamentu – Dejtonski, nametnut protiv volje većine građana naše države, koji su sa 99,7% glasova na referendumu 1992. odlučili živjeti u neovisnoj i suverenoj Republici Bosni i Hercegovini. Jer, Annex IV toga Sporazuma je nefunkcionalan i od naše zemlje stvara nemoguću državu, što pogoduje onima koji crtaju nove granice u Evropi i na račun suverene države RBiH.

Napominjemo kako je Dejtonski ugovor samo  ‘mirovni ugovor’, te da se kroz presude najviših svjetskih sudova potvrdilo ono što se znalo i pri potpisivanju tog ugovora: da je nastao na genocidu, te je stoga pravno ništavan. Potpisan je dok je na našu državu trajala agresija, pa je ništavan prema bečkoj Konvenciji o međudržavnim sporazumima. 

Pozvat ćemo se i na niz presuda Evropskog suda za ljudska prava (‘Sejdic-Finci’ et al), kojima je Dejtonski ugovor praktično poništen jer su odredbe evropskog i inače međunarodnog prava iznad svakog ugovora. I, ako je bilo koji dio nekog ugovora protivan bilo kojoj od tih odredaba, taj ugovor je pravno ništavan.  A kada je neki ugovor pravno ništavan, na snagu stupa ono pravno stanje i ugovor koji su postojali prije potpisivanja tog ugovora.  Dakle, na snagu se vraća ilegalno suspendovani Ustav Republike Bosne i Hercegovine po Ustavnom zakonu donesenom u Parlamentu RBiH 1995.

Ne dopuštamo da se o sudbini naše države i nas samih raspravlja na nekoj konferenciji pod bilo kojim i čijim okriljem. Građani su svoju volju izrazii na plebiscitu 1992. i ona je nepobitna.

Nema ‘mirnog razlaza’, jer bilo kakav razlaz je uvlačenje u rat ne samo Bosne i Hercegovine, nego i regije, pa i Europe. 

Podsjećamo vas da entiteti po daytonskom mirovnom Sporazumu nemaju prava na otcjepljenje, ni mirnim ni nasilnim putem, pa bi EU, koja zagovara poštivanje Daytona, morala strogo voditi računa o tome. 

Ističemo da je opasno bolesni ‘plan’ o podjeli i uništenju Bosne i Hercegovine iznesen u ‘non-paper-u’, koji vam je podnio slovenački ultradesničarski premijer  Janez Janša fašistički i ratnohuškački. Vrijeme je da se uspavana birokracija EU konačno probudi i odlučno odbaci bilo kakve pomisli na takve planove. EU se za zasniva na brisanju granica, jednakim slobodama i ljudskim pravima svih Europljana, a europski neofašisti bi crtali nove granice. To je protiv principa na kojima  se temelji EU, njena negacija. Sramotno je po EU da radi protiv same sebe što može imati kobne posljedice po nju samu bude li zatvarala oči pred neofašizamon u svojim redovima. 

Nemojte misliti da će Bošnjaci i ostali građani lojalni građanskoj Bosni i Hercegovini mirno gledati raspad i nestanak njihove matične države. 

Naivno je i pomisliti da se, nakon genocida i užasa koji su preživjeli, Bošnjaci i građani lojalni državi Bosni i Hercegovini, danas nemaju čime braniti. Njihovo povjerenje u evropske i ‘civilizacijske vrijednosti’, te kojekakve ‘rezolucije’, i one koji tvrde da iza toga stoje, odavno su takvi i uništili. Vjerujemo da Evropi nije u interesu da izazove rat u našoj zemlji, koji bi se mogao proširiti i u EU. 

Većini građana Bosne i Hercegovine u interesu je jedinstvena, nedjeljiva i građanska država, u kojoj neće biti onih koji će imati ‘veća prava’ nad ostalim građanima  što podsjeća na Orvelovu ‘Životinjsku farmu’. 

Za građansku državu, državu po temeljnim principma EU i po njenim normama, građani su se opredijelili 1992. na spomenutom referendumu kao najvišem stepenu demokracije, potvrdivši građanski Ustav RBiH koji je i danas jedino validan, mada grubo suspendovan, a Dejtonski ustav nikad nije verificiran.

Stoga od vas tražimo da pod hitno i rezolutno odbacite ‘non-paper’ koji vam je podnio Janez Janša, te započnete koordinaciju procesa na ukidanju entiteta i kantona u Bosni i Hercegovini, te na stvaranju građanske države i vraćanju njenog jedinog važećeg ustava – Ustava Republike Bosne i Hercegovine. To bi trebalo biti ne samo u interesu većine građana Bosne i Hercegovine, već i u interesu EU, ukoliko joj je trajni mir i stabilnost u srcu.

Na kraju, ukoliko zaista ne želite da Bosna i Hercegovina i neke druge zemlje sa područja zapadnog Balkana pristupe EU, nemojte takve stavove kompenzirati na način da podržavate ovakve umobolne projekte stvaranja “velike Srbije”, “velike Hrvatske” i “velike Albanije”, koji se projekti između ostalog izravno tiču i naše domovine Bosne i Hercegovine, jer podrazumijevaju njen nestanak. Recite otvoreno da barem nas – Bosance i Hercegovce ne želite, ali i pustite da idemo svojim putem u budućnost. A vama, pošto želimo svako dobro, iskreno preporučujemo da se bavite svojom Kućom u kojoj stanuju i sve brojniji neofašisti i koji bi je mogli uništiti iznutra. Jer, fašizam je opaka bolest, gospodo!

S poštovanjem,

Ekspertni tim za Bosnu i Hercegovinu i vodstvo grupe ‘Zahtjev za povratak Ustava Republike Bosne i Hercegovine’ koja broji vise od 58,000 članova:

  1. Dženana Delić, penzionisana profesorica poslovnih studija i prava (Velika Britanija)
  2. Ibrahim HALILOVIĆ, slobodni bh. novinar (Kanada-BiH)
  3. Bedrudin GUŠIĆ, slobodni banjalučki novinar i publicist u egzilu (Boston, USA)
  4. Nihad FILIPOVIĆ, bh. pisac i publicist (živi u Velikoj Britaniji)

NAPOMENA: Verzija ovog pisma na engleskom se šalje na gornje tri adrese, te Ministarstvu vanjskih poslova UK (njima u svrhu lobiranja).