
Na gornjoj slici je Stephany M. Burke, do prije četiri mjeseca gradonačelnica Medforda, jednog od brojnih predgrađa Bostona, odnosno gradića u kojem je svjetski poznati TUFTS University. Zašto ona, odnosno zašto o njoj? Pa naš stariji sin Dženan volontira u ovdašnjoj humanitarnoj organizaciji Food Bank i danas je sreo ovu ženu koja je s njim i ostalima volontirala, odnosno pakovala prehrambene artikle u kese koje se dijele ljudima u potrebi. Dakle, zaista mi nije cilj staviti u fokus volontiranje moga sina, jer takvih je ovdje ko zna koliko, već ga samo spominjem kao izvor da je u ovom humanitarnom poslu angažirana i jedna osoba koja je donedavno obnašala visoku dužnost u društvu. To u ovoj zemlji nije ništa neobično, naprotiv!
Međutim, ne bi ni meni zapelo za oko da nisam došao odakle sam došao i da je to za naše, ne samo bh. predrasude i komplekse, nego i regionalne, misaona imenica ovako nešto da se desi. A povod za ovu paralelu jeste i današnja tv. priča iz Narodne kuhinje Pomozi.ba u Sarajevu kada sam vidio pokisle stare žene koje, kako kažu, nisu jele dva dana i došle tu da se nahrane. Zahvaljujući dobrim ljudima u Narodnoj kuhinji i brojnim njihovim sponzorima one i mnogi drugi dobili su topli obrok. I, dobile su čak i kišobrane.

Ali, ova priča ne bi bila kompletna, bar kada se radi o kišobrabnima, da se ne spomenu i oni koji nemaju takvih problema, nego imaju čak i plaćene ljude koji im nose to zaštitno sredstvo od kiše. Gdje će to oni, bolan!? A može li iko zamisliti takve da volontiraju, naprimjer u ovakvim kuhinjama gdje se dijele besplatni obroci, pa i kišobrani? Ja ih ne mogu ni u snu zamisliti! Ne mogu ih čak ni – smisliti, jer oni su pelcovani od bilo kakve empatije prema ljudima i njihovim patnjama. Prokleti bili!

Bedrudin GUŠIĆ
